Medicina Rada I Sporta, Udzbenik

Jadranka Mustajbegović, Milan Milošević, Hana Brborović
MEDICINA RADA I SPORTA
Udžbenik za studente 6. godine studija medicine
RADNA VERZIJA
Listopad, 2016.
dowloaded from www.perpetuum-lab.com.hr

Sadržaj
1. UVOD ........................................................................................................................................................ 1
2. OZLJEDE I BOLESTI NA RADU I U SPORTU ................................................................................................ 2
2.1 Ozljede ................................................................................................................................................ 2
2.1.1 Čimbenici rizika za nastanak ozljeda ............................................................................................ 2
2.2 Bolesti .............................................................................................................................................. 12
2.2.1 Profesionalne bolesti ................................................................................................................. 12
2.2.2 Bolesti vezane uz rad.................................................................................................................. 13
2.2.3 Bolesti pogoršane na radu ......................................................................................................... 14
2.3 Čimbenici rizika za nastanak bolesti na radu i u sportu.................................................................... 15
2.3.1 Fizikalni ....................................................................................................................................... 15
2.3.2 Kemijski ...................................................................................................................................... 46
2.3.3 Biološke štetnosti ....................................................................................................................... 89
2.3.4 Napori......................................................................................................................................... 94
2.4 Procjena rizika ................................................................................................................................... 99
2.4.1 Procjena rizika u medicini rada ................................................................................................ 101
3. ZADAĆE SPECIJALISTE MEDICINE RADA I SPORTA ................................................................................ 112
3.1 Pristup u praksi ............................................................................................................................... 114
3.2 Ocjenjivanje radne i sportske sposobnosti ..................................................................................... 121
3.2.1 Ocjenjivanje privremene i trajne nesposobnosti (spriječenosti) za rad .................................. 122
3.2.2 Ocjenjivanje sportske sposobnosti .......................................................................................... 123
4. UČINCI RADA I SPORTA NA ZDRAVLJE .................................................................................................. 125
4.1 Fiziologija rada i sporta ................................................................................................................... 126
4.2 Psihologija rada i sporta ................................................................................................................. 142
4.2.1 Profesionalna orijentacija i selekcija ........................................................................................ 143
4.2.2 Motivacija na radu i u sportu ................................................................................................... 144
4.2.3 Umor i mjere sprečavanja ........................................................................................................ 145

4.3 Ergonomija ...................................................................................................................................... 150
4.4 Doping i suplementacija u sportu ................................................................................................... 154
4.5 Profesionalna oštećenja od posebnog značenja............................................................................. 157
4.5.1 Dišni sustav .............................................................................................................................. 157
4.5.2 Sustav srca i krvnih žila............................................................................................................. 166
4.5.3 Koža .......................................................................................................................................... 182
4.5.4 Mišićno-koštani sustav ............................................................................................................. 198
4.5.5 Reproduktivno zdravlje ............................................................................................................ 211
4.5.6 Zloćudne bolesti kao profesionalne ......................................................................................... 219
Pregled korištene literature i preporučeni tekstovi ................................................................................. 228

1. UVOD
Prva medicinska knjiga na hrvatskom jeziku!
„Bolesnika pitajte ŠTO i KAKO on ZAPRAVO radi.“

Ivan Krstitelj Lalangue (Jean Baptiste Lalangue)
(Vračtva Ladanjska, Varaždin, 1776.godina)
Medicina rada i sporta je u Republici Hrvatskoj temeljna specijalizacija doktora medicine. Grana je
medicinske djelatnosti čija je osnovna odrednica prepoznavanje i prevencija utjecaja uzajamnih
odnosa rada i sporta na zdravlje te zdravlja na rad čovjeka i njegovu mogućnost bavljenja sportom.
Kako bi mogla dati odgovore na ta pitanja, razvija i nužno obuhvaća kliničke, znanstvene i javno-
zdravstvene sadržaje i postupke. Od 1961. djeluje medicina rada kao samostalna specijalnost, a od
2004. godine medicina rada obuhvaća i sadržaje medicine sporta.
Najdinamičnija je od svih medicinskih specijalnosti jer brzina nastanka (kao i nestanka) pojedinih
ozljeda i bolesti čiji je uzrok u okolnostima pod kojima se odvija rad i sport, odgovara dinamici
razvoja područja rada i sporta. Najegzaktnija je jer su im uzroci točno mjerenjima ustanovljeni.
Najsuvremenija, jer su uvjeti u kojima ljudi rade i bave se sportom nadzirani, a epidemiološka
odstupanja statistički mjerljiva i provjerljiva.
Po završetku specijalističkog usavršavanja, specijalist medicine rada i sporta je doktor medicine koji
je osposobljen dati liječničko mišljenje o uzročnim čimbenicima, dijagnozi, liječenju i prevenciji
bolesti uzrokovanih radom, odnosno sportom, dati liječničko mišljenje u ocjeni pri zapošljavanju
radnika, odnosno selekciji sportaša za poslove i sportsku aktivnost prilagođene njihovim fiziološkim
i psihološkim mogućnostima, provoditi profesionalnu orijentaciju mladeži te sportsku orijentaciju
djece i mladeži.
Utemeljena 1906. godine, suvremena medicina rada koncept prevencije i prepoznavanja bolesti,
koje su posljedica uvjeta i načina rada te sredstava za rad, baštini iz daleke 1700. godine kada je
Bernardino Ramazzini (1633.- 1714.) znameniti talijanski liječnik u svojoj knjizi Rasprava o bolestima
zvanja (lat. De morbis artificum diatriba) izdanoj u Modeni, Italija, 1700. opisao kakav utjecaj ima
pedesetak najrazličitijih zanimanja na zdravlje ljudi koji se njima bave. Prva Klinika za profesionalne
bolesti osnovana je 1910. u Milanu.
1

2. OZLJEDE I BOLESTI NA RADU I U SPORTU
Izlaganje opasnostima, štetnim tvarima te psihofiziološkim ili psihosocijalnim naporima tijekom

rada ili tijekom bavljenja sportskim aktivnostima, dovodi do mogućnosti oštećenja zdravlja
zaposlenih osoba i sportaša.
Opasnosti, štetnosti i napori koji mogu nepovoljno djelovati na zdravlje i život radnika ili sportaša
obuhvaćaju niz čimbenika: nemali broj tehničkih i mehaničkih opasnosti (padove, rušenja,
opasnosti od električne energije, požara i eksplozija te termičke opasnosti), oko 100.000
kemijskih spojeva (otrovne, nagrizajuće, nadražujuće, karcinogene tvari), 50-tak fizikalnih
(zračenja, buka i vibracije), više od 200 bioloških čimbenika (npr. bakterije, virusi), oko 20
različitih ergonomskih uvjeta i psiholoških zahtjeva. Opasnosti dovode do ozljeda, dok štetnosti
i napori najčešće za ishod imaju bolesti.
2.1 Ozljede
Ozljedom na radu i u sportu smatra se svaka ozljeda radnika ili sportaša:

- izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem,
- prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim
promjenama fiziološkog stanja organizma,
- kao i bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja za vrijeme
rada, odnosno obavljanja sportske djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti.
2.1.1 Čimbenici rizika za nastanak ozljeda
Uzroci ozljeda pri radu i u sportu često puta su toliko složeni da im je teško pronaći pravi uzrok. U
sportske ozljede ubrajaju ozljede nastale tijekom sportskih aktivnosti ili vježbanja, a koje uglavnom
nastaju radi mehaničkih uzroka - čak do 80% svih sportskih ozljeda zahvaća sustav. Nastala ozljeda
je u najvećem broju slučajeva traumatska (istegnuće, iščašenje, ruptura, prijelom, otrgnuće).
Nastanku ozljeda na radu i u sportu najčešće doprinose čimbenici od strane samog čovjeka,

čimbenici koji se nalaze u radnoj okolini te čimbenici koji proizlaze iz ekonomskih uvjeta i uvjeta
života.
Prema vremenu nastanka ozljede možemo podijeliti na akutne i kronične. Akutne ozljede nastaju
djelovanjem relativno jake sile (u kontaktu ili sile kontrakcije vlastitog mišićnog sustava) na dio tijela
u kratkom vremenu, dok kronične nastaju opetovanim djelovanjem sile slabijeg intenziteta
(sindrom prenaprezanja).
a) Čimbenici čovjeka
Kod nekih osoba opažena je "sklonost" prema ozljedama koja može trajati čitav život, a ponekad
samo kraće ili duže vrijeme. Uzroke te "sklonosti" ozljeđivanju je u većini slučajeva teško pronaći;
najčešće leže u samoj osobnosti čovjeka, a mnogo puta i u njegovom socijalnom okruženju. Analiza
uzoraka ozljeda u sportu pokazuje da je u više od polovice slučajeva za nastanak ozljeda kriv sam
sportaš.
Životna dob. Od ozljeda pri radu najčešće stradavaju mladi radnici između 15. i 25. godine života i
stariji radnici. "Najsigurniji" su radnici u dobi između 50-55 godina. Razlozi su tome svakako veće
iskustvo radnika srednje životne dobi i njihovo stečeno stručno znanje koje ih štiti od ozljeda. Drugi
razlog je u različitom stavu mladih i iskusnijih radnika prema radu: mladi radnici često dožive
nesreću jer nisu dovoljno oprezni, jer "preziru", omalovažavaju opasnosti, dok su radnici srednje
životne dobi oprezniji. Međutim, nakon 60. godine života pad psihofizioloških funkcija radnika
može biti tako izražen da znanje, iskustvo i oprez nisu dovoljni spriječiti nesreću pri radu pa im je
broj iznad te dobi u porastu.
Spol. Žene doživljavaju manje nesreća pri radu nego muškarci. Uglavnom je to uvjetovano
činjenicom da su muškarci rade na poslovima pri kojima su izloženiji opasnostima nego većom
sklonošću muškaraca ka ozljeđivanju.

Sposobnost za zvanje. Utjecaj psiholoških i tjelesnih značajki osobe na sposobnost za odrađeno
zvanje podrazumijeva mnoge čimbenike, a najznačajniji su među njima psihomotorika, funkcija
osjetilnih organa, inteligencija i stav prema radu.
Psihomotorika je skupni izraz za sve one funkcije kod kojih dolazi do izražaja spretnost,
koordiniranost i brzina pokreta pojedinih dijelova tijela ili čitavog tijela. Osobe koje imaju slabu
psihomotoriku imaju i više ozljeda nego oni koji su spretniji.
Funkcije osjetilnih organa kao čimbenika ozljeda pri radu, u prvom redu dolaze u obzir vid i sluh.
Utvrđeno je da u prosjeku radnici s većim brojem ozljeda pri radu imaju i veći postotak različitih
oštećenja vida. A osobe oštećenog sluha ne čuju ni zvučne znakove upozorenja na opasnost.
Inteligencija i njen odnos s većom učestalosti ozljeda pri radu postoji samo onda ako je inteligencija
niža od prosječne (IQ je niži od 90). Inače inteligencija nema utjecaja na pojavu nesreća pri radu.
Stav prema radu znatno utječe na pojavu ozljeda: ako čovjek u svom poslu ne nalazi zadovoljstvo,
češće se ozljeđuje, jer se ne može prilagoditi radu, a bez prilagodbe nema ni sigurnosti od ozljeda.
Nedostatak profesionalnog znanja stečenog školovanjem i izostanak profesionalnog iskustva od

posebne je važnosti u nastajanju nesreća pri radu.
Akutne i kronične bolesti radnika imaju nesumnjiv utjecaj na nastanak ozljeda pri radu. Čak i
glavobolja ili prehlada mogu povisiti broj nesreća pri radu. Od kroničnih bolesti koje se povezuju s
većom učestalosti nastanka ozljeda, najčešće su opisivani povišeni krvni tlak i neuroze.
Emotivna svojstva radnika i sportaša. Osobe koje nisu staložene, koje se lako i jako uzbuđuju, češće
se ozljeđuju od ostalih. Povod ozljedi pri radu može biti i velika žalost ili pretjerano radosno
raspoloženje - emocije nadvladaju čovjekovu pažnju i dovedu do nesreće.

Uzrok ozljeda je najčešće u samoj osobi sportaša zbog nepažnje i dekoncentracije, a slijedi ih umor
i pretreniranost kao bitni činitelji u nastanku ozljeda.
Alkohol i droge. Alkohol i droga djeluju na koordinaciju pokreta, uzrokuju smetnje osjetila, npr.
smanjuju oštrinu vida, javljaju se dvoslike; smanjuju koncentraciju i na taj način dovode do nesreće.
Opasnije su male količine alkohola i droga koje uzrokuju euforiju koje radnici nisu ni svjesni.
b) Čimbenici okoline
Fizikalna radna okolina: osvjetljenje, toplinski uvjeti i buka.
Osvjetljenje nije samo čimbenik koji ima nesumnjiv utjecaj na radni učinak, već je to i čimbenik
koji se povezuje s izravno od 5% do 15%, a neizravno s 50% ozljeda pri radu. Preslaba
osvijetljenost dovodi do umora i produženja vremena reakcije pa tako i do ozljede. Poseban
problem je bliještanje na radnom mjestu. Bliještanje smanjuje kvalitetu viđenja. Nastaje zbog
vrlo jakih sjajnosti u vidnom polju, koje mogu biti izravne, od primarnog izvora svjetla i neizravne,
zbog refleksije svjetla, dakle od sekundarnih izvora.
Toplinski čimbenici, ako nisu povoljni, povećavaju učestalost ozljeda: kod preniske temperature
okoline povećani broj se tumači poremećajem psihomotorike (naročito fine motorike prstiju),
dok su za njihov porast pri visokim temperaturama odgovorni tromost i pospanost, kao prvi znaci
umora uslijed toplinskog preopterećenja organizma.
Buka. U bučnom okolišu lako se prečuju zvučni znaci upozorenja za opasnost, a osim toga buka
dovodi do umora i smanjuje pažnju, što može biti presudno za nastanak neke ozljede.
Sportski tereni i njihova tehnička ispravnost jedan su od najbitnijih čimbenika zbog kojih nastaju
ozljede u sportu. U ove čimbenike ubrajamo neravnine na terenu, vrstu podloge, klizav ili oštećen
teren, veliku vlažnost u dvorani, hladnoću ili vrućinu prouzročenu neodgovarajućom izolacijom,
malu udaljenost linija igrališta od zida. Golovi, koševi, švedske ljestve i druge konstrukcije koje nisu
propisno pričvršćene samo su neke od opasnosti koje mogu biti uzrokom ozljede.
5

Psihološka radna okolina. Podrazumijeva međuljudske odnose u poduzeću: zastrašivanje,
zlostavljanje, nasilje i mobing, nepravednu organizaciju rada kao i slab timski rad. Na radnim
mjestima na kojima postoje nesuglasice između radnika ili između radnika i poslovođa ili uprave,
postoji i veći broj ozljeda na radu. Svađa ili nesuglasice izazivaju poremećaje emocionalne ravnoteže
radnika što pogoduje nastanku ozljeda na radu.
Organizacija rada uključuje niz psihosocijalnih čimbenika kao što su uloga u organizaciji rada,
raspored rada, slaba kontrola nad radom koji se obavlja, prekovremeni rad, pretežak i prenaporan
rad, monotoni rad.
Pri tom je jako važno pitanje odnosa radnog vremena i odmora, jer su izravno povezani s pojavom
umora pri radu, koji je značajan čimbenik u nastanku ozljeda. Veliki broj istraživanja potvrđuje da
predugo radno vrijeme zbog umora koji nastaje, smanjuje opseg i kvalitetu ishoda rada, a povećava
broj ozljeda pri radu. Zamoreni organizam ima manje mogućnosti brze reakcije i koordinacije
pokreta, što može uzrokovati ozljedu. Potrebno je napomenuti da ozljede nastaju najčešće pri kraju
treninga.
Važno mjesto u nastajanju ozljeda ima i posve tehnička organizacija rada (doprema i otprema
materijala, zakrčenost putova, otpadci na podovima, skliski podovi i sl.).
Socijalno-ekonomski čimbenicima obuhvaćeni su životni standard osobe, uvjeti stanovanja,

udaljenost od radnog mjesta i s tim u vezi mogućnost, odnosno način dolaska na radno mjesto,
običaji prehrane i obiteljske prilike. Poznato je da se nekvalificirani radnici s niskim životnim
standardom češće ozljeđuju nego kvalificirani: imaju slabije zarade, slabije su hranjeni, često dugo
putuju do radnog mjesta i na posao dolaze umorni.
Socijalno-ekonomski čimbenici, čini se, doprinose i na broj ozljeda u pojedinom danu u tjednu.
Ponedjeljak je u prosjeku dan s najvećim brojem nesreća pri radu. Najmanje je nesreća u utorak i
srijedu, a zatim učestalost nesreća opet raste. Glavni uzrok povećanom broju nesreća u ponedjeljak
6

je način provođenja nedjelje. Žene su zbog obavljanja kućanskih poslova u nedjelju, obično u
ponedjeljak umornije nego druge dane, a razlog ozljeđivanja muškaraca u ponedjeljak treba tražiti
osim u dopunskom radu tijekom vikenda, i u konzumaciji alkohola u subotu i nedjelju.
Razvidno je da su čimbenici koji dovode do ozljeda tijekom rada mnogobrojni, međusobno se

isprepliću, a pojedini i ovisni jedni o drugima. Stoga je uzroke njihova nastanka potrebno što
cjelovitije istražiti i prepoznati te na temelju tih spoznaja izgrađivati specifične mjere prevencije
ozljeđivanja na radnim mjestima.
Prema zakonskim odredbama ozljeda na radu se priznaje ako je uzročno vezana uz obavljanje
poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom
zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog
uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim
propisima.
Zakonske odredbe se odnose na radnike, učenike i studente na redovitom školovanju, osobe koje
je Hrvatski zavod za zapošljavanje uputio na stručnu izobrazbu, osobe koje pomažu u
redarstvenim službama, akcijama spašavanja, organiziranim javnim radovima, civilnoj zaštiti,
dobrovoljnim vatrogasnim organizacijama, sportaši, treneri ili organizatori u sklopu amaterske
sportske aktivnosti, sezonski radnici te osobe koje izvršavaju rad za opće dobro.
U Hrvatskoj se godišnje dogodi oko 13.000 ozljeda na samom radnom mjestu. Prema podacima
Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu za 2015. godinu, na radnom mjestu
smrtno je stradalo 16 osoba! Šesnaest ljudi je otišlo na svoj posao i tamo izgubilo život.
Inače, izvješća istog izvora navode da su najčešće rane i površinske ozljede, iščašenja, uganuća i
nategnuća, prijelomi kostiju, šok, opekline i smrzotine. Iako je najveći broj ozljeda u
prerađivačkoj industriji, analizom stope ozljeda na 1000 radnika, djelatnost zdravstvene zaštite
ima najvišu stopu ozljeda na radu (16%). Ovi podaci odgovaraju i podacima iz svijeta: nekad su
7

građevinarstvo i poljoprivreda bile najopasnije djelatnosti, a danas je djelatnost zdravstvene
zaštite opasnija djelatnost od prethodne dvije.
Slika 1. Broj ozljeda u Republici Hrvatskoj prema djelatnosti u 2015. godini
Izvor: Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu- Analiza ozljeda na radu 2015.
(http://www.hzzzsr.hr/images/documents/ozljede%20na%20radu/Analiza%20ozljeda%20na%20radu/Anali
za_ONR_2014/ANALIZA_ONR_2015.pdf)

Zdravstvo i zdravstvena zaštita
Nekad su građevinarstvo i poljoprivreda bile najopasnije djelatnosti, a danas je, prema
učestalosti ozljeda na radu, djelatnost zdravstvene zaštite opasnija od prethodne dvije.
Ozljede u zdravstvenoj djelatnosti imaju i neke specifičnosti (npr. akutni radijacijski sindrom), a
među najvažnijima su ubodni incidenti zbog ozbiljnih i potencijalno teških posljedica: prijenos
virusnih hepatitisa kao što su B, C, manje HIV-a.
Pravilnikom o načinu provođenja mjera zaštite radi sprječavanja nastanka ozljeda oštrim
predmetima (NN 84/13) utvrđene su mjere zaštite zdravlja radnika u zdravstvu koji rade u
procesima gdje postoji opasnosti incidenta s oštrim predmetom i izloženost krvi i drugim
tjelesnim tekućinama. Također određuje obvezu poslodavcu da slanjem obavijesti o svakoj
ozljedi oštrim predmetom Hrvatskom zavodu za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu.
Tijekom 2015. godine prijavljeno je 604 ozljede oštrim predmetom. Gotovo 70% svih prijavljenih
ozljeda činili su ubodi iglom. Velika većina ozljeda se dogodila u bolnici. Najviše ubodnih
incidenata se dogodilo medicinskim sestrama, zatim liječnicima. Nakon njih, veliku učestalost su
imale spremačice/čistačice što ukazuje na neadekvatno zbrinjavanje medicinskog otpada, čime
se potvrđuje važnost adekvatnih tehničkih (igle s integriranim zaštitnim mehanizmom, posude
za zbrinjavanje oštrih predmeta) i edukativnih mjera.

Sprječavanje profesionalne ekspozicije krvlju prenosivih bolesti
Svaki je bolesnik potencijalni nositelj patogena koji se prenose krvlju te ga mora smatrati
potencijalno zaraznim. Rizik stjecanja infekcije nakon ekspozicijskog incidenta u zdravstvenih
djelatnika nije zanemariv, stoga je potrebno aktivno poduzimati preventivne mjere za njihovo
sprječavanje: nespecifične mjere kojima se sprječava sama ekspozicija krvi i bilo kojoj infekciji
(standardne mjere zaštite) te mjere specifične profilakse usmjerene na određenu infekciju (npr.
sprječavanje HIV-infekcije).
Standardne mjere zaštite: Nespecifična predekspozicijska profilaksa

Zdravstveni djelatnici i sve osobe zaposlene u djelatnosti zdravstvene zaštite, moraju se
pridržavati standardnih mjera zaštite na svim radnim mjestima i u svim situacijama ako postoji i
najmanja mogućnost izlaganja. Najsigurniji način sprječavanja bilo koje infekcije koja se prenosi
krvlju, drugim tjelesnim tekućinama i tkivima (uključujući HIV, HBV i HCV) je sprječavanje samog
izlaganja tom putu: krv, stolica, sekret nosa, sputum, znoj, suze, urin, povraćeni sadržaj i slina.
A. Pribor za osobnu zaštitu – spriječiti dospijevanje krvi i drugih tjelesnih tekućina da dospiju do
kože, sluznica i osobne odjeće: rukavice, naočale, maske, pregače, ogrtače, kaljače, čizme,
navlake za obuću.
B. Zaštitni postupci - promjenom ponašanja na radnom mjestu i usvajanjem sigurnijih postupaka

smanjiti mogućnost kontakta s krvi: pranje ruku, ispravno odlaganje upotrijebljenih igala i oštrih
predmeta, ispravno oduzimanje bioloških uzoraka, primjeren transport bioloških uzoraka.
C. Tehnička sredstva za zaštitu - čvrsti nepropusni kontejneri za otpad, laserski skalpeli, igle sa
zaštitnim mehanizmima (poput npr. Punctur-Guarda®), čijom se primjenom nastoji ukloniti
odnosno smanjiti štetnost pribora i alata koji se koristi na radnom mjestu.
10

Postekspozicijska profilaksa (PEP)
Podrazumijeva mjere kojima se smanjuje mogućnost razvoja infekcije u zdravstvenog djelatnika
nakon što je već bio izložen zaraženoj krvi. Nije moguće u cijelosti ukloniti rizik infekcije. Rizik
može vremenom rasti zbog porasta incidencije pojedinih infekcija među pučanstvom (npr. HIV).
Profesionalna ekspozicija treba se tretirati kao hitno medicinsko stanje kako bi se osigurao
pravodobni i pravovaljani postekspozicijski postupak (PEP):
- Cjelovitost i učinkovitost postekspozicijskog postupka ovise o potvrđivanju odnosno
isključivanju infekcije u izvornog bolesnika: važno je čim prije provesti kliničku i epidemiološku
evaluaciju te serološko testiranje i izvornog bolesnika i eksponiranog zdravstvenog djelatnika.
- Poželjno je da se nalazi seroloških testova dobiju isti dan kako bi se smanjila neizvjesnost i stres
za zdravstvenog djelatnika, ali i izbjegla eventualna nepotrebna primjena PEP-a (izloženost krvi
nezaraženog bolesnika).
- Testiranje treba biti dragovoljno, uz prethodni informirani pristanak. Ako je izvorni bolesnik
nepoznat, nedostupan ili odbija testiranje, postupak se temelji se na pažljivoj procjeni rizika.
- PEP nakon profesionalne ekspozicije HIV-u (HIV PEP) preporučuje primjenu antiretrovirusnih
lijekova (ARL) koji se i inače koriste u liječenju HIV-infekcije. Američke preporuke za većinu
slučajeva (uglavnom ekspozicije niskog rizika) predviđaju primjenu dva ARL-a (tzv. temeljni
režim), dok se u rijetkim slučajevima (ekspozicije visokog rizika) preporučuje primjena tri ARL-
a (tzv. prošireni režim). Europske preporuke za većinu situacija predviđaju primjenu tri ARL-a.
Najčešće se preporučuje kombinacija dva analoga nukleozida, ev. uz dodatak jednog inhibitora
proteaze. Kad se zna ili sumnja da je virus kojim je zaražen izvorni bolesnik rezistentan na jedan
ili više gore navedenih ARL-a, preporučuje se izbor lijekova na koje virus nije rezistentan.
-Odgođena primjena ARL-a nakon ekspozicijskog incidenta jedan je od čimbenika koji smanjuju
učinkovitost HIV PEP-a. Kad postoje indikacije, PEP se mora započeti provoditi čim prije,
najbolje unutar 48 sati od ekspozicije, a svakako ne nakon što prođe više od 72 sata. Stoga se
uvode brzi testovi za dokaz protutijela na HIV (brzi anti-HIV-testovi) kojima se u roku od jednog
sata može utvrditi HIV-serostatus izvornog bolesnika i eksponiranog zdravstvenog djelatnika,
na temelju čega se donosi odluka o primjeni HIV PEP-a.
11

2.2 Bolesti
Bolesti izazvane nepovoljnim utjecajima načina i uvjeta rada svrstane su u skupine (1)
profesionalnih bolesti, (2) bolesti vezane uz rad te (3) bolesti koje se javljaju u radnoj populaciji.
2.2.1 Profesionalne bolesti
Profesionalne bolesti nastaju kao izravna i isključiva posljedica izloženosti štetnostima na

radnom mjestu. Prema Zakonu o listi profesionalnih bolesti (NN 162/98 i 107/07 ) i Zakonu o
mirovinskom osiguranju (NN 157/13), jasno definirane s dva kriterija:
1. bolest za koju se dokaže da je posljedica djelovanja štetnosti u procesu rada i/ili radnom
okolišu, odnosno bolest za koju je poznato da može biti posljedica djelovanja štetnosti
koje su u svezi s procesom rada i/ili radnim okolišem
2. intenzitet štetnosti i duljina trajanja izloženosti toj štetnosti je na razini za koju je
poznato da uzrokuje oštećenje zdravlja
Znači, mora se nedvojbeno utvrditi da je na radnom mjestu bila prisutna određena štetnost te
da je radnik bio izložen toj štetnosti upravo u intenzitetu trajanja i duljini izloženosti za koju je
poznato da će izazvati određenu profesionalnu bolest. Ovo u pravilu vrijedi kod kemijskih i/ili
fizikalnih štetnosti dok je kod bioloških štetnosti vrijeme pojave bolesti često vezano uz vrijeme
inkubacije.
Dokazi kojima se potkrjepljuje izloženost su:

1. procjena opasnosti,
2. potvrda poslodavca da je radnik radio na određenom radnom mjestu, popis poslova i mjerenja
štetnosti te
3. nalazi prethodnog zdravstvenog pregleda, tj. pregleda koji se obavlja prije zapošljavanja.
Kako nije uvijek moguće dobiti sve tražene dokumente, specijalist medicine rada daje procjenu
radi li se o sumnji na profesionalnu bolest te predlaže daljnji tijek dijagnostičkih postupaka, na
12

koje će radnika uputiti liječnik obiteljske medicine. Iznimno je važno znati koje su ciljane pretrage
potrebne i kako će se očitati nalaze.
Temeljem dobivenih svih traženih nalaza i uvidom u podatke o štetnostima s radnog mjesta,
specijalist medicine rada daje svoje mišljenje, što čini osnovu za pokretanje postupka prijave
profesionalne bolesti.
U Republici Hrvatskoj je na snazi Zakon o listi profesionalnih bolesti iz 2007. godine (NN 107/07)
kojim je propisana tzv. zatvorena lista profesionalnih bolesti. To znači da postoji priznatih 57
štetnosti koje uzrokuju profesionalne bolesti. Lista je podijeljena prema bolestima uzrokovana
kemijskim (35), fizikalnim štetnostima i naprezanjima (9) i biološkim štetnostima (2) te prema
profesionalnim bolestima pojedinih organskih sustava (kožne i dišne uzrokovane tvarima koje
nisu obuhvaćene u prethodnim zaglavljima). Za priznatu profesionalnu bolest u RH radniku
pripadaju i određena prava, poput većeg iznosa naknade za bolovanje i mirovinu.
2.2.2 Bolesti vezane uz rad
Bolesti vezane uz rad su bolesti u kojima je štetnost na radnom mjestu tek jedan (ali nikada
samostalno dovoljan), od mnogih uzročnih čimbenika za nastanak bolesti. Tako npr.: ravna stopala
i proširene vene češće se javljaju u kirurga, konobara, poštara, frizera; kronični bronhitis u radnika
izloženih udisanju različitih prašina, plinova i para; reumatoidne bolesti zglobova i mišića osoba koje
rade u uvjetima niske temperature; šećerna bolest i/ili povišeni krvni tlak u svezi s psihičkim stresom
na radnom mjestu.
Više od 95 % svih bolesti koje su posljedica rada su bolesti vezane uz rad (dok profesionalne bolesti
čine svega do 5%). Procjenjuje se da godišnje oko 800.000 ljudi umre od izravnih posljedica ovih
bolesti . Sa sobom nose visoke troškove liječenja, bolovanja i prijevremenog umirovljenja: prelaze
prosječno 3,5 % godišnjeg bruto nacionalnog proizvoda (BRP) u zemljama Europske unije. Razlog
tome je što je čak 40 % svih radnika oboljelih od bolesti vezanih uz rad mlađe od 45 godina života.
13

Najčešće skupine bolesti vezanih uz rad su bolesti sustava za kretanje, bolesti dišnog sustava i
bolesti kardiovaskularnog sustava.
2.2.3 Bolesti pogoršane na radu
Štetnosti radnog mjesta mogu uzrokovati pogoršanje osnovne bolesti iako nisu etiološki čimbenik
u njihovom nastanku (npr. pogoršanje astme od koje zaposlenik boluje od djetinjstva u izloženosti
nadražljivcima dišnih putova).
14

2.3 Čimbenici rizika za nastanak bolesti na radu i u sportu
2.3.1 Fizikalni
Povišena temperatura okoliša
Izloženost osoba nepovoljnim toplinskim uvjetima, visokim ili niskim temperaturama zraka
(odnosno u nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima), prisutna je na velikom broju radnih mjesta
i nizu sportskih aktivnosti. Velik je broj industrija u kojima je tzv. vruća-suha mikroklima, kao npr.
valjaonice metala, kovačnice, industrija stakla, ciglane ili u tzv. toploj-vlažnoj mikroklimi kao što
se npr. nalazi u operacionim dvoranama, rudnicima, praonicama, bojadisaonicama, tekstilnoj
industriji te pri radu ili bavljenju sportom na otvorenom, npr. poljoprivredni, građevinski i
transportni radnici te niz sportaša.
Osobe koje se nalaze u uvjetima visokih temperatura izloženi su toplinskom stresu. Toplinski
stres je fizička i fiziološka reakcija organizma na temperaturu koja ga okružuje. Iako zasad ne
postoje jasna zakonska ograničenja koja je to temperatura na kojoj treba obustaviti rad ili
sportsku aktivnost zbog realne opasnosti za zdravlje i život radnika odnosno sportaša, postoje
preporuke kojih se svakako i radnik i poslodavac, kao i sportaš trebaju držati, a opisani su
detaljno u Zdravstvenoj ekologiji.
Obzirom na tip odjeće koji osoba nosi tijekom radne ili sportske aktivnosti, nekad je i to potrebno
uzeti u obzir: npr. za zaštitnu odjeću koja se nosi u operacionoj dvorani, kao i za kombinezon od
propilena potrebno je dodati +0,5 °C, za kombinezon od dvoslojnog tkanog materijala +3 °C itd.
Valja uzeti u obzir je li osoba aklimatizirana te koji tip radne ili sportske aktivnosti obavlja: lagani,
umjeren, težak ili vrlo težak. Preporuke uključuju udio aktivnog rada i odmora, uz nadoknadu
tekućine, za aklimatizirane i neaklimatizirane osobe te posljedice koje se mogu pojaviti (zamor,
sunčanica, toplinski grčevi, toplinski udar).
15

Opće posljedice djelovanja topline su:
1. dehidracija- suha usta, smanjeno mokrenje
2. prolazni toplinski umor – normalan je odgovor organizma na vrućinu, a javlja se kod najčešće
neaklimatiziranih osoba
3. nesvjestice – češće su kod neaklimatiziranih osoba
4. toplinska iscrpljenost (toplinski kolaps) je stanje poremećene termoregulacije pri kojem su
najizrazitiji znaci zatajivanja cirkulacije. Zbog maksimalne periferne vazodilatacije kojoj je cilj
oslobađanje što više topline iz tijela, središnji živčani sustav postaje nedovoljno opskrbljen
krvlju što može dovesti do kolapsa. Kolapsu ponekad prethodi osjećaj vrtoglavice, umor,
glavobolja i mučnina, ali može nastati i naglo, bez ikakvih prodormalnih simptoma. Tjelesna
temperatura je obično snižena, koža vlažna, krvni tlak snižen, a puls ubrzan.
5. toplinski grčevi nastaju zbog velikog gubitka tekućine znojenjem i istodobnim gubitkom
elektrolita. Do grčeva u pravilu dolazi naglo, bez prethodnih simptoma. Grčevi su spastičkog
tipa i obično zahvaćaju one mišićne skupine koje su tijekom rada najviše opterećene. Traju 1-
3 minute i ponavljaju se nakon kratkih prekida, vrlo su bolni. Javljaju se redovito u drugoj
polovici radne smjene ili na kraju rada, a još češće nakon završenog rada.
6. toplinski udar je manifestacija potpunog zatajivanja termoregulacije, znojenje potpuno
prestaje, što znači da se organizam više ne može braniti od pregrijavanja. Može nastati
pregrijavanjem cijelog organizma ili pregrijavanjem glave (sunčanica). Glavni simptom je vrlo
visoka tjelesna temperatura (40-430C), puls i disanje su ubrzani, koža suha i vruća. Tim
simptomima prethode glavobolja, mučnina i povraćanje kao izraz nadražaja moždanih
ovojnica. U težim slučajevima dolazi do psihičkih simptoma u obliku od smetenosti do psihoze,
toničko-kloničkih grčeva i kome. U takvim slučajevima je redovito povišena mliječna
dehidrogenaza i kreatinfosfokinaza što ukazuje na difuzno oštećenje tkiva, te dolazi do
respiratorne alkaloze i mliječne acidoze. Toplinski udar je teško oštećenje i potpuno razvijena
bolest može u trećini slučajeva dovesti do smrtnog ishoda. Mortalitet je u korelaciji s
povišenjem tjelesne temperature, trajanjem povišene temperature i trajanjem komatoznog
stanja (koma duža od tri sata ima lošu prognozu).
16

Djelovanjem topline i/ili Sunca na kožu mogu nastati:
1. osipi i iritacije – posljedica znojenja
2. infekcije kože – gljivične infekcije na intertriginoznim područjima, moguće su i bakterijske
infekcije na mjestima gdje je koža oštećena
3. opekline
4. alergijske reakcije na Sunce
5. aktinične keratoze
6. karcinomi kože
PRVA POMOĆ
Kod toplinske iscrpljenosti sastoji se u mirovanju u ležećem položaju u hladnoj prostoriji. Ako je
tjelesna temperatura snižena, unesrećenog treba zagrijati pokrivačem, dok se temperatura ne
normalizira. Mogu se dati infuzije fiziološke otopine i glukoze te analeptici.
Toplinski grčevi se liječe nadoknađivanjem izgubljenih elektrolita. U teškim slučajevima daje se

0,9% otopina natrijeva klorida intravenski u količini od jedne litre i više. U lakšim slučajevima
nadoknada elektrolita provodi se peroralno.
Kod toplotnog udara pomoć je nužno pružiti unutar 5 do 10 minuta nakon pojave simptoma.
Oboljelog je neophodno poleći u hlad s podignutim nogama, skinuti mu suvišnu odjeću.
Treba pokušati sniziti tjelesnu temperaturu mlakom vodom, kako žrtva ne bi pala u šok, što bi
uzrokovalo još veće opterećenje na srce. Treba ga što brže odvesti do najbliže medicinske
ustanove.
PREVENTIVA TOPLINSKIH OŠTEĆENJA

Ključna je korekcije okolišnih uvjeta - u koliko su mogući, te prvom redu u pravilnom izboru
radnika odnosno sportaša koji će moći obavljati radne ili sportske aktivnosti u tim uvjetima
(prethodni pregledi).
17

Izraziti asteničari, ali isto tako i jako pretile osobe nisu sposobni za boravak niti tjelesne napore
uz jako toplinsko opterećenje, jer se teško aklimatiziraju na takve uvjete. Nisu sposobni niti
kronični bolesnici, osobito oni s bolestima srca, bubrega, s dijabetesom.
U prevenciji gubljenja soli i tekućine znojenjem pomaže davanje napitaka tijekom smjene i to
onih koji sadrže dovoljno mineralnih soli (mineralna voda, voćni sokovi, slane juhe i slično).
Pri radnim i sportskim naporima na vrućini potrebno je nositi laganu odjeću od prirodnih vlakana
ili materijala koji odvlače toplinu s kože, nositi laganu kapu koja blokira sunce ali omogućava
protok zraka. Izbjegavati uporabu dezodoransa koji zarobljavaju tjelesnu toplinu
(antiperspirant). Izbjegavati hranu bogatu ugljikohidratima koja usmjerava krv od kože prema
trbuhu. Nakon intenzivnog rada na vrućini, istuširati se mlakom, a ne hladnom vodom. Ne piti
ledene napitke jer tijelo počinje drhtati i povećavati svoju unutarnju temperaturu.
Snižena temperatura okoliša
Djelovanje snižene temperature na organizam postoji na onim radnim mjestima i pri onim
sportskim aktivnostima koji se obavljaju na otvorenom tijekom hladnih razdoblja ili zahtijevaju
nisku temperaturu zatvorene okoline (ledane, klaonice, prehrambena industrija, klizališta).
Ljudsko tijelo nastoji održati konstantnu tzv. centralnu temperaturu vitalnih organa (mozak, srce,
bubrezi) i ona se kreće oko 36,5 °C-37,0°C. Temperatura tzv. perifernog omotača tijela (koža,
mast, mišići, kost) može varirati.
Organizam izložen niskim temperaturama gubi više topline nego što stvara. Hipotalamus,
odgovoran za održavanje temperature u ljudskom organizmu, potiče mehanizme periferne
vazokonstrikcije i prestanka znojenja kako bi se tjelesna toplina prestala gubiti, odnosno zadržala.
Ukoliko je potrebno stvoriti toplinu, tijelo je mehaničkom energijom (drhtanje) donekle može
stvoriti. Utjecaj hladnoće može biti na cijeli organizam ili na dio tijela, a najčešće se radi o ozljedama.
18

OZLJEDE NA RADU
Lokalne promjene na hladnoću razlikuju se prema tome dolazi li do smrzavanja tkiva, a očituju se
kao ozebline, fisure i rovovsko stopalo te one kod kojih dolazi do smrzavanja zbog stvaranja
kristalića leda i očituju se kao smrzotine i hladne opekline. Javljaju na okrajinama i većina promjena
ima nekoliko stupnjeva težine bolesti - od eritema i edema, pa sve do zahvaćanja dubokih tkiva:
- ozebline – najčešće su na okrajinama (ruke, noge, nos). Imaju četiri stupnja: 1. crvenilo, otok,
svrbež; 2. bule, 3. promjenama su zahvaćeni kože i potkožje, 4. zahvaćeni su i mišići i kosti.
- raspukline (fisure) – najčešće na prstima ruku, nastaju nakon dugotrajne i/ili ponavljane izloženosti
hladnoći. Osim hladnoće, uzrok je i isušivanje tkiva. Stoga se u prevenciji savjetuje, osim
utopljavanja i primjena kreme za ruke. Promjene mogu biti duboke i vrlo bolne.
- rovovsko (imerzijsko) stopalo – nastaje kod stalne izloženosti hladnoći u kombinaciji s učestalom
ili stalnom izloženosti vodi (npr. nošenje mokrih čarapa). Do pojave dolazi zato što mokra stopala
gube toplinu 25 puta brže od suhih. Klinička slika slična ozeblinama (crvenilo, otok, trnjenje, bol),
a kod dulje izloženosti može doći do bula i nekroza.
- smrzotine - nastaju djelovanjem hladnoće na kožu i potkožje, kako im i ime govori, uzrokuju
smrzavanje tkiva te se također javljaju na okrajinama. Rizik od pojave smrzotina je veći kod osoba
s oštećenom perifernom cirkulacijom i onih koji nisu propisno odjeveni (slojevito, zaštitna odjeća).
Kao i kod prethodnih promjena, smrzotine se mogu razviti u nekoliko stupnjeva, od bula (često s
tekućim, pa čak i krvavim sadržajem) do zahvaćanja potkožja, mišića i kosti. Osnovna razlika od
prethodnih promjena, i najveći problem je da može doći do nekroze tkiva.
- hladne opekline – promjene nastaju brzim smrzavanjem tkiva u izravnom dodiru sa zaleđenim
predmetom (npr. metalni alat).
PRVA POMOĆ
Kod smrzotina se sastoji od postepenog, polaganog utopljavanja izloženih dijelova tijela. Ne trljani,
niti uranjati u toplu vodu. Mjehure, bule nikad ne otvarati, nego ih, kao i nekroze je potrebno
prekriti sterilnom gazom. Ako je zahvaćeno stopalo, preporuče se i elevacija noge.
Kod hladnih opeklina potrebno je uroniti u toplu vodu temperature 40-420C kroz 10 minuta.
19

Kad je cijelo tijelo izloženo niskoj temperaturi, dolazi do opće vazokonstrikcije kože i bljedila, na
što se nadovezuje vazodilatacija i hiperemija. Nakon hlađenja perifernih organa, dolazi do
ohlađivanja i dublje smještenih organa, posebice mozga, ali se ipak čini da je u ovom slučaju
uzrok smrti slom cirkulacije. Naglo zahlađenje tijela može uzrokovati smrt bez posebnih znakova
oštećenja tkiva.
Do općeg sniženja tjelesne temperature (hipotermije) dolazi zbog produženog izlaganja

nepovoljnim uslovima okoliša, u kojem je gubitak tjelesne toplote veći od njezine proizvodnje.
Tjelesna temperatura je ispod 35 °C rektalno. Simptomi hipotermije ovise o tome koliko dugo je
trajala. Rani simptomi su: nekontrolirano drhtanje, umor, pospanost, gubitak koordinacije,
konfuzija i dezorijentacija. Ako se pothlađivanje nastavi, dolazi do prestanka drhtanja, koža
postaje cijanotična, dolazi do pomućenja svijesti, proširenja zjenica, ukočenja udova i smanjene
frekvencije srca i disanja.
Uz tjelesnu temperaturu od 27˚C čovjek pada u komu jer ne može preživjeti stanje tjelesne
temperature niže od 27˚C. Smrt je često potpomognuta djelovanjem alkohola istovremeno, zbog
vazodilatacijskog učinka, što dovodi do ubrzanog gubljenja topline.
PRVA POMOĆ
Sastoji se od postepenog utopljavanja osobe (ukloniti mokru odjeću, utopliti centralni dio tijela
dekama, pokrivačima itd.), ukoliko je pri svijesti ponuditi toplo piće. Ukoliko je osoba pulsa i/ili ne
diše, započeti oživljavanje i pozvati hitnu pomoć.
BOLESTI POVEZANE S RADOM

Hladnoća štetno djeluje na tijek različitih reumatskih bolesti, pogoršava stanje osobe koja boluje
od neuritisa pa se stoga njima, kao i onima s reumatskom upalom, a osobito osobama koje boluju
od bolesti perifernih krvnih žila s tendencijom opstrukcije lumena (Bürgerova bolest,
20

Raynaudova bolest) ne smiju zapošljavati na radnim mjestima niti baviti sportovima koji se
obavljaju pri niskim temperaturama.
Udisanje hladnog i suhog zraka uzrokuje fiziološke promjene gornjeg i donjeg dišnog sustava te
su češće upale. Nisku temperaturu teško podnose bolesnici s bolestima srca (posebno s anginom
pektoris) i kroničnim opstruktivnim bronhitisom, jer su u hladnoći povećane potrebe za kisikom.
Hladnoća može pogoršati i stanje vegetativnog živčanog sustava.
PREVENTIVA
Jedna od najvažnijih mjera je upoznavanje osobe o učincima hladnoće, preventivnim postupcima i
prvoj pomoći. Vrlo je važno da znaju prepoznati simptome hipotermije. Osobe se moraju prilagoditi
za boravak na hladnoći te rad ili bavljenje sportskim aktivnostima u tim uvjetima. Radnici trebaju
nositi slojevitu odjeću i osobnu zaštitnu opremu.
Važan je režim prehrane pri izloženosti u radnim i sportskim naporima: dnevna je potreba 4000kcal
kroz 4 obroka (60% ugljikohidrata, 25-30% masti, 10-15% proteina). Masti jesti predvečer, a
ugljikohidrate za vrijeme rada i pri izravnoj izloženosti hladnoći.
Piti 4-5 litara tekućine dnevno: topla, zaslađena bezalkoholna pića. Alkoholna pića su zabranjena:
„alkoholni učinak grijanja“ – vazodilatacija površine tijela koja omogućava dodatno pothlađivanje
unutarnjih organa te pogoršava stanje.
Poslodavac je dužan osigurati radnicima osobnu zaštitnu opremu, prostorije za ugrijavanje, tople
napitke te dovoljan broj radnika kako bi se radnici mogli izmjenjivati.
U našem zakonodavstvu još nije propisano pri kojoj temperaturi je obavezno obustaviti radove u
uvjetima niskih temperatura na otvorenom da bi se spriječilo ugrožavanje zdravlja.
U uvjetima rada u zatvorenoj okolini važna je temperaturu prostorije, dok se na otvorenom prati i
vjetar i vlaga. Najpreciznije se može odrediti Wind chill indeksom (WCI). WCI je temperatura koju
osoba “osjeća” dok radi na otvorenom. Osim toga, važna je i prilagodba na hladnoću, osobna
21

osjetljivost na hladnoću, tjelesna aktivnost, odjeća koju osoba nosi, socioekonomski i klimatski
čimbenici.
Povišeni i sniženi atmosferski tlak
Povišeni atmosferski tlak u zatvorenim šupljinama u ljudskom tijelu, kao što su srednje uho,
paranazalni sinusi, probavna put te eventualne šupljine u zubalu i čeljusti može izazvati
barotraumu.
Naglo djelovanje povišenog atmosferskog tlaka izaziva ozljede uha. Barotrauma slušnog sustava
uvjetovana je složenom anatomijom samog sustava. Zbog pritiska na bubnjić i Eustahijeva se
tuba sve više potiskuje prema unutra, a mreža sitnih žilica na tim mjestima prima sve više
potisnute krvi što dovodi do krvarenja i probijanja bubnjića. Djelovanje povećanog tlaka na
sinuse izaziva bol samo onda ako njihovi otvori ne komuniciraju. Uredna funkcija i otvorenost
Eustahijeve tube koja povezuje srednje uho i ždrijelo omogućava izjednačavanje tlaka u
bubnjištu s vanjskim tlakom. Kod održane funkcije Eustahijeve tube razlike u tlakovima mogu se
izjednačiti gutanjem sline, zijevanjem i propuhivanjem tube po Valsalvi (forsirano ispuhivanje
zraka pri začepljenom nosu i zatvorenim ustima).
Do barotraume paranazalnih sinusa dolazi uslijed začepljenja komunikacija s nosom. Bol je
najčešći simptom koji ukazuje da je došlo do pucanja sluznice ili njenog odvajanja od koštane
podloge što se može prezentirati i krvarenjem iz nosa (epistaksom).
PRVA POMOĆ
Krvarenje se rješava ukapavanjem dekongestivnih kapi u nos ili u slučaju jačeg krvarenja
tamponadom sterilnom gazom uz prethodnu lokalnu anesteziju.
Barotraumatski bolovi u želucu i crijevima nastaju zbog nakupljanja plinova nastalih usljed
određene hrane, načina prehrane i nesvjesnog gutanja zraka. Plinovi reagiraju promjenom
volumena na promjenu tlaka te mogu uzrokovati zapletaj ili čak perforaciju crijeva. Naglo
povećani volumen želuca i crijeva pritišče na ošit te remeti normalni srčani ritam i smanjuje dišni
22

kapacitet pluća. Dolazi do vazomotornih reakcija (bljedila, hladnog znojenja, pada krvnog tlaka i
omaglice).
Kod visokog atmosferskog tlaka dolazi do povećanog otapanja dušika u krvi i tkivima. Pri porastu
tlaka na oko 4 atmosfere (npr. u dubini od preko 30 metara) može zbog djelovanja dušika doći i
do stanja opijenosti (narkoza dušikom), dok pri porastu visine dolazi i do pada parcijalnog tlaka
kisika proporcionalno barometarskom tlaku te posljedično može doći do hipoksije što može
davati gotovo identičnu simptomatologiju kao i narkoza dušikom.
Dekompresijska bolest. Ako se naglo prijeđe u područje sniženog atmosferskog tlaka, u tkivu
otopljeni dušik se oslobađa u krv u obliku mjehurića što može imati za posljedicu nastanak zračne
embolije. Događa se pri radu u kesonima i pri ronjenju.
Najčešći simptom dekompresijske bolesti je bol u zglobovima (koljeno, rame), a kasnije u
mišićima i kostima. Česti simptomi su i svrbež i crvenilo kože. Rjeđe dolazi do dispneje i
vrtoglavice.
Vrlo teške posljedice dekompresijske bolesti su spastička paraplegija (zbog embolija leđne
moždine) i često puta fatalna embolija pluća.
Od kasnih posljedica dekompresijske bolesti može nastati aseptička nekroza kostiju. Simptomi
tog oštećenja javljaju se tek 3-4 mjeseca nakon neželjenog događaja pri izronu, a obično je
zahvaćena glava femura ili donja dijafiza femura i gornji dio tibije, rjeđe gornji dio humerusa.
Promjene se vide na rentgenogramu (gubitak koštane strukture zahvaćenog područja).
PRVA POMOĆ
Jedina uspješna terapija bolesti dekompresije je rekompresija čime se simptomi bolesti mogu
potpuno ukloniti. Rekompresija i postepena dekompresija obavlja se u posebnim komorama na
radilištu.
23

PREVENTIVA
Sprječavanje bolesti dekompresije ovisi o pravilnoj postepenoj dekompresiji točno prema
uputama. Na primjer: ronilac koji je boravio pola sata na dubini od 38 metara mora se 5 minuta
zadržati na dubini od oko 9 metara, a zatim 20 minuta na dubini od 3 metra, tako da sveukupno
vrijeme dekompresije u takvom slučaju traje 25 minuta.
Sniženi atmosferski tlak se puno rjeđe pojavljuje kao štetan čimbenik na radu i u sportu, jer se
su rad i sportske aktivnosti u tim uvjetima puno rjeđi.
Zanimanja u kojima se radovi obavljaju na većim visinama (npr. gradilišta u visokim planinama,
gradnja cesta itd.) pri kojima je atmosferski tlak snižen, uz istodobno sniženje parcijalnog tlaka
kisika.
Visinska bolest. Na visinama od oko 1700 do 3000 metara oštećenje zdravlja još ne nastupa, ali
se mogu javiti ubrzano i pojačano disanje, ubrzan rad srca i povišenje krvnog tlaka. Ukoliko se na
takvim visinama radi teži fizički posao, te pojave se dogode brže i jače su izražene. Na visinama
od oko 3300 metara javlja se opasnost od težih oštećenja zdravlja. Nastupa ubrzo umor,
glavobolja, pospanost, mučnina i povraćanje. Dolazi do krvarenja iz ušiju i nosa te do poremećaja
koordinacije, grčeva u mišićima i gubitka svijesti.
Barodontalgija je naziv za bol u zubima i čeljusti prilikom naglog smanjenja tlaka zraka pri usponu
zrakoplova. Uzrok je najvjerojatnije pritisak zraka na vitalne strukture unutar i oko zuba (krvne
žile i živci), a šupljina u kojoj se zrak širi i pritišče okolno tkivo može biti šupljina u zubu zbog
zubnog karijesa, zaostali zubni kanal nakon plombiranja ili zatvoreni paradontozni džep.
PROFESIONALNA BOLEST
Poremećaji uzrokovani radom u uvjetima povećanog ili smanjenog atmosferskog tlaka ili naglih
promjena tlaka nalaze se na 33. mjestu Liste profesionalnih bolesti Republike Hrvatske.
24

PREVENTIVA
Od velikog je značenja u sprječavanju takvih oštećenja, a sastoji se u najstrožem izboru zdravih
osoba za radove na velikim visinama, osobito obzirom na stanje srčano-žilnog, dišnog i
središnjeg, kao i perifernog živčanog sustava. Osim toga za rad na poslovima u uvjetima
povišenog ili sniženog atmosferskog tlaka treba obratiti pozornost na trudnoću, endokrine
bolesti i bolesti mišićno-koštanog sustava, te duševne poremećaje, alkoholizam i teže bolesti
uha.
Važno je razdoblje prilagođavanja na snižavanje atmosferskog tlaka čime se mogu izbjeći

neželjene pojave.
Periodički zdravstveni pregled obavlja se svakih 12 mjeseci. Obuhvaća neophodni minimum

(klinički pregled, laboratorijski minimum, spirometrija i EKG), uz fakultativne preglede kao što su
Astrandov test, rentgenogram kostiju i otološki pregled. Radnici i sportaši moraju imati zdrave
zube (barodontalgija, aeroodontalgija).
Radna sposobnost osobe koja je preboljela dekompresijsku bolest određuje se prema veličini
posljedica na središnjem i perifernom živčanom sustavu, na srčanožilnom ili mišićno-koštanom
sustavu. Pri tome treba misliti na mogućnost prekvalifikacije za sve one radnike kod kojih postoji
preostala radna sposobnost.
25

Buka
Buka je svakodnevni čimbenik okoliša, svaki neželjeni zvuk u okolišu gdje ljudi borave i rade, a koji
izaziva neugodan osjećaj ili može nepovoljno utjecati na zdravlje djelujući stresogeno. Na buku
čovjek nema sposobnosti privikavanja.
Uvođenjem sve bržih tehnoloških procesa u industriju, često se povećava ukupna izloženost buci,
jer se buka i vibracije najčešće pojavljuju zajedno: intenzivnu buku prate vibracije, a intenzivne
vibracije su praćene bukom.
Djelovanje buke na ljude je izravno-auditivno (djelovanje na sluh) i neizravno-ekstraauditivno

(djelovanje na živčani sustav-cijeli organizam). Mjeri se frekvenciju zvuka (koliko je zvuk „dubok“ ili
„visok“, a izražava se u Hz) i intenzitet (glasnoća zvuka, a izražava u dB). Skala je logaritamska što
znači da razlika od 5 dB (95dB naprema 90 dB) znači 100% glasniji zvuk.
Štetno djelovanje buke na ljudski organizam očituje se kao djelovanje na organ sluha i djelovanje
na živčani sustav.
Ljudi se razlikuju u osjetljivosti na buku. Postoje osobe kod kojih će doći do nagluhosti ubrzo, dok
će kod drugih, čak i nakon niza godina izloženosti prekomjernoj buci, sluh biti relativno malo
oštećen. Utjecaj buke na sluh mogu povećati vibracije, toplina (okoliša, tijela) kao okolišni čimbenik
te neke ototoksične tvari, npr. toluen, ugljikov disulfid, trikloretilen, ugljikov monoksid, trialkilati
(methyl), dim cigareta. Prethodne bolesti uha mogu utjecati na razvoj i razinu profesionalnog
oštećenja sluha. Zato je pri prijemu osobe na posao ili za bavljenje sportom u kojem će biti izložen
prekomjernoj buci svakako potrebno provesti pregled s objektivnim utvrđivanjem stanja sluha
(audiometrija).
26

OZLJEDE
Nastaju najčešće nesretnim slučajem, a uzrokovane su zvukom izuzetne snage i trajanja kao što
su eksplozija, pucanj, buka aviona… Simptomi su nagli, šum u ušima i na/gluhost. Iznenadna
gluhoća i nagluhost su teški, a uzrokovani su oštećenjem stanica unutarnjeg uha.
Diferencijalno dijagnostički mogu biti posljedica tupe ozljede glave s prijelomom temporalne
kosti, teškog potresa mozga koji zahvaća pužnicu, barotraume- ronilačka ozljeda te usljed
naporne aktivnosti, kao što je dizanje utega (perilimfatična fistula).
Osim anamneze iz koje treba biti nedvojbeno da se radi o akutnom događaju, a ne kroničnom,
važno je učiniti pregled uha i slušnog aparata, neurološki pregled (provjeriti eventualni
poremećaj moždanih živaca) i audiogram. Ako se klinički sumnja na perilimfatičnu fistulu,
dijagnoza se može potvrditi timpanometrijom i elektronistagmografijom te CT-om. Ovisno o
nalazima, očekuje se da se sluh može donekle popraviti, naročito u dubokim tonovima.
PROFESIONALNE BOLESTI
(Dg: Hypoacusis perceptiva bill. prof. H83.3, Z 57.0
Točka liste prof. bolesti 36: Nagluhost ili gluhoća uzrokovana bukom)
Djelovanje buke na organ sluha može dovesti do profesionalne nagluhosti i gluhoće. Uho se može
oporaviti od kratkotrajne izloženosti buci, ali tijekom vremena nastaje oštećenje živca. Što je
duža i jača izloženost buci, veća je šansa nastanka trajnog oštećenja. Klinički tijek oštećenja sluha
bukom je vrlo polagan. Najprije dolazi do gubitka slušne osjetljivosti u području frekvencija oko
4.000 herca (tzv. početna ili primarna akustička trauma). Razlog tome je anatomski – baza
pužnice je osjetljiva na visoke tonove, dok je vrh na duboke tonove. Budući da je time zahvaćeno
područje frekvencija iznad govorne zone (1000-3000 herca), u početku oštećenja osoba nema
nikakvih subjektivnih smetnji. Kasnije se početna akustička trauma produbljuje i širi zahvaćajući
veće područje frekvencija uz sve veći ispad slušne osjetljivosti i tek tada čovjek primjećuje da je
nagluh, da ne može pratiti razgovor, pa dolazi liječniku koji u toj fazi može učiniti samo jedno:
zaustaviti daljnje gubljenje sluha prekidom izloženosti. Profesionalno oštećenje sluha ima,
27

naime, progresivan tijek. Nagluhost i gluhoća profesionalne etiologije su u pravilu obostrani
procesi (za razliku od mnogih neprofesionalnih bolesti uha koja u pravilu zahvaćaju samo jedno
uho).
Privremeno spuštanje slušnog praga nastaje nakon izlaganja buci i kako i naziv kaže, privremeno
je i popravljivo (primjerice do druge radne smjene). Značajke su mu privremeni gubitak sluha i
ponekad tinitus. Preporuča se odmor u tihom prostoru do povratka sluha. Trajno spuštanje
slušnog praga označava trajan i nepopravljiv gubitak sluha.
BOLESTI U VEZI S RADOM

Ispitujući zdravstveno stanje osoba koje rade u uvjetima prekomjerne buke, zapažene su u njih
raznovrsne tegobe, koje se dovode u vezu sa štetnim djelovanjem buke, a to su: nervoza, česte
glavobolje, lako umaranje, opća nelagodnost, poremećaji spavanja, gubitak apetita, tahikardija,
vrtoglavice praćene gubitkom ravnoteže i drugo. Buka je stres čimbenik koji prema tome dovodi do
jačanja tonusa simpatikusa. Neposredni odgovor organizma na intenzivnu buku je porast arterijskog
krvnog tlaka, ubrzan rad srca, ubrzano disanje, nagle kontrakcije pojedinih mišićnih skupina. Te se
reakcije u ponovljenoj izloženosti buci u pravilu smanjuju, ali su ipak nepovoljne i mogu remetiti
normalnu funkciju organizma.
Ovo ekstraauditivno djelovanje buke objašnjava se činjenicom da slušni put u središnjem

živčanom sustavu ima niz veza s deset sinapsi preko kojih održava brojne asocijativne veze s
ostalim moždanim strukturama, kao i s autonomnim centralnim. Buka kao stres čimbenik dovodi
do jačanja tonusa simpatikusa, što se često događa pod utjecajem buke od 60 dB na više te kod
vrlo jakih vibracija.
Neposredni odgovor organizma na intenzivnu buku očituje se u nekoliko organskih sustava:

1. vestibularni aparat (vrtoglavica, nestabilnost mučnina, povraćanje )
2. krvožilni (spastičke promjene krvnih žila povišenje krvnog tlaka)
3. probavni (ulkus želuca i dvanaestnika poremećaji crijevne peristaltike)
28

4. metabolički i endokrini (djelovanje na osovine hipofiza- suprarenalne žlijezde, hipofiza-
gonade- menstrualne smetnje, spontani pobačaji u trudnoći)
5. središnji živčani sustav (smetnje koncentracije, smetnje sna i nesanica, smetnje psihomotorne
reakcije, poremećaji ponašanja, strah, razdražljivost, umor, nekoordinacija pokreta).
Ove se reakcije u ponovljenoj izloženosti buci u pravilu smanjuju, ali su ipak nepovoljne i mogu
remetiti normalnu funkciju organizma. Također postoje i individualne razlike osjetljivosti na
djelovanje buke, pa se reakcije mogu očitovati blagim i prolaznim simptomima pa sve do burnih
reakcija i trajnih težih oštećenja.
PREVENTIVA
U uvjetima prekomjerne buke ne smiju raditi žene za vrijeme trudnoće te osobe preosjetljive na
buku, s oštećenjem sluha perceptivnog tipa, Menierovom bolešću, bolestima središnjeg živčanog
sustava i težim oblicima psihoneuroza.
Periodički zdravstveni pregledi obavljaju se svakih 24 mjeseca i obuhvaćaju klinički pregled,

laboratorijski minimum, audiometrijsko ispitivanje, a fakultativno i otološku obradu. Osnova za
procjenu radne sposobnosti osobe oštećenog sluha je trajno oštećenje sluha kao medicinski
pojam, čime se iskazuje gubitak sluha nakon cjelokupne rehabilitacije koja se mogla primijeniti.
Vibracije
Vibracije su posljedica oscilatornog kretanje čvrstih tijela ili čestica čvrstih tijela u području
infrazvučnih i djelomično zvučnih frekvencija. Mogu djelovati u sve tri ravnine. Osim smjera
djelovanja, u patologiji nastanka bolesti važno je znati ubrzanje, frekvencijsko područje i vrijeme
izlaganja. Vibracijama mogu biti izloženi pojedini dijelovi tijela (najčešće ruke) ili cijelo tijelo. Teški
oblici vibracijske bolesti s organskim i generaliziranim promjenama dovode do potpunog gubitka
radne sposobnosti.
Vibracijska bolest šake (HAVS- engl. Hand arm vibration syndrome)
29

Točka liste profesionalnih bolesti 37.1 (MKB Z57.7 Izloženost vibracijama na radnom mjestu, I 73.0
Raynaudov sindrom, G 56.0 Sindrom karpalnog kanala, G 56.2 Lezija ulnarnog živca, G 62 Ostale
polineuropatije, M19.2 Druge sekundarne artroze, M19.8 Druga specificirana artroza, M75.0
Adhezivni kapsulitis ramena, M77.0 Medijalni epikondilitis, M77.1 Lateralni epikondilitis, M75.3
Kalcificirajući tendinitis ramena, M75.8 Druga oštećenja ramena, M85.9 Poremećaj u čvrstoći i
građi kosti, nespecificiran)
Oštećenja vibracijama nastaju pri rukovanju oruđem na komprimirani zrak i rotirajućim oruđem
(upotreba motornih pila, zakivanje metala, razbijanje stijena, rudarski radovi, industrijska sječa
drva, bušenje, brušenje, nabijanje podloge, bušači u kamenolomima, tunelogradnji, cestogradnji
i općenito u građevinarstvu, mašine u industriji obuće itd.). Obično su posljedica djelovanja
višeprenosnih frekvencija vibracija alata (200-500 Hz) koje djeluju ispod razine lakta.

Mnogo suptilniji nalazi neuroloških deficita i povremenog javljanja vazospastičkih simptoma
bolesti, otkriveni su u korisnika zubarskih alata, kirurških pila i bušilica te ultrazvučnih uređaja.
Pojava ovih simptoma je gotovo intrigantna i problematična zbog činjenice da su frekvencije
biomedicinskih instrumenata nekoliko tisuća Hz iznad razina pretpostavljenih bioloških učinaka.
Vibracije izravno oštećuju kapilarnu i prekapilarnu mrežu šake, živčanu inervaciju malih krvnih žila,
nemijelinizirane nocireceptore na vrhovima prstiju i na mijeliniziranim većim živčanim nitima u
prstima, rukama i ručnim zglobovima. Posljedično sve strukture šake mogu biti zahvaćene
(perifernih žile i živci, mišići, kosti, zglobovi, tetive i okozglobna tkiva). Promjene su najjače izražene
na prstima i zapešću, a smanjuju se prema ramenu). Čini se da je za nastanak oštećenja važna
frekvencija vibracija; najopasnijim za pojavu vazoneuroza smatra se oruđe s frekvencijom od 40 do
150 herca. Jednom nastale promjene ne mogu se izliječiti već dapače pokazuju tendenciju stalnoj
progresiji
30

Posljedice djelovanja vibracija očituju se promjenama:
1. krvnih žila – zbog oštećenja prekapilarne mrežu šake i živčane inervaciju malih krvnih žila,
posljedično dolazi do Raynaudovog znaka (pri istodobnoj izloženosti hladnoći, vlazi, stresu),
akrocijanoze (bijeli prsti praćeni osjećajem hladnoće). Posljedice poremećaja kapilarne i
prekapilarne cirkulacije manifestiraju se u nekoliko stadija: a) vazomotorni (povećana osjetljivost
na hladnoću - akrotermija i lagane parestezije); b) vazospastički (snižena je temperatura prstiju i
šake, povećano znojenje šake, akrocijanoza, gubitak finog osjeta u prstima, ispadanje predmeta
iz ruku, jače izražene parestezije; provokacija hladnom vodom izaziva vazospazam; c)
vazoparalitički (bolovi u rukama, bijeli prsti).
2. perifernih živaca – uzrokuju difuznu pretežito senzornu neuropatiju (snižen osjet dodira, boli,
temperature što rezultira i smanjenim osjetom vibracija). Moguća su i oštećenja živaca, posebno
ulnarisa i medijanusa.
3. kosti, zglobovi i mišići - najčešće su zahvaćeni šaka (najjače izraženo oštećenje), lakat (slabije
oštećenje) i rame (najslabije). Oštećenja uključuju atrofiju mišića, perizglobne promjene
(burzitisi, tendinitis, periartritis), tendovaginitis i pojavu Dupuytrenove kontrakture te
osteoporozu i male zone dekalcifikacije (cistične promjene karpalnih kosti). Posljedica promjena
na zglobovima i krvnim žilama su bolovi slični reumatskim, parestezije, mišićna slabost i
smanjena spretnost.
4. koža – trofičke promjene, zadebljanje kože i noktiju
Budući da su oruđa i alati bučni i da su često radni postupci ponavljajućeg tipa, uz HAVS često su
komorbiditeti oštećenje sluha, poremećaji ravnoteže, te sindromi prenaprezanja: sindrom
karpalnog ili kubitalnog kanala.
Dijagnoza HAVS uključuje pozitivnu radnu anamnezu (procjena rizika) i potvrdu postojanja bolesti.
Ispituje se 1. spazam perifernih krvnih žila prstiju šaka (provokativni test hladnom vodom (engl. cold
test) te, po mogućnosti, digitalna pletizmografija. Provokativni test hladnom vodom koristi se za
otkrivanje sklonosti vazoneurozi (uranjanjem ruku u ledenu vodu kod oboljelih radnika razvit će se
31

u roku od nekoliko minuta akrocijanoza), 2. zahvaćenost živaca ruku (EMNG - za diferenciju od
radikulopatija) i 3. koštano-zglobnog sustava - RTG zglobova (šake, laktovi, ramena, odnosno
lumbalne kralježnice i kukova. Promjene se mogu kvantificirati Stockholmskom ljestvicom koja se
koristi još od 1987. godine (Slika 2). Stupnjavi 1 i 2 su reverzibilni i zahtjevaju prekid izloženosti.
Vibracijska bolest cijelog tijela (WHBS- engl. Whole body vibration syndrome)
Točka liste profesionalnih bolesti 37.2 Bolesti uzrokovane vibracijama koje se prenose na cijelo
tijelo (oštećenja intervertebralnog diska slabinske kralježnice). Vibracijska bolest cijelog tijela često
se javlja u radnika koji su vozači i zapravo sjede u neposrednoj blizini motora. Najčešće skupine su:
vozači prijevoznih i transportnih sredstava, vozači poljoprivrednih vozila i traktora; radnici koji
rukuju s građevinskim strojevima, piloti helikoptera i zrakoplova te radnici koji rukuju s industrijskim
strojevima koji sami ili na podlozi vibriraju.
Najvažniji dugotrajni učinak vibracija cijelog tijela je na kralježnicu, a ostali učinci su, slično kao i kod
HAVS, na krvožilni, živčani, probavni, reproduktivni te ponekad, ostale sustave.
1. Najizraženije promjene su na gornjim dijelovima lumbalne kralježnice. Vibracije uzrokuju
mikrotraume, preopterećenje i metabolički poremećaji intervertebralnog diska te mikrofrakture
trabekula kralježaka. Posljedično, simptomi su spondiloza, spondilatroza, degeneracija i.v. diska,
suženje i.v. prostora, hernijacija i dislokacija i.v. diska, radikulopatije te koksartroza
2. krvožilni sustav: bljedilo, osjećaj hladnoće, bolovi u šakama i stopalima, proširene vene nogu,
povišen krvni tlak, ishemična bolest srca
3. živčani sustav: oštećenje perifernih živaca, poremećena prokrvljenost mozga
4. probavni sustav: čir na želucu i dvanaestniku, gastritis
5. ostali organski sustavi: suženje vidnog polja, bolest endokrinih žlijezda, oštećenje sluha,
poremećaji ravnoteže
BOLESTI VEZANE UZ RAD

Frekvencije ispod 1Hz povezana je s mučninom koja se javlja na putovanju (bolesti kretanja).
32

PREVENTIVA
Provokativni test hladnom vodom koristi se za otkrivanje sklonosti vazoneurozi (uranjanjem ruku u
ledenu vodu kod oboljelih radnika razvit će se u roku od nekoliko minuta akrocijanoza).
Ne smiju tijekom rada biti izloženi vibracijama: trudnice, osobe s bolestima perifernih krvnih žila,
kroničnim bolestima i deformacijama zglobova, preosjetljivi na buku, oštećena sluha, s Menierovom
bolesti, epilepsijom, psihozama, glaukomom, visokom kratkovidnošću, bolestima središnjeg
živčanog sustava.
Periodički zdravstveni pregledi obavljaju se svakih 12 mjeseci i obuhvaćaju klinički pregled,

laboratorijski minimum, spirometriju i audiometriju. U razjašnjavanju od diferencijalne dijagnoze,
potrebno je učiniti i EMNG nogu (za diferenciju od radikulopatija). Također je potrebno učiniti i RTG
zglobova (lumbalne kralježnice i kukova), oscilometrija, elektromiografija i otološki pregled. Svakih
24 mjeseca izvodi se provokativni test hladnom vodom (engl. cold test) te, po mogućnosti, digitalna
pletizmografija. Također je potrebno učiniti i RTG zglobova (lumbalne kralježnice i kukova),
oscilometriju, elektromiografiju i otološki pregled.
U početnim stadijima vibracijske bolesti potrebno je skraćenje dnevne izloženosti vibracijama, a u

napredovalom stadiju treba radnika premjestiti na drugo radno mjesto.
Najučinkovitiji i osnovni način prevencije je redovan servis alata i strojeva s kojima radnik radi
odnosno prikladna sjedala u vozilima i podest. Posebne mjere uključuju edukaciju radnika i
poslodavca, te osobna zaštitna sredstva (antivibracijske rukavice, tople rukavice, topla odjeća).
U početnim stadijima vibracijske bolesti potrebno je skraćenje dnevne izloženosti vibracijama, a u
napredovalom stadiju treba radnika premjestiti na drugo radno mjesto.
Tehnička zaštita obuhvaća upotrebu oruđa s takvom frekvencijom vibracija koje ne dovode do
oštećenja, zaštita ruku rukavicama od materijala koji zadržava toplinu (debeli pust i slično) te oruđe
s držačima (npr. motorne pile s grijanom drškom).
33

U procjeni oštećenja koje su vibracije načinile i orijentaciji u daljim postupcima s oboljelim, koristi
se Stockholmska ljestvica (Slika 2).
Legenda: SN= senzorineuralno

Slika 2. Stockholmska ljestvica u procjeni težine vibracijske bolesti
Izvor: Health surveillance - Guidance for Occupational Health Professionals ,

http://www.hse.gov.uk/vibration/hav/advicetoemployers/havocchealth.pdf
34

Elektromagnetno zračenje
Pod energijom zračenja podrazumijeva se energija koju prenose elektromagnetski valovi

brzinom svjetlosti. Vrste elektromagnetskog zračenja razlikuju se po valnim dužinama. U Tablici
1 prikazane su vrste elektromagnetskog zračenja prema valnoj dužini, mjestu izloženosti i
profesionalnim oštećenjima koja izazivaju.
Tablica 1. Podjela elektromagnetskog spektra prema valnoj dužini, radnim mjestima i

oštećenjima koja mogu izazvati
Valna dužina Vrsta zračenja Radna mjesta Profesionalna oštećenja
toplinski učinak, nespecifične

proizvodnja generatora,
1mm do 1m mikrovalovi smetnje, centralni nervni i
mikrovalne peći
kardiovaskularni sustav
750 nm do 1mm infracrveno zračenje metalurgija, industrija stakla toplinska oštećenja, katarakta
loše osvijetljena radna mjesta, umor, smanjenje radne

380 do 750 nm svjetlo
rad za računalom produktivnosti, oštećenje vida
ultraljubičasto zavarivanje, radovi na konjunktivitis, opekline,

10 do 380 nm
zračenje otvorenom, metalurgija karcinom kože
rad sa izvorima rendgenskog oštećenja kože, karcinom,

<10 nm rendgensko zračenje
zračenja leukemija, katarakta
nuklearne elektrane, radioaktivni

<0,01 nm gama zrake kao kod rtg zračenja
izotopi
Pod terminom zračenja elektromagnetskog spektra razumijevamo emisiju čestica i/ili

elektromagnetskih valova iz nekog radioaktivnog izvora, bilo prirodnog, bilo antropogenog
(načinjenog ljudskom rukom). Elektromagnetski val sastoji se od promjenjivog električnog i
promjenjivog magnetskog polja. Sva zračenja elektromagnetskog spektra biološki su aktivna, tj.
u međudjelovanju s biološkim medijem ostvaruju neki biološki učinak. Uvriježeno ih je dijeliti na
neionizirajuća zračenja, koja u primarnom međudjelovanju ne ioniziraju medij kroz koji prolaze
35

(prvenstveno zato što za to nemaju dovoljno energije), i ionizirajuća zračenja, koja to čine. Da bi
elektromagnetsko polje u primarnoj interakciji moglo ionizirati materiju, ono mora posjedovati
energiju od barem 12,4 elektron-Volta (eV), valnu duljinu od barem 100 nanometara (nm) i
frekvenciju od barem 3000 TeraHertza (THz; 1THz = 1012 Hz). No, kako je ova granica, kako je to
već 1905. godine pokazao Einstein, uvjetna, suvremena radijacijska medicina radije govori o tzv.
frekvencijskim pojasevima.
Vanjska elektromagnetska polja djeluju na nabijene čestice biološkog sistema određenim silama,
te mogu promijeniti njihovu strukturu i smjer gibanja. Većina bioloških tkiva ne pokazuje
izražajna magnetska svojstva, pa će interakcija između vanjskog polja i biološkog medija u osnovi
biti određena električnim svojstvima tkiva. U dijelovima tkiva koji sadrže slobodne naboje, dolazi
do uzrokovanog gibanja iona u smjeru vanjskog polja.
Većina bioloških učinaka elektromagnetnog zračenja su tzv. nestohastički ili deterministički

učinci, određeni pragom doze ispod kojeg ne nastaju. No, ima i tzv. stohastičkih ili
nedeterminističkih učinaka, koji teoretski mogu nastati pri bilo kojoj dozi zračenja većoj od nule.
Liječniku je važno znati da, činjenicom da je nastao biološki učinak, ciljnom tkivu i organizmu u
cjelini nije nužno nanesena zdravstvena šteta, jer ima i radio-efekata koji su stimulirajuće
prirode. Fenomen stimulirajućeg djelovanja elektromagnetskog zračenja na ciljno tkivo u
radijacijskoj je medicini poznat kao hormeza, a takvi učinci kao hormetički učinci. Dio radio-
efekata nema nikakvog biomedicinskog značenja (npr. ježenje kože pri djelovanju statičkih polja).
Dio učinaka elektromagnetskih zračenja nažalost je štetan po ciljno tkivo i organizam u cjelini, i
predstavlja noksu u punom smislu riječi.
36

Shodno graničnim vrijednostima frekvencije, valne duljine i energije elektromagnetskih polja
koja mogu, odnosno ne mogu izazvati ionizaciju materije, u neionizirajuća zračenja
elektromagnetskog spektra mogli bismo ubrojiti sljedeće frekvencijske pojaseve:
1. STATIČKA ELEKTRIČNA I MAGNETSKA POLJA

2. ELEKTROMAGNETSKA POLJA EKSTREMNO NISKIH FREKVENCIJA
3. RADIOFREKVENCIJSKA/MIKROVALNA POLJA
4. DIO OPTIČKOG SPEKTRA
Statička električna i magnetska polja, frekvencije 0 Hz, u fizikalnom su smislu jedina prava,
stacionarna polja. Istraživanja njihovih bioloških učinaka na životinjskom modelu pokazala su da
ovakva izlaganja ne djeluju štetno na stanični genom, rast tumorskih stanica te endokrini i
kardiovaskularni sustav, dok su promjene na hematopoetskom i imunološkom sustavu prolazne
i nekonzistentne. EEG- zapisi su, međutim, pokazali da izlaganja poljima jakosti do 10 kV/m mogu
dovesti do promjena u električnoj aktivnosti mozga.
Epidemiološka istraživanja provedena na radnicima zaposlenim u proizvodnji trajnih magneta

pokazala su da se u ovoj profesionalnoj kategoriji učestalo javljaju razdražljivost, umor,
glavobolje, pomanjkanje teka, poremećaji srčanog ritma, hipotenzija, promjene u EEG-u, te
svrbež i pečenje kože. Iako je bilo zamjerki da citirana studija nije poduprta odgovarajućom
statističkom obradom te da utjecaj drugih faktora radne okoline nije na primjeren način uzet u
obzir, ona je ukazala na mogućnost kumulativnog učinka dugotrajnog profesionalnog izlaganja
ovakvim elektromagnetskim poljima. Kako se ljudski rod milenijima svoga postojanja adaptirao
na statičko magnetsko polje matičnog planeta, u ambijentalnim uvjetima izlaganja poljima
gustoće magnetskog toka do 2T nema morbogenih učinaka. Rizične mogu biti jedino osobe s
ugrađenim pejsmejkerom ili feromagnetskim implantatom, jer je u njih interferencija s vanjskim
poljem vjerojatnija i izraženija, naročito ako se osoba u polju kreće.
37

POLJA IZNIMNO NISKIH FREKVENCIJA
Frekvencijski pojas elektromagnetskog spektra na koji se referira kada se govori o ovim poljima,
proteže se od >0 Hz pa do < 300Hz, a u literaturi obično ih se navodi kao ELF polja (engl. Extremely
Low Frequency). Pokusi in vitro pokazali su da ELF polja moduliraju tok iona u stanici, uzrokujući
istjecanje ili tzv. efluks kalcija. Stanica odlazi u oksidativni stres, oslobađaju se enzimi kinaze, a
biosinteza bjelančevina i transkripcija DNK bivaju promijenjene. Pobornici mišljenja da su ovakva
polja karcinogena, svoju tezu temelje na naprijed navedenim događanjima, koja neosporno
bitno utječu na proliferaciju i funkciju stanice. Pokusi in vivo na životinjskom modelu ukazuju na
mogućnost da ova polja djeluju kao promotori i kopromotori tumora, posebice raka dojke i
karcinome dječje dobi. Kontradiktorni podaci o karcinogenom potencijalu ELF polja i danas
preplavljuju suvremenu tematsku literaturu.
U radnim uvjetima, izlaganje ovim poljima povezano je s proizvodnjom, distribucijom i

upotrebom električne energije. Radnici koji održavaju dalekovode, generatore i
transformatorske stanice, mogu biti izloženi električnim poljima jakosti veće od 25 kV/m, te
magnetskim poljima gustoće magnetskog toka i do 130 mT.
RADIOFREKVENCIJSKA, ODNOSNO MIKROVALNA ELEKTROMAGNETSKA POLJA

Radiofrekvencijska polja nalaze se u frekvencijskom pojasu od 300 Hz do 300 GHz, pri čemu se
polja frekvencija između 300 MHz i 300 GHz uobičajeno nazivaju mikrovalnim poljima.
Biomedicinsko značenje ovih polja očituje se u slijedećim pojavama:
1. dolazi do pregrijavanja ciljnog tkiva (hipertermija);
2. inducirane struje su dovoljno jake da izazovu opekline;
3. pri istim fizikalnim uvjetima pulsna elektromagnetska polja imaju značajniji biomedicinski
učinak od kontinuiranih polja.
Za ishod interakcije između biološkog medija i radiofrekvencijskog polja presudna je količina

energije koju je apsorbirala jedinična masa određenog tkiva (Specifična apsorpcija; SA), kao i
brzina kojom se to dogodilo (Specifična brzina apsorpcije; SAR, engl. Specific Apsorption Rate).
38

Važno je istaknuti da se dio učinaka radiofrekvencijskih, odnosno mikrovalnih polja, ne da
objasniti fenomenom pregrijavanja ciljnog tkiva, te se takve učinke naziva netermalnim
učincima.
Obzirom na prethodno opisanu interakciju s vanjskim električnim i magnetskim poljima, vitalni

organski sustavi koji ostvaruju najznačajniju interakciju s vanjskim poljima su centralni nervni i
kardiovaskularni sustav. Pod utjecajem ovih polja dolazi do pojačanog lučenja Klinička slika
odgovara slici neurovegetativne distonije, a uključuje pojavu glavobolja, vrtoglavica,
dekoncentracije, zaboravljivosti, poremećaja spavanja te emocionalne i biheviorističke
promjene. Sa strane kardiovaskularnog sustava dolazi do poremećaja srčanog ritma i krvnog
tlaka, a ponekad i do pojave bolova u predjelu srca i grudnog koša. Općenito se smatra da
kratkotrajna izlaganja radiofrekvencijskim zračenjima imaju stimulirajuće (hormetičko)
djelovanje na imunološki sustav, dok ga dugotrajna izlaganja suprimiraju, pa čak i inhibiraju.
Radiofrekvencijska polja imaju i kataraktogeni potencijal. Uz to, moguće je zamućenje kristalnog
tijela te patološko mijenjanje konjunktive i rožnice. Reproduktivna toksičnost ovakvih polja
manifestira se kako klinički (testikularna oštećenja), tako i patofiziološki (patološka
spermatogeneza /oogeneza) i biokemijski (promjene u serumskim razinama spolnih hormona).
Teratogeneza je mahom posljedica inducirane hipertermije.
INFRACRVENO ZRAČENJE
U mnogim industrijskim pogonima gdje se materijali ugrijavaju na visoku temperaturu
(metalurgija, industrija stakla i slično) može doći do oštećenja izazvanih infracrvenim zračenjem.
Infracrvene zrake svojim toplinskim učinkom izazivaju toplinska oštećenja radnika (direktnim
djelovanjem na glavu mogu izazvati toplinski udar), a mogu uzrokovati i profesionalnu kataraktu.
Profesionalna katarakta nastaje nakon dugogodišnje izloženosti nezaštićenog oka infracrvenim
zrakama (obično nastaje na jednom oku nakon izloženosti duže od 15 godina). Simptomi su isti
kao i kod katarakte neprofesionalne etiologije, a očituju se poremećajem vida zbog zamućenja
koja nastaju u stražnjem polu leće. Najvažniji oblik zaštite radnika od djelovanja infracrvenog
zračenja je zaštita očiju, a optičke karakteristike zaštitnih naočale određene su standardima.
39

PREVENTIVA
Osobe sa zamućenjem leće ne smiju raditi u izloženosti infracrvenim zrakama. Periodički
zdravstveni pregledi obavljaju se svakih 24 mjeseca. Medicinska obrada obuhvaća klinički
pregled, laboratorijski minimum i kontrolu vidnih funkcija (fakultativno pregled očne pozadine).
SVJETLOSNO ZRAČENJE
Osvjetljenje je jedan od čimbenika radne okoline koji treba uvijek uzimati u obzir. Osvjetljenje je
potrebno za obavljanje praktički svih radnih zadataka. Osim toga, eksperimentalno je dokazano
pozitivno djelovanje osvjetljenja na radni učinak. Bez obzira na direktni utjecaj neodgovarajućeg
osvjetljenja na vid, osvjetljenje djeluje na određeni broj psihofizioloških parametara. Porastom
osvijetljenosti raste brzina opažanja, a smanjuje se vrijeme psihomotoričke reakcije. Mada je
teško objektivno dovesti u funkcionalnu vezu indirektan utjecaj slabe osvijetljenosti preko tih
psihofizioloških reakcija na učestalost ozljeda na radu, ipak je jasno da su normalna brzina
percepcije i normalna brzina psihomotoričkih reakcija neophodan uvjet za sprečavanje
profesionalnog traumatizma, naročito pri radu na strojevima. Smatra se da je neadekvatno
osvjetljenje direktni uzrok oko 5%, a indirektni oko 20% nesreća pri radu.
Postoji više razloga zbog kojih treba stalno kontrolirati stanje rasvjete u radnim prostorijama.
Glavni su ovi: 1. očuvanje normalnog vida radnika, 2. smanjenje broja nesreća pri radu, 3.
poboljšanje produktivnosti pri radu i kvalitete produkta, 4. uklanjanje nepotrebnog zamaranja
radnika i 5. olakšanje održavanja čistoće u prostoriji.
Blještanje smanjuje kvalitetu viđenja. Nastaje zbog vrlo jakih luminancija (sjajnosti) u vidnom
polju. Ono može biti direktno (od primarnog izvora svjetla) i indirektno (zbog refleksije svjetla,
dakle od sekundarnih izvora). Luminancija se mjeri specijalnim instrumentima.
Laser je umjetni izvor optičkog zračenja vidljivog dijela spektra, kojeg svakako treba izdvojiti.
Naziv je akronim engleskih riječi Light Amplification of Stimualted Emission of Radiation,
odnosno u slobodnom prijevodu pojačavanje svjetlosti putem stimulirane emisije zračenja. Riječ
40

je o fotonskoj emisiji izrazite prostorne i vremenske koherencije, pri čemu je laserska zraka
jednosmjerna, monokromatska, velike gustoće, a minimalnog rasapa.
Laserski uređaji se klasificiraju u nekoliko razreda:

 Kategorija 1 – siguran zbog slabe snage osvjetljivanja ili sigurnog kućišta.
 Kategorija 2 – siguran u slučaju slučajnog, nenamjernog osvjetljivanja zahvaljujući reakciji
zaokretanja. Vrijedi samo za vidljive lasere.
 Kategorija 3R – potencijalno opasno za oči, potrebne su smanjene mjere zaštite.
 Kategorija 3B – opasno za oči, potrebne su mjere zaštite.
 Kategorija 4 – opasno za kožu i oči, opasne su izravna i raspršena zraka, opasnost od
požara (laser djeluje kao izvor zapaljenja).
Profesionalna upotreba lasera u pravilu je kontrolirana, a mjere zaštite i standardi izlaganja
dobro razrađeni. Problem postaje sve češće nekontrolirano korištenje laserskih izvora u mnogim
sferama javnog života, koja u neupućenih osoba može rezultirati i neželjenim zdravstvenim
posljedicama (primjerice, već i spektralne refleksije lasera kategorije 4 mogu oslijepiti oko).
ULTRALJUBIČASTO ZRAČENJE
Ultraljubičaste zrake mogu na nekim radnim mjestima (zavarivački radovi, metalurgija) dovesti
do oštećenja konjuktive i rožnice oka. Razvija se jaki blefarospazam i fotofobija sa suzenjem i
osjećajem pečenja u očima. Na nezaštićenim dijelovima kože ultraljubičaste zrake mogu
uzrokovati opekline. Ultraljubičasto zračenje ima aktinički učinak na koži pa se dugotrajna
izloženost toj vrsti zračenja dovodi u vezu s nastankom keratoza i karcinoma kože.
Najčešće se od nepovoljnog djelovanja ultraljubičastih zrakama oko radnika štiti zaštitnim

naočalama te pokrivalima za glavu i lice. Optičke karakteristike tih zaštitnih naočala ovise o
jakosti ultraljubičastog zračenja. Naš standard određuje optičke karakteristike zaštitnih naočala
za zaštitu zavarivača, navodeći optičku gustoću koja je potrebna pri određenom intenzitetu
ultraljubičastog zračenja.
41

Osobe s kroničnim bolestima spojnice ne smiju raditi u izloženosti ultraljubičastim zrakama.
Periodički zdravstveni pregled obavlja se svakih 24 mjeseca i obuhvaća klinički pregled,
laboratorijski minimum i kontrolu vidne funkcije (fakultativno pregled očne pozadine).
IONIZIRAJUĆE ZRAČENJE
Ionizirajuće zračenje čini dio elektromagnetskog spektra vrlo kratke valne dužine (rentgenske i
gama zrake) i korpuskularne zrake (alfa, beta, protoni, neutroni). To zračenje ima sposobnost
prodiranja u tkivo gdje izaziva ionizaciju žive tvari koja dovodi do somatskih, ali i genetskih
oštećenja (mutacije gena). Najosjetljivija su tkiva s jakim regenerativnim potencijalom (koža,
krvotvorni organi, gonade).
Broj izvora zračenja se u posljednjih nekoliko desetljeća izvanredno povećao, ne samo u

zdravstvenim ustanovama, već i u industriji, pa tako raste i broj osoba koje su profesionalno
izložene ionizirajućem zračenju.
Učinci ionizirajućeg zračenja dijele se na one koji zahvaćaju pojedine dijelove tijela (lokalni) i one
koji zahvaćaju čitavo tijelo (opći). I jedna i druga oštećenja mogu biti akutna i kronična.
Lokalna oštećenja najčešće pogađaju kožu. Kod akutnih oštećenja velikim dozama zračenja na
koči dolazi do upale, tj. do opeklina koje se ne razlikuju od toplinskih ili kemijskih. Kronična
oštećenja kože počinju eritemom na koji se nadovezuje atrofija kože uz pojavu bradavičastih
izraslina i ragada te nastanak ulceracija. Kroz stanjenu kožu prosijavaju proširene krvne žilice. Na
tako oštećenom području kože može se razviti i rak (obično 3-20 godina nakon pojave kožnih
oštećenja).
Opća oštećenja ionizirajućim zračenjem mogu se također podijeliti u akutna i kronična.

Posljedica akutnog ozračenja čitavog tijela je bolest zračenja ili akutni radijacijski sindrom koji
nastaje djelovanjem apsorbiranih doza zračenja iznad 5 Gy-a. Akutni radijacijski sindrom ima
četiri stadija: prvi stadij očituje se umorom, slabošću, mučninom i povraćanjem, drugi je stadij
42

latencije u kojem ne postoje nikakvi simptomi bolesti, ozračeni se osjeća potpuno zdravim što
može potrajati i sedam dana. Nakon toga razvija se treći stadij s jasnim znakovima bolesti
zračenja (nestajanje krvnih stanica što ima za posljedicu infekcije, krvarenja i anemiju). U
četvrtom stadiju dolazi do oporavka ili smrtnog ishoda.
Već prvih nekoliko sati nakon ozračenja naglo nestaju limfociti iz periferne krvi, nakon 1-3 dana
dolazi do pada broja granulocita, zatim trombocita, pa eritrocita, koji su najmanje osjetljivi od
svih triju krvnih loza. Ubrzo je oštećena i spermiogeneza, a važna su i oštećenja limfnih čvorova
i sluznice crijeva. Kronična opća oštećenja zahvaćaju krv i krvotvorne organe. Može doći do
aplastične anemije i do leukemije. Statistički podaci pokazuju da je u ozračenoj populaciji veća
učestalost pojavljivanja i drugih tumora.
Dugotrajnim djelovanjem čak i vrlo malih doza zračenja može doći do ubrzavanja mutacije gena,
tj. promjena onih dijelova kromosoma koji su nositelji nasljednih svojstava organizma.
Najopasnije su štetne mutacije koje se nasljeđivanjem prenose na potomstvo. Mutacije se
obično fenotipski ne ispoljavaju u prvih potomaka, jer oni imaju za isto svojstvo dva gena od
kojih je onaj mutirani recesivan. Štetna posljedica mutacija javlja se ako se slučajno za isto
svojstvo nađu dva mutirana gena, jer će se u tom slučaju mana i fenotipski ispoljiti. Budući da
zračenje ubrzava pojavu mutacija koje se događaju i spontano, to se u populaciji povećava
rezerva mutiranih gena koji mogu jednom kasnije u nekog potomka izazvati manu.
PREVENTIVA
Kontraindikacije za rad na radnim mjestima s ionizirajućim zračenjem su trudnoća, bolesti
krvotvornih organa, maligne bolesti, bolesti očne leće (katarakta), bolesti kože, teži duševni
poremećaji, teže bolesti središnjeg živčanog sustava, teži poremećaji endokrinih žlijezda.
Kontraindikacija za rad u nuklearnim reaktorima je i izrazitija anksioznost.
U prethodne preglede radnika treba uz standardne pretrage uključiti kompletnu krvnu sliku,
određivanje brzine sedimentacije eritrocita, broj trombocita, određivanje albumina i šećera u
43

urinu, sediment urina, pregled leće, kromosomske aberacije, a kod žena i test na trudnoću. Kod
poslova na nuklearnim reaktorima treba napraviti i psihologijsku obradu: intervju, testovi općih
intelektualnih sposobnosti, testovi ličnosti (emocionalne stabilnosti).
Sadržaj periodičkog pregleda uključuje kompletnu krvnu sliku, broj trombocita, vrijeme
krvarenja, pregled leće, kapilaroskopiju i ispitivanje kromosomskih aberacija obavljaju se svakih
12 mjeseci.
Pod dozimetrijskim nadzorom podrazumijeva se mjerenje osobnog ozračenja, odnosno

procjenjivanje efektivne doze. Pod dozimetrijskim nadzorom moraju biti izloženi radnici iosobe
koje se obučavaju ili obrazuju za rad s izvorima ionizirajućeg zračenja. Stupanj osobnog ozračenja
mjeri se osobnim dozimetrima za mjerenje vanjskog ozračenja (obvezno filmdozimetrima ili
termoluminiscentnim dozimetrima (TLD), a po potrebi i drugim dodatnim osobnim dozimetrima
uz izravno ili odgođeno očitanje primljene doze) te provjerom razine zračenja na radnim
mjestima i stupnja radioaktivnog onečišćenja osoba ili radnog okoliša i drugim ispitivanjima. Na
temelju rezultata mjerenja dobivenih osobnim dozimetrom procjenjuje se efektivna doza za
cijelo tijelo i upisuje se u osobni dozimetrijski karton za svakog izloženog radnika koji se vodi u
Državnom zavodu za radiološku i nuklearnu sigurnost. Stupanj izloženosti vanjskom ozračenju
izloženih radnika obvezno se mjeri osobnim dozimetrima u dvanaest mjernih razdoblja godišnje.
44

Djelatnici koji obavljaju djelatnosti s ionizirajućim zračenjima tijekom rada ne smiju u normalnim
uvjetima rada primiti doze iznad sljedećih granica:
-efektivna doza do 100 mSv tijekom pet uzastopnih godina, odnosno 20 mSv prosječno u
svakoj godini petogodišnjeg razdoblja ;
-efektivna doza do 50 mSv u bilo kojoj pojedinoj godini petogodišnjeg razdoblja;
-ekvivalentna doza za očne leće do 150 mSv u jednoj godini i
-ekvivalentna doza za podlaktice, šake, stopala ili kožu do 500 mSV u jednoj godini.
Područje oko izvora ionizirajućih zračenja u kojem je efektivna doza u jednoj godini viša od 1 mSv
smatra se područjem nadzora u kojem se obvezno provode propisane mjere zaštite od
ionizirajućih zračenja za sve djelatnike.
45

2.3.2 Kemijske štetnosti
Kemijske štetnosti, su tvari čiji učinci u tijelu ovise o apsorpciji, metabolizmu i biotransformaciji.
Njihovi učinci, ovisno o apsorpciji i izlučivanju, mogu biti akutni i kumulativni. A po svojoj naravi
mogu biti: toksični, korozivni, zagušljivi, nadražujući, senzibilizirajući, karcinogeni, mutageni,
teratogeni i reprotoksični.
Bolesti, kao posljedica učinaka kemijskih štetnosti, mogu se pojaviti zbog izloženosti aerosolima,
plinovima, parama i dimovima, maglama, česticama, prašini, tekućinama i krutim tvarima. Aerosoli
su krute ili tekuće čestice raspršene u zraku; plinovi tvari koje se mogu pretvoriti u tekućinu samo
istodobnim djelovanjem povišenog tlaka i snižene temperature, a pare su proizvodi isparavanja
tvari koje su pri sobnoj temperaturi tekućine.
Profesionalne bolesti pluća uzrokovane aerosolima
Udisanje čestica aerosola može uzrokovati profesionalna oštećenja dišnog sustava. Tri su
mehanizma putem kojih aerosoli iz radne okoline mogu dovesti do oštećenja: iritacija, senzibilizacija
i retencija. Neki aerosoli mogu djelovati i kombiniranjem pojedinih od tih mehanizama.
Oštećenje dišnog puta ovisi i o nekim značajkama čestica kao što su veličina, koncentracija i kemijski
sastav. O veličini čestica ovisi mjesto njihovog odlaganja: čestica manje od 15 mikrometara zadržat
će se u bronhalnom dijelu i uzrokovati ili biti jedan od uzročnih čimbenika nastajanja kroničnog
bronhitisa, dok će sitnije čestice doprijeti do alveola (čestice aerodinamskog promjera manjeg od 5
mikrometara) i zaustaviti se u peribronhiolarnim i interalveolarnim prostorima.
A veličina čestice je glavno obilježje nanočestica koje ih razlikuje od drugih čestica: vrlo grube > 10
mikrometara, grube 2,5 – 10 mikrometara, fine 0,1 – 2,5 mikrometara i ultrafine <0,1 mikrometara.
Upravo iz velikog omjera površine i volumena čestice proizlaze njihove ostale specifične značajke,
među kojima su visoka reaktivnost, dobra katalitička svojstva i sklonost aglomeraciji. Površina služi
46

kao indirektna mjera veličine čestice. O pojedinačnim strukturama ovise agregacija i sposobnost
vezivanja, te lepeza mogućih kemijskih reakcija.
Sama priroda nanočestica određuje njihove učinke u organizmu: obzirom na svoju veličinu i
topljivost nanočestice lako prolaze kroz sve postojeće barijere u organizmu. Nakon inhalacije
pojedinih nanočestica one se već nakon 15-ak minuta pronalaze u krvi, nakon 30 minuta u jetri, a
nakon nekoliko sati u srcu, mozgu i drugim organima.
Akutna izloženost inhalacijskim česticama povećava rizik mortaliteta i morbiditeta od

kardiovaskularnih bolesti, dok su najvažniji kronični učinci na zdravlje kronična toksičnost i
karcinogenost pluća.
Izloženost nanočesticama povezana je s brojnim bolestima koje uključuju karcinome, kronične

plućne bolesti, kardiovaskularne bolesti i reakcije preosjetljivosti. Ugljene, titanijeve, te nanočestice
nastale izgaranjem dizela uzrokuju povećanje proupalnih citokina, oksidativni stres i naknadne
promjene u stanicama pluća i srčanog mišića. Karbonske nanocijevi imaju gotovo identičan oblik
azbestnih vlakana uz jedinu razliku što su karbonske nanocijevi oko 1000 puta manje te imaju
znatno veću prodornost u odnosu na azbest.
Iako je nanotehnologija relativno nova grana industrije, ujedno je i među najbrže širenima. Mogu
biti prirodne ili sintetizirane, a u bilo kojem obliku imaju veliki raspon mogućih primjena. Posljedica
toga je da već sada postoji cijeli niz profesija izloženih nanočesticama. To su uglavnom profesije
vezane uz, ali ne i ograničene na:
- Građevinarstvo – produkti visoke izdržljivosti, pigmenti, izolacijski materijali
- Zdravstvo – lijekovi, sustavi za unos lijekova u organizam, oralna cjepiva
- Energetika – spremnici energije, povećanje učinkovitosti iskorištavanja energije
- Auto, avio i pomorska industrija – premazi, pojačani materijali, dodaci gorivu
- Kemijska industrija - katalizatori, obradu površina, termalni izolatori, razni alati
- Elektrotehnička industrija – optičke komponente, laseri, memorije, kompjuteri
47

Radnici mogu biti izloženi pri proizvodnji, preradi u produkte, pri transportu ili u skladištima. Put
unosa najčešće je aerosol ili izravnim kontaktom kroz kožu. Izloženost je manje vjerojatna tijekom
procesa same proizvodnje, budući da se većina proizvodnih procesa izvodi u zatvorenim reakcijskim
komorama. Vjerojatnija je pri rukovanju i pakiranju materijala te tijekom čišćenja. Izloženost
tijekom proizvodnje proizvoda je vrlo specifična. Primjerice, radnici koji ručno primjenjuju sprej za
premazivanje često su izloženi vrlo visokim koncentracijama čestica. Nasuprot tome, za čestice već
ugrađene u gotove materijale malo je vjerojatno da će biti otpuštene tako da radnici koji rukuju
gotovim proizvodima imaju niže razine izloženosti na radnom mjestu. Visoke izloženosti će se
najvjerojatnije dogoditi za vrijeme obrade proizvoda (odnosno, tokom rezanja, bušenja i brušenja),
te za vrijeme popravaka, uništavanja ili recikliranja.
Plinovi
Plinove se prema štetnom učinku na organizam može podijeliti u tri skupine: nadražljivci ili iritansi,
zagušljivci ili asfiktansi i opojni plinovi (anestetici, narkotici).
NADRAŽLJIVCI su plinovi koji pogađaju sluznice gornjih i/ili donjih dišnih putova, već prema tome
jesu li u vodi brzo topljivi ili nisu. Lako i brzo se u vodi otapaju: amonijak, klor i njegovi spojevi, fluor,
različiti suzavci, aldehidi i ketoni te sumporni dioksid. U skupini u vodi teško topljivih nadražljivaca
najčešće se kao uzročnici otrovanja nalaze dušikovi oksidi (nitrozni plinovi), ozon, nikl-tetra-karbonil
i fozgen. Razlika u brzini topljivosti dovodi do razlike u njihovu podražajnom djelovanju.
a) Lako topljivi nadražljivci otapaju se odmah u kontaktu sa sluznicom oka i gornjih dišnih putova,
stvarajući jake kiseline i izazivaju podražajne simptome spojnice oka, nosne sluznice i dušnika,
katkada već u tako niskim koncentracijama te ne dolazi do duljeg i opasnijeg djelovanja. Čovjek,
upozoren, napušta prostor uz suzenje, kihanje, eventualno kašalj i stezanje u prsima pa se otrovanja
lako topljivim nadražljivcima vrlo rijetko događaju (npr. ne može napustiti prostor).
48

Formaldehid
Primjena formaldehida je rasprostranjena-koristi se u više od 3000 proizvoda od kojih se većina
nalazi u zatvorenim prostorima: prešano drvo, osvježivači prostora, dim cigarete, zavjese,
sredstva protiv moljaca, plastika, kozmetika, papirnati ručnici itd. Naime, primjenjuje se kao
sredstvo za dezinfekciju i konzerviranje bioloških uzoraka; nalazi se u adhezivima, izolacionim
materijalima, kozmetičkim sredstvima, dezodoransima, laminatima, deterđentima, gnojivu;
upotrebljava se u proizvodnji sintetičke smole, kondenzacijom s ureom, melaminom i fenolom;
u industriji plastičnih masa, industriji boja, tekstila, kože, papira i farmaceutskoj industriji.
Ima toksičke, alergijske i karcinogene učinke na čovjeka. Povezan je s respiratornim problemima,

iritacijom kože i očiju, glavoboljom i mučninom. Također je poznata visoka reaktivnost
formaldehida s proteinom, što može izazvati ozbiljne alergije. Donedavno se smatralo da je
astma najopasnija bolest koju formaldehid izaziva, no najnovija istraživanja ukazuju da utječe na
pojavu rijetke vrste karcinoma grla.
PRVA POMOĆ
Pri izloženosti nadražljivcima gornjih dišnih putova, treba skinuti zaštitne naočale, koje se koriste
pri radu. Oči treba isprati pod mlazom čiste vode najmanje 15 minuta, povremeno dižući gornje
i donje kapke.
U slučaju kontakta s kožom treba ukloniti kontaminiranu odjeću, tuširati se najmanje 15 minuta
koristeći sapun. Radi li se o produženom kontaktu s kožom, može dovesti do smanjenja masnih
naslaga u tkivu kože što ima za posljedicu isušivanje i pucanje kože. Potražiti pomoć liječnika.
U slučaju udisanja treba izaći na svjež zrak, uspostaviti normalno disanje, ako je potrebno i uz
pomoć aparata. Potražiti pomoć liječnika.
49

Gutanje formaldehida može biti opasno po život. Simptomi se mogu javiti tek nakon 18-24h
nakon gutanja. Ako je osoba pri svesti i ako joj nije odmah dostupna pomoć liječnika, ne
preporučuje se poticanje na povraćanje. Što prije treba otići do mjesta gdje se može ukazati
stručna medicinska pomoć.
b) Teško topljivi nadražljivci uzrokuju mnogo blaže, gotovo neprimjetne podražajne simptome koji
ne upozoravaju radnika na opasnost i on nastavlja radom sve dok se plin ne nakupi i otopi u
dovoljnoj količini i u najdubljim dišnim putovima - bronhiolima i alveolama. Simptomi se javljaju
nakon latencije (do desetak sati) pa se može dogoditi da radnik tek kod kuće nakon posla dobije
teške simptome: supsternalnu bol, tahikardiju, afoniju, laringospazam, hemoptou, otežano i
ubrzano disanje, što su znakovi toksičkog plućnog edema zbog oštećenja, trganja, alveolo-kapilarne
membrane.
PRVA POMOĆ
Pri pružanju prve pomoći kod otrovanja nadražljivcima donjih dišnih putova, najvažnije je osigurati
potpuno mirovanje unesrećenoga. Kod transporta otrovanog u bolnicu treba paziti da ne čini ni
najmanji napor, čak ni promjenu položaja tijela.
Morfij je lijek izbora: smanjuje dubinu udaha i frekvenciju disanja te smiruje unesrećenog, čime se
nadražene alveole čuvaju od daljih oštećenja. Daju se visoke doze diuretika. Međutim, u terapiji
kisikom treba biti jako oprezan: daje se oprezno, cjevčicom na nos, iz bojazni da se dodatno ne
ugrozi stjenka nadraženih alveola. Oprezan treba biti i s kardiotonicima i davati ih jedino ako je na
strogo indicirano: pojačavajući srčanu akciju, kardiotonici dopremaju veće količine krvi u pluća, što
opet ugrožava same alveole. Kortikosteroidi se daju u svrhu sprečavanja teške kasne komplikacije -
bronhiolitisa obliteransa.
PREVENTIVA
U izloženosti plinovima nadražljivcima ne smiju raditi osobe s kroničnim bolestima dišnog puta i
sluznice oka, a kod izloženosti formaldehidu i osobe sklone alergijskim reakcijama. Periodički
50

zdravstveni pregledi obavljaju se svakih 24 mjeseca i uključuju klinički pregled, laboratorijski
minimum, spirometriju. Lakši oblici akutnog otrovanja privremeno ograničavaju radnu sposobnost
(10-15 dana) i ukoliko se ne jave komplikacije, radnik se može vratiti na posao. U težim oblicima
akutnog toksičkog edema s ili bez komplikacija radna nesposobnost može trajati i nekoliko mjeseci.
Takva osoba više ne smije doći u kontakt s nadražljivcima respiratornog sustava. Isto to vrijedi i za
sve osobe koje imaju trajni poremećaj u smislu respiratorne insuficijencije.
ZAGUŠLJICI su plinovi koji se mogu podijeliti u jednostavne ili inertne i kemijske zagušljivce.
a) Jednostavni ili inertni zagušljivci ne stvaraju u tijelu nikakve spojeve pa i nemaju pravog toksičkog
učinka, nego svojom nazočnošću u atmosferi manje ili više smanjuju parcijalni tlak kisika. U tu
skupinu spadaju ugljični dioksid (CO2), vodik, dušik, metan, etan, butan.
Predstavnik ove skupine, ugljični dioksid (CO2), koristi se u prehrambenoj industriji, proizvodnji ulja
i kemijskoj industriji. Koristi se često gdje je potreban plin pod tlakom, zato što nije toliko skup i nije
zapaljiv. Pojasevi za spašavanje, na brodovima, često sadrže spremnike s CO2 za brzo napuhavanja.
Aluminijske kapsule s CO2 se često koriste za zračne pištolje, paintball markere, za pumpanje
biciklističkih guma i za dobivanje gaziranih pića. Brzo isparavanje tekućeg CO2 se koristi za miniranje
u rudnicima ugljena. Visoka koncentracija CO2 se isto ponekad koristi za ubijanje štetočina u
poljoprivredi.
Djelovanje jednostavnih zagušljivaca očituje se simptomima hipoksije do anoksije, a brzina

nastajanja simptoma ovisi o stupnju i trajanju nestašice kisika, no i o brzini kojom je ta nestašica
nastala. Prilikom naglog udisanja čistog zagušljivca, nesvijest može nastati smjesta: unesrećeni pada
kao pokošen i može umrijeti za nekoliko minuta.
Naprotiv, ako se koncentracija kisika u zraku polako smanjuje zbog prisustva zagušljivca, unesrećeni
prolazi kroz nekoliko stadija, od najprije jedva primjetljivih promjena, do prestanka disanja i rada
srca. U prvom stadiju (kad se koncentracija kisika smanji od normalno 21% na 16-12%) dolazi do
produbljivanja disanja i povećane frekvencije pulsa. Sposobnost ispravnog prosuđivanja i
51

koncentracija su smanjene. Donekle je poremećena koordinacija za fine kretnje (upravljanje
motornim vozilom, pisanje).
U drugom stadiju (koncentracija kisika od 14 do 10%) pogođene su više moždane funkcije. Svijest
još nije poremećena, ali je prosuđivanje neispravno. Javlja se Cheyne-Stokesov tip disanja.
U trećem stadiju (koncentracija kisika 10-7%) dolazi do mučnine i povraćanja. Unesrećeni gubi
sposobnost izvršenja bilo kakve jače mišićne kretnje i postaje potpuno nepokretan. Nakon toga
slijedi konfuzno stanje i gubitak svijesti.
U četvrtom stadiju (ispod 7% kisika u zraku) disanje se sastoji samo od nepravilnog hvatanja zraka,
uz apneju sve duljeg trajanja. Mogu se pojaviti i toničko-klonički grčevi koji prethode smrtnom
ishodu.
PRVA POMOĆ
Što prije ukloniti unesrećenog iz opasne atmosfere i ako ne diše, uspostaviti normalno disanje
primjenom umjetnog disanja. Ako je i srce prestalo raditi, treba primijeniti vanjsku masažu srca.
Kadgod je to moguće, treba davati kisik. Prijeko je potrebno mirovanje i utopljavanje.
b) Kemijski zagušljivci blokiraju prijenos kisika u organizmu vežući se hemoglobin, odnosno

citokrom oksidazu. U tu skupinu spadaju ugljični monoksid (CO), cijan i spojevi te sumporovodik.
UGLJIČNI MONOKSID (CO) je bezbojni plin bez mirisa koji se pojavljuje pri proizvodnji plinskih
goriva koja sadrže ugljikov monoksid te na mjestima na kojima dolazi do nepotpunog izgaranja, a
opasnost od otrovanja postoji na svim radnim mjestima gdje se to zbiva bez dovoljnog pristupa
zraka. To su niz kemijskih procesa sinteze, redukcija metalnih oksida ugljenom ili koksom u
metalurgiji, mehaničarski radovi u autoservisima i garažama kod rada motora s unutrašnjim
sagorijevanjem. Nastaje pri izgaranju drva, plina, ulja, nafte, benzina, ugljena. Uobičajeni izvori ovog
plina su otvorena ložišta, roštilji, pećnice, grijači vode i prostora.
52

Ugljični monoksid se veže s hemoglobinom stvarajući karboksihemoglobin (COHb) koji ne može
prenositi kisik pa dolazi do hipoksije tkiva. Gubitak svijesti javlja se pri koncentraciji
karboksihemoglobina od oko 50%. Ako se udiše zrak s visokom koncentracijom CO, smrt može
nastupiti za 1-2 minute.
Kada se udišu nešto niže koncentracije kod otrovanih osoba javlja se zujanje u ušima, vidni
poremećaji, konfuzno ponašanje, razdražljivost i mišićna slabost. Otrovani je u tom stadiju svjestan
opasnosti, ali zbog mišićne slabosti nije se u stanju ukloniti iz opasne okoline. Fizički se napreže, još
dublje diše i time se stanje još više pogoršava. Dolazi do kome i smrt nastupa zbog paralize centra
za disanje. Posljedice akutnog otrovanja mogu se manifestirati kao poremećaj pamćenja te
slabljenje funkcije vida, sluha i govora.
Kronično otrovanje može nastati tijekom duže izloženosti niskim koncentracijama ugljikova
monoksida. Simptomi su glavobolja, vrtoglavica, opća slabost, brzo zamaranje i pri malom naporu
praćeno dispnejom i tahikardijom. Utvrđena je pojava ateroskleroze poslije duže izloženosti i niskim
koncentracijama ugljičnog monoksida.
PRVA POMOĆ
Što prije ukloniti unesrećenog iz opasne atmosfere i dati čisti kisik pod tlakom.
Ako otrovanje ugljikovim monoksidom ne završi fatalno, oporavak je obično potpun. Ipak, treba
napomenuti da jaka tkivna hipoksija može dovesti do degenerativnih promjena stanica mozga s
trajnim oštećenjem ekstrapiramidnih puteva i drugih dijelova središnjeg živčanog sustava. Smatra
se da izloženost CO u niskim koncentracijama može utjecati na miokard smanjivanjem krvnog
protoka u koronarnim arterijama, što se posebno očituje u jakih pušača.
53

PREVENTIVA
Na poslovima na kojima se stvara CO ne smiju raditi osobe s kroničnim kardiovaskularnim
smetnjama i jačom anemijom. Periodički zdravstveni pregledi obavljaju se svakih 12 mjeseci uz
klinički pregled, laboratorijski standard i EKG (fakultativno Astrandov test). Radna sposobnost
nakon otrovanja ugljičnim monoksidom ocjenjuje se prema težini i komplikacijama koje su ostale
nakon završenog liječenja.
CIJAN je bezbojni plin, oštrog mirisa po gorkim bademima. Postoji niz cijanovih spojeva, a kako se
iz svih njih u tijelu može stvoriti cijanovodik, najotrovniji spoj (otrovniji čak od samog cijana), kao
model djelovanja tog otrova najbolje je i prikazati cijanovodik. Izloženost njegovim utjecajima
postoji tijekom proizvodnje izloženi tekućini cijanovodične kiseline, cijanida, ferocijanida i drugih
derivata, postupak dobivanja plemenitih metala (zlato, srebro) cijanizacijom; korištenje cijanata za
cinčanje - pozlata, posrebrivanje, niklovanje, pozlaćivanje kadmijem, itd; toplinska obrada metala,
proizvodnja proizvoda od pleksiglasa, primjena cijanovodičke kiseline u obliku plina kao pesticida.
Cijanovodik i drugi cijanovi spojevi sprječavaju oksidaciju u tkivu, jer blokiraju citokrom oksidazu
djelujući kao tkivni kemijski zagušljivci. Najveća je opasnost kada se cijanovodik upotrebljava kao
fumigans za dezinfekciju. Treba spomenuti da pri izgaranju različitih plastičnih masa koje sadrže i
cijanov ion, može doći do stvaranja različitih otrovnih plinova među kojima i cijanovodika.
Inhalacija cijanovih spojeva može kod koncentracije od 200 do 400 ppm izazvati smrt za pola do
jednog sata. U lakšim slučajevima akutnog otrovanja javlja se nadražaj konjunktiva, gornjih dišnih
puteva te respiracijskog i vazomotornog centra. U težim slučajevima javlja se vrtoglavica, glavobolja,
jaka dispneja, toničko-klonički grčevi, poremećaj ritma disanja i pulsa te gubitak svijesti.
Nesposobnost za rad kod akutnih otrovanja traje 1-3 dana. Izraženi slučajevi otrovanja zahtijevaju
duže liječenje (20-30 dana). Međutim, pri postojanju rezidualnih pojava intoksikacije potrebno je
preporučiti lakši posao bez izloženosti toksičnim tvarima. U pojedinim slučajevima nakon jakog
otrovanja mogu se razviti trajne promjene u središnjem živčanom sustavu u obliku parkinsonizma,
54

poremećaja cerebralnog krvnog optoka i psihičkih poremećaja koje mogu dovesti do smanjenja ili
trajnog gubitka radne sposobnosti.
PRVA POMOĆ
Davanje nitrita primjenom kojih iz hemoglobina nastaje methemoglobin koji veže cijanov ion i na
taj način oslobađa citokrom oksidazu.
Koristi i afinitet kobalta prema cijanidima. Naime, davanjem hidroksikobalamina cijanidi se veću za
taj spoj i stvaraju cijanokobalamin (vitamin B12), a citokrom oksidaza ostaje slobodna.
PREVENTIVA
U sprečavanju otrovanja cijanidima ima ulogu opskrba radnika nepropusnom zaštitnom odjećom i
prikladnom zaštitom respiratornog sustava. Svugdje gdje postoji mogućnost izloženosti cijanovim
spojevima, radnika treba podučiti da čim prepozna miris cijanovodika treba napustiti radnu
prostoriju. Na takvim radnim mjestima treba imati potrebne lijekove odnosno pomagala za
pružanje prve pomoći kod otrovanja.
Na poslovima na kojima nastaje cijanovodik ne smiju raditi osobe s kroničnim bolestima kože,
središnjeg živčanog sustava, psihozama i bolestima ovisnosti.
Periodički zdravstveni pregledi obavljaju se svakih 24 mjeseca i obuhvaćaju klinički pregled i

laboratorijski standard.
SUMPOROVODIK je bezbojan, zapaljiv plin, vrlo neugodnog vonja po trulim jajima. Prisutan je u
prirodnom zemnom plinu i svugdje tamo gdje dolazi do raspadanja životinjskog ili biljnog materijala.
Najčešća radna mjesta na kojima dolazi do izloženosti sumporovodiku su plinare, crpke zemnog ulja,
tvornice sumporne kiseline, proizvodnja umjetne svile, rafinerije nafte i prirodnog zemnog plina.
Prema načinu djelovanja sumporovodik je kemijski zagušljivac, vežući se, na citokrom oksidazu
poput cijana i njegovih spojeva, ali je istodobno i jaki nadražljivac. Oštećuje središnji živčani sustav,
55

dišni sustav sustav i sluznice oka. U većim koncentracijama dovodi do potpunog gubitka njuha.
Nema specifičnog liječenja otrovanja pa je tim važnije provođenje mjera prevencije otrovanja.
PREVENTIVA
Na poslovima gdje može doći do stvaranja sumporovodika (rudnici ugljena, proizvodnja gume,
rafinerije benzina, septičke jame) ne smiju raditi osobe s bolestima dišnog i središnjeg živčanog
sustava. Periodički zdravstveni pregledi obavljaju se svaka 24 mjeseca.
OPOJNI PLINOVI (narkotici ili anestetici) uključuju vrlo velik broj različitih organskih spojeva koji su
većinom dobiveni iz nafte, a u novije vrijeme i različitim postupcima sinteze. Temeljno im je
djelovanje otapanje masti i mastima sličnih tvari. Stoga svoje učinke ispoljavaju na tkivima,
organima i organskim sustavima koji su bogati mastima: mozgu, jetri i ostalim parenhimatoznim
organima, potkožnom tkivu te koštanoj srži.
Prepoznaju se kao akutni i/ili kronični narkotički i metabolički simptomi ili bolesti. Akutni narkotički
učinak se ispoljava kao stanje opijenosti, a kronični kao presenilna demencija. Metabolički učinci se
razlikuju za različite tvari.
a) Alkoholi se također u industriji upotrebljavaju kao otapala. Toksikološki je najvažniji metilni

alkohol. Uz narkotičko ima i specifično metaboličko djelovanje. Za razliku od etilnog alkohola,
metilni se u tijelu sporo oksidira i ne razgrađuje do ugljikova dioksida i vode, već se njegovom
oksidacijom stvaraju i nakupljaju u tijelu formaldehid i mravlja kiselina što dovodi do acidoze.
Između narkotičkog i metaboličkog djelovanja metilnog alkohola je faza latencije koja obično traje
16-24 sata. Za vrijeme te latencije dolazi do nakupljanja kiselih tvari. Upravo ta akumulacija odnosno
latencija, najopasnija je kod profesionalne izloženosti, jer zbog relativno slabog narkotičkog učinka
inhalacijom obično nema simptoma pijanstva, dakle nema uočljivih znakova djelovanja metilnog
alkohola pa radnik nastavlja s opasnom izloženosti. Mogu postojati simptomi blagog nadražaja
konjunktiva, vrtoglavica i glavobolja, ali tek kada dođe do mučnine i povraćanja, grčeva u trbuhu i
56

smetnji vida (dvoslika, suženje vidnog polja zbog selektivnog toksičkog djelovanja na vidni živac)
postaje jasno da se radi o otrovanju metilnim alkoholom. Liječenje otrovanja metilnim alkoholom
sastoji se u davanju sredstava za suzbijanje acidoze (visoko koncentrirani etilni alkohol i alkalije).
b) Alifatski ugljikovodici i njihovi halogeni derivati su velika skupina spojeva, najčešće kloriranih i
fluoriranih organskih kemijskih spojeva koji imaju široku industrijsku uporabu (tehnička otapala,
sredstva za gašenje požara, razrjeđivači boja i lakova, hladionički plinovi, pesticidi).
Glavni toksički učinci halogeniranih ugljikovodika proizlaze iz već spomenutog svojstva njihove
topljivosti u mastima pa zbog toga oštećuju središnji živčani sustav, a djelomično i jetru, te na
metaboličkom učinku što i opet pogađa jetru. Naime, aktivnošću stanica jetre dolazi do oslobađanja
halogena koji oštećuju jetreni i bubrežni parenhim. U profesionalnoj izloženosti u organizam se
unose inhalacijom i preko kože.
Upotrebljavaju se kao potisni plinovi u aerosolima široke potrošnje (npr. freoni ili frigeni) (lakovi za
kosu, dezodoransi, različita sredstva za čišćenje), a udisanjem mogu štetno djelovati na dišni sustav
(dispneja, astmatiformni simptomi, redukcija ventilacijske funkcije pluća) i srčanu funkciju
(promjene u EKG-u).
BENZIN (smjesa tekućih alifatskih ugljikovodika) djeluje narkotički i može izazvati dermatitis,
oštećujući kožu i potkožno tkivo. Simptomi otrovanja benzinom su vrtoglavica, tahikardija,
tahipneja, konvulzije i gubitak svijesti. Dugotrajna izloženost benzinskim parama može dovesti do
kroničnog konjunktivitisa.
VINILKLORID MONOMER se pod povećanim tlakom i temperaturom polimerizira u polivinilklorid,

poznatu i naširoko upotrebljavanu plastičnu masu. U akutnom djelovanju vinilklorid je narkotik, ali
i jaki otrov jetre (periportalna fibroza). Izloženosti vinilkloridu, posebice s istodobnom izloženosti
niskoj temperaturi (čišćenje autoklava za polimerizaciju) uzrokuje bolest perifernih krvnih žila prstiju
57

što se ispoljava kao vazoneuroza, sklerodermija prstiju i akroosteoliza. Vinilklorid monomer je
dokazani humani karcinogen - uzročnik angiosarkoma jetre.
PREVENTIVA
U izloženosti halogenim derivatima alifatskih ugljikovodika ne smiju raditi žene za vrijeme trudnoće
i dojenja, osobe s kroničnim bolestima krvotvornih organa, respiratornog trakta, središnjeg
živčanog sustava, kože, bolestima jetre, s psihičkim poremećajima, alkoholizmom i drugim
ovisnostima. Kontraindikacije za rad s vinilkloridom uključuju i bolesti perifernih krvnih žila,
Raynaudovu bolest i profesionalne vazoneuroze.
Periodički zdravstveni pregledi obavljaju se svakih 12 mjeseci i obuhvaćaju laboratorijski standard,

funkcionalno ispitivanje jetre i malu spirometriju, te specifične dodatne pretrage za svaku pojeinu
štetnost.
c) Aromatski ugljikovodici uključuju benzen i njegove homologe (toluen i ksilen) te derivate

benzena (amino i nitro). Vrlo su dobra otapala pa se upotrebljavaju u različitim vrstama industrija
(industrija gume, umjetne kože, boja i lakova, ljepila, proizvodnja plastičnih masa).
BENZEN je dobro otapalo gume, smole, svih vrsta masti, kaučuka i drugih sličnih tvari, a koristi se u
sintezi farmaceutskih proizvoda, boja, u industriji eksploziva. On se koristi kao otapalo, razređivač i
plastifikator. Upotreba mu je s toga brojna, u industriji gume i gumenih proizvoda, vještačke kože,
lineleuma, celuloida, industriji boja i lakova, kao razrjeđivač, sastavni dio pasta za podove, firnisa i
lakova za podove, Pri bronziranju i pozlaćivanju keramike, u proizvodnji tutkala i ljepila, za
ekstrakciju nekih alkaloida, u nekim tiskarskim tehnikama, u kemijskim laboratorijima, kao sirovina
za nitrobenzol, anilin itd.
Naglo udisanje većih koncentracija benzena dovodi do akutnog otrovanja. Simptomi su u lakšim
slučajevima slični simptomima početne narkoze: uzbuđenje, vrtoglavica, glavobolja, mučnina. Kod
dulje izloženosti dolazi do mišićnih trzaja, grčeva i potpunog gubitka svijesti.
58

Produljena izloženost manjim koncentracijama benzena može uzrokovati kronično otrovanje.
Simptomi kroničnog otrovanja benzenom proizlaze iz njegove izrazite sklonosti oštećenju koštane
srži, koja postepeno zakazuje u funkciji. Dolazi do progresivne aplastične anemije, leukopenije i
trombopenije. Karcinogen je: koštana srž oštećena djelovanjem benzena umjesto normalnih stanica
počinje ponekad stvarati u povećanom broju patološke bijele krvne stanice - nastaje akutna
mijeloična leukemija ili eritroleukemija. Posljedično, javljaju se različite smetnje kao vrtoglavica,
mučnina, gubitak apetita i slabost, krvarenje gingive i očne pozadine.
TOLUEN su izložene osobe tijekom odmašćivanja metala, čišćenja, popravaka, servisa i rušenja
proizvodnih pogona toluena i uređaja za punjenje, premazivanja površine u industriji gume i
plastike, primjena proizvoda za njegu drva i kamena. Specifično za toluen je da se u produljenoj
izloženosti može javiti gubitak kolornog vida.
KSILEN, homolog je benzena koji snažno oštećuje asocijativne centre u mozgu.
MONOAMINOBENZEN ili anilin, predstavnik je aminoderivata benzena, jak je otrov koji i

djelovanjem kroz kožu može uzrokovati methemoglobinemiju oksidiranjem željeza u hemoglobinu.
Ako je koncentracija methemoglobina niža od 20 do 25%, nema subjektivnih smetnji, ali se zapaža
cijanoza uški, vrha nosa i usnica.
U težim slučajevima otrovanja, kad je razina nastalog methemoglobina visoka, cijanoza je izražena:
koža je intenzivno plavosive boje, a usnice i jezik gotovo crni. Dolazi do slabosti, drhtavice, česte su
mučnine, povraćanje i bolovi u trbuhu. Nekoliko sati nakon pojave početnih simptoma može doći
do gubitka svijesti s površnim i ubrzanim disanjem, ubrzanim i nepravilnim pusom i sniženim krvnim
tlakom. Može uzrokovati rak mokraćnog mjehura.
59

U skupinu amino derivata benzena spadaju i krznarske i vlasuljarske boje (parafenilendijamin) koje
osim methemoglobinemije mogu uzrokovati i alergijske manifestacije na koži (ekcem frizera) i
dišnom sustavu (bronhalna astma).
MONONITROBENZEN, DINITROBENZEN i TRINITROTOLUEN su nitroderivati benzena koji također

oksidiraju željezo u hemoglobinu dovodeći do methemoglobinemije. Ti otrovi razaraju eritrocite,
oštećuju i bjelančevinasti dio hemoglobina pa u eritrocitima nastaju točkaste tvorbe (Heinzova
tjelešca). Svi nitroderivati benzena imaju osim toga i nitritni učinak koji se očituje vazodilatacijom i
jakim glavoboljama. Methemoglobinemija se uspješno uklanja primjenom reducensa (askorbinska
kiselina ili metilensko plavilo), a razaranje eritrocita transfuzijama krvi.
DINITRO-ORTO-KREZOL i DINITROFENOL blokiraju stvaranje fosfatnih spojeva visoke energije pa se

zato energija iz oksidativnih procesa organizma oslobađa kao toplina zbog čega klinička slika
otrovanja tim nitroderivatima benzena nalikuje hipertireozi.
HEKSAKLOROBENZEN može poremetiti sintezu hemoglobina i dovesti do kliničkog sindroma

porfirije koji se očituje simptomima fotoosjetljivosti kože (vezikule, ožiljci na suncu izloženim
mjestima) i neurotoksičnim smetnjama. Heksaklorobenzen djeluje kao depresor središnjeg
živčanog sustava, oštećuje jetru i bubrege, a navode se i reproduktivni učinci i učinci na funkciju
endokrinih žlijezda.
POLIKLORIRANI BIFENILI su halogenirani poliaromatski ugljikovodici koji imaju široku uporabu

(izolacijske tekućine u kondenzatorima i transformatorima, kao aditivi u proizvodnji plastičnih masa
i u proizvodnji pesticida). Vrlo su rasprostranjeni u okolišu (u vodi, zraku, u tlu). Slabo su topljivi u
vodi pa su perzistentni u medijima okoliša i bioakumuliraju u masnom tkivu. U okolišu se mogu naći
i kao posljedica nesreća odnosno oštećenja opreme koja sadrži poliklorirane bifenile (npr. požari
kondenzatora). Izazivaju pojavu klorakni, iritaciju očiju, promjenu pigmentacije kože i nokata,
oštećenje jetre i smetnje reprodukcije (dismenoreja, rađanje djece s niskom porođajnom težinom).
Veći broj otrovanih opisan je u Japanu pod nazivom "Yusho oil disease". Radilo se o ljudima koji su
60

rabili rižino ulje onečišćeno polikloriranim bifenilima tijekom proizvodnje ulja. Iz Hrvatske nema
podataka o onečišćenjima tim spojem, ali treba uzeti u obzir ratna razaranja energetskih postrojenja
i industrijskih transformatora tijekom čega je moglo doći do onečišćenja okoliša polikloriranim
bifenilima.
DIOKSINI su po kemijskom sastavu slični polikloriranim bifenilima, ali nisu kao takvi u komercijalnoj
uporabi već su onečiščivači koji nastaju u proizvodnji drugih spojeva (npr.triklorofenola). Nastaju i
kod spaljivanja otpadnih tvari, posebice plastike. Izazivaju iste simptome otrovanja kao poliklorirani
bifenili.
PRVA POMOĆ
Odmah skinuti svu onečišćenu odjeću. Nježno oprati velikom količinom sapuna i vode, jer u slučaju
da su velike površine kože bile izložene kontaktu moguće je teško trovanje. Pobrinuti se za dovod
svježeg zraka. Vjeđe držati otvorenima i najmanje 10 minuta obilno ispirati čistom, tekućom vodom.
Obratiti se oftalmologu. Odmah isprati usta i popiti veću količinu vode. U slučaju povraćanja voditi
računa o opasnosti od aspiracije. Odmah potražiti liječničku pomoć, osobito u slučaju nepravilnog
disanja ili prestanka disanja.
PREVENTIVA
U izloženosti aromatskim ugljikovodicima ne smiju raditi žene za vrijeme trudnoće i osobe s
bolestima krvotvornih organa, bolestima jetre, kroničnim bolestima središnjeg živčanog sustava,
alkoholizmom i drugim ovisnostima.
Periodički zdravstveni pregledi obavljaju se svakih 12 mjeseci uz klinički pregled, kompletnu krvnu
sliku, albumen i šećer u urinu, funkcionalno ispitivanje jetre, određivanje fenola u urinu (fenol je
metabolit benzena), a fakultativno dolazi u obzir i ginekološki pregled.
61

METALI
Teški metali imaju izraziti afinitet prema kisiku i sumporu na ovoj spoznaji počiva toksikologija teških
metala. Imaju višestruke učinke na biološke procese, te mogućnost interakcija s raznim vrstama
biomolekula (proteinima, lipidima, ugljikohidratima, enzimima, nukleinskim kiselinama i sl.).
Esencijalni elementi (Cu, Fe, Se, Zn ), osim što su bitni kofaktori enzima, mogu s druge strane
katalizirati citotoksične reakcije. Posebno su značajne alkilacije (adicije) pojedinih elemenata (Hg,
Sn, Pb) koje pospješuju njihovu lipofilnost, penetrantnost, akumulaciju i posljedičnu
neurotoksičnost. Pojedini metali se povezuju s akutno toksičnim (As, Ba, Cr, Hg, Ni, Pb, Sn),
karcinogenim (As, Co, Cr, Ni, Pt), imunogenim (Au, Co, Cr, Ni, Pt), teratogenim (Hg),
spermiotoksičnim (Cd, Hg, Ni, Pb, Tl) efrotoksičnim (Cd, U), neurotoksičnim (Al, Hg, Mg, Mn, Pb, Sn,
Tl), genotoksičnim (Co, Cr) i alergogenim (Cr, Ni, Pt, Pd) učincima.
OLOVO je tipičan kumulativni otrov pa otrovanje nastaje obično nakon nekog vremena izloženosti
olovnim parama ili prašini. Putovi unosa su dišnim putom (najvažniji put unosa u profesionalnoj
toksikologiji), probavnim (put unosa važan u životnom okolišu), dok je unos kroz kožu zanemariv .
Dišni put unosa olova je najopasniji jer prolazi alveo-kapilarnu membranu i ulazi izravno u krv. Pri
tome se 95% olova veže na eritrocite, a 5% ostaje u plazmi i širi se po cijelom organizmu. Djelovanje
olova na krvotvorne organe dolazi do izražaja već u stadiju pojačane apsorpcije. Olovo, naime,
sprečava normalnu izgradnju hemoglobina, uzrokuje anemiju -što je njegov najvažniji toksični
učinak.
Prije nastanka simptoma otrovanja dolazi do stadija pojačane apsorpcije olova u kojem se olovo u
tijelu nakuplja, zadržavajući se pretežno u kostima. Već u tom stadiju može doći u ljudi koji slabo
održavaju higijenu usne šupljine do nastajanja tzv. olovnog ruba - taloženja olovnog sulfida u
sluznicu gingive uz rub zuba. Olovo u krvi povezuje se i s povišenim vrijednostima krvnog tlaka.
Olovni spojevi uzrokuju jedno od najčešćih profesionalnih otrovanja - saturnizam. Izvori otrovanja
olovom su talionice olovne rudače, tvornice akumulatora (zbog izrade olovnih ploča koje se stavljaju
u akumulatore), tvornice boja i svi poslovi vezani uz primjenu boja koje sadrže olovo. Najčešće
62

upotrebljavana boja je minij - olovni oksid, crvena boja kojom se kao antikorozivnim sredstvom
premazuju metalni predmeti na velikim površinama pa su otrovanja moguća pri autogenom rezanju
i zavarivanju minijem premazanih površina. Otrovanja su moguća pri izradi i primjeni drugih boja
koje sadrže olova.
Od organskih olovnih spojeva, najopasniji su olovni tetraetil i tetrametil koji su se dodavali benzinu
radi povećanja oktanskog broja goriva, a mogućnost otrovanja postojala je u rafinerijama nafte
(transport, čišćenje i reparatura spremnika s benzinom koji sadrži olovni tetraetil).
Otrovanje olovom izaziva promjene u tri organska sustava: hematopoetskom, živčanom

(perifernom i središnjem) i bubrezima. Klinički izraženo otrovanje olovom pojavljuje se kao:
- Anemija- istodobno uz oštećenu sintezu hema, dolazi do povećanog izluživanja onih tvari koje su
ostale neupotrijebljene u sintezi hemoglobina (porfirini i željezo). Sinteza hema poremećena je
inhibicijom dehidrataze DALK (delta-aminolevulinska kiselina), posljedica čega je izlučivanje velikih
količina DALK u mokraći. Zbog nepravilnog sazrijevanja eritrocita, u njima nastaju ostaci
neizgrađenog hemoglobina vide se kao bazofilno punktirani eritrociti. Istodobno u perifernu krv
ulazi povećan broj nezrelih oblika eritrocita - retikulociti.
- Gastrointestinalni oblik - mučnina, gubitak apetita, jake kolike (bolni grčevi u području tankog
crijeva) s tipičnom pratećom opstipacijom koja može trajati i do tjedan dana. Uz to se nalaze i
opisane promjene u krvnoj slici kao izraz poremećene sinteze hemoglobina.
- Neuromuskularni oblik - slabost i paraliza živaca koji inerviraju ekstenzorne mišićne skupine ,
najčešće podlaktice. To je posljedica degeneracije mijelina aksijalnih cilindara. Najčešće je
pogođen radijalni, a rjeđe peronealni živac, ali kod težih otrovanja može se razviti i potpuna
kvadriplegija.
- Encefalopatski oblik - u lakšim oblicima postoji glavobolja, vrtoglavica, nesanica, promjene

refleksa, a u težim dolazi do stupora, kome, konvulzija, ekscitacije i smrti. Posljedica degeneracije
63

kortikalnih i ganglijskih neurona, a nastaje samo kod vrlo velikog unosa olova u organizam pa su
takva otrovanja češće akcidentalna nego profesionalna.
- Miješani - česte su i kombinacije spomenutih tipova otrovanja.
Posebnu sliku otrovanja uzrokuje olovni tetraetil. Ulazi u tijelo inhalacijom, ali i resorpcijom preko
kože. Simptomi otrovanja razvijaju se vrlo brzo, već nekoliko sati nakon jače ekspozicije. Uz
hipotoniju i hipotermiju javljaju se teški simptomi sa strane središnjeg živčanog sustava: jako
uzbuđenje, manijakalna stanja koja nerijetko završavaju smrću. Kod blažih otrovanja dolazi do
glavobolje, psihičkih smetnji, gubitka sna ili teških snova proganjanja, drhtanja, proljeva i slinjenja.
Zahvaćenost bubrega olovom pokazuje se disfunkcijom proksimalnih tubula, što se očituje

aminoacidurijom, glikozurijom, hiperfosfaturijom (Fanconijev sindrom).
Olovo dobro prolazi transplacentarnu barijeru (fetotoksičnost), a prisutan je i u majčinom mlijeku.
Laboratorijski se otrovanje olovom dokazuje hematološkim testovima (smanjenje broja eritrocita i

hemoglobina, povećan broj retikulocita, nalaz bazofilno punktiranih eritrocita) te povećanjem
koncentracije olova u krvi i urinu odnosno nalazom koproporfirina i drugih metabolita hemoglobina
(DALK) u urinu. Jedan od najranijih pokazatelja povišene apsorpcije olova u organizmu je smanjena
aktivnost dehidrataze DALK. U kasnijem tijeku otrovanja povećava se sadržaj protoporfirina u
eritrocitima na koji se umjesto željeza veće cink (eritrocitni Zn-protoporfirin).
Liječenje otrovanja olovom danas je vrlo uspješno primjenom kelata (kalcijeva dinatrijeva sol
etilendiaminotetraoctene kiseline). Kelati se spajaju s olovom u kompleksni spoj koji se izlučuje
preko bubrega i simptomi otrovanja brzo izčezavaju.
64

PREVENTIVA
Na poslovima pri kojima postoji izloženost olovu ne smiju raditi žene za vrijeme trudnoće i dojenja,
osobe s bolestima krvi i krvotvornih organa, bolestima središnjeg živčanog sustava, neuropatijama,
alkoholizmom, kroničnim bolestima bubrega.

određivanje aktivnosti dehidrataze DALK, određivanje eritrocitnog Zn-protoporfirina, bazofilno
punktiranih eritrocita, retikulocita, eritrocita. Fakultativno se može određivati DALK u mokraći,
koproporfirini u mokraći i olovo u krvi. U slučaju izraženog saturnizma osoba nije sposobna za rad u
izloženosti olovu kroz 6 mjeseci.
ŽIVA uzrokuje otrovanje (merkurijalizam) udisanjem živinih para i prašine sa sadržajem žive.
Najvažniji put unosa je dišni, kroz kožu (metil spojevi žive i kroz intaktnu), probavnim putom
poglavito kontumacijom ribe te transplacentarno (organski Hg spojevi). Učinak žive rezultat je njena
djelovanja na stanične bjelančevina pa se živu može smatrati općim otrovom stanične protoplazme.
Organski živini spojevi, naročito, metilna živa, opasni su zbog polaganog izlučivanja iz tijela i
nakupljanja u mozgu.
Zbog jake otrovnosti, živu se nastoji izbaciti iz uporabe gdjegod je to moguće. Ipak, do
profesionalnog otrovanja živom još uvijek može doći u rudnicima i topionicama žive, prilikom izrade
mjernog i laboratorijskog pribora, pri različitim amalgamiranjima, u proizvodnji žarulja, rasvjetnih
tijela, radio i televizijskih aparata.
S toksikološkog aspekta razlikuju se trovanja elementarnom živom, anorganskim spojevima žive i

organskim spojevima žive.
Profesionalna otrovanja živom pretežno su kroničnog tijeka. Opći simptomi otrovanja živom nisu
karakteristični (gubitak teka, glavobolja, vrtoglavica, umor). Najčešće oralne promjene su
hipersalivacija i gingivitis. Može doći i do ispadanja zubi. Kod kroničnog otrovanja živom
65

karakteristični su simptomi središnjeg živčanog sustava s tremorom koji je u početku slabo izražen,
a zatim se pojačava (intencijski tremor). Ispoljava se i kod pisanja pa je rukopis kronično otrovanog
živom drhtav, isprekidan i iskrivljen (živino pismo). Tremor prate i psihičke promjene koje čine sliku
živinog eretizma. To je posebna vrsta uzbuđenja i razdražljivosti, svadljivosti, gubitka kontrole nad
ponašanjem, a katkada i ispada bijesa u radnoj okolini.
Akutno otrovanje udisanjem živinih para pogađa dišni sustav s razvojem akutne intersticijske
pneumonije, bronhitisa i bronhiolitisa.
Budući da se živa izlučuje mokraćom, oštećuje stanice proksimalnih zavijenih tubula s popratnom
proteinurijom i eventualno nefrotskim sindromom.
Od laboratorijskih pregleda kod otrovanja živom radi se analiza žive u urinu, ali je pozitivan nalaz
samo dokaz izloženosti živi. Ipak, visoke vrijednosti žive u urinu (iznad 50 ug/g kreatinina) obično su
znak otrovanja.
Nema specifičnog liječenja kroničnog otrovanja živom; potpuno je simptomatsko.
PREVENTIVA
U izloženosti živi ne smiju raditi žene za vrijeme trudnoće, osobe s bolestima središnjeg živčanog
sustava, kroničnim bolestima bubrega i kože. Periodički zdravstveni pregledi obavljaju se svakih 12
mjeseci. Medicinski pregled obuhvaća klinički pregled, laboratorijski standard, ispitivanje vida na
daljinu i blizinu i nalaz žive u urinu. Pri akutnom otrovanju postoji privremena radna nesposobnost
dok traju klinički simptomi. Vraćanjem žive u fiziološke granice (u urinu 0,1-0,4 mmol/L) može se
radnik vratiti na posao uz kontrolu svaka 3 mjeseca. Ukoliko je postojala i akutna bubrežna
insuficijencija, radnik može biti nesposoban za rad u izloženosti živi i do godine dana. U slučaju
profesionalnog merkurijalizma radnik je trajno nesposoban za rad na poslovima na kojima bi bio
izložen neurotoksičnim, hepatotoksičnim, nefrotoksičnim tvarima i za težak fizički rad.
66

MANGAN se upotrebljava za izradu slitina, baterija, za izradu stakla (vjetrobransko staklo!),
keramike i umjetnih gnojiva te boja. Profesionalna otrovanja nastaju inhalacijom dima ili prašine
mangana.
Mangan inhibira funkciju alveolarnog makrofaga, pa se na taj način tumači smanjena otpornost
prema infekcijama dišnog sustava, čak i u uvjetima kad izloženost manganu nije posebno visoka.
Udisanjem sitnih čestica manganova dioksida može doći do zahvaćanja središnjeg živčanog sustava
sa simptomima vrlo sličnim onima kod Parkinsonove bolesti: razdražljivost, tremor, poteškoće kod
hoda ("pijetlov hod"), monoton i nejasan govor, gubitak izraza lica (lice poput maske), psihičke
smetnje. U liječenju otrovanja upotrebljava se kelirajuće sredstvo levodopa, ali u razvijenim
slučajevima bolesti s vrlo slabim rezultatima. Kronično otrovanje manganom dovodi do trajnog
invaliditeta.
PREVENTIVA
Manganu ne smiju biti izložene žene za vrijeme trudnoće i ostale osobe s bolestima središnjeg
živčanog sustava, psihičkim poremećajima, alkoholizmom i drugim ovisnostima te sideropeničnom
anemijom.
Periodički zdravstveni pregledi obavljaju se svakih 12 mjeseci uz klinički pregled, laboratorijski

standard, spirometriju, a fakultativno neurološki pregled. Kod kroničnog manganizma s trajnim
neurološkim ispadima radna sposobnost je bitno ograničena i potrebno je ocijeniti preostalu radnu
sposobnost.
KADMIJ se nalazi u proizvodnji slitina, nikal-kadmij baterija, proizvodnji boja i izradi žarulja. U
profesionalnoj izloženosti pri udisanju kadmijevih dimova može doći do akutnog plućnog edema s
visokom smrtnošću. Ako otrovani ne umre, može se razviti jaka peribronhalna i perivaskularna
fibroza.
67

Kronična profesionalna otrovanja kadmijem se očituju jakim umorom i dispnejom (uzrokovanom
izrazitim emfizemom). Produžena izloženost kadmiju može dovesti do izražene anemije i pojave
žutog prstena na vratu zuba, a može povećati učestalost raka prostate i pluća. Kadmijeve pare i
prašina mogu uzrokovati upalu nosne sluznice s posljedičnim gubitkom njuha- anozmijom. Može
doći i do oštećenja bubrega, što se očituje proteinurijom bjelančevina niske molekularne težine.
Oštećenje tubula može dovesti i do gubitka kalcija pa je dokazana povezanost između izloženosti
kadmiju i osteomalacije. Nagomilavanje kadmija u organizmu povezuje se s pojavom arterijske
hipertenzije ( i u ljudi i u životinja dokazano je više kadmija u onih s hipertenzijom u usporedbi s
kontrolnom skupinom).
Izloženost kadmiju može se ocijeniti određivanjem koncentracije kadmija u krvi i mokraći.

Vrijednost od 10 g kadmija/L krvi odnosno 10 g kadmija/g kreatinina u mokraći uzimaju se kao
granične vrijednosti.
U liječenju otrovanja kadmijem različiti su stavovi u primjeni kelata: naime, kelati mogu uzrokovati
još jače oštećenje bubrega (slično Fanconijevu sindromu).
PREVENTIVA
U izloženosti kadmiju ne smiju raditi osobe s kroničnim bolestima respiratornog sustava, bolestima
bubrega, jetre i kroničnim sistemskim bolestima kostiju. Periodički zdravstveni pregledi obavljaju se
svakih 12 mjeseci. Medicinska obrada uključuje klinički pregled, laboratorijski standard,
spirometriju, otkrivanje niskomolekularnih proteina. Fakultativno dolazi u obzir određivanje
kadmija u krvi i mokraći te proteina u mokraći. Kod lakšeg oblika otrovanja s akutnim tijekom radna
nesposobnost je ogranićena na 30-40 dana. Kod kroničnog otrovanja s oštećenjem plućne funkcije
i bubrega i jetre indicirana je promjena radnog mjesta na mjesto bez izloženosti kadmiju.
KROM je metal koji se često upotrebljava u legurama s niklom, molibdenom i vanadijem za

proizvodnju čelika s posebnim karakteristikama. Upotrebljava se i u galvanizacijskim postupcima,
68

za izradu vatrostalnog materijala, za štavljenje kože i za proizvodnju različitih pigmenata. Ima ga i u
cementu.
Šesterovalentni spojevi mogu izazvati alergijski, toksičke i karcinogene učinke, dok su trovalentni
bez zdravstvenih učinaka. Krom u prvom redu oštećuje kožu i sluznice. Na koži mogu nastati
promjene u obliku ekcema. često na otkrivenim mjestima kože nastaju rane poznate kao kromni
ulkusi (točkastog izgleda na površini, a šire se u dubini ispod potkožnog tkiva čak do kosti). Rane
brzo zaraštavaju kad se čovjeka ukloni iz izloženosti kromu. Na nosnoj sluznici krom može uzrokovati
upalu s perforacijom membranog dijela nosnog septuma, a može doći i do oštećenja zubne cakline.
Kromni dimovi i prašina mogu oštetiti i sluznice dubljih dijelova dišnih organa i dovesti do pojave
bronhalne astme, a potvrđen je uzročnik raka pluća: prema Međunarodnoj agenciji za istraživanje
raka (engl. International Agency for Researche on Cancer - IARC) šesterovalentni spojevi kroma
spadaju u definitivno utvrđene humane karcinogene.
U liječenju promjena na koži i nosnoj sluznici pomaže primjena masti s kelatom CaNa2EDTA.
PREVENTIVA
U izloženosti kromu ne smiju raditi osobe s kroničnim bolestima dišnih organa, bolestima kože i
vidljivih sluznica, sa specifičnom preosjetljivošću, kroničnim ekcemom i prorijazom, a kod
izloženosti kromnoj kiselini i bolestima jetre. Periodički zdravstveni pregledi obavljaju se svakih 12
mjeseci. Medicinska obrada obuhvaća klinički pregled, laboratorijski minimum, spirometriju,
funkcionalno ispitivanje jetre (kod izloženosti kromnoj kiselini). Fakultativno dolazi u obzir i
alergološko ispitivanje epikutanim testom. Kod pojave alergijskog dermatitisa, u ocjeni radne
sposobnosti potrebno je dokazati senzibilizaciju na kromate.
NIKAL se, kao i krom, često upotrebljava za zaštitu od korozije pa su galvanizacijski postupci jedan
od profesionalnih izvora kontakta s niklom. Upotrebljava se i za izradu elektroničkih aparata,
kovanog novca, za proizvodnju baterija, za izradu visokokvalitetnih čelika te u industriji stakla,
emajla i boja.
69

Nikal izaziva alergijski dermatitis. Udahnut u obliku para može oštetiti sluznicu dišnog sustava i
spojnicu oka. Posebno je otrovan spoj nikla i ugljičnig monoksida – nikl-tetra- karbonil, udisanje
kojeg dovodi do teškog toksičkog plućnog edema, jer je taj spoj izraziti plućni nadražljivac. Uzrokuje
pojavu raka paranazalnih sinusa i pluća (prema IARC-ovoj klasifikaciji spadaju u skupinu definitivno
utvrđenih karcinogena).
PREVENTIVA
U izloženosti niklu ne smiju raditi osobe preosjetljive na nikal, s kroničnim bolestima dišnog trakta,
bolestima kože i vidljivih sluznica.
Periodički zdravstveni pregledi obavljaju se svakih 12 mjeseci. Medicinski pregled obuhvaća klinički
pregled, laboratorijski minimum, spirometriju, a fakultativno dolazi u obzir alergološko testiranje. U
lakšim slučajevima akutnog otrovanja privremena radna nesposobnost traje 5-10 dana. Pojava
alergijskih manifestacija zahtijeva prekid kontakta s niklom kao i s drugim alergogenim i
nadražujućim tvarima.
KOBALT se danas dosta koristi u metalurgiji zbog visokog tališta, otpornosti prema koroziji i visokim
temperaturama te čvrstoći i kao katalizator u mnogim kemijskim procesima. Dovodi se u vezu s
teškim profesionalnom oštećenjem pluća u proizvodnji tvrdog metala (legura volframovog,
titanovog i tantalovog karbida, u kojoj kobalt služi kao vezivo). U akutnom obliku oštećenje se
prikazuje kao stanje slično astmi, a u kroničnom kao intersticijska fibroza koja se polako razvija ( i
20 godina od početka izloženosti), obično bez ikakvih očitijih simptoma ili sa slabo izraženim
kašljem, dispnejom i sviranjem u prsima za vrijeme rada ("bronhopneumopatija uzrokovana tvrdim
metalom"). Čini se da je mehanizam tih promjena alergijski.
Na krom, nikal i kobalt može se razviti unakrsna preosjetljivost: osobe izložene npr. samo kromu
mogu imati pozitivne kože testove i na nikal i kobalt.
70

PREVENTIVA
U izloženosti kobaltu ne smiju raditi osobe s kroničnim respiratornim bolestima te sklonosti alergiji.
Periodički zdravstveni pregledi obavljaju se svakih 12 mjeseci uz klinički pregled, laboratorijski
minimum, spirometriju, rentgenogram pluća svake dvije godine, a fakultativno alergološko
testiranje na kobalt.
CINK i BAKAR su metali s pretežno antigenim svojstvima kojima se najčešće pripisuje pojava tzv.
ljevačke ili metalne groznice. Naime, udisanje dimova tih metala, a rjeđe i dimova niza drugih metala
(npr. u ljevaonicama) ima za posljedicu nadražljivost sluznica gornjih dišnih putova, slatkast okus u
ustima na što se nakon nekoliko sati nadovezuje osjećaj pritiska u prsnom košu, suh kašalj, osjećaj
opće slabosti s povišenom tjelesnom temperaturom. Takvo stanje potraje 6-12 sati nakon čega se
radnik potpuno oporavi. Nastanak simptoma tumači se unošenjem u organizam metalnih dimova
koji se veću na bjelančevina koje na taj način postaju tijelu strane (hapteni) pa se na njih stvaraju
protutijela, tj. nastaje alergijska reakcija. Kliničkim simptomima ljevačka groznica je vrlo nalik na
influencu, ali su simptomi povišene temperature, tresavice, bolovi u kostima i zglobovima znatno
kraćeg trajanja (svega nekoliko sati nakon čega se stanje spontano popravlja). Bolest obično ne
zahtijeva liječenje što je sve razlog da se vrlo rijetko dijagnosticira.
71

PROFESIONALNA OTROVANJA PESTICIDIMA
Pesticidi su selektivna kemijska sredstva za uništavanje biljnih i životinjskih štetnosti. Do sada je

zabilježeno oko nekoliko stotina tisuća vrsta. Od svih pesticida koji se proizvode 90% su organski
spojevi. Po svojoj namjeni dijele se na sredstva za suzbijanje insekata (insekticidi), grinja (akaricidi),
gljivica (fungicidi), glodavaca (rodenticidi), mekušaca (moluskicidi) i korova (herbicidi).
Vrlo je teško razmatrati eventualnu mogućnosti potpunog izbacivanja pesticida iz upotrebe. Naime,
ako se pesticidi u poljodjelstvu ne bi koristili propalo bi više od 45% hrane na svijetu (prije berbe 30
% zbog bolesti bilja i korova i 15 % tijekom uskladištenja zbog grinja, glodavaca i ostalih nametnika)
te to predstavlja dovoljno velik razlog koji opravdava njihovo korištenje. Pesticidi se koriste u gotovo
svim područjim proizvodnje hrane i izloženo im je gotovo cjelokupno stanovništvo, što ih čini
zagađivačem od globalnog značaja.
Godišnje se prizvede 5 milijuna tona, a oko 12% se upotrebljava u domaćinstvima, privatnim

vrtovima i travnjacima. Pesticidi i njihovi metaboliti nalaze se u hranu, tlu, vodi i zraku. Na taj način
je pesticidima izložena opća populacija (neprofesionalna ekspozicija). Pesticidi su otrovne tvari koje
mogu izazvati zloćudne bolesti, oštećenje nasljednog materijala i reproduktivne funkcije. Uzrokuju
kratkoročne i dugoročne promjene.
IZLOŽENOST
Potencijalnu opasnost po zdravlje radnika ima izravna izloženost pesticidima tijekom njihove
proizvodnje, transporta, rukovanja ili primjene (poljoprivreda, industrija, komunalne djelatnosti).
Opasnosti od akutnog djelovanja pesticida vezane su uz apsorpciju relativno velikih doza otrova.
Najčešće su ugroženi radnici kemijske industrije zaposleni pri preradi kemikalija (formulatori),
poljoprivredni radnici koji zaprašuju i prskaju bilje (prskači i mješaoci), piloti u poljoprivredi
(prskanje iz zrakoplova) i skladištari.
72

Svi pesticidi mogu biti deponirani u organizmu ukoliko je brzina razgradnje i eliminacije sporija od
apsorpcije što može imati za posljedicu kronično otrovanje.
Profesionalna otrovanja pesticidima najčešće su posljedica nepridržavanja propisanih mjera

sigurnosti i osobne higijene. Kod profesionalne izloženosti treba uzeti u obzir da posljedice po
zdravlje nastaju kao rezultat djelovanja ove štetnosti u radnom procesu i/ili radnoj okolini i treba ih
jasno razlikovati od izloženosti pesticidima izvan radnog vremena (npr. rad u vlastitom vinogradu
van radnog vremena, ingestija hranom itd.).
Važnu ulogu u apsorpciji imaju razlike u individualnim značajkama, predispoziciji, stanju

imunološkog sustava, ranijim bolestima, genetskim poremećajima i navikama (alkohol, pušenje).
Dodatni štetni čimbenici su: znatna tjelesna naprezanja i povećano znojenje što, pored visokih
temperatura zraka, pospješuje ulazak pesticida u organizam i to prije svega putem kože.
UČINAK NA LJUDSKI ORGANIZAM

Učinci u tijelu se manifestiraju nakon određenog vremena kada se u tijelu dosegne prag. Za neke
pesticide je to brže, za druge sporije, odnosno pragovi se razlikuju. Neki pesticidi uzrokuju
dugotrane posljedice pri prvom konatku, dok drugi pri dugotrajnoj izloženosti niskim
koncentracijama. Manifestacija može biti u smislu biokemijskih promjena (ispod praga) i simptoma
i znakova (iznad praga), npr. organofosforne spojeve.
73

OZLJEDE NA RADU
Akutna toksičnost posljedica je nekoliko mehanizama:
1. iritacija – većina herbicida i fungicida su jaki iritansi. Izazivaju reakciju s kožom, očima i svim
vrstama mukoze. Mogu izazvati iritaciju u nosu, larinksu pa čak i u plućima
2. alergijska senzibilizacija (npr. fungicidi),
3. inhibicija enzima (npr. karbamati i organofosforni spojevi smanjuju aktivnost kolinesteraze)
4. oksidativni stres (npr. parkvat je promotor superoksidnih radikala),
5. inhibicija neurotransmisije -organoklorni spojevi inhibiraju GABA sustav i mijenjaju
homeostazu kalcija
6. utjecaj na oksidativnu fosforilaciju (npr. glifosat).
Ozljede na radu uzrokovane pesticidima su:

1. iritacija oka i kože
2. alergijska reakcija oka i kože
3. iritacija gornjeg i donjeg respiratornog trakta
4. probavni simptomi: povraćanje, proljev, bol u trbuhu
5. neurološki simptomi: ekscitacijski znakovi pri izloženosti organoklornim spojevima, letargija,
koma; polineuritis
6. specifični sindromi: kolinergijska kriza (organofosforni spojevi) krvarenje (varfarinski
rodenticidi) kaustična lezija i fibroza pluća (parkvat)
Akutna otrovanja mogu se dogoditi i nesretnim slučajem. Primjerice kada se pesticidi čuvaju na
mjestima dostupnim djeci, u neoriginalnoj ili neadekvatnoj ambalaži, u neoznačenoj ambalaži i sl.
Također se pesticidi koriste kao (ne)namjerno sredstvo suicida.
Dijagnoza se postavlja temeljem anamneze, znakova i simptoma te laboratorijskim ispitivanjima.

Najmanje se možemo osloniti na znakove i simptome jer, bez informacije i izloženosti pesticidima,
nalikuju na druge bolesti (npr. probavni simptomi nalikuju na crijevnu virozu). Laboratorijskim
74

nalazima, ukoliko su dostupni, možemo detektirati pesticide i njihove metabolite u krvi, urinu,
stolici.
Profesionalne bolesti uzrokovane kroničnim toksičnim djelovanjem pesticida:
1. kožne promjene – alergijski i iritativni dermatitis. Najčešće ga uzrokuju fungicidi, insekticidi
(fenotiazinski izazivaju fotodermatoze)
2. karcinogeni – karcinogeni učinci mogu se manifestirati dugo nakon što je osoba prestala biti u
doticaju s pesticidom, čak i nakon 20 godina. Novija su straživanja pokazala povezanost pesticida i
zloćudnim bolestima u djece. Postnatala izloženost pesticidim povezana je s tumorima mozga,
akutnom limfatičnom leukemijom te non-Hodgkinovim limfom. Izloženost majke povezana je s ALL
djeteta, Profesionalna izloženost roditelja povezana je s leukemijom, tumorima mozga, Hodgkin i
non-Hodgkin limfomima, karcinomom bubrega. Također su nađene povezanosti s
neuroblastomom, Ewingovim sarkomom, Wilmsovim tumorom, mekotkivni sarkomima, tumorima
kolorektuma i testisa te hepatobilijarnim novotvorinama.
3. endokrina disrupcija i reproduktivna toksičnost – niske doze određenih pesticida mogu oponašati
ili blokirati ili potaknuti neprimjerenu hormonsku aktivnost (npr. slanja hormonskog signala u krivo
vrijeme). Tako posljedica učinka pesticida može biti: sterilitet, smanjena plodnost, fetalna smrt,
smrt djeteta te urođene mane.
Zbog toga su za upotrebu su zabranjeni DDT, di-bromo-kloro-propan i klor-dekon. Za nematocid di-
bromo-3-kloro-propan (DBCP) dokazana je reproduktivna toksičnost u moškaraca veći pri
profesionalnoj izloženosti od <1 ppm. Zabilježeni su patološki spermiogrami, poremećaj
hormonskog statusa (koji kod nekih radnika zaostaju čak i nakon prekida ekspozicije). Zamijećeni su
i genotoksični učinci, promjene na y-kromosomu, recesivni letalni geni, translokacije, promjene
ploiditeta. Također je primjećeno da je potomstvo muškaraca izloženima DBCP uglavnom žensko.
4. neurotoksičnost – organofosforni spojevi inhibiciju neurotransmitera i na taj način su neuroni

konstantno stimulirani. Neki pesticidi reverzibilno oštećuju neurone dok drugi ireverzibilno što
75

rezultira odumiranjem neurona. Simptomi su mnogobrojni:dezorijentacija gubitak osjeta, paraliza
te brojne druge finkcije tijela poput govora, vida, pamćenja, snage i koordinacije mišića.
5. imunotoksičnost – imunološki sustav je jedan od ciljnih organa molekuka pesticida. Može

rezultirati imunosupresijom (smanjena otpornost na infekcije, određene vrste neoplazmi) ili
disregulacijom imuniteta (alergije i autoimuni odgovor), npr. kaptani, neki karbamati,
organofosforni esteri).
BIOMONITORING
Biokemijske promjene (AST, ALT, bilirubin, IgG, IgM, T- i B-limfociti) je izuzetno važno pratiti jer
možemo dijagnosticirati bolest u supkliničkom stadiju. Također nam je u praćenju ekspozicije i
bolesti važan biomonitoring. Biomonitoringom se prati djelovanje npr. pesticida na organizam.
Uzimaju se u obzir i individualne razlike u farmakokinetici i farmakodinamici. Biomarkeri ekspozicije
određuju se kvanitativnim i kvalitativnim analizama pesticida, metabolita transformacije ili
produkata interakcije sa stanicama određenih tkiva, tjelesnih tekućina ili ekskretima. Osim
pesticida, prate se i metali i organska otapala jer su sastavni dio određenih smjesa pesticida.
NAJVAŽNIJE VRSTE PESTICIDA

Prema kemijskoj strukturi najčešće skupine pesticida koje se danas primjenjuju su organski spojevi
fosfora, karbamati, klorirani ugljikovodici, organski spojevi žive (odnedavno se u nas više ne rabe),
piretroidi.
Prema akutnoj toksičnosti, klasificiraju se u 5 kategorija The Globally Harmonized System of

Classification and Labelling of Chemicals (GHS) klasifikacije. Ova klasifikacija uzima u obzir LD50
doze svih vrsta i stanja (tekući, praškasti) pesticida. LD50 (letalna doza 50%) odnosi se na dozu
toksične supstance, koja ubija 50% testne populacije (npr. štakora). Obično se izražava kao masa
supstance po masni testnog subjekta (npr. grami supstance po kilogramu tjelesne mase).
76

Insekticidi
Postoje tri velike skupine sintetskih insekticida: klorirani ugljikovodici,organofosforni spojevi i

karbamati.
Insekticidi iz skupine kloriranih ugljikovodika različite su kemijske građe i učinaka. U organizam

mogu ući na sva tri načina: inhalacijom, ingestijom i preko kože. Otapala za masti pospješuju njihovu
apsorpciju preko kože, a neki prodiru kroz kožu i kad su u obliku praška. Zbog topljivosti u mastima
posjeduju afinitet za lipide i masti organa gdje se mogu odlagati u velikim koncentracijama bez
uočljivih posljedica. U uvjetima naglog metaboličkog korištenja tjelesnih masti, deponirane količine
kloriranih ugljikovodika mogu izazvati simptome akutnog otrovanja.
Klorirani ugljikovodici
Od insekticida iz skupine kloriranih ugljikovodika najčešće se koriste aldrin, dilan, lindan, dikofol,
endrin (zabranjen), klordan, dieldrin, toksafen, heptaklor i heksaklorofen. Najpoznatiji preparat je
Gamacid.
Najčešća otrovanja su uslijed kontakta s kožom. Simptome akutnog otrovanja čine:

1. prodromi od strane probavnog sustava: mučnine, povraćanje, proljev
2. središnji živčani sustav –nakon probavnih prodroma, slijedi glavobolja, vrtoglavica, smetenost,
tremor, parestezije, mišićna slabost ili
3. iznenadne konvulzije – bez prethodnih probavnih simptoma, koje se mogu javiti s latencijom od
6-12-48sati nakon prestanka izloženosti, a rezistentne su na terapiju antikonvulzivima
Tijekom akutnog otrovanja dolazi do poremećaja funkcije jetre i bubrega
PRVA POMOĆ
Prvo dekontaminirati kožu, a slijedi simptomatska i suportivna terapija(antikonvulzivi).
77

Kod kroničnog otrovanja dolazi do oštećenja jetre (tokički hepatitis, kolestatska žutica, poremećaji
jetrenih funkcija), a nekim preparatima su pripisani i hematotoksični i karcinogeni učinci.
DDT (diklor-difenil-trikloretan) se prije se smatrao “apsolutno neškodljivim” pa se u vrijeme

drugogo svjetskog rata koristio u borbi protiv uši i tifusa. Nanosio se u obliku praha na kožu i kosu.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća zabranjen je za uporabu u SAD i mnogim europskim zemljama,
no nastavljenja je u zemljama trećeg svijeta. Od 2001. godine je zabranjen za korištenje širom svijeta
konvencijom Stockholm Convention on Persistent Organic Pollutants, osim u slučaju epiemija, uz
odobrenje SZO. Masno tkivo djeluje kao “pojačivač” djelovanja DDT-a za 100 puta. Razgradni
produkt DDE ima antiestrogensko i antiandrogeno djelovanje.
Poliklorirane bifenile (PCBs) čine 209 različitih spojeva. Kermijski su vrlo stabilni, teško se razgrađuju
i topljivi su u mastima. Posjeduju estrogenska (poremećaji razvoja spolnog sustava, sterilitet) i
antiantiandrogena svojstva (smanjen broj i motilitet spermija). Smatra se da ima i karcinogena
svojstva (dojka). Teško su zapaljivi pa se koriste i u industriji kao električni izolatori.
Pri izgaranju PCB-a oslobađa se dioksin. Stoga su Stockholm Convention on Persistent Organic
Pollutants odredili smanjenje upotrebe PCB u industriji.
Međutim PCB i DDT su zbog nekadašnje široke upotrebe zagadili prirodu. Vrlo su rasprostranjeni u
rijekama, jezerima, morima i oceanima, u kiši i snijegu, u glečerima Artika i Antartika te u
organizmima koji tamo žive (planktoni, ribe, ptice, masno tkivo životinja itd.).
YUSHO sindrom je ekološka katastrofa koja se dogodila 1968. godine u Japanu, kada je zbog
ošetćenja u pogonu za preradu rižinog ulja došlo do miješanja pogonske tekućine Kanechlor 44
(sadrži PCB i u manjoj mjeri dibenzofuran) i rižinog ulja. Oko 2000 osobaje oboljelo je
konzumiranjem rižinog ulja. Yusho sindrom obuhvaća sljedeće simptome: klorakne, otoci očnih
kapaka, hipersekrecija suznih žlijezda, hiperpigmentacija kože, alopecija, oštećenje enzimskih
sustava jetre, porfirija, porast ALP i serumskih transaminaza. Djeca Yusho majki bila su manja od
78

prosjeka, tamnosmeđe kože, edematoznog lica, sa zakašnjelom denticijom. Kod nekoliko bolesnika
zabilježene su zloćudne bolesti želuca, jetre, pluća, dojke i limfom.
Klorirani ugljikovodici djeluju na središnji živčani sustav. Ovisno o količini otrova koja prodre u
organizam simptomi akutnog otrovanja javljaju se nakon nekoliko minuta ili tijekom nekoliko sati.
Javljaju se grčevi, mučnina, povraćanje, proljev, glavobolja, vrtoglavica, pojačana salivacija, ponekad
krvarenje iz nosa, preznojavanje. česte su parestezije jezika i usana, hiperestezija lica i udova te
preosjetljivost na vanjske podražaje. U slučaju inhalacije takvog insekticida dolazi do upale sluznice
dišnih puteva i očiju. Tim se simptomima u slučaju težeg otrovanja pridručuju toničko-klonički
grčevi, a smrt uslijedi zbog paralize disanja (kod DDT-a može doći i doporemećaja srčanog ritma i
poremećaja svijesti). Kronična otrovanja nastaju nakon duže izloženosti malim količinama otrova.
Za kronično otrovanje karakteristično je oštećenje jetre i bubrega. Neki klorirani ugljikovodici koji
se koriste kao insekticidi (npr.heksaklorin,aldrin,heptaklor) lako prelaze placentu i mogu toksično
djelovati na plod.
Organofosforni spojevi
Ti spojevi ćine veliku skupinu vrlo aktivnih insekticida, ali imaju i široku primjenu kao akaricidi i
larvicidi. Akrivne tvari su diklorfos, klorpirifos, malation, paration. Najpoznatiji preparat ove skupine
je Chromorel. Većina organofosfornih spojeva brzo se resorbira ingestijom, inhalacijom i preko
intaktne kože. Svi preparati te skupine su derivati fosforne kiseline. Najmoćniji predstavnik s
najširim spektrom djelovanja je paration. Od ostalih organofosfornih preparata najčešće se
upotrebljavaju malation, diazinon, fosfamidon, fosdrin, klortion, gution, diptereks, tionazin, šradan,
etion, karbofonotion i klorpirifos.
Ulaskom u organizam organofosforni spojevi dovode do ireverzibilne inhibicije kolinesteraze -

enzima važnog za transmisiju živčanih impulsa preko sinapsa u parasimpatičkom živčanom sustavu,
neuromuskularnim spojevima i djelomično u simpatičkom i središnjem živčanom sustavu.
Otrovanje antikolinesteraznim spojevima je posljedica akumuliranog acetilkolina koji djeluje i na
79

muskarinske i na nikotinske receptore. Inhibicija kolinesteraze u početku dovodi do
hiperstimulacije, naročito parasimpatičkog živčanog sustava i neuromuskularnih sinapsi, a nakon
toga slijedi blokiranje zahvaćenih sinapsi.
Simptomi trovanja se javljaju najkasnije do 1 sat nakon inhalacije; 3-4 sata nakon ingestije i 12-24
sata nakon perkutanog unosa. Izaziva: 1. muskarinske učinke (parasimpatikotonija), 2. nikotinske
učinke (javljaju se kasnije i u težim otrovanjima), 3. učinke na središnji živčani sustav i 4. ostale
sistemne učinke.
Organofosforni spojevi brzo se razgrađuju u organizmu i eliminiraju pretežno urinom. Specifični

antidot za muskarinske, a dijelom i centralne učinke acetilkolina je atropin u velikim količinama, 1-
2 mg svaki sat i.v. dok se ne postignu visoke koncentracije, čak i do 12 mg atropina. U svrhu
stimuliranja regeneriranja kolinesteraze može se dati pralidoksim klorid. Daljenja terapija
suportivna i simptomatska (npt. diazepam ili drugi antikonvulzivi).
Važan dio praćenja zdravlja radnika koji rade s ovom vrstom pesticida je, osim pregleda i
laboratorijskih nalaza, biomonitoring - određivanje ACTH u plazmi i/ili eritrocitima. Uzorci se
uzimaju na kraju radne smjene. Obavezno treba odrediti bazične individualne vrijednosti ACTH prije
izlaganja (barem 2 mjerenja, kao normalnu individualnu vrijednost uzeti prosjek tih dvaju mjerenja,
ako se rezultati ne razlikuju za više od 15%. Tijekom izloženosti periodički treba mjeriti vrijednosti
ACTH. Više od 20% inhivbicije bazične aktivnosti je tzv. granica upozorenja. U tom slučaju treba
pregledati uvjete na radnom mjestu jer se vjerojatno radi o prekomjernoj izloženosti. Oređivanje
ACTH treba uvijek vršiti u istom laboratoriju. Individualna varijabilnost razine i aktivnosti ACTH
tijekom 1 godine kod neizloženih osoba je 8-12% za eritrocitnu i 24-25% za plazmatsku ACTH. Kod
ovakvih osoba simptomi otrovanja javljaju se ako je inhibirano oko 30% ACTH. Kod dugotrajne
profesionalne izloženosti ne moraju biti izraženi simptomi otrovanja ni pri inhibiciji aktivnosti ACTH
od 40%.
80

Budući da se kolinesteraza regenerira vrlo sporo, učestala prekomjerna izloženost ispoljit će
kumulativni inhibitorni učinak na kolinesterazi. Aktivnost će se postepeno smanjivati i kod razine od
oko 30% početne aktivnosti razvit će se slika otrovanja. "Presimptomatski" pad kolinesteraze u
serumu koristi se pri kontroli osoba koje rade s organofosfornim spojevima kao objektivni znak
prekomjerne apsorpcije otrova prije nego što se razviju znaci oštećenja živčanog sustava.
Diferencijalna dijagnoza stanja u kojima je snižena plazmatski ACTH: genetski defekt, bolest, jetre,
akutni infekt, miksedem, trudnoća, terapija estrogenima, beta-blokatorima i steroidima. Stanja u
kojima je snižena eritrocitna ACTH: anemija.
Sintetski piretroidi
Insekticidi ove skupine učinkoviti su zbog niske insekticidne aktivnosti i brze razgradnje. Nalaze se u
širokoj upotrebi -kućanstvo, poljoprivreda, šumarstvo, komunalna higijena. Koriste se u brojnim
pripravcima opæe uporabe, primjerice insekticidnim aerosolima protiv komaraca i drugih insekata,
repelentima za komarce u obliku isparivaèa i tableta, insekticidnim šamponima za liječenje ušljivosti
u ljudi i šamponima za kuæne ljubimce te pripravcima protiv nametnika
na sobnom i vrtnom bilju.
Aktivne tvari ovog spoja su alfametrin, cipermetrin, deltametrin, permetrin. Piretrin je prirodni
ekstrakt cvjetova piretruma (buhača). Najpoznatiji preparat je Fastac. Piretrini se, zbog niske
insekticidne aktivnosti i brze razgradnje, koriste u insekticidima opće uporabe (protiv komaraca,
šamponi protiv ušljivosti, šamponi za kućne ljubimce, pripravci protiv nametnika na sobnom i
vrtnom bilju).
Piretrini i piretroidi djeluju toksično i alergeno. Toksično djeluju na živčani jer pobuđuju natrijeve
kanale aksona neurona te dovode do njihove povećane podražljivosti. Mogu izazvati astmu,
alergijski rinitis i kontaktni dermatitis (izraženije pri izlaganju piretrinima nego sintetskim
piretroidima). Moguće su reakcija preosjetljivosti , uključujući bronhospazam. Pri jakoj inhalatornoj
81

izloženosti piretroidnim pesticidima II: tipa, moguć je i nekardiogeni edem pluća. Kontakt s očima
uzrokuje koroziju.
Simptomi akutnog otrovanja sintetskim piretroidima su iritacija kože, očiju i dišnih puteva, bol u
epigastriju, mučnina, povraćanje, omamljenost, glavobolja, palpitacije, stezanja u prsištu, salivacija,
znojenje, hiperpireksija, hipotenzija, smetnje vida.
Simptomi teškog otrovanja su: fascikulacije mišića, koma, konvulzije, dispneja, cijanoza, plućni
edem.
PRVA POMOĆ
Simptomatska i suportivna, antikonvulzivi i miorekalsansi. Važna je dekontaminacija zahvaćenih
sluznica/kože. Lavaža želuca, ukliko se radi o ingestiji, u većini slučajeva nije indicirana zbog
aspiracije sadržaja.
Kronično otrovanje kod profesionalne izloženosti, najčešće se manifestira lokalnim neurotoksičnim

učinkom u smislu parestezija i svrbeža kože (najčešće lica) bez vidljivih znakova iritacije (tzv. “SPS”-
subjective facial sensation sindom) koji se povlači bez posljedica unutar 24 sata od prestanka
izloženosti. Druga manifestacija je alergijski kontaktni dermatitis.
Karbamati
To su preparati karbaminske kiseline među kojima se najviše koriste spojevi iz grupe N-metilnih
derivata (sevin, karbaril), ditiokarbamata (TMTD, maneb, vapam, ziram) i drugi. Karbamati su po
svom djelovanju slični organofosfornim spojevima, ali su reverzibilni inhibitori kolinesteraze.
Značajke otrovanja su pojačano lučenje sline, pojačano znojenje, premorenost, podrhtavanje mišića
i grčevi. Ti spojevi, međutim, izazivaju upozoravajuće simptome u dozama koje su daleko od opasnih
pa se izložene osobe mogu na vrijeme ukloniti. Stupanj izloženosti karbamatnim pesticidima može
se utvrditi mjerenjem aktivnosti kolinesteraze u krvi. Atropin je djelotvorni antidot.
82

Od ostalih insekticida primjenjuju se preparati na bazi arsena, nikotinski preparati, cijanidi,
sumporougljik, metilbromid, dinitrofenol (učinci posljednjeg opisani su u poglavlju o aromatskim
ugljikovodicima).
Spojevi arsena sporo se izlučuju iz organizma pa su poznati kao kumulativni otrovi. Od simptoma se
obično javlja nadražaj kože, sluznica gornjih dišnih puteva i očiju, povraćanje, proljev, bolovi u
trbuhu i često mokrenje. Kod teških otrovanja dolazi do pada krvnog tlaka, gubitka svijesti, grčevi i
smrti zbog kljenuti centra za disanje. Uz simptomatsku terapiju daje se BAL (dimerkaptopropanol).
Nikotin je jaki inhalacijski, probavni i kontaktni otrov. U početku djeluje u smislu stimulacije, a zatim
depresije simpatičkih i parasimpatičkih ganglija. Simptomi akutnog otrovanja su glavobolja,
vrtoglavica, mučnina, povraćanje, smetnje vida i sluha, poremećenje koordinacije pokreta i
mentalna poremećenost. Kao djelotvorni antidot koristi se parpanit.
Natrijev cijanid, cijanovodična kiselina i njene soli služe kao fumigansi u zatvorenim prostorima. U
organizam ulaze inhalacijom i preko kože. Djelovanje im je opisano u poglavlju o profesionalnim
otrovanjima plinovima zagušljivcima.
Sumporougljik je vrlo jaki otrov središnjeg živčanog sustava. Kratkotrajna izloženost brzo prelazi u
depresiju i konvulzije, a smrt nastupi zbog paralize disanja. Kronična izloženost subletalnim
koncentracijama izaziva trajne promjene u smislu neuritisa, paralize, smetnji vida, parkinsonizma,
gastrointestinalnih smetnji i anemije.
Rodenticidi
Otrovanja rodenticidima najčešće su slučajna, a rjeđe se radi o profesionalnim otrovanjima pri
akcijama deratizacije.
Otkrićem skupine antikoagulantnih rodenticida na bazi kumarinskih derivata (warfarin, tomorin)

dobivena su djelotvorna sredstva za uništavanje glodavaca. Antikoagulantni rodenticidi: povećavaju
83

kapilarnu permeabilnost i antagonist je vitaminu K u stvaranju protrombina u jetri te faktora
koagulacije II, VII, IX, i X, uzrokujući hipoprotrombinemiju, vaskularna oštećenja, unutarnja i vanjska
krvarenja i anemiju (hemoragička dijateza). Za čovjeka je dovoljna opetovana izloženost u
miligramskim količinama da se razvije hemoragička dijateza i anemija. Simptomi su, osim krvarenja
i anemija, mučnina, proljev, nekroza tankog crieva, urtikarija, dermatitis, alopecija. U
laboratorijskim nalazima neđe se produljenje PV 36-72 sata nakon inestije/kontakta, leukopenija,
poremećaji jetrenih funkcija.
PRVA POMOĆ
Terapijski dolazi u obzir davanje vitamina K (per os u lakšim, i.m. u težim slučajevima) i C, preparata
željeza i transfuzije krvi. Treba pratiti PV i Hb svakih 6-12 sati, nastaviti davati vitamin K sve dok se
PV ne normalizira (nekoliko tjedana).
Kod kroničnog otrovanja zabilježena je urtikarija i kontaktni dermatitis.
Kao rodenticidi mogu se koristiti i spojevi barija, talija i fosfora koji uzrokuju probavne smetnje,
oštećenja parenhimatoznih organa i središnjeg živčanog sustava.
Parkinsonova bolest je nekad bila rijetka, a danas je 2. po učestalosti neurodegenerativnih bolesti.

Novije studije ukazuju da genetika igra manje značajnu ulogu te da bi se razlog trebao tražiti u
ekološkim čimbenicima u etiologiji. Nađeno je da MPTP (1-methil-4-fenil-1 2 3 6-tetrahidropiridin)
koji je kemijski srodan pesticidima i koristi se u proizvodnji pesticida, upotrebljavao se s određenim
ilegalnim drogama i izazivoa Parkinsonovu bolest. U pokusima s animalnim modelima (štakori)
nađeno kod štakora kojima se ubrizgavao rotenon mjesec dana, simptomi Parkinsonove bolesti.
Rotetnon je djelovao na mitohondrije neurona i uzrokovao stvaranje slobodnih radikala.
84

Akaricidi
U skupinu akaricida spadaju neki već spomenuti insekticidi, ali i fungicidi kao npr. neki organski
spojevi fosfora i sredstva na bazi sumpora. Od tih preparata najviše se upotrebljavaju fenkapton,
klorocid i etiol. Selektivni akaricidi odlikuju se niskom toksičnošću za sisavce.
Fungicidi
Fungicidna sredstva najčešće su na bazi bakra, sumpora, organskih spojeva žive i ditiokarbamata.
Toksikološki je značajna profesionalna ekspozicija živinim fungicidima. Simptomi akutnog lokalnog
djelovanja manifestiraju se nadražajem kože i dermatitisom, ali može doći i do sistemskog
djelovanja, budući da se živa može resorbirati i preko kože, što može dovesti do akutnog ali i
kroničnog otrovanja (opisano u poglavlju o toksikologiji metala). Kao što je već spomenuto, u nas
se živini fungicidi više ne rabe.
Ditiokarbamati (aktivne tvari: ciram, cineb; komercijalno ime Radocineb, Radociram). Simptomi
akutnog otrovanja su iritacija kože, očiju i dišnih puteva; konjinktivitis, rinitis, kihanje, kašalj,
kontaktni dermatitis. Terapija je simptomatska.
Herbicidi
Potencijalno opasni herbicidi proizvedeni su na bazi dinitro spojeva, ali u svrhu uništavanja korova
koriste se i natrijev arsenit, ali i natrijev i kalijev cijanid. Treba uzeti u obzir da su otrovanja često
uzrokovana i otapalima i razrjeđivačima za herbicide.
Rezultati The Baltimore-Washington Infant study, provedene 1987.-1989. pokazali su da postoji

povezanost između ekspozicije majke herbicidima i rodenticidima tijekom prvog tromjesječja
trudnoće s povećanom učestalošću transpozicije velikih krvnih žila u djece. U grupi eksponiranih
trudnica, učestalost je bila dvostruko veća.
Skupina derivata fenoksi-karbonskih kiselina sadrže aktivnu tvar2,4-D; 2,4-DP (diklorprop), a

komercijalno ime preparata je Deherban. Koristi se za suzbijeanje korova, često u poljima pšenice,
ječma, kukuruza.
85

Simptomi akutnog otrovanja su iritacija kože, očiju i dišnih putova, probavne smetnje, bolovi u
abdomenu, jako znojenje, crvenilo lica, glavobolja, omamljenost, tahikardija, bolovi u prsištu,
pad tlaka, cijanoza, fascikulacije, mišićni hipertonus, rabdomioliza, oligurila.
Klinička slika teškog otrovanja: koma, konvulzije, srčane, aritmije, edem pluća, zatajenje bubrega,
koma.
PRVA POMOĆ
Terapija je simptomatska i suportivna. Najvažnije je forsirati diurezu (hemodijaliza/hemoperfuzija).
Kronični učinci: kod ponavljanog kožnog kontakta s 2,4-D, nakon asimptomatskog perioda od 7-10
dana i incijalnih simptoma nalik gripi (mučnina, povraćanje, proljev, mijalgija), javlja se akutna
simetrična periferna neuropatija, slična odgođenoj neuropatiji kod trovanja organofosforima.
Izražena paraliza traje oko 1 tjedan, a zatim se postupno povlači unutar jedne godine.
Derivati ureje (linuron, metobromuron, komercijalno ime Linuron) klasificirani su kao mogući ljudski
karcinogeni. Simptomi općeg otrovanja su nespecifični, mogu biti popraćeni
methemoglobinemijom. Terapija je simptomatka. Pri metHb>25% dati 1% metilensko modrilo i.v.
1-2 mg/kg kroz 5 min.
Dipiridili imaju za aktivne tvari parkvat i dikvat. Komercijalno ime preparata je Gramoxone. Ovo je
jedan od najčešće korištenih herbicida u svijetu. Izuzetno je otrovan za biljke (neselektivni pesticid)
i za ljude. Zlokoristi se kao otrov i sredstvo suicida, odnosno homicida.
Simptomi akutnog otrovanja pri inhalaciji i/ili kontaktu s kožom i očima su jaka iritacija, ulceracije
sluznice i fisure na koži ruku, diskoloracija i pucanje noktiju, konjunktivitis, pečenje grla, kašalj.
Inhalacijska otrovanja ograničena su na lokalne učinke. Sistemski učinci su samo kod prolongiranog
kontakta s kožom.
86

U intermedijarnoj fazi javlja se oštećenje jetre (žutica, povišenje transaminaza), oštećenje bubrega
(proteinurija, hematurija, porast serumskog kreatinina i uree).
U kasnoj fazi dolazi do plućne fibroze praćene kašljem, dispnejom, tahipnejom, cijanozom,
zatajenjem disanja. Može imati fulminantni tijek sa smrtnim ishodom unutar nekoliko sati.
Godine 2011. nađena je povezanost parkvata i Parkinsonove bolesti u radnika na farmi. Objašnjenje
je da slobodni radikali kisika ošećuju stanice mozga
PRVA POMOĆ
Brza dekontaminacija kože i probavnog trakta, intenzivno suportivno liječenje. Davanje kisika treba
odgoditi što je dulje moguće jer ubrzava stvaranje slobodnih radikala i plućnu fibrozu. Hemodijaliza
je neučinkovita, ali je rana hemoperfuzija (unutar 24-48 sata) učinkovita.
Dioksin je jedna od najtoksičnijih sintetskih kemikalija. To je skupno imeza skupinu polikloriranih

dibenzo spojeva, tricikličke su strukture te uključuje oko 75 izomera. Zbog izuzetne toksičnosti,
produkcija dioksina je značajno pala, no još uvijek iznosi oko 26 000 tona godišnje.
Negativni učinci su klorakne i karcinogeni učinci. U izloženih populacijskih grupa povećana je

učestalost hepatobilijarnih neoplazmi, neoplazmi krvotvornog sustava (limforetikulosarkomi,
mijeloidna leukemija, multipli mijelomi, non-Hodgkinovi limfomi).
PREVENTIVA
Svaku osobu koja dolazi u kontakt s pesticidima treba detaljno informirati i toksičkim osobinama
preparata, o opasnostima pri neopreznom rukovanju i s mjerama zaštite. U suglasnosti sa
zdravstvenim propisima, osobe koje rade s pesticidima moraju upotrebljavati osobna zaštitna
sredstva (zaštitna odijela, zaštitna obuća, rukavice, respiratori, zaštitne kape i zaštitne naočari).
Treba osigurati uvjete za pranje kože i odjeće uz obvezno pranje ruku prije pušenja i uzimanja hrane.
87

Od medicinskih mjera važni su pregledi prije zaposlenja kao i periodički pregledi u cilju utvrživanja
ranih promjena (svakih 12 mjeseci). Ženama koje doje zabranjen je rad s pesticidima, a oboljenja
endokrinog, središnjeg i perifernog živčanog sustava, respiratornog sistema te oboljenja
parenhimatoznih organa (npr. jetre), krvi i krvotvornih organa kontraindikacije su za rad s
pesticidima.
Skraćivanje vremena kontakta s otrovnim kemikalijama ima veliko preventivno značenje. Kod osobe
kod koje je smanjena aktivnost kolinesteraze za 25% i više preporuđa se privremeni prekid kontakta
s organofosfornim spojevima ili karbamatima.
Ako se pojave subjektivni i klinički znakovi otrovanja antikolinesteraznim spojevima, radnika se

uklanja s radnog mjesta i nesposoban je za rad. Nastavak rada u kontaktu s tim tvarima dopušten
je samo ako je došlo do potpunog ozdravljenja uz potpuno uspostavljanje aktivnosti kolinesteraze.
Otrovanja kloriranim ugljikovodicima najčešće imaju reverzibilan karakter i završavaju potpunim
ozdravljenjem.
U slučajevima rezidualnih pojava otrovanja s oštećenjem živčanog sustava, hepatitisom i
anemijom, neophodno je potrebno radnika poslati na invalidsku komisiju radi verifikacije
promijenjene radne sposobnosti i opasnosti od nastanka invalidnosti.
88

2.3.3 Biološke štetnosti

Zdravstveni su djelatnici, pri dijagnostičkim i terapijskim postupcima, u izravnom dodiru s
bolesnicima oboljelima od zaraznih bolesti, njihovim tjelesnim tekućinama i krvlju. Ovi izvori
infekcija čine značajan udio u broju profesionalnih oštećenja zdravlja u zdravstvenoj djelatnosti.
Uz to, pri radu u medicinsko-biokemijskim laboratorijima infekcije se javljaju ne samo u osoba

čiji rad uključuje izloženosti biološkim tvarima koje mogu sadržavati mikroorganizme, nego i u
onih koji tijekom svojeg rada uzgajaju biološki materijal, odnosno kulture stanica.
Učestalost zaraznih bolesti u zdravstvenih djelatnika kreće se od 10% do 40% radi čega se
zdravstveni djelatnici i smatraju vulnerabilnom skupinom.
Osim zdravstvenih djelatnika, povećan rizik za izloženost biološkim štetnostima nalazi se kod
radnika u pogonima za proizvodnju hrane, u poljoprivredi, u poslovima kod kojih dolazi do
doticaja sa životinjama i/ili proizvodima životinjskog porijekla, u kliničkim, veterinarskim i
dijagnostičkim laboratorijima, u pogonima za odlaganje otpada i u pogonima za pročišćavanje
otpadnih voda.
Biološki štetni čimbenici definirani kao mikroorganizmi, kulture stanica ili ljudski endoparaziti,
izvorni ili genetički modificirani koji mogu uzrokovati infekciju, alergiju, toksičke učinke ili na
drugi način predstavljaju opasnost za Ijudsko zdravlje. Većina ovih bioloških čimbenika su
mikroorganizmi (bakterije, virusi, gljivice), mikroskopski endoparaziti, kao npr. parazit malarije,
amebe, tripanosome mikroskopske forme većih endoparazita kao što su jajašca larvalne forme
helmita.
89

U svrhu procjene rizika oštećenja zdravlja pri radu s njima, prema njihovoj sposobnosti da zaraze
zdrave odrasle osobe, klasificiraju u četiri skupine od 1 (najniži) do 4 (najviši, npr. Ebola) (Tablica
2). Kriteriji prema kojima Je klasifikacija načinjena uključuju podatke 0 tome jesu Ii određeni
biološki čimbenici patogeni za ljude; predstavljaju Ii opasnost za one koji s njim rade; jesu li
prijenosni u zajednicu postoji li učinkovito liječenje I/ili dostupna profilaksa.
Tablica 2. Klasifikacija i primjeri pojedinih bioloških štetnosti u rizične skupine s obzirom na

njihovu razinu rizika od zaraze (prema Pravilniku o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti
biološkim agensima pri radu NN br. 155/08)
Skupine Bakterije Virusi Paraziti Gljive

1. biološki agens iz skupine 1 je onaj za
kojeg nije vjerojatno da će uzrokovati
bolest kod ljudi;
Campylobacter jejuni,
Chlamydia trachomatis,
2. biološki agens iz skupine 2 je onaj Adenoviridae,
Clostridium botulinum, Aspergillus
koji može uzrokovati bolest kod ljudi i Astroviridae, Ascaris
Enterobacter spp., fumigatus,
virus Norwalk, lumbricoides,
mogao bi biti opasan po radnike; nije Haemophilus influenzae, Blastomyces
Herpes simplex Entamoeba
vjerojatno da će se raširiti u okolinu; Helicobacter pylori, dermatitidis
tipovi 1 i 2, HPV, histolytica,
obično je na raspolaganju djelotvorna Neisseria meningitidis, Candida
virus influence i Giardia lamblia
profilaksa ili liječenje; Salmonella enteritidis, albicans
prainfluence
Staphylococcus aureus,
Streptococcus pyogenes
3. biološki agens iz skupine 3 je onaj Hantaan,

koji može uzrokovati tešku bolest kod srednjoeuropski
Bacillus anthracis, Brucella Echinococcus,
virus krpeljnog Histoplasma
ljudi i predstavlja ozbiljnu opasnost za abortus, Coxiella burnetii, Leishmania
encefalitisa, capsulatum,
radnike; može predstavljati rizik za Mycobacterium brasiliensis,
virus hepatitisa Coccidioides
širenje u okolinu, no obično je na tuberculosis, Rickettsia Plasmodium
B i C, žuta inuntis
raspolaganju djelotvorna profilaksa ili rickettsii, Yersinia pestis falciparum
groznica, virus
liječenje; bjesnoće
4. biološki agens iz skupine 4 je onaj

koji uzrokuje tešku bolest kod ljudi i
predstavlja ozbiljnu opasnost za virus Lassa,
radnike; može predstavljati veliki rizik virus Ebola,
za širenje u okolinu, a obično na virus Marburg
raspolaganju nema djelotvorne
profilakse ili liječenja.
90

Najvažnija izloženost biološkim štetnostima u zdravstvenih djelatnika je infekcija virusom
hepatitisa B (HBV). Zdravstveno osoblje ima 3 do 6 puta veću vjerojatnost obolijevanja od
hepatitisa B negoli opća populacija. Najviši rizik od infekcije HBV-om prisutan je u onih
zdravstvenih djelatnika koji su u izravnom dodiru s krvlju, sekretima i ekskretima, a pogodno
ulazno mjesto može biti ne samo ozlijeđena koža nego i sluznica oka ili nosa. Tako najčešće
obolijeva osoblje zaposleno u hemodijalizi, kirurzi, anesteziolozi, patolozi, stomatolozi,
medicinske sestre i laboratorijsko osoblje. Prema našem zakonodavstvu, poslodavci su obvezni
provesti aktivnu imunizaciju zdravstvenih djelatnika protiv hepatitisa B. Dobri rezultati u
smanjenju incidencije infekcije HBV-om u zdravstvenih djelatnika postignuti su provedbom
preventivnih mjera, kao što su pozornost i pažnja pri radu, uporaba zaštitnih rukavica, maski i
naočala, uporaba igala za jednokratnu uporabu, testiranje bolesnika u odjelima hemodijalize,
primjena imunoglobulina u slučaju slučajnog uboda iglom u medicinskog osoblja s visokim
rizikom i aktivna imunizacija.
Zdravstveni su djelatnici izloženi i infekciji virusom hepatitisa C (HCV). Učestalost HCV protutijela
u općoj populaciji iznosi od 0,5 do 1%, dok se u zdravstvenih djelatnika kreće od 0,75 do 2,5%.
Za sada ne postoji aktivna imunizacija protiv HCV-a, ali se ostale zaštitne mjere moraju strogo
primjenjivati, jer se kod hepatitisa C prelazak u kronični oblik bolesti pojavljuje u 50%, a u cirozu
u 20% bolesnika.
U profesionalne rizike zdravstvenih djelatnika ubrajaju se još i hepatitis D i hepatitis A. Iako se

sindromu stečene imunodeficijencije (AIDS) govori kao o značajnoj opasnosti za zdravstvene
djelatnike, rizik od infekcije nakon kontakta s HIV- pozitivnom krvlju sto puta je niži nego rizik
od nastanka infekcije nakon kontakta s HbsAg pozitivnom krvlju (0,3% u odnosu preko 30%). No,
s obzirom na dinamiku bolesti i težinu kliničke slike AIDS-a nužne su stroge zaštitne mjere.
Tuberkuloza je proglašena profesionalnom bolešću zdravstvenih djelatnika u mnogim zemljama,

pa tako i u nas. Opasnosti od infekcije najizloženiji su patolozi te osoblje mikrobioloških
laboratorija i plućnih odjela, ali rizik od obolijevanja postoji i u ostalog medicinskog osoblja.
91

Smatra se da je taj rizik oko dvaput veći nego u općoj populaciji osobito s toga jer zdravstveni
djelatnici imaju veću vjerojatnost doticaja s multirezistentnim sojevima mikobakterija.
Tijekom 2014. godine zabilježene su epidemije virusom Ebole u zemljama zapadne Afrike.
Obzirom da se radi o virusu kategorije 4, veliki je problem praktična primjena zaštitne opreme,
smjernica i sama zaštita zdravstvenih djelatnika koji se neposredno suočavaju s ovim
problemom.
Prema Zakonu o listi profesionalnih bolesti (NN prema točkama 44. i 45. izdvajaju se
profesionalne bolesti uzrokovane biološkim štetnostima: Zarazne ili parazitske bolesti prenesene
na čovjeka sa životinja ili životinjskih ostataka i Zarazne ili parazitske bolesti uzrokovane radom
u djelatnostima gdje je dokazan povećan rizik zaraze.
PREVENTIVA
Poslodavci imaju obvezu, pri svim aktivnostima kod kojih postoji rizik po zdravlje ili sigurnost
radnika zbog rada s biološkim agensima, provoditi odgovarajuću aktivnu imunizaciju te poduzeti
odgovarajuće mjere koje jamče da:
 radnici ne jedu ili piju u radnim prostorima u kojima postoji rizik kontaminacije biološkim
agensima;
 su radnici opskrbljeni primjerenom zaštitnom odjećom ili drugom primjerenom posebnom
odjećom;
 radnici imaju na raspolaganju primjerene i zadovoljavajuće kupaoničke i toaletne prostore,
koji mogu sadržavati i tekućinu za ispiranje očiju i/ili antiseptike za kožu;
 su detaljno određeni postupci za uzimanje, rukovanje i obradu uzoraka čovječjeg ili
životinjskog podrijetla.
Sva se potrebna zaštitna oprema treba:
 pravilno čuvati na točno određenom mjestu,
92

 pregledavati i čistiti, ako je to moguće prije svake primjene, a u svakom slučaju nakon nje,
 utvrđene nedostatke otkloniti ili zamijeniti prije ponovne primjene.
Radnu odjeću i zaštitnu opremu, uključujući i zaštitnu odjeću koja bi mogla biti kontaminirana
biološkim agensima, treba pri odlasku iz prostora rada svući i prije poduzimanja mjera iz drugog
podstavka odvojiti od ostale odjeće. Poslodavac mora osigurati da se takva odjeća i zaštitna
oprema dekontaminira i očisti ili ako je potrebno uništi.
93

2.3.4 Napori
Oštećenja zdravlja mogu nastati pri izloženosti različitim naporima kojima su osobe izložene
tijekom obavljanja radnih ili sportskih aktivnosti. Svrstavaju se u skupine statodinamičkih,
psihofizioloških i psihosocijalnih napora te napora vida i napora govora.
Statički napori uključuju: nefiziološki položaj tijela (čučanje, klečanje, izvijanje, saginjanje),
statičko opterećenje (dugotrajno sjedenje, stajanje, zadržavanje istog položaja).
Posljedice po zdravlje su najčešće bolni vrat, leđa i križa, bol u nogama i stopalima te proširene
vene nogu.
Dinamički napori uključuju ručno rukovanje teretom (dizanje i nošenje, guranje i vučenje), zadaci
koji se ponavljanju (ponavljajući pokreti, više od dva u minuti, opterećenje jednog dijela tijela).
Najčešće su pri radu i u sportu statički i dinamički napori udruženi, te su i posljedice po zdravlje
u vidu ozljeda i bolesti uglavnom posljedica zajedničkih, statodinamičkih opterećenja.
OZLJEDE
Javljaju se kao istegnuće i ozljede mišića i tetiva te ozljede intervertebralnog diska uz simptome
bolnog vrata, leđa i križa.
PROFESIONALNE BOLESTI I BOLESTI U VEZI S RADOM

Uglavnom obuhvaćaju već opisane sindrome prenaprezanja kao što su upale tetiva (tendinitisi,
tenosinovitisi, tendovaginitisi), upale hvatišta tetiva za kost (epikondilitisi), upale sluznih
zglobnih vreća (burzitisi) te promjene mekih okozglobnih tkiva i posljedična kompresivna
oštećenja živaca (sindrom karpalnog kanala, sindrom Guyon-ovog kanala i sindrom kubitalnog
tunela).
94

PREVENTIVA
Pri radu je moguća i uglavnom primjenjiva, dok je sportske aktivnosti, upravo zbog značajki
pojedinih sportova, teško obuhvatiti .
Neophodno je otkloniti ili svesti na najmanju moguću mjeru statičke napore korištenjem
pomagala (držači, podupirači, kolica…) ili uključivanjem više osoba pri podizanju tereta (npr. broj
sestara tijekom njege bolesnika).
Potrebno je naučiti pravilno rukovati teretima: čvrsto prihvaćanje, držanje tereta bliže tijelu.
Izbjegavati naginjanja, istezanja, zakretanja tijela i naglih pokreta. Pri potrebi zakretanja činiti to
cijelim tijelom, a ne samo gornjim dijelom tijela.
Značajna je kao organizacijska mjera prevencije je rotiranje zadataka, raspodjela i pravilno

korištenje odmora (posebice tzv. mikro-pauze) uz provođenje vježbi istezanja i rasterećenja.
95

Psihofiziološki i psihosocijalni napori uključuju raspored rada, smjenski rad, prekovremeni rad,
ulogu u organizaciji rada, rad u timu, rad s pacijentima, sa strankama, rad s novcem, prepade,
agresivnost i nasilje.
U određenim djelatnostima jedan od mogućih sve značajnijih čimbenika na radnom mjestu je

povećani rizik od napada, oružanih prepada i pljačke. Posebice u onih s noćnim radom, kao što
je u djelatnosti zdravstva i zdravstvene zaštite, vojske, vatrogasaca ili policajaca vrlo često će
zaposleni koji rade na blagajnama trgovina, u bankama, mjenjačnicama, poštanskim uredima, na
benzinskim postajama i uopće na mjestima gdje napadač ocijeni da bi prepadom mogao doći do
materijalnih, ili drugih njemu važnih, vrijednosti biti izloženi oružanom prepadu. Oružani prepad
je iznenadni, životno ugrožavajući događaj koji ugrožava psihičko i fizičko zdravlje radnika, te
može imati akutne i kronične posljedice
Akutno stresno stanje koje se nerijetko razvija, jer se dogodilo na radnom mjestu, sukladno
Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN88/13; NN 137/13), Zakonu o mirovinskom
osiguranju (157/13) i Zakonu o zaštiti na radu (71/14) predstavlja OZLJEDU NA RADU.
Ukoliko se stresni podražaji nižu jedan za drugim i ne postoji razdoblje oporavka pojavljuje se
kronični stres koji može prijeći u kroničnu psihičku bolest popraćenu i somatskim
manifestacijama. Tako dugotrajnim djelovanjem pojačanih psihofizičkih i psihosocijalnih
zahtjeva na čovjeka tijekom obavljanja svakodnevnih radnih zadaća ili sportskih aktivnosti
nastaju fiziološke i psihološke promjene koje se ispoljavaju kao problemi spavanja, noćne more,
glavobolje, poremećaji apetita, mučnina, želučani problemi, smetnje disanja, fizička bol u vratu
i bol u leđima, stalno prisutan umor, glavobolja, depresivno raspoloženje te psihosomatske
tegobe.
96

PREVENTIVA
Neophodan je odgovarajući odabir osoba koje će raditi na takvim radnim mjestima. Potrebna je
odgovarajuća organizacija rad koja uključuje i primjereno radno vrijeme te osiguranje sigurnosti
novca.
Za zaposlene je potrebna redovita odgovarajuća izobrazba za komunikaciju u timu, s pacijentima
i sa strankama.
Potrebno im je osigurati psihološku podršku i pomoć u poučavanju o reakcijama nakon traume,
te metodama samopomoći, poučavanju o metodama opuštanja i kontrole stresa.
PROFESIONALNE BOLESTI I BOLESTI U VEZI S RADOM

Pojačani psihofizički i psihosocijalni zahtjevi na čovjeka tijekom obavljanja svakodnevnih radnih
zadaća ili sportskih aktivnosti za posljedice imaju fiziološke i psihološke promjene koje se
ispoljavaju kao akutno stresno stanje, umor, glavobolja, depresivno raspoloženje, te
psihosomatske tegobe. organskih sustava osjetljivih na takve podražaje (srce, dišni i probavni
sustav te koža): povišeni krvni tlak, tahikardije, otežano disanje, pogoršanje astmatičnih tegoba,
probavne smetnje, pogoršanje psorijaze, neurodermitisi i slično.
97

Tablica 3. Klasifikacija napora
Izvor: Zavalić M, Bogadi-Šare A. Analiza napora u tvrtkama RH u dvogodišnjem razdoblju. Sigurnost, 2008;50 (2):
87 – 95
98

2.4 Procjena rizika
Obavljanje bilo koje aktivnosti može sadržavati opasnosti, štetnosti i napore. Postoji niz
preventivnih mjera kojima bi država, poslodavac, specijalist medicine rada i sam radnik ili
sportaš trebali poduzeti da ne dođe do ozljede niti se razvije bolest čiji je uzrok na radnom mjestu
ili u sportskoj aktivnosti.
Slika 3. Što sve utječe na zaštitu na radu

Izvor: http://www.hzzzsr.hr/index.php/sigurnost-na-radu/procjena-opasnosti
Na primarnoj razini, država je obavezna osigurati odgovarajuću legislativu (zakonske i

podzakonske akte) kojima bi se smanjila izloženost štetnosti. Primjerice, donesen je Pravilnik o
uvjetima i mjerama zaštite od ionizirajućeg zračenja za obavljanje djelatnosti s radioaktivnim
izvorima, kojim se propisuju se uvjeti i mjere zaštite od ionizirajućeg zračenja za obavljanje
djelatnosti s radioaktivnim izvorima.
99

Međutim, uz svo poštivanje zakonskih odredbi, štetnosti nije moguće. Sljedeći niz mjera su
tehničke prirode, a to je osigurati sigurna sredstva rada.
Ukoliko sigurnim sredstvima rada nije moguće smanjiti izloženost i intenzitet štetnosti (npr.
bušilice u stomatologiji koje nisu bučne i proizvode manji intenzitet vibracije), važna je edukacija
o prisutnim štetnostima i radu na siguran način. Edukacija o radu i radnom mjestu zadaća je
poslodavaca i prema zakonskim propisima treba se provoditi među prvim postupcima pri
zapošljavanu. Jer ne samo da svaki radnik ima pravo znati koje opasnosti, štetnosti i napore
sadrži njegovo radno mjesto, nego u nizu radnih zadaća osoba koja se zapošljava, ne posjedujući
znanja o radu na siguran način, može ugroziti i zdravlje drugih te nanijeti ogromne materijalne
ili društvene štete (npr. eksplozije…). Radniku je potrebno, također, pružiti i informacije kako
spriječiti i kako liječiti nepovoljne posljedice rada, u smislu pružanja prve pomoći i samozaštite.
Ukoliko ni te mjere ne u cijelosti mogu smanjiti utjecaj štetnosti, tada se primjenjuje nošenje
osobnih zaštitnih sredstava (npr. zaštitne rukavice). Ova mjera je zadnja u lancu zaštitnih mjera.
Ne samo da je često neudobna; radnicima je nezgodno nositi nezgrapnu i teku zaštitnu opremu
(npr. olovne pregače) nego im ponekad, zbog svojih značajki može i otežati odgovarajući rad
(npr. maske s filterima koji pružaju otpor zraku, rukavice smanjuju osjet…).
legislativa
tehničke mjere zaštite (sigurna
sredstva rada)
edukacija
osobna zaštitna oprema
Slika 4. Način primjene svrhovitih mjera zaštite na radu
100

Kako bi se moglo spriječiti štetno djelovanje navedenih opasnosti, štetnosti i napora, neophodno
je procijeniti koliku stvarnu opasnost po zdravlje izloženih osoba za nastanak ozljeda na radu ili
bolesti predstavljaju te štetnosti, potrebno je provesti procjenu rizika oštećenja zdravlja na
radnom mjestu.
2.4.1 Procjena rizika u medicini rada
Procjena rizika je osnova za upravljanje sigurnošću i zdravljem na radu. Razumijevanje mjera

sigurnosti i zaštite zdravlja na radu dugi niz godina se temeljilo na načelu pridržavanja zakonskih
propisa. Međutim, raznolikost radnih aktivnosti, osobitost svakog radnog mjesta i raznoliki vidovi
rada i radnih uvjeta ne mogu se u potpunosti obuhvatiti i obraditi isključivo zakonskim
odrednicama ma kako ih široko tumačili. Pristupi koji se temelje na otkrivanje onoga što je već
pošlo po zlu ili pored nekih očekivanih ishoda, ili što nije u skladu sa zakonskim odrednicama, ne
može predvidjeti buduće događaje niti može spriječiti nastanak štetnog događaja.
Procjena rizika, prema Pravilniku o izradi procjene rizika (NN 112/2014) je postupak kojim se
utvrđuje razina opasnosti, štetnosti i napora u smislu nastanka ozljede na radu, profesionalne
bolesti, bolesti u svezi s radom te poremećaja u procesu rada koji bi mogao izazvati štetne
posljedice za sigurnost i zdravlje radnika.
Procjena rizik omogućuje prepoznavanje svih opasnosti, štetnosti i napora koji mogu naškoditi
radnicima i uzrokovati neželjene posljedice. Ona također omogućuje procjenjivanje ozbiljnosti
tih posljedica i pronalaženje najprikladnijih rješenja za njih – prevencija je vodeće načelo
procjene rizika.
Tim stručnjaka koji obavlja procjenu rizika mora osobno otići na svako mjesto rada te u
neposrednom razgovoru s osobama koje na njemu rade doći do odgovarajućih podataka i
obostrano prihvatljivih rješenja. Poželjno je da razina zaštite zdravlja i sigurnost na radu bude na
višoj razini od one minimalne propisane zakonskim zahtjevima.
101

Procjena rizika sastoji se od sljedećih cjelina (Slika 5):
1. prikupljanje podataka na mjestu rada,
2. analiza i procjena prikupljenih podataka (utvrđivanje opasnosti, štetnosti i napora,
procjenjivanje opasnosti, štetnosti i napora i utvrđivanje mjera za njihovo smanjivanje)
3. plan mjera za smanjivanje razina opasnosti, štetnosti i napora koji mora sadržavati rokove
za njihovu primjenu, ovlaštene osobe odgovorne za njihovu provedbu i način kontrole
nad provedbom mjera
4. dokumentacija i prilozi.
Prikupljanje podataka na mjestu rada mora uključiti obavezno sve poslove koji se na mjestu rada
obavljaju, broj radnika koji obavljaju pojedine poslove, mjesta gdje se poslovi obavljaju, uređenja
mjesta rada, popis radne opreme i strojeva, popis izvora fizikalnih, kemijskih i bioloških štetnosti
te organizaciju rada i raspored radnog vremena.
Iz prikupljenih podataka - koja su radna mjesta, koliko zaposlenika radi na kojim radnim
mjestima, gdje rade, koju opremu koriste, koriste li opasne ili štetne radne tvari, kako je
organizirano radno vrijeme i način rada, potrebno je identificirati opasnosti, štetnosti i napore
na radnim mjestima. Na osnovu provedene analize moguće je procijeniti rizike za svako radno
mjesto. Nakon identificiranih opasnosti potrebno ih je opisati koje su moguće posljedice po
zdravlje radnika, koje mjere se mogu primijeniti, koja je vjerojatnost da se ostvari prepoznata
opasnost i koje su posljedice.
102

Slika 5. Postupak procjene rizika
Rizik se definira kao umnožak vjerojatnosti i posljedice, pa tako će vrlo vjerojatan događaj sa
srednje ili vrlo štetnim posljedicama predstavljati visoki rizik i kao takav biti prioritet u
rješavanju i primjeni mjera za njegovo smanjivanje.
103

Način određivanja prikazuje matrica rizika:
Vjerojatnost
Malo Ne bi se trebalo dogoditi tijekom cijele profesionalne karijere

1.
vjerojatno radnika.
Može se dogoditi samo nekoliko puta tijekom profesionalne karijere
2. Vjerojatno
radnika.
3. Vrlo vjerojatno Može se ponavljati tijekom profesionalne karijere radnika
Posljedice (veličina posljedica – štetnosti):
Malo Ozljede i bolesti koje ne uzrokuju produženu bol (kao npr. male
1.
štetno ogrebotine, iritacije oka, glavobolje itd.).
Ozljede i bolesti koje uzrokuju umjerenu, ali produžene bol ili bol koja se
Srednje
2. povremeno ponavljaju (kao npr. rane, manji prijelomi, opekotine drugog
štetno
stupnja na ograničenom dijelu tijela, dermatološke alergije itd.).
Ozljede i bolesti koje uzrokuju tešku i stalnu bol i/ili smrt (kao npr.
Izrazito
3. amputacije, komplicirani prijelomi, rak, opekotine drugog ili trećeg
štetno
stupnja na velikom dijelu tijela itd.).
Matrica procjene rizika
Veličina posljedica (štetnosti)

Vjerojatnost
Malo štetno Srednje štetno Izrazito štetno
Malo vjerojatno Mali rizik Mali rizik Srednji rizik
Vjerojatno Mali rizik Srednji rizik Veliki rizik
Vrlo vjerojatno Srednji rizik Veliki rizik Veliki rizik
104

Nakon što je rizik prepoznat (identifikacija rizika) ,potrebno je izraditi plan mjera za smanjivanje
tog rizika. Pri tome vrijede osnovna i posebna pravila zaštite na radu kako bi se rizici minimizirali
na prihvatljivu razinu.
Prioritet kod određivanja i primjene mjera imaju, naravno, veliki rizici na koje treba odmah
reagirati. Većinu malih rizika biti će dovoljno pratiti i o njima obavještavati radnike te održavati
ili dodatno poboljšati postojeću situaciju. Na srednje rizike treba djelovati preventivno i
informirati radnike, primijeniti određene mjere i redovito pratiti zdravstveno stanje radnika.
Veliki rizici zahtijevaju neodgodivu primjenu mjera za smanjenje rizika ili zaustavljanje radnih
procesa ako je rizik izrazito velik. Također, treba odmah upozoriti radnike na prisustvo takvih
rizika i odmah kontrolirati njihovo zdravstveno stanje. Kod određivanja mjera treba definirati i
rokove za provedbu (kraće rokove za veće rizike), ovlaštenike poslodavca koji su odgovorni za
njihovu provedbu i načine kontrole nad provedbom.
Prilozi i dokumentacija koji prate procjenu rizika obvezno sadrže sljedeće:

1. sigurnosni podaci izvora fizikalnih štetnosti, kemikalija, odnosno bioloških agensa koji se
koriste
2. popis radne opreme koja se koristi pri obavljanju poslova,
3. popis osobne zaštitne opreme za poslove kod kojih se mora upotrebljavati,
4. popis potrebnih ispitivanja,
5. popis poslova s posebnim uvjetima rada (povećanim rizicima).
U izradi procjene rizika sudjeluju, osim poslodavca, i obavezno radnici ili njihovi predstavnici,
ovlaštenici poslodavca i stručnjaci zaštite na radu, a po potrebi i stručnjaci iz ostalih područja.
Izrađenu procjenu rizika poslodavac čuva u elektroničkom ili tiskanom izdanju te mora biti
dostupna svakom radniku na mjestu rada.
105

Procjenjivanje rizika kontinuirani je proces. Svaka promjena stanja u radnoj okolini zahtjeva
reviziju procjene rizika jer ona u svakom trenutku mora odgovarati stvarnom stanju čime se samo
potvrđuje potreba za kontinuiranim praćenjem i analiziranjem rizika.
106

Tablica 4. Primjer procjene rizika za pomoćnike pri obdukciji
RADNO MJESTO: POMOĆNIK PRI SEKCIJI I OBDUKCIJI

Broj zaposlenih radnika Broj Posao s povećanim DA
ukupno 3 rizikom (PUR) -
od toga žena - Točka 56. Priloga Pravilnika o poslovima s
mlađih od 18 godina - posebnim uvjetima rada
osoba s umanjenom radnom sposobnošću -
Vremenski raspored rada
tjedni raspored rada Staž osiguranja s -

dnevni raspored rada DA povećanim trajanjem NE
tjedni odmor Ako da, navesti uvećanje izraženo brojem
dnevni odmor DA dodatnih mjeseci staža
smjenski rad
trajanje smjene 8 sati
rad duži od redovitog NE U posljednjih 5 godina Broj
Ozljeda na radu Ne
skraćeno radno vrijeme zbog otežanih uvjeta rada NE od toga teških Ne
Profesionalnih bolesti ne
Zahtjevi u pogledu osposobljenosti
Potrebna stručna osposobljenost Zaposlenik IV vrste
Opis poslova radnog mjesta

Pomoć pri sekciji i obdukciji, preuzimanje postmortalnog
Redovni materijala, zaprimanje i predaja pokojnika, održavanje
obdukcijske sale, pranje i dezinfekcija
Izvanredni -
Mjesta na kojima se obavljaju poslovi % vremena

Zatvoreni prostor 100
Otvoreni prostor
Oblikovanje mjesta rada Zadovoljava Ne zadovoljava Pojašnjenje
Radni prostor da
Radne površine da
Druge napomene: -
107

Oprema, alati i strojevi
Popis strojeva s povećanim opasnostima Smještaj Ispitan/Neispitan Ispravan/Neispravan
nema
Popis ostale radne opreme: Smještaj Ispravan/Neispravan
oštri noževi, skalpeli, ručna pila, igle uredan ispravan
Kemikalije (tvari i pripravci) Količina/d/mj/god.
- fenol - 20 l godišnje
Popis kemikalija
- formaldehid - 20 l godišnje
Opasna kemikalija Fenol Formaldehid

Oznake upozorenja R ili H
Oznake obavijesti S ili P
Naznake za Karc, Muta, Repr
GVI 2 2
KGVI 2,5 2,7
Razred opasnosti 3 3
Izmjerena koncentracija na
Nije mjereno Nije mjereno
mjestu rada
Biološke štetnosti
Popis Rizična skupina (2,3,4) Zasebna oznaka (A,D,T,V)
TBC, HBV, HCV, HIV 2,3 -
Mikroklimatski uvjeti
Mjesto rada Ispitano Zadovoljava Opažanja
Sala za obdukciju DA DA -
Rasvjeta
Sala za obdukciju DA DA -
108

Prašine
Sala za obdukcijU DA DA -
Buka
Mjesto rada Intenzitet (rezultat mjerenja) Vrijeme izloženosti
NEMA
Vibracije
Mjesto rada Intenzitet (rezultat mjerenja) Vrijeme izloženosti
NEMA
Ionizirajuće zračenje
Obaveza kontrole dozimetrom DA NE
Izvor (popis uređaja)
Druge opasnosti
Matrica procjene rizika
Veličina posljedica (štetnosti)

Vjerojatnost
Malo štetno Srednje štetno Izrazito štetno
Malo vjerojatno Mali rizik Mali rizik Srednji rizik
Vjerojatno Mali rizik Srednji rizik Veliki rizik
Vrlo vjerojatno Srednji rizik Veliki rizik Veliki rizik
109

Način rada, osim nesigurnih uvjeta rada može biti nesiguran te često jedno od tog dvoje ili
zajedno, mogu dovesti do neželjenih događaja (ozljeda, pogrešaka i sl.). Heinrichov trokut
sigurnosti je model koji s matematičkom preciznošću opisuje odnos između broja nesreća i
njihove ozbiljnosti. Tri su važne postavke modela:
1. postoji matematički odnos između brojeva nesreća sličnog tipa/vrste i njihove ozbiljnosti
(300 nezgoda bez ozljede, engl. near misses, može dovesti do 29 manjih nezgoda s
ozljedom koja je zbrinuta postupcima prve pomoći, engl. minor injuries te jedne ozbiljne
ozljede, engl. major injury
2. nesreće na radnom mjestu najčešće su uzrokovane nesigurnim postupcima zaposlenika
3. smanjujući ukupnu učestalost ozljeda na radu, smanjit će broj teških ozljeda (i smrti)
Revizijom ovog modela, Frank Bird je ustanovio da ovaj model najbolje opisuje neželjeno
događaje u radu jedne osobe te da se omjer grešaka može razlikovati između različitih radnih
mjesta.
1
29
300
Slika 6. Prema Heinrichovom modelu 300-29-1
110

Frank Bird je ustanovio da ovaj model najbolje opisuje neželjeno događaje u radu jedne osobe
te da se omjer grešaka može razlikovati između različitih radnih mjesta. Poznati kirurg i
znanstvenik Atul Gawande, u svom djelu The checklist manifesto: How to get things right, opisao
je istraživanje provedeno na odjelu intenzivne njege u kojem su zbrajali broj postupaka koje je
potrebno provesti i broj neželjenih događaja. Bolesniku na intenzivnoj njezi svaki dan, u prosjeku
potrebno oko 178 različitih radnji dnevno (od davanja terapije do sukcije pluća, vježbanje ruku i
nogu da ne bi došlo do kontraktura, davanje supkutanih injekcija antikoagulanata, okretanje
bolesnika u krevetu, mijenjanje posteljine i pranje bolesnika, bez da se pritom iščupa cjevčica ili
venski put, pranje zuba kako bi se izbjegla pneumonija) i svaki od tih postupaka predstavlja rizik.
U istom je tom istraživanju zabilježeno da su liječnici i medicinske sestra napravili pogrešku u
samo 1% svih navedenih postupaka, što je u prosjeku iznosilo 2 greške dnevno po bolesniku.
111

3. ZADAĆE SPECIJALISTE MEDICINE RADA I SPORTA
Specijalist medicine rada i sporta posjeduje znanja i vještine za sudjelovanje u utvrđivanju i procjeni rizika
štetnih po zdravlje na radnom mjestu ili u sportskoj aktivnosti i ocjenjivanje uvjeta na pojedinim mjestima
rada i sporta pod kojima se održavaju trenažne, natjecateljske i rekreacijske aktivnosti. Osposobljen je
provoditi medicinske postupke pri ozljedama na radu i sportskim ozljedama i bolestima.
Osim toga, specijalist medicine rada i sporta osposobljen je dati znanstvene osnove za prepoznavanje
čimbenika, dijagnozu, liječenje i sprečavanje bolesti koje su u vezi s profesionalnom štetnosti proizašloj
iz određenog rada odnosno sporta. Pri čemu je profesionalna štetnost vrlo široko definirana - kao sve ono
što podiže pojavnost određene bolesti i/ili stanja u određenoj skupini radnika odnosno sportaša. Tako
već i sama potvrda dijagnoze profesionalne bolesti ili Bolesti u vezi s radom počiva na čvrstim načelima
medicine temeljene na dokazima: nakon što se utvrdilo postojanje bolesti ili kliničkog stanja, potrebno je
utvrditi samu štetnost, procijeniti utjecaj štetnosti, opasnosti i/ili napora iz radnog okoliša na zdravlje
radnika - opisati njihov utjecaj na nastanak bolesti koju se povezuje s konkretnim radom, navesti
mehanizme nastanka profesionalne bolesti/bolesti povezane s radom, i djelovanje specifičnih štetnosti
s obzirom na razinu i duljinu izloženosti. Jer bolest se smatra profesionalnom tek kad se nedvojbeno
dokaže da je posljedica djelovanja štetnosti u procesu rada i/ili radnom okolišu, a intenzitet štetnosti i
duljina trajanja izloženosti toj štetnosti je na razini za koju je poznato da uzrokuje dotično oštećenje
zdravlja (Zakon o listi profesionalnih bolesti, NN 162/98 i 107/07).
Sudjelovanje u istraživanjima i razvoju iz područja medicine rada i sporta je i javnozdravstvena zadaća

specijalista medicine rada i sporta. Osposobljeni su sastaviti protokole i održavati standarde u djelatnosti
medicine rada i sporta, preuzeti odgovornosti voditelja aktivnosti zaštite zdravlja i sigurnosti u radu i
sportu, provoditi zdravstveni odgoj i zdravstveno prosvjećivanje radnika i sportaša, ocijeniti potrebu
uvođenja aktivnih odmora u tijeku radnog procesa u cilju suzbijanja akutnog umora te upućivanja i
provođenja medicinski programiranog aktivnog odmora u cilju prevencije kroničnog umora. Za same
zaposlene trebaju provoditi preventivne aktivnosti za dijagnostiku, liječenje i rehabilitaciju profesionalnih
bolesti i bolesti u vezi s radom, dati ocjenu privremene i trajne spriječenosti za rad, odnosno sportsku
aktivnost. A kao potpora sustavu zdravstva, specijalisti medicine rada i sporta osposobljeni su i zakonska
im je obveza, predlagati mjere za racionalni rad službi medicine rada i sporta na svim razinama, surađivati
112

s državnim nadzornim i javnozdravstvenim službama, sudjelovati u programima specijalizacije za
specijaliste medicine rada i sporta, liječnike koji rade na području prepoznavanja, liječenja i prevencije
bolesti koje se javljaju u radnika i sportaša, druge liječnike i stručnjake na području bolesti uzrokovanih
radom odnosno sportom.
Uz postojeće zdravstvene probleme koji proizlaze iz radnog okoliša, u neposrednoj budućnosti pojavit će
se i novi problemi vezani uz nove opasne tehnologije, nove fizikalne i kemijske čimbenike u radnom
okolišu, koji će biti još jače izraženi zbog tendencije starenja populacije u cijelosti, pa tako i produljenja
radnog staža, te upošljavanja posebno osjetljivih skupina (kronični bolesnici, hendikepirane osobe).
113

3.1 Pristup u praksi
„Glavno mjesto liječničkog djelovanja je tamo gdje ljudi žive, a ne ordinacija.“

Andrija Štampar
Rad u ambulanti medicine rada i sporta je individualan i multidisciplinaran. Pri prvom pregledu
potrebno je donijeti liječničku potvrdu nadležnog liječnika obiteljske medicine, koja sadrži ciljane
podatke iz osobnog zdravstvenog kartona: je li osoba bolovala od nekih fizičkih, psihičkih bolesti,
bolesti ovisnosti te je li imala ozljedu glave. Ukoliko jest, potrebno je navesti od kojih je bolesti
bolovala, kakav je bio tijek liječenja, koje lijekove osoba uzima ili je uzimala.
Pregledi, ovisno o radnom mjestu, odnosno sportu kojim se pregledavana osoba bavi, uključuju:
fizikalni pregled, psihološko testiranje, oftalmološki pregled i ortoreter, audiometriju,
spirometriju, EKG i laboratorijske pretrage, a za sportaše i spiroergometriju te antropometrijska
i kineziološka testiranja.
Suradnje s drugim specijalistima su od presudne važnosti za cjelovitu ocjenu radne i sportske

sposobnosti. Ovi nalazi i mišljenja detaljno približavaju zdravstveno stanje, odnosno bolest
pregledane osobe, a specijalist medicine rada i sporta je taj koji sve nalaze sveukupno i zaključno
stavlja u kontekst ne samo osobe, njegove radne i sportske sposobnosti nego i radnog mjesta,
radnih i sportskih uvjeta i zahtjeva te zakonodavstva.
Dobra suradnja s psihologom je izuzetno važna jer brojna radna mjesta, kao i sportske aktivnosti
zahtijevaju osim fizikalnog pregleda i psihološko testiranje. Primjerice, emotivna stabilnost je
preduvjet za rad za poslove s posebnim uvjetima rada, te određene vrste sporta.
Svakodnevni rad specijaliste medicine rada i sporta uključuje preglede za nekoliko kategorija, a
temeljna im je odrednica- ocjena radne odnosno sportske sposobnosti. U medicini rada ocjena
radne sposobnosti provodi se na više razina, a obuhvaća profesionalnu orijentaciju,
114

profesionalnu selekciju (prethodni zdravstveni pregled), periodične zdravstvene preglede,
ocjenu privremene radne nesposobnosti te ocjenu smanjenja radne sposobnosti i preostale
radne sposobnosti, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Zdravstveni nadzor s
tog naslova obavlja se kod:
- radnika – postoje nekoliko važnih „vrsta“ pregleda za radnike, izuzetno važne za one koji rade
poslove prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84). Prije zapošljavanja
na takvo radno mjesto, potrebno je obaviti prethodni pregled, kojim se utvrđuje radna
sposobnost za to radno mjesto. Prethodni pregled je ujedno i proces profesionalne selekcije,
odnosno odabir zainteresiranih kandidata za to radno mjesto. Isti Pravilnik propisuje u kojem
vremenskom roku je potrebno obaviti ponovni/periodični pregled. Tijekom tih pregleda utvrđuju
se zdravstvena sposobnost radnika da uspješno obavi radne zadatke i eventualno postojanje
početnih promjena zdravlja kao posljedice djelovanja opasnih i štetnih radnih uvjeta na zdravlje
radnika. Pregled se može obaviti na zahtjev poslodavca i na zahtjev radnika. Međutim, u praksi
se pokazalo da se radnik prije obrati svom liječniku obiteljske medicine (jer možda nije svjestan
da njegove tegobe mogu biti povezane s radom) te tako brojne bolesti u vezi s radom ili
profesionalne specijalist medicine rada i sporta ne „ulovi“ u samom začetku. Za radnike koji ne
moraju na pregled prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada, poslodavac može
omogućiti sistematske preglede.
- sportaša – prije početka bavljenja sportom, pregledi tijekom godine, a ostali prema Zakonu o
sportu
- prema posebnim pravilnicima, npr. rad na računalu, pomorci, zaštitari, zrakoplovno osoblje,
vojska, policija,vatrogasci, profesionalni ronioci, rad na visini
- držanje i nošenje oružja za opću populaciju te pregledi zaštitara i čuvara
- vozače - pregledi za vozače svih kategorija amatera i profesionalaca
Dijagnosticiranje profesionalne bolesti u izravnoj je nadležnosti specijalista medicine rada i

sporta. No, ovaj složeni postupak iziskuje multidisciplinarni pristup i suradnju s kolegama drugih
(medicinskih i nemedicinskih) struka, a napose suradnju s liječnikom opće (obiteljske) medicine,
stručnjacima iz područja zaštite na radu i specijalistima kliničkih specijalnosti. Protokol
115

postupanja u ovakvim slučajevima, poznat pod akronimom „SOVA“, sastoji se od četiri glavna
koraka:
1. S (SUBJEKTIVNE TEGOBE): Prikupljanje anamnestičkih podataka o subjektivnim tegobama koje

radnik nerijetko, ali ne uvijek i utemeljeno, povezuje s jednom ili više štetnosti na radnome
mjestu;
2. O (OBJEKTIVIZACIJA): Objektiviziranje subjektivnih tegoba kliničkim pregledom i
dijagnostičkom obradom; utvrđivanje objektivnog stanja na radnome mjestu (utvrđivanje
prisutnosti i mjerenje razine štetnosti, utvrđivanje poduzetih mjera zaštite na radu, provjera
osposobljenosti i prakticiranja rada na siguran način i sustavne uporabe osobnih zaštitnih
sredstava);
3. V (VREDNOVANJE): Vrednovanje objektivnih pokazatelja situacije na radnome mjestu i
objektivnih pokazatelja zdravstvenoga stanja radnika te uspostavljanje uzročno-posljedične veze
između postojeće bolesti i duljine i razine profesionalne izloženosti;
4. A (AKCIJA): Poduzimanje potrebnih individualnih terapijskih mjera, pojačavanje postojećih i/ili
uvođenje dodatnih mjera zaštite na radnome mjestu, preventivne aktivnosti usmjerene na
sprečavanje takvih situacija u budućnosti.
OBILAZAK RADNIH MJESTA

Osim rada u ambulanti, specijalist medicine rada i sporta je dužan obilaziti radna mjesta,
promatrati uvjete i neposredno komunicirati s radnicima i poslodavcima. Bez osobnog uvida, ne
može točno znati u kojim uvjetima i na koji način radnici rade. To je jedan od najvažnijih poslova,
kako je naglašeno i u Procjeni rizika. Važno je imati na umu da se procjena rizika izrađuje u
jednom vremenskom razdoblju, a radni uvjeti se mogu promijeniti ili radnik može dobiti nove
zadatke na radnom mjestu, koji nisu navedeni u procjeni rizika. Stoga je izuzetno važno
sudjelovati u izradi i nadopuni dokumenta Procjene rizika. Također može savjetovati poslodavca
o ergonomskom oblikovanju radnih mjesta.
116

Poslodavac koji zapošljava 50 ili više osoba obavezan je osnovati odbor zaštite na radu kao svoje
savjetodavno tijelo za unaprjeđivanje zaštite na radu, a specijalist medicine rada i sporta je član
tog odbora (Zakon o zaštiti na radu NN 71/14, 118/14, 154/14).
PROVOĐENJE EDUKATIVNIH PROGRAMA

- radnika i poslodavaca o ozljedama na radu, profesionalnim bolestima i bolestima vezanim uz
rad te sportaša o prevenciji ozljeda i bolesti kao posljedica sportskih aktivnosti.
- održavanje tečaja prve pomoći na radnom mjestu
- edukativni programi o zdravom stilu života u svrhu očuvanja zdravlja te unaprjeđenja radne i
sportske sposobnosti.
117

U zdravstvenoj djelatnosti postoje radna mjesta s povećanim rizicima za nastanak bolesti vezanih
uz rad (uključujući i profesionalne bolesti) i ozljede na radu te je, prema posebnim zakonskim
propisima potrebno provoditi mjere zdravstvenog nadzora osoba koje se zapošljavaju (Pravilnik
o poslovima s posebnim uvjetima rada- PUR):
1) Kirurzi, medicinske sestre, pri radu na mikroskopu: poslovi koji se obavljaju pretežno u
nefiziološkim i u prisilnim položajima tijela, poslovi koji zahtijevaju ručno dizanje ili nošenje
tereta težih od 25 kg za muškarce i težih od 15 kg za žene, pa tako i pacijenta.
Na takvim radnim mjestima ne smiju raditi osobe koje imaju: kronične bolesti kardiovaskularnog
i respiratornog sustava; bolesti lokomotornog sustava sa smanjenom funkcijom kralježnice;
deformiteti grudnog koša, zdjelice i ekstremiteta uz smanjenu funkciju; izraženi varikozni
sindrom; kronični kolitis; hernije; kronične bolesti jetre i bubrega ; teže endokrine bolesti;
bolesti metabolizma; bolesti centralnog živčanog sustava; izražena kratkovidnost (miopija
alta) i izražena slabovidnost (ambliopija); glaukom (točka 16 PUR-a)
2) Onkologija i radioterapija: poslovi pri kojima postoji izloženost ionizacijućem zračenju

(rukovanje izvorima ionizirajućeg zračenja ili obavljaju poslove u okolini u kojoj se koriste
izvori ionizirajućeg zračenja).
Na takvim radnim mjestima ne smiju raditi osobe koje imaju: bolesti krvotvornih organa, maligne
bolesti, bolesti očne leće (katarakta), bolesti kože uzrokovane ionizirajućim zračenjem, teže
duševne poremećaje, izrazitiju anksioznost, teže bolesti središnjeg živčanog sustava, teži
poremećaji endokrinih žlijezda (točka 22 PUR-a).
3) Kirurzi, oftalmolozi i dermatolozi koji koriste laser kao i oni koji su izloženi ostalom
neionizirajućem zračenju: rukovanje izvorima mikrovalnih, visokofrekventnih,
ultraljubičastih, infracrvenih zračenja ili obavljaju poslove u okolini u kojoj se koriste izvori tih
zračenja.
118

Na radnim mjestima gdje postoji izloženost mikrovalnim zračenjima ne smiju raditi osobe s:
kardiovaskularnim i cerebrovaskularnim bolestima, sa sklonošću kolapsu ili smetnjama
svijesti te ostalim bolesti središnjeg živčanog sustava, koje imaju nekompenzirane anemije,
glaukom, psihozu, teži oblik neuroza, bolesti ovisnosti- uključivo alkoholizam, kronične
bolesti mrežnice i živaca oka, zamućenje leće.
Na radnim mjestima gdje postoji izloženost infracrvenom zračenju ne smiju raditi osobe koje
imaju zamućenje leće.
Na radnim mjestima gdje postoji izloženost ultraljubičastim zračenjima ne smiju raditi osobe koje
imaju kronične bolesti konjunktive, preosjetljivost, izrazitiju anksioznost i agresivnost (točka
23 PUR-a).
4) Sve osobe koje su u kontaktu s pacijentima podliježu propisima koji se odnose na rad u
izloženosti biološkim štetnostima.
Na radnim mjestima gdje postoji izloženost biološkim štetnostima ne smiju raditi osobe koje
imaju: kronične bolesti i stanja koja smanjuju obrambene sposobnosti organizma,
dekompenziranu šećernu bolest, kronične bolesti dišnih organa, kronične bolesti jetre i
bubrega (točka 56 PUR-a).
119

- profesionalna orijentacija analiza
- profesionalna selekcija zdravstvenih na temelju
- prethodni pregledi razloga izostanka analize uputiti
s posla radi poslodavce na
- periodički pregledi utvrđivanja veze potrebu
(redovni, izvanredni) između izostanka poboljšanja
- praćenje zdravstvenog s posla sa mjera zaštite
stanja, nadzor nad štetnostima na na radu
radnicima radnom mjestu
sudjelovanje u izradi i
nadopuni dokumenta
specijalisti Procjene rizika
medicine rada preventivne dolazak u tvrtku koji
aktivnosti obuhvaća obilazak radnih
i sporta savjetovanje poslodavca o
mjesta i radnika ergonomskom oblikovanju
radnih mjesta
provođenje edukacije radnika i

poslodavaca o ozljedama na radu,
profesionalnim bolestima i bolestima
provođenje edukativnih vezanim uz rad
programa
edukativni programi o zdravom stilu

života
Slika 7. Hodogram preventivnih aktivnosti specijaliste medicine rada i sporta

Izvor: Zahariev K. ProfesionalnA bolest kao osobni i gospodarski problem, Završni specijalistički rad, 2016.
120

3.2 Ocjenjivanje radne i sportske sposobnosti
Ocjenjivanje radne i sportske sposobnosti je usklađivanje bioloških osobina organizma sa

zahtjevima radnog mjesta, odnosno sportskih aktivnosti. Cilj ocjene radne i sportske sposobnosti
je očuvanje zdravlja zaposlenih i njihove radne sposobnosti, odnosno sportaša i njihove sportske
sposobnosti, sprečavanje invalidnosti, nastanka profesionalnih bolesti i bolesti povezanih s
radom, odnosno sportom, sprečavanje ozljeda na radu i u sportu, a sve ima za posljedicu i
povećanje radne učinkovitosti odnosno povećanje učinka u odgovarajućoj sportskoj aktivnosti.
Radnu sposobnost počinje se ocjenjivati već nakon završenog osnovnog, a prije početka
usmjerenog obrazovanja. Ponavlja se nakon završenog usmjerenog obrazovanja pri stupanju u
radni odnos. Ocjena sportske sposobnosti započinje prije početka bavljenja određenim
sportom.
Ocjena radne i sportske sposobnosti je rezultat timskog rada u kojem je liječnik specijalist
medicine rada i sporta nositelj. Suradnici su psiholozi (po mogućnosti s iskustvom iz psihologije
rada, odnosno sportske psihologije), liječnici drugih specijalnosti prema potrebi, socijalni radnici,
tehnolozi, inženjeri zaštite i sigurnosti na radu, poslodavci, kineziolozi i drugi. Svaka ocjena radne
i sportske sposobnosti mora sadržavati prognozu trajanja radne i sportske sposobnosti, odnosno
uključivati čimbenike koji mogu utjecati na postupno opadanje radne i sportske sposobnosti s
oštećenjem zdravlja ili bez njega: npr. fiziološki procesi starenja, nepovoljni uvjeti u radnoj okolini,
tjelesna ili psihička opterećenja na radnom mjestu, odnosno sportu.
Biološke osobine organizma i zahtjevi radnog mjesta, odnosno sporta, podložni su stalnim
promjenama, pa jednom postavljena ocjena radne sposobnosti zahtijeva, također, promjenu.
Promjene zdravstvene sposobnosti organizma koje su ispod najmanjih zahtjeva radnog mjesta,
odnosno sporta i ne mogu se uklopiti u normalni proces rada, natjecanja ili treninga, a trajne su
prirode, tj. liječenjem se ne popravljaju niti je omogućen povratak na prijašnji posao, predmet su
ocjene invalidske komisije.
Profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje u okviru invalidskog osiguranja predstavlja oblik

prevencije invalidnosti. Priznavanjem prava i upućivanjem na profesionalnu rehabilitaciju
odnosno na novi posao sprečava se pojava potpunog gubitka radne sposobnosti.
121

Tjelesno oštećenje postoji kada zbog nesreće na poslu, profesionalne bolesti, bolesti ili ozljede
izvan posla nastane gubitak, bitnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinih organa ili
dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i uvjetuje veće napore u ostvarivanju
životnih potreba. Osoba dobiva novčanu naknadu za tjelesno oštećenje obzirom na lista tjelesnih
oštećenja. Gubitak radne sposobnosti je potpuno nepostojanje preostale radne sposobnosti.
Zaposleni postaje invalidski umirovljenik.
3.2.1 Ocjenjivanje privremene i trajne nesposobnosti (spriječenosti) za rad
U početku svake bolesti ili ozljede, znači u akutnoj ili subakutnoj fazi, treba odlučiti o radnoj
sposobnosti oboljelog. Ocjenjivanje privremene nesposobnosti za rad postoji svaki put kad je
zaposleni privremeno nesposoban za rad.
Izostajanje s posla može biti zbog bolesti, nesreće na poslu ili izvan posla, njege ili pratnje
bolesnog člana obitelji te izostanak posla zbog izolacije. Ovako uvjetovani izostanci s posla
nazivaju se apsentizmom.
Privremena spriječenost za rad je definicija kojom se obuhvaćaju svi opravdani izostanci s posla
za koje radnik prima naknadu odnosno koji osim bolesti i ozljede radnika obuhvaćaju i kategoriju
dopusta radnika u slučaju potrebe njege ili pratnje oboljelog člana obitelji. Uži pojam privremene
spriječenosti za rad je privremena nesposobnost za rad radnika u slučaju njegove bolesti ili
ozljede. Ovu kategoriju izostanka obično nazivamo bolovanjima.
Ocjena privremene nesposobnosti za rad utvrđuje odnos između trenutačnog zdravstvenog

stanja osobe i zahtjeva posla odnosno uvjeta rada pod kojima se posao obavlja.
Izabrani liječnik koji ocjenjuje privremenu nesposobnost za rad mora poznavati uvjete rada u
kojima radnik radi i kako obavlja posao s obzirom na položaj tijela, fizička i psihička naprezanja
itd. Kod dijela slučajeva bolesti i ozljeda, posebno onih koje zahtijevaju mirovanje, bolničku ili
kućnu njegu i sl. može izabrani liječnik i bez poznavanja radnog mjesta radnika pravilno ocijeniti
potrebu bolovanja. Ondje gdje je liječnik u dilemi o potrebi bolovanja ili o njegovu trajanju
potrebna je konzultacija posebno sa specijalistom medicine rada i sporta.
122

Nažalost, događa se da radna sposobnost izgubi, a to ima brojne posljedice za radni i socijalni
status radnika, odnosno sportaša. Zakon o mirovinskom osiguranju razlikuje dva oblika
invalidnosti: lakši i teži. Invalidnost je trajno smanjenje radne sposobnosti za više od polovicu, a
mjeri se prema tjelesno i psihički zdravoj osobi (radniku) iste ili slične naobrazbe ili sposobnosti.
Zakon o radu polazi od lakšeg oblika invalidnosti (profesionalna nesposobnost), koja nije razlog
za prestanak radnog odnosa. Teži oblik invalidnosti je trajni gubitak sposobnosti za rad i tada je
riječ o općoj invalidnosti. Ako je riječ o težem obliku, odnosno općoj invalidnosti, tada radni odnos
prestaje po sili zakona, jer radnik nije sposoban za bilo kakav rad.
3.2.2 Ocjenjivanje sportske sposobnosti
Iako sportska aktivnost pozitivno utječe na zdravlje, sportom se mogu baviti samo zdravstveno sposobni
sportaši. Prethodni preventivni pregledi imaju za cilj utvrditi sportaševu aktualnu i procijeniti
perspektivnu sposobnost u odnosu na zahtjeve i opterećenja konkretnog sporta u koji kandidat ulazi. S
time u vezi liječnik je dužan upoznati kandidata s mogućim kontraindikacijama i savjetovati ga o daljnjim
postupcima.
Prethodni preventivni pregledi sportaša provode se prije početka bavljenja sportom. Dakle većina tih
pregleda radi se u djece koja se upisuju u određeni sportski klub te sami zahtjevi sportskog kluba nalažu
obavezu prethodnog pregleda kako bi bili sigurni u zdravstveno stanje mladog budućeg sportaša. Izuzetna
važnost također tih pregleda je u tome što dijete sportaš mora imati dovoljnu razinu zdravlja i odsustva
od bolesti koje bi mogle ugroziti njegovu sportsku karijeru ali i u kojima bi bavljenje sportom moglo
ugroziti njegovo cjelokupno zdravlje i život. Prethodni pregled sportaša sastoji se od uzimanja
anamnestičkih podataka, antropoloških podataka, kliničkog pregleda te odabranih dijagnostičkih metoda.
Anamnestički se podaci dijele na medicinsku anamnezu i sportsku anamnezu. Medicinska anamneza
uključuje obiteljsku anamnezu radi detaljnog praćenja bolesti u obitelji koje imaju tendenciju
nasljeđivanja te osobnu anamnezu koja nam daje podatke o preboljenim dječjim bolestima, prethodno
preboljelim bolestima, ozljedama i operacijama. Sportska anamneza uključuje informacije o prethodnom
te trenutačnom bavljenju sportom i frekvenciju treninga i utakmica tjedno. Također uključuje i podatke
o liječenim sportskim ozljedama. Uzimaju se antropološki podaci u vidu visine i težine tijela; širina zdjelice,
ramena, kukova, bedrene kosti; opseg natkoljenice; duljina ruke; te kožni nabori nadlaktice, leđa, trbuha.
123

Nakon toga detaljan klinički pregled s naglaskom na pregled koštano-mišićnog sustava, detaljna inspekcija
kralješnice i leđa, pregled kože i ekstremiteta, inspekcija i palpacija abdomena i prsnog koša, pregled
glave te vanjski pregled ušiju i nosa te auskultacija srca i pluća. Također je uključeno mjerenje tlaka i pulsa
u mirovanju. Medicinska anamneza i klinički pregled osim na općenito zdravlje i odsustvo bolesti moraju
biti usmjerene na određeni sport kojim se kandidat bavi te detaljno pregledati sve moguće
kontraindikacije odnosno da zahtjevi tog sporta budu usklađeni sa zdravstvenim stanjem kandidata.
Daljnja dijagnostika se odnosi na elektrokardiogram (EKG) u mirovanju i EKG nakon opterećenja u vidu
sklekova ili čučnjeva te na spirometriju. Obavezan je i pregled vida te utvrđivanje postojanja dioptrije,
odnosno urednog nalaza vida s korekcijom ili bez nje. Preventivni periodični pregled sportaša obavlja se
svakih šest mjeseci s jednakom gore navedenom dijagnostikom kao u prethodnom liječničkom pregledu.
Prethodni i periodični pregled sportaša obavlja se u specijaliziranoj zdravstvenoj ustanovi te ga obavlja
liječnik specijalist medicine rada i sporta koji također i donosi završno mišljenje o sposobnosti sportaša
za bavljenje određenim sportom.
U sportskom natjecanju može sudjelovati osoba za koju je u razdoblju od šest mjeseci prije sportskog
natjecanja utvrđena opća zdravstvena sposobnost, ako propisima nacionalnog sportskog saveza nije
određeno kraće razdoblje.
Opću i posebnu zdravstvenu sposobnost utvrđuje ovlašteni liječnik, specijalist medicine rada i sporta ili
liječnici drugih specijalnosti koji imaju završeni poslijediplomski studij iz medicine rada i sporta. Listu
ovlaštenih liječnika utvrđuje ministarstvo nadležno za poslove zdravlja.
124

4. UČINCI RADA I SPORTA NA ZDRAVLJE
Doktori medicine u svojem radu slijede učenje Hipokrata uzimajući podatke o nastanku bolesti,
no još od 18. stoljeća se ukazuje na potrebu njena proširivanja na pitana iz područja rada. Već je
spomenut Ramazzini koji je prije gotovo tri stoljeća uveo značajnim pitanje „Što je Vaše
zanimanje?“ Međutim, poglavito u današnjim okolnostima, kada nazivi suvremenih zanimanja
malo, ili gotovo uopće ne daju naslutiti što zapravo osoba radi, treba slijediti učenje koje je, u
prvoj knjizi na hrvatskom jeziku, stvarajući hrvatsko medicinsko nazivlje, zagovarao varaždinski
liječnik Ivan Krstitelj Lalangue (Jean Baptiste Lalangue). U svojoj knjizi Vračtva Ladanjska,
objevljenoj 1776.godine, poučavao je da bolesnika treba pitati ne samo što je njegovo zanimanje,
nego cjelovito objašnjenje što točno radi, na koji način i u kojim uvjetima obavlja svoj posao.
Radna anamneza
Koristan pristup pri uzimanju radne anamneze uključuje pitanja:
 Što Vi točno radite?
 Koristite li redovito neke uređaje, strojeve, alate, pomagala?
 Dolazite li u dodir s nekim kemijskim tvarima/plinovima/dimovima/prašinom?
 Kako izgleda radni okoliš na Vašem radnom mjestu? Uključuje li potrebu korištenja
osobnih zaštitnih sredstava: trebate li nositi išta od zaštitne odjeće ili opreme za zaštitu
kao što su npr. rukavice, maske, uređaje za disanje?
 Kakvo Vam je radno vrijeme? Radite li u smjenama? Radite li noću?
 Uživate li u svojem poslu? Ako ne, zašto ne?
 Postoji li neki oblik Vašeg rada, nešto što Vi radite a za što mislite da nepovoljno utječe
na Vaše zdravlje? Što je to točno?
 Imate li redovite preglede u odnosu na Vaš posao, na uvjete i način rada? Određuje li se
prisutnost i razina tvari koje štetno utječu na zdravlje? Prati li se Vaše zdravlje u odnosu
na te tvari?
125

4.1 Fiziologija rada i sporta
Promatranje čovjeka kao osnovne jedinice u procesu stvaranja dobara i ostvarivanju sportskih
rezultata dovelo je do opsežnih proučavanja psihofizioloških zbivanja u organizmu i ponašanja
čovjeka tijekom rada u određenim uvjetima rada i sportskim granama. Fiziologija rada proučava
funkcije ljudskog organizma pri radu i nakon rada, tj. mogućnosti korištenja fizioloških procesa u
adaptaciji čovjeka na opterećenje pri radu. Shodno tim načelima, fiziologija sporta se bavi
proučavanjem organizma i tjelesnih funkcija vezanih uz odgovor i prilagodbu na tjelesnu aktivnost.
Čovjek je tijekom radnog života izložen različitim utjecajima okoline koji mogu dovesti do tjelesnog
ili psihičkog opterećenja. Biološke reakcije ljudskog organizma na različite stresore okoline kreću se
od fizioloških reakcija koje imaju za cilj adaptaciju organizma na opterećenje, pa sve do patoloških
manifestacija u obliku akutnih ili kroničnih oštećenja.
Prijelazom ljudskog organizma iz stanja mirovanja u uvjete fizičkog rada ili napora, mnoge fiziološke
funkcije se mijenjaju od "razine mirovanja" do "razine rada". Mjerenjem jedne ili više fizioloških
varijabli koje se mijenjaju tijekom rada može se odrediti stupanj opterećenja odnosno procijeniti
fiziološki stres koji prouzrokuje određeni napor uložen za obavljanje tog određenog rada.
Sposobnost za rad i bavljenje sportskim aktivnostima ovisi o funkcionalnoj vrijednosti pojedinih

organa, odgovarajućih organskih sustava i tijela kao cjeline, ovisi o stupnju podnošljivosti napora
kao i o funkcionalnoj sposobnosti kompenzatornih fizioloških mehanizama. Tijekom fizičkog rada
najviše sudjeluju mišići, sustav srce i krvnih žila pa se zbog toga i najčešće ispituje funkcionalno
stanje tih sustava u uvjetima opterećenja.
Mišićni sustav i energetska potrošnja

Sposobnost čovjeka da obavlja fizički rad ovisi uglavnom o aktivnosti mišićnog sustava. Ta se
aktivnost sastoji od kombinacije statičkog i dinamičkog rada. Statički rad ima značajke izometričke
kontrakcije, tj. povećanjem napetosti mišića a bez znatnijeg skraćenja mišićnih vlakana. Dinamički
126

rad obavlja se uz izotoničku kontrakciju, tj. sa skraćivanjem mišićnih vlakana. Statičkim radom
osigurava se određeni položaj tijela, podržava se predmet kod mehaničke obrade, omogućava se
držanje ili prenošenje tereta i slično. Statički rad znatno više umara od dinamičkog. Kontinuirani
statički rad može se obavljati bez zamora vrlo dugo, ako ostvarena snaga ne prelazi 15-20% od
maksimalne snage mišića. Mišići u stanju kontrakcije komprimiraju krvne žile, smanjuju dovod kisika
i odnošenje produkata razgradnje, što dovodi do osjećaja umora i boli. Stoga statičko opterećenje
radnika treba svesti na najmanju mjeru, ako ga nije moguće potpuno ukloniti.
Za vrijeme mišićnog rada povećava se protok krvi u opterećenim mišićima i time povećava
opskrba kisikom. Aktivni mišići koriste i do 12% volumena u krvi otopljenog kisika, dok neaktivni
mišići koriste svega 4%.
Energija oslobođena razgradnjom hranjivih tvari ne može se neposredno koristiti za rad

mišića. Osnovni i jedini izvor energije u tjelesnim stanicama je adenozin-trifosfat (ATP), koji
se resintetizira iz svih drugih biokemijskih izvora energije. ATP je molekula bogata energijom, a
cijepanjem na adenozindifosfat i anorganski fosfor oslobađa se oko 10 kilokalorija energije
po molu ATP-a, koju mišićna stanica može koristiti za obavljanje mehaničkog rada. Stvaranje i
razgradnja ATP-a u organizmu odvijaju se izuzetno brzo, tako da čovjek potroši u jednom danu
preko 40 kg ATP-a.
Mišićne zalihe ATP-a su vrlo ograničene; da bi se resintetizirao ATP i na taj način održavala
konstantnom njegova koncentracija u mišićnoj stanici (oko 5 mM/kg mišića), koristi se energija
iz kemijskih izvora koji zahtijevaju prisustvo kisika (oksidacijski ili aerobni energetski procesi) i
iz kemijskih izvora koji oslobađaju energiju bez prisustva kisika (anoksidacijski ili anaerobni
energetski procesi).
Anaerobni izvori energije za mišićni rad

Količina ATP-a u stanicama dostatna je za svega 1-2 sekunde maksimalnog rada, tj. za svega par
maksimalnih kontrakcija. Stoga u mišićima, uz ATP, postoje i drugi anaerobni sustavi koji oslobađaju
127

energiju za resintezu ATP-a i mišićni rad bez prisustva kisika. Dijele se u dvije skupine, fosfageni
anaerobni i anaerobni glikolitički sustav, čiji ukupni kapacitet određuje veličinu anaerobnog
kapaciteta
Fosfageni (alaktatni) anaerobni sustav

Fosfageni (alaktatni) anaerobni sustav uključuje kreatinfosfat (CP) kao drugi fosfatni spoj koji
cijepanjem na kreatin i anorganski fosfat oslobađa veliku količinu energije, kojom se izvanredno
brzo obnavlja ATP bez utroška kisika. Iako su zalihe kreatin-fosfata u mišićima nekoliko puta veće
od koncentracije ATP-a (15-25 mM/kg mišića), dovoljne su za svega 5-10 sekundi maksimalne
mišićne aktivnosti (npr. sprint na 40-80 metara). Kod potpunog iscrpljenja fosfagenog kapaciteta u
mišićima, potrebno je oko 2-4 minute za resintezu i popunu ispražnjenih depoa kreatinfosfata.
Značaj fosfagenog sustava u tjelesnim aktivnostima i sportu očituje se pri kratkim sprintevima,
startovima, skokovima, brzim promjenama pravca kretanja, i sličnim eksplozivnim aktivnostima
koje traju do nekoliko sekundi. Ovaj sustav ima mali kapacitet (ukupnu količinu dostupne energije)
ali najveći energetski tempo (veliku brzinu oslobađanja energije).
Anaerobni glikolitički (laktatni) sustav

Anaerobna glikoliza je proces djelomične anaerobne razgradnje glikogena, odnosno glukoze
(glikogen je polimer glukoze, u kojem je obliku glukoza pohranjena u mišićima i jetri) do mliječne
kiseline (laktati – soli mliječne kiseline, od lat. lacticum = mliječni). Taj se proces sastoji od 12 vezanih
reakcija, te se energija za resintezu ATP-a oslobađa znatno sporije (manji energetski tempo) od
fosfagenog sustava. Iz jednog mola glukoze (180 grama), anaerobnom glikolizom resintetizira se
svega 3 mola ATP- a, za razliku od 38 molova ATP-a koliko nastaje uz kompletnu razgradnju (do CO2
i H2O) iste količine glikogena aerobnim metabolizmom. Anaerobna glikoliza dovodi do akumulacije
mliječne kiseline (laktata) u mišiću i pada pH (povećanja kiselosti). Pri koncentraciji laktata većoj od
2-5 grama / kg mišića i padu pH u mišićima ispod 6,9 dolazi do inhibicije mišićne kontrakcije. Pri
radu visokog intenziteta, brza akceleracija procesa anaerobne glikolize je praćena jednako brzom
akumulacijom mliječne kiseline u radnoj muskulaturi, odakle difundira u okolna tkiva i krv. Stoga i
koncentracija mliječne kiseline u krvi može ukazati na metabolički put, odnosno energetski sustav
128

koji se pretežno koristi u toku aktivnosti; ukoliko je ona visoka, energija za mišićni rad dobivena je
pretežno u procesu anaerobne glikolize; ako je koncentracija niska, znači da predominira aerobni
metabolizam. Stvaranje ATP-a anaerobnom glikolizom ograničeno je i zalihama mišićnog glikogena
(15-25 grama/kg mišića), te puferskom sposobnošću tjelesnih tekućina.
Da bi se potrošio ukupni anaerobni glikolitički kapacitet potrebna je maksimalna tjelesna aktivnost

u trajanju od 40 do 60 sekundi. Stoga se značaj anaerobnog glikolitičkog sustava očituje pri tjelesnim
i sportskim aktivnostima trajanja od nekoliko sekundi do 1-2 minute (npr. produženi sprint, trčanje
na 400m), ali i pri intervalnim aktivnostima dužeg trajanja (Tablica 5).
Tablica 5. Uključivanje pojedinih sustava dobivanja energije u odnosu na trajanje aktivnosti

Trajanje Klasifikacija Energetski sustav
1–4s anaerobno ATP u mišićima

4 - 20 s anaerobno ATP i KP u mišićima
20 – 45 s anaerobno ATP, KP, mišićni glikogen
45 – 120 s anaerobno, mišićni glikogen
laktatno
120 – 240 s anaerobno-aerobno mišićni glikogen
240 s – 600 s aerobno mišićni glikogen i masne
> 600 s aerobno kiseline
zalihe glikogena i masti
Aerobni izvori energije za mišićni rad

Aerobni metabolizam, tj. oksidacija ugljikohidrata i masti (iznimno i bjelančevina) daje energiju za
dugotrajnu tjelesnu aktivnost niskog ili srednjeg intenziteta. Transportni sustav za kisik (srčano-žilni
i dišni sustav) osigurava dovoljnu količinu kisika, te u lancu oksidativnih procesa (tzv. Krebsov ciklus
i oksidativna fosforilacija) unutar mitohondrija (staničnih organela u kojima se odvijaju oksidacijski
procesi) od jednog mola glukoze nastaje 38 molova ATP-a. Zalihe glikogena u mišićima i jetri
dovoljne su za razdoblje od 60 do 90 minuta maksimalne aerobne aktivnosti. Stoga je za aktivnosti
duljeg trajanja poželjno uzimanje dodatnih količina ugljikohidrata u toku same aktivnosti radi
nadoknade ispražnjenih zaliha i odgode umora.
129

Kod umjerene tjelesne aktivnosti promjene u mišićnom, srčano-žilnom i dišnom sustavu dovoljne
su da održe stabilno stanje.
Samo u početnoj fazi rada potrošnja kisika je nešto veća nego primitak kisika, tako da se samo jedan
dio metabolita oksidira i mišići rade s dugom na kisiku. Nadoknada toga duga uglavnom se događa
nakon prestanka rada. Svaki rad kod kojeg potreba za kisikom prelazi maksimalnu količinu kisika
koju organizam može iskoristiti u minuti vrši se s dugom na kisiku. Dug kisika je prema tome razlika
između potrebe kisika i one količine kisika koju organizam u to vrijeme troši. Pri intenzivnom
tjelesnom radu kod kojeg potrošnja kisika daleko prelazi mogućnost primitka, organizam se nalazi
u prividno stabilnom stanju. Kod takvog rada potrošnja kisika najprije raste, a zatim se ustaljuje na
određenoj razini kao posljedica graničnih mogućnosti prilagodbe. U ovim slučajevima dug kisika bit
će znatno veći i vrijeme oporavka trajati znatno dulje (Slika 8). Dug kisika bit će to brže nadoknađen
što je rad u prividnom stanju ravnoteže kraće trajao. Kod određivanja intenziteta mišićnog rada
treba uzeti u obzir ne samo potrošnju kisika tijekom rada nego i u fazi odmora.
Slika 8. Primitak, deficit i dug kisika pri submaksimalnom konstantnom opterećenju

Izvor: Guyton AC, Hall JE. Medicinska fiziologija, 12. izdanje. Medicinska naklada, Zagreb 2012
130

Procjena energetske potrošnje
Potrošnja energije vrlo se često koristi kao metoda za procjenu tjelesnog opterećenja fizičkim
radom. Količina energije potrebna za održavanje osnovnih vitalnih funkcija organizma u mirovanju
(bazalni metabolizam) povećava se pri fizičkoj aktivnosti i to proporcionalno intenzitetu
opterećenja. To povećanje metabolizma posljedica je bržeg sagorijevanja proteina, masti i
ugljikohidrata. Kako se pri tim procesima oslobađa toplina, energetska se potrošnja može izraziti u
kilodžulima (kJ) ili direktno u količini kisika potrebnog za izgaranje hranjivih sastojaka. Kao izvori
energije ugljikohidrati i masti imaju skoro isključivu ulogu, dok je udio bjelančevinama manji.
Sagorijevanjem jednog grama ugljikohidrata oslobađa se 17,2 kJ, a sagorijevanjem jednog grama
masti 39,l kJ. Kako se ta energija oslobađa oksidacijom tih tvari, možemo preko potrošnje kisika
izračunati kalorijski ekvivalent kisika koji izražava količinu topline koja se oslobađa pri potrošnji
jedne litre kisika. Kod sagorijevanja ugljikohidrata jedna litra kisika oslobađa 21 kJ, pri sagorijevanju
masti 19,7 kJ, a pri sagorijevanju bjelančevina 18,9 kJ. Praktički se može smatrati da prosječno
oslobađanje energije po litri potrošenog kisika za proteine, masti i ugljikohidrate iznosi 20,24kJ.
Obično se oksidaciji u organizmu podvrgavaju bjelančevine, masti i ugljikohidrati u različitim
odnosima.
Radni metabolizam označava energetsku potrošnju koja nastaje uslijed mišićne aktivnosti tijekom
rada. Da bi se dobilo vrijednosti radnog metabolizma potrebno je da se od kalorija dobivenih
mjerenjem tijekom rada odbiju kalorije koje se odnose na bazalni metabolizam. Mjerenje potrošnje
energije - kalorimetrija - može biti direktna ili indirektna. U fiziologiji rada koristi se indirektna
kalorimetrija koja se osniva na mjerenju potrošnje kisika metodom otvorenog sistema. Energetska
potrošnja tijekom rada određuje se na osnovi veličine plućne ventilacije i određivanja količine
potrošenog kisika u izdahnutom zraku.
Postoji linearna korelacija između energetske potrošnje i težine rada. Međutim, uz mehanizaciju i
dobru organizaciju rada učinak rada je znatno bolji, a potrošnja energije manja. Kod vrlo teških
fizičkih radova koji predstavljaju veliko opterećenje organizma interpolirani odmori ostvaruju
131

mogućnost za daljnji rad. U takvim slučajevima nameće se problem odgovarajuće organizacije rada,
kontinuiranog korištenja energetskog potencijala čovjeka, što može dovesti i do potrebe skraćivanja
radnog vremena. U tom kontekstu pitanje sporta ostaje otvoreno i zahtijeva odgovoran probir i
stalno praćenje osoba koje se bave sportom.
Jedan od pokazatelja funkcionalne sposobnosti mišićnog sustava je jakost mišića. Ovisi o broju
mišićnih stanica, tj. o veličini fiziološkog presjeka mišića. Osim mjerenja maksimalne voljne sile
mišića može se mjeriti i maksimalnu izdržljivost, tj. najdulje vrijeme tijekom kojeg se ispitanik može
određenom mišićnom skupinom odupirati sili određenog postotka maksimalne jakosti.
Opterećenje mišićnog sustava u praksi se mjeri dinamometrijom. Dinamometrima se mjeri statička

jakost mišića, tj. maksimalna sila koja se može ispoljiti kao rezultat maksimalne voljne izometričke
kontrakcije. Na jakost mišića utječu različiti endogeni i egzogeni činitelji, pa mjerenje jakosti jednog
pokreta ne dopušta zaključke o nekoj općoj dinamogenoj sposobnosti ispitanika. Jakost pojedinih
pokreta u velikoj mjeri ovisi o vrsti fizičke aktivnosti čovjeka. Dinamometrima se obično mjeri snagu
velikih mišićnih skupina (ruku, nogu, ramena, leća). Registrira se snaga mišića ostvarena stezanjem-
pritiskom, istezanjem ili rastezanjem dinamometra. Najčešće se u praksi upotrebljava dinamometar
za ispitivanje mišića šake.
132

SRČANO-ŽILNI SUSTAV
Funkcionalna sposobnost srčano-žilnog sustava je sposobnost srca i krvnih žila da opskrbi organizam
dovoljnim količinama krvi u mirovanju i pri raznim opterećenjima. Među varijablama koje se
najčešće koriste kao indeks srčano-žilne sposobnosti ubraja se frekvencija srca, arterijski krvni tlak i
minutni volumen.
U slučaju pojačanog rada organizam reagira s nekoliko adaptacijskih mehanizama od kojih su

najvažniji ubrzani rad srca i povećani udarni volumen što ima za posljedicu povećanje minutnog
volumena srca. Reagiranje srčano-žilnog sustava na mišićni rad ovisi o nekoliko činjenica. U prvom
redu prirodu mišićnih kontrakcija, tj. jesu li one primarno izometričke ili izotoničke. Kod izometričke
mišićne kontrakcije frekvencija srčanog rada se povećava, a isto tako i sistolički i dijastolički tlak,
udarni volumen se mijenja sasvim neznatno, dok se protok krvi u mišićima smanjuje zbog
komprimiranja krvnih žila kao posljedice kontrakcije mišića. Kod izotoničke mišićne kontrakcije
dolazi do naglog porasta frekvencije srčanog rada, ali i do povećanja udarnog volumena srca.
Srčana frekvencija jednostavan je pokazatelj srčano-žilnog stresa i kod napora ona je izravno
proporcionalna potrošnji kisika. Minutni volumen može se kod intenzivnog tjelesnog rada povećati
i do 40 l/min. Taj porast posljedica je povećane frekvencije srčanog rada i povećanog udarnog
volumena srca kao rezultat pojačanih srčanih kontrakcija koje izbacuju veći volumen krvi.
Trenirani ljudi imaju u mirovanju veći udarni volumen i manju frekvenciju srčanog rada od
netreniranih. Tijekom mišićnog rada udarni volumen i frekvencija srčanog rada povećavaju se, ali
se porast minutnog volumena srca kod treniranih osoba postiže s manjim povećanjem frekvencije
srčanog rada. U netreniranih osoba za vrijeme fizičkog rada udarni volumen mijenja se znatno
manje. Po završetku umjerenog tjelesnog rada povećana frekvencija srca vraća se na normalu
nakon znatno kraćeg vremena nego po završetku teškog fizičkog rada.
133

Srčano-žilne determinante fizičkog radnog kapaciteta predstavljene su nizom funkcionalnih
parametara čije ponašanje u naporu i adekvatnost adaptacijske reakcije određuju u najvećoj
mogućoj mjeri sposobnost organizma za vršenje mišićnog rada. Budući da se u praksi funkcionalna
sposobnost srčano-žilnog sustava ne mjeri izravno, najčešće se bilježe parametri koji na neizravan
način mogu pružiti uvid u njegovu funkcionalnu sposobnost: srčana frekvencija, arterijski krvni tlak,
udarni volumen srca, minutni volumen srca i elektrokardiogram.
Primitak kisika (VO2) označava količinu kisika koja se potroši u vremenu od jedne minute, i ovisi o
minutnom volumenu srca i arterijsko-venskoj razlici u koncentraciji kisika. Maksimalni primitak
kisika definiran je kao razina primitka kisika u minuti pri kojoj daljnje povećanje radnog opterećenja
ne dovodi do daljnjeg povećanja primitka kisika. VO2max se definira i kao maksimalna količina kisika
koju organizam može potrošiti pri intenzivnoj tjelesnoj aktivnosti, u vremenu od jedne minute.
Maksimalni primitak kisika se izražava u aspolutnim (LO2·min-1, litre kisika u minuti) ili relativnim
vrijednostima (ml O2·min-1kg-1, mililitri kisika u minuti po kilogramu tjelesne težine). Maksimalni
primitak kisika ovisi o sposobnosti dišnog i srčanožilnog sustava da dopreme kisik iz atmosfere do
mišićnih stanica i sposobnosti radne muskulature da iskoristi kisik u procesu oksidativne razgradnje
hranjivih tvari.
Aerobni kapacitet (aerobna izdržljivost, kardiorespiratorna izdržljivost ili aerobni fitness) definiran
je kao sposobnost obavljanja rada kroz duži vremenski period u uvjetima aerobnog metabolizma.
Općeprihvaćeni parametri za procjenu aerobnog kapaciteta, tj. dugotrajne izdržljivosti jesu: 1)
maksimalni primitak kisika i 2) anaerobni prag, koji se odnosi na maksimalni intenzitet pri kojem su
akumulacija mliječne kiseline i njena razgradnja u ravnoteži.
Maksimalni primitak kisika smatra se najboljim pokazateljem funkcionalne sposobnosti. Potrošnja

kisika kod maksimalnog rada je ujedno i maksimalna potrošnja (primitak) kisika ili aerobni kapacitet
čovjeka. Prema tome, određivanjem aerobnog kapaciteta može se indirektno odrediti i
funkcionalnu sposobnost kardiovaskularnog sustava da opskrbi organizam krvlju.
134

Vrijednosti relativnog maksimalnog primitka kisika ovise o utreniranosti i vrsti sporta (Tablica 6). U
nogometaša kreću se u rasponu od 50 do 75 ml O2/kg i ovise prvenstveno o kvaliteti lige u kojoj se
igrač takmiči i poziciji u momčadi na kojoj igra; vratari imaju u prosjeku najmanji VO2max, a od igrača
u polju vezni igrači imaju u prosjeku najveći aerobni kapacitet, potom napadači i obrambeni igrači.
Uz maksimalni primitak kisika koji je dobar pokazatelj aerobne izdržljivosti, drugi važni faktor koji
utječe na rezultat jest i ekonomičnost, tj. mehanička efikasnost rada. Na primjer, ako se uspoređuju
dva sportaša s istim VO2max, onaj s većom ekonomičnošću (npr. boljom koordinacijom i tehnikom
trčanja) bit će izdržljiviji.
Tablica 6. Očekivane vrijednosti relativnog maksimalnog primitka kisika (relVO2max)

Relativni
VO2max POPULACIJA
(ml·kg·min-1)
kronični bolesnici (bolesti srca, dišnog sustava i
10-20
sl.), dugo nepokretne osobe
20-30 netrenirane starije osobe
30-40 mlađe zdrave osobe, stariji rekreativci
bolji rekreativci, loše aerobno trenirani sportaši

40-50
anaerobni športaši, odbojka, skokovi, bacanja,

50-55
gimnastika
55-65 športske igre, tenis, borilački športovi
aerobni športovi, veslanje, biciklizam, trčanje i
65-75
plivanje na duge pruge, maraton
>75 ultra aerobni športaši male mase, skijaško trčanje
135

STATIČKO OPTEREĆENJE DINAMIČKO OPTEREĆENJE
A. NISKO B. UMJERENO C. VISOKO
Bilijar Košarka Badminton
Kriket Odbojka Skijaško trčanje (klasična tehnika) +
Golf Stolni tenis Orijentacijsko trčanje
I. NISKO Streljaštvo-puška Tenis (parovi) Brzo hodanje
Bacanje čunjeva na ledu Trčanje na duge pruge
Nogomet +
Squash
Tenis (pojedinačno)
Streličarstvo Mačevanje Košarka +
Automobilizam + o Atletski skokovi Hokej na ledu +
Ronjenje + o Američki nogomet Skijaško trčanje (klizačka tehnika)
Motociklizam + o Umjetničko klizanje + Nogomet (australska pravila)
II. UMJERENO Jahanje + o Rodeo + o Kros trčanje
Ragbi + Trčanje na srednje pruge
Sprint + o Plivanje
Jedrenje Rukomet
Sinkronizirano plivanje o
Vožnja bobom + o Bodibilding + o Boks
Atletska bacanja Alpsko skijanje + o Kajak/kanu
Gimnastika + o Hrvanje + Biciklizam + o
Karate + o Desetoboj
III. VISOKO Judo + o Veslanje
Jedrenje + o Vaterpolo +
Penjanje uz stijene + o Klizanje
Skijanje na vodi + o
Dizanje utega + o
Jedrenje na dasci + o
(+) opasnost od kolizije

(o) povećana opasnost sinkopalne atake
Slika 9. Klasifikacija sportova, koja se osniva na vrhunskim dinamičkim i statičkim opterećenjima

tijekom natjecanja.
Preuzeto i dorađeno iz: Tjelesno vježbanje i zdravlje; Mišigoj-Duraković, M.; 1999., str. 168.
Aerobni kapacitet može se odrediti direktno i indirektno. Direktna metoda za određivanje

maksimalne potrošnje kisika uključuje analizu plinova (kisika i ugljik dioksida) u ekspiriranom zraku
i veličinu minutnog volumena disanja koji se registrira za vrijeme rada.
Budući da ta metoda nije prikladna za ispitivanje u praksi, koristi se Astrandova indirektna metoda
za određivanje maksimalne potrošnje kisika preko frekvencije srca. Frekvencija srca je jednostavan
indeks fizičke sposobnosti i povećava se linearno s intenzitetom rada i energetskom potrošnjom.
136

Kod laganog rada frekvencija srca može narasti do 100 udaraca/min, kod umjerenog rada do
120/min, a kod teškog rada do 140/min. Iz Astrandovih tablica na osnovi frekvencije srca i danog
opterećenja može se ocijeniti aerobni kapacitet ispitanika. Npr. kod frekvencije srca od 130/min.
maksimalna potrošnja kisika pri opterećenju od 300 kpm/min (50 wata) iznosi 1,9 litara, pri 600
kpm/min (100 wata) 3,0 litre, a pri 900 kpm/min (150 wata) 4,1 litre. Što je veći aerobni kapacitet,
to je čovjek sposobniji za teži rad. Osoba s većim aerobnim kapacitetom kod iste potrošnje kisika
pri radu ima manju frekvenciju srca, što znači da je srčano-žilni sustav manje opterećen.
Uz VO2max, kao osnovni parametri za procjenu aerobnog kapaciteta koriste se još i aerobni i
anaerobni prag. S porastom intenziteta tjelesne aktivnosti dostiže se prag pri kojem dolazi do
značajnije aktivacije anaerobne glikolize u radnom mišićju i porasta koncentracije mliječne kiseline
u krvi; taj prag se javlja pri intenzitetu od oko 40-60% VO2max i koncentraciji mliječne kiseline u krvi
od oko 1,5-2 mmola/L, i naziva se aerobni ili laktatni prag.
Pri većem intenzitetu rada još uvijek je moguće postizanje stabilnog stanja VO2 i mliječne kiseline u
krvi, tj. ravnoteže između procesa akumulacije mliječne kiseline i njene razgradnje, ali samo do
intenziteta koji odgovara tzv. maksimalnom laktatnom stabilnom stanju ili anaerobnom pragu.
Anaerobni prag se dostiže pri intenzitetu od oko 80-90% VO2max (u nesportaša 65 - 70% VO2max,
a u treniranih čak i do 95% VO2max, ovisno o trenažnom ciklusu - pripremnom, prednatjecateljskom
ili natjecateljskom, u kojem je izvršeno mjerenje), uz koncentraciju mliječne kiseline u krvi od oko
3-5 mmola/L. Osnovni parametar, kada se govori o anaerobnom pragu procijenjenom temeljem
laboratorijskog mjerenja na pokretnoj traci, je brzina trčanja pri pragu. Brzina trčanja pri
anaerobnom pragu izravno je proporcionalna sa maksimalnim primitkom kisika, i u vrhunskih
nogometaša iznosi oko 14-16 km/h, a u vrhunskih maratonaca i preko 20 km/h. To je brzina trčanja
koju sportaš može kontinuirano održavati preko 30 minuta, bez progresivnog zakiseljenja i porasta
laktata u mišićima i krvi.
Porast sistoličkog tlaka ne pokazuje značajnu korelaciju s povećanom potrebom miokarda za

kisikom. Međutim, produkt sistoličkog tlaka i frekvencije srca vrlo je dobar indikator potrebe
137

miokarda za kisikom i protoka krvi u miokardu. U opterećenju sistolički tlak se povećava za oko 40-
70 mm Hg, a dijastolički ostaje uglavnom nepromijenjen ili varira do 10 mm Hg. To upućuje da je
frekvencija srca znatno bolji indikator potrebe organizma za kisikom nego promjena tlaka.
DIŠNI SUSTAV
Plućna ventilacija je važan čimbenik u snabdijevanju organizma kisikom, a ovisi o dubini i frekvenciji
disanja. Kod toga je znatno važnija alveolarna ventilacija nego ukupna, tj. ona količina zraka koja
dolazi do alveola i sudjeluje u izmjeni kisika i ugljik dioksida kroz alveolo-kapilarnu membranu.
Povećano fizičko opterećenje dovodi do znatnog povećanja plućne ventilacije, jer se povećava i
potreba za kisikom. Povećanje ventilacije raste proporcionalno s težinom rada.
Difuzijska konstanta (količina kisika koja prođe u minuti iz pluća u krv pri razlici parcijalnih tlakova
od 1 mm Hg) u mirovanju iznosi oko 20 ml kisika, dok se pri radu može povećati i na 60-80 ml
O2/min. Takvo povećanje difuzijske konstante može biti posljedica: 1. otvaranja određenog broja
do tada zatvorenih plućnih kapilara; 2. dilatacije već otvorenih plućnih kapilara; 3. otvaranja alveola
koje su u mirovanju zatvorene.
Za vrijeme rada plućna ventilacija se može povećati i na 30 litara na minutu. Porast primanja kisika
do određene mjere proporcionalan je radnom opterećenju. Iznad toga maksimalna potrošnja kisika
više se ne povećava, koncentracija mliječne kiseline u krvi nastale anaerobnim procesima naglo se
povećava i dolazi do stanja duga kisika. Disanje se nakon rada ne vraća na normalu sve dok se dug
kisika ne podmiri. To razdoblje može potrajati i do 90 minuta.
Pri normalnim uvjetima za rad dišnih mišića potreban je vrlo malen udio ukupne potrošnje kisika
(manje od 3%), Pri opterećenju se taj udio poveća i do 10%, a naročito se rad dišnih mišića poveća
u slučaju bronhospazma, uznapredovalih pneumokonioza ili drugih plućnih bolesti pa se time
povećava i opterećenje dišnog sustava.
138

Konstrikcija glatkih mišića bronha uzrokovana fizičkim opterećenjem glavni je znak preosjetljivosti
bronha. U osoba s astmom, ali i u nekih zdravih osoba s labilnim bronhalnim sustavom, fizički rad
pogoršava postojeću opstrukciju. Takve osobe postaju dispnoične i lagano se umaraju već pri
minimalnom naporu. Različiti stupanj opterećenja dovodi i do različitog stupnja astmatičkih smetnji.
Plućnu funkciju mora se promatrati kao funkciju ventilacije, izmjene plinova i perfuzije. Za
ventilacijsku funkciju značajni su plućni volumeni i kapaciteti koji ovise o elastičnosti pluća i
prohodnosti dišnih putova. Za izmjenu plinova važni su perfuzija pluća i kapacitet izmjene kisika i
ugljik dioksida kroz alveolo-kapilarnu membranu.
Funkcionalna sposobnost respiratornog sustava najčešće se ispituje spirometrijom čime se dobiva

uvid u ventilacijsku funkciju pluća, mjerenjem plućnih volumena i kapaciteta. Spiroergometrijom
određuju se plućna ventilacija i maksimalna potrošnja kisika pri opterećenju.
U početku fizičkog rada plućna ventilacija naglo se povećava i to povećanje posljedica je povećane
frekvencije disanja i dubine disanja. U fizički treniranih osoba nalazimo manju frekvenciju disanja u
mirovanju i pri opterećenju. Plućna ventilacija je linearna funkcija potrošnje kisika odnosno
produkcije ugljik dioksida. Kod vrlo intenzivnog opterećenja dolazi do nedovoljnog porasta plućne
ventilacije u odnosu na porast potrošnje kisika i eliminacije ugljik dioksida, što uvjetuje prijelaz
aerobnog procesa u anaerobni proces razgradnje.
Ventilacijska funkcija pluća određuje se mjerenjem statičkih testova (volumeni i kapaciteti koji se
ne mjere u jedinici vremena) i dinamičkih testova koji se mjere u određenom vremenskom trajanju
(minuta, sekunda ili dijelovi sekunde). Od statičkih testova mjere se dišni volumen (DV) i vitalni
kapacitet (VC), a od dinamičkih forsirani ekspiratorni volumen u prvoj sekundi (FEV1), maksimalni
ekspiratorni protok između 25 i 75% vitalnog kapaciteta (FEF25-75) i maksimalni dišni kapacitet.
Frekvencija disanja u mirovanju kreće se između 15 i 20 u minuti, dok se pri maksimalnom naporu
može povećati i na 50-60 u minuti. Dubina disanja mijenja se u ovisnosti o intenzitetu i trajanju rada.
139

Dubina disanja povećava se na račun inspiratornog i ekspiratornog rezervnog volumena i od oko
0,5 litara u mirovanju može se povećati na 2,5 litara pri maksimalnom opterećenju.
Slika 10. Shematski prikaz respiratornih volumena i plućnih kapaciteta u odnosu na totalni plućni
kapacitet (Izvor: Cherniack RM. Pullmonary function testing. 2nd ed. Philadelphia: WB
Saunders comp., 1992.:19-64.)
Vrijednosti FEV1 izražene kao postotak normalnih vrijednosti mogu se stupnjevati kao: laki stupanj
(75-60%), srednji stupanj (59-45%) i teški stupanj (manje od 45%) oštećenja ventilacije. U prvoj
sekundi zdrava osoba izdahne oko 80% (mlađi) do 70% (stariji) vitalnog kapaciteta. Smanjen FEV1
uz normalan VC otkriva tzv. čistu opstrukciju; ako su smanjene vrijednosti i VC i FEV1 radi se o
kombiniranom tipu opstruktivnog i restriktivnog poremećaja ventilacije. Za otkrivanje
opstrukcijskih promjena u malim dišnim putovima (promjera ispod 2 mm, gdje zapravo
opstruktivne promjene započinju) na krivulji forsirane ekspiracije određuju se forsirani ekspiracijski
protok između 25 i 75% VC (FEF25-75) i forsirani ekspiracijski protok između 75 i 85% VC (FEV75-85).
Može se mjeriti i forsirani ekspiracijski protok na krivulji protok-volumen i to pri 50% (FEF50) i pri
140

posljednjih 25% vitalnog kapaciteta (FEF25). Ti su testovi osjetljiviji parametri za otkrivanje početnih
opstruktivnih promjena u malim dišnim putovima.
Tablica 7. Respircijski poremećaji prema vrijednostima parametara ventilacijske funkcije kao

postotak normale
Parametar % predviđenog Opstrukcija Restrikcija
FVC > 80 normalno do ↓ ↓ do ↓↓↓
FEV1 > 80 ↓ do ↓↓↓ ↓ do ↓↓↓
FEV1/FVC > 75 ↓ do ↓↓↓ normalno ili ↑
FEF25%-75% > 60 ↓↓ do ↓↓↓ ↓ do ↓↓↓
Legenda: ↓blago oštećenje; ↓↓umjereno oštećenje; ↓↓↓teško oštećenje; ↑povišen
U zdravih osoba fizički napor ima za posljedicu povećanje provodljivosti dišnih putova, tj. povećanje
ventilacijske funkcije pluća. Taj učinak fizičkog napora temelji se na povećanju broja funkcionalno
aktivnih malih dišnih putova kao i na dilataciji bronha i bronhiola, vjerojatno kao rezultat smanjenja
tonusa parasimpatikusa. U osoba s astmom, pušača iili u onih s labilnim bronhalnim sustavom fizički
napor nakon početnog povećanja ventilacije dovodi do povećanja otpora i dišnim putovima i
smanjenja ventilacije kao rezultata bronhokonstrikcije. Povećanje otpora vjerojatno nastaje kao
posljedica hiperventilacije i popratne hipokapnije ili djelovanjem farmakoloških medijatora
(histamin, bradikinin, serotonin, sporo reagirajuće tvari) koji se oslobađaju raspadanjem mastocita
uzrokujući bronhokonstrikciju. Osim ventilacijske funkcije pluća kao indikatori funkcionalne
sposobnosti dišnog sustava mjere se difuzijski kapacitet i određuje alveolo-arterijski gradijent
parcijalnog tlaka kisika, ali te su pretrage znatno kompliciranije i mogu se izvesti samo u posebno
opremljenim laboratorijima.
141

4.2 Psihologija rada i sporta
Psihologija je znanost o ljudskom ponašanju. Bavi se s dva glavna područja: teorijskom i

primijenjenom psihologijom. Teorijska, bazična psihologija orijentirana je na istraživanja psihičkih
pojava i njihovih uzročno-posljedičnih veza kao i na istraživanja razlika među pojedincima, u
laboratorijima ili u realnim, prirodnim uvjetima. Primijenjena psihologija je, kao što i samo ime
govori, primjena bazičnih spoznaja kako bi se razriješili različiti praktični probleme ljudskog života.
Jasnu granicu između bazične i primijenjene psihologije nije moguće i nije potrebno povući.
Psihologija rada se bavi pojedincem (selekcija, zapošljavanje, školovanje osoblja), odnosima među
ljudima (suradnja i konflikti), oblikovanjem sustava čovjek-stroj, sposobnostima, radnom okolinom
(umor, monotonija, buka, svjetlo, klima, lay out-om), a sve u odnosu prema ljudskim sposobnostima
i ograničenjima. Ova obuhvaća, dakle, ne samo tehničko-tehnološku stranu radnog procesa nego i
probleme individualne i grupne dinamike i njima sukladne načine interakcije.
Psihologija rada je pojam koji je vrlo blizak pojmu ergonomije. Naime, koliko god ergonomija ne
brine samo o prilagođavanju čovjeka radu nego i o prilagođavanju rada čovjeku, toliko je njena
težišnica ipak na prilagođavanju rada čovjeku.
Psihologija sporta i vježbanja je relativno mlada disciplina u okviru psihologije, a svrha joj je pomoći
sportašima u unaprjeđenju osobne i li timske sportske izvedbe te u razumijevanju kako sudjelovanje
u sportu i tjelesno vježbanje utječe na osobni sportski razvoj, zdravlje i psihološku dobrobit
pojedinca.
142

4.2.1 Profesionalna orijentacija i selekcija
Raspodjela zaposlenika na odgovarajuća radna mjesta, kao i sportaša prema odgovarajućem sportu
prema njihovim psihofizičkim osobinama, profesionalnoj izobrazbi, stručnoj spremi i motivaciji
postiže se profesionalnom orijentacijom i selekcijom. Tako se smanjuje broj ozljeda pri radu i u
sportu, izbjegava nastanak profesionalnih bolesti i bolesti u vezi s radom odnosno sportom, a
povećava učinkovitost rada i sporta.
PROFESIONALNA ORIJENTACIJA dijagnostički je postupak kojem je svrha usmjeravanje osoba na

poslove ili sportove što najbolje odgovaraju njihovim psihofizičkim osobinama i sklonostima. U
središtu promatranja je ispitanik; njemu se savjetuje za koja je zanimanja/sport je najsposobniji, za
koja manje sposoban, a također saznaje u kojim zanimanjima/sportovima ne bi bio uspješan zbog
svojeg psihofizičkog statusa ili osposobljenosti; usmjerava se određenom području rada/sporta, a
ne nekom određenom.
Profesionalna orijentacija se primjenjuje, prije svega, u mladeži na početku izbora

zanimanja/sportske aktivnosti. Obavezna je, prema Zakonu o radu za upis u škole koje obrazuju za
radna mjesta s posebnim uvjetima rada. U odraslih se primjenjuje pri promjeni zanimanja bilo da
su nesposobni za svoj dosadašnji posao (invalidi rada, invalidi rata) ili žele promijeniti dosadašnji
posao. Prema Zakonu o radu profesionalna orijentacija se mora načiniti u osoba s otežanom
mogućnošću zapošljavanja. Profesionalna orijentacija smanjuje broj zaposlenih koji su nezadovoljni
svojim poslom odnosno onih koji zbog toga često mijenjaju posao.
PROFESIONALNA SELEKCIJA je izbor između zainteresiranih za određeno mjesto za rad/sport.

Izabere se onaj pristupnik koji prema svojoj radnoj/sportskoj osposobljenosti i svojim psihofizičkim
osobinama najbolje odgovara upravo za to mjesto. Budući da je radno mjesto presudno pri procjeni
izbora zaposlenog, neophodno je prethodno napraviti procjenu rizika dotičnog radnog mjesta.
143

Čovjek se može uspješno prilagoditi nizu različitih zvanja, različitih aktivnosti. Međutim, rezultati
istraživanja su pokazali da je uspjeh onih koji su prošli kroz postupak profesionalne orijentacije i pri
tom poslušali savjet u izboru zanimanja/sporta preko 90%, dok oni koji nisu poslušali taj savjet
uspiju tek nešto iznad 50%.
Iako profesionalna selekcija donosi manje uspješnosti po zaposlenog, ali se smatra opravdanom pri
izboru zaposlenih za radna mjesta s posebnom društvenom odgovornošću gdje može ugroziti
zdravslje i život ljudi, nanijeti veliku materijalnu štetu ili uzrokovati velike ekološke udese (npr.
prometna zvanja, policija) i na radna mjesta gdje se zbog prirode ili trajanja rada ne može čekati da
se zaposleni tek dužom obukom osposobi za određeni posao. U najranijoj dobi profesionalna
selekcija je opravdana pri upisu u škole gdje su potrebne posebne sposobnosti (npr. glazbene ili
slikarske škole).
4.2.2 Motivacija na radu i u sportu
Motivacija je ključ poboljšanja radnog učinka i postizanja željenog sportskog rezultata. Ljudi će raditi
samo ono što žele ili za što su motivirani.
Radni i sportski učinak se smatra funkcijom vještine/sposobnosti i motivacije, odnosno:
Radni/sportski učinak = f(vještine/sposobnosti, motivacija)
Vještina ovisi o obuci, obrazovanju, iskustvu i usavršavanju, a poboljšanje je spor i dugotrajan

proces. S druge strane, motivacija se može brzo poboljšati. Neke od smjernica za motivaciju su:
 Podići razinu očekivanja
 Učinkovita disciplina i kazna
 Pravedno tretiranje ljudi
 Zadovoljavanje potreba zaposlenika/sportaša
 Postavljanje radnih/sportskih ciljeva
 Nagrađivanje na temelju ostvarenog učinka
144

4.2.3 Umor i mjere sprečavanja
Umor je popratna pojava svake čovjekove aktivnosti, koja smanjuje njegovu radnu/sportsku
učinkovitost i negativno utječe na stav prema radu.
S gledišta ostvarivanja radnih rezultata, umor se može ocijeniti smanjenjem radnog učinka tijekom
rada, s fiziološkog gledišta kemijskim i funkcionalnim promjenama koje nastaju u organizmu za
vrijeme rada (npr. porast mliječne kiseline u mišićima, hipoglikemija), a s psihološkog osjećajem
iscrpljenosti, bezvoljnosti, razdražljivosti i promjenjivog raspoloženja što potiče radnika da prekine
ili bar promijeni posao kojim se bavi.
Na temelju tih promjena tumače se tzv. klasičnim teorijama razlozi nastanka umora. To su teorija
intoksikacije (nakupljanja razgradnih produkata tijekom rada), teorija ugušenja (nedostatak kisika
potrebnog za razgradnju) i teorija iscrpljenja (nedostatak tvari razgradnjom kojih se dobiva energija
za obavljanje rada). Međutim, nijedna od "klasičnih" teorija umora ne odgovara na pitanje što je u
nastanku umora bitno, a to je uloga središnjeg živčanog sustava. Sve "klasične" teorije lokaliziraju
umor periferno, pretežno u aktivnom organu i smatraju da su te lokalne, prije svega kemijske
promjene, uzrok umora. Danas većina autora smatra da se glavna komponenta umora sastoji u
složenim promjenama središnjeg živčanog sustava, priroda kojih je još uvijek nepoznata.
Pretpostavlja se da se radi o promjenama i retikularnoj i limbičkoj sferi mozga koje obje reguliraju
cjelokupnu razinu moždane aktivnosti pa prema tome i funkcionalno stanje cijelog organizma.
Umor je zapravo mješavina subjektivnih osjećaja i objektivnih promjena koje djeluju kvalitativno i
kvantitativno na radni učinak. Uobičajeno je umor dijeliti prema vrsti rada u psihički umor koji se
javlja pri obavljanju intelektualnog rada, i u tjelesni umor koji je posljedica tjelesnog opterećenja
bilo lokalnog (pojedine mišićne skupine) bilo općeg (čitavog tijela). Razumljivo je da je teško odijeliti
pojedine vrste umora kao što je teško odijeliti i pojedine vrste rada (fizički rad i intelektualni rad).
S obzirom na brzinu nastajanja umor se može podijeliti na akutni i kronični. Neke znakove umora
može primijetiti sam radnik, dok se drugi neprimjetno kumuliraju i manifestiraju tek nakon duljeg
145

vremena. Prve znakove umora često je teško odrediti, a upravo to bi bilo važno za ona zanimanja u
kojima se zahtijeva velika koncentracija.
Umor se može očitovati subjektivnim i objektivnim znakovima. Subjektivni znakovi umora ne

moraju biti povezani s opadanjem radnog učinka, izvršenim poslom ili ostvarenim sportskim
rezultatima. Očituju se opadanjem kritičnosti u radu, slabljenjem pažnje, promjenom ponašanja i
raspoloženja. Umoran čovjek može zbog poremećaja emocionalne ravnoteže lakše doći u sukobe s
okolinom, razdražljiv je i lako se uzbuđuje.
Objektivni znakovi umora očituju se u kvantitativnom i kvalitativnom smanjenju radnog/sportskog

učinka. Smanjenje kvalitete i kvantitete učinaka su izravni pokazatelji umora, dok se umor neizravno
može mjeriti upotrebom različitih psiholoških testova koji s većom ili manjom pouzdanošću ukazuju
na pojavu umora.
Od drugih objektivnih pokazatelja umora navode se spontani prekidi radne/sportske aktivnosti i

nehotično i neplansko ubacivanje odmora. Objektivni znakovi umora su i učestalo mijenjanje brzine
rada odnosno sportske aktivnosti, kao i funkcionalne promjene različitih organa odnosno povećana
potrošnja energetskih rezervi. Pojavom umora javlja se i poremećaj psihomotorne spretnosti koji
se očituje slabijom koordinacijom pokreta i pojavom suvišnih pokreta tijekom obavljanja
rada/sporta.
Pojavi umora pogoduje slaba organizacija rada odnosno slaba organizacija sportskih aktivnosti,
neprikladno mjesto rada/sportske aktivnosti, dugotrajan i intenzivan rad, nedovoljna stručna
sprema radnika/utreniranost sportaša, slaba prehrana, različite bolesti radnika/sportaša,
nemotiviranost za rad/sport, nezadovoljstvo u privatnom životu i loši međuljudski odnosi u na
radnom mjestu/u timu.
Brojna ispitivanja koja su provedena o odnosu između trajanja radnog vremena i umora pokazala
su da je spontana brzina rada radnika veća što je radni dan kraći. Radnik se tijekom dugog radnog
146

dana aktivno brani od umora češćim prekidima rada i sporijim radnim tempom. Produživanjem
radnog vremena značajno se povećava negativno djelovanje umora. Za vrijeme umora produkcija
je niska, a energetska potrošnja povećana. Zato je i korist od skraćivanja radnog vremena to veća
što je rad teži i što više umara.
Nagomilavanje tragova umora tijekom godina dovodi do trošenja organizma i skraćenja radnog
života. Na to djeluju i socijalno-ekonomske prilike u kojima radnik živi. Zbog svih tih razloga ne
preporuča se prekovremeni rad, jer on neminovno dovodi do nagomilavanja umora i iscrpljenja
organizma.
PREVENTIVA
Sprečavanje umora jedan je od najvažnijih problema psihofiziologije rada i sporta. Umor se može
suzbijati na ove načine: odmaranjem, uzimanjem nekih deficitarnih tvari i primjenom različitih
stimulansa.
Suzbijanje umora odmaranjem sastoji se u prekidanju, usporavanju ili promjeni radne/sportske

aktivnosti. Na te načine organizam se može oporaviti i obnoviti svoju funkcionalnu sposobnost.
Planiranje odmora mora biti organizirano i tu su važna četiri elementa: vremenski raspored odmora,
trajanje, broj i oblik odmora. Oporavak je to brži što je aktivnost u fazi umora ranije prekinuta. To
znači da je potrebno organizirati odmor prije nego što se pojave znakovi umora. To je vrijeme
maksimalnog radnog učinka. Ispitivanja su pokazala da je racionalnije organizirati više kraćih nego
manji broj dužih odmora, ali isto tako treba znati da odmor ne smije trajati prekratko, jer u tom
slučaju ne može doći do potpunog oporavka.
Po obliku odmaranje može biti pasivno i aktivno. Pasivno odmaranje sastoji se u relativnom
mirovanju i prekidanju aktivnosti, sjedenju, ležanju ili spavanju. Pasivni odmor je koristan kod
jednostavnih, a teških poslova, jer se na taj način najbolje odmaraju mišićne skupine koje su za
vrijeme rada bile opterećene. Spavanje se kao pasivni oblik odmaranja kosti između pojedinih
radnih razdoblja. Odrastao čovjek spava 6-7 sati, a duljina sna jako ovisi o navici. Pokazalo se da je
147

za biološki ritam čovjeka korisno ići spavati u određeno vrijeme i isto tako redovito u isto vrijeme
ustajati. Spavanje je više od običnog oporavka od umora, ono je potreba organizma i bez spavanja
se ne bi moglo nadoknaditi ni onaj potrošak energije koji je potreban za održavanje normalne
funkcije organizma za vrijeme mirovanja.
Aktivni odmor ne sastoji se samo od prekidanja aktivnosti nego u promjeni aktivnosti. Pogodan je
kod lakših poslova, a naročito nakon pretežno intelektualnog rada. Provodi se razgibavanjem,
šetnjama, lakim športskim igrama (vidi poglavlje o rekreaciji i medicinski programiranom aktivnom
odmoru).
Budući da je umor posljedica i trošenja tvari neophodno potrebitih za fiziološke funkcije i

metaboličke procese, dodavanje u hrani vitamina i šećera pomaže da organizam normalno obavlja
svoje funkcije.
Poboljšane radne odnosno sportske sposobnosti ljudi može se postići djelujući na organizam
kemijski, fiziološki ili psihološki. Farmakodinamski stimulatori su kemijske tvari koje trenutačno
poboljšavaju radnu/sportsku sposobnost i odgađaju pojavu umora. Najčešće je u uporabi kofein u
obliku kave ili "indijskog čaja" (tein). Spada u red neopasnih stimulatora, a djeluje na koru mozga,
pojačava rad srca, širi krvne žile, čime olakšava intelektualni, ali i tjelesni rad, jer se osjećaj umora
pojavljuje kasnije. Opasni stimulatori su simpatikomimetici (benzedrin, fenamin, pervitin itd.), jer
oni u prvom redu uklanjajnu osjećaj umora, što može čovjeka zavesti da prekorači svoju fiziološku
granicu i dospije u stanje premorenosti nakon kojeg je potreban mnogo duži oporavak nego nakon
običnog svakodnevnog umora.
Najuspješniji su psihološki stimulatori (npr. pohvale, nagrade, takmičenja), koji podižu motivaciju i
interes za radnu ili sportsku aktivnost i prirodnim putem stvaraju obrambene mehanizme
organizma. To su osim toga jedina sredstva čije djelovanje uporabom ne slabi niti oštećuje
organizam, ma kako se dugo primjenjivala. Dobra motiviranost radnika za posao koji obavlja i
njegovo zadovoljstvo u tom poslu najuspješniji su čimbenici suzbijanja umora.
148

Medicinski programirani aktivni odmor je najviši oblik organiziranih aktivnih odmora u okviru kojih
se provode kineziološki, fizioprofilaktički i zdravstveno-odgojni postupci sukladno prethodno
utvrđenom zdravstvenom i funkcionalnom statusu zaposlenog/sportaša te zahtjevima njegovog
radnog mjesta/sporta kojim se bavi. Neposredna svrha aktivnog odmora je uklanjanje umora i
poboljšanje zdravlja te radne/sportske sposobnosti zaposlenih. Dugoročna im je svrha stvaranje
pozitivnog stava i navika prema zdravstveno-preventivnom tjelesnom vježbanju.
Medicinski programirani aktivni odmor je oblik preventivnog zdravstvenog djelovanja kojem je cilj
očuvanje i unapređenje zdravlja, a ne liječenje već nastalih bolesti. Primjenjuje se u osoba sniženog
stupnja zdravlja ili u osoba u kojih se može očekivati narušenje zdravstvenog stanja zbog osobina
radnog mjesta s posebnim uvjetima rada odnosno uvjeta u kojima obavlja svoju sportsku aktivnost,
pa oni imaju prioritet pri korištenju tog oblika zdravstvene zaštite.
149

4.3 Ergonomija
Ergonomija, sam naziv, složenica je grčkih riječi ERGON (djelo, čin, rad) i NOMOS (običaj, red,
zakon), što upućuje da je ergonomija disciplina koja slijedi zakonitosti ljudskog organizma
pomažući ljudima u postavljanju ugodnijih i učinkovitijih uvjeta i načina radnih aktivnosti na
način da fizički i psihički stres svake osobe svede na minimum. Zapravo, ergonomski principi
trebali bi se poštovati u svim područjima ljudske aktivnosti i neaktivnosti: u radnom procesu,
sportu i odmaranju, zdravlju i sigurnosti.
Kao znanstvena disciplina, ergonomija koristi rezultate istraživačkih spoznaja za razvoj teorije,
podataka, postupaka i metoda u svrhu poboljšanja ljudskog zdravlja, blagostanja i općenite
učinkovitosti. Razvila se iz niza disciplina: biološka antropologija, genetika, anatomija, fiziologija,
biomehanika, medicina rada, psihologija i dizajn. Sve znanstvene spoznaje, sva znanja postignuta
u okviru ergonomije služe kako bi se omogućilo pravilno korištenje čovjekove energije u okolini
u kojoj ljudi mogu postići maksimalni učinak bez nepotrebnoga izlaganja riziku od ozljede ili
bolesti.
U medicini rada ergonomija primjenjuje znanstvene informacije za dizajniranje radne opreme,

postupaka i okoline u svrhu olakšavanje rada, otklanjanja ili smanjivanja umora, iscrpljenosti i
bola, povećanja sigurnosti radnoga mjesta te povećanje učinkovitosti rada. Ispituje značajke
ponašanja, sposobnosti, ograničenja i duge ljudi ljudi i primjenjuje otkrivene informacije na
dizajn alata, strojeva, sustava, zadataka, poslova i okoliša. Osnovni zahtjevi svakog ergonomski
ostvarenog proizvoda su da je udoban, siguran i učinkovit. Oprema i radni uvjeti koji se
deklariraju kao ergonomični moraju zadovoljavati određene norme čiji je cilj povećanje
učinkovitosti rada čovjeka, očuvanje zdravlja, poticanje osobne motivacije, kreativnosti,
postizanje zadovoljstva na radu, smanjenje učestalosti pogrešaka.
150

Kako je prije stotinu godina glavna preokupacija bila učinkovitost posla, odabirom prilagođenih
alata i standardiziranih postupaka najviše su se okoristili poslodavci. Od sredine pedesetih godina
prošlog stoljeća veći je naglasak na sigurnosti, zdravlju i ugodi samih osoba koje rade. Prepoznalo
se da rad može napredovati samo onda ako se način rada, uvjeti rada, strojevi i radna okolina
prilagode čovjeku, a ne da se čovjek prilagodi njima. Uspostavljaju se temeljna pravila
ergonomije: prvo - pravi izbor radnika kojemu će odgovarati dodijeljeni poslovi, uvažavajući
njegove fizičke i psihičke sposobnosti, sukladno definiciji ergonomije.
Zadnje desetljeće prošlog stoljeća obilježilo je veliko preoblikovanje ljudskog rada: nove
tehnologije, utemeljene na mikroelektronici, donose velike promjene. Od Wattovog otkrića
parnog stroja i susljedne mehanizacije i industrijalizacije ljudskog rada, vjerojatno nije bilo većih
promjena u prirodi ljudskog rada od onih koje donose nove informatičke tehnologije utemeljene
na razvoju elektronike i računarnih sustava. Uključivanje računalne tehnologije u radni okoliš, u
prvi plan stavlja upravo ergonomski pogled na ovaj proces rada i učenja. Položaj tijela, nogu,
leđa, položaj ruku, ramena, laktova, opterećenja očiju, tipkovnica i miš, oslonci za ruke, položaj
papira, knjiga, telefoniranje, prijenosna računala, osvijetljenost, stolac, ritam rada. Na osnovi
procjena opasnosti radnih mjesta i objedinjavanja pojedinih spoznaja na području ergonomskih
istraživanja upotrebe računala, ukazuje se potreba i istodobno prepoznaju područja koja bi
trebalo u budućnosti više uključivati.
Razvijaju se poddiscipline ergonomoje koje se zasnivaju na specifičnim ljudskim osobinama i

značajkama ljudske interakcije s okolinom: fizička, kognitivna i organizacijska ergonomija.
Fizička ergonomija koja se bavi anatomskim, antropometričkim, biomehaničkim i psihološkim

značajkama čovjeka u njihovom odnosu s tjelesnom aktivnošću. U okviru toga značajni su opći
stavovi o radu, rukovanje materijalima, ponavljajuće ozljede uslijed jednoličnih pokreta, mišićno-
koštani poremećaji, organizacija radnog prostora, sigurnost i zdravlje.
151

Unutar tehničkog prilagođavanja rada čovjeku, psihologija i fiziologija odigrale su najznačajniju
ulogu i taj je dio psihofiziologije rada. Na taj način psihofiziologija rada – baveći se procesima
usklađivanja između čovjeka i rada – ulazi u znanost o prilagođavanju fizikalnih uvjeta rada
čovjeku (ergonomija ili ljudsko inženjerstvo) onim svojim dijelom, koji je posvećen
prilagođavanju tehničkih značajki rada i stroja psihofiziološkim svojstvima čovjeka.
Kognitivna ergonomija obrađuje mentalne procese kao što su percepcija, pamćenje, mišljenje i
motoriku i kako na njih utječe interakcija s ostatkom promatranog sustava. Najvažniji aspekti
uključuju mentalni napor, donošenje odluka, interakciju s računalima, pouzdanost osobe, radni
stres.
Tradicionalno viđenje ergonomskih sustava jasno se temelji na činjenici kako čovjek ima svu
kontrolu i kontrolira sve što stroj radi. No, taj odnos kontrole se dramatično promijenio
spomenutim sve većim značajem novih sustava “čovjek-kompjutor” koji naglasak stavljaju pred
kognitivne procese ljudi. Sukladno tome, razvija se i dobiva sve veći značaj kognitivna
ergonomija, nova primijenjena znanost koja koristi standardizirana psihometrijska testiranja i
eksperimentalne metode u razvoju radnih mjesta koja su bolje prilagođena psihičkim aspektima
ljudi.
Organizacijska ergonomija proučava optimizaciju socijalno-tehničkih sustava uključujući njihovu

organizacijsku strukturu, pravila i procese.
Jer relativno je malo poslova definirano tjelesnim zahtjevima, a puno više mentalnim i
emocionalnim zahtjevima, pri čemu opet psihosocijalni čimbenici postaju vodećim.
Organizacijska ergonomije uključuje komunikaciju, organizaciju rada, timova i timski rad,
komunalnu ergonomiju, upravljanje poslom.
152

153

4.4 Doping i suplementacija u sportu
Pod dopingom se podrazumijeva korištenje, uzimanje i davanje ljudskom organizmu stranih tvari
ili većih količina tvari koje organizam normalno sadrži, s ciljem da se na umjetni način stimuliraju,
odnosno uvećaju natjecateljske sposobnosti sportaša, što je u suprotnosti sa sportskom etikom
kao i fizičkim i mentalnim integritetom sportaša.
Svjetska antidopingška agencija (WADA – engl. World Anti-Doping Agency) doping definira još
rigoroznije: prisutnost zabranjenih tvari ili njihovih metabolita ili markera u tjelesnom uzorku
sportaša; uporaba ili spremnost na uporabu zabranjene metode; krivotvorenje ili pokušaj varanja
s bilo kojim dijelom procesa kontrole dopinga; posjedovanje zabranjenih tvari ili metoda;
prometovanje s bilo kojom zabranjenom tvari ili zabranjenom metodom; propisivanje ili pokušaj
propisivanja zabranjene tvari bilo kojem sportašu, asistiranje, ohrabrivanje, pomaganje,
prikrivanje ili bilo koji drugi tip radnje koji uključuje povredu antidoping pravila ili pokušaj
povrede pravila
Prvobitno se pod pojmom dopinga smatralo samo umjetno poboljšanje učinka na nekom
natjecanju i to posredstvom stimulativnih i narkotičkih sredstava. Tijekom vremena doping je
dobio jedno dopunsko i šire značenje, jer se pod ovim nazivom podrazumijeva ne samo uporaba
svih tvari tijekom natjecanja već i njihova uporaba tijekom priprema sportaša s ciljem da se na
umjetni način stimulira organizam.
Sportaš koji se odluči koristiti dopingirajuća sredstva izlaže se velikim problemima, na

zdravstvenom i etičkom planu. Pretjerana uporaba nekih tvari može se neposredno odraziti na
ponašanje i u isti mah dovesti u pitanje sigurnost, čak i život drugih natjecatelja.
Problem dopinga je vrlo težak problem, a kao ilustracija može poslužiti jedna anketa koja je 1997.
godine napravljena na 198 američkih vrhunskih sportaša koji su se spremali za Olimpijske igre.
Na pitanje bi li upotrijebili doping ako bi znali da neće biti otkriveni, i kad bi znali da bi u tom
slučaju osvojili zlatnu medalju na Olimpijskim igrama, ali time riskirali da umru za 5 godina, više
od 50% sportaša dalo je pozitivan odgovor. Problem dopinga je vrlo složen i osim sa
154

zdravstvenog, sportskog i etičkog stajališta, mora se promatrati i s tehničkog, znanstvenog i
pravnog stajališta.
U zabranjena sredstva ubrajaju se zabranjene tvari i zabranjene metode. Svjetska antidopingška

agencija svake godine objavljuje najnoviju listu zabranjenih tvari. Detalji liste nalaze se na njenim
službenim web stranicama (http://list.wada-ama.org/), a hrvatski prijevod na web stranicama
Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping (http://www.antidoping-hzta.hr/). Obzirom da se
liste stalno nadopunjuju i mijenjaju svake godine bitno je sportaše upoznati kako o samim
listama, pristupu njima, tako i o svim izmjenama.
Lista zabranjenih tvari podijeljena je:
1. Tvari i metode koje su uvijek zabranjene
U zabranjene tvari ubrajaju se:
a) farmakološki aktivne tvari koje nisu odobrene za terapijsku upotrebu kod ljudi od
strane niti jednog državnog regulatornog zdravstvenog tijela;
b) anabolička sredstva;
c) peptidni hormoni, čimbenici rasta i slične tvari koje ih oponašaju;
d) beta-2 agonisti (uz pojedine izuzetke);
e) hormoni i modulatori metabolizma
f) diuretici i maskirna sredstva.
U zabranjene metode ubrajaju se:
a) manipulacija krvlju i krvnim pripravcima
b) kemijska i fizička manipulacija
c) genski doping
2. Tvari i metode zabranjene na natjecanjima
Uz prethodno navedene tvari i metode, na natjecanjima su zabranjeni:
a) stimulansi (nespecifični i specifični);
b) narkotici
c) kanabinoidi
d) glukokortikoidi
155

3. Tvari zabranjene u pojedinim sportovima
a) alkohol – zabranjen tijekom natjecanja u aeronautici, automobilizmu, motonautici i
streličarstvu;
b) beta blokatori – zabranjeni tijekom natjecanja u automobilizmu, biljaru, pikadu,
podvodnim sportovima, skijanju, streličarstvu i streljaštvu. U streličarstvu i streljaštvu
zabranjeni su i izvan natjecanja.
U slučaju da sportaš uzima lijek koji je medicinski neophodan, a pritom i polovično dozvoljen,
nužno je kontaktirati nadležno tijelo kako bi se poduzeli potrebni koraci koji podrazumijevaju
dokumentaciju prijave bolesti i lijeka. To je tzv. therapeutic use exemption ili TUE- jedini oblik
amnestije od dopinške kontrole. Primjer su sportaši na beta-2-agonistima zbog npr. naporom
inducirane astme.
Sportaši bi za svaki lijek trebali kontaktirati nadležni sportski savez, Hrvatski olimpijski odbor,
specijalistu medicine rada i sporta kluba ili reprezentacije te se pridržavati propisa Svjetske
antidopinške agencije. Liječnik opće/obiteljske medicine, kao i medicine rada i sporta morao bi
imati na umu zabranjenu listu ili pristup web-adresi s koje se može preuzeti aktualne podatke.
Suplementi se definiraju kao proizvodi koji su namijenjeni nadopuni prehrani, a sadrže vitamine,
minerale, ljekovito i drugo bilje; koncentrate ili ekstrakte te njihove smjese. Sukladno definiciji,
tu spadaju i vitamini B-kompleksa, A, D i K, folna kiselina, biotin; minerali – magnezij, kalij, natrij,
cink, željezo i bakar; masne kiseline – linolenska, linolna, EPA, DHA, arahidonska, GLA, alfa
lipoična; proteinski koncentrati – mliječni, sojini, jajčani, aminokiseline; enzimi, ekstrakti biljaka,
žive kučlture mikroorganizama, hormoni.
Zbog različite potrošnje energije, snage i izdržljivosti te različitih potreba za poboljšanjem fizičkih
performansa ovisno o sportu kojim se bave svakome sportašu mora se pristupati individualno
što se tiče dodavanja suplemenata prehrani.
Dodaci prehrani trebaju uvijek biti - dodaci prehrani, a ne osnova prehrane. Nema koristi od
dodataka prehrani ako prije toga nije dobro posložen plan prehrane i plan treniranja!
156

4.5 Profesionalna oštećenja od posebnog značenja
4.5.1 Dišni sustav
Dišni sustav svojom površinom, koja se slikovito opisuje kao površina teniskog ili nogometnog
igrališta, predstavlja najznačajniji put unosa štetnih tvari u organizam. Jer jako dobro prokrvljena
sluznica dišnog puta, u kojoj nježni sustav trepetljika, sluzi i alveolarnih makrofaga, čini ne uvijek
učinkovitu obranu od onečišćenja koja dospijevaju dnevno udahnutom količinom zraka u iznosu
od 15 kg, ili volumenu jednog olimpijskog bazena.
Pneumokonioze
Bolesti plućnog parenhima čije su značajke tkivna reakcija na taloženje aerosola čvrstih anorganskih
čestica, nazivaju se pneumokoniozama. Čestice izazivaju u plućima reaktivno bujanje
vezivnog tkiva što ima za posljedicu nastajanje plućne fibroze, bilo u obliku čvorića (nodula) bilo u
obliku difuznog bujanja veziva u intersticiju. Sve su te promjene opisane u radiološkoj klasifikaciji
pneumokonioza koju je izdala Međunarodna organizacija rada. Ta klasifikacija služi za opis
rentgenskih nalaza kod svih pneumokonioza. Rentgenski nalazi mogu ukazivati na vrstu prašine koja
je uzrokovala pneumokoniozu, ali osnovni etiološki podatak može dati samo radna anamneza.
Simptomi pneumokonioza mogu se podijeliti u tri stadija koji prelaze jedan u drugi. U prvom se
javlja dispneja kod napora, a bolesnik ima često i slabi neproduktivni kašalj; inače se osjeća zdrav i
radna sposobnost mu ne mora biti smanjena. Značajke drugog stadija su izrazita dispneja koja
bolesniku u znatnoj mjeri otežava rad, a kašalj može biti i produktivan. U trećem stadiju javlja se
dispneja i u mirovanju i bolesnik je nesposoban za rad te obično postoje i znakovi plućnog srca.
Za Republiku Hrvatsku od javnozdravstvenog značenja je azbestoza: osim kao profesionalna- u

osoba koje su radile u izloženosti azbestu, javlja se i kao vicinalna- u osoba koje su azbestu izložene
157

u uvjetima stanovanja . Silikoza te pneumokonioza kopaža ugljena (antrakosilikoza) se javljaju
uglavnom samo kao profesionalne bolesti. Postoje još neke vrste prašina koje mogu uzrokovati
promjene u smislu razvoja pneumokonioza, kao npr. prašina vlaknatog silikata - talka koja može
dovesti do talkoze, prašina kaolina - kaolinoze, prašina aluminija - aluminoze, prašina čistog kalajeva
oksida - stanoze. Međutim, to su vrlo rijetke pneumokonioze.
Azbestoza, pneumokonioza uzrokovana taloženjem vlaknatih silikata koji mogu biti bijeli azbest
(krizotil), smeđi azbest (amozit) i plavi azbest (krocidolit). Mogućnost izloženosti azbestnoj prašini
postoji u rudnicima azbesta (naročito pri tzv. separaciji, tj. pri odvajanju azbestnih vlakana od
jalovine) i u proizvodnji i primjeni azbestnih proizvoda (azbest tekstil, azbest cement, kočnice,
brtvila, izolacijski radovi i slično).
Smatra se da azbest nalazi svoju primjenu u oko 3.000 proizvoda s obzirom da je dobar izolator
elektriciteta, mehaničkih sila, zraka, topline i da je otporan na koroziju, toplinu i većinu kemikalija.
Zbog opasnosti za zdravlje zabranjena je njegova uporaba u brojnim državama, među kojima je i
Republika Hrvatska: zabrana proizvodnje, prometa i upotrebe azbesta i materijala koji
sadrže azbest u Republici Hrvatskoj stupila je na snagu 01.01.2006. godine.
Danas su mu izloženi radnici u brodogradilištima (remont i rezališta brodova), kao i radnici na

rušenju zgrada jer starije zgrade sadrže izolacijski materijal od azbesta, a ranije su se i cijevi radile
od azbesta. Osim toga, predmeti od azbesta još se uvijek nalaze u uporabi te ga se nalazi i slobodnog
u općem okolišu.
Većina osoba s azbestozom oboljela je na radnom mjestu prije nego što se počela regulirati uporaba
azbesta i azbestnih proizvoda. Kako je razvoj azbestoze u korelaciji je s jačinom i vremenom
izloženosti azbestnoj prašini, da bi se razvila azbestoza potrebna je izloženost od 5 do 20 godina, a
posljedice te izloženosti obično se pokazuju 20 do 30 godina nakon početnog izlaganja. Simptomi
bolesti razvijaju se, vrlo polagano. Prvi simptom je dispneja, u početku umjerena, a kasnije sve jača.
U početku nema kašlja, ali se u kasnijim stadijima javlja i kašalj s oskudnim iskašljajem. Rentgenske
158

promjene plućnom parenhima vide se u donjim dijelovima pluća u obliku difuzne intersticijske
fibroze. Tipična je obliteracija kosto-freničnih kuteva, srčana sjena postaje nejasna, a često su
prisutni i znakovi pleuralnog zadebljanja, koji se u rentgenogramu mogu i previdjeti, ukoliko nisu
kalcificirani. Pleuralna zadebljanja i kalcifikati mogu postojati i bez znakova azbestoze.
Funkcionalne promjene pluća karakterizirane su smanjenjem vitalnog kapaciteta i sniženim

vrijednostima difuzijskog kapaciteta (restriktivne promjene). Kod oboljelih od azbestoze mogu se u
iskašljaju, a naročito u materijalu iz dubljih dijelova pluća naći azbestna tjelešca. To su dugoljaste
tvorbe veličine 12-100 mikrona, smeđkaste boje, a sastoje se od centralno smještenog azbestnog
vlakna oko kojeg su stanice i sluz. Nalaz se utvrđuje mikroskopskim pregledom uzorka iskašljaja ili
bronhalne sluzi.
Danas manje ljudi oboli od azbestoze: Registar radnika oboljelih od profesionalnih bolesti izazvanih
azbestom Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu u 2013. godini zabilježio je 137
oboljelih od kojih je azbestni plak pleure najčešći (50,34 %), na drugom mjestu je azbestoza pluća
(21,16 %) dok je mezoteliom pleure kao najteža posljedica izloženosti azbestu utvrđen u 5,10 %
slučajeva. Nažalost, azbestoza je povezana i s razvojem raka pluća i pleure: oboljeli od azbestoze
imaju 10 % rizika da obole od mezotelioma, a prosječna latencija je oko 30 godina.
Važan utjecaj na nastanak raka pluća ima pušenje: češće se razvija u pušača, osobito onih koji puše
više od 20 cigareta na dan, a pušači koji su bili u dodiru s azbestom mogu prestajanjem pušenja
smanjiti rizik od raka pluća.
Silikoza je pneumokonioza koja nastaje dugogodišnjim (10-20 godina) udisanjem prašine s više od
1% slobodnog silicijevog dioksida (SiO2). Niz mineralnih i pomoćnih proizvoda te industrijski
proizvedenih proizvoda sadrže silicij, osobito kvarcni. Industrijska područja kao što su rudarstvo i
probijanje tunela, kamenolomi i graditeljstvo (bušenje, rudarstvo, drobljenje, rezanje, brušenje,
pjeskarenje, građevinski radovi itd.), keramička industrija, proizvodnja stakla i ljevaonice imaju
najveću vjerojatnost izlaganja.
159

Tijekom silikoze može se razviti i tuberkulozna infekcija pluća, silikotuberkuloza, kao ne baš rijetki
komorbiditet.
Patološko-anatomska promjene silikoze su čvorići koji se sastoje od koncentrično poredanih

vezivnih vlakanaca oko centralno smještene čestice prašine. Čvorići su smješteni u srednjim i donjim
plućnim poljima i pokazuju tendenciju stapanja. Dijagnoza silikoze postavlja se na temelju
rentgenskog nalaza i podataka iz radne anamneze. Na preglednoj rentgenskoj slici pluća vide se u
početku sitna okruglasta zasjenjenja veličine 1-3 mm u promjeru. S napredovanjem bolesti
zasjenjenja se povećavaju i postaju brojnija, a u daljem tijeku bolesti se stapaju stvarajući velika
nepravilna zasjenjenja koja mogu zauzeti znatna područja plućnog tkiva. Limfni čvorovi hilusa mogu
kalcificirati što na rentgenogramu izgleda poput ljuski jajeta. Silikoza je, kao i azbestoza, neizlježiva
progresivna bolest pa je stoga njena prevencija od posebne važnosti.
Pneumokonioza kopača ugljena (antrakoza) je pneumokonioza koja nastaje zajedničkim

djelovanjem ugljene prašine i slobodnog silicijeva dioksida. Simptomi i tijek bolesti slični su onima
kod silikoze, osim što su kod antrakosilikoze izraženiji simptomi kroničnog bronhitisa (dugotrajni
kašalj s iskašljavanjem).
Ponekad se istodobno s tom pneumokoniozom pojave i promjene na zglobovima u obliku

reumatoidnog artritisa (Caplanov sindrom; najčešće u rudara), a 1-2% oboljelih dobiva teži oblik
bolesti, što se naziva progresivna masivna fibroza pluća u kojoj velika područja pluća (promjera
najmanje 1 cm) postaju ožiljkasto promijenjena.
Postoji i skupina pneumopatija koje nastaju udisanjem čestica prašine, ali nisu uključene u
pneumokonioze, jer nema dokaza o zadržavanju čestica u plućima (npr. berilioza, pneumopatija
uzrokovana tvrdim metalom).
PREVENTIVA
160

U izloženosti anorganskim prašinama ne smiju raditi osobe s bolestima dišnih organa i oka, jačim
deformitetima nosnog septuma i toraksa, monopsijom i tuberkulozom pluća.

laboratorijski minimum, spirometriju, EKG. Svakih 8. godine/ a nakon izloženosti dužoj od 12
godina svake 6. Godine radi se RTG toraksa (p-a i l-l projekcija, veliki format s tehnikom teških
zraka). Pri ocjeni radne sposobnosti oboljelog od pneumokonioze treba uzeti u obzir veličinu i
rasprostranjenost promjena (rentgenski nalaz), komplikacije, funkcionalno stanje pluća, dužinu
radnog staža i dob radnika.
Postoji više načina zaštite od izloženosti nanočesticama, bilo udisanjem, izravnim kontaktom s
kožom, ingestijom ili putem sluznica. Međutim, poteškoće u primjeni ovih mjera predstavljaju
nedostupni ili nepoznati podaci o točnom broju izloženih radnika, nepropisno provođenje
obaveznih mjera sigurnosti, nedovoljna mjerenja, te još uvijek nepotpuno istraženi mogući putovi
unosa nanočestica.
Bronhopneumopatije
Bolesti dišnog sustava koje nastaju udisanjem prašine organskog porijekla može se podijeliti prema
mjestu njihova djelovanja u one koje izazivaju promjene pretežno na bronhima i one koje djeluju
pretežno u samom plućnom tkivu, u alveolarnom prostoru.
Prašine koje djeluju na bronhe mogu biti vegetabilnog ili animalnog porijekla. Način njihova
djelovanja može biti različit. Osim posve mehaničkog djelovanja u smislu nadražaja bronhalne
sluznice te prašine mogu sadržavati tvari kontraktorskog djelovanja (histamin, serotonin i slične
tvari) i izazivati stezanje glatke muskulature naročito malih ogranaka bronha i na taj način otežati
plućnu ventilaciju, pogotovo u ekspiriju. Neke organske prašine sadrže farmakološki aktivne tvari
koje oslobađaju histamin iz tkiva (tzv. histamin-liberatori) i dovode do stezanja glatke muskulature
bronha i bronhiola. Osim tog djelovanja neke organske prašine dovode do stvaranja preosjetljivosti
u nekih osoba i pojave bronhalne astme.
161

Profesionalna bronhalna astma je opstruktivna plućna bolest uzrokovana udisanjem neke tvari u
radnoj okolini. Otprilike 10 - 15%, pa čak do 30% svih slučajeva astme kod odraslih je posljedica
profesionalne izloženosti. U mnogim industrijski razvijenim zemljama, profesionalna astma je
najčešća profesionalna bolest dišnog sustava: tako je na primjer učestalost profesionalne astme je
50% kod radnika izloženih proteolitičkih enzima pri proizvodnji deterdženata.
Danas je poznato više od 300 profesionalnih alergena i njihov broj s tehnološkim razvojem se
rapidno povećava. Međutim, danas se također zna da profesionalna bronhalna astma nije uvijek
izazvana alergijskim mehanizmom. Bronhokonstrikcija, koja je osnovna promjena kod astmatičkog
napadaja, može nastati na ova četiri načina: 1. reflektorna bronhokonstrikcija koja nastaje
udisanjem čestica koje podražuju tzv. mehanoreceptore, često puta smještene na udaljenim
mjestima od mjesta bronhospazma (na taj način mogu djelovati formaldehid, izocijanati i neki drugi
nadražljivci), 2. alergijska reakcija tipa I. posredovana reaginima, 3. farmakodinamsko stezanje
bronha zbog prisutnosti tvari koje sadrže histamin ili histaminu slične tvari i 4. akutna ili kronična
upalna bronhokonstrikcija, tj. suženje bronha zbog stvaranja sekreta što može biti posljedica
dugotrajne profesionalne izloženosti koja zbog opetovanog podražaja bronhalne sluznice izaziva
stalnu upalu.
Na listi profesionalnih bolesti pod točkom 54. navodi se astma uzrokovana udisanjem tvari kojima
je potvrđeno alergijsko ili nadražujuće djelovanje.
Kriteriji za postavljanje dijagnoze profesionalne bronhalne astme su: 1. da bolest nije postojala prije
nastupanja na posao, 2. da postoji inkriminirani agens čija su iritativna, farmakodinamska odnosno
upalna svojstva poznata, 3. da je isključena endogena bolest sličnih simptoma, 4. da je isključena
neprofesionalna etiologija bolesti, 5. da se simptomi pojavljuju uglavnom ili pretežno za vrijeme
rada i 6. da se stanje bolesnika poboljšava kad je izvan radnog mjesta duže vrijeme (praznici, godišnji
odmor).
162

Drugi korak je, dakle, potvrditi povezanost astme s izloženošću na radnom mjestu: kod bolesnika
koji ima tipične simptome profesionalne astme (pozitivna radna anamneza), mora se dokazati
promjene plućne funkcije, koje se poklapaju s izloženostima na radnom mjestu jednim od sljedećih
načina:
- na radnom mjestu je značajno smanjen PEF ili FEV1
- nakon nekoliko tjedana odsutnosti s radnog mjesta značajno se smanji bronhalna
preosjetljivost. Po povratku na radno mjesto, bronhalna preosjetljivost ponovo raste
-"zlatni standard" za potvrdu profesionalne astme jeste pozitivan specifični bronhalni
provokacijski test (s alergenom s radnog mjesta). Međutim, pravilno izvođenje ovog testa nosi
visiki rizik od anafilaksije te ga stoga može raditi samo nekoliko svjetskih centara i za samo
nekoliko profesionalnih tvari.
Bisinoza (grč. bios=vlakno) je uzrokovana prašinama vegetabilnog porijekla (pamuk, lan, konoplja).
Prevalencija bisinoze u tekstilnih radnika je viša u preradi konoplje i lana (40%), a niža u preradi
pamuka (10%).
Bolest se razvija kroz tri stadija. U početku se simptomi (suhi kašalj, stezanje u prsima i dispneja)
javljaju samo prvog radnog dana u tjednu (engl. Monday fever), a potom se povlače. Mjerenjem
ventilacijske funkcije pluća tog prvog radnog dana u tjednu, može se utvrditi akutna redukcija
dinamičkih testova ventilacije (tijekom smjene). Kako bolest napreduje, poteškoće se javljaju kroz
više dana, da bi na koncu postale stalne. Spirometrijski nalazi pokazuju kronične promjene koje se
manifestiraju ireverzibilnom redukcijom ventilacijskog kapaciteta u odnosu na očekivane normalne
vrijednosti (manje od 70% od normale). U uznapredovalom stadiju bisinozu je nemoguće razlikovati
od kronične opstruktivne bolesti pluća. Za postavljanje bisinoze u tom stadiju važna je radna
anamneza i karakteristični simptomi u početku bolesti. Iako je za razvoj bisinoze potrebna
višegodišnja izloženost, akutni se subjektivni simptomi i akutna redukcija ventilacijske funkcije
mogu javiti već i nakon prve izloženosti.
163

Hipersenzitivni pneumonitis (HP), raniji naziv ekstrinzički alergijski alveolitis, „farmerska pluća“, je
plućna bolest uzrokovana udisanjem čestica organskog porijekla vrlo malog promjera koje mogu
udisanjem dospjeti do alveola i izazvati u njima reakciju. Razvija se imunonološka reakcija tipa III i
tipa IV, koje su posredovane imunokompleksima i limfocitima TH1. U alveolarnoj stjenci nastaje
zadebljanje, infiltracija stanica, te stvaranje epiteloidnih granuloma bez kazeozne nekroze. Često je
prisutan bronhiolitis, intersticijska infiltracija i organizirajuća pneumonija. Postoje akutni oblici - kod
kojih nastaje brza reakcija nakon inhalacije sitnih organskih čestica. Akutni su oblici često
revervzibilni ukoliko ekspozicija prestane. Kronični oblici većinom postaju ireverzibilni, te prelaze u
plućnu fibrozu.
Najčešće su izloženi farmeri, ali i neki drugi radnici (drvna, prehrambena, duhanska i kemijska
industrija). Točni podaci nisu poznati, ali smatra se da će 2-20% izloženih osoba razviti
hipersenzitivni pneumonitis. Među farmerima najčešće se spominje podatak o 5% koji razviju
hipersenzitivni pneumonitis, dok su među hobistima osobito ugroženi uzgajivači ptica, oboljeva oko
8% ukupne populacije uzgajivača ptica. Noviji podaci ukazuju da hiperesenzitivni pneumonitis
zauzima 0,24% od svih profesionalnih bolesti, najčešće kod poljoprivrednika (69%), a znatno manje
u industriji slada (malt) - (10%) i u kemijskoj industriji (9%).
Akutni oblik nastaje 4-8 sati nakon izloženosti navedenim česticama. U fizikalnom nalazu uočava se
febrilno stanje, a auskultacijski na plućima prisutne su krepitacije. Sljedeći dan, ili najkasnije za 3
dana, tjelesna temperatura se normalizira, a kašalj i zaduha traju još koji dan i nestaju spontano.
No, svaki put pri izloženosti česticama na koje se pojavila preosjetljivost, sve se ponavlja. U
kroničnom obliku prisutan je suhi kašalj i dispneja u naporu, koja se pogoršava. U težim slučajevima
postoji kronično plućno srce s dišnom insuficijencijom. U fizikalnom statusu mogu se uočiti batićasti
prsti, cijanoza, te sistemski učinci kao gubitak na težini, a auskultacijski na plućima prisutne su
krepitacije.
U krvi se može dokazati povišeni titar specifičnih precipitina, a testiranjem ekstraktom prašine kojoj
je radnik izložen može se na koči izazvati kasna reakcija (crvenilo i urtika na mjestu primjene 3-6 sati
164

nakon aplikacije antigena). U kasnijem tijeku bolesti, nakon ponekad i višemjesečnog razdoblja u
kojem akutni simptomi bolesti nestaju, u plućima se stvara vezivno tkivo što može trajno poremetiti
plućnu funkciju na sličan način kao što je poremećuje fibroza izazvana anorganskim prašinama.
Plućni funkcionalni testovi pokazuju u takvih radnika snižene vrijednosti vitalnog kapaciteta, a može
se dokazati i otežan prolaz kisika kroz alveolo-kapilarnu membranu. Takve promjene opisane su i u
radnika u proizvodnji piva (pljesnivi ječam), u uzgajivača gljiva (plijesni s gljivarskog gnojišta), u
radnika u siranama (skidanje pljesnive kore sira) te u uzgajivača ptica i peradi (pljesniva prašina
životinjskih izmetina). Ukoliko promjene pluća kod takvih oštećenja nisu jako uznapredovale, u
liječenju se s uspjehom primjenjuju kortikosteroidi.
PREVENTIVA
U izloženosti organskim prašinama ne smiju raditi osobe s kroničnim bolestima dišnih organa i oka,
specifičnom preosjetljivošću (atopičari, bronhalni hiperreaktori), osobe s jačim deformitetima
nosnog septuma i toraksa, te osobe s monopsijom. Periodički zdravstveni pregledi obavljaju se
svakih 24 mjeseca i obuhvaćaju klinički pregled, laboratorijski minimum, spirometriju, ekg, a
fakultativno alergološko testiranje, Astrandov test i rentgenogram pluća. Osoba oboljela od
bronhopneumopatije nije sposobna za rad u kontaktu s agensima na koje je utvrćena osjetljivost.
Istodobno treba izbjegavati i izloženost srodnim tvarima zbog mogućnosti unakrižne senzibilizacije.
S obzirom na hiperreaktivnost dišnih puteva, takve osobe ne bi smjele raditi u izloženosti bilo kojim
respiratornim štetnostima (npr. prašine, nadaražljivci).
Reaktivni disfunkcijski sindrom dišnih putova (RADS) označava iznenadni razvoj simptoma astme
koji se pojavljuje nakon akutne, najčešće akcidentalne, izloženosti visokim koncentracijama
nadražljivaca.
165

Kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) je bolest prisutna i u patologiji opće populacije, koja
može biti pogoršane nizom fizikalnih i kemijskih učinaka radnog okoliša. Za nastanak i razvoj
KOPB-a osim skupine bolesti dišnog sustava koja uključuje kronični bronhitis, emfizem i
bronhalnu astmu, nemaju utjecaja samo osobine pojedinca kao što su genetska predispozicija za
astmu, povećana reaktivnost bronha ili preboljele bolesti dišnog sustava u djetinjstvu, već i
vanjski čimbenici u koje se ubraja onečišćenje zraka na radnom mjestu.
4.5.2 Sustav srca i krvnih žila
Nema liječnika, a pogotovo kardiologa, koji se nije susreo s važnim, i nerijetko izrazito složenim,
pitanjima odnosa bolesti srca s radom oboljele osobe ili sportskom aktivnosti kojom se bavi,
pitanjima utjecaja posla odnosno sporta koji ta osoba obavlja na stanje njegova srca i/ili na
mogućnost utjecaja posla odnosno sporta na sam tijek i postupak liječenja. Godišnje se, naime,
na zdravstvene poteškoće uzrokovane radom u svijetu tuži oko 160 milijuna ljudi, ili 64 osobe na
svakih 1000 zaposlenih.
Općenito, zbog sve veće učestalosti bolesti koje se povezuju uz rad u radno aktivnoj populaciji i
sportašima, a napose zbog troškova koje pojedine države imaju zbog liječenja, bolovanja i
prijevremenog umirovljenja uzrokovanog ovom skupinom bolesti, one su u žarištu pozornosti na
svim razinama. Čak 40 % svih radnika oboljelih od bolesti vezanih uz rad mlađe od 45 godina
života, a gotovo trećina zaposlenih starijih od 45 godina boluje od jedne takve bolesti. Uz
migracije, bolesti vezane uz rad trenutno su gorući zdravstveni problem u zemljama Europske
zajednice.
Tjelesna spremnost za posao odnosno bavljenej sportom, utvrđena uobičajenom kardiološkom

obradom, potvrđena odgovarajućim nalazom ergometrije, nije uvijek dostatna za dobivanje
zadovoljavajućih saznanja. Odgovor na pitanje utjecaja rada na stanje srčanožlnog sustava
pojedinca, kao i stanja srčanožlnnog sustava na njegov rad ili sportsku aktivnost, često ne može
donijeti kardiolog sam, ali niti specijalist medicine rada sam.
166

Uobičajeni simptomi za bolesti srca su isti bez obzira na izvor njihova nastanka - radi li se o
izloženosti čimbenicima toksičnim za srce i krvne žile na poslu ili ne: bol u prsima, angina ili akutni
infarkt miokarda, nedostatak daha i osjećaj umora zbog zatajenja srca, gubitak svijesti ili
privremena smetenost uzrokovani nepravilnim radom srca, aritmijama. Odluka o tome može li
se pojedinac s npr. stanjem srca u kojem postoji opasnost od gubitka svijesti, vratiti na posao s
povećanom odgovornošću, gdje, osim rizika za osobno zdravlje, postoji i rizik da bi mogao
ugroziti život i zdravlje drugih ljudi ili gdje može prouzročiti oštećenja koja imaju za posljedice
ogromne materijalne gubitke, uništena materijalna dobra i oštećenja okoliša (npr. osoblje koje
upravlja u kopnenom, pomorskom i zračnom prometu automobilima, autobusima, vlakovima,
brodovima, zrakoplovima; koji upravljaju dizalicama ili rukuju opasnim industrijskim procesima;
veliki broj medicinskih djelatnosti, poglavito operateri) ovisi o nizu ne samo kardioloških
čimbenika. Nedvojbeno je da ovisi o prirodi srčanog stanja i vjerojatnosti da će izazvati ozbiljne
aritmije, vjerojatnosti da se čak i uz liječenje aritmija može ponoviti, i vjerojatnosti da će aritmije
imati utjecaj na pojedinca da gubi nadzor nad obavljanjem rada ili vozilom ili upravljanjem
strojevima. Ove su procjene rizika vrlo složene, što dobro prikazuje primjer za vozače
automobila: brojke pokazuju da se manje od 0,1% od svih nesreća može se pripisati zdravstvenim
problemima. Od njih, 10-25%, odnose se na događaja od strane srčanožilnog sustava.
Kardiolog je daleko bolje upoznat o aktualnim kardiološkim načinima liječenja od izabranog

liječnika obiteljske medicine čija je zadaća odlučiti o mogućnosti povratka oboljelog na radno
mjesto. Nuspojave i utjecaj specifične kardiološke terapije treba imati na umu i promatrati ne
samo u odnosu na njihov utjecaj na samog bolesnika nego i u odnosu na posao koji on obavlja i
na uvjete u kojima ga obavlja. Rad u smjenama, putovanja na posao, poslovna putovanja - svi
oni mogu imati utjecaj na to kad će lijek uopće biti uzet. Značajno mijenjajući vrijeme uzimanja
lijeka može se utjecati i na same nuspojave ili čak i na odgovor na terapiju, tako da su oni manje
prepoznaju na radnom mjestu.
167

Za čitav niz lijekova koji se koriste u kardiologiji, neželjene nuspojave su dobro poznate i opisane
pa se u praksi najčešće uzimaju u obzir kada se procjenjuje može li oboljeli uz uzimanje nekog
lijeka bez ikakvih ograničenja obavljati sve ili samo neke poslove. Antihipertenzivi,
vazodilatatori, antiaritmici, diuretici, glikozidi, a i drugi lijekovi koji se koriste u liječenju
srčanožilnih bolesti mogu imati nuspojave koje imaju utjecaj na radnu sposobnost: omaglica,
bradikardija, posturalna hipotenzija, pojačan umor, što je posebice opasno pri obavljanju
zanimanja gdje postoji povećana opasnost od ozljeda.
A dobro poznavanje radnog mjesta, uvjeta na radnom mjestu i sportske aktivnosti kao i uvjeta
u kojoj se obavlja, bez sumnje će dati cjelovitiji odgovor o vjerojatnosti hoće li taj gubitak
kontrole ugrožavati druge osobe ili uzrokovati značajan gubitak materijalnih dobara. To je vrsta
pitanja na koje, pri procjeni rizika povezanih s povratkom na posao kardiološkog bolesnika,
najčešće mogu moći tek zajednički dati odgovor kardiolog i specijalist medicine rada i sporta.
Jer, primjerice, razine izloženosti na radnom mjestu ugljičnom monoksidu (CO) koje dovode u
krvi do razine karboksihemoglobina do 5%, zdrave osobe podnose bez ikakvih poteškoća; ali ne
i osobe s srčanožilnim bolestima: u njih su zdravstvene poteškoće od strane srčanožilnog sustava
jednake onima koje se događaju u osoba koje imaju visoke razine izloženosti CO razinama koje
podižu razine karboksihemoglobin više od 25%.
I dok neke bolesti i stanja dramatično skreću pozornost na odnos učinka rada na srčanožilni
sustav i ugroze života i zdravlja, kao što je smrt na radnom mjestu ili sportskom terenu uslijed
napora, druge pak, znaju izmaknuti prepoznavanju i uopće povezivanju s poslom, kao što su
primjerice učinci estera dušične kiseline - glicerin trinitrata, kojima su izložene osobe zaposlene
u npr. proizvodnji municije. U osoba koje rade na takvim radnim mjestima, koncentracije glicerin
trinitrata u plazmi znaju biti preko deset puta više nego se to događa s terapijskim dozama. Pri
prekidu izloženosti tijekom vikenda ili tijekom odmora, dolazi do kardiolozima poznatog
sindroma apstinencije: vazokonstrikcije koja nesumnjivo dovodi do koronarnog spazma, angine,
infarkta miokarda ili čak i iznenadne smrti. Stanje je u medicini rada opisivano pod nazivom
angina pectoris ponedjeljka ujutro.
168

Dodatno, samo radno mjesto, način rada, uvjeti na radu nemaju jednoznačno dokučive
pokazatelje mogućih prepoznavanja učinaka. U pojedinim slučajevima, za pojedine čimbenike,
prepoznata su i dobro opisana zbivanja toksikodinamike, toksikokinetike, biotransformacije,
potvrđena i eksperimentalnim istraživanjima, dok za druge samo epidemiološki pokazatelji
povećane učestalosti određenih srčanožilnih bolesti ili stanja u određenoj skupini radnika sa
sigurnošću upućuju na zaključak da je po srijedi povezanost s čimbenikom na radnom mjestu.
Primjer za prvu skupinu su toksični učinci na srčanožlni sustav uzrokovani djelovanjem ugljičnog
disulfida (CS2) i reakcijom s aminima i aminokiselinama gdje reagiraju s koenzimima kao
piridoksin. Učinak ovih reakcija je inhibicija sustava enzima. Izravni i neizravni ishodi se
posljedično odražavaju povećanim rizikom za srčanožlniularne bolesti kao na primjer
mikroaneurizme, povećanje lipoproteina niske gustoće (LDL), smanjena je fibrinoliza, pojavljuje
se hipertenzija i izravne promjene u EKG-u.
Za drugu skupinu stalno suprotstavljenih stavova i nedefiniranih mišljenja o patofiziologiji

nastanka promjena, primjer je povišenje krvnog tlaka koje se pripisuje učincima buke. No,
epidemiološki pokazatelji su nepokolebljivi u tome i nedvosmisleno pokazuju da produljena
izloženost buci (iznad 80 dB) može uzrokovati značajno povećanje krvnog tlaka u izloženih osoba.
Značajni napredci u akutnom zbrinjavanju srčanožilnih bolesti u zadnjih deset-dvadeset godina

značajno su smanjili smrtnost kao njihovu posljedicu. Ali obolijevanje od srčanožilnih bolesti ne
pokazuje isti pad. Dapače, unatrag dvadeset godina stopa raste, posebice u starijih osoba, a radni
vijek se sve više produljuje te unatoč tehnološkom razvoju, nemali broj ljudi radi sve više posla i
sve više sati u tijeku dana. Aktualni trendovi u radnom životu za većinu ljudi se ne poboljšavaju i
razvidno je da i muškarci i žene rade teže nego prije 25 godina: mnogi provode više sati na poslu,
nerijetko uz pogoršanje uvjeta rada i radne okoline. U Europi 23% zaposlenih radi više od 45 sati
tjedno. U razvijenim zemljama u posljednjih četiri desetljeća promjene su se dogodile također i
u odnosu na prirodu posla, a glavne promjene se odnose na povećane zahtjeve posla i na
povećanje tempa rada. Sve to potiče na potrebu podrobnijeg prepoznavanja odnosa rad -
srčanožilne bolesti; srčanožilne bolesti - rad.
169

Profesionalne i kronične bolesti srčanožilnog sustava
Rad, sportska aktivnost, uvjeti na radu i tijekom bavljenja sportskom aktivnosti, sredstva za rad
i sam način rada mogu biti uzrokom nastanka bolesti ili mogu biti jedan od čimbenika nastanka
bolesti ili dovesti do pogoršanja bolesti.
Bolesti srčanožlinog sustava pripadaju skupini nespecifičnih bolesti rada, bolesti u kojih
nepovoljni uvjeti rada imaju značenje ne samo predisponirajućih ili agravirajućih čimbenika,
nego mogu biti od značenja i u etiologiji bolesti koje imaju više uzročnika, od kojih je jedan
štetnost s radnog mjesta. Ta štetnost sama ne može uzrokovati dotičnu bolest, ali uz djelovanje
ostalih uzročnika može dovesti do pojave bolesti, ili ubrzati, odnosno pogoršati postojeću bolest
radnika i nazivaju se bolesti vezane uz rad. Tako npr. izloženosti različitim kemijskim tvarima na
radnom mjestu mogu, zajedno s ostalim srčanožilnim rizicima, biti uzrokom arteroskleroze,
povišenog krvnog tlaka, kardiomiopatije, poremećaja srčanog ritma, angine pektoris, infarkta
miokarda ili iznenadne smrti u odsustvu arteroskleroze (Tablica 8).
Tablica 8. Pregled nekih kemijskih čimbenika radnog mjesta koji mogu oštetiti srčanožilni sustav
(prilagođeno prema Pranjić N.)
Poremećaj
Sekundarna Angina Infarkt Iznenadna
Kemijski čimbenik Kardiomiopatija srčanog
hipertenzija pektoris miokarda smrt
ritma
Ugljični monoksid + + + + + +
Ugljični disulfid + + + +
Organski nitriti + + +
Organska otapala + + +
Halogenirani
+ + +
ugljikovodici
Organofosforni
+ +
insekticidi
Arsen + + + + + +
Kobalt + +
Olovo + + + +
Živa + + + +
170

Visoke i niske temperature zraka
Nepovoljne temperature zraka, bilo da se radi o izrazitim vrućinama ili hladnoćama na radnom
mjestu, povezane su s povećanim rizikom od akutnih srčanožilnih poteškoća, koje se učestalije
pojavljuju u osoba s već razvijenim srčanožilnim bolestima.
Izloženosti toplini pojavljuje se na različitim radnim mjestima, kao što su proizvodnja stakla,
ljevaonice, rudarstvo, rad na otvorenom za ljetnih mjeseci, gdje dovodi do toplinskog udara i
toplinske iscrpljenost, što čini rizik od srčane ishemije kod pojedinca sa srčanožilnom bolesti,
ovisno o veličini toplinskog stresa. Pojedina epidemiološka istraživanja upućuju na veću
učestalost povišenog krvnog tlaka i koronarne bolesti u osoba koje trajno rade ili se bave
sportom pri povišenoj temperaturi, međutim drugi autori nisu uspjeli potvrditi te rezultate.
Izloženost jakim hladnoćama javlja se pri radu u hladnjačama, zamrzivačima ili bavljenjem
sportom na otvorenom tijekom zimskih mjeseci. Istraživanja su pokazala da je u žena, koje imaju
tjelesne aktivnosti u okolišu čije su temperature niže od 20°C, značajno povećane stope spuštene
ST spojnice u EKG nalazu. Moguće je da iznenadna izloženost hladnom potakne spazam
koronarnih arterija, koji izazove promjene prokrvljenosti miokarda ne samo u pacijenata s
srčanožilnim bolestima već i u zdravih osoba.
Zdravstveni nadzor u odnosu na srčanožilne rizike

Prije zapošljavanja i bavljenja sportom u okolišu gdje je efektivna temperatura, iznad 23,5 °C ili
je ispod -21 °C, obavezan je pregled specijaliste medicine rada i sporta. Efektivna temperatura je
temperatura koja počiva na osjetu toplinskog opterećenja organizma, izvedeni je kompozitni
indikator koji osim temperature zraka uključuje i relativnu vlagu zraka, brzinu strujanja zraka i
temperature predmeta u okolišu.
Uz ostale bolesti (dišnog sustava, bubrega, jetre, središnjeg živčanog sustava, kroničnih i
recidivirajućih bolesti gastrointestinalnog sustava i kroničnih bolesti kože te endokrinih i teških
reumatskih bolesti) prije svega se pozornost pri donošenju ocjene o tome da se osoba zaposli ili
171

uključi u sportske aktivnosti na takvim radnim mjestima obraća na srčanožlniularne bolesti. U tu
svrhu, okvir obavezne obrade uključuje i EKG, indeks tlaka gležanj-nadlaktica ili gležanjski indeks
(engl. Ankle-Brachial Pressure Index - ABPI), a za sportaša, kao i radnika ako postoji indikacija, i
ergometriju i oscilometriju.
Ukoliko su osobe dobi do 45 godina, ciljani zdravstveni pregledi se periodički obnavljaju svake 3
godine i u kontekstu nadzora srčanožlnnog sustava uključuju EKG, ABPI te po indikaciji Holter
tlaka i Holter EKG-a. U osoba iznad 45 godina, takvi se pregledi obnavljaju svake 2 godine, a ne
samo u sportaša nego u svih starijih od 50 godina koji će boraviti u okolišu s nepovoljnim
klimatskim čimbenicima, ergometrija je obvezni dio pregleda.
Postojanje apsolutne ili relativne zapreke za ergometriju, dokazana ateroskleroza i arterijske

okluzivne bolesti predstavljaju prepreku za zapošljavanje i rad u uvjetima povišene temperature.
Također, osoba nije sposobna za tjelesne napore u ovakvim uvjetima ukoliko ponavljajući nalaz
ergometrije postignutog maksimalnog opterećenja iznosi manje od 65% zahtjeva rada kroz 8 sati.
Postigne li na ergometriji manje od 80% standarda, odobravaju joj se takve radne i sportske
aktivnosti, ali uz obavezni raniji kontrolni pregled.
Za radne i sportske aktivnosti u uvjetima niskih temperatura, od srčanožilnih bolesti prepreku

predstavljaju arterijske okluzivne bolesti. Ukoliko je vrijednost gležanjskog indeksa (ABPI) manja
od 1, osobi se odobrava rad, ali uz obavezni raniji kontrolni pregled.
Buka
Već je spomenuto da epidemiološki pokazatelji – unatrag nekoliko desetljeća i s dovoljno dokaza
potvrđuju da produljena izloženost buci (iznad 80 dB) može uzrokovati značajno povišenje
krvnog tlaka. Osim razine buke, ostali čimbenici koji pojačavaju nepovoljne učinke buke odnose
se na same značajke buke: iznenadna, povremena, nepravilna, isprekidana buka, ona za koju se
ne prepoznaje smisao, koju proizvode drugi, a ne sam radnik svojim poslom, iako se stalno
pojavljuju suprotstavljeni stavovi i mišljenja o patofizologiji nastanka tih promjena-
172

nedvosmisleno pokazuju povećanje krvnog tlaka u osoba izloženih buci. Zagovornici uzročne
veze između buke i hipertenzije ukazuju i na to da porast krvnog tlaka može rezultirati, iako ne
velikim, ali povećanjem relativnog rizika za srčanožilnu bolest. Jednostavno istraživanje odnosa
izloženosti industrijskoj buci u muškaraca i spuštene ST spojnice u praćenju promjena EKG- a
pokazalo je granično značajne vrijednosti. Nekoliko istraživanja upućuju na utjecaj izloženosti
buci u odnosu na druge čimbenike za bolesti srca, primjerice, vrijednosti kolesterola.
Vibracije
Čvrsti su dokazi da vibracije bilo koje vrste imaju akutni učinak na intimu arterija što se odražava
na srčanožilni sustav.
Povišeni atmosferski tlak

Radne i sportske aktivnosti pod visokim tlakom, gdje je vrijednost atmosferskog tlaka iznad 0,1
kPa/cm², kao što su ronjenje i rad u kesonu, uzrokuju povećane poteškoće od strane srčanožilnog
sustava.
Tjelesni napori
Iako je dobro poznato da je povećani relativni rizik od srčanožilnih bolesti u neaktivnoj osoba u
usporedbi s aktivnim radom 2.0, poznato je također i da nepravilan težak tjelesni napor (kao što
je 6 ili više metaboličkih ekvivalenata-MET-a) povezan je s povećanim rizikom od akutnog
infarkta miokarda u prvom satu nakon napora.
Orijentaciono, laki poslovi su oni koji se obavljaju sjedeći, stojeći uz kontrolnu ili upravljačku
ploču, rad rukama i lakim alatima 1 do 3 kg, pisanje, hodanje umjerenim tempom, neopterećeno
hodanje stepenicama i ljestvama, hodanje uz umjereno povlačenje i guranje, podizanje i nošenje
tereta 10 – 15 kg po ravnoj podlozi 5% radnog vremena ili 2 puta po 1 sat teških radnih dijelova.
Teški poslovi odnosno poslovi s posebnim uvjetima rada smatraju se oni koji zahtijevaju rad
rukama i alatima preko 3 kg, dizanje i nošenje tereta težih od 15 kg pa do 50 kg i više, hodanje
173

pod opterećenjem, rad s motikom, lopatom, brzi tempo rada, rad na normu, guranje i vučenje,
dugotrajni ili ponavljajući rad u izrazito nepovoljnom položaju tijela, kao to su sagnut, na
koljenima ili ležeći položaj; rad na visini, noćni rad, rad u nepovoljnim mikro i makro uvjetima.
Kemijski čimbenici
Pozornost na moguće nepovoljne učinke kemijskih čimbenika iz radnog okoliša na srce i krvne
žile, koncem polovine prošlog stoljeća, skrenula su opažanja pojave specifičnih srčanožilnih
stanja u pojedinim proizvodnim djelatnostima pri specifičnim izloženostima: npr. kao dodatni
čimbenik, kofaktor, u nastanku povišenog tlaka spominje se olovo, ugljični disulfid i ugljikov
monoksid.
UGLJIČNI MONOKSID (CO)

Zdrave osobe podnose karboksihemoglobin razine do 5% bez ikakvih poteškoća, ali ne i osobe sa
srčanožilnim bolestima ili kroničnim bolestima pluća. Naime, u njih su zdravstvene poteškoće od
strane srčanožilnog sustava jednake onima koje se događaju u osoba koje imaju visoke razine
izloženosti CO (karboksihemoglobin razine više od 25%) što je relativno rijetko u radnim uvjetima
(npr. pri gašenju požara ili pri radu dizelskih motora u zatvorenim prostorima). Ovakva izloženost
može dovesti do ishemije miokarda, aritmija, ili čak i iznenadne smrti. Na nižim razinama CO
izloženosti, akutni učinci na srce ovise o tome kako učinkovito koronarne arterije pojedinca
povećavaju protok krvi odgovorajući na hipoksičkih stres.
METILEN KLORID (CH2Cl2)

Metaboliziranjem u jetri dijelom i na CO, metilen klorid (CH2Cl2) je dodatni izvor CO te izlaganje
metilen kloridu može dovesti do visoke razine karboksihemoglobina. Koristi se kao otapalo, za
odmašćivanje i skidanje boje ili laka. Rezultati različitih istraživanja utjecaja izloženosti CO i
nastanka bolesti srca su proturječni. Međutim, epidemiološke studije ukazuju da visoka razina
izloženosti CO može uzrokovati umjereno povećanje učestalosti srčanožilnih bolesti, a niske
razine izloženosti CO u pojedincima s već postojećim kroničnim bolestima srca mogu povećati
rizik od srčane ishemije. Mjerač za CO je jednostavan način za praćenje izloženosti.
174

UGLJIČNI DISULFID (CS2)
Ugljični disulfid (CS2) koristi se kao otapalo za ekstrakciju i otapanje masti, ulja i smola, pri
proizvodnji viskoze i tzv. umjetne svile-rajona, celuloznog filma i celofana, proizvodnji lijekova,
kozmetike, u proizvodnji ditiokarbamata, fungicida koji se koriste u poljoprivredi, kao
akceleratori u proizvodnji gume kao i drugih kemijskih proizvoda. Godine 1968. epidemiološka
istraživanja pokazala su u radnika, izloženih CS2, zaposlenih na proizvodnji viskoznog rajona
dvostruko do peterostruko veću smrtnost od srčanožilnih bolesti.
Zabilježene su razine izloženosti CS2 u zraku povezane s srčanožilnim bolestima u rasponu od 20

do 60 ppm, a nakon 5 i više godina kronične izloženosti nastaju bolesti srca. Kliničko obilježje CS 2
inducirane srčanožilne bolesti je nespecifično, a uključuje razvoj hipertenzije,
hiperkolesterolemije i hipotireoidizma. Razvija se arteroskleroza s udružena s patološkim
nalazom retinalne mikrocirkulacije u odsustvu šećerne bolesti, kao glavnom značajkom. Naime,
pregledom očne pozadine otkrivaju se mikroaneurizme i hemoragije koje liče na fundoskopski
nalaz u dijabetičnoj retinopatiji, ali treba naglasiti da se ovdje ne radi o osobi koja boluje od
šećerne bolesti.
Protumačeni su toksični učinci CS2 pri proizvodnji pesticida ditiokarbamata: reakcijom s aminima
i aminokiselinama za proizvodnju, reagiraju s koenzimima kao piridoksin. Učinak ovih reakcija je
inhibicija sustava enzima. Izravni i neizravne učinci koji slijede, povećavaju rizik za srčanožilne
bolesti: npr. mikroaneurizme, povećanje lipoproteina niske gustoće (LDL), smanjena fibrinoliza,
hipertenzije, izravne promjene u EKG-u.
Utjecaj na srčanožilni sustav je reverzibilan: smanjenje izloženosti CS2, smanjuje rizik od

srčanožilnih bolesti.
175

OTAPALA I ARITMIJE SRCA
Zabilježeni su brojni slučajevi iznenadne smrti u odnosu na izloženost visokoj razini otapala
halogeniranih ugljikovodika bilo profesionalno (u kemijskim čistionicama, hladnjačama, pri
poslovima odmašćivanja, slikanja i kemijskoj proizvodnji) ili pri zloporabi otapala.
Iako epidemiološkim studijama niske razine otapala nisu pokazala povećani rizik od srčanožilnih
bolesti (osim CS2 kao što je prije objašnjeno), eksperimantalne studije ukazuju da i niske
koncentracije inhaliranih otapala povećavaju dozu epinefrina odgovornog za razvoj
ventrikularne tahikardije i/ili fibrilacije. Niske razine izloženosti učine srce osjetljivije na učinke
kateholamina, tako da je potrebna manja doza adrenalina za proizvodnju ventrikularne
tahikardije ili fibrilacije koja je zabilježena pri izloženosti otapalima. U kombinaciji s asfiksijom i
hipoksijom ova otopala podražuju miokard preko kateholamina, koji uz ventrikularnu tahikardiju
i fibrilaciju mogu biti uzrokom iznenadne smrti.
U visokim dozama otapala mogu izazvati bradiaritmiju: dovode do sinus bradikardije te mogu
smanjiti atrioventrikularno nodalno provođenje što dovodi do atrioventrikularnog bloka,
srčanog zastoja i/ili do pojave galopnog ventrikularnog ritma.
Mali broj kemijskih tvari vezan je uz fibrilaciju ili ventrikularnu aritmiju. Takva sredstva su
halogenirani ugljikovodici bromofluorougljici (BCF), kloroform, metil kloroform, diklormetan i
trikloretilen (TCE).
Bromofluorougljici se koriste u proizvodnji sredstava za gašenje požara. Kloroform, diklormetan,

triklormetan i trikloretilen su imali davnu uporabu kao anestetici u medicini no upravo zbog
toksičnih učinaka, između ostalih i na srce, su napušteni. Kloroform se prije rabio u proizvodnji
freona, ali ga je zamijenio diklormetan. Danas su i kloroform, diklormetan i trikloretilen u uporabi
kao jako dobra svestrana otapala za mnoge organske tvari i organske spojeve. Kloroform se
osobito koristi za ekstrahiranje penicilina, a trikloretilen je jako dobro ekstrakcijsko otapalo za
masti, ulja, voskove, smole, bitumen i kaučuk. Trikloretilen je jedno od najviše upotrebljavanih
176

sredstava za kemijsko čišćenje i odmašćivanje. Najveću primjenu (90% njegove proizvodnje) je
našao u metalnoj (prilikom obrade metala) i tekstilnoj industriji (kemijsko čišćenje tkanina),
industriji stakla, u proizvodnji indiga, bojila, ljepila, razrjeđivača, korektora, lakova, parfema.
Diklormetan i trikloretilen upotrebljavaju se kao rashladna sredstva za prijenos topline u
klimatizacijskim uređajima.
ESTERI DUŠIČNE KISELINE

Izloženost esterima dušične kiseline (nitrati - polimerni materijali, eksplozivi) kao što su
nitroglicerin (gliceril trinitrat, GTN) i etilen glikol dinitrat javlja se pri proizvodnji streljiva i
eksploziva te u građevinarstvu pri primjeni dinamita, transportu praha za želatinozne eksplozive,
kao i radu na punjenju i čišćenju kontejnera nitroglicerina ili nitroglikola. Razine izloženosti su
visoke tijekom miješanja eksploziva i punjenja uložaka. Kako se esteri dušične kiseline vrlo lako
apsorbiraju kroz kožu i dišnim putom, u tih radnika su zabilježene vrijednosti GTN u plazmi i do
98,1 nmol/L (medijan). Ako se zna da je nakon uzimanja 1,0 mg GTN pod jezik ta vrijednost 5,7
nmol/L, razumljiva je ozbiljnost ishoda na srčanožilni sustav.
Godine 1950. Zabilježena je epidemija boli u prsima i iznenadne smrti u osoba koje su radile na
proizvodnji municije. Smrt se obično događala 36 do 72 sata nakon prestanka posla.
Protumačena je kao spazam koronarnih arterija koji se pojavljuje u okviru sindroma apstinencije,
prilagodbe prekidu izlaganja esterima dušične kiseline kao fiziološki odgovor na njihov
vazodilatorski učinak. Zajedno s pojavom vrućine u lice, glavoboljama i osjećajem preskakanja
srca, angina pectoris, infarkt miokarda ili iznenadna smrt, kao što je već navedeno, naziva se
angina pectoris ponedjeljka ujutro (REF).
OLOVO (Pb)
U ovih osoba najčešća je posljedica pojava povišenog krvnog tlaka, pri čemu je visina krvnog tlaka
izravno razmjerna koncentracijama olova u krvi: dvostruko povećanje koncentracije olova u krvi
povezano je s 1 mm povećanja sistoličkog i 0,6 mm povećanja dijastoličkog tlaka. Treba naglasiti
da se hipertenzija javlja i pri niskim koncentracijama olova u krvi, nižim od maksimalno
177

dozvoljenih 35 μ/L. Pretpostavlja se da putovi djelovanja kojima olovo pojačava učinak podizanja
krvnog tlaka uključuju miješanje u metabolizam kalcija, potenciranje simpatičke stimulacije i
izravnog djelovanja na glatke mišiće krvnih žila.
Rezultati epidemioloških, profesionalnih i populacijskih studija pokazuju da izloženost olovu i

preko vode podiže razinu krvnog tlaka. U vodu, kao i u opći okoliš, olovo je dospjelo, osim iz
nekontroliranih gore navedenih djelatnosti, i iz ispušnih plinova olovnog benzina te olovnih
cijevi.
KOBALT (Co)
Prvi opisi moguće povezanosti kobalta s toksičnim učincima na srce i krvne žile pojavili su se
1960. godine. Te je godine kobaltna kardiomiopatija prvi put uočena u Quebec-u (Kanada), kao
epidemija u ljudi koji su pili pivo gdje se kobalt koristio u proizvodnji piva kao stabilizator pjene.
Simptomi su bili slični bolesti beri-beri, koja se javlja u nedostatku vitamina B1- tiamina, a
uključuju kongestivnu kardiomiopatiju, venoznu kongestiju, perikardijalni izljev i policitemiju. Na
elektrokardiogramu se tipično otkriva niska voltaža, depresija ST-segmenta, inverzija T-vala i u
nekim slučajevima Q-val koji upućuje na infarkt miokarda. Uklanjanjem kobalta iz piva epidemija
je zaustavljena. Pretpostavlja se da su učinci kobalta u nastanku kardiomiopatije u ovoj
specifičnoj skupini bili izraženiji zbog zajedničkog djelovanja uz prekomjerno pijenje alkohola i /
ili pothranjenost, jer se u uvjetima profesionalne izloženosti kobaltna kardiomiopatija
dijagnosticira puno rjeđe.
ARSEN (As)
Parama i prašini arsena te njegovih spojeva profesionalno su izložene osobe pri taljenju ruda
koje sadrže arsen, prženju pirita, proizvodnje sumporne-sulfatne kiseline i korištenju arsena u
ljevaonicama stakla i keramike; zaposleni u proizvodnji, transportu ili primjeni insekticida na bazi
arsena koji su koriste u vinogradima; proizvodnji arsenskih boja, u industriji stakla i keramičkoj
industriji, u rukovanju spojevima arsena kao konzervansa u preradi krzna i kože, te proizvodnji
lijekova na bazi arsena.
178

Akutni učinak trovanja arsenom na srce odražava se pojavom aritmija, polimorfne ventrikularne
tahikardije s prolongacijom Q-T intervala koja može biti uzrokom nagle srčane smrti. Plin arsin,
pak, uzrokuje hemolizu crvenih krvnih stanica te može uzrokovati zatajenje srca: masivna
hemoliza uzrokuje hiperkalcemiju što predstavlja početak, s tim povezanih, srčanih promjena.
Subakutno trovanje arsenom opisano je kao epidemija koja se dogodila u Manchesteru,

uzrokovana pićem piva onečišćenog arsenom. Trovanjem je bilo zahvaćeno 6000 ljudi, od kojih
je 70 smrtnih ishoda povezano s kardiomiopatijom i zatajenjem srca pripisano učincima arsena.
Mehanizam djelovanja nije razjašnjen.
Kronična profesionalna izloženost arsenu u brojnim istraživanjima pokazuje 2 do3 puta veću
učestalost smrti zbog ishemične bolesti srca. Simptomi i znaci koji se pojavljuju u uvjetima
kronične neprofesionalne izloženosti arsenu putem vode za piće, pri čemu se razvija periferna
vaskularna bolest (klinička slika gangrene i auto-amputacije na donjim ekstremitetima), a
uključuju probavne poteškoće, promjene na koži često udružene s hiperpigmentacijama i
perifernom neuropatijom miješanog oblika (senzorna i motorna), rijetko se nalaze u ljudi s
kardiomiopatijom koja je uzrokovana arsenom.
Nanočestice
Pojedini nanomaterijali proizvode se već niz godina. Čestice čađe, koje su nanometarskih veličina
i rabe se u gumenim pneumaticima, proizvode se više od stoljeća. Silicijev dioksid, SiO 2 i ostali
oksidi (Ti-, Al-, Zr-) proizvode se kao nanomaterijali više od pola stoljeća i rabe kao tiksotropni
agensi u pigmentima i kozmetici. U novijim primjenama dolaze u prašcima za poliranje u
industriji mikroelektronike.
Svojstva koja čine nanočestice jedinstvenima i koja trenutačno pobuđuju veliko zanimanje u
industrijskoj i biomedicinskoj primjeni izazivaju u isto vrijeme i zabrinutost glede sigurnosti.
Posljednjih godina raste broj istraživanja vezanih za štetne učinke nanomaterijala koji pokazuju
179

da izloženost nanočesticama na osnovi silicija može utjecati na razvoj srčanožilnih bolesti.
Izloženost može biti kronična, osobito kod zaposlenih u istraživačkim laboratorijima gdje se radi
na razvoju vrhunskih tehnika, a zaposlenici rukuju, proizvode, upotrebljavaju ili raspolažu
nanočesticama. Proizvodi koji sadržavaju nanočestice na osnovi silicija, rabe se u medicinske
svrhe kao različiti lijekovi, slikovna dijagnostika, ultrazvučna dijagnostika. Naime, nanočestice su
zbog velike površine vrlo reaktivne i mogu pokazivati jedinstvenu bioraspodjelu određenu
veličinom i pokazuju međudjelovanje s bjelančevinama te doprinose nastanku ateroskleroze.
Podaci o nanorizicima dolaze uglavnom iz epidemioloških istraživanja podupiru povezanost
između čestica kao onečišćenja zraka i bolesti srčanožlniularnoga, središnjega živčanog sustava i
pluća.
Psihosocijalni čimbenici
STRES NA RADU
Još pedesetih godina prošlog stoljeća dokazi o puno većoj izloženosti stresu mladih muškaraca
koronarnih bolesnika nego u odgovarajuće usporedne skupine, potaknuli su dodatna istraživanja
odnosa stresa na radnom mjestu i njegova utjecaja, između ostalih i na srčanožilni sustav.
Istodobno, Friedman i njegovi suradnici objavljuju rezultate značajnog odnosa između
koncentracije kolesterola u serumu i vremena zgrušavanja krvi s cikličkim promjenama
izloženosti stresu na radu u skupini ispitanika. U nizu objavljenih radova koji slijede, ukazuje se
na odnos stresa na poslu i razvoja srčanožilnih bolesti. Pri tome se kao pokazatelji ishoda stresa
uzimaju upravo čimbenici rizika za bolesti srca: povišenost krvnog tlaka u radnoj populaciji,
pretilost, pušenje.
Opsežna epidemiološka istraživanja potvrđuju povezanost vrste posla i psihosocijalnih čimbenika

profesionalnog rizika za nastanak srčanožilnih bolesti. Utjecaj vrste posla na vrijednosti krvnog
tlaka pokazuju korelaciju između naprezanja na radu i kontinuirano izmjerene vrijednosti
sistoličkog krvnog tlaka, gdje se mjerenje proteže i izvan razdoblja rada, u slobodno vrijeme.
Postoje dokazi da je smanjenje u razinama zahtjeva, promjenom vrste posla, smanjena i
vrijednost krvnog tlaka, a time i vjerojatnost pobola u ovoj skupini.
180

U skupinama zanimanja, u kojima se obavljaju poslovi gdje je potrebno opetovano izvođenje
složenih brzih ili ponavljanje jednoličnih pokreta (rad na kompjuteru, pisanje na stroju, telegrafu,
poslovi urara, krojača, razvrstavanje pisama ili novčanica češće se pojavljuju bolesti srca i krvnih
žila (uz oštećenja kičme, reumatske bolesti i psihoneuroze) što je posljedica nefizioloških uvjeta
rada ili psihičkog stresa pri radu.
Rad u određenim zanimanjima kao što su profesionalni vozači, kontrolori zračnog prometa,
pomorci, piloti, pojedine skupine zdravstvenih djelatnika, koji zahtijeva zadržavanje visoke razine
budnosti kako bi se spriječilo nepoželjne događaje s mogućim posljedicama nesreća koje
ugrožavaju živote drugih ljudi ili donose ogromne materijalne štete, predstavlja veliki psihološki
teret, veći od onih na mnogim drugim radnim mjestima. Epidemiološke studije su pokazale
povezanost između ove vrste rada i srčanožilnih bolesti kao ishoda.
SMJENSKI RAD
Broj ljudi koji rade smjene je u porastu. To znači da smjenski rad jest i ostaje jedan od najčešćih
čimbenika rizika radnog mjesta za bolesti srca i krvnih žila. Veza između smjenskog rada i
nastanka ovih bolesti ide preko tri puta: neusklađenost cirkadijalnog ritma, društveni poremećaj
i promjene u ponašanju.
PREVENTIVA
Nadzor nad zdravljem zaposlenih je ključan. Pod zdravstvenim se nadzorom smatra savjetovanje
i edukacija te zdravstveni pregledi.
Rezultati zdravstvenih pregleda određuju primjenu pojedinih preventivnih mjera. Dinamiku ovih
pregleda propisuje nacionalno zakonodavstvo.
181

Osim postupaka odabira zanimanja odnosno sportske aktivnosti, i u postupku procjene i
savjetovanja o sposobnostima pri povratku na posao odnosno uključivanje u sport, u vezi s
pojedincem s bolesti srca, nerijetko je potrebna suradnja kardiologa i specijaliste medicine rada
i sporta. Ne samo u isključivo kliničkom, gdje su kompetencije kardiologa u dijagnostičkom,
terapijskom i prognostičkom pitanju odlučujuće, nego i u socio-medicinskom rješavanju pitanja.
Sama priroda posla, ali i pristup tvrtke u postupku vraćanja na posao su različiti. Npr. položaj u
kojem se nalazi pacemaker može biti značajan za neke vrste posla- primjerice za profesionalnog
vozača ako mu je pacemaker neposredno ispod mjesta gdje naliježe sigurnosni pojas za vrijeme
vožnje. Naravno, u svakom se postupku uvijek postupa strogo individualno.
4.5.3 Koža
Najčešću skupinu profesionalnih bolesti i ozljeda čine bolesti kože. Koža je najveći i najizloženiji
organ utjecajima čimbenika iz okoliša, a sve što se radi- radi se rukama. Uz kožu ruku, lice je pod
najvećim rizikom od oštećenja opasnim i štetnim utjecajima pri radu, kao što su različiti fizikalni,
biološki i kemijski čimbenici.
OZLJEDE NA RADU
Analiza ozljeda na radu u Republici Hrvatskoj 2015. godini pokazala je da su rane i površinske ozljede
najčešće ozljede na radu. Kako opasnosti obuhvaćaju mehaničke i termičke opasnosti, opasnost od
električne struje i od požara i eksplozije, svaka od njih može uzrokovati oštećenje kože.
Mehaničke opasnosti, zbog djelovanja oštrih i hrapavih površina i dijelova alata i strojeva, njihovom
čestom uporabom mogu zbog ponavljanih pritisaka na šake uzrokovati hiperkeratoze i žuljeve. Na
koži se mogu pojaviti i tvorbe koje su posljedica reakcije na strano tijelo, kao što je slučaj kod
prodora vlakana u kožu (staklena, mineralna, kamena vuna).
182

Izravan kontakt kože s hladnim površinama, kao što su hladni metalni dijelovi alata ili smrznuti
proizvodi, uzrokuje ozebline, a kontakt s vrućim dijelovima opekline. U slučaju direktnog kontakta
kože s hladnim ili toplim površinama te pri pritisku na kožu može se pojaviti urtikarija.
Pri udaru električne struje na mjestu kontakta s izvorom električne struje dolazi do opekline kože s
različitim stupnjem nekroze tkiva. Požar i eksplozija također dovode do ozljeda i opeklina kože.
Bojne profesionalne štetnosti mogu uzrokovati i nekoliko kliničkih slika profesionalnih bolesti:
Fizikalni štetnosti:
1. vibracije (Raynaudeov fenomen)
2. zračenja (ionizacijsko – radiodermatitis, malignomi,
Sunčevo – UV, toplinsko i ionizirjuće – opekline, maligni tumori
UV+kemijske štetnosti/biljke – IKD, AD
3. hladnoća (Raynaud, urtikarija, uzebline različitih stupnjeva)
4. toplina (opekline), toplina i vlaga (upala žlijezda znojnica i lojnica)
Kemijske štetnosti
Najčešći uzrok profesionalnih bolesti kože je izloženost različitim kemikalijama koje imaju
nadražujuća (iritativna) svojstva ili mogu uzrokovati reakcije preosjetljivosti.
1. Nadražljivac ili iritans kože je svaki čimbenik koji u dodiru s kožom u dovoljnoj koncentraciji
i kroz dovoljno dugo vrijeme može uzrokovati oštećenje stanica.
Jaki ili primarni nadražljivci mogu nakon jednokratne izloženosti uzrokovati vidljiva
oštećenja kože odnosno akutni iritativni kontaktni dermatitis ili čak kemijske opekline. Slabi
nadražljivci dovode do oštećenja kože obično nakon ponavljane izloženosti tijekom duljeg
183

vremenskog razdoblja, koje može varirati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, pa
uzrokuju kronični iritativni kontaktni dermatitis.
U praksi podjela na jake i slabe nadražljivce nije tako jasno izražena, jer učinak na kožu ovisi
prvenstveno o koncentraciji odnosno razrjeđenju tako da jaki nadražljivci u niskim
koncentracijama zapravo imaju slabe iritativne učinke. Učinak im se pojačava istovremenim
mehaničkim oštećenjem kože uzrokovanim npr. trenjem ili abrazijom.
Profesionalna izloženost slabim nadražljivcima je vrlo česta jer se u radnim procesima

uobičajeno koriste kemikalije kao što su slabe lužine i kiseline, sapuni i detergenti, organska
otapala, mineralna ulja, oksidacijska sredstva. A najčešći uzrok iritativnog dermatitisa je rad
u vodi ili s vodom, koji je značajka mnogih radnih procesa kao što su čišćenje i održavanje
prostora, priprema hrane, njega i održavanje higijene ili pranje kose u frizerskim salonima.
Osim vode, kod ovih poslova iritativna komponenta su sapuni i detergenti.
Preventiva
Budući da ne postoji objektivna metoda mjerenja intenziteta izloženosti kod kontakta kože sa
štetnostima koji uzrokuju bolesti kože, ne postoje niti standardi izloženosti odnosno »granične
vrijednosti za kožu«, koje bi odgovarale graničnim vrijednostima kod inhalacijske izloženosti
kemijskim štetnostima ili graničnim vrijednostima izloženosti pojedinim fizikalnim štetnostima Tako
ne postoje dogovorne dopustive vrijednosti za npr. koncentraciju i trajanje izloženosti kože
pojedinim kemijskim štetnostima, za intenzitet ponavljanja kontakata kemikalije s kožom, za
kombinirane izloženosti kemikalijama ili istovremeno djelovanje kemijskih i fizikalnih štetnosti na
kožu.
2. Alergeni - do sada je poznato oko 4000 kemikalija koje imaju kontaktni senzibilizacijski
potencijal, ali samo njih 25 je odgovorno za gotovo 50% svih slučajeva alergijskog
kontaktnog dermatitisa.
184

Primjeri jakih alergena su topive soli kobalta, kroma i nikla, parafenilendiamin i hidrazin,
dok su slabi alergeni npr. pesticidi kao što su bifentrin, indoksakarb ili metazaklor.
Česti profesionalni alergeni su metali (npr. nikal, krom, kobalt, zlato, platina), aditivi za gumu (npr.
ubrzivači merkaptobenzotiazol - MBT, karbamati, tiurami, tiouree), plastične mase i sintetske smole
(npr. epoksi, fenolni i akrilatni monomeri, amini, anhidridi, kolofonij, terpentin), biocidi (npr.
nformaldehid i spojevi koji oslobađaju formaldehid, glutaraldehid, izotiazolinoni), kozmetički
preparati (npr. parafenilendiamin, gliceril tioglikolat, parabeni, različiti drugi konzervansi, mirisi,
eterična ulja).
Najčešćim profesionalnim alergenima smatraju se upravo soli metala. Šesterovaljani krom prisutan
je u cementu, antikorozivnim premazima, tekućinama za hlađenje pri obradi metala i sredstvima za
štavljenje kože. Kobalt i nikal su također širokoprisutni u metaloprerađivačkoj industriji.
Spomenuti aditivi za gumu, kao što su merkaptobenzotiazoli, karbamati, tiurami i tiouree , mogu
uzrokovati senzibilizaciju kod radnika u industriji prerade gume ali i kod korisnika, posebno
zdravstvenih radnika, radnika na poslovima čišćenja i održavanja odnosno svih osoba koje moraju
koristiti gumene rukavice.
Fenolne, akrilatne i epoksidne smole i njihovi katalizatori su potentni alergeni relevantni u

proizvodnji automobila, avioindustriji, brodogradnji, grafičkoj industriji te npr. kod zubara ili
kozmetičara koji ugrađuju umjetne nokte.
Kod frizera je poznati rizik alergije na parafenilendiamine u bojama za kosu, amonij persulfat u
sredstvima za izbjeljivanje, tioglikolate u preparatima za trajnu ondulaciju i kokamidopropilbetain u
šamponima.
185

Alergogene biocidne kemikalije nalaze se u tekućinama za obradu metala, u proizvodnji papira, u
bojama, ljepilima, dezinfi cijensima za vodu i površine, higijenskim sredstvima, sapunima pa čak i
zaštitnim kremama.
Brojne biljne vrste sintetiziraju alergogene tvari koje mogu predstavljati rizik za poljoprivredne i
šumarske radnike, cvjećare, vrtlare i radnike u ugostiteljstvu. I neki proizvodi dobiveni od biljaka kao
što su kolofonij, terpentin, eterična ulja i mirisi su također poznati profesionalni alergeni. Mnogi
navedeni profesionalni alergeni kao što su boje za kosu, nikal, krom, aditivi (ubrzivači) za gumu,
konzervansi u kozmetičkim sredstvima i mirisi su gotovo sveprisutni i u suvremenom životnom
okolišu, što komplicira postupak razlučivanja radi li se u konkretnom slučaju o neprofesionalnom ili
profesionalnom alergenu, tj. da li se radi o profesionalnoj bolesti kože.
3. U realnim radnim uvjetima moguće je istovremeno djelovanje više štetnih čimbenika na

kožu, što rezultira pojačanim, aditivnim ili sinergističkim učincima. Tako npr. mehanička
abrazija kože zbog rada s alatima ili kontakta s grubim površinama ili česticama oštećuje
kožu i omogućuje jače djelovanje nadražljivaca ili alergena. Ista situacija se događa nakon
odmašćivanja kože zbog djelovanja organskih otapala ili detergenata. Smanjenje otpornosti
kože koje nastaje zbog djelovanja nadražljivaca, okluzije pri dugotrajnom korištenju
rukavica ili čestog močenja kože potencira mogućnost razvoja alergijske reakcije kože.
Upravo zbog navedenih interaktivnih djelovanja teško je u pojedinačnim slučajevima
izdvojiti i kontrolirati samo jedan uzročni čimbenik profesionalne bolesti kože. Zato pri
procjeni rizika od oštećenja i bolesti kože treba uvijek uzimati u obzir sve moguće rizike koji
postoje u radnom procesu i mogu štetno djelovati na kožu.
186

Biotičke štetnosti: Bakterije, virusi, gljivice i paraziti uzrokuju različite infekcije na koži, a mogu
izazvati i sistemske reakcije. Najčešće zarazne bolesti kože su:
1. herpesvirusna infekcija,
2. svrab,
3. bakterijske ili gljivične infekcije kod zdravstvenih radnika zbog kontakta s bolesnicima,
4. gljivične i sekundarne bakterijske infekcije na koži šaka kod radnika koji često i dugo moče
ruke.
Biotičke štetnosti životinjskog porijekla: Mikroorganizmi se mogu prenositi s čovjeka na čovjeka, ali
i sa životinje na čovjeka (zoonoze - primarno zarazne bolesti životinja, od kojih obolijevaju ljudi koji
su u direktnom kontaktu sa životinjama,njihovim produktima i otpacima). Najčešće zoonoze i
zarazne bolesti koje zahvaćaju kožu, a javljaju se zbog izloženosti na radnom mjestu mogu biti:
1. kožni oblik antraksa u obliku maligne pustule koja nastaje u dodiru s bolesnim životinjama,
lešinama, dlakom, vunom i krznom,
2. erizipeloid odnosno akutna upala kože koja nastaje na mjestu ozlijeđene kože nakon
kontakta sa zaraženim mesom domaćih životinja ili ribe, gljivične infekcije koje se prenose
s konja, krava, svinja, mačaka i pasa,
3. čvorići mljekara koji su posljedica prijenosa virusne infekcije tijekom mužnje sa zaraženog
vimena na ruke,
4. upala kože zbog uboda krpelja, uključujući boreliozu,
Biotičke štetnosti biljnog porijekla:

Biljke i životinje u kontaktu s kožom mogu izazvati mehaničku i kemijsku iritaciju,
alergijsku,fototoksičnu i fotoalergijsku reakciju. Mehanička oštećenja mogu nastati zbog kontakta
kože s biljkama i njihovim ljuskama, oštrim listovima, trnovima i bodljama, što omogućuje i
potencira iritativni i alergijski učinak spojeva koji se nalaze u biljkama.
Iritacija kože nastaje pri kontaktu s iritativnim kemijskim spojevima koji se nalaze u nekim biljkama.
Radi se najčešće o kalcijevom oksalatu koji se nalazi u stabljikama ili u cvijetovima narcisa,
187

difenbahija, tulipana, zumbula, rododendrona. Iritativno svojstvo imaju i protoanemonin (u
anemoni, klematisu, žabljaku), izotiocijanati (u kupusu, cvjetači, rotkvici, češnjaku), diterpen esteri
(u biljkama porodice mlječika, npr. božićna zvijezda), bromelain (u ananasu).
Neke biljke (celer, mrkva, peršin, komorač, citrusno voće, smokva) sadrže fototoksične psoralene.
Kontakt sa sokom ovih biljaka uz izloženost sunčevu zračenju uzrokuje upalu kože različitog
intenziteta, koja može progredirati sve do buloznih promjena, a nakon izlječenja ostavlja
hiperpigmentaciju.
Mnoge biljke sadrže alergogene sastojke. Kemijski spojevi odgovorni za alergijsku reakciju u
kontaktu s biljkama su primin, seskviterpen laktoni, tulipalin. Kontaktni alergijski dermatitis može
biti uzrokovan kontaktom s biljnim sokom nakon rezanja stabljike biljaka i cvijeća. U našim uvjetima
biljke s alergogenim potencijalom su krizanteme, tulipani, gerberi, zumbuli, karanfi li, ljiljani, dalije,
margarite, jaglac, maslačak, buhač, magnolija, kamilica, suncokret.
Kontaktnu urtikariju može izazvati direktan kontakt s brojnim sirovim namirnicama, kao što su
povrće (mrkva, luk, češnjak, celer, peršin, vlasac, rajčica), voće (kivi, banana, bobičasto voće), kikiriki,
pšenica i soja, riba i rakovi, meso (govedina, svinjetina), mlijeko i mliječni proizvodi, jaja, začini
(cimet, vanilija, paprika, muškatni oraščić, menta).
Izravan kontakt s nekim životinjama (meduze, gusjenice) i biljkama (kopriva) također dovodi do
pojave urtikarije na koži uz izražene smetnje pečenja i svrbeža.
188

Tablica 10. Najčešće profesionalne bolesti kože (Izvor: Bogadi-Šare A i sur. Smjernice - Pristup
profesionalnim bolestima kože u medicini rada. Zagreb 2014)
Točka Liste Međunarodna klasifikacija
Profesionalna bolest
profesionalnih bolesti Uzrok nastanka bolesti i srodnih stanja –
kože
(LPB) 10. revizija (MKB-10)
Bolesti kože uzrokovane tvarima kojima je znanstveno potvrđeno alergijsko ili nadražujuće djelovanje, ovisno o
uzroku nastanka profesionalne bolesti
Krom i nikal ili njihovi spojevi, Alergijski kontaktni

7, 11, 29.5, 47 L23.0
benzokinoni dermatitis (AKD)
Anorganske kiseline,
anorganski spojevi dušika,
10.1, 10.3, 14.2, 17,
alifatski i aliciklički ugljikovodici Iritativni kontaktni L24.1, L24.2, L24.5, L24.8,
18, 19, 22, 24, 29.2,
iz nafte i njihovi halogenirani dermatitis (IKD) L24.9
33, 47
derivati, alkoholi, ketoni,
organske kiseline i naftoli
Formaldehid, fenoli, homolozi i

halogenirani derivati fenola,
25, 29.1, 30.2, 47 AKD, IKD L23.5, L24.5, L25.3
alifatski amini i halogenirani
derivati
Urtikarija (kontaktna)
L50.0, L50.2,
alergijska i fi zikalna
(vibracijska, kontaktna,
47 Ostali fizikalni i kemijski učinci hladnoća, vrućina, L50.4, L50.6,
trenje, pritisak, solarna)
IKD (mehanička L50.9, L56.3, L24
iritacija)
Bolesti uzrokovane ionizirajućim zračenjima
Bolesti uzrokovane neionizirajućim zračenjima
Zarazne ili parazitske bolesti prenesene na čovjeka sa životinja ili životinjskih ostataka,
Zarazne ili parazitske bolesti uzrokovane radom u djelatnostima gdje je dokazan povećan rizik zaraze
Bakterije prenesene sa životinje
Bakterijske infekcije L02.0, L02.1,
44, 45 na čovjeka ili s čovjeka na
kože L02.4, L02.9
čovjeka
Bolesti kože i maligni tumori kože uzrokovani čađom, katranom, bitumenom, antracenom ili njegovim spojevima,
mineralnim i drugim uljima, karbazolom ili njegovim spojevima i nusproizvodima destilacije ugljena
189

Arsen, krom (VI), halogenirani
derivati aromatskih
ugljikovodika, aromatski amini i
2, 7, 28, 30.1, 46 derivati, čađa, katran, bitumen, Malignomi kože C44, C63.2
antracen i njegovi spojevi,
karbazol i njegovi spojevi,
nusproizvodi destilacije ugljena
Alifatski i aliciklički ugljikovodici

17, 46 Akne L70.8
iz nafte, mineralna i druga ulja
Promjene pigmentacije
29.5, 46 Benzokinoni L81.9
kože
190

Rizična zanimanja
Sapuni i detergenti, aditivi za gumu i rad u vodi ili s vodom (engl. wet work) rizični su čimbenici
prisutni u zanimanjima: cvjećari i vrtlari, čistači, električari, frizeri, fotografi, građevinski radnici,
parketari i podopolagači, kozmetičari, pedikeri, kuhari, slastičari, pekari, ugostitelji, ličioci, ljevači,
mesari, metalski radnici, mehaničari, galvanizeri, obućari, poljoprivrednici, radnici u proizvodnji
plastičnih masa i gume, stolari, tekstilni radnici, tiskarski radnici, zdravstveni radnici, veterinari,
zubari, zubarski tehničari.
Tablica 11. Rizična zanimanja kod kožnih bolesti

Zanimanje Nadražljive kemikalije Alergogene kemikalije
Antiseptici: formaldehid, glutaraldehid, glioksal,
kvarterni amonijevi spojevi, izotiazolinoni,
hipokloriti s dikromatom
Alati: nikal
Pomoćna sredstva: lanolin, propilenglikol
Konzervansi: parabeni
Antioksidansi
Parfemi
Anestetici: propanidid
Lokalni anestetici: prokain
Spojevi žive: amalgam i dezinfi cijensi
Zdravstveni Protuupalna sredstva: piperazin
radnici, Dezinficijensi, detergenti Antibiotici i sulfonamidi
veterinari Benzodiazepini
Fenotiazini
Citostatici: antimitotici
Bojila (Sudan III, IV)
Fiksativi: krom, glutaraldehid
Epoksidne smole
Radiološke kemikalije: hidrokinon, pirokatehol
Izotiazolinoni (Kathon CG)
Gumene rukavice: tiurami, karbamati, MBT, IPPD
Lateks sa praškastim vegetabilnim proteinima
Peru balzam
Biljni ekstrakti
191

(Met)akrilati
Antiseptici: formaldehid, glutaraldehid, glioksal,
eugenol,
kvarterni amonijevi spojevi, izotiazolinoni,
Zubari i
hipokloriti s
zubarski Dezinfi cijensi, detergenti
dikromatom
tehničari
Lokalni anestetici: prokain
Gumene rukavice: tiurami, karbamati, MBT, IPPD,
lateks
Alati: nikal
Klinička slika
Najčešće profesionalne bolesti kože su alergijski kontaktni dermatitis, iritativni kontaktni dermatitis
i kontaktna urtikarija. Treba razlikovati iritativne od alergijskih upala kože
192

Tablica 12. Razlike između alergijskog kontaknog dermatitisa, iritativnog kontaknog dermatitisa i
kontaktne urtikarije
Alergijski kontaktni Iritativni kontaktni Kontaktna
Bolest
dermatitis dermatitis urtikarija
Urtikarija
(koprivnjača) je
bolest
kože kod koje na
koži nakon
kontakta s
uzročnim
čimbenikom
izbijaju urtike,
koje se mogu
Upalna dermatoza Nespecifi čna lokalna
proširiti i na
koja nastaje kao upalna reakcija
udaljenije dijelove
posljedica kasne reakcije karakterizirana eritemom,
kože ili cijelo
preosjetljivosti tipa IV edemom ili nekrozom
tijelo.
po Coombsu i Gellu na nastala nakon jednog ili
Definicija Premda
kontaktni alergen kod ponavljanog kontakta s
mehanizmi
prethodno senzibilizirane uzročnim čimbenikom,
nastanka
osobe na dijelu kože koji je na dijelu kože koji je bio
mogu biti i drugi,
bio u direktnom kontaktu s u direktnom kontaktu s
najčešće
uzročnim čimbenikom uzročnim čimbenikom
nastaje kao
posljedica rane
alergijske reakcije
preosjetljivosti
tipa I po Coombsu
i Gellu na
kontaktni alergen
kod prethodno
senzibilizirane
osobe.
193

Javljaju se
izdignute,
crvenkaste
ili blijede
promjene različite
Crvenilo, svrbež, žarenje, oteklina, pojava mjehura
veličine i oblika,
Klinička slika (vezikula), suhoće, krasta, fi sura, ragada i zadebljanja
tzv. urtike.
kože.
Izbijanje urtika
obično je
popraćeno jako
izraženim
svrbežom.
Javljaju se
Najčešće se javljaju 24 do neposredno ili
Javljaju se tijekom
72 sata nakon izloženosti unutar
izloženosti ili najkasnije
Simptomi ali se isto tako mogu razviti petnaest minuta
unutar 48 sati nakon
od 5 sati do sedam dana nakon kontakta
izloženosti
nakon izloženosti s uzročnim
čimbenikom
Simptomatski češće
Simptomatski češće
prisutni svrbež, eritem i
prisutno žarenje, pečenje
vezikule uz često prisutno
Diferencijacij i ljuštenje kože koje je
širenje promjena i izvan
a uglavnom prisutno na
mjesta kontakta. U nekim
u kliničkoj dorzumu šaka. Promjene
slučajevima moguća je šira
slici na koži redovito su
lokalizacija promjena izvan
ograničene na mjesto
mjesta primarnog kontakta
kontakta
s alergenom.
Direktnim kontaktom, aerogenim širenjem (aerosoli, pare, dimovi, prašine),

Način
kombinacijom
izloženosti
direktnog kontakta ili aerogenog širenja uz izloženost UV zračenju
194

Najčešće šake i podlaktice, ali je moguće i na ostalim otkrivenim dijelovima
Lokalizacija tijela kada je
riječ o aerogenom širenju.
Među profesionalnim bolestima uzrokovanima kemijskim agensima dermatitis ili ekcem čini glavnu
skupinu. Obično se naziva kontaktnim, pod čime se podrazumijeva oštećenje kože nastalo upalom
površinskog sloja kože (epidermitis), a očituje se eritemom, vezikulacijom, eksudacijom,
krustacijom i deskvamacijom, bilo da te promjene nastaju u vremenskom slijedu odvojeno, bilo da
se javljaju istodobno.
Iritativni kontaktni dermatitis je kontaktni dermatitis uzrokovan primarnim kožnim iritansom. To je
agens koji izaziva vidljive kožne lezije na mjestu prvog kontakta s normalnom kožom većine osoba
koje prethodno nisu senzibilizirane tim agensom i to kad djeluje u dovoljnoj količini i dovoljnoj
duljini izloženosti, ovisno o specifičnoj jakosti djelovanja. Na primjer, alkalije će iritirati svačiju kožu
kod dulje izloženosti, dok će koncentrirane soli nekog teškog metala oštetiti svaku kožu i kod kratke
izloženosti.
Alergijski kontaktni dermatitis uzrokovana je agensom koji izaziva senzibilizaciju. To je agens koji
obično nakon prvog kontakta ne izaziva, ali nakon ponovljenog kontakta može izazvati vidljive kožne
lezije. Postoje vrlo velike individualne varijacije u osjetljivosti na pojedine agense (u pravilu u
svjetloputi ljudi osjetljiviji od tamnoputih). Poznato je da postoje i individualni rizični čimbenici
razvoja profesionalnih bolesti kože (svijetla put, atopija, oštećenje funkcija kožne barijere). Prisutni
poremećaji kože (psorijaza, atopsijski dermatitis, kontaktni dermatitis, alergijske, imunološke,
autoimune te prirođene boesti) također su rizični čimbenici za profesionalne bolesti kože.
195

Dijagnostika
Osnova za postavljanje dijagnoze profesionalnih kožnih bolesti su:
1. Radna anamneza
2. Anamneza
3. Klinička slika (prethodno opisana)
4. Dijagnostičke metode
Iz radne anamneze je važno doznati o školovanju, zanimanju, ukupnom radnom stažu, kronološkom
redoslijedu poslova koje je obavljao od početka radnog staža. Izuzetno je važno saznati: opis
sadašnjih poslova i radnih zadataka, kojim je štetnostima radnik izložen (iz Procjene rizika, po
mogućnosti učiniti obilazak radnog mjesta), intenzitetu trajanju i načinu izloženosti štetnostima,
korištenje zaštitnih sredstava (rukavice, odjeća, kreme) i njihovoj učinkovitosti, postoje li istih ili
sličnih oboljenja u njegovoj radnoj sredini te tvari s kojima dolazi u dodir izvan radnog mjesta.
BOLESTI U SVEZI S RADOM

Bolesti kože koje nisu uzrokovane štetnostima opisanim na Listi profesionalnih bolesti čine bolesti
u svezi s radom.
Trofičke promjene kod varikoziteta, zaostale hiperpigmentacije nakon upala.
PRVA POMOĆ
Prva pomoć se sastoji od uklanjanja uzroka ili izbjegavanja svega što uzrokuje kontaktni
dermatitis. Da bi se spriječila infekcija i izbjeglo nadraživanje, osoba treba redovno čistiti
područje vodom i blagim sapunom. Mjehuri se ne smiju otvarati. Upotrebom suhih zavoja
također se može spriječiti širenje infekcije.
Kortikosteroidne kreme ili masti obično ublažuju simptome blagog kontaktnog dermatitisa sve
dok osoba ima mnogo mjehura, kao što je često pri dermatitisu otrovnim bršljanom. Katkada
se za teške slučajeve kontaktnog dermatitisa propisuju tablete kortikosteroida, npr. prednizon.
196

U nekim situacijama antihistaminici olakšavaju svrbež, ali u većini slučajeva kontaktnog
dermatitisa nisu posebno od pomoći.
PREVENCIJA
Prevencija štetnog utjecaja rada na kožu ruku postiže se tehničkim i organizacijskim
mjerama koje se temelje na osnovnim principima zaštite na radu i obuhvaćaju:
— sprječavanje izloženosti eliminiranjem ili smanjenjem opasnosti ili štetnosti na
njihovom izvoru,
— kad to nije moguće, smanjenje izloženosti i štetnog kontakta s kožom,
— kod postojećeg kontakta smanjenje štetnog djelovanja na kožu.
Tehničke i organizacijske mjere

Izobrazba i informiranje radnika u sklopu provedbe mjera zaštite zdravlja ključni je korak u
prevenciji. Radnike je potrebno informirati o radnom procesu i rizicima koji iz njega proizlaze,
načinima prevencije, vrsti i načinu uporabe osobne zaštitne opreme te načinu održavanja svih
dijelova osobne zaštitne opreme koje koriste u radu.
Od osobne zaštitne opreme za zaštitu kože od štetnog utjecaja kemikalija koriste se zaštitne maske,
odjeća, obuća i rukavice. Za zaštitu kože trupa, donjih dijelova tijela, nogu i stopala preporuča se
nošenje zaštitnih radnih pregača i cipela od odgovarajućeg materijala, a u pojedinim slučajevima
primjenjuju se odijela za kemijsku zaštitu.
Osim ispravnog načina rada i uporabe zaštitnih rukavica, na sprječavanje oštećenja i bolesti kože na
radu bitno utječe i pravilna i redovita njega kože ruku, koja uključuje uporabu zaštitnih krema i
krema za njegu kože. Primjena zaštitnih krema ne može zamijeniti zaštitne rukavice, već ih je
najbolje upotrebljavati zajedno kako bi se dobio potpuni učinak.
Na radnim mjestima na kojima postoji opasnost od nastanka profesionalnih dermatoza ne smiju

raditi osobe koje boluju od kroničnih dermatoza, osobe kod kojih je koža već konstitucionalno
197

promijenjena i atopičari. Osobna zaštita obuhvaća osobna zaštitna sredstva (radna odijela, rukovice,
zaštitne kreme), poduzimanje higijenskih mjera (pranje i čišćenje - sapuni ne smiju sadržavati
slobodne alkalije). Treba zabraniti upotrebu različitih otapala za čišćenje kože: benzina, nafte,
terpentina i slično. Periodički zdravstveni pregledi obavljaju se svakih 24 mjeseci uz kožno testiranje
ovisno o tvarima s kojima osoba na radnom mjestu dolazi u kontakt. Za utvrđenje ili isključenje
profesionalne etiologije bolesti neophodno je potrebna alergološka obrada na specifične alergene,
tj. na tvari kojima je radnik izložen na radnom mjestu. Oboljelu osobu treba isključiti iz kontakta sa
štetnim tvarima, što znači promjenu dotadašnjeg radnog mjesta. Ukoliko se radi o atopičaru kod
kojeg postoje kliničke manifestacije kožnih promjena ili druge manifestacije alergijskih bolesti, treba
uzeti u obzir prekvalifikaciju, imajući u vidu mogućnost unakrižne reakcije. U slučajevima u kojima
je utvrđena specifična senzibilizacija na jednu ili više tvari s radnog mjesta, ali bez kliničkih
manifestacija na koči, radna sposobnost nije ograničena. Utvrđena senzibilizacija ne znači bolest ili
kontraindikaciju za rad, već postojanje mogućnosti za nastanak bolesti pod određenim uvjetima.
Mlade radnike koji su tek počeli raditi, a kod kojih su se pojavile promjene na koči treba isključiti iz
kontakta s nadražljivcima kože čim se utvrdi da bolest pokazuje tendenciju recidiviranja.
4.5.4 Mišićno-koštani sustav
Bolesti mišićno-koštanog sustava su česte u općoj populaciji, a u radnoj populaciji i u osoba koje
se bave sportom, još češće. Procjenjuje se da godišnje oko 25 % populacije u svijetu oboli od
neke od bolesti koštano-zglobnog sustava.
OZLJEDE NA RADU
Iščašenja, uganuća i nategnuća, čine u Republici Hrvatskoj drugu po redu skupinu po učestalosti
ozljeda na radu (25,52% svih prijavljenih ozljeda na radu u 2014. godini). Prijelomi kostiju su treća
najučestalija vrsta ozljede na radu (15,41%).
198

Sindomi prenaprezanja
Sindromi prenaprezanja kronična su oštećenja prvenstveno mekih tkiva:na tetivama, njihovim
ovojnicama, hvatištima tetiva za kosti, burzama ili živcima. Nastaju zbog kumulativne i pretjerane
upotrebe i prenaprezanja pojedinih statodinamičkih dijelova sustava za kretanje i zato se još
nazivaju i bolestima kumulativne traume (točka 41 Liste profesionalnih bolest). Sindromi
prenaprezanja nastaju pod utjecajem jednog štetnog , no najčešće zajedničkim djelovanjem više
čimbenika: ponavljajući pokreti, primjena sile, prisilan položaj, vibracije. Ponavljana trauma s
vremenom nadvlada sposobnost regeneracije tkiva tetiva, hrskavica, sluznih vrećica ili mišića .
Prepoznato je 12 vrsta sindroma prenaprezanja:

1. tenosinovitis (upala sinovijalno ovojnice tetive) i/ili tendinitis (upala tetive). Na tetivama
se javljaju kao upale, tj. tendinitisi, tendovaginitisi i tenosinovitisi, a rezultat su
dinamičkog opterećenja i ponavljajućih pokreta. U profesionalnim uvjetima najčešće ih
se nalazi na tetivama šaka, a javljaju se i na tetivama u lakatnom i ramenom zglobu.
2. De Quervainova bolest - na šaci se može javiti upala tetive bilo kojeg prsta šake, a
najčešća je upala tetiva u području korijena palca, odnosno koja nastaje zbog brojnih
pokreta dviju tetiva u zajedničkoj ovojnici. Ova bolest se često javlja pri ponavljajućim
pokretima cijeđenja, štipanja i hvatanja.
3. „Trigger finger“ ili škljocavi prst je upala tetive kod koje dolazi do zadebljanja tetivne
ovojnice i zbog toga do otežanog i bolnog klizanja tetive. Često se javlja pri radu s alatima
s okidačem uz dugotrajan čvrsti stisak šake.
4. Gangliomi –nastaje kao rezultat naprezanja šake (ponavljajućih pokreta prstiju ili brojnih
stisaka šake uz primjenu sile). Prezentira se kao ciste ispunjene želatinoznim sadržajem
koje nastaju nakupljanjem tekućine između tetivnih ovojnica.
5. Teniski lakat, tj. upala vanjskog epikondila nastaje pri dugotrajnom i ponavljajućem
opterećenju mišića koji ispružaju šaku i prste, a čije tetive se hvataju u laktu za vanjski
epikondil nadlaktične kosti. Naprezanje hvatišta epikondila je posebno izraženo pri
snažnom stisku šake i pokretanju šake prema gore uz otpor, kao kod „back handa“ u
199

tenisu, zbog čega se ovo stanje naziva teniski lakat. Nastaju uslijed čestih rotacija
podlaktice u jednom ili drugom smjeru uz primjenu sile.
6. Golferski lakat, tj. upala unutarnjeg epikondila nastaje pri ponavljajućem opterećenju
mišića koji savijaju prste i šaku, jer se njihove tetive u laktu hvataju za unutarnji epikondil.
Ove kretnje su prisutne kod npr. bacača ili igrača golfa, zbog čega se ovaj sindrom naziva
golferski lakat. Epikondilitisi se ne javljaju samo kod sportaša, već i kod mnogih drugih
profesija zbog kružnih pokreta, npr. pri čišćenju, pranju prozora, zidanju, žbukanju,
bojanju zidova, kopanju,cijepanju drva, upotrebi alata ili pri sličnim poslovima. Tako
epikondilitise često susrećemo kod krojača, zidara, mehaničara, keramičara i mnogih
drugih radnika. Epikondilitisi se razvijaju pri svakoj prekomjernoj aktivaciji mišića čije se
tetive hvataju na epikondile, pa se tako mogu javiti i pri radu s računalom, odnosno
mišem, jer su aktivni i stalno napregnuti mišići koji podižu šaku u ručnom zglobu prema
gore i mišići koji podižu prste, a čije se tetive vežu na epikondil u lakatnom zglobu. nastaju
zbog čestih rotacija podlaktice u jednom ili drugom smjeru uz primjenu sile.
7. Tendinitis tetive bicepsa mogu se javiti i u ramenom zglobu kao npr. upala tetive duge
glave dvoglavog mišića nadlaktice.
8. Sindrom sraza ili „impingement“ sindrom je poseban oblik sindroma prenaprezanja je, pri
čemu kod svakog podizanja ruke iznad razine ramena dolazi do pritiska gornje izbočine
nazvane „kvrga“ nadlaktične kosti na rotatornu manžetu ramena. Rotatorna manžeta
sastoji se od tetiva i četiri mišića koji pokrivaju „glavu“ nadlaktične kosti i oblikuju „kuglu“
ramena. Pri podizanju ruke rotatorna manžeta se nađe između velike kvrge nadlaktične
kosti i struktura u vrhu ramena, što dovodi do njezinog priklještenja. Dok u zdravom
ramenu ima dovoljno mjesta između ovih struktura i ne dolazi do kompresije manžete,
kod prekomjernog izvođenja određenih pokreta, dugotrajnog naprezanja i istezanja
struktura ramenog zgloba, starenja i trošenja tetiva, skvrčavanja zglobnih kapsula te
slabosti mišića, rotatorna manžeta pri svakom pokretu ruke iznad razine ramena bude
„udarena“ što dovodi do bolova,ograničenja pokretljivosti i smanjenja funkcije ruke.
Sindrom sraza je čest kod sportaša koji podižu ruke iznad glave, kao što su plivači ili
200

tenisači, ali i kod radnika koji rade na poslovima bojanja, zidanja i drugih građevinskih
radova.
9. Sindrom karpalnog kanala, tj. oštećenje središnjeg živca šake, koji u području ručnog
zgloba prolazi kroz karpalni kanal, formiran s gornje strane kostima zapešća i s donje
strane snažnim i širokim ligamentom. Pri ponavljajućim pokretima šake i prstiju dolazi do
brojnih pokreta tetiva unutar kanala i zbog toga do nakupljanja tekućine, a s vremenom
i razvoja neelastičnog vezivnog tkiva. Tekućina ili vezivno tkivo u čvrsto uokvirenom
kanalu dovodi do pritiska na ostale strukture, od kojih je središnji živac najosjetljiviji.
Dolazi do njegovog oštećenja, što se očituje trncima, osjećajem peckanja, smanjenjem
osjeta, bolovima i mišićnom slabošću šake. Sindromi prenaprezanja obuhvaćaju i
kompresivna oštećenja perifernih živaca uzrokovana pritiskom u anatomski uskim
prostorima (kanalima/tunelima),pa se zbog toga zovu i kompresivne mononeuropatije i
kanalikularni ili tunelarni sindromi Sindrom karpalnog kanala javlja se kod fizičkih i
građevinskih radnika, masera, frizera, fizioterapeuta, daktilografa, krojača, šivača,
pakirera, radnika u mesnoj industriji, montera, radnika na sastavljanju proizvoda i mnogih
drugih radnika. Često se javlja i kod radnika koji rade s računalom, pa se zato još naziva
„kompjutorska šaka“.
10. Kompresivno oštećenje ulnarnog živca u Guyonovom kanalu (na dlanu šake blizu ručnog
zgloba) je, također, kompresivni kanalikularni sindrom koji nastaje pri ponavljajućim
pokretima u ručnom zglobu ili još češće pri ponavljanim i stalnim pritiscima na taj dio
dlana. Tako se može javiti kod čvrstog držanja upravljača bicikla i upravljačkih ručica nekih
strojeva ili zbog udaranja i pritiskivanja dlanom upravljačkih tipaka strojeva.
11. Sindrom kubitalnog kanala je oštećenje živca koje nastaje zbog pritiska sa stražnje strane
unutarnjeg epikondila nadlaktične kosti, gdje živac prolazi kroz žlijeb u kosti, a očituje se
u obliku trnaca i obamrlosti malog prsta i dijela prstenjaka te vanjskog dijela podlaktice.
Oštećenje se javlja zbog dugotrajnih i ponavljanih savijanja ruke u laktu, pri čemu dolazi
do pretjeranog istezanja živca u žlijebu, pa vremenom može doći do trajnog oštećenja.
Sindrom može nastati npr. pri stalnim i brojnim pokretima potezanja poluga alata ili
strojeva ili pri čestom dosezanju i dohvaćanju predmeta.
201

12. Burzitis, tj. upala burza zbog prenaprezanja, vanjskog pritiska i trenja pri ponavljajućim
pokretima može se pojaviti, odnosno sluznih vrećica, koje su smještene blizu zglobova, a
funkcija im je smanjenje trenja između tetiva i kosti. Upala često ugrožava burze u laktu,
ramenu, kuku, koljenu i u okolini pete, a događa se kod onih osoba ili sportaša koji
učestalo ponavljaju iste kretnje, kao što su tenisači i trkači ili zidari, građevinski i drugi
industrijski radnici. Iako se sindromi prenaprezanja u profesionalnim uvjetima najčešće
javljaju na rukama, mogu nastati i na nogama, kao što je slučaj kod upale sluznih vrećica
koljenskog zgloba.
Iako se ove bolesti pojavljuju u različitim djelatnostima, najčešće su u prerađivačkoj industriji,

djelatnosti informacija i komunikacija i javnoj upravi, gdje postoji rad s računalom ili radni zadaci
koji uključuju ponavljajuće pokrete. Radi se o kroničnim bolestima koje dovode do trajnih
oštećenja funkcije te uzrokuju privremenu i trajnu radnu nesposobnost.
202

Tablica 13. Najčešći sindromi prenaprezanja uzrokovani radnim i sportskim opterećenjima
Sindrom prenaprezanja Opis patološkog stanja Uzročni uvjeti na radu i u sportu
Ponavljajući pokreti, fizičko

Tenosinovitis Upala sinovijalne ovojnice tetive
opterećenje
Ponavljajući pokreti, fizičko

Tendinitis Upala tetive
opterećenje
Upala dviju tetiva mišića koji pokreću Ponavljajući pokreti hvatanja, štipanja,
De Quervainova bolest palac prema gore i odmiču ga od pritiskivanja, iscjeđivanja, povlačenja
šake palcem
Škljocavi prst (eng. Trigger Upala i zadebljanje tetive koji Ponavljajući pokreti prstiju, dugotrajan
finger) otežavaju kretanje tetive stisak prstiju
Cista na tetivnoj ovojnici vidljiva kao

Ganglijska cista Ponavljajući pokreti uz primjenu sile
izbočina ispod kože
Ponavljajući pokreti ekstenzije ručnog

Lateralni epikondilitis Upala hvatišta tetive na vanjskoj
zgloba uz jaki stisak šake, rotacije
teniski/bacački/kuglaški lakat izbočini lakatnog zgloba
podlaktice
Ponavljajući pokreti fleksije ručnog

Medijalni epikondilitis– golferski Upala hvatišta tetiva na unutarnjoj
zgloba uz jaki stisak šake, rotacije
lakat izbočini lakatnog zgloba
podlaktice
Hvatanje, dizanje vrlo teških

Tendinitis tetive dvoglavog Upala i oštećenje tetive dvoglavog
predmeta, ponavljajući pokreti
mišića nadlaktice mišića nadlaktice
podizanja ruke
Upala, pojava boli i otoka, razvoj Ponavljajući pokreti podizanja ruke

Sindrom sraza
tendonitisa i burzitisa iznad razine ramena
Upala sluznih vrećica u lakatnom,

Burzitisi Ponavljajući pokreti, pritisak
ramenom ili koljenskom zglobu
Ponavljajući pokreti ručnog zgloba

Kompresivno oštećenje medijanog
(naročito prema van i gore),
Sindrom karpalnog kanala živca unutar karpalnog kanala
ponavljajući pokreti prstiju, pritisak na
zapešća
ručni zglob
Ponavljajući pokreti u ručnom zglobu
Kompresivno oštećenje ulnarnog
Sindrom Guyonovog tunela (pokreti prema dlanu i prema van),
živca u Guyonovom kanalu
stalni pritisak na dlan
Oštećenje ulnarnog živca u žlijebu u često savijanje lakta, pritisak u

Sindrom kubitalnog kanala
lakatnom zglobu području lakta
203

BOLESTI VEZANE UZ RAD
Radni uvjeti koji sudjeluju u razvoju ovih bolesti su dizanje, nošenje i rukovanje teretima,
neprirodan, dugotrajan i zamarajući položaj tijela, vrlo česti i repetitivni pokreti, primjena sile,
direktni pritisak na dijelove tijela i vibracije. Na nastanak bolesti utječu i ritam i organizacija rada,
normirani rad, monotonija, nepovoljni mikroklimatski uvjeti i psihosocijalni uvjeti, ergonomski
rizici kao što su statički napor, ponavljajući pokreti i nefiziološki položaj tijela, ali i organizacijski i
socijalni čimbenici.
Bolni sindromi
Neugoda, bol i smanjenje ili gubitak funkcije pojedinih dijelova sustava za kretanje često se sreću
među radno aktivnom populacijom, a posebice često uzrokuje bolove u leđima (24,7%) i mišićima
(22,8%). Najčešća bolest vezana uz rad sustava za kretanje je sindrom bolnih leđa (engl. low back
pain), a slijedi sindrom bolnog vrata (engl. neck pain), uključujući i tortikolis. Od sindroma bolnih
leđa povremeno boluje od 20 do 40 %, a trajno približno 18% svih radnika mlađih od 45 godina.
Među bolestima pogoršanim na radu prevladavaju degenerativne bolesti perifernih zglobova –

artroze, odnosno degenerativne bolesti kralježnice – spondiloze i diskartroze, gdje na težinu
kliničke slike bolesti ili njeno pogoršanje nepovoljno utječu fizička opterećenja, te rad u
nepovoljnom i prisilnom položaju tijela i osobito broj pokreta.

Bilo koja aktivnost u kojoj položaj glave ili vrata, nadlaktice ili ramena, nije pretežiti dio radnog
vremena u neutralnom položaju može izazvati sindrom bolnog vrata. Intenzitet bolova ovisi o
duljini statičkog i dinamičkog opterećenja vratnog segmenta. Najveći broj preciznih poslova
izvođenih rukama, uzrok je statičkog opterećenja vrata i pojave bolova. To je vrlo čest sindrom u
liječnika kirurških struka, osobito otorinolaringologa, oftalmologa, maksilofacijalnih kirurga zbog
držanja podlaktice pod kutom većim od 60°.
209

Pojava boli u vratu povezana s držanjem glave u izraženoj fleksiji čak i onda kada nema drugih
opterećenja. Po dosadašnjim spoznajama, kod 90% muškaraca starijih od 50 godina, i u 90% žena
starijih od 60 godina su prisutne degenerativne promjena na vratnoj kralježnici. Zbog tih
promjena osoba ne mora imati nikakve simptome, tek uz povećano radno opterećenje javljaju se
simptomi, koji onda naglo napreduju.
PREVENCIJA
Potrebno je prilagoditi radna mjesta (stolac, radni stol, videoterminal, tipkovnica).
Bolove u vratu i leđima može se smanjiti ili odložiti njihovu pojavu pravilnim držanjem tijela na
radnom mjestu. Vrlo lako, mijenjanjem navika možemo bez većih ulaganja, spriječiti pojavu
simptoma. To uključuje pravilno sjedenje, neutralan položaj ramena, držanje podlaktica na
radnoj plohi i aktivno vježbanje 5 do 10 minuta najmanje svaka 2 sata tijekom radnog dana.
Veliku ulogu imaju ergonomska rješenja u kreiranju radnog mjesta.
210

4.5.5 Reproduktivno zdravlje
Reproduktivni sustav čovjeka osjetljiviji je u odnosu na sve druge organske sustave: dostatne su
i vrlo niske koncentracije pojedinih kemijskih tvari i vrlo male doze fizikalnih čimbenika različitih
oštećenja zraka, vode i hrane koji će imati nepovoljne učinke na bilo koji stadij reprodukcijskog
lanca. Normalnim ishodom trudnoće smatra se rađanje zdravog djeteta, što je i definicija samog
kompleksnog pojma reproduktivnog zdravlja. Međutim, oko 15-20% naizgled neproblematičnih
začeća završi spontanim pobačajem. U 2-3% rođene djece zabilježena su različita oštećenja. Oko
20% njih posljedica je nasljeđa, 10% oštećenja novorođenčeta uzrokuje okoliš, a za 70% nije
poznat razlog što je poražavajući podatak. Na pitanje koliki je u tome udio radnog mjesta nema
pravog odgovora: učinci radnog mjesta na ishod trudnoće neopravdano su zapostavljeni u tim
statistikama. Gubitak trudnoće ili rađanje djeteta s različitim, većim ili manjim oštećenjima mogu
biti uzrokovani predviđenim utjecajima radnog mjesta.
Mnoge kemijske tvari (npr. pesticidi, plinovi, metali), različiti fizikalni čimbenici (zračenja,
vibracije, atmosferski tlak) i biološki čimbenici (virusi, bakterije, gljive, paraziti) mogu značajno
djelovati na začeće, tijek i ishod trudnoće. Mutageni učinci na spolne stanice u odraslih, budućih
majki i očeva, otežavaju začeće ili ga čine nemogućim.
Štetni utjecaji okoliša tijekom trudnoće i fetalnog rasta mogu imati za posljedice klinički jasne
spontane pobačaje, retardaciju fetalnog rasta ili intrauterinu smrt ploda. Pojedini učinci okoliša
se ispoljavaju tek pri porodu (prematurusi, kongenitalne malformacije i/ili kromosomske
aberacije u novorođenčadi), dok se neki prepoznaju tek kao poremećaji u rastu i razvoju djeteta
ili pojavom malignoma u dječjoj dobi (leukemije, retinoblastomi, Wilmsov tumor bubrega).
Klinički se odražavaju kao seksualne disfunkcije (impotencija ili reducirani libido) te kao promjene
u hormonskom statusu partnera, promjene u spermiogramu i u pravilnostima ovulacije. Češće se
prepoznaju kao subfertilitet ili infertilitet jednog ili oba partnera: do željenog zanošenja ne dolazi
u razdoblju od godine do najkasnije pet godina. Vrijeme potrebno do začeća ili vrijeme do
trudnoće pokazalo se učinkovitim oruđem u epidemiologiji medicine rada što proizlazi iz
definicije Svjetske zdravstvene organizacije da je neplodnost bolest reproduktivnog sustava
211

definirana kao izostanak kliničke trudnoće nakon 12 ili više mjeseci redovnih nezaštićenih
odnosa. Studije su našle da je postotak populacije pogođen ovim problemom između 7% i 26%
barem jednom tokom života, da tek oko 50% neplodnih parova zatraži liječničku pomoć i tek oko
22% se podvrgava liječenju. Neplodnost može biti uzrokovana podjednako muškim i ženskim
faktorom, biti prisutni kod oba partnera, ili biti neutvrdivi čak i modernom medicinom (idiopatska
neplodnost).
Prvotne studije, koje su bile usredotočene na mogući učinak na fetuse sada su proširene na
reproduktivno zdravlje žena i muškaraca. Ranijih godina učinci okoliša na reprodukciju isključivo
su se povezivali s izloženostima majke, dok se zanemarivala osjetljivost muških spolnih stanica na
te utjecaje, osobito između 70. i 80. dana spermiogeneze. U međuvremenu je došlo do shvaćanja
da reproduktivni toksini mogu uzrokovati hormonske izmjene koje utječu na oba spola ali i na
druge aspekte reproduktivnog zdravlja poput menstruacijskog ciklusa, ovulacije i plodnosti. Od
zabrinutosti za trudnice i njihovo dijete, pozornost se sve više premješta na čitav spektar radnih
opasnosti po reproduktivno zdravlje oba spola.
Muški čimbenici neplodnosti obuhvaćaju smanjeni broj spermija, njihovu slabiju pokretljivost ili
smanjeni broj spermija normalnog oblika. Uzroci mogu biti razni: urođeni, stečeni, okoliš, navike,
dob i drugo. U velikom broju slučajeva razlog smanjene plodnosti ne može niti biti nađen, ali
izgleda da se prosječni broj spermija kod muškaraca smanjio od početka 20. stoljeća – toliko da
neki stručnjaci zvone alarm o epidemiji neplodnosti. Uzroci mogu biti proširene vene na testisu
(varikokela) koje zagrijavaju testise i tako negativno utječu na proizvodnju normalnih spermija,
nespušteni testisi, hormonalni poremećaji (primjerice manjak testosterona), infekcije (primjerice
preboljeli zaušnjaci), genetski razlozi (primjerice Klinefeltorov sindrom), imunološki (antitijela na
spermije), kemoterapija, nedostatak nekih vitamina, alkohol, pušenje, stres, starost, štetne
kemikalije i drugo.
Ženski čimbenici neplodnosti su kompliciraniji i obuhvaćaju smanjenu ili nepredvidivu ovulaciju

(zbog hormonalnih poremećaja, policističnih jajnika ili dobi), nemogućnost dolaska jajnih stanica
ili spermija do maternice (začepljeni jajovodi, antitijela na spermije) ili smanjenu mogućnost
implantacije zametka (deformacije maternice, endometrioza ili imunološki problemi). Ponekad
212

je prisutno više faktora. Začepljenje jajovoda može biti izazvano infekcijama (primjerice
klamidijom), izvanmaterničnim trudnoćama, endometriozom i drugo. Drugi hormonalni
poremećaji mogu biti izazvani povišenim prolaktinom, tumorima, stresom, dijabetesom.
Utjecaj specifičnog radnog okoliša na reproduktivno zdravlje
Kemijske štetnosti
Najčešće zamijećeni učinci kemijskih tvari u okolišu na reprodukcijsku funkciju su u žena:
promjene u menstrualnom ciklusu češće su u izloženosti formaldehidu i otapalima; spontani
pobačaji i rađanje djece s malformacijama u izloženosti formaldehidu, otapalima, polikloriranim
bifenilima i vinil kloridu. Izloženost etilen oksidu, osobito u bolničkom okolišu, povezana je s
većom učestalosti spontanih pobačaja.
Pojedini metali, osobito teški metali čak i u tragovima, pokazuju između ostalih neželjenih
učinaka i učinke na reprodukciju u ljudi. Dokazan je toksički učinak kadmija na reproduktivni
sustav muškaraca: verificirana je testikularna nekroza, testikularni tumori, smanjenje motiliteta
spermija. U potomstvu tih muškaraca dokazani su teratogeni učinci. Povećava se i propusnost
posteljice za različite tvari. Posteljica, uz ostale svoje funkcije, štiti plod od unosa štetnih tvari.
Povećavajući joj propusnost, kadmij omogućuje unos neželjenih tvari koje mogu uzrokovati
spontane pobačaje i malformacije. U duhanu, između ostalih sastojaka, nalazi se i kadmija, te
stoga izloženost trudnica duhanskom dimu može ugroziti ishod trudnoće.
Olovo je metal čiji su štetni utjecaji na ljude poznati već desetljećima, pa tako i utjecaji na
reprodukciju, ali je zbog svoje raširene primjene i dalje značajno prisutan u okolišu. Olovo dobro
prolazi kroz placentu te uzrokuje oštećenja ploda. Najčešće opisivani teratogeni učinci olova su
spontani pobačaji, prijevremeni porođaji i prirođene anomalije. Osim prirođenih anomalija, do
druge godine života djeca roditelja koji su bili profesionalno izloženi olovu, pokazuju nižu
inteligenciju od svojih vršnjaka, ali te se razlike kasnije gube.
Ozbiljna oštećenja mozga, gubitak vida i sluha pokazuju djeca majki izloženih živi. Majke vrlo
često nemaju nikakvih znakova otrovanja. Osobito su ugrožena djeca trudnica koje unose živu
213

jedući morske ribe i rakove. Živa prolazi kroz posteljicu i odlaže se, zavisno od stupnja trudnoće,
u zametnom živčanom tkivu ili već razvijenom tkivu mozga ploda što ima za posljedicu njegova
teška oštećenja. Spojevi žive prolazeći kroz posteljicu smetaju i prolaz aminokiselina, neophodnih
za razvoj ploda, uzrokujući zastoj u rastu i nisku porođajnu težinu.
Fizikalne štetnosti
U muškaraca izloženih ionizirajućem zračenju mogu se naći smanjeni broj i/ili patološki izgled
spermija. Ionizirajuće zračenje je prvi nedvojbeno dokazani i poznati teratogen: trudnice koje su
mu nekontrolirano izvrgnute imaju češće spontane pobačaje ili rađaju djecu s teškim
nepravilnostima u razvoju mozga praćenih odgovarajućim promjenama u psihičkom razvoju
(mikrocefalija, mentalna retardacija te značajan pad kognitivnih sposobnosti). Učestalost
zloćudnih bolesti u te djece je također značajno veća. Dok ozračenje oplođene jajne stanice, kao
i njezinih ranih razvojnih stadija, obično završava smrću ploda ili pobačajem, vrsta oštećenja u
kasnijim razdobljima intrauterinog rasta i razvoja djeteta ovisi o tome koji se organ u trenutku
ozračenja nalazi u intenzivnoj fazi razvoja. Ozračenje ploda nakon razdoblja razvoja organa
obično neće uzrokovati nakaznost, ali će usporavati njegov rast i razvoj u maternici.
Novorođenčad ozračenih majki imaju manju porođajnu težinu.
Budući da, posebice u posljednjem desetljeću, vrtoglavo raste primjena neionizirajućih zračenja,
opravdana je potreba kontinuiranog istraživanja njihovih učinaka. Učinci izloženosti mikrovalnom
zračenju povezuju se u muškaraca sa smanjenim brojem i patološkim izgledom spermija, a u žena
s promjenama u menstrualnom ciklusu. Većina studija provođena je na ženama koje rade s video-
ekranima ili u populaciji izloženoj električnim uređajima. Ova polja izuzetno niskih frekvencija (0-
300 Hz) nose vrlo nisku energiju te se za njih prethodno vjerovalo da su biološki inertna. Ipak,
nakon nekoliko epidemioloških opservacija, eksperimentalne studije su pokazale da čak i slaba
električna i magnetska polja mogu imati interakcije sa staničnim membranama i izazivati
biokemijske odgovore, utječući na homeostazu kalcija, sintezu DNA i transkripciju RNA. Ovi učinci
mogu potencijalno predstavljali rizični čimbenik za reproduktivno zdravlje, iako ova hipoteza još
uvijek nije potkrijepljena epidemiološkim dokazima iako je izvjesno da elektromagnetska polja
predstavljaju potencijalni rizični čimbenik.
214

Promjene u menstrualnom ciklusu pokazuju povezanost i s izloženošću vibracijama. Izravno
djelovanje vibracija na maternicu tijekom trudnoće može jako oštetiti plod, osobito ako djeluju
dugo vremena.
Biološke štetnosti
Biološki agensi su uvijek smatrani radno-zdravstvenim rizičnim čimbenikom za zdravstvene
djelatnike. Ako govorimo o reproduktivnom zdravlju, onda su sljedeći virusi od osobitog značaja:
virus rubele, virus humane imunodeficijencije (HIV), parvovirus B19, citomegalovirus, herpes
virus varicella, virus hepatitisa B i C.
Radno vrijeme i organizacija posla

Učinci radnog vremena poput smjenskog rada, produljenog rada te čestih putovanja i odsustva
od partnera smanjuju vjerojatnost začetka djeteta sa stalnim partnerom. Smjenski rad je sastavni
dio brojnih specijalizacija, redovita pojava u opisu poslova onih medicinskih sestara i tehničara
zaposlenih po bolnicama te hitnoj službi. Uzimajući u obzir činjenicu da medicinske sestre počinju
sa smjenskim radom u životnom razdoblju u kojem je reproduktivni potencijal maksimalan, to
poslije može imati utjecaja na reproduktivno zdravlje tih žena.
Neergonomski radni uvjeti i težak fizički rad

Od začeća do porođaja dolazi do mnogih promjena u organizmu žene. Iako te promjene ne
odstupaju znatno od normalnog rada organa, ipak predstavljaju određeno opterećenje za
organizam svake trudnice. Ako je radno mjesto dobro prilagođeno fiziologiji žene, žena u trudnoći
može raditi svoj dosadašnji posao, osim zadnjih 6-8 tjedana, kad se očekuje pad radnog
kapaciteta. Tada, u gruboj procjeni, težina tereta koje podižu trudnice treba biti za 25-30% manja
od dopustivih vrijednosti koje podižu žene za vrijeme obavljanja svojeg posla.
Većina trudnica koje rade isključivo ili pretežno u istom položaju tijela teško se može prilagoditi
novim statičkim odnosima u trudnoći. Teže podnose dulje zadržavanje u bilo kojem prisilnom
položaju: sjedećem, stojećem ili nagnutom.
Isključivo sjedeći rad trudnice pogoduje nastanku otežane probave i zatvora stolice, a češće su i
upale mokraćnih putova. Dugotrajno sjedenje, osobito ako je tijelo nagnuto naprijed, pogoduje
215

venskom zastoju u maloj zdjelici, što ima za posljedicu poremećaj optoka krvi u posteljici. Otežani
optok krvi u posteljici uzrokuje nepravilnosti u metabolizmu djeteta, što je vjerojatno povod
češćim pobačajima u trudnica koje rade u prisilnom sjedećem položaju. Trudnice koje rade stojeći
sklone su kolapsima i drugim neurovegetativnim poremećajima, uglavnom zbog nedovoljne
regulacije krvnog optoka. Tim ženama ubrzano se javlja venski zastoj u nogama, što je podloga za
kasnije proširene vene. Stoga im treba omogućiti da se svaki sat kroz nekoliko minuta odmore u
ležećem položaju, ili u sjedećem položaju s nogama položenim vodoravno.
Već je dulje vremena poznato kako je težak fizički rad rizični čimbenik ne samo za spontane
pobačaje nego i za prijevremene porode te za rađanje djece niske porođajne težine. Kao kontrast
teškom fizičkom poslu, utvrđeno je da je sjedeća vrsta posla povezana s porastom skrotalne
temperature. Muškarci koji sjede osam sati dnevno imaju prosječno za 0,7 oC višu skrotalnu
temperaturu u usporedbi sa zaposlenicima koji sjede manje od osam sati dnevno. Iako bi porast
skrotalne temperature ove veličine mogla biti dostatna za oštećenje spermatogeneze, čini se da
manji broj spermija nije udružen sa sjedećom vrstom posla
Stanja koja pogoduju većem broju spontanih pobačaja i rađanju djece niske porođajne težine jesu
i velik broj radnih sati (više od 40 sati tjedno), fizički napor i podizanje teških predmeta.
Rađanje djece s intrauterinim zastojem rasta tako je značajno češće kod žena koje su radile više
od 50 sati tjedno, koje su stajale na poslu više od sedam sati dnevno i koje nisu koristile bolovanje
prije poroda
Mogući negativni učinci teškog radnog opterećenja na novorođenčad uključuju rađanje djece
niske porođajne težine, prijevremeni porod i rađanje djece s intrauterinim zastojem rasta.
Premda se ne može nijedan pojedinačni ergonomski stresor povezati s porođajnom težinom i
gestacijskom dobi, većina studija ukazuje da postoji učinak kada je nekoliko ergonomskih stresora
udruženo.
Bavljenje sportom i reproduktivno zdravlje

Sindrom poznat pod nazivom trijas sportašica povezuje se s poremećajima uzimanja hrane,
amenorejom i osteoporozom (smanjenjem gustoće kostiju). Ako se ne prepozna, ovaj se sindrom
216

može razviti u ozbiljan poremećaj. Vjeruje se da prekomjerna tjelovježba (na primjer trčanje oko
20 sati tjedno tokom velikog broja mjeseci) utječe na smanjenje spolnih hormona. U jednom je
ispitivanju, međutim, utvrđeno da tjelovježba može djelovati zaštitno te da su u tim slučajevima
glavni razlozi amenoreje niske koncentracije hormona leptina. Leptin izlučuju masne stanice,
koncentracija mu pada kada se manje masnoće odlaže u stanice, što se događa kod žena koje
intenzivno vježbaju. Izgleda da niske koncentracije leptina smetaju spolnim hormonima, naročito
luteinizacijskom hormonu. Ova smetnja mogla bi biti posljedicom primitivnog zaštitnog biološkog
mehanizma, čija je svrha spriječiti potencijalno štetne trudnoće za vrijeme gladovanja. Treba
međutim napomenuti da se amenoreja može pojaviti kod mladih žena s poremećajem u uzimanju
hrane čija tjelesna težina je normalna ili viša, što ukazuje na to da su za reprodukcijske
poremećaje i amenoreju odgovorni drugi faktori a ne niske zalihe masti. Ekstreman višak težine
također se povezuje s nepravilnostima mesntruacije, vjerojatno zato jer se nešto estrogena
proizvede u masnim stanicama, a to može utjecati na ciklus.
217

Tablica 14. Utjecaj pojedinih kemijskih i fizikalnih štetnosti na reproduktivno zdravlje
Djelovanje na
Čimbenik hormonsku ishod
spermije menstrualni
ili seksualnu plodnost trudnoće
ciklus
1 2 disfunkciju 3 4 5
Aflatoksin + +
Anestetski plinovi +
Antineoplastički lijekovi + +
Arsen + +
Brom + +
Dibromokloropropan + +
Dinitrotoluen + + +
Dioksin + + +
Duhanski dim + + +
Elektromagnetna polja + +
Estrogeni +
Etilen dibromid + +
Etilen oksid* +
Etilni alkohol + +
Formaldehid + + +
Ionizirajuće zračenje + + + + + +
Izražena vrućina + +
Kadmij + + + + +
Mangan + +
Mikrovalno zračenje + + + +
Olovo + + + + + +
Organska otapala + + + +
Pesticidi + + + + +
Poliklorirani bifenili + + + +
Proizvodnja plastičnih masa + + +
Stiren
Ugljikov disulfid + + + + + +
Ugljikov monoksid + +
Varenje +
Vibracije +
Vinil klorid + + +
Živa + + + +
Legenda: 1 – koncentracija; 2 – morfologija; 3 - spontani pobačaj
4 - niska porođajna težina; 5 - malformacije
*posebno pri izloženosti u bolničkom okolišu
218

4.5.6 Zloćudne bolesti kao profesionalne
Profesionalne zloćudne bolesti su one koje se javljaju u osoba koje tijekom obavljanja svog
zanimanja dolaze u dodir s različitim karcinogenima. Nastavno, kao profesionalni karcinogen
definira se svaka tvar, svaki čimbenik, ili mješavina tvari ili zajednički učinak čimbenika koji
uzrokuju porast pojavnosti ili bitno skraćuju latentno razdoblje između izloženosti i nastanka
zloćudnih bolesti u jednoj ili više vrsta sisavaca, kao rezultat bilo koje izloženosti (dišnim putom,
preko probavnog sustava ili preko kože).
Spoznaje o mogućem nastanku zloćudnih bolesti zbog uvjeta u kojima se obavlja rad sežu još u
18. stoljeće: prvi put je opisan kod dimnjačara 1775. godine, a kasnije je potvrđeno da bitumen
i mineralna ulja uzrokuju istu pojavu. Rehn 1895. opisuje rak mjehura u radnika zaposlenim u
tvornicama anilinskih boja, 1973. klormetil- eter prepoznaje se kao čimbenik u nastanku raka
pluća u osoba zaposlenih u proizvodnji plastike, a godinu kasnije, 1974. u istoj djelatnosti-
proizvodnji plastike, točnije proizvodnji polivinilklorida-PVC-a, za povećanu učestalost
angiosarkoma jetre u radnika koji su radili na čišćenju uređaja za polimerizaciju, utvrđeno je
karcinogeno djelovanje vinilklorid monomera.
Najznačajnije je da se kod profesionalnih zloćudnih bolesti radi o bolestima koje je moguće

izbjeći: 2 – 8% svih zloćudnih bolesti uzrokovano je profesionalnom izloženosti, zahvaća
određenu skupinu ljudi čija izloženost rizičnom čimbeniku nije voljna (određena je uvjetima na
radnom mjestu), a poduzimanjem mjera zaštite na radnom mjestu mogu se spasiti milijuni života
godišnje.
Kada se govori o karcinogenim i mutagenim čimbenicima, najčešće se misli na kemijske tvari:

aflatoksin, heterociklički aromatski amini, ß-aflamin, benzen, nitrozamini, vinil-klorid monomer,
policiklički aromatski ugljikovodici i sl. Osim kemijskih tvari, zloćudne bolesti mogu izazvati i
fizikalne i biološke štetnosti. Primjeri fizikalnih karcinogena su zračenja X i gama zračenje,
ultraljubičasto zračenje, elektronsko ili protonsko zračenje, i vlakna, osobito azbest, a primjeri
bioloških štetnosti su virusi: HPV-humani papiloma virus, HBV-hepatitis B virus, HCV-hepatitis C
219

virus, EBV-Epstein-Barr virus, HTLV-humani T-limfotropni virus, HIV-virus humane
imunodeficijencije.
Od 2009. godine rak dojke u žena koje rade noćni rad deset godina i više, počinje se priznavati kao
profesionalna bolest. Osim raka dojke, navodi se da nakon deset godina rada noću raste značajno
rizik i za nastanak raka prostate i raka debelog crijeva.
Mnogi od poznatih karcinogena su kemijske tvari koje se u organizmu ponašaju kao promotori,
dovode do metaboličke aktivacije i potiču onkogenezu. Nakon inicijacije , procesa u kojem se
normalna stanica transformira u prekursor stanicu raka; promocija je proces u kojem već
postojeća transformirana stanica i njezini klonovi rastu, programirana stanična smrt-apoptoza
izostaje. Značaj metaboličke aktivacije kemijskih karcinogena otkriven je 1970. godine. Nijedan
od poznatih profesionalnih karcinogena ne uzrokuje razvoj raka nekog posebnog histološkog tipa
te profesionalne zloćudne bolesti po svojoj kliničkoj slici i histopatološkom nalazu u potpunosti
odgovaraju onima koje nisu izazvane profesionalnim čimbenicima. Izuzetak je maligni
mezoteliom koji uvijek nastaje kod izloženosti azbestu.
Naravno da genetska predispozicija, životne navike uz prisutnost takvih tvari u radnom okolišu
mogu uvelike pridonijeti pokretanju štetnih procesa u ljudskom tijelu poput inicijacije, promocije
i progresije koje dovode do nastanka zloćudnih bolesti s ozbiljnim posljedicama na ljudsko
zdravlje. U pravilu, nastanak raka koji je u vezi sa zanimanjem ili s okolišem slijedi nakon latentnog
višegodišnjeg razdoblja od 10 - 30 godina, uglavnom više od 10 godina.
Posljednjih 100 godina znanstvena zajednica bavi se pitanjem karcinogeneze kao posljedice
izlaganja određenim tvarima na radnom mjestu te nastoji objediniti te spoznaje. No, ne postoji
jedinstvena lista karcinogena, jer različita tijela koriste ponešto drugačiji pristup za procjenu rizika
i opasnosti. Svaka je lista temeljena na shemi za klasifikaciju koja se sastoji od dokaza iz
epidemioloških istraživanja, istraživanja na životinjama i drugih. Osim toga, postoje i različite
kategorije za procjenu karcinogenosti.
220

U principu, procjena karcinogenog i mutagenog potencijala određenog čimbenika temelji se na
četiri razine:
1. In vitro testovi mutagenosti i genotoksičnosti neophodni za procjenu mehanizma
djelovanja agensa;
2. Dugo i srednjeročna istraživanja na životinjama nepohodna za procjenu potencijala
povećavanja rizika od nastanka zloćudne bolesti kod netaknutih složenih organizama i
procjene odnosa doza-odgovor;
3. Epidemiološka istraživanja na ljudima za procjenu potencijala povećavanja rizika od
nastanka zloćudne bolesti u ljudi.
4. Analiza strukturalne sličnosti čimbenika s već poznatim karcinogenom.
Nama značajni sustavi klasifikacija su: EU klasifikacija (klasifikacija Europske unije) i IARC
klasifikacija (klasifikacije Međunarodne agencije za istraživanje raka; engl. International Agency
for Research on Cancer- IARC). Međunarodnu agenciju za istraživanje raka osnovala je 1970.
godine Svjetska zdravstvena organizacija osnovala i od tada je procijenila karcinogeni učinak za
više od 1000 čimbenika i redovito zanovljuje svoje spoznaje. Zadnja, načinjena 16. rujna 2016.,
razvrstala je karcinogene u sljedeće skupine:
SKUPINA KARCINOGENO DJELOVANJE BROJ

Skupina 1 Kancerogeni za ljude 118
Skupina 2A Vjerojatno kancerogeni za ljude 79
Skupina 2B Moguće kancerogeni za ljude 291
Ne može se razvrstati njegovu kancerogenost za
Skupina 3 ljude 507
Skupina 4 Vjerojatno nije kancerogena za ljude 1
221

Prema EU klasifikaciji, karcinogeni se dijele u 3 kategorije:
Kategorija 1 Tvari za koje je poznato da su karcinogene za ljude
Kategorija 2 Tvari za koje se smatra da su karcinogene za ljude
Kategorija 3 Tvari koje izazivaju zabrinutost zbog mogućeg karcinogenog učinka za ljude,
ali dostupne informacije nisu adekvatne za izradu zadovoljavajuće
procjene.
Uvjeti za donošenje naputaka i provođenje zaštite zdravlja na radu s karcinogenim i mutagenim
tvarima su:
1) Identifikacija ciljnih organa koji mogu biti zahvaćeni djelovanjem pojedinih karcinogena i
njihov učinak na razini organizma;
2) Identifikacija najprikladnijeg (osjetljivog) biomarkera za procjenu izloženosti pojedinim
karcinogenima;
3) Definiranje praga osjetljivosti genoma, ukoliko je moguće.
Najčešća sijela profesionalnih zloćudnih bolesti su pluća i organi mezotelnog podrijetla: 75%;
slijedi mokraćni mjehur s 10% te koža s 1%, a zatim hematopoetski sustav, jetra, nosna šupljina,
grkljan.
Na gornjem dijelu dišnog sustava, rak paranazalnih sinusa uzrokuju drvna prašina, nikal, krom te
izloženost iperitu, a rak larinksa azbest, nikali iperit. Na plućnom parenhimu, bronhima i pleuri
rak uzrokuju azbest, arsen, katran, spojevi kroma, nikla, radona i berilija.
Rak mokraćnog sustava najčešće se bilježi u radnika u proizvodnji sintetskih boja, a uzrokuju ga
aromatski amini ( 1-naftilamin, 2-naftilamin i benzidin ) te boja auramin i magenta.
Zloćudne bolesti kože (bazocelularni, planocelularni, melanom) te specifične premaligne lezije

katranska i arsenska keratoza, pojava raka na ožiljcima nakon industrijskih opeklina i veruka
nakon ionizirajućeg zračenja, sijela imaju na vjeđama, obrazima, bradi, iza uha, na vratu, rukama,
skrotumu, bedrima. Karcinogeni čimbenici njihova nastanka su policiklički aromatski
ugljikovodici u smoli, katranu, različita ulja, asfalt, arsen, radij, ultraljubičasta i različita
ionizirajuća zračenja.
222

Za ostale organe i organske sustava najčešće se navode:
- rak krvotvornog sustava pri izloženosti ionizirajućem zračenju - sve leukemije osim CLL; pri radu
s benzenom – autna mijeloična leukemija i pancitopenija;
- karcinom jetre pri izloženosti arsenu i nekim radioaktivnim elementima koji imaju kumulaciju u
jetri; angiosarkom jetre pri izloženosti vinil-klorid monomeru;
- sarkom kosti pri unošenje radioaktivnih tvari u organizam te izloženosti beriliju.

Izloženost karcinogenima u djelatnosti zdravstva: citotoksični lijekovi, etilen oksid, zračenje,
dopišite:
_________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________
Tablica 15. Citotoksični lijekovi svrstani u skupinu 1 i 2A prema IARC klasifikaciji

Skupina 1 Skupina 2A
busulfan azacitidin
ciklofosfamid cisplatin
etopozid doksorubicin
klorambucil karmustin
melfalan klormetin
metil-CCNU lomustin
tiotepa prokarbazin
treosulfan tenipozid
223

Tablica 16. Odabrani industrijski procesi koji su uzročno povezani s nastankom raka kod ljudi
Industrijski proces Mogući ili vjerojatni Ciljni organ (sijelo raka) i/ili vrsta
čimbenik zloćudne bolesti
Proizvodnja aluminija policiklički aromatski pluća, mokraćni mjehur
ugljikovodici
Proizvodnja auramina auramin mokraćni mjehur
Proizvodnja i popravak benzen leukemija

obuće (određena
zanimanja)
Rasplinjavanje (gasifikacija) policiklički aromatski pluća, mokraćni mjehur, koža, skrotum
ugljena ugljikovodici
Proizvodnja koksa policiklički aromatski pluća, bubrezi(?)
ugljikovodici
Proizvodnja namještaja drvena prašina nosna šupljina (uglavnom adenokarcinom)
Proizvodnja željeza i čelika policiklički aromatski pluća

ugljikovodici (?), SiO2,
metalne pare
Proizvodnja izopropil diizopropil sulfat, paranazalni sinusi, grkljan (?)
alkohola (s korištenjem izopropilna ulja jakih kiselina)
Proizvodnja Magenta boje Magenta (?), mokraćni mjehur

prekursori(?) (npr. ortotoluidin)
Prerada nikla Nikal oksidi, nikal nosna šupljina, pluća, grkljan (?)
subsulfidi
Industrija gume Aromatski amini, mjehur, leukemija (limfatička), želudac(?),
otapala (?) pluća, koža, debelo crijevo, prostata,
limfomi
Rad u podzemnim radon (?) pluća

rudnicima hematita (s izlaganjem radonu)
Izvor: Praktična smjernica za rad s karcinogenim i mutagenim tvarima, Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost
na radu; http://www.hzzo.hr/wp- content/uploads/2014/03/
Prakticna_smjernica_za_rad_s_karcinogenim_ i_mutagenim_tvarima.pdf
224

Preventiva
U hrvatskom zakonodavstvu rad s karcinogenim i mutagenim tvarima određen je slijedećim
propisima:
- Zakon o zaštiti na radu (NN 59/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12)
određuje obveze poslodavca u provedbi mjera zaštite na radu sa ciljem poboljšanja zaštite
zdravlja i sigurnosti radnika u smislu prevencije ili smanjenja ozljeda na radu i
profesionalnih bolesti
- Pravilnik o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenim i/ ili mutagenim tvarima (NN
91/15)
obvezuje poslodavaca da procijeni rizik, zamijeni karcinogene i/ili mutagene tvari, smanji
izloženost radnika, i, informira, obuči i savjetuje radnike, prati zdravstveno stanje
radnika,vodi evidenciju izloženih radnika i izvješćuje nadležno tijelo
- Pravilnik o ispunjavanju sigurnosno tehničkog lista (NN 39/09, 74/11)
propisuje način ispunjavanja sigurnosno tehničog lista i koje podatke mora sadržavati
uključujući i karcinogenei/ili mutagene tvari
- Pravilnik o graničnim vrijednostima izloženosti opasnim tvarima pri radu i o biološkim graničnim
vrijednostima (NN 13/09)
definira koje su od opasnih tvari karcinogene i mutagene, njihovu kategoriju te granične
vrijednosti izloženosti koje mogu biti prisutne u radnom okolišu
Postoji mogućnost da će se određena vrsta zloćudne bolesti pojaviti samo kod izloženih
pojedinaca. Takva isključivost još nije zamijećena kod profesionalne izloženosti nego samo kod
virusa (praktički su svi karcinomi grlića maternice uzrokovani HPV infekcijom). Azbest je jedini
čimbenik koji se približio ovoj isključivosti uzrokujući pleuralni i ostale vrste malignog
mezotelioma.
Ukoliko je procjenom rizika utvrđeno da poslodavac u radnom procesu koristi karcinogene i/ili
mutagene tvari tada je sukladno načelima zaštite na radu obvezan:
- Zamijeniti karcinogene i/ili mutagene tvari bezopasnim ili manje opasnim tvarima, ako je to
moguće.
- Ako to nije moguće, potrebno je smanjiti korištenje karcinogenih i/ili mutagenih tvari u radnom
procesu na najmanju moguću mjeru.
225

- Organizacijskim mjerama osigurati da je pri nesmetanom odvijanju radnog procesa što manji
broj radnika izložen karcinogenim i/ili mutagenim tvarima.
- Ukoliko se izlaganje ne može drugačije izbjeći primijeniti skupne i/ili individualne mjere zaštite.
- Provoditi higijenske mjere, a posebno redovito čišćenje podova, zidova i drugih površina.
- Redovito informirati radnike o svim promjenama.
- Označiti opasne zone odgovarajućim znakovima upozorenja i opasnosti uključujući i oznake za
„Zabranjeno pušenje“ i „Zabranjeno držanje odnosno konzumiranje hrane i pića“ u zonama u
kojima radnici mogu ili bi mogli doći u doticaj sa karcinogenim i/ili mutagenim tvarima.
- Izraditi planove djelovanja u slučaju nužde koji mogu nastati pri neuobičajeno visokoj izloženosti
radnika karcinogenim i/ili mutagenim tvarima.
- Osigurati način sigurnog skladištenja, rukovanja, transporta i zabrtvljenih te jasno i vidljivo
označenih spremnika.
- Osigurati sigurno skupljanje, skladištenje i odlaganje otpadaka od strane radnika, uključujući i
uporabu zabrtvljenih i jasno vidljivo označenih spremnika.
ZDRAVSTVENI NADZOR
Prema smjernicama Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu prethodni pregled
kod izloženosti svim karcinogenima i/ili mutagenima čini:
- radna anamneza
- opća anamneza
- klinički status
- posebno obratiti pažnju na:
 prijašnju izloženost karcinogenima i mutagenima
 izloženost izvan radnog mjesta (ambijentalna izloženost)
 životni stil (pušenje, alkohol itd.)
 terapiju imunosupresivima
 prijašnja RTG snimanja
 zloćudne bolesti u obitelji
 ponavljajuće ozbiljnije zarazne bolesti
 gubitak težine
 kašalj, promuklost, hemoptiza
226

 hematurija
 učestale stolice promjenjive konzistencije
 zakašnjelo zaraštavanje rana
- U statusu obratiti pozornost na:
 promjene na koži (hiperkeratoza, ulceracije, madeži, itd.)
 povećani limfni čvorovi
 promjene na mukoznim membrana
 paraneoplastični sindromi, prekancerozne lezije
 test trake (urin)
Periodički i ostali pregledi obavljaju se unutar dvije godine, a sadržaj je:

- radna i opća anamneza u međuintervalu (između dva pregleda)
 ako je moguće, procjena rezultata mjerenja i biomonitoringa
- klinički status kao i kod prethodnog pregleda uz dodatak
 screening na druge biološke učinke dotičnog agensa
 usporedba s prijašnjim nalazima
- test trake (urin).
227

Pregled korištene literature i preporučeni tekstovi
KNJIGE
1. Agius R, Seaton A. Practical Occupational Medicine, 2nd edition. Edward Arnold 2005
2. Atul Gawande A. The Checklist Manifesto: How to Get Things Right. Metropolitan books
2009
3. Beritić-Stahuljnjak D, Žuškin E, Valić F, Mustajbegović J. Medicina rada. Medicinska
naklada 1999.
4. Greenberg IM, Madsen JM. Occupational Emergency Medicine. Blackwell Publishing Ltd
2011
5. Heimer S, Čajavec R (UR.) Medicina sporta. Sveučilište u Zagrebu, Kineziološki fakultet.
Zagreb 2006
6. Ladou J. Current Occupational and Environmental Medicine 5th edition. Lange, Mc Graw
Hill 2014
7. Medved R. Sportska medicina. Zagreb 1987
8. Mesić S, Turčić N, Mustajbegović J (UR.). Ocjena radne sposobnosti u zdravstvenom i
mirovinskom osiguranju. Sveučilište u Zagrebu. Medicinska naklada 2015
9. Mišigoj-Duraković M. Tjelesno vježbanje i zdravlje. Zagreb 1999
10. MSD priručnik simptoma i bolesti. Placebo, Split 2014
11. Pećina, M. Športska medicina. Zagreb 2004
12. Pranjić N. Medicina rada. Tuzla. DTP štampa; 2007
13. Rom WN; Markowitz S. Environmental and occupational medicine. 4th ed. Philadelphia:
Wolters Kluwer/Lippincott Williams & Wilkins; 2007
14. Smedley J, Dick F, Sadhra S (UR.) Oxford Handbook of Occupational Health 2nd edition.
Oxford University Press, 2013
15. Šarić M, Žuškin E. Medicina rada i okoliša. Zagreb: Medicinska naklada; 2002.
228

ČLANCI
1. American Academy of Pediatrics. Committee on Environmental Health. In: Etzel R. ed.
Pediatric Environmental Health, 2nd Ed. Elk Grove Village II, 2003.
2. Aprea C et al. Analytical method for the determination of urinary 3-phenoxybenzoic acid
in subjects occupationally exposed to pyrethroid insecticides, J Chromatogr B Biomed Sci
Appl, 1997, 695:227.
3. Barbey A, Clyde D. et al. Aspects of work in extreme climates witnih the E&P industry. The
Cold, Report (1998), No.6.65/20
4. Benowitz NL. Cardiotoxicity in the workplace. Occup Med. 1992 Jul-Sep;7(3):465-78.
5. Bogadi-Sare A. Djelovanje općih vibracija: nedovoljno poznat zdravstveni problem Arh Hig
Rada Toksikol. 1993 Sep;44(3):269-79.
6. Bogadi-Sare A. vibracijska bolest šake. ppt
7. Bogadi-Šare A, Zavalić M. Bolesti sustava za kretanje i radno mjesto. Sigurnost 2009;
51(4):321-331
8. CDC. NIOSH. Occupational Heart Disease. Dostupno na
9. CDC: Cold stress. NIOSH. Dostupno na https://www.cdc.gov/niosh/topics/coldstress/.
Pristupljeno 29.9.2016.
10. Hodgson. Metabolism. In: Hayes, Handbook of pesticide toxicology. San Diego California,
Academic Press Inc. 1991
11. Hunter RJ, Preedy VR. Nanomedicine and the Cardiovascular System eds. Enfield, NH:
Science Publishers, 2012.
12. HZZZSR Analiza ozljeda na radu 2015. Dostupno na
http://www.hzzzsr.hr/images/documents/ozljede%20na%20radu/Analiza%20ozljeda%2
0na%20radu/Analiza_ONR_2014/ANALIZA_ONR_2015.pdf. Pristupljeno 29.9.2016.
13. HZZZSR Analiza ubodnih incidenata 2015. Dostupno na
http://www.hzzzsr.hr/images/documents/ozljede%20na%20radu/Analiza%20ozljeda%2
0na%20radu/Analiza_ONR_2014/Izvje%C5%A1%C4%87e_Ubodni_incidenti_2015.P.pdf.
Pristupljeno 29.9.2016.
14. HZZZSR Godišnje izviješće, Registar profesionalnih bolesti 2015. Dostupno na
http://www.hzzzsr.hr/images/documents/Godi%C5%A1nje%20izvje%C5%A1%C4%87e/
1Registar_profesionalnih_bolesti_2015.godinu.pdf. Pristupljeno 29.9.2016.
229

15. I J Kopin MPTP: an industrial chemical and contaminant of illicit narcotics stimulates a
new era in research on Parkinson's disease. Environ Health Perspect. 1987 Nov; 75: 45–
51.
16. Jocić N. [ur.] Profesionalna toksikologija pesticida, Novi Sad: 2002. Savezni zavod za
zdravstvenu zaštitu radnika.
17. Lockwood AH; Pesticides and parkinsonism: is there an ethiological link? Curr Opin Neurol
2000 Dec; 13(6):687-90 (ISSN: 1350-7540)
18. Loffredo C, Sibergeld EK, Ferencz C, Zhang J. Association od Transposition of the Great
Arteries in Infants with Maternal Exposure to Herbicides and Rodenticides. A, J Epidemiol.
2001; 153(6):529-536
19. Macan J, Varnai VM, Turk R. Zdravstveni učinci piretrina i piretroida. Arh Hig Rada Toksikol
2006;57:237-243
20. Marmot M. Whitehall study. Dostupno na http://unhealthywork.org/classic-studies/the-
whitehall-study/Pristupljeno 29.09.2016.
21. Mikheev MI. Evaluation of long-term effects of harmful occupational factors. U:
KarvonenM, Mikheev MI. Epidemiology
22. Poplašen D, Brumen V. Profesionalne bolesti –„tiha epidemija“ današnjice. Sigurnost.
2014;56 (2):123 – 128.
23. Price AE. Heart disease and work. Heart 2004;90:1077–84. doi: 10.1136/hrt.2003.029298
24. Ptičar M. Noćni radnik i utjecaj noćnog rada na zdravlje radnika. Sigurnost 2013;
55(4):393- 95.
25. Šarić M. Radna sposobnost – pristup i kriteriji u ocjeni. Arhiv za higijenu rada i
toksikologiju 2002; 53:297-304
26. Šentija D. Fiziologija sporta (iz radnih materijala za nogometne trenere). Dostupno na:
http://hns-cff.hr/files/documents/old/248-Fiziologija4.pdf
27. Tanner, C. M.; Kamel, F.; et al. (2011). "Rotenone, Paraquat, and Parkinson's Disease".
Environmental Health Perspectives. 119 (6): 866–872
28. WHO – UNEP: Sound management of pesticides and diagnosis and treatment of pesticide
poisoning. A resorce tool.2006 WHO.
29. WHO. Children's Health and the Environment WHO Training Package for the Health Sector
World Health Organization
230

30. Wolf R, Habel F, Heiermann M, Jäkel R, Sinn R. Cardiac risk of coronary patients after
reintegration into occupations with heavy physical exertion. Zeitschrift für Kardiologie
31. Zavalić M. Bolesti vezane uz rad. Dostupno na
http://www.mirovinsko.hr/UserDocsImages/ publikacije/revija/7/cl4%20046-057.pdf
231

SMJERNICE
1. Bogadi Šare A, Bubaš M, Kerner I, Macan J. Pejnović N, Skroza D, Turk R. Pristup
profesionalnim bolestima kože u medicini rada, stručna smjernica. Hrvatsko društvo za
medicinu rada Hrvatskog liječničkog zbora. Zagreb; 2014. Dostupno na
www.hdmr.hlz.hr/smjernice_izbornik.php. Pristupljeno 21. rujna 2016.
2. Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, Hzavod za zdravstveno osiguranje.
Praktična smjernica za provođenje medicinskih pregleda radnika kod kojih zbog uvjeta rada
postoji veća mogućnost oštećenja zdravlja. Dostupno na:
http://www.hzzzsr.hr/images/documents/smjernice/smjernice/smjernice_IPA/Prakticna_s
mjernica_za_provodenje_medicinskih_pregleda_radnika.pdf Pristupljeno 29.09.2016.
3. Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu. Serija dokumenata dobre prakse u
području zaštite na radu: Praktična smjernica za procjenu rizika na radu. Zagreb, 2011.
4. Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu. Smjernice za rad u nepovoljnim
mikroklimatskim uvjetima. Dostupno na
http://www.hzzzsr.hr/index.php/smjernice/smjernice/381-smjernice-za-rad-u-
nepovoljnim-mikroklimatskim-uvjetima-2Pristupljeno 29.09.2016.
5. Huršidić Radulović A, Macan J (ur). Smjernice za zdravstvene preglede zaposlenih
(zaposlenika na radnim mjestima koja zahtijevaju redovite zdravstvene preglede). S2K
postupnik. Zagreb, Hrvatski liječnički zbor, Hrvatsko društvo za medicinu rada, 2012.
6. Praktična smjernica za rad s karcinogenim i mutagenim tvarima, Hrvatski zavod za zaštitu
zdravlja i sigurnost na radu; http://www.hzzo.hr/wp- content/uploads/2014/03/
Prakticna_smjernica_ za_rad_s_karcinogenim_ i_mutagenim_tvarima.pdf Pristupljeno
29.09.2016.
7. Vodiči dobre prakse: Vibracije. Dostupno na:
http://www.hzzzsr.hr/index.php/smjernice/smjernice/156-vodi%C4%8Di-dobre-prakse-
vibracije. Pristupljeno 29.09.2016.
232

ZAKONSKI PROPISI
1. ILO. List of occupational diseases (revised 2010) Identification and recognition of
occupational diseases: Criteria for incorporating diseases in the ILO list of occupational
diseases. Dostupno na
http://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/@ed_protect/@protrav/@safework/document
s/publication/wcms_150323.pdf Pristupljeno 29.09.2016.
2. Directive 2002/44/EC on the minimum health and safety requirements regarding the exposure
of workers to the risks arising from physical agents - vibrations. Dostupno na
https://osha.europa.eu/en/legislation/directives/19 Pristupljeno 29.09.2016.
3. Zakon o listi profesionalnih bolesti, Narodne novine 162/98 i 107/07.
4. Zakon o zaštiti na radu NN 59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 116/08., 75/09. i 143/12.
5. Pravilnik o izradi procjene rizika. Narodne novine 112/2014.
6. Pravilnik o sadržaju, načinu i rokovima zdravstvenih pregleda noćnih radnika. Narodne novine
122/13.
7. Pravilnik o zaštiti na radu u ručnom rukovanju teretima. Narodne novine 42/05.
8. Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, NN 100/11, 133/11, 54/12, 49/13
i 139/14.
9. Pravilnik o izradi procjene rizika (NN 112/2014)
233

POJMOVNIK
Dišni sustav.................................................... 146
A Doping ....................................................... 3, 162
Aerobni izvori.................................................. 137
E
Aerobni kapacitet .................................... 142, 144
Aerosoli .................................................... 49, 204 Elektromagnetno zračenje .............................. 38
Akaricidi............................................................ 92 Embolija pluća ................................................. 24
Aktivni odmor.................................................. 156 Energetska potrošnja ............................. 134, 155
Akutno stresno stanje .................................... 104 Ergonomija ................................................ 3, 158
Alifatski ugljikovodici ......................................... 62
Alkoholi............................................................. 61 F
Anaerobni izvori .............................................. 135
Anaerobni sustav ............................................ 136 Fiziologija rada i sporta ............................. 2, 134
Formaldehid ............................ 53, 116, 199, 218
Antrakoza ....................................................... 168
Fungicidi........................................................... 92
Aritmije ........................................................... 186
Aromatski ugljikovodici ..................................... 63
Arsen........................................ 90, 188, 222, 223 G
Aseptička nekroza kostiju ................................ 24 Gangliom ....................................................... 209
Astrandova indirektna metoda ........................ 144 Glikolitički (laktatni) sustav .............................. 136
Atmosferski tlak ......................... 23, 25, 182, 211 Golferski lakat................................................ 210
Azbest ...................................... 50, 166, 220, 222
Azbestoza ...................................................... 166 H
B Hepatitis ............................................ 85, 98, 220

Herbicidi ........................................................... 92
Bakar................................................................ 77 Hipersenzitivni pneumonitis ............................ 172
Barotrauma ...................................................... 24 Hipotalamus ..................................................... 19
Benzen ............................................................. 63 Hiv ................... 10, 11, 12, 13, 98, 116, 215, 220
Benzin .............................................................. 62 Hladne opekline ............................................... 20
Biološke štetnosti ............................................. 96 Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na
Biomonitoring ............................................. 82, 87 radu ................................................ 8, 167, 226
Bisinoza.......................................................... 171
Bolesti 2, 13, 14, 15, 34, 49, 165, 169, 178, 199, I
206, 208, 229, 231
Bolesti povezane s radom ............................... 22 IARC .......................................... 75, 76, 221, 223
Bolesti vezane uz rad ................ 13, 15, 174, 178 In vitro testovi ................................................ 221
Bolni sindromi ................................................ 209 Infracrveno zračenje ........................................ 42
Bronhopneumopatije ..................................... 169 Insekticidi ................................................... 84, 88
Bubrezi ..................................................... 19, 224 Ionizirajuće zračenje........................................ 45
Buka....................................... 6, 28, 30, 117, 181
Burzitis ........................................................... 212 K
Kadmij .............................................................. 73
C Karbamati ........................................................ 89
Cijan ................................................................. 59 Karcinogen .............................................. 63, 219
Cink .................................................................. 77 Kardiovaskularne bolesti .................................. 50
Klasifikacija.............................. 97, 106, 137, 144
D Klorirani ugljikovodici .................................. 84, 86
Kobalt....................................................... 76, 188
Ddt ....................................................... 81, 85, 86 Kognitivna ergonomija ................................... 160
De quervainova bolest ........................... 209, 213 Kompresivno oštećenje ................................. 211
Dehidracija ....................................................... 17 Kontaktni dermatitis88, 89, 91, 92, 194, 199, 202,
Dekompresijska bolest .................................... 24 203, 205, 206
Dinamički napori ............................................ 101 Koža...... 17, 18, 19, 21, 33, 45, 64, 98, 105, 207,
Dioksini............................................................. 66 222, 224
Dipiridil ............................................................. 93 Koža .......................................................... 3, 192
Dišni sustav ..... 15, 22, 49, 73, 76, 143, 147, 149, Krom ................................................................ 74
169, 170, 174, 180, 222 Ksilen ............................................................... 64
234

L Prašine................................................... 117, 169
Pregledi ......................................................... 122
Laki poslovi .................................................... 182
Prethodni preventivni pregledi ....................... 131
Laser ................................................................ 44
Prethodni zdravstveni pregledi ........................ 14
Preventiva . 18, 22, 25, 26, 31, 36, 43, 46, 54, 59,
M
60, 61, 63, 66, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 94,
Maksimalni primitak kisika .............................. 142 99, 103, 105, 155, 169, 173, 191
Mangan ............................................................ 73 Pribor za osobnu zaštitu .................................. 11
Medicina rada i sporta ........................................ 1 Primitak kisika ................................................ 142
Metali ............................................................... 67 Pristup u praksi.......................................... 2, 122
Metilen klorid ................................................. 183 Procjena opasnosti .................................. 14, 159
Mikroorganizmi ................................................ 96 Procjena rizika ........................... 2, 107, 109, 110
Mikrovalna elektromagnetska polja ................. 41 Profesionalna bronhalna astma ...................... 170
Mišići .............. 19, 20, 32, 33, 134, 135, 138, 210 Profesionalna orijentacija i selekcija ......... 2, 151
Mišićni sustav ................................................. 134 Profesionalne bolesti ............... 2, 13, 49, 81, 230
Monoaminobenzen ........................................... 64 Provođenje edukativnih programa ................ 125
Motivacija ................................................... 2, 152 Prva pomoć .... 18, 20, 21, 23, 25, 53, 54, 56, 57,
Mozak .............................................................. 19 60, 66, 84, 89, 91, 93, 94, 206
Psihofiziološki napori ..................................... 104
N Psihologija rada i sporta ........................... 2, 150
Psihološka radna okolina.....................................7
Nadražljivci ....................................................... 51 Psihosocijalni napori....................................... vidi
Nanočestice ....................................... 49, 50, 169
Nanočestice ................................................... 189 R
Napori ........................................................ 2, 101
Naprezanja ..................................................... vidi Radna sposobnost ........................................ 129
Neplodnost .................................................... 212 Radni metabolizam ........................................ 139
Nikal ................................................................. 75 Raspukline ....................................................... 20
Nikotin .............................................................. 90 Reaktivni disfunkcijski sindrom dišnih putova
Nitrobenzen ...................................................... 65 (RADS) ...................................................... 173
Relativni maksimalni primitak kisika ................ 143
O Reproduktivni sustav ..................................... 211
Reproduktivno zdravlje .............................. 3, 211
Obilazak radnih mjesta .................................. 124 Rizična zanimanja .......................................... 201
Ocjenjivanje radne i sportske sposobnosti 2, 129 Rodenticidi ....................................................... 90
Olovni spojevi ................................................... 68 Rovovsko (imerzijsko) stopalo .......................... 20
Olovo........................................................ 67, 187
Opću zdravstvena sposobnost ...................... 132 S
Opojni plinovi .................................................... 61
Organizacija rada ............................................... 7 Silikoza........................................... 166, 167, 168
Organizacijska ergonomija ............................ 160 Sindomi prenaprezanja ................................. 209
Organofosforni spojevi ................................ 86, 87 Sindrom karpalnog kanala ...................... 32, 211
Osvjetljenje .................................................. 6, 43 Sindrom kubitalnog kanala ............................ 211
Ozebline ................................................... 20, 193 Sindrom sraza ....................................... 210, 213
Ozljede....................................... 2, 3, 10, 80, 112 Smjenski rad.................................................. 191
Ozljede na radu .......................... 20, 80, 192, 208 Smrzotine ..................................................... 8, 20
Specijalist medicine rada i sporta .................. 120
P Sportaši ............................... 8, 26, 131, 143, 164
Sportska sposobnost 2, 122, 125, 129, 131, 156,
Pesticidi ........................................................... 78 157
Piretroidi ..................................................... 82, 88 Srce .... 18, 19, 56, 105, 134, 172, 175, 183, 186,
Plinovi ........................................................ 24, 51 188, 189
Pneumokonioza kopača ugljena ..................... 168 Srčano-žilni sustav ......................................... 141
Pneumokonioze ............................................. 165 Standardne mjere zaštite ................................ 11
Poliklorirani bifenili ............................................ 85 Statički napori ................................................ 101
Poliklorirani bifenili ............................................ 65 Stockholmska ljestvica ..................................... 37
Polja iznimno niskih frekvencija ....................... 41 Stres na radu ................................................. 190
Postekspozicijska profilaksa ............................ 12 Sumporougljik .................................................. 90
Postekspozicijski postupak .............................. 12 Sumporovodik .................................................. 60
Potrošnja energije........................................... 139
235

Suplementacija .......................................... 3, 162 U
Svjetlosno zračenje ......................................... 43
Ugljični monoksid ..................................... 56, 183
Ultraljubičasto zračenje ................................... 44
Š
Umor6, 17, 21, 25, 31, 38, 40, 71, 104, 105, 150,
Škljocavi prst ................................................. 209 153, 154, 156, 176
Štetnosti ...... 2, 3, 13, 14, 49, 78, 79, 96, 97, 107,
108, 109, 110, 112, 113, 116, 117, 120, 124, V
193, 194, 197, 207, 213, 214, 215, 218, 219
Ventilacijska funkcija ................ 62, 149, 171, 172
Vibracije ............... 31, 32, 34, 117, 182, 218, 232
T
Vibracijska bolest ....................................... 32, 34
Tehnička sredstva za zaštitu ........................... 12 Visinska bolest ................................................ 25
Tehnička zaštita................................................ 36 Vo2max .......................................... 142, 143, 145
Temperatura . 16, 17, 18, 19, 21, 23, 33, 79, 172,
180, 181 Z
Tendinitis ............................................... 210, 213
Zabranjena sredstva...................................... 163
Teniski lakat ................................................... 209
Zagušljici .......................................................... 55
Tenosinovitis .................................................. 209
Zakon o listi profesionalnih bolesti ............ 13, 99
Testiranje ......................................................... 12
Zakon o mirovinskom osiguranju ............ 13, 104
Teški poslovi .................................................. 183
Zaštitni postupci .............................................. 11
Toluen .............................................................. 64
Zdravstveni djelatnik.............. 11, 96, 98, 99, 191
Toplinska iscrpljenost ...................................... 17
Zloćudne bolesti 78, 86, 219, 220, 221, 224, 225,
Toplinski čimbenici ............................................ 6
226
Toplinski grčevi .......................................... 16, 17
Toplinski udar ...................................... 16, 17, 42
Ž
Toplinski umor ................................................. 17
Trajna nesposobnost zarad ....................... 2, 130 Živa .................................................................. 71
Tuberkuloza ..................................................... 99
236

Medicina Rada I Sporta, Udzbenik

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Medicina Rada I Sporta, Udzbenik

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Jadranka Mustajbegović, Milan Milošević, Hana Brborović

MEDICINA RADA I SPORTA

Udžbenik za studente 6. godine studija medicine

dowloaded from www.perpetuum-lab.com.hr

2. OZLJEDE I BOLESTI NA RADU I U SPORTU ................................................................................................ 2

2.1 Ozljede ................................................................................................................................................ 2

2.1.1 Čimbenici rizika za nastanak ozljeda ............................................................................................ 2

2.2 Bolesti .............................................................................................................................................. 12

2.2.1 Profesionalne bolesti ................................................................................................................. 12

2.2.2 Bolesti vezane uz rad.................................................................................................................. 13

2.2.3 Bolesti pogoršane na radu ......................................................................................................... 14

2.3 Čimbenici rizika za nastanak bolesti na radu i u sportu.................................................................... 15

2.3.1 Fizikalni ....................................................................................................................................... 15

2.3.2 Kemijski ...................................................................................................................................... 46

2.3.3 Biološke štetnosti ....................................................................................................................... 89

2.4 Procjena rizika ................................................................................................................................... 99

2.4.1 Procjena rizika u medicini rada ................................................................................................ 101

3. ZADAĆE SPECIJALISTE MEDICINE RADA I SPORTA ................................................................................ 112

3.1 Pristup u praksi ............................................................................................................................... 114

3.2 Ocjenjivanje radne i sportske sposobnosti ..................................................................................... 121

3.2.1 Ocjenjivanje privremene i trajne nesposobnosti (spriječenosti) za rad .................................. 122

3.2.2 Ocjenjivanje sportske sposobnosti .......................................................................................... 123

4. UČINCI RADA I SPORTA NA ZDRAVLJE .................................................................................................. 125

4.1 Fiziologija rada i sporta ................................................................................................................... 126

4.2 Psihologija rada i sporta ................................................................................................................. 142

4.2.1 Profesionalna orijentacija i selekcija ........................................................................................ 143

4.2.2 Motivacija na radu i u sportu ................................................................................................... 144

4.2.3 Umor i mjere sprečavanja ........................................................................................................ 145

dowloaded from www.perpetuum-lab.com.hr

4.4 Doping i suplementacija u sportu ................................................................................................... 154

4.5 Profesionalna oštećenja od posebnog značenja............................................................................. 157

4.5.1 Dišni sustav .............................................................................................................................. 157

4.5.2 Sustav srca i krvnih žila............................................................................................................. 166

4.5.3 Koža .......................................................................................................................................... 182

4.5.4 Mišićno-koštani sustav ............................................................................................................. 198

4.5.5 Reproduktivno zdravlje ............................................................................................................ 211

4.5.6 Zloćudne bolesti kao profesionalne ......................................................................................... 219

Pregled korištene literature i preporučeni tekstovi ................................................................................. 228

dowloaded from www.perpetuum-lab.com.hr

Prva medicinska knjiga na hrvatskom jeziku!

„Bolesnika pitajte ŠTO i KAKO on ZAPRAVO radi.“

dowloaded from www.perpetuum-lab.com.hr

Izlaganje opasnostima, štetnim tvarima te psihofiziološkim ili psihosocijalnim naporima tijekom

Ozljedom na radu i u sportu smatra se svaka ozljeda radnika ili sportaša:

2.1.1 Čimbenici rizika za nastanak ozljeda

dowloaded from www.perpetuum-lab.com.hr

dowloaded from www.perpetuum-lab.com.hr

Nedostatak profesionalnog znanja stečenog školovanjem i izostanak profesionalnog iskustva od

dowloaded from www.perpetuum-lab.com.hr

dowloaded from www.perpetuum-lab.com.hr

Socijalno-ekonomski čimbenicima obuhvaćeni su životni standard osobe, uvjeti stanovanja,

dowloaded from www.perpetuum-lab.com.hr

Razvidno je da su čimbenici koji dovode do ozljeda tijekom rada mnogobrojni, međusobno se

dowloaded from www.perpetuum-lab.com.hr

Slika 1. Broj ozljeda u Republici Hrvatskoj prema djelatnosti u 2015. godini

dowloaded from www.perpetuum-lab.com.hr

dowloaded from www.perpetuum-lab.com.hr

Standardne mjere zaštite: Nespecifična predekspozicijska profilaksa

B. Zaštitni postupci - promjenom ponašanja na radnom mjestu i usvajanjem sigurnijih postupaka

dowloaded from www.perpetuum-lab.com.hr

dowloaded from www.perpetuum-lab.com.hr

Profesionalne bolesti nastaju kao izravna i isključiva posljedica izloženosti štetnostima na

Dokazi kojima se potkrjepljuje izloženost su: