Rajko Zoric - Misija (Onogost) PDF

Rajko-Rajkan Zorić
MISIJA
Knjigu posvećujem Stanislavu-Ćanu Koprivici,

istaknutom Crnogorcu, privredniku, humanisti i
mom velikom prijatelju
Nikšić, novembar 2007.

Rajko-Rajkan Zorić
MISIJA
Izdavač:
Montegraf Nikšić
Glavni urednik
Dragan Drinčić
Štampa:
Montegraf Nikšić
Tiraž:
500
PREDGOVOR
Onogošt je jedini nezavisni medij koji je izlazio u Crnoj Gori. Izlazio

je 13 godina, prvo pod imenom Onogošt standard, zatim Onogošt i posljed-
nje dvije godine izlaženja pod imenom Mont News.
Ideja da se pokrenu nezavisne novine potekla je u septembru 1992.
godine. U to vrijeme u Crnoj Gori, od medija, postojao je tada nezavisni
Monitor i državni mediji. Onogošt je, uz Monitor, bio jedini medij koji nije
bio pod kontrolom tada ratnog crnogorskog rukovodstva, koje se zdušno
zalagalo za veliku Srbiju i raspad naše tadašnje domovine.
Dogovor o početku izlaženja postignut je u kancelariji moje privatne
firme, koja je i bila osnivač i izdavač. Prve konture i dogovor oko izgleda
novine doneseni su u sastavu: Žarko-Žaro Dragićević, Alit (Pindo) Asović
i ja. Na moj predlog, za glavnog urednika smo izabrali Veru Jocović,
mladu Nikšićanku, profesora književnosti. Predlog imena novini dao je
Žaro Dragićević. Ubrzo je izabrana i ostala ekipa i prvi broj je izašao 16.
decembra. U finansijskom dijelu pomogao je nezaobilazni donator svega
vrijednog u Crnoj Gori Ćano Koprivica, koji je bio generalni sponzor prve
godine izlaženja.
Biti nezavisan i boriti se za demokratiju, protiv rata i aktuelnog režima,
bilo je dosta opasno. Ogromnu pomoć imali smo od velikog šampiona Dra-
gana-Bata Ognjenovića, koji nam je zajedno sa svojim karatistima pružao
logističku pomoć i zaštitu. Nakon nekoliko izdatih brojeva priključio nam
se i poznati crnogorski pjesnik Vito Nikolić, koji je do posljednjeg dana
svoga života pisao u našim novinama i aktivno učestvovao u uređivanju.
Iako je politika bila dominantna tema, mi smo preko naših stranica
stalno promovisali kulturu i sport, posvećujući pažnju i pružajući podršku
tada mladim crnogorskim talentima, a danas afirmisanim umjetnicima i
sportistima.
Za ovih trinaest godina novinu su, kao glavni urednici, uređivali: Vera
Jocović, Rajko Zorić, Tanja Knežević, Dragan Drinčić i Andrija Božović,
a urednici pojedinih rubrika bili su Alit Asović, Marija Drašković, Vesko
Perović, Miomir Čolaković i Mladen Kuček. U stvaranju novine učestvovalo
je preko 280 stvaralaca-novinara.
Novina je u februaru 1997. godine dobila glavnu nagradu za nezavisne
medije u SR Jugoslaviji od Udruženja za demokratiju i civilno obrazovan-
je iz Beograda, a odluku je donio žiri u sastavu: Gordana Logar, Branis-
lav Čanak, dr Vukašin Pavlović, Radomir Diklić i Miljenko Dereta. Zbog
prenošenja stranice Zezal tribjun iz Onogošta urednik Borskih novina do-
bio je zatvorsku kaznu. Zbog provokativne naslovne stranice u vezi sa Slo-
bodanom Miloševićem Onogošt je zaplijenjen u Beogradu i više od godinu
dana nije se mogao prodavati u Srbiji.
Onogošt je bio jedan od osnivača asocijacije lokalnih medija Lokal Press,
sa sjedištem u Kragujevcu, kao i asocijacije nezavisnih štampanih medija
Crne Gore Mont Press, sa sjedištem u Podgorici.
Aktuelni režim je činio sve da nam onemogući rad. Razne vrste pritisa-
ka, namješteni sudski procesi i pravi specijalni rat SDB nikada nije prestao,
čak ni po prestanku izlaženja, zbog čega mi je u više navrata prijećeno
i fizičkom likvidacijom, što je nažalost učinjeno Dušku Jovanoviću,
uvaženom i hrabrom čovjeku, sa kojim sam dosta sarađivao. Svi poslovi
koje sam u okviru firme radio, blokirani su djelovanjem SDB, koji se pos-
tarao čak i da zabrani drugim firmama poslovanje sa mojom. Zbog svega
toga bio sam prinuđen da zaustavim dalje izlaženje novine, nakon 13 godi-
na, kao i da zatvorim firmu, iako sam u okviru nje imao jednu od najboljih
štamparija u Crnoj Gori.
Medijska situacija se u Crnoj Gori danas znatno razlikuje od one iz
1992. godine. Mnoštvo je privatnih medija, kako štampanih tako i ele-
ktronskih. Nažalost, preko 90% medija je pod znatnim uticajem aktuelnog
režima. Ponosim se što naša novina nikada to nije bila. Žalim što smo preko
ove novine podržali u jednom trenutku dolazak na vlast ove sadašnje gar-
niture, misleći da je procrnogorski i demokratski orijentisana. Nego, mi
smo prevaru brzo shvatili i odmah napravili otklon od te anticrnogorske,
antireformske i antidemokratske vlasti.
Danas, sa ove distance, vidim da se san o demokratskoj i bogatoj Crnoj
Gori još dugo neće ispuniti. Nažalost. Zna se i čijom zaslugom. Kada smo
krenuli sa izlaženjem, naša misija bila je da Crna Gora postane nezavisna
i demokratska država, a da se u njoj razvije slobodno, nezavisno i pro-
fesionalno novinarstvo. Crna Gora je u međuvremenu postala nezavisna,
ali je od demokratije mnogo daleko. Što se tiče medija, situacija je gora
nego devedesetih godina, u medije je ušao mafijaški kapital i svi mediji su
pod kontrolom. Nekada nezavisni Monitor, bio je dugo perjanica režimskih
medija i pokrovitelj stvaranja privatne države, kakva sada Crna Gora i jeste,
a u posljednje vrijeme se pokušava otrgnuti od te svoje sramne prošlosti i
pravi otklon od onih kojima je bio servis.
Ova knjiga je samo segment svega onoga što je Onogošt za 13 godina
izlaženja časno radio. U njoj će biti sadržani tekstovi tek četvrtine autora
koji su za Onogošt pisali. Da bi bili zastupljeni svi, sa po samo jednim
tekstom, bilo bi potrebno izdati još najmanje 4 ovakve knjige, što nije-
sam u situaciji da uradim. Uz pomoć glavnog urednika ove knjige Dragana
Drinčića izvršio sam ovaj odabir.
Misija Onogošta se nije do sada ispunila, a samo iz jednog razloga.
Naime, to nijesu htjeli građani Crne Gore, koji su svjesno i voljno sve ove
godine glasali za režim koji već skoro 20 godina nije promijenjen, a koji
je brana demokratskoj Crnoj Gori. Građani su potpuno svjesni pretvaranja
Crne Gore u privatnu, mafijašku državu i tome su mnogo puta dali legiti-
mitet na izborima. Zato je dalje izlaženje Onogošta bilo potpuno normalno
zaustaviti i našu misiju ocijeniti neuspješnom.
Ovom prilikom zahvaljujem se čitaocima koji su bili uz nas sve vri-
jeme, a naročito HVALA upućujem svima koji su učestvovali u stvaranju i
oblikovanju Onogošta pišući u njemu. Onogošt su time učinili medijem koji
je u jednom teškom vremenu branio obraz Crne Gore, zajedno sa Liberal-
nim Savezom Crne Gore i Socijaldemokratskom partijom, koja je nažalost
sada najcrnji dio DPS-a. Ja sam, dosta prije nego što će tadašnji lider LSCG
Živković izdati svoju partiju, imao ponudu da stanem na čelo partije koja
će rušiti Mali kabinet LSCG, i finansijski mnogo povoljniju ponudu nego
Živković, ali sam je sa prezirom odbio.
U Onogoštu su svi stvaraoci radili pošteno i profesionalno. Jedan malo-
brojni dio je kasnije pišući u fašističkom CKL-u, svoju reputaciju koju je
stvorio u Onogoštu, srušio. Međutim to im je režim platio, kao što se vidi.
Neki koji su dali veliki doprinos stvaranju Onogošta više nijesu među
živima i posebno im se zahvaljujem: Ćano Koprivica, Bato Ognjenović,
Vito Nikolić, Pavle Ćirović, Dragan Nikitović, Vesko Komnenić, Vojo
Radonjić, Milenko Šoljaga, Branko Nikač, Boško Đukić, Pavle Đonović,
Duško Trifunović, Miško Kalezić.
Takođe, u jednom vremenskom periodu imali smo i podršku pojed-
inih međunarodnih organizacija, pa se ovom prilikom zahvaljujem Saši
Vučiniću i MDLF-u, Norveškoj narodnoj pomoći, fondaciji Mont media i
Milenku Šoljagi, Švedskom Helsinškom komitetu, Soroš fondu i Mirjani
Maslovar. Bilo je i međunarodnih organizacija koje su pokušale da utiču
na uređivačku politiku, ali smo to uvijek odbili. Advokat Labud Šljukić je
uložio ogroman napor da Dragana Drinčića i mene odbrani u političkim
sudskim procesima koji su vođeni protiv nas, a gdje su se kao tužioci pojav-
ljivali oni kojima je odavno bilo mjesto na optuženičkoj klupi. U kasnijem
periodu to je radio i advokat Vladimir Čejović. To nije bilo nimalo lako
uzevši u obzir da u Crnoj Gori ne postoji objektivno sudstvo, ali srećom i u
takvim sudovima postoji poneki pošteni sudija. Više od tri godine Dragan
Drinčić i ja smo uređivali novinu, a bili pod uslovnom zatvorskom osu-
dom. Zbog tih osuda reagovale su i uložile proteste mnoge međunarodne i
domaće institucije, među kojima i Aidan White, predsjednik Međunarodne
federacije novinara.
Stvarajući Onogošt dobio sam priliku da upoznam mnogo velikih
ličnosti, a na mene su poseban uticaj imali Ćano Koprivica i Slavko
Perović, od kojih sam najbolje mogao vidjeti kako se voli svoja domovina
Crna Gora. Veliki prijatelj Onogošta i moj lični bio je i proslavljeni glumac
Petar Banićević.
Zahvaljujem se najužoj porodici za razumijevanje zbog ogromnog pri-
tiska i neprijatnosti koje su imali zbog mene.
Onogošt je moj najveći ponos i najveće djelo.
Rajko Zorić
avgust 2007. godine
MISIJA Rajko-Rajkan Zori}
Crnogorsko juče i danas
PRECI I POTOMCI
„Oni koji hodaju stazom oholosti gazeći živote slabih i pokrivajući zeleni
prekrivač zemlje krvavim otiscima stopa svojih, neka se raduju i slave tebe,
Gospode, jer dan je njihov“
(Tagore)
Nekada je u Crnoj Gori važio jedan duboko ukorijenjeni način shvatanja

života po kojem je život bio dostojan vrline samo ako je bio u službi zajednice.
Iz vijeka u vijek, s generacije na generaciju, prenošen je i čuvan amanet predaka
(„sve za obraz, a obraz nizašta“) i svako pokoljenje je, u suštini, bilo vođeno
časnim uzorima prošlosti, pa su Crnogorci iznad svega cijenili slobodu i čast
svoje porodice, svog plemena i svoje države. Crnogorska etika nije bila nikakav
proizvod naučnih analiza ili filosofskih spekulacija, niti je učena iz knjiga – ona je
bila način života. Čojstvo je življeno, po njemu se prepoznavalo i priznavalo. Nije
to bio život vođen ličim koristoljubljem, već posvećenost zajedničkom dobru –
crnogorskoj državi. Kod Crnogoraca čast i ugled države imali su primat u odnosu
na čast i ugled pojedinca. (Isto tako, svaki Crnogorac je znao da samo slobodan i
moralno razvijen pojedinac može graditi slobodnu i uglednu državu). Stavljajući
svoj život na „sveti oltar“ Crne Gore i njene slobode, Crnogorac je opravdavao
svrhu svog kosmičkog postojanja, ugrađivao sebe u moralnu supstancu univerzalne
pravde i slobodoumlja. Njegošev genij i genij Marka Miljanova su manifestovana
moralna snaga, manifestovana ideja crnogorskog nacionalnog bića.
To je bilo vrijeme kada su Crnogorci iznad svega poštovali i voljeli Crnu
Goru i poštovali i voljeli sebe u toj Crnoj Gori. To je bilo vrijeme kad je ljubav
prema slobodi davala Crnogorcima opštečovječanski značaj, činila ih sugrađanima
cijelog svijeta. To je bilo vrijeme kad su Crnom Gorom upravljali „svete vladike“
i „svijetli gospodari“, koji bjehu „posvećeni“ čuvari i nosioci crnogorskog etosa,
etnosa i heroizma.
Crna Gora danas
Kažu da ništa na ovom svijetu – slava, moć, vlast, bogatstvo – nije vrijednije
od obične slame ako nema karaktera. Karakter mora biti kičma svega. Crna Gora
danas ne vrijedi ni obične slame. Danas je to Mrak. Nesmisao. Beznađe. Danas
su to tamo oni sa, tamo njihovom, tvorevinom koju, tamo neki od njih, duhovito
(prije: cinično) nazivaju državom. Danas je to, tamo njihova, tvorevina u kojoj je
droga glavna privredna grana, sitni šverc i kriminal (kako se ko snašao“) - glo-
balna strategija preživljavanja, a pljačke, nasilje i ubistva - banalna svakodnevica.
-7-
Rajko-Rajkan Zori} MISIJA
Danas je to, tamo njihova, tvorevina u kojoj su građani prepušteni na milost i
nemilost novoformiranoj mafijaškoj strukturi (koju je iznjedrila i jedna i druga
politička oligarhija, bez razlike).
Jedini krivac za taj Besmisao je onaj koga to najviše i pogađa – građanin.
Zbog svoje podaničke svijesti, zbog podaničkog mentaliteta kojim ih održava na
vlasti (na jednom ili drugom nivou, svejedno). Pravdati to nekim višim ciljem, bio
on nacionalno pitanje, država, jezik, crkva,... samo je laž, samozavaravanje. God-
ine i godine, sada već decenije, iza nas govore jasno o tamo njihovoj, bezočnosti,
beskrupuloznosti... Za vlast, za moć, za novac, za privilegije koje su stekli sprem-
ni su obećati sve: i državu, i crkvu, i bolji život, i Evropu... I tako iz dana u dan,
iz godine u godinu, iz, sada već, decenije u deceniju. Tragično! Jer, radi se samo
o vlasti, moći, nekontrolisanom bogaćenju, raznim privilegijama, s jedne, i po
kojem dobijenom paketu hrane, jagnjetu, svinjskoj polutki, ili tridesetak eura, s
druge strane. A sve u ime dobijanja države, crkve, evropskog standarda.... Već
sjutra, pa za dva mjeseca, za tri, za godinu, sada već za tri godine. I tako prođe
decenija, pa će druga, treća, peta..., pa će i život. Sve to podsjeća na one magarce
u Italiji, koje gazde dobro natovare i ćeraju naprijed tako što im na glavi vežu
svežanj sijena o štap, koji oni jednako gledaju pred nosem i misle da će ga već u
sljedećem koraku dohvatiti. I tako dok ne umru.
Miomir ČOLAKOVIĆ, decembar 2002. godine
-8-
NAROD JE ZABORAVIO SEBE
Ko se danas sjeća Milutina iz nekad čuvene Knjige o Milutinu? Niko ili
gotovo niko. A trebalo bi. U ovom ludilu ne bi smio da nam izbija iz glave. Tu
knjigu bi svaki Srbin morao da ima u svom domu i da je čuva kao BIBLIJU,
jer ako pravoslavni narod u Srbiji ima neke svoje knjige, onda je jedna od njih
Knjiga o Milutinu. Ta knjiga je bila jedno vrijeme najpopularnija i najprodavanija
baš iz razloga što je govorila otvoreno i mudro o dva velika (svjetska) rata,
odnosno o dvijema velikim srpskim pogibijama iz kojih, izgleda, Srbi, a sa njima i
Crnogorci, nijesu ništa naučili. U toj knjizi vam Milutin kao prost narodni čovjek
priča o Velikoj Srbiji i Dušanovom carstvu, o partizanima i četnicima, i o drugim
nesrećama koje su se lomile o glavu ovog dobrog, ali i nesvjesnog naroda. Danas
Milutina niko ne spominje. Narod je zaboravio sebe.
Zašto je danas važnije (ili je veća istina) ono što govori Šešelj od onoga što je
govorio Milutin? Zašto je od Milutinove: „Mali narodi su za male ratove“, bolja
Šešeljeva: „Mi smo najjači, niko nam ne može ništa?“ Zašto nasuprot Milutinove:
„Ne postoji narod (vođe) koji je više satirao (i satire) svoju djecu nego naš“,
stoji Šešeljeva: „Ni smrt dva miliona Srba nije mnogo da se ostvari san Velika
Srbija“.
Milutin kaže: „Ono što je bilo za cara Dušana ne važi danas“, ali on nije bitan
– važnije je Slobovo – Šešeljevo – SVI SRBI U JEDNOJ DRŽAVI, pa čak i ako
su sa govornom manom (Makedonci, na primjer).
Znate li koja je osnovna razlika između Milutina i Sloba - Šešelja? Prvi kaže
da su živi važniji od kostiju mrtvih i da narod treba čuvati od gluposti koje njegovi
gospodari prave za njegovo dobro, ovi drugi se drže one „neka nas bombarduju,
i mi ćemo njih“. Nema te gospode, ali zašto se mi nikad ne zapitasmo da li ima
kakve koristi od toga, imamo li mi toliko raketa, ili što je bitnije, ko će biti taj koji
će poslije svega uživati u „slasti“ pobjede nad mrskim, cijelim svijetom? Naša
djeca?! Otkuda znamo da će preživjeti?!
Zašto svaki rat MORA nas da zakači, i to debelo? Sjetite se ove rečenice –
Srba bi danas bilo pedeset miliona da im nije bilo raznih Garašanina, Aleksandra,
Brozova i mnogih drugih, kojih nije falilo – falilo je jedino Milutina i Miloša
Obilića.
U posljednjih sto godina najbolji i najzdraviji ljudi su ginuli u četiri rata.
Zbog čega? Da bi njihovi potomci danas, u najgore vrijeme, pokušali sve to da
isprave? Da bi danas čuvali bunkere svojih današnjih vođa i govorili: „Ko su oni
da nam govore šta da radimo?! Mi smo srušili Tursku, Austro-Ugarsku i Nijemce,
pa ćemo i njih! Naravno, ti mozgovi se nikad ne upitaše – ko nas je to držao nekih
pet stotina godina u ropstvu, odnosno kud se đede srpska istorija od 1389. do
1804. godine? Pred kim smo morali bježati preko Albanije, i gdje su to Nijemci
pukli u Drugom svjetskom ratu? U Srbiji sigurno nijesu?! Upitajte se barem vi ko
će nam to stati iza leđa u eventualnom sukobu? Ako ga i nađemo, obratite pažnju
-9-
na to da nam je taj prijatelj iza leđa, a ne ispred nosa.
U istoj knjizi postoji i ova rečenica: „Mi smo čudan narod, svi ostali prvo
razmisle, pa ako moraju, ginu, a mi uvijek činimo obratno.“ Ta zla kob po kojoj
je nama najveći političar onaj koji nas najviše i najbučnije poziva u rat, prati nas i
dan danas, jer kako objasniti toliki broj očajnika kojima je idol baš Šešelj, i koji ne
trepću dok slušaju njegove „duboke“ misli. Ti ljudi nikako ne mogu da shvate da
je Miloš Obrenović možda najveći srpski vladar svih vremena, baš zbog toga što
je postigao najviše sa najmanje prolivene krvi. Srpski i crnogorski narod moraju
naučiti da se prilagođavaju i da se protežu prema guberu, i da njihove vođe shvate
da politika nije kako satrijeti narod, već kako ga sačuvati! U protivnom se i Srbima
i Crnogorcima može desiti nešto slično kao Indijancima, Palestincima, Albancima,
pojedinačno, a možda i zajedno, ali ne može sa cijelim svijetom. Rizici kojima se
izlažemo su preveliki. Nikad nam se nijesu isplatili, jer u velikim igrama gotovo
nikad ništa nije zavisilo do nas.
Još nešto, postoje i danas ljudi poput Milutina, i tu u našoj okolini. Oni vas ne
oslovljavaju ni sa “gospodo” ni sa “drugovi”, već vam kažu LJUDI. Oni se slabo
čuju, jer kao i uvijek, ono što je šuplje, najviše zveči. Ponekad ih možete čuti kako
govore: „Ljudi, ovo je sve pogrešno, sve više vidim da onom u Beogradu služimo
kao pancir – jedino ne znam đe će da utekne kad nas sve oslobodi?“
Željko MUSOVIĆ, januar 1993. godine
- 10 -
ANTIMUZIČKI UDAR
Ovih dana izvršen je muzičko-cenzorski udar u nikšićkoj “krugovalnoj
postaji”, po zapovijedi njenog glavnog „stožernika“, Milana Stojovića. Naime,
gore pomenuti dužnosnik donosi odluku kojom se u Radio-Nikšiću uvodi embar-
go za emitovanje muzičkih sadržaja „nepatriotskog“ porijekla, uz prijetnju sank-
cijama svima koji je ne sprovedu. Nesposoban da slijedi univerzalne vrijednosti
humanizma i civilizacije, a uvijek spreman da se dodvori tuđim centrima mili-
tarno-političke moći, glavni i neodgovorni urednik Milan Stojović vrši etničko
čišćenje u muzičkom programu Radio Nikšića, dobijajući još jedan prljavi poen u
primitivizmu fašistoidnog „patriotizma“.
Najnoviji „kulturni“ zločin u egzekuciji ovog ratnog huškača pokazuje da
se posredstvom ove informativne kuće nastavlja šovinističko-propagandni teror,
koji poprima oblik rigidnog mentalno-ideološkog inženjeringa nad sopstvenim
narodom. Zabrana emitovanja pjesama etnički nepoželjnih muzičara, kao i sus-
penzija Noćnog programa Radija Crne Gore, pokazuje da se nastavlja fašizacija
„crnogorskih“ medija, radi propagiranja one politike koja nas je odvojila od
svijeta i metanisanja onom režimu koji je jedan od najvećih vinovnika jugoslov-
enske tragedije. Gospodo Bojaniću i Stojoviću, zašto se vaši šovinistički mozgovi
toliko boje lakih nota, kad dobro znate da umjetnost neće promijeniti svijet?! Ne
bojte se, pobogu, carevaće u njemu još dugo mržnja, glupost i perverzija. Stoga
se ne bojte ni “Filma” ni “Prljavog kazališta”, jer kazalište u kojem vi aktivno
statirate, mnogo je opasnije od melodija koje život znače!
Kada ćete već jednom shvatiti da mi ne želimo da budemo vaše bijele ovce,
koje će poslušno blejati u nacionalnim torovima, pod krvavim prutom primitivnih
balkanskih pastira? Nama nijesu potrebne vaše državne i „kulturne“ granice već
mostovi prijateljstva i zajedništva, jer toliko smo slični i izmiješani da nas je
nemoguće razdvojiti i razgraničiti. I koliko god nas posvađate i razdvojite, biće
to privremeno, kao što je prolazna praistorija koju stvarate, kao što je prolazna
vlast koju zastupate. Zar mislite da će narod i muze dovijeka da ćute! Varate se,
gospodo komuno-fašisti, jer poslije svakog pijanstva dolazi otrežnjenje, a kuku
vama kad se ispostavi račun balkanskog krčmara. Stasaće tada neka nova djeca
cvijeća, koja više neće biti topovsko meso vaše ratne piromanije i neronskih frus-
tracija, a koja će izgraditi svijet mira i ljubavi, u kojem ćete vi biti samo opomena
budućnosti i pokopana iluzija.
Dragan Drinčić, mart 1993. godine
- 11 -
GDJE SU I ŠTA RADE NIKŠIĆKI
INTELEKTUALCI
Za nikšićke intelektualce izlazak među narod je isto toliko opasan koliko i
za građane Sarajeva, koje vrebaju snajperi s okolnih planina. Zabili se gospoda
(jer nije više moderno biti drug) u svoje domove i čekaju rasplet. A trebalo
bi, s obzirom na ružičastu situaciju u kojoj se ovaj narod nalazi, mnogo toga
pokušati.
Rafali paraju nebo iz dana u dan; bezakonje, agresivnost, šverc i sve ono
što nije osobenost nijedne „normalne“ države naša je tužna svakodnevnica. Još
kad se uzme u obzir glad koja je već zakucala na mnoga vrata, onda je „ugođaj“
potpun.
A oni šute!? Prošlo je vrijeme, gospodo, kad je bilo dovoljno za „svijetlu
budućnost“ imati diplomu i biti poslušan. Sada treba imati nešto u glavi i u
gaćama.
Poslušnost, priznati ćete, i nije neka karakterna osobina osim za one koji
svoj imidž grade veličinom stomaka (podsjeća li vas ovo na nekog) i tuđim
stavom. Intelektualni imidž se upravo gradi ličnim stavom, koji će u zavisnosti
od okolnosti dobiti legitimitet ili ne. Naši intelektualci svoj stav grade prema
oficijelnoj politici, tako da su uvijek u trendu. Može se promijeniti hiljadu vlada
i politika. Oni su uvijek tu. Imaju veliku upotrebnu vrijednost. A to se u narodu
zove prevrtljivost.
Društvo je mnogo ulagalo u njihovo školovanje i usavršavanje. Trebalo
bi to da mu vrate, svojim angažovanjem. Treba da pišu peticije, organizuju
štrajkove i mitinge, kritikuju vlade i ukazuju na sve što ne valja. Pokazati
narodu da i on može da utiče na društvene tokove.
Imali su alibi u vrijeme soc-realizma – verbalni delikt. Verbalni delikt je
ukinut, a njih je još manje nego tada.
Ne treba valjda da izbije, ne daj bože, građanski rat da bi se trgli, jer i
njihovo je dostojanstvo u pitanju, oni dijele sudbinu naroda. Čast izuzecima.
Alit Asović, mart 1993. godine
- 12 -
CRNOGORSKI LANCI I SRPSKE SVINJARIJE
Crna Gora je, kao država, prestala da postoji 1918. godine. Njen posljednji
vladar Nikola je proglašen izdajnikom i prognan, čime je završena vladavina
dinastije Petrović-Njegoš a otpočela vladavina Karađorđevića. Crna Gora je
dekretom ukinuta i pretvorena u jedan od srbijanskih okruga, kojim su krstarili
srbijanski oficiri sa samo jednim zadatkom: uništiti sve što iole podsjeća na
crnogorstvo, pa je 1920. godine i crnogorska crkva proglašena nepostojećom.
Za Crnu Goru je morala da važi samo jedna usko specijalizovana religija
– svetosavlje i samo jedna isfiltrirana istorija - srpska. Crnogorci koji nijesu
mogli prihvatiti da se dekretom može ukinuti nešto što je stotinama godina
krvlju i životom stvarano izvrgavani su ruglu ili divljački ubijani. Graho-
vac, Fundina,Vučji do i Mojkovac su izbrisani iz crnogorske istorije, a njeni
najvažniji događaji postadoše junaštva “u kojima je pet-šest srpskih seljaka mo-
tikama i vilama ubijalo svog agu zbog toga što je htio da im uzme svinju više
od uobičajenog harača.
Danas je situacija identična onoj iz 1918. godine. I danas Crnom Gorom
krstare srpski emisari, tražeći i nalazeći sljedbenike i izvršioce za svoje mon-
struozne planove, u kojima se potire svako ime crnogorsko. I danas Crnogorci
bratski ćute i trpe dok im državu pretvaraju u seljačku regiju, kojom će gospo-
dariti svinjske polutke i papci. Sve to u ime zajedničke istorije, države, Petra I,
Petra II, Nikole I. Pozivaju se na zajedničku istoriju oni koji za svoju najveću
istorijsku ličnost proglasiše nepismenog vladara i podmuklog ubicu, koji na
prevaru ubi svog kuma, najvećeg srpskog junaka, i glavu posla na poklon sm-
rtnom neprijatelju. Pozivaju se na zajedničku državu oni kojima svoju nije za-
pamtilo petnaest generacija unazad, pa im treba crnogorska da bi liječili svoju
državotvornu iskompleksiranost. Pozivaju se na Petra I oni koji ga, ne tako
davno posprdno sahranjivahu na nikšićkom trgu zajedno sa Svetim Vasilijem
i crnogorskim grbom. Pozivaju se na Petra II oni koji su pisali prljave brošure
u kojima je vladika predstavljen kao „gadni mizantrop“, „krvnik“, „razbojnik
u mantiji“, kao okorjeli zločinac, koji je „posijao kopilad po Crnoj Gori i lično
ih davio u nužniku Cetinjskog manastira“. Pozivaju se na Nikoli I oni koji ga
proglasiše izdajnikom i prognaše, i činjaše sve da Kralja predstave kao običnog
pajaca a kraljicu i crnogorske princeze kao žene najnižeg morala. A Crnogorci
bratski trpe i ćute. Pa je li moguće da stvarno vjeruju da bi danas Petar I blago-
naklono gledao na svog nasljednika koji preklinje Crnogorce koji ne pristaju
na njegov nebeski put mraka i užasa, tog duhovnika koji najvećim duhovnim
dostignućem smatra mržnju prema svemu nesrpskom. Je li moguće da su Cr-
nogorci toliko asimilovani da vjeruju da bi Petar II danas ili bilo kad i bilo
kome dopustio da se šepuri po Crnoj Gori skrnaveći svetinje i negirajući sve cr-
- 13 -
nogorsko. Je li moguće da su toliko istorijski nepismeni da ne znaju da je Nikola
I proglašen izdajnikom i prognan zbog toga što je bio Crnogorac. Je li moguće
da su toliko nisko pali da crnogorski sveti tron na kojem su sjedjeli najveći
umovi, pjesnici i filozofi, olako prepuštaju ćosavim vojvodama, polupismenim
kamiondžijama i priglupim magacionerima. Ako je to sudbina Crne Gore, ako
je kod Crnogoraca želja za sandukom svinjskih polutki i metrom slanine jača od
želje za svojom slobodnom Crnom Gorom, onda na ulazu svakog crnogorskog
grada treba postaviti veilku tablu na kojoj će biti ispisane riječi vladike Rada,
na koje se svi tako rado pozivaju: „Ja se svagda čudim, a nigdje se načudit’
ne mogu, kako nekima ljudima može postidno ropstvo tako drago biti. Oni su
podobni paščetu, jerbo se pašče trza da dobije slobodu, no kako istu dobije,
nanovo k verigama trči da ga svežu.“
Miomir ČOLAKOVIĆ, avgust 1993. godine
- 14 -
Kako funkcioniše naša svijest?
FARMA ILI DRŽAVA

Treba biti zaista veliki romantičar ili zatucani optimista pa vjerovati da će
skidanje sankcija ili promjena vlasti izmijeniti nešto u svijesti građana Crne Gore
i prevesti ih iz ovog predistorijskog stanja u civilizovano društvo.
Onaj koji je svoju državu prodao za svinjsku polutku, prezime za džak brašna,
a na mig nebeskog tatice iz Beograda „svijetlim oružjem“ uprljao vlastitu istoriju i
etiku da bi zastrašujućom predanošću pohitao ka mjestu svog budućeg mučilišta,
novom svesrpskom poretku, pao je toliko nisko da ga je više nemoguće podići.
Sopstvenu državu predati nesojskim iluzionističkim snovima, u kojima ona postaje
samo avet prohujalog vremena a Crnogorci nekakve spodobe iz marovićevsko-
momirovskih alegorija, kojima je nemoguće odgonetnuti smisao, vrhunac je
neljudskosti i početak zvjerstva.
Dovoljno je pogledati tu karikaturu naroda, koji se svog imena stidi, plaši se
da bude ono što stvarno jeste, a druge mrzi što su to, kako sa filozofskim mirom,
blažen, u beskonačnim redovima, satima i satima čeka na paraf nekog srpskog
ministarčića, koji mu dodjeljuje litar ulja i kesu pirinča, pa shvatiti da je sav
taj mir lišen bilo kakve jačine duha ili intelektualne spoznaje, da je posljedica
zastrašujuće izdresiranosti i predanosti gazdi i njegovoj služinčadi. Postoji
samo korito, pojilo, gazda i sloboda kretanja dok se sindžir ne zategne. To je
sve besmisao. Nepromjenljivo, tragično, sramno. Besmisao. Prihvaćena je jedna
divlja kultura, čije su vrijednosti sve ono što je zapušteno, bezoblično morbidno.
Nedostaje još samo četvoronoški hod, prepoznavanje i sparivanje po mirisima, pa
da sve dobije svoj istinski smisao.
Može li se nešto što bi svakoga da okrpi svojim zakrpama i spusti na svoj
bijedni nivo, a akademski nazvano – građani - promijeniti skidanjem sankcija
ili promjenom gazde? Ni slučajno. Potreban je određeni vremenski period - da
majmun evoluira u čovjeka, ili dobri Bog, koji sve oprašta, pa da, u nekoj narednoj
inkarnaciji, životinja bude rođena kao ljudsko biće. A ako Bog bude sudio po
zaslugama, onda će, u nekom budućem životu, Crna Gora biti preplavljena divljim
svinjama, magarcima i majmunima. Ko ostane čovjek, uvjeriće se.
Miomir ČOLAKOVIĆ, januar 1994. godine
- 15 -
Dio iz uporednog intervjua
MITROPOLIT AMFILOHIJE RADOVIĆ
NEMA DRUGE STRANE

Za mene ne postoji druga strana. Za mene ne postoji Odbor za obnovu
autokefalne CPC. Antonije Abramović je svjetovnjak, koji se lažno predstavlja.
Ja se osjećam nacionalno Srbinom.... Svetosavlje i petroslavlje je apsolutno
ista realnost i stvarnost... Istorijske prilike i neprilike su uticale da niz eparhija
Pećke patrijaršije budu potpune samostalne, imale su autonomiju. Takve su bile
Karlovačka i .... MITROPOLIJA CRNOGORSKA.
O.S: Da li ste i koliko spremni na neposredni kontakt i dijalog sa drugom
stranom?
- Prije svega, za mene ne postoji druga strana. Za mene ne postoji Odbor
za obnovu autokefalnosti CPC. Za mene postoje ljudi koji su za poštovanje. Sa
ljudima iz toga odbora spreman sam, u svakom trenutku, a što se tiče Odbora, to
je potpuno nepostojeća stvar. Kao odbor, on je protivustavan; to je neposredno
miješanje određenih političkih struja u crkveni život, na način nešto drugačiji od
onog što je radila KPJ. Čak je i sam patrijarh Pavle očinski, sa velikom ljubavlju
i tugom, tom nesrećnom Abramoviću uputio poziv.
MITRONOSNI ARHIMANDRIT ANTONIJE ABRAMOVIĆ,
„SVEŠTENICI NE SMIJU DA DIJELE NAROD“
Postoje u Crnoj Gori i druge manje vjerske grupacije. Ja ih neću, kao drugi,
nazivati sektama, jer oni su ljudi koji se takođe osjećaju Crnogorcima. Neka
nas gospodin Amfilohije pusti na miru, da mi sređujemo svoju kuću, kako mi
znamo i umijemo. Naša crkva je postajala, postoji i postojaće, dok je jedan živi
Crnogorac.
O.S: Da li ste i koliko spremni na neposredni kontakt sa drugom stranom?
- Mene apsolutno ne interesuje nikakav kontakt s g. Radovićem s obzirom na
činjenicu da smo mi u ovom pogledu dva svijeta. Koliko je nebo visoko od zemlje,
more duboko, toliko je veliki i dubok jaz među nama. To nije, naravno, mojom
krivicom, jer sam ja ovde došao nedavno, nego njegovom krivicom. Nije umio
sebe da postavi u pravom smislu kao arhipastira.
Aleksandar ZEKOVIĆ, decembar 1993. godine
- 16 -
Iz Vrbasa:
KOKTEL
Gdje Je Beograd? Mrtvilo srpske Atine. Kič parada. Riječi i činjenice. Već je
dvanaest sati. Žrtveno jagnje. Još jedan mjesec za zaborav
Kad mi iz provincije, najčešće vozom druge klase, dojezdimo u prijestonicu,

zapazimo svaku pojedinost, ljepotu, raskoš i sve šarenilo velikog grada.
Uživamo u svemu čega nema u našim opustošenim varošicama, a posebno
u šmeku, šarmu i duhu Knez Mihajlove ulice. Sada ništa više od toga. Pravi
šumadijski vašar. Odliježu novokomponovane pjesme, po stolovima kokarde,
zastavice i razna žuta štampa. Nema gitarista, violinista, šetača s osmijehom i
optimizmom na licu.
Beograđani se uglavnom ponašaju kao da je dovoljno samo to što žive tu
pa da sebe smatraju intelektualcima. Zaboravljaju da i bundeva može da liči na
intelektualca ako joj stavite lulu i šešir, ali ipak ostaje bundeva.
Novi Sad ni po čemu više ne liči na Srpsku Atinu. Potonuo je u opšte sivilo
i pustoš. Ni golubova više nema na Miletićevom trgu. Kažu da su ih penzioneri
primamili kokicama i pohvatali da skuvaju supicu. Nagon gladi je jači od svake
ljubavi.
Ne znam jesu li stigli do vas sa kič paradom (pardon, hit paradom). Probili
su, pored ostalog, i granicu i ostavili pustoš u zemlji, braća nam po socijalizmu
- Bugarskoj. Mačo izgled i šeganje po sluhu osvajaju prostor. Pripremite se za
odbranu. Ako to ne učinite, stiže vam umjetnost u stihovima. Tip arlauče: Ja
je ljubim, ona podriguje.. Suzama sam lepio tapete, kad ti ode i odnese dete,
a sojkica do njega – Zašto si njen i oženjen, zašto nisi moj, guza moja tvoj je
broj! Ili tako nekako.
Čula sam od osobe, funkcionera nikšićke opštine, da je u mojim Banjanima
poboljšano snabdijevanje. To su riječi, a činjenice kažu da tamo još uvijek stoji
jedna zarđala motika od prije rata (ne znam kojeg). Neću ponovo da budem
iracionalna pa da pomenem neke koje bi to povrijedilo, poručujem im samo da
patriota može biti i onaj koji misli drugačije od pripadnika DPS-a. Na drugačiji
način. Srećom.
Pjesmica zagrebačke grupe E.T. sa pjevačicom Vaninom, izmakla je cenzuri
i zabrani i postala pravi beogradski hit. Vrti se na skoro svim radio stanicama
osim državnih . „Već je dvanaest sati“ odliježe i po sarajevskoj čaršiji između
dva pucnja.
Poslije dužeg vremena čula sam na sto-kecu Plavi orkestar, Dada Topića,
- 17 -
Harija... Led očigledno popušta. Koga će sve popiškiti nastale kapljice? Iz
dijela bivše Jugo republike, sa još nedefinisanim statusom, zvali su me prijatelji
kojima sam uporno objašnjavala nešto što su oni drugačije vidjeli. – Bojimo
se, kažu mi, da na kraju ne budemo žrtveno jagnje! I ja se bojim. I bilo bi mi
mnogo žao, ali da bi to bilo, prvo su morali biti ovca. Svaka je istina gruba, zar
ne?
Prođe evo i april. Bio je baš šaljiv. Te ’oće zrakomlatit, te neće zrakomlatit
(novi izraz nove države za avion koji gađa). Vrijeme kao i ljudi. Poluludo.
Nebo je mnogo plakalo, a mi? Navikli smo se na sve. I na zaborav. Svega i svih,
a ponekad i sebe. Koliko će još dana proći koje ćemo poželjeti da zaboravimo.
Ti dani su naš život.
... Nema časti ni morala, zavisimo od budala... stih nove zabavne pjesme,
koju se usude da puste pojedini muzički urednici. I oni zavise od istih. A vi
tamo?
Dobrana MILJANIĆ, maj 1994. godine
- 18 -
ŽENA – U DJELIMA KOMPOZITORA
Jedna od osnovnih inspiracija u cjelokupnoj umjetnosti (a pogotovo u muzici)
je uloga žena kao majke, ljubavnice, heroja, idola, tako da su najveća
umjetnička djela nastajala zahvaljujući vjerodostojnosti žene
Jedna jedina opera („Filadelfija“) koju je napisao L.V. Betoven inspirisana

je ženinom ulogom. Naime, Betoven je dugo tražio prikladan libreto ne
zadovoljavajući se tada uobičajenim načinom biranja i razvijanja operske radnje.
Tražio je sadržaj kojim će dominirati istinski snažne, herojske ličnosti. Libreto
za svoju jedinu operu Betoven je našao kod jednog pomoćnog francuskog pisca
Bolinija – „Leonora i Bračna ljubav“. Radnja se dešavala u Španiji u 18. vijeku,
u jednoj tamničkoj tvrđavi, u kojoj je pravdoljubivi Florestan nepravedno zatočen
i izvrgnut zlostavljanjem od strane svog najvećeg neprijatelja Pizara. Njegova
žena Leonora uvlači se u tamnicu preobučena u mladića, postaje pomoćnicom
poštenog tamničara Roka, i svojom hrabrošću spasava Florestana. U takvom
sadržaju, Betovena je privukao svijetao lik žene, koja ne posustaje ni pred najtežim
preprekama da bi spasla život voljenog muža. Veličanstvenog je dojma ključni
prizor opere, kad preobučena Leonora uperenim pištoljem zadržava Pizzara da bi
oslobodila svog voljenog, rizikujući njihove živote.
Lik žene naročito je njegovan u doba romantizma, ali na različite načine u
odnosu na druge epohe. Više se ne ističe njena istorijska i herojska uloga već njena
uloga pored muškarca. Verdi u ovom slučaju sve žene jednako tretira, bez obzira
što su iz aristokratije i građanstva, ili su iz najnižih redova potčinjene klase. Verdi
prikazuje likove sa „dna života“. Bijednu dvorsku ludu, ludačkog ubicu i njegovu
sestru koja mami žrtve, jednako kao i dvorske ulizice i intrigante. Jednostavno,
da ne kažemo „jeftina“ libreta počivaju na snažnim likovima i odnosima unutar
zapleta, što Verdiju omogućuje da nadahnutom muzikom tvori stranice iskreno
proživljenih događaja – sve do poznatog operskog hita kao što je lakomislena
arija „Žena je varljiva“ iz „Rigoleta“. “Travijatu“ komponuje prema pozorišnom
komadu „Dama s kamelijama“, i u njoj ističe društvenu nepravdu nanijetu lijepoj
ali bolesnoj Violeti Valeriji, kurtizani bogatog Pariza, kojoj je onemogućena
ljubav s mladim Alfredom, što je prerano odvodi u smrt u bijedi, s posljednjim
susretom sa voljenim mladićem tek na samrtnoj postelji. Verdi duboko razrađuje
faze razgovora Violete s Alfredovim ocem, koji „kalja“ njenu vezu s Alfredom,
tražeći od nje ne samo da ga se odrekne nego da i odglumi da ga napušta. Posebno
se ističe panika, slom i rezignacija nesretne djevojke u tom razgovoru. Upravo po
toj dubokoj istinitosti zahvatanja najintimnijih ljudskih osjećanja, taj duet ostaje
jedan od najljepših i najsnažnijih u cjelokupnom operskom stvaralaštvu.
Žorž Bize, pisac najomiljenije opere u Francuskoj i jedne od najigranijih
opera u svijetu „Karmen“, pobudio je oštar kontrast tadašnjim kompozitorima.
Dvosmisleno ocrtava najniže ljudske strasti, prevrtljivu Ciganku Karmen, punu
- 19 -
žestoke zavodljivosti i temperamenta, svijet tvorničkih radnica, uličnih dokoličara
i krijumčara. To je jedna predsmrtna psihološka borba tvrdoglave Ciganke i
odbačenog vojnog bjegunca Don Hosea, koji će nožem presuditi svojoj nesrećnoj
ljubavi. I kod Vagnera, reformatora opere u 19. vijeku, vrhunac dometa muzičkog
stvaralaštva nalazimo u muzičkoj drami „Tristan i Izolda“, Ova opera je nastala u
jednom posebnom emotivnom stanju kompozitora, koji je za srednjevjekovnom
legendom o nesrećnoj ljubavi viteza Ristana i kraljeve vjerenice Izolde, posegnuo
simbolički, podstaknut svojom nedozvoljenom ljubavi sa lijepom Matildom
Visendonk. No, osim himničkog opjevavanja te nedozvoljene i tragično okončane
ljubavi, s jedinstvenim prizorom noćnog ljubavnog susreta u drugom činu, te
čuvene Izoldine ozarene – „ljubavne smrti“ nad Tristanom u finalu, za istoriju
muzike je bila ta transkripcija, tj. odslikavanje istinitog i ličnog događaja,
prerađeno u muzičko djelo.
Marija DRAŠKOVIĆ, mart 1995. godine
- 20 -
AH, TI ČUDNI LJUDI
Bez obzira na epohe i mjesta, muzičari su ponajviše među svim umjetnicima
pokazali posebnu naklonost za humor i igru riječi. Jako osobiti, u društvu se
ponašaju kao obični ljudi: razgovaraju o svojoj struci, hvale se međusobno,
ogovaraju druge, ali u njih kao da je uvijek upereno oko kamere. Njihov život kao
da se odigrava na pozornici pred svima nama, te se svi smatramo mjerodavnim
da ih hvalimo ili kritikujemo, isto kao što to činimo s njihovim djelima. Ako se
složimo da je anegdota pričica koja obavještava sasvim ukratko o jednom istinitom
ili navodno istinitom događaju, onda moramo imati na umu i to da ova ponekad
i ne slika umjetnika kakav je stvarno bio, već kako su ga njegovi savremenici,
prijatelji ili neprijatelji vidjeli.
Poznati kompozitor, čuveni naučnik, profesor organske hemije i general Ruske
armije Aleksandar Porfrejevič Borodin danas je poznat samo kao kompozitor.
Bio ga je glas da je vrlo rasijan, što dokazuju neke anegdote. Prilikom jednog
putovanja u inostranstvo, graničar ga upita za ime njegove supruge, koja je tog
trenutka bila izašla iz kola. Zbunjen, Borodin se tog trenutka nikako nije mogao
sjetiti imena svoje supruge, počeo je nervozno da kašlje. Carinik se uozbilji: „Ne
znate ima svoje vlastite žene? Šta to treba da znači?“ Da ne bi izazvao još veću
sumnju carinika, Borodin mu reče ime koje mu je prvo palo na pamet. Carinik ga
pogleda sumnjičavo. U to se upravo vrati Borodinova supruga i on vikne: „Katja,
Katja, tako ti boga, draga Katja, tvoje ime, brzo kaži kako ti je ime?“
Pijetra Maskanjija ne samo da je bio glas da je sujetan i preuvjeren u sebe već
je on to i zaista bio. Na prvoj strani svoje opere „Maske“ napisao je: „Meni lično
posvećeno s najvećim poštovanjem i neizmjernim uvažavanjem.“
- Za vrijeme jedne predstave u Petrogradskoj operi iznenada se iza kulisa
pojavi ceremonijalmajstor dvora i doviknu Šaljapinu usred njegove arije: „Pjevaj
malo tiše, brate, njegovo veličanstvo car je upravo zaspao u svojoj loži.“
- Jednom je kod Rosinija bila u posjeti jedna dama, koja je imala sa sobom
neko dosadno pseto, koje je stalno lajalo. Rosiniju to dosadi, uze pseto i baci ga
kroz prozor u vrt. Dama se pobuni, na šta joj Rosini mirno reče: „Lajao je falš.“
Kada je Štrausa jednom izdalo strpljenje za vrijeme probe „Salome“, on viknu
orkestru: „Zaboga, ko je komponovao ovu operu, Vi ili ja?“ „Hvala Bogu, Vi“
– čuo se jedan glas iz orkestra.
Marija DRAŠKOVIĆ, maj 1996. godine
- 21 -
Povodom prvog decembra, svjetskog dana borbe protiv side
PANDEMIJA SIDE
U svijetu je registrovano oko 22 miliona oboljelih i zaraženih,

u SRJ je 5858 zaraženih, od kojih 11 u Crnoj Gori.
„Jedan svijet, jedna nada“ – ime je ovogodišnjeg antisida slogana, koji

nam ukazuje da je ova opaka bolest svjetski problem i da je samo združeni
napori mogu savladati, te da je i nada u uspjeh zajednička.
Ove godine, kao i u osam prethodnih, Jugoslavija se pridružila obilježavanju
Svjetskog dana borbe protiv side, skupa sa velikim brojem država koje se
odazivaju na poruke i apele Ujedinjenih nacija. Od pojave pandemije, u SRJ je
do danas registrovano 5858 oboljelih, od kojih je umrlo 399, dok se vjeruje da
je više od 6000 ljudi zaraženo HIV virusom.
Svakog prvog decembra počinje još jedna godina aktivnosti u borbi
protiv side. Taj dan je prilika da se čitavo čovječanstvo podsjeti na činjenicu
o postojanju opasne, smrtonosne bolesti, protiv koje još uvijek nema lijeka i
koja se može spriječiti jedino ako se mobilišu snage svakog pojedinca, svake
institucije u zemlji, svake zemlje pojedinačno i svih zemalja zajedno. Takođe,
1. decembar je prilika da se pokažu solidarnost i saosjećajnost prema više od 22
miliona ljudi, za koliko se pretpostavlja da živi sa HIV virusom ili sidom.
Stoga, Jugoslovenska asocijacija za borbu protiv side i Savezna komisija
za borbu protiv side organizuju kampanju i putem televizijskih i radio emisija,
štampe i raznih predavanja apeluju na još jedno podsjećanje i preispitivanje da
li znamo sve što je neophodno o HIV-u i sidi i da li to znanje primjenjujemo u
svakodnevnom životu.
Izvor zaraze je čovjek – bolesnik ili virusonoša, i on je zaražen do kraja
života. Virus HIV se prenosi polnim odnosom, transfuzijom inficirane krvi
i krvnih preparata preko zagađenih igala i nesterilisanih instrumenata, kao i
inficirane majke na plod. Ne postoji opasnost od zaraze kod slučajnih socijalnih
kontakata, npr. rukovanja, razgovora, kašljanja, kijanja, preko čaše za vodu ili
pribora za jelo, na poslu, u autobusu, restoranu, bazenu za kupanje, prirodnim
kupalištima, sjedenjem ili radom u zajedničkoj prostoriji sa zaraženom osobom
ili upotrebom zajedničkih knjiga ili školskog pribora. Komarci i drugi insekti
takođe ne prenose sidu.
Edukacija o vlastitom zdravlju je osnovni instrument u sprečavanju
napredovanja tzv. kuge 20. vijeka. To treba imati na umu ne samo 1. decembra
već svih 365 dana u godini. Ljekari se, većinom, slažu da je najuspješniji način
- 22 -
sprečavanja side tzv. sigurni seks, dakle stalni (provjereni) partner ili kondom –
za one više sklone promiskuitetu. Dobar prezervativ, po ljekarskom mišljenju,
u 99 odsto slučajeva isključuje rizik od side.
U Crnoj Gori je 11 ljudi oboljelo a 10 umrlo od 1990. godine, kada je prvi
slučaj otkriven. U našoj republici test na sidu, koji je besplatan i anoniman, može
se uraditi u svim onim bolnicama gdje se obavlja transfuzija krvi. Interesovanje
nije veliko, a oni koji dolaze uglavnom su vrlo uspješni i uspaničeni. Kod nas je
moguće uraditi tzv. SCREEMOMG TEST, pa ako se nalaz pokaže pozitivnim,
potencijalni virusonoša se upućuje u Beogard na WESTERN BLOT TEST. To
je najsigurnija, specifična ali vrlo skupa metoda.
I što reći na kraju? Svijet je u cjelini, bez sumnje, zahvatila pandemija
side. Procjenjuje se da se svakodnevno otkriva 8500 novoinficiranih, od kojih
oko 1000 čine djeca mlađa od 15 godina. Takođe se procjenjuje da će se do
2000. godine broj inficiranih na svjetskom nivou kretati do cifre 40 miliona.
Stoga, borba protiv side je globalni problem, ali i problem svakog pojedinca,
institucije, organizacije, zajednice i zadatak da svoje znanje i stečeno iskustvo
prenese ne samo na drage osobe, prijatelje i saradnike već i na širu okolinu.
Vesna Jauković, decembar 1996. godine
- 23 -
PRIVATIZACIJA I CIJENE
Da li privreda Crne Gore podsjeća na mrazu raspuklu flašu punu vode? Dok
je bio mraz (ili sankcije), ona je barem imala formu, a kada je prestao mraz (ili
sankcije), ona se pretvara u isitnjenu hrpu stakla?!
Na istom „principu“ se formiraju dioničarska društva, jer se cjepkaju veliki
sistemi u sitne komadiće, tobože „radi bolje kontrole kapitala“. Preuzimaju se
kopije organizovanja proizvodnje iz velikih industrija sa Zapada, kao npr. Italije,
Velike Britanije i drugih. Da li formiranje dioničarskih društava i dolazak raznih
„stranih partnera“, koje uzgred interesuje samo profit, odnosno veoma jeftina
crnogorska radna snaga i tržište, kao odskočna daska za Istok, pretpostavljaju samo
još jedan dokaz da kod nas nije uspio socijalizam, a neće ni kapitalizam, i da će to
proći kao seljačke zemljoradničke zadruge. Čak još gore: ad privatizacija i sve što
joj prijeti izaziva još veće socijalne nepravde, samovolju pojedinaca ili stranaka
(zna se koje), oduzimanje prava na rad, „lakše“ oslobađanje od tehnološkog viška,
razbijanje i onako nemoćne radničke klase, itd.
Komentator „Pobjede“ donosi „kolumbijsku“ i smiješnu konstataciju:
“Već je vidljiva i početna polarizacija između vlasti i onih koji žele vlast.
Vlast se kontroliše oko radnih pobjeda, a opozicija oko isto takvih poraza....“ (?!)
Stvarno smiješno, kad i mala djeca u Crnoj Gori znaju da je an vlasti DPS, i da
jedino ta stranka može i mora da bude odgovorna, ili da slavi „radne pobjede ili
radne poteze“ – a opozicija nikako. Opozicija može samo da slavi na izborima
političku, a ne radnu pobjedu, pa kada bi osvojila vlast, onda bi bila pozicija.
U rukama pozicije su radne pobjede ili porazi. Trenutno, pozicija pripadnicima
opozicije u kompanijama ili preduzećima oduzima pravo na rad, što je njihovo
shvatanje demokratije i rada! Direktori skoro svih preduzeća u Crnoj Gori su
pripadnici DPS-a. Oni su obećali da će sve bolje biti kada se ukinu (suspenduju)
sankcije, ali ništa od toga. Boljitka nema!!! Cijene skaču svaki dan; prehrambeni
artikli, tekstil, struja... sve. Jedino ohrabruje cijena benzina i „blagi porast“ marke.
S obzirom na „blagi porast“, naknada plata i penzija, kupovinu benzina ili maraka
opet mogu da sebi priušte privilegovani, kao i „polutani“, koji uvijek dobro
prolaze, ali gradski proletarijat – sigurno ne. Sigurno se ide na „kartu“ smanjenja
potrošnje stanovništva, odnosno smanjenja standarda stanovništva, pa je narod već
počeo da govori da je bilo bolje „pod sankcijama“. U svakom slučaju, svakom
stanovniku Crne Gore bilo bi veoma milo da je bolja situacija, ali nije. Privatizacija
ili transformacija može imati tri, deset, trideset faza, mogu svaki dan o njoj da
pričaju i da njihove „eksperte“ dovode, vodaju, i da dočekuju i slikavaju „strane
partnere“, narod ih neće razumijeti, bez rezultata. Narod razumije konkretne stvari:
da se cijene proizvoda za preživljavanje povećavaju, da se sve teže sastavlja kraj sa
krajem, da je na jednoj strani veliko bogatstvo a na drugoj veliko siromaštvo.
prof. Veselin KOMNENIĆ, februar 1996.
- 24 -
POLITIČKA ZBILJA SRBIJE
VRUĆA POLITIČKA JESEN U SRBIJI

Međusobno rivalstvo i netrpeljivost srpskih opozicionih lidera veći su nego
njihov animozitet prema postojećoj vlasti, usljed čega se oni nikada neće
ujediniti
Nedavno je Zoran Đinđić, predsjednik Demokratske stranke (DS) i jedan od

lidera Saveza za promene, izjavio da krajem oktobra ove godine dolazi do RAS-
PLETA krize u zemlji! Da li će se ove i ovakve smjele prognoze ostvariti, ubrzo će
se vidjeti, ali ostaje činjenica da čelnici SZP-a, kao nekada sekta Jehovinih svje-
doka, svoja proročanstva o “smaku svijeta”, stalno vremenski pomjeraju, odlažu
svoja prognoziranja o času “konačnog (državnog i političkog) raspleta” u Srbiji i
SRJ, za kasnije. S druge strane, Vuk Drašković, predsjednik Srpskog pokreta ob-
nove, skoro je na jagodinskoj televiziji “Palma plus” rekao da “postoji scenario,
dogovoren još juna ove godine, za izazivanje GRAĐANSKOG RATA u Srbiji”,
optuživši za to jednog neimenovanog lidera iz konkurentske opozicione političke
grupacije - Saveza za promene. Tom tvrdnjom, za koju, međutim, nije pružio nika-
kav konkretan dokaz, Vuk Drašković se veoma približio načinu na koji postojeći
srpski režim napada i difamira SZP. Na jednoj od prošlih konferencija za štampu u
glavnom sjedištu svoje stranke u Beogradu, Vuk Drašković je, opet aludirajući na
Savez za promene i kritikujući njihovu ideju o tzv. vladi u sjenci, naglasio: “Čak i
kada bi ideja o nekakvoj vladi u senci bila ostvarljiva, premda verovatno nije, to ne
bi bilo nimalo poželjno jer bi vodilo u PARALELNI sistem vlasti (tj. dvovlašće!),
koji se uvek završava KRVOPROLIĆEM”! Međutim, i SPO i SZP i (naj)veći dio os-
tale srpske opozicije nesumnjivo griješe što još uvijek donekle flertuju sa krhotina-
ma srpske deseteračke tradicije, iako su, proljetos i ljetos, građanski protesti širom
Srbije, pogotovo u gradovima koji su dali najviše vojnih rezervista pa, samim tim,
i uniformisanih ratnih žrtava - Vranju, Leskovcu, Kruševcu i Kraljevu, jasno poka-
zali da se aktuelnom režimu i, posebno, predsjedniku SRJ, Slobodanu Miloševiću,
ne zamjeraju (naj)više porazi već odluka da, uopšte, ulazi u užasne i besmislene
bratoubilačke ratove!
MOGUĆE OSIPANJE SPS-a
Dok se režim i opozicija a, bogami, i opozicija međusobno, grčevito bore za

vlast, ogromna većina “običnog” naroda Srbije, odnosno svi, osim malog broja
bogatih i privilegovanih, živi sve gore! U trgovinama su već primjetne nestašice
mesa, mlijeka (i pored nedavnog poskupljenja!), te još nekih prehrambenih i
drugih artikala široke potrošnje. Rastući zalet inflatorne spirale sve više zahvata
sve pore života počev od zdravstva pa do svakodnevne potrošačke korpe
- 25 -
osnovnih životnih namirnica. U ovom trenutku građani Srbije zasuti su raznim
primamljivim, u mnogo čemu sličnim, obećanjima koje neštedimice nude
i vlast i opozicija, kao što su: monetarna stabilnost, oporavak privrede i njena
ubrzana obnova, uključenje u međunarodnu zajednicu i njene finansijske tokove,
privlačenje stranog kapitala, redovnija isplata penzija i plata... Opozicija, pri tome,
svoja obećanja uslovljava - PROMJENOM vlasti u Srbiji, i na saveznom nivou.
Novinar Slobodan Anastasijević u iscrpnom - analitičkom tekstu “Šta opozicija
sve duguje da objasni biračima”, s pravom, konstatuje: “Tačno je da je, naročito u
posljednje vrijeme, mnogo ljudi u Srbiji izgubilo povjerenje u režim, ali opozicija,
ovakva kakva je (do) danas, nije ga zadobila ni približno u istoj mjeri”.
Mnogi ovdje smatraju da su međusobno rivalstvo i netrpeljivost srpskih
opozicionih lidera veći nego njihov animozitet prema postojećoj vlasti, te da
se oni, zbog toga, (najvjerovatnije) neće nikada ujediniti, barem ne oko bilo
čega bitnog! Neki misle da bi poslanici opozicije u republičkom i saveznom
parlamentu, s obzirom na neravnopravan tretman koji imaju tamo, kao i mnoge
druge manjkavosti u radu ovih institucija, trebalo demonstrativno da podnesu
ostavke, i onda javno, jasno i glasno kažu zašto su to učinili. Drugi, pak, zastupaju
stanovište da opozicija i nadalje treba da ostane u parlamentima i tamo “pokuša
spasavati šta se još (eventualno) spasti može”. Teško je reći ko je (više a ko manje)
u pravu. Stavovi ovdašnje javnosti podijeljeni su i u vezi sa tim da li je moguće,
ili, čak, vjerovatno, da po pitanjima prijevremenih izbora, prelazne vlade i slično,
dođe do RASCJEPA - na umjerenu i radikalniju struju i unutar vladajućih partija
(SPS, JUL i SRS), kao što se to nedavno dogodilo u redovima opozicije. Dok
neki vjeruju u takvu mogućnost, drugi je smatraju malo vjerovatnom; osobito neki
“unutrašnji puč” ili rascjep “po vertikali” u redovima neke od triju vladajućih
stranaka u Srbiji, ili, čak, svima njima zajedno! Demokratska alternativa Nebojše
Čovića drži da je mnogo izvjesnije postepeno OSIPANJE (“krunjenje”) vladajućih
partija, naročito Socijalističke partije Srbije - napuštanjem njenih članova i (nižih
i srednjih) funkcionera, pojedinačno i u grupama. Međutim, ni takvo osipanje
nije, do sada, primjetno u iole većem stepenu. Poseban kuriozitet srpske političke
scene je da se neke stranke tzv. desnice iz sve snage zalažu, barem deklarativno, za
socijalnu pravdu i solidarnost, dok među pripadnicima, pa i čelnicima vladajuće
ljevice (SPS i naročito JUL!) ima i “trulih” bogataša, čak onih koji su svoj
veliki imetak stekli, napečac, sumnjivim pa i (direktno) nezakonitim radnjama i
transakcijama... Sa druge strane, pak, među onima koji sebe smatraju i nazivaju
- demokratama, ima i takvih koji bi da vlast mijenjaju (obaraju) - na ulici,
vaninstitucionalno!
SOCIJALNA KATASTROFA
Takođe je veliko pitanje da li prijetnje vlastima generalnim štrajkom imaju

stvarnog efekta kada se zna da veliki dio naše privrede ionako, iz raznovrsnih
- 26 -
razloga, ne radi, ili, pak, posluje sa smanjenim kapacitetima. S tim u vezi,
prof. dr Dragoljub Mićunović, predsjednik Demokratskog centra, na primjer,
smatra da uspješnog generalnog štrajka nema bez jakih i dobro organizovanih
sindikalnih (radničkih) unija, jedne, dve ili više..., koje mogu za štrajk mobilisati
barem 95% zaposlenih. Pošto kod nas taj osnovni preduslov nije ispunjen,
generalnog štrajka u Srbiji neće biti, a ako se, kojim slučajem, i dogodi, svakako,
neće uspjeti!”
Prema podacima Nezavisnog sindikata penzionera Srbije, 740 000 penzionera
prima penzije MANJE od trenutno prosječnih - 1050 dinara (ni 100 DEM!)
mjesečno! Od toga, 105 000 penzionera dobija čak MANJE od 470, 370 000
ima penziju do 700 din. Podaci takođe pokazuju da je u Srbiji većina penzionera -
PREKO 70% - socijalno ugroženo. A više od 60% njih nijesu u stanju da od svojih
“prinadležnosti” nabave ni toliku količunu hrane da održe goli život. A gdje su svi
ostali životni troškovi?! Izdaci za elementarnu ishranu za dvočlanu penzionersku
porodicu iznose preko 1200 dinara mjesečno. Ako imamo u vidu da mjesečni
račun za električnu energiju, grijanje, komunalne i PTT usluge prelaze iznos od
400 dinara, dok su ukupni troškovi života minimalnog životnog standarda, tokom
jednog mjeseca veći od 2500 dinara (oko 200 DEM), nije teško dokučiti kako žive
penzioneri kod nas.
Vladimir MARKOVIĆ, oktobar 2000. godine
- 27 -
JAHAČI APOKALIPSE
TRI TAČKE
«Štampa je slobodna ako ne zavisi ni od moći države ni od moći novca»
Ako bi kojim slučajem tvrdili da je novi Zakon o javnom informisanju

uspostavio kao nikad cenzuru, onda bi njegovi branioci, bez imalo skrupuloznosti,
dokazivali da je tamo jasno rečeno da nema cenzure. A onda bi slijedila besprizorna
brbljanja o tome da je i ovaj zakon smišljen i po hitnom postupku sačinjen da
bi štitio ustavni poredak, ustavne slobode i prava građana, njihovu čast i ugled,
dostojanstvo i privatnost. Nije trebalo dugo čekati da se shvati da je to samo
izgovor za uspostavljanje represije i bezakonja. Rigorozna odgovornost za javna
glasila smišljena je kao maksimalna zaštita nosilaca javnih funkcija, funkcionera
pod plaštom imuniteta. Zato njihovu zakonsku odgovornost za sve što učine istini
i svojim političkim neistomišljenicima treba odmah zaboraviti. Nije slučajno što
su sagrešenja u javnom informisanju stavljena u nadležnost sudija za prekršaje
kao administrativnih organa. S razlogom se smatralo dao je na njih lako ostvariti
„poželjni“ uticaj jer im nije ustavom zagarantovana ni nezavisnost ni stalnost
sudijskog poziva. U ekspresnom, najčešće noćnom, suđenju nije moguće utvrditi
bilo kakve činjenice. U stvari, tu inema prava žalbe, jer dok se žališ, imovina ti
je već oduzeta. Stvorena je atmosfera prijekog suda! Ako se naplata neshvatljivo
visoke novčane kazne ne ostvari u roku od dvadeset i četiri časa od donošenja
pravosnažnog prekršajnog rješenja, slijedi prinudna naplata prodajom osnovnih
sredstava. A pošto je to najčešće nedovoljno, plijeni se lična pokretna i nepokretna
imovina. I to u najkraćem vremenskom roku - od nedjelju dana. Tako su se našli u
klopci i novinari, i glavni urednici, i vlasnici. I slobodna javnost. Na ovu nimalo
ugodnu i prozaičnu priču podsjetio sam da bih pokazao kako novouspostavljeni
sistem imovinske kazne i novi sistem kažnjavanja, u stvari, legalizuje žestoku
cenzuru i još žešću autocenzuru. Potencijalni kažnjenici mogu postati svi koji su
vjerni svojoj profesiji. Duh represivnog paragrafa, koji je već proizveo racionalnu
neodmjerenost i neurotične naboje, može učiniti da i novinari profesionalci
odustanu da se kao šuti bodu sa rogatim. Oni su uveliko stigli do saznanja da
u ovakvim okolnostima novinarska profesija nije ni moguća. Zaista doveden
je u pitanje identitet novinara i njegov profesionalni opstanak. Gotovo deset
godina, ovdje je ova profesija doživljavala neprestanu degradaciju. Od masovnog
i drastičnog čišćenja državne televizije od nepodobnih novinara do danas,
kada je smišljen anticivilizacijski Zakon o javnom informisanju, državotvorno
novinarstvo je tonulo sve dublje i dublje, da bi se toliko instrumentalizovalo da
je postalo puki servis vladajuće oligarhije. To novinarstvo nikako da se oslobodi
informativnog ekstremizma iz vremena kada su mediji za masovno informisanje
- 28 -
bili saučesnici u militarizaciji politike zajednice i kolovođe u šovinističkom i
agresivnom nagovaranju, u zaslijepljivanju mržnjom, u proizvodnji napetosti i
sveopšteg straha. Oni su se, i tada i sada, pokazali kao veliki nespretnjakovići, koji
nemaju smisla za način, mjeru i oblikovanje stava prema stvarnosti, da nemaju
civilizovanu skalu vrijednosti. To je jedan od razloga što novine koje slijede ovaj
duh više nemaju ni intrigu ni uvjerljivost.
DIRIGOVANA JAVNOST
Postkomunističko novinarstvo bilo je uveliko pripremljeno - sa svojim ve-

likim iskustvom s „neprijateljima“ - da uplovi u šovinističku bestijalnost i
ksenofobična nagovaranja. Otuda i danas tolika sklonost ka ksenofobičnim reak-
cijama i ksenofobičnom pismu. I u prividno mirnodopskom svakodnevlju do
nepodnošljivosti se poništavaju neistomišljenici, jer se prepoznaju kao „nepri-
jatelji“. Novinar – podanik, pristrasan i nekritičan, ostvaruje visok stepen identi-
fikacije sa „svojom stranom“. Kada ovakvo nekritičko poistovjećivanje ne bi vodilo
iznevjeravanju profesije i debaklu standarda informisanja, ne bi mu ni trebalo prida-
vati veći značaj. A očigledno mu se mora pridavati značaj, jer sa ovakvim „stilom“
iznevjerava se profesija. To uveliko važi za sve novinare koje je uzela „pod svoje“
stranačka pristrasnost. Oni tada ne mogu dostići ni razložnost ni racionalnost. Tako
novinar i upada u vrtlog informativnog ekstremizma, koji prate „zapaljene“ zjenice
i afektivna uvjerenja. To je način uvođenja u individidualni totalitarizam i političko
sluganstvo. Samo nastojanje da se zvanično mišljenje nametne kao nesporno, kao
dominantno i odlučujuće, dio je strategije i sužavanja vidnog polja u odnosu na
cjelinu realiteta. Pristati na takvu poziciju značilo je pristati na apologetsku pristras-
nost i profesionalni redukcionalizam. A u prihvatanju logike političkih nalogoda-
vaca, kao političkog imperativa, sadržana je nemoć samoodređenja i poništavanja
profesionalne autonomije. Kad se postane oruđe propagande, onda „patriotsko“
osjećanje može lako postati važnije od profesionalnog morala. To nije samo zbog
toga što oni informativni posrednici nemaju adekvatne naočare, kroz koje bi vidjeli
kako bi trebalo vidjeti, nego stoga što su „naočare“ kojima se služe pogodne za
njihovu – neodgovrnost. Što se manje vidi, utoliko bolje! Umjesto nadmoći odgov-
ornosti, tada su u igri bezličnost, dvoličnost i saučesništvo. Izgleda da nesvjesno
postoji kod tog soja novinara odbrambeni mehanizam, koji se može označiti: ne
željeti znati. Šta može znati o stvarnosti svjedok koji nije spreman da zna? A pitanja
koje postavlja sama stvarnost ostaju bez odgovora. U svakom slučaju, novinarima
ne služi na čast što su, dodvoravanjem svojim krotiteljima, pristali da iznevjere
etiku svoje profesije. U tome bi trebalo prepoznati ne malo nego mnogo podlosti.
U dirigovanoj javnosti, u kojoj se uvijek podržavaju izumi vlasti, jedva su se i čuli
glasovi istinoljubivih pravnika da će Zakon o javnom informisanju u našoj pravnoj
i političkoj istoriji ostati zapamćen po drastičnim povredama saveznih i republičkih
ustava, ali i po svojim drakonskim kaznama.
- 29 -
IGRAJUĆI IGROLOMCI
Učinak ovog čudovišnog zakona, i Uredbe Vlade Srbije, koja mu je

prethodila, čiji se duh ozakonio, bili su zapravo poražavajući. Jednog trenutka
gotovo svi relevantni nezavisni listovi bili su zabranjeni. Bilo je uskraćeno
pravo da se čitaju listovi: Naša borba, Danas, Dnevni telegraf, Glas javnosti i
nedjeljnik Evropljanin. Bio je to pravi pogrom slobode javne riječi. Taj se pogrom
nastavlja. Bauk Zakona, i njegova primjena, kruži Srbijom. Kao što se zna,
Naša borba, finansijski slomljena, prestala je da izlazi. Dnevni telegraf, koji se
štampa u Podgorici, ne stiže do Srbije. O zaplijenjivanju njegovog tiraža, koji
je bio upućivan u Srbiju, u Beograd, moglo bi se pripovijedati kao o drastičnoj
represiji. Ovaj moderni, nekad prestonički list progonjen je kao što se progone
opasni kriminalci. I kritički usmjereni list Danas silom neprilika doživio je
svoju demetropolizaciju. Da bi se spasao od neviđene globe i stalnog pritiska
promijenio je i izdavača i štampa se u Podgorici. Radio Indeks se takođe izmiješta
iz Beograda. Informativnom neredu i opštoj bježaniji nema kraja. Tako je trapava
i bezobzirna vlast pronašla način ne samo da ukroti slobodnu javnost i da je drži
pod kontrolom nego da zastraši protagoniste opozicionog mišljenja i onemogući
prisustvo bilo koje slike o stvarnosti osim one koja je odobrena, a koja je, sa
stanovišta istine, uveliko izgubila vjerodostojnost i kredibilitet. Istovremeno je
obezbijeđen i nadzor i prijetnja. Prekoračene su sve normalne granice. To što u
ovoj anti-igri, nosioci aktuelne vlasti, kao igrolomci, postaju, logikom sile, na
silu, dobitnici, a svi drugi, u nedostatku civilizovanh pravila – gubitnici, u stvari,
pokazuje kako se namjerno uništavaju vrijednosti građanskog društva i kako se
satiru pretpostavke za uspostavljanje paradigme promjene. Vladajućoj oligarhiji
obezbijeđena je komocija u neodgovornosti, a neinformisanom građaninu – strah
i apatija. U javnosti je ohrabrena glupava propaganda i mlaćenje prazne slame,
ali ne i trijebljenje parazitskog kukolja i kritika njegovih sijača. Zato se ovdje red
poretka pretvara u nasilje nereda, u rasulo smisla.
CENZOR – „TUŽILAC“ I „SUDIJA“
Cenzor, kao stražar pravovjernosti i zaštitnik poretka, prisutan je, demon-

skom snagom. Istovremeno, na više mjesta, ali uvijek sa istom namjerom – da
uspostavi odnose dominacije i podređivanja, da nametne kontrolu i potčinjavanje.
Cenzor je i „tužilac“ i „sudija“. Njemu je povjeren nemoguć zadatak – upravl-
janje javnošću, oblikovanje javnog mnjenja. U toj svojoj ulozi, on ne može a da
ne bude „neodgovoran“, pristrasan i nekompetentan. A njegove zle oči i prljave
ruke uvijek su spremne da progone i dave, da parališu i poništavaju slobodu, slo-
bodu za razliku u mišljenju i slobodu u oblikovanju slike o stvarnosti. U čitavom
mehanizmu represivnog duha cenzure pokazuje se da je i u našim aktuelnim
okolnostima najveći problem – autocenzura. Podstaknuta silama potčinjavanja,
- 30 -
autocenzura tjeskobom svoje unutrašnje prirode dovodi do kritičkog redukcion-
izma i do sužanjstva demokratske svijesti. Zato ona i jeste destruktivni temelj
cenzure. Opravdano se ističe da su cenzura i autocenzura kao „jaje i kokoška“.
Stoga je i prihvatljivo mišljenje da cenzura bez svoje „bliznakinje“ ne bi nika-
da mogla da djeluje. Kao stalni i neumoljivi pratilac cenzure, autocenzura, kao
sjenka, pokazuje dokle može ići cenzorsko nadziranje. Gdje se u našem društvu
cenzura može zaustaviti – teško je odgovoriti, naročito u trenutku kad je sloboda
javnog izražavanja pritisnuta totalnom kontrolom i poražena klonućem kritičkog
mišljenja. Despotska vlast blokirala je emancipatorsku energiju i slobodnih med-
ija i kritičkog javnog mnjenja i demokratske političke kulture. Očigledno je da
totalitarnom sistemu veoma smeta suočavanje s istinom. Zato mu je dobro došla
politička pasivnost građana. Takav građanin nije spreman ni da se samoorganizuje
ni da pruži politički otpor teroru. To je ono društveno stanje u kome je, i zbog zar-
obljenosti medija, putovanje do slobodnog i demokratskog društva zaprijećeno.
Zato je i razumljivo što je Fransis Bal u predgovoru za jugoslovensko izdanje
svoje knjige Moć medija napisao: „Tamo gdje nema slobodnih medija, nema ni
ličnih ni političkih sloboda, tamo gdje su mediji spriječeni da se distanciraju, da
koriste slobodu riječi u suočavanju s onima koji sanjaju da ih potčine, sa ljudima
na vlasti, prvenstveno političarima, zaključak se, dakle, sam nameće. Nema slo-
bode bez slobodnih medija.”
U našoj političkoj zajednici sloboda se uveliko zagubila. A tri tačke koje
se sve češće pojavljuju u tekstovima naših novinara trebalo bi odgonetnuti kao
tragove tjeskobne autocenzure. Autocenzura je uvijek obuzeta kroćenjem duha,
mišljenja i kazivanja. U svojoj suštini, označava poraz i individualne i društvene
slobode. Što je najgore, nameće i uspostavlja blokadu kreativnosti i postaje
ozbiljna prepreka u slobodnom istraživanju stvarnosti. Na žalost, autocenzura
je postala dio naše aktuelne i turobne svakodnevnice. Ona je snažno „otkucala“
anahronizam vladajućeg totalitarizma.
dr Ratko BOŽOVIĆ, februar 1999. godine
- 31 -
KA NOVOM HUMANIZMU
NA RAZMEĐI MILENIJUMA
U prirodi vlada harmonija i zato je lijepa. Treba zato nastojati da se u
sljedećem vijeku priroda ne osveti čovjeku
Pred samo svitanje novog vijeka i novog milenijuma vaseljenu su zloslut-

no pomračile NATO bombe, koje su premrežile nebo nad Jugoslavijom i ugasile
nadu da će svijet u novi milenijum ući bez razaranja i nasilja. Od trenutka kada
se to dogodilo svijet izgleda potpuno drugačije. I ništa više nije kao što je bilo.
Visoka razarajuća vojna tehnologija, koja precizno bira mete, usavršavajući do
neslućenih razmjera industriju smrti, bacila je u vodu sve godinama građene in-
stitucije društva naroda i sve međunarodne organizacije koje su bile garancija
mira u svijetu. Povampiruje se imperijalna svijest, koja bi, po mjeri sopstvenog
interesa, da preuredi svijet. Odnos velikih i malih iskazuje se kao dominacija i tu-
torstvo, kao vrsta novog kolonijalizma. Zato je činom bombardovanja Jugoslavije
zamračena perspektiva svijeta. Uveden je opasan presedan i nova nestabilnost u
međunarodnim odnosima. Diktat jačeg pokušava se uspostaviti kao jedini prin-
cip, uništavajući sve tekovine međunarodnih odnosa koji su do sada respektova-
li državni suverenitet i pravo naroda da samostalno odlučuje o svojoj sudbini.
Demonstracija moći i sile porobljavanja, koje i danas osjećamo, pretvorile su se u
opasan signal za čitava svijet – da će istinski humanizam ostati samo težnja onih
koji vjeruju u bolji svijet. Tako se ispostavlja da je humanizam u XXI vijeku ostao
samo želja altruističkih duhova, a ne realnost našeg vremena. I ako bi se kvan-
titativno moglo izmjeriti šta je u ovom vijeku bilo u znaku destrukcije a šta pod
uticajem humanizma, onda bi svakako prevagu odnijeli zločin i destrukcija. Drugi
svjetski rat nije završen normalnim političkim ishodom već atomskom bombom.
Čovjek je u XX vijeku poražen, ne samo zbog ratova koji su bili surovi, jer su
najčešće vođeni protiv stanovništva, već i zbog društvenih sistema i ideologija
koje su doprinijele najvećem ljudskom poniženju. Totalitarni sistemi, bilo da su
fašistički ili staljinistički, uništili su milione ljudi.
TRIJUMF NAUKE
Nauka je u XX vijeku doživjela pravi trijumf. Potvrdila je vrijednost homo

sapiensa i homo tehnicusa, ali nije odgonetnula tajnu – šta je čovjek. Uspon
naučno-tehničkog progresa ima svoje lice i naličje. Niko racionalan ne može da
osporava vrijednosti progresa za uspostavljanje boljeg života pojedinca i zajednice.
Ali, druga strana otkriva ranjivost progresa za uspostavljanje boljeg života
pojedinca i zajednice. Ali, druga strana otkriva ranjivost „blistavog“ progresa.
- 32 -
Ako tehnika zamijeni čovjeka u svemu što predstavlja njegovo fizičko,
psihičko i metafizčko biće, onda postoji opasnost da i sam čovjek postane
tehnički stroj. Možda mu „kompjuter“ neće mehanizovati samo mozak, nego
i ohladiti toplo ljudsko srce. Postoji realna opasnost da u narednom vijeku
čovjek sve više liči na tehnologiju a sve manje na sebe. Savršena adaptacija
na tehničke uslove stvara opasnost da se uništi ono što je priroda dala, a da
bi paradoks bio veći, industrija svijesti može ozbiljno da ugrozi individualnu
složenost i neponovljivost kreativnih sposobnosti. Trebalo bi zato nastojati da
se u sljedećem vijeku priroda ne osveti čovjeku. U prirodi vlada harmonija,
zato je priroda lijepa. Red i harmonija su nepromjenljivi zakoni prirode.
Njegoš u „Luči mikrokozmi“ kaže: „Red svešteni na svemu caruje (zakoni
su opštega poretka). Moja amanet, a život prirode.“ Ove Njegošev misli
Nikolaj Velimirović tumači ovako: „Ovaj osveštani, sveti red zagarantovan je
zakonima, koje je Bog prirodi amanet dao.“ I možda se čovjek, uprkos svim
dostignućima, nikada nije osjećao nesigurnijim i zavisnijim od drugih i drugog
kao danas. Razbijena je i uništena porodica kao mjesto okupljanja i ljubavi,
gdje se ljudi formiraju i stiču najveće vrijednosti. Porodica kao kolijevka
ličnosti nije više utočište za socijalizaciju čovjeka. Idoli su izmješteni iz
porodice. Više otac nije autoritet. Autoriteti su medijske ličnosti, često ljudi
kriminalnog ponašanja. U autoritarnim državama to su vođe.
PREDTEKST ZA NASILJE
A društvo bez zdrave porodice, razbijeno je društvo. Uostalom, još se

Isus Hristos pitao: „Kakvu će korist imati čovjek ako sebe izgubi a svijet
pridobije.“ Čovjek je zaista dobio nadljudsku moć da uništi svijet, ali se nije
uzdigao do „nadljudskog“ uma. Padom Berlinskog zida svijet se ponadao da
će početi izgradnja novog svijeta, bez hladnoratovske zategnutosti i gomi-
lanja oružja. Činilo se da svijet može da odahne od stalnih ratnih prijetnji i
da će vojna tehnologija razaranja prepustiti prvenstvo tehnologiji stvaranja.
Ništa od toga. Vojna industrija smrti radi, očigledno, punom parom i ostaje
prijetnja ljudskom rodu. Sa tom zebnjom ulazimo u novi vijek.
Čak i kao ljekar, danas na pragu novog milenijuma, nijesam spokojan.
Očigledan napredak u sferi medicine i produžavanje životnog vijeka čovjeka
jesu nesporni dometi nauke. Ali, ostaje pitanje humanizovanja života i
vrijednosti života. Ostaje i pitanje da li će i medicina u narednom vijeku biti
više u funkciji zdravlja ili prestiža. Razvojem genetike, na primjer, žene će
moći da budu oplođene iz banke sperme, birajući pol, boju kože i kose. Ali,
medicina još nije odgovorila na pitanje – kakvi će to ljudi biti i u kakvim
će se uslovima razvijati. Možda će to biti ljudi Novog svjetskog poretka,
- 33 -
koji će živjeti u svijetu u kojem će bogati biti sve bogatiji a siromašni sve
siromašniji. I kada će se poremetiti razmjera između imati i biti, između
orijentacije prema sebi i svijetu. Prevlast jedne ili druge određuje način
mišljenja, osjećanja i djelovanja. Onaj koji bude bogatiji, bilo dao je riječ o
pojedincu ili državi, imaće vlast i moć. To je predtekst za nasilje.
Ipak, ostaje nam nada da će čovek višak svoje energije i moći preusmjeriti
ka kulturi, bez koje nema usavršavanja ljudskih sposobnosti, humanosti i
čovjekove kreativnosti. Zato je već sada potrebno izvršiti inverziju u sistemu
vrijednosti. Kultura mora da postane pretpostavka za sve ostalo. Čovjek u
XXI vijeku moraće da pronađe stimulans koji oslobađa nagomilanu energiju
na polju stvaralaštva. A to znači da se mora približiti svojoj prirodi. Ako
čovjek bude sam po sebi bogat, biće bogat i njegov svijet. Dakle, ako jesam
ono što jesam, a ne ono što imam, niko me ne može lišiti sigurnosti, niti
ugroziti osjećaj identiteta, jer moje središte je u meni. Kraj dvadesetog vijeka
nosi mnoga pitanja i dileme i traži veliku razboritost ljudskog roda. Da li će
je biti – ostaje tek da se vidi. Agresija NATO na Jugoslaviju obeshrabruje.
Pospanost Evrope, takođe. Zato nam ostaje da vjerujemo da će se Evropa
probuditi. Uostalom, ona je kolijevka novovjekovnog progresa. I to je,
nadajmo se, mora obavezati.
Blažo ZLOPAŠA, maj 1999. godine
- 34 -
DUŠKO JOVANOVIĆ, poslanik SNP u Skupštini Crne Gore
POKREĆEMO KRIVIČNI POSTUPAK

„Tamo gdje je trebalo da novac završi, njega nema, a to je Budžet Crne Gore.
Jedino je parlamentarna komisija, čije smo formiranje predlagali, mogla da
utvrdi sve pojedinosti vezane za ovaj posao. Međutim, Vlada je to odbila,
pobjegavši još jednom od očiju javnosti“
ONOGOŠT: Zbog čega smatrate da je prodaja dijela Instituta Simo

Milošević pravno nevaljana?
D. JOVANOVIĆ: I laicima je potpuno jasno da se ne može državna imovina,
dakle, imovina građana Crne Gore, u vrijednosti nekoliko desetina miliona maraka,
prodati iza zatvorenih vrata, u četiri oka, neposrednom pogodbom. Postojala je
zakonska obaveza prodaje putem tendera. Dvije godine se ovaj ugovor krio od
očiju javnosti. Zatim, prodaja je ugovorena u dinarskoj protivrijednosti, i normalno
da je taj ugovoreni iznos u trenutku ugovaranja bio nesrazmjeran sa vrijednošću
objekta, naravno na štetu države. Dakle, ta dinarska protivrijednost je dodatno
obezvrijeđena kroz djelovanje inflacije, jer dio ugovorene cijene izmirivan je
tokom čitave 1998. i početkom 1999. godine. Da podsjetim da je ugovor potpisan
26. 03. 1998. godine, kada je odnos između jednog dinara i jedne marke iznosio
1:3,3, da bi u februaru 1999. godine, kada je dio cijene pratio taj odnos, bio 1:8,6.
Komentar je nepotreban.
ONOGOŠT: Na koje se konkretne odredbe Ugovora odnose Vaše
primjedbe?
- Ugovor, u cjelini, nije urađen na pravno valjan način. Datum ugovora je
naknadno umetnut. Sa ukupno šest članova koliko Ugovor u cjelini sadrži – teško
se može ugovoriti prodaja jednog vozila a kamoli državna svojina vrijedna
desetine miliona maraka. Međutim, problem nije formalno-pravne prirode i samim
članovima Ugovora, već u načinu prodaje (neposredna pogodba umjesto samog
tendera), izuzetno niske cijene, što znači da je jedan kvadratni metar prostora
ugovoren po cijeni manjoj od 400 maraka. Dalje, sporni su uslovi i način plaćanja,
kao i raspolaganje sa dobijenim novcem, koji je trebalo da bude Budžetski prihod.
I taj novac koji je uplaćen nema ga u Završnom računu Budžeta. Znači, sporne
su ključne stvari: ugovorni iznos, način plaćanja i raspolaganja sa sredstvima.
Takođe, u Ugovoru nigdje ne stoji da će se dio cijene platiti kompenzacijom u
ljekovima, i to neupotrebljivim, s istekom roka trošenja, kakve je lijekove Panić
isporučio Crnoj Gori.
ONOGOŠT: Ugovor je potpisan i samim tim zaključen prije odluke Vlade o
prodaji Instituta. Vaš komentar?
- 35 -
- To smatram formalnim problemom, jer sve je ovo zamućeno u jednoj kuhinji,
a zna se ko je to zamutio. Prema tome, potpuno je nebitno ko je na Ugovoru stavio
svoj potpis i da li je odluka Vlade donesena prije ili kasnije. Odluka o prodaji je
donesena u četiri oka, od strane Milana Panića i čovjeka koji se za sve pita u Crnoj
Gori. Ostale ličnosti su obični pioni, rečeno u šahovskom smislu.
ONOGOŠT: Vlada se u ovom pravnom poslu pojavljuje kao prodavač
državne imovine. Vaš komentar...
- Poslanici u Skupštini Crne Gore imaju mandat dobijen od građana Crne Gore,
a Vlada Crne Gore ima mandat dobijen od Skupštine Crne Gore – da raspolaže
sa državnom imovinom kao narodnom imovinom. Ona mora da radi kao dobar i
savjestan privrednik ili domaćin. Državni tužilac je dužan da aktivira sve pravne
mehanizme koji mu stoje na raspolaganju da zaštiti imovinu građana Crne Gore.
Činjenica je da su u konkretnom slučaju i Vlada i državni tužilac odgovorni što je
došlo do otuđenja narodne imovine i smanjenja vrijednosti. Bolna je činjenica to
što se ovdje radi o umišljaju, što ovaj slučaj čini još težim.
ONOGOŠT: Smatrate li da je ovaj posao donio ličnu korist nekom od
predstavnika vlasti u Crnoj Gori?
Pitam ja vas da li biste vi u vršenju odgovornog državnog posla uradili nešto
što predstavlja očigledno kršenje zakona ukoliko za to nemate ili ne očekujete ličnu
korist?! Posebno iz razloga koji sam ranije spomenuo – da u konkretnom pravnom
poslu postoji namjera, što se željelo da se posao sakrije od očiju javnosti, u čemu
se i uspjelo dvije godine, a što sve zajedno uvećava odgovornost i potpisnike
Ugovora, i predsjednika Vlade, i Vlade u cjelini, kao i „Šefa režima“. Naravno,
posebno treba istaći odgovornost državnog tužioca, koji je morao reagovati. Lica
ovlašćena od SNP pokrenuće krivični postupak protiv odgovornih lica u Vladi
Crne Gore. To je naša obaveza prema našim biračima, čija je imovina takođe
poklonjena Paniću, ali je to takođe i naša moralna obaveza, s obzirom na posao
kojim se bavimo. Ne sumnjamo kakve će biti reakcije nadležnih organa, ali i
rokovi zastarjelosti su prilično dugi, pa ko duže izdrži.
ONOGOŠT: Gdje je završio novac od prodaje Instituta?
- Jedno je sigurno: tamo gdje je trebalo da taj novac završi, njega nema, a to
je Budžet Crne Gore. U završnom računu za 1998. godinu tih para nema. Jedino
je parlamentarna komisija, a čije smo formiranje predlagali, mogla da utvrdi sve
pojedinosti vezane za ovaj posao. Formiranje te komisije trebalo je da bude jedino
pošteno i pravedno rješenje. Međutim, Vlada je to odbila. Poslanici koalicije „Da
živimo bolje“ podržali su Vladu i time pristali da postanu saučesnici u ovom poslu.
Nezavisna kontrola onome ko nema šta da krije ne smeta ništa. Međutim, Vlada je
još jednom pobjegla od očiju javnosti. Precizan odgovor na pitanje gdje je novac
od prodaje Instituta može samo Vlada da da.
Hajdana MANDIĆ, mart 2000. godine
- 36 -
INTERVJU
MARKO VEŠOVIĆ, književnik
ONOGOŠT: Vaša nova knjiga dokumentarne, putopisne i polemičke proze
„Moj svijete izgubljeni“, koja je nedavno objavljena u Crnoj Gori, izazvala je
veliku pažnju javnosti. Naslovili ste je jednim od najljepših Njegoševih stihova
a čitaocima ponudili raznoliko i zanimljivo štivo i vrijedne književne tekstove.
Poslije toliko godina života u BiH, koliko je Crna Gora Vaš svijet i koliko
izgubljena za sve one kojima je do nje stalo?
M.VEŠOVIĆ: To bi mi bilo milo, ali teško mi je povjerovati da je izazvala
baš „veliku pažnju javnosti“, jer u Crnoj Gori je odvajkada važilo pravilo: „Ti meni
vojvodo, ja tebi serdare”, a mi znamo koja smo hovna. A knjiga „Moj svijete
izgubljeni“ prvenstveno je moj prilog utvrđivanju istine: koja smo hovna danas, i
stoga nije lako povjerovati da bi Crnogorce, bar koliko ih ja znadem, takvo štivo
moglo posebno obradovati, ili da bi mogli kliknuti: „Ima li ovoga još?!“ (A riječ
hovno pozajmio sam iz čuvene rečenice Jaroslava Hašeka, koja mi je oduvijek
zvučala kao tačan opis crnogorske megalomanije: „Človek je štel byt gigantem, a
je hovno“.
Nedavno, pričam s hirurgom Redžom Dizdarevićem, mojim prijateljem i
mojim Bjelopoljcem: „Kad ćemo u zavičaj?“ – pita me.
„Ja – nikad, bojim se“ - velim mu. Hm, zavičaj, mislim se. To je mjesto koje
smo zavikli, navikli, obikli. Zavičaj je naš model jedinog pravog ljudskog svijeta,
jer nam se sve u njemu, i zlo i dobro, čini po sebi shvatljivim i prirodnim – toliko
smo na taj svijet navikli, obikli, zavikli. Pa mi se odjednom učini da zavičaja nikad
nijesam ni imao; otkad znam za se, maštao sam da pobjegnem i iz Papa i iz Bi-
jeloga Polja, što znači da na njih nikad nijesam navikao, zavikao, obikao, pogotovo
ne na zlo u njima, čemu je kriva i moja majka, koja mi je neumorno otvarala oči za
to zlo: „E pa sad vidi među kakom poganskom sortom živiš!“ Učila me da to zlo
mrzim, ali nije znala ono što ja danas znam odlično: „Ko mrzi zlo, iz zavičaja će ga
ono protjerati“, što je rekao jedan njemački pisac. Zato je Crna Gora najbolja kad
nije tu. Kad nije tu, u prostoru, nego je gledaš iz Sarajeva, sa bezbjednog razmaka.
I kad nije tu, u vremenu, nego se prisjećaš Nje prohujale zauvijek. Nije kakva je
bila u tvome djetinjstvu, kakva je bila u doba kad Staljin bješe naredio da se gaji
pamuk u Mađarskoj! Ta, negdašnja, Crna Gora bila je, doduše, surov i neljudski, ali
ne i bezobličan svijet. Sve si mogao o njoj reći, osim da je život u njoj lišen oblika,
što će reći smisla. Oblik daje životu smisao, to su savršeno znali Andrićevi junaci,
mislim oni koji, u času rasapa svog svijeta, otkrivaju da je „oblik života važniji od
života samog!! Jer, Crna Gora je, prvo, samu sebe izmislila, a potom povjerovala
u vlastitu izmišljotinu. Ali, „pogrešne predstave o nacionalnoj prošlosti dio su na-
cionalnog bića“, kaže Ernest Renan. Dok je vjerovala u izmaštanu sliku o sebi,
Crna Gora je nešto i valjala. Naša vlastita laž o nama – ipak nas je obavezivala. I
davala oblik našem životu. Trudili smo se da ostanemo na visini. Da ostanemo, kad
- 37 -
god nam se to isplati, na visini svoje gorde predstave o sebi. Danas se Crnogorci,
bez ustezanja, i to listom, sprdaju sa tom Crnom Gorom, u koju se nekad vjerovalo
posve neosnovano, doduše, ali se vjerovalo, i ta vjera nam je uobličavala život.
Danas se Crnogorci ćosaju sa ljudskovinom, s obrazom, i ostalim tarakovinama te
vrste, i ponose što su svaštočine, jer to je neoboriv dokaz da su zauvijek raskrstili
sa mitološkom Crnom Gorom! Zato se Crna Gora pretvorila u običan glib, kome
više nema šta da podari bilo kakav oblik. Danas se u Crnoj Gori – sve može. Prije
se tačno znalo – šta može a šta ne može. Moglo se biti ili kučka ili vitez, pa bi-
raj, a nije se moglo biti juče kučka a danas vitez, i nije posebno važno što je bilo
hiljadu puta više kučaka no vitezova. Kad vidim onoga Bulatovića, mine me želja
od prijašnje Crne Gore, jer on se opredijelio da bude kučka, smatrao je da mu se ta
uloga više isplati, i riješio da ostane kučka do kraja, jer ne vjeruje da danas možeš
biti vitez ako si juče bio kučka. Đukanović i Kilibarda, naprotiv, predstavnici su
moderne Crne Gore, koji vjeruju da možeš prije podne biti kučka a poslije podne
vitez. U stvari, nije bitno u šta oni vjeruju, nego šta kod sadašnjih Crnogoraca
prolazi! „Milo je legenda“, vele danas ushićeno. Znači, možeš juče biti običan
skutonoša dedinjskog kasapina, i svesrdno raditi na likvidaciji Crne Gore, i uzeti
joj obraz na Dubrovniku, i biti, i juče, kao i danas, najobičniji švercer, a da te ipak
Crnogorci smatraju legendom! To je ta današnja, poput gliba bezoblična, Crna
Gora, u kojoj je nekad život imao čvrst oblik. Znalo se, kako rekoh, šta može a
šta ne može, i nije toliko važno što se malo ko toga znanja pridržavao: u prijašnjoj
Crnoj Gori nije bilo ništa manje nesoja no danas, ali se prije nesoji nijesu zorili što
su nesoji! I svoj nesojluk nijesu nam kušali prikazati kao dokaz svoje modernosti,
svoje mediteranske orijentacije, svoga evropejstva. I ko zna koliko će proteći vode
niz Moraču dok Crnogorci svome životu ponovo ne daju bilo kakav oblik. Stoga
sam na istinskoj muci kad god me ko od mojih sugrađana, ili stranaca, upita: šta
mislim o sadašnjim zbivanjima u Crnoj Gori? Na istinskoj sam muci, isto kao kad
su me odrasli, u mom djetinjstvu, pitali: „Koliko je dvatri put po pešes?“ Šta da
im odgovoriš? Ova današnja – bezoblična Crna Gora mogla bi se definisati kao
zemlja kojom vlada kralj zvani Dvatriputpopešes! A nekad mi se naprosto stuži od
njene beznačajnosti. Sve što se danas događa u njoj vapi do neba svojom ljudskom
beznačajnošću. Nekad mislim da je posve beznačajno čak i to hoće li je i dalje
biti, ili će je Slobo likvidirati? Uostalom, zar Slobo može likvidirati nešto što je
likvidiralo sebe samo? Crna Gora i Crnogorci vazda su bili obična šaka jada. Ali,
nijesu bili ljudski beznačajni, jer jasno su definisali jedan oblik života, to jest jedan
oblik ljudskog smisla (isto kao da su veliki!), a svejedno što je taj oblik mnogo
više bio mitologija a mnogo manje zbilja. Ipak, nijesu mogli baš sve izmisliti.
To neizmišljeno zrnce, čije su zrake prosijavale i iz naših megalomanskih laži,
branilo je Crnu Goru od beznačajnosti. Na žalost, Crna Gora ne može prestati da
bude moja, pa kakva je da je. Često kažem sebi: nijesi od nje ništa ušaviniji! No si
– čita ona! I zato ćuti, i nemoj da si više i jedne izvez’o! Da si ti bolji, zapala bi te
i bolja zemlja i bolji narod. Da si zaslužio, rodio bi se u Firenci, a ne u popišanim
Papama.
- 38 -
UZDAM SE U CRNOGORSKI KUKAVIČLUK
Uzdam se u naš kukavičluk. Crnu Goru će spasiti jedino naša strašljivost.

Mi smo hrabri jedino kad se treba zalećeti na slabijega od nas. „Kuku tome od
koga ste jači“, rekao bi nam Njegoš da je živ. Uzdam se u naš kukavičluk, jer u
Crnoj Gori nema nejakih. Naoružani su i Milovci i Momovci, što znači da rata,
bar koliko ja znam tu ljucku sortu, neće i ne može biti: i jedni i drugi znaju da rat
u Crnoj Gori ne bi ličio na onaj u Hrvatskoj i BiH, gdje su odlazili, i jedni i drugi,
da pljačkaju, da pale, da ubijaju one od kojih su bili jači.
ONOGOŠT: Vaša polemika sa Jevremom Brkovićem čini posebno atraktivan
segment knjige. Kad ste, zapravo, u negdašnjem Jevremu prepoznali autora
aktuelne sintagme „najcrnogorskija Crna Gora”?
- Znači li to – upitao bih Jevrema – da su u Crnoj Gori i Albanci i Muslimani
danas postali „crnogorskiji“ nego ikad? Ako je Crna Gora, kao što tvrdi Jevrem,
država njenih građana, a ne država crnogorskog naroda, nevaspitano je od pred-
sjednika DANU zaboraviti namrtvo dva naroda čiji su glasovi njegovoga Mila
i doveli na vlast, što zna i Milova kućna pudlica. Nevaspitano je od piperskoga
teškoga demokrate zaboravit’ dva naroda u čijem uhu riječ „najcrnogorskiji“ ne
mora da zvuči kao „sinteza od 77 000 ukrasnih pridjeva“ koji Jevrema bacaju „u
pijanstvo neko prećerano“. Inače, Jevrem je u pravu. Ovo zbilja jeste najcrnogor-
skija od sviju Crnih Gora koje su ikad postojale. Jer, kad Crnu Goru svučeš golu,
kad joj skineš sav šlingeraj, svih sedam katova mitološkoga šlingeraja kojim smo
je bespoštedno uresili, kad joj otkineš nos između očiju, kad je šćeraš na prosjački
štap, kad Crnogorce, za koje Sveti Petar Cetinjski reče da su „najjeftiniji narod“ na
zemlji, učiniš jeftinijim deset puta no u doba Svetog Petra Cetinjskog, pa ih možeš
kupiti za džak brašna, kad ih pretvoriš u narod običnih švercera, kad od ljudskog
života u Crnoj Gori napraviš nešto grozno, banalno i besmisleno, onda dobiješ
Ovo. To je najtačnija riječ za današnju Crnu Goru: Ovo! Kako drukčije, osim
pokaznom zamjenicom srednjega roda, imenovati nešto što je „ni tić ni miš“, kako
bi rekli u Tivtu. Jevrem je u pravu: Ovo što je od Nje preostalo danas, to i jeste
najizistinska moguća Crna Gora, a sve ostalo se pokazalo kao naša stoljetna – prd-
njava o njoj! Jedino mi je zagonetno: okle Jevremu onoliko oduševljenje Ovim!
Umjesto da se udari objema šakama u glavu i zaleće sasred srca, Jevrem klikče:
„Blagoš nama!“ Doduše, Jevremu pod Milovom vlašću jeste „blagoš“. I nek’ mu
je „blagoš“. U luksuznom autu, koje mu je Milo stavio na raspolaganje, Jevremu
je „ka majci u srcu“. I neka mu ga je Milo stavio! Napokon, kakav bi mi Jevrem
bio mrčni Crnogorac kad ne bi umio Vlas’ okivati u zvijezde? Ipak bih Jevremu
zamjerio što je utatrio u Mila i ne skida dva oka s njega, a da se malo osvrne oko
sebe, imao bi šta vidjeti, ne boj se. Vidio bi, recimo, da je za Mila i Moma glasalo
preko 90 procenata birača, isto kao i 1992. godine. Da su Momo i Milo i danas,
kao prije osam godina, isključivi vlasnici Crne Gore. Pa se čudom čudim: kako
su njih dvojica uspjeli da od dojučerašnje najnecrnogorskije Crne Gore, koja je
- 39 -
isključivo njihovo djelo, preko noći naprave najcrnogorskiju Crnu Goru?
U pravu je Jevrem: ovo jeste najcrnja i najgora od svih Crnih Gora. Crnja,
vala, nego i naj flor koji su, poslije ubistva kralja Aleksandra, tri nedjelje morali, po
naređenju ucvijeljene vlade, nositi u Crnoj Gori svi koji su bili zaposleni u državnoj
službi. A ima i još jedna stvar: Crnogorci su rođeni verbalisti, i često im je dovoljno
da stvari postoje – isključivo u jeziku i na jeziku. Ono što postoji u našim riječima
nije obavezno da postoji i u realnosti. Jevremu je dosta što se o Crnoj Gori nikad
nije pričalo koliko danas: te vidjeli su je ovdje, te vidjeli su je ondje, te učinjela
je ovo, te učinjela ono, te ovdje i ovdje je rekla ovo i ovo, a ondje i ondje – ono
i ono. Crna ti je Gora, pod Đukanovićem, postala isto k’o Božo Bjelica, četnički
odmetnik o kojem su se, cijelog moga djetinjstva, ispredale hiljade svakojakih
priča: te ovoj babi turio katanac na usta, te onoga milicajca skinuo golog! Jevremu
je dosta što se o današnjoj mizeriji od Crne Gore ispredaju svakojake skaske
kao o Božu Bjelici, pa da izvuče nepobitan zaključak: Crna Gora nikad nije bila
crnogorskija. Vrlo važno što, u stvarnosti, od Crne Gore danas postoje isključivo
olupine ispljusnute na žal nakon brodoloma. Inače, u polemici s Jevremom, koju
sam stavio u knjigu „Moj svijete izgubljeni“, nadam se da je Jevrem sporedan.
Bar sam se trudio da bude sporedan: Jevrem mi je poslužio kao dobar povod, kao
zgodna isprika, da zapišem nekoliko svojih primisli (o Crnogorcima) koje sam
često, u razgovoru s prijateljima, usmeno razlagao, ali se vjerovatno ne bih nikad
nakanio i da ih zapišem. Hvala Jevremu što me nagnao da ih bacim na papir. A sve
je počelo u trenutku kad je Ješo, još dok je bio u Zagrebu, napao Slavka Perovića.
Aha, mislim se, ovo se naš Dukljanin oštri i lima za povratak kući, pa riješio da
odobrovolji novoga vlasnika Crne Gore, jer zna odlično da će mu Đukanović
svaki napad na Slavka upisati u bogougodna djela. Ovo je Ješo naumio da se vrati
u svoju kožu otprije 1989. godine. U kožu čovjeka koji je prividno umio da kadi
Gospodaru. Pokazalo se da sam bio u pravu više no što bih volio. Jer, u načinu
na koji Jevrem danas čaprazdivani Đukanoviću, osjećate grozan moralni neukus:
Jevrem, koji je devedeset prve Momovu i Milovu Crnu Goru nazvao „pasjom
zemljom“, osam godina potom, tu istu zemlju, kojom vladaju taj isti Milo i Momo,
naziva „najcrnogorskijom Crnom Gorom“. Đukanović, koji se, ne po mojoj, nego
po Jevremovoj dijagnozi, otpozadi uvlačio Slobi, velikome krvniku Crne Gore;
Đukanović, čiju je vladavinu Jevrem, a ne ja, nazvao vremenom „srama i bruke“,
za tri godine je, po tom istom Jevremu, Crnu Goru ne samo dozvao iz mrtvih, nego
ju je napravio crnogorskijom no u doba svih Vojislavljevića, svih Balšića, svih
Crnojevića i svih Petrovića! Zbilja moraš biti neviđena pridvorica pa to kazati u
slavu najvećeg švercera u dosadanjoj crnogorskoj istoriji! Nego i ja sam blesav
što se ibretim! Jevrem je imao i kad i gdje ispeći, i to temeljito, zanat pridvorički.
Kao dvorski pjesnik Milatovićev, sigurno se nije vježbao da grmi k’o sveti Ilija
protiv vlastodržaca. Sjećate li se one scene iz Gorskog vijenca kad se knez Rade
izgalami na svoga brata vladiku Danila: „Što se mrčiš kad kovati nećeš?“, i tako
dalje, našto vojvoda Batrić medenim glasom ukori kneza Rada: “Imaš razlog, al’
- 40 -
ne toliko, to se moglo sve ljepše kazati, da mu tako rane ne vrijeđaš i grkom ga ne
otruješ tugom.
Ovih stihova Crnogorci se, već sto i pedeset godina, strogo pridržavaju
kao recepta kako se treba ponašati prema vlasti. Ovoga Njegoševoga recepta i
Jevrem se strogo pridržava; prema gospodaru Crne Gore, zvao se on Milatović
ili Đukanović, ponašaj se obzirno i melemno, kao prema ranjeniku sa Fundine!
Kome se ne smiju „rane vrijeđati“! Čak i kad Đukanoviću štogod javno zamjeriš,
čini to glasom medicinske sestre, koja kori svog slavnog pacijenta, inače srčanog
bolesnika, kojega je uhvatila da u klozetu puši! Kad je, pred povratak u Crnu Goru
iz Zagreba, pročitao svoju pjesmu iz 1991. godine, u kojoj Đukanovića proglašava
Slobovim dupeuvlačiteljem, Ješo je prekorio sebe: Imaš pravo, ali ne toliko, to
si mog’o sve ljepše kazati, Predsjedniku rane da na vređaš i grkom ga ne otruješ
tugom.
Pa je u svojoj pjesmi prekrižio Đukanovićevo ime, a Slobovim dupeuvlakačima
proglasio – sve Crnogorce listom! (A ono „vređaš“ Ješu se potkralo iz njegove
davne beogradske faze, kad je bio srpski pesnik, ali čim je video da gedžovani ne
ispoljavaju dovoljno štovanja prema njegovom talentu, Ješo se naljutio i postao
Crnogorac).
ONOGOŠT: Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović nedavno je Hrvatima
uputio izraze žaljenja zbog razaranja Dubrovnika i Konavala. Očekujete li da
će i u Bosnu, konačno, stići izvinjenje crnogorskog predsjednika?
- Lično mislim da je njegovo izvinjenje, najblaže rečeno, besmisleno. Prvo
me popljačkaš, popališ, zakolješ, a onda mi kažeš: Izvini ka’ brat! Izvini, nijesam
ja, no su me nagovorili! I stoga vjerujem da nije besmisleno jedino ono što
tužiteljica Karla del Ponte ima namjeru brzih dana da preduzme u Hagu kako
bi sankcionisala naše podvige u Hrvatskoj. A drugo: Đukanović je morao prvo
da se izvini Crnogorcima što im je obraz uzeo. Tačnije, da im čisto i bistro reče:
Izvinite što sam vas natjerao da na Dubrovniku i u Konavlama sebi i Crnoj Gori
– nos okinete! I da se izvini onim Crnogorcima na koje je organizovao prave
hajke zato što su se izjašnjavali protiv Milove odluke da se „definitivno razračuna
sa Hrvatima“. Da se izvini crnogorskim liberalima koje je nazivao ustašama i
plaćenicima Tuđmanovim zato što su pjevali: „Sa Lovćena vila kliče: oprosti nam,
Dubrovniče!“ A ako je već zaparadio da se izvinjava, Đukanović bi morao prije
nego se izvini Bošnjacima, da konačno privede kraju suđenje za zločin u Štrpcima,
a ne da na tome suđenju sljedećih 10 godina zarađuje predizborne poene. I trebalo
bi, prije izvinjenja, da Bošnjacima izruči koljača Veselina Vlahovića da mu sude.
A kad se bude izvinjavao Bošnjacima, da taj tekst naizmjenično izgovaraju on i
Kilibarda. Bez Kilibardina učešća, to bi bila sprdnja, a ne izvinjenje! Kilibarda
u jednom intervjuu veli kako je, tražeći i desno i lijevo, oprost zbog onog što su
do juče radili on i njegova stranka, imitirao Vilija Branta! E pa to vam je klasičan
obrazac crnogorske megalomanije: On, Kilibarda, niko i ništa, obična vega ispod
Tupana, imitira nikoga manjeg od Vilija Branta!
- 41 -
ONOGOŠT: Nekadašnji predsjednik Narodne stranke, predsjednik Senata
Dukljanske akademije nauka, i novoimenovani šef crnogorske misije u Sarajevu
– Novak Kilibarda – nedavno se u jednom intervjuu požalio da ste VI jedina
osoba koja ga napada „ispod svakog akademskog nivoa“. Zar ste VI jedini
Sarajlija koji nije zaboravio da je Kilibarda za vrijeme rata sokolio Karadžićeve
ratnike i zbog toga od paljanskog vođe dobio orden Nemanjića?
- Znači, stvar je u „akademskom nivou“? Pa Kilibardi, znači, nečojstvo
i nesojstvo je – čisto akademsko pitanje! Dakako, Kilibarda nije ni prvi ni
posljednji koji traži da o njemu govorim sa smokvinim listom – na ustima! Osim
toga, Crnogorci imaju golem talenat da se pred izvanjcima predstave kao ljudine.
Kilibarda, doduše, kaže da je Srbin, ali je očekivati, koliko sjutra, da sa desetkom
diplomira za Crnogorca. Jer, Kilibardi fali „tek jedan korak do svijesti da je
Crnogorac“!
To kaže Jevrem. A kome ću vjerovati ako ne Jevremu, profesionalnom Cr-
nogorcu? Kilibarda, dakle, kao pripravnik za Crnogorca, sad u Sarajevu vježba
osnovnu sposobnost svakog Crnogorca: da se pored onima koji te ne znaju –
predstaviš kao osoba koja je maločas iskočila iz čuvene knjige Marka Miljanova.
Bošnjaci, danas, s Kilibardom piju u luksuznom sarajevskom lokalu „La famil-
ija“, gdje im Kilibarda drži predavanja iz predmeta Istorija čojstva i junaštva u
Srpskoj Sparti. Ali, Kilibarda, pravo govoreći, osobito me ne zanima: ako valja
Izetbegoviću, mora valjati i meni. Jer, Kilibardini lakci nijesu tamanili moj, no
Izetbegovićev narod. Čak da mi je Kilibardin snajperista prosuo mozak, znao
bih odlično da nije gađao mene no promašio „Turčina“. Mene jedino živcira kad
Izetbegovićeva novinska sluščad, danas, proučavaju moju sliku u novinama, i u
mojim „buljavim očima“ nalaze genetsku sklonost ka istrazi poturica! Pa sam ih
upozorio: malo mi je čudno što sklonost ka istrazi poturica traže u očima čovjeka
koji je tri i po godine, u opkoljenom Sarajevu, uredno pasao travu sa Bošnjacima,
a nemaju niti jednu primjedbu na Kilibardino prisustvo u bosanskoj prijestonici!
Zar je problem u mojim buljavim očima, a ne u Kilibardi, dokazanom majstoru
istrage poturica, koji danas usred Sarajeva pije rujno vino sa svojim dojučerašnjim
žrtvama. Ne treba se onda čuditi što se Kilibarda odrije hvaleći muslimanski mer-
hamet! I nije baš sasvim tačno da u Sarajevu jedini ja imam primjedbi na Kilibardu.
Nedavno je Kilibarda održao sastanak sa majkama čiju je djecu Veselin Vlahović
pobio. Kad ga je Duško Tomić upozorio da su Milošević i Karadžić Crnogorci,
a potom se prisjetio „Nacionalističkih vođa“, u kojima je Kilibarda, donedavno,
postizao plivačke rekorde, predsjednik Senata DANU uzvratio mu je: „Mogao
bih ti uskratiti gostoprimstvo.“ Tomić je potom napustio sastanak, a Kilibarda se
razgalamio na novinare: „Ko vam je dozvolio da prisustvujete? Zabraniću da se
štampa izvještaj o ovom sastanku!“ Pa ga je jedna novinarka, zadivljena Kilibar-
dinim „demokratskim šinjelom“, u „Oslobođenju“ upitala: “Na osnovu čega Kili-
barda, koji je došao iz zemlje sa kojom BiH nema ni diplomatske odnose, vjeruje
da može odlučivati šta će biti objavljeno u ovdašnjim novinama?”
- 42 -
ONOGOŠT: Kako, iz bosanske perspektive, vidite aktuelnu političku
situaciju u Crnoj Gori? Nazire li se kraj „godinama raspleta“, hoće li manja
članica ikad biti puštena iz, kako biste VI rekli, „Ludnice s kapacitetom od deset
miliona ležaja?
- Uzdam se u naš kukavičluk. Crnu Goru će spasiti jedino naša strašljivost.
Mi smo hrabri jedino kad se treba zalećeti na slabijega od nas. „Kuku tome od
koga ste jači“ - rekao bi nam Njegoš da je živ. Uzdam se u naš kukavičluk, jer u
Crnoj Gori nema nejakih. Naoružani su i Milovci i Momovci, što znači da rata,
bar koliko ja znam tu ljucku sortu, neće i ne može biti: i jedni i drugi znaju da
rat u Crnoj Gori ne bi ličio na onaj u Hrvatskoj i BiH, gdje su odlazili, i jedni
i drugi, da pljačkaju, da pale, da ubijaju one od kojih su bili jači. Devedeset i
druge, Crnogorci su bili listom Srbi, a kad bi koji liberal lanuo da je Crnogorac,
govorili su mu: jeb’o li te ćaća ustaški, čak je bio sretan ako ne dobije još i po
leđima. Devedeset i druge, Crnogorci su bili Srbi, jer je Sloba bio užasno jak, a
Crnogorcu ti nema ništa milije no biti s jakima: nas i Rusa dvjesta miliona! A
kad su Slobu sjebali znanje, Crnogorci su ponovo postali Crnogorci, jer neće da
pajdaše sa gubitnikom: kad je NATO stao da ljemeza Slobu, ni jedan od njegovih
najkrilatijih koljača iz Hrvatske i Bosne nije poletio na Kosovo, ne boj se! Neće
sa gubitnikom. Danas ti se u Crnoj Gori dešava isto što se zbilo u Drugom svjet-
skom ratu sa četnicima: listom su prelazili u partizane kad su shvatili da je Draža
„donji“, što bi rekli Sarajlije. Hoću da kažem: Sloba neće zapodjenuti rat, jer zna
da ga ne može dobiti, ali zato može držati šaku u nosu Đukanoviću. Uostalom, zar
se dojučeranji Đukanović nije svojski potrudio da instalira Srbiju u Crnoj Gori?
Sad mu ta Srbija drži šaku u perčinu. Ali, ni Milovci ni Momovci nijesu ludi da
međusobno zapodjenu klanje, jer ovaj put ne bilo kao u Hrvatskoj i BiH; odoh
da se malo rekreiram koljući ustaše i balije! „Odoh“, kako je nezaboravno rekao
jedan kilibardić kad je kretao u Bosnu, „odoh da im puštam krv pred ženom i
decom!“ U Crnoj Gori bi bilo: odoh da ubijam i da budem ubijen. A Crnogorac
stoput više voli da ubija no da bude ubijen. Na tome se temelji moja vjera u op-
stanak Crne Gore: uzdam se u naš kukavičluk.
ONOGOŠT: Crnoj Gori su iz Beograda nedavno servirane ustavne promjene
i savezni izbori. Očekujete li da će 24. septembar označiti prekretnicu nakon
godina aktivnog čekanja?
- Đukanović nije valjda lud da iziđe na te izbore? Kažu da i inostranstvo i
srpska opozicija vrše na njega pritisak da ipak izađe. Dakle, traže da dobrovoljno
sam sebi namakne konopac na grlo! Ipak, ne vjerujem da je toliko blesav. Ucjen-
juju ga: bićeš kriv za poraz srpske opozicije na izborima! Ali, srpska opozicija će
izgubiti izbore i s Đukanovićem i bez Đukanovića. Sloba će vladati sve do svoje
prirodne smrti, u 105. godini (jer zločinci su dugovjeki!), ako se bude čekalo da
ga srpska opozicija sruši. Ne, ne vjerujem da će Đukanović izići na izbore. A vje-
rujem da će se poslije izbora sve nastaviti po starome. Jer, nakon Slobinog ustava,
SRJ je prestala postojati. Te će i nakon septembarskih izbora mirno i dostojan-
stveno nastaviti sa svojim nepostojanjem.
- 43 -
ONOGOŠT: Vi ste počasni predsjednik Liberalnog saveza. Kako
komentarišete njihovo povlačenje iz političkog života Crne Gore nakon lokalnih
izbora u Podgorici i Herceg Novom?
- Kad sam se prije dvije godine, u Igalu, obratio crnogorskim liberalima,
rekao sam da su svi oni, skupa sa mnom, obični dinosaurusi. Da smo izumrli
Crnogorci. Mi zapravo ne postojimo, ali nema nikoga da nam to kaže. Sve što se
od tada zbivalo u Crnoj Gori, samo je učvršćivalo to uvjerenje u meni. Mi liberali,
u ovakvoj Crnoj Gori kakva je danas, posve smo suvišni, i da se ja pitam, odmah
bi nas ukinuo! Da ne kvarimo prosjek! Izlišan je Slavko Perović u zemlji gdje,
po opšte usvojenom mišljenju, Đukanović predstavlja – maksimum Crnogoraca.
Milo je, a ne Slavko, danas, „suština crnogorskoga bića“. Kada je Đukanović,
nedavno, upečobrazio i javno rekao da nikad nije bio na dubrovačkom ratištu, ni
jedna od crnogorskih institucija i crnogorskih medija koje su osnivali crnogorski
liberali, ne javi se da reče: „Vala, ne laži!“ Pa se nešto mislim: bog me ubio ako
Slavko Perović ne zaglavi u Hagu! Bog me ubio ako se naknadno ne ispostavi
da je Slavko, lično, na čelu 30 000 liberala, držao u opsadi Dubrovnik i opustošio
Konavle! Kao što u mojim, a ne u Kilibardinim očima Izetbegovićeve skutodrže
nalaze nasljednu sklonost ka istrazi poturica, tako isto i Slavko od Jevrema (od
te poznate crnogorske „moralne piramide“, kako Ješo skromno za sebe reče)
biva proglašen miloševićevcem. Crnogorci su, dobro je neko rekao, jedini narod
na zemlji koji se stoput bolje osjeća u tuđoj državi nego u svojoj, u tuđoj koži
nego u svojoj, pod tuđim imenom nego pod svojim. Ja bih dodao: ne pod tuđim
imenom, nego pod pseudonimom! Crnogorac obožava da se izdaje za ono što
nije! Crnogorac je, po definiciji, biće kojemu je lažno predstavljanje u krvi, u
genu! Pa dovraga, mali broj njih jedva zaslužuje da se zove i Crnogorcima, a
kamoli da budu unaprijeđeni u Srbe! To vam je to vječito crnogorsko bacanje za
previsokim loptama, vječito propinjanje na prste, u želji da izgledaš čeperak viši
nego što jesi! Premalo im je da budu kozari crnogorski, nego bi listom htjeli da
budu potomci Nemanjića! Na referendumu, ako ga bude bilo (ostavljam po strani
Muslimane i Albance), Suverena kod crnogorskih pravoslavaca neće proći ni u
ludilu, bar koliko se ja razumijem u potomke srednjevjekovne srpske vlastele. Ne,
Slavko Perović i liberali nemaju ni jedan stvaran razlog da postoje u današnjoj
Crnoj Gori, lišenoj sebe. Lišena sebe, a i dalje je ima. Pa kad može bez same sebe,
što ne bi mogla bez Slavka Perovića?!
Hajdana MANDIĆ, avgust 2000.
- 44 -
PUTEVI I STRANPUTICE SRBIJE
KUDA IDE SRBIJA

Pravi odgovor i punu odgovornost za budućnost Srbije mora preuzeti udružena
demokratska alternativa Srbije. U protivnom, preti nama opasnost da se obistini
ono što reče aforističar: Rođen sam u Srbiji. Od toga ću i da umrem.
Krajem prošlog i početkom ovog veka Srbija je bila deo Evrope, jasno
usmerena na prihvatanje njenih osnovnih demokratskih vrednosti. Pošto je 1878. na
Berlinskom kongresu stekla međunarodno priznatu državnu nezavisnost, Srbija je
1888. godine donela ustav kojim su uvedeni parlamentarizam, višepartijski sistem
i proporcionalni izborni sistem, ustavne garancije građanskih prava, nezavisno
sudstvo i široka okružna, sreska i opštinska samouprava. A gde je Srbija danas na
samom kraju 20. veka?
Danas je, na žalost, u svemu što bitno određuje civilizacijski i demokratski
karakter društvenog sistema i kvaliteta života, na opasnoj stranputici i nizbrdici,
koja preti sveopštoj društvenoj katastrofi ako izostane brza promena aktuelne
vlasti i vladajućeg, autoritarnog, neokomunističkog sistema – jedinog u Evropi.
Umesto da krajem 80-ih godina krene ka Evropi i razvijenom svetu,
neokomunistički partijski vrh Srbije uputio se u suprotnom smeru, u nacionalističko-
populističku avanturu velikodržavnog projekta, koji nas je sa Gazimestana odveo
u građanske ratove na prostoru bivše SFRJ, koji su se, na kraju, završili tragičnim
ratom Srbije, tačnije Miloševićevog režima, protiv Amerike i Evrope, protiv
celog ekonomski, tehnički i vojno najjačeg sveta! I sve se, opet, kao krvavi krug i
bumerang, vratilo na Gazimestan, na Kosovo, odakle je i krenulo! U međuvremenu,
za osam godina, Srbija i srpski narod doživeli su veće i tragičnije poraze i gubitke
nego za sve vreme od Kosovske bitke do danas!
SUMORNI DESETOGODIŠNJI BILANS
1. Za osam godina Srbija i srpski narod učestvovali su u četiri rata na prostoru

bivše SFRJ i sve ih izgubili.
2. Od sredine 1992. Srbija se nalazi pod drakonskim međunarodnim ekonomskim
i političkim sankcijama i u potpunoj izolaciji. Najviši državni funkcioneri SRJ i
Srbije optuženi su za ratne zločine, a za preko 300 državnih i drugih režimskih
funkcionera uvedena je zabrana ulaska u evropske države i SAD. Tako se Srbija našla
u specifičnom međunarodnom karantinu, tačnije zatvoru na neodređeno vreme, dok
je aktuelni režim na vlasti. Uz to, SRJ nije međunarodno priznata država. Zbog
ratova i međunarodnih sankcija došlo je do skoro potpune ekonomske propasti Srbije
i njenog fatalnog tehničko-tehnološkog zaostajanja, do ekonomske bede ogromne
većine građana, nezaposlenosti preko polovine radno sposobnog stanovništva.
- 45 -
3. Pod okriljem rata i međunarodnih sankcija procvetalo je ratno profiterstvo
i špekulativno-monopolistički „biznis“ pripadnika vladajućih krugova, visokih
partijskih drugova, njihovih rođaka i ortaka, što im je donelo ogromno nelegalno
bogatstvo.
4. Došlo je do široke kriminalizacije, posebno korupcije, u svim sferama
društva, kao i do pojave organizovanog kriminala, pre svega u sferi visokoprofitne
monopolske trgovine. Ruski pisac Stanislav Govoruhin u knjizi „Velika kriminalna
revolucija“ takvo stanje u Rusiji opisao je sledećim rečima: „Kod nas se ni mafija
ne stvara kao u celom svetu – odozdo naviše već odozgo naniže.“
PRIVATIZOVANA DRŽAVA
5. Simbioza vlasti i novca je faktički legalizovana i široko primenjena, što

je nedopustivo i nezamislivo u demokratskim društvima i pravnim državama.
Tako je u nas uspostavljena tzv. trojna simbioza: ministar, direktor i visoki
partijski funkcioner u istoj ličnosti. Time su široko otvorena vrata protivustavnim
monopolima, ličnom bogaćenju putem zloupotrebe državne funkcije i potpunoj
neodgovornosti.
6. Pravna država, vladavina prava i odgovorna vlast, pre svega izvršna,
potpuno su degradirani a time i Ustav. Pravo je pretvoreno u sluškinju dnevne
politike. Srbijom se upravlja uredbama i usmenim naredbama. Sva bitna pitanja
državne politike kreiraju se izvan ključnih ustavnih institucija, jer se politička
vlast i moć nalaze u neformalnim grupama koje pripadaju najužem krugu izvršne
partijske i državne vlasti, bez njihove ustavne, zakonske, političke i bilo kakve
druge odgovornosti. Tako je država u celini privatizovana, a umesto pravne države
i odgovorne državne vlasti dobili smo opet partijsku državu i autoritarnu ličnu i
porodičnu vlast.
7. Tehnologiju vladanja državom i narodom aktuelna vlast zasniva na čvrstom
monopolu u pet oblasti društvenog i ekonomskog života: kadrovski monopol
po komunističkom obrascu, monopol nad državnim i paradržavnim medijima,
potpuna, uglavnom lična Miloševićeva kontrola nad moćnom policijom i vojskom,
kao i nad svim bitnim finansijskim institucijama i tokovima novca.
8. Naročito uspešna tehnologija vladanja građanima i očuvanja vlasti bilo
je stalno podrivanje, razbijanje, medijsko satanizovanje, kompromitovanje i
korumpiranje vrhova dela opozicije, zbog čega Srbija ni posle punih deset godina
nema adekvatnu, dobro organizovanu, zrelu, programski dobro profilisanu i
udruženu opoziciju, koja bi bila snažna i realna alternativa režimu Miloševića i
Šešelja. Na žalost, svih ovih dramatičnih godina, veliki deo opozicije povodio se
za politikom režima u oblasti državne i nacionalne politike, bio je sklon otvorenoj
kolaboraciji sa njim, naravno i korupciji, iza čega, prirodno, sledi ucena, koja
u svim kritičnim, prelomnim trenucima, kao danas, imobiliše taj deo opozicije,
stavlja pod kontrolu režima. Naravno, tome treba dodati i liderske ambicije i sujete
- 46 -
opozicionih prvaka, od kojih skoro svi sebe vide u ulozi lidera cele opozicije, a
svoj lik i ulogu, faktički, projektuju prema monopolskoj ulozi i moći Miloševića.
Istovremeno, i građani Srbije pokazuju neverovatnu podaničku, prorežimsku svest
i mazohistički pristaju na ponižavajuće trpljenje, bedu, neslobodu, svakako delom
i pod pritiskom realnog straha od još gore situacije i sudbine. Sada je, nadajmo
se, većini njih, posle kosovske ratne i ekonomsko-socijalne katastrofe, sve jasnije
ili sasvim jasno, da je strah od gore situacije opravdan samo ako ova vlast ne
bude zamenjena novom, koja će državu i građane izvući na međunarodnog i
unutrašnjeg zatvora, povezati je sa svetom i pokrenuti točak zdravog demokratskog
i ekonomskog razvoja.
9. Odnosi Srbije i Crne Gore već godinama su u znaku pokušaja Miloševićevog
režima da, ne birajući sredstava, zaustavi ekonomske, svojinske i druge reforme u
Crnoj Gori, njeno otvaranje prema svetu i da državni vrh te republike disciplinuje,
potčini svom diktatu u okviru neokomunističkog modela u Srbiji. Ti odnosi ne
mogu se popraviti rekonstrukcijom nelegalne Savezne vlade, tako što će u nju ući
još i Radikali, niti ignorisanjem zvaničnog crnogorskog predloga o redefinisanju
državnih odnosa Srbije i Crne Gore. Ono što svakako mora biti nesporno jeste
da odnosi između dve republike u budućoj državnoj zajednici moraju biti
definisani i ostvarivani da odgovaraju obema republikama i obezbeđuju njihovu
ravnopravnost u sferi zajedničkih državnih funkcija, koje, verovatno, treba da
budu sužene i projektovane prema zajedničkim interesima obe republike, koji
su brojni i nesporni. Drugo, građanima Crne Gore, kao i Srbije, niko ne može
osporiti i uskratiti pravo i na samostalnu državnost, ako se ne bude postigao novi
sporazum o zajedničkim državnim interesima i funkcijama i o načinu njihovog
ostvarivanja.
NUŽNOST ODLASKA AKTUELNE VLASTI
Ovo je sumarna i sumorna slika desetogodišnjeg učinka vlasti. Posle svih ratnih
katastrofa i gubljenja velikih srpskih teritorija, srpske izbeglica, golgote i, najzad,
faktičkog gubitka Kosova i Metohije, koje će na neodređeno vreme biti izuzeto iz
suvereniteta Srbije i biti pod međunarodnom okupacijom i protektoratom, posle
destrukcije državnog, pravnog i ekonomskog sistema, nužna je redefinicija celog
društvenog sistema, državne, nacionalne i međunarodne politike SRJ i Srbije,
pa i politike u vezi sa budućnošću Kosova i Metohije, radikalna decentralizacija
postojeće državne strukture Srbije, reafirmacija lokalne samouprave, nezavisnosti
sudstva, slobode štampe, jednom rečju – izgradnja novog demokratskog poretka.
To, međutim, ne mogu biti reforme u okviru postojećeg sistema, izvršene od
strane aktuelnog režima, prosto zato što to nije moguće. Njegov je životni interes
upravo suprotan – da se blokiraju temeljnije političke i ekonomske reforme, jer
ih one automatski lišavaju vlasti, ogromnih nelegalnih materijalnih privilegija i
bogatstva, a ujedno otvaraju pitanje lične odgovornosti u vrhu vlasti za sve strahote
- 47 -
koje je doživela Srbija i ceo srpski narod, i ne samo on.
Društvene promene, naravno, neće doći ni same po sebi, niti u režiji spoljnih
faktora, čime režim plaši građane. One su, ipak, neizbežne u relativno kratkom
roku zbog sve dublje i opasnije društvene i socijalne krize i narastanja građanskog
nezadovoljstva. Ono je danas posledica ne samo široko sazrele građanske svesti o
nužnosti promena već i instinkta samoodržanja, praznog džepa i stomaka. Međutim,
paradoksalno je, ali je istina, da danas u Srbiji veću prepreku za promenu sistema i
vlasti predstavlja nesloga opozicije, a posebno kolaboracija jednog njenog dela sa
režimom, nego snaga samog režima, koji je danas slabiji nego ikada. Opet Srbiji
preti opasnost da režimu, kao pojas za spasavanje, posluži jedna od opozicionih
stranaka.
Zato društvene promene podrazumevaju iskreno udružene napore demokratske
opozicije, sindikata, studenata, mnogobrojnih nevladinih organizacija i mnogih
uglednih srpskih intelektualaca. Pri tome, široki demokratski front za društvene
promene podrazumeva korišćenje svih institucionalnih i vaninstitucionalnih
sredstava koja nisu suprotna Ustavu, a u skladu s ustavnim principom da je u
Srbiji sve slobodno što nije Ustavom i zakonom zabranjeno. To je put da do
smene neodgovorne i fatalne vlasti dođe brzo, demokratskim putem, tj. putem
demokratskih izbora, na osnovu novih izbornih i medijskih propisa, koji obezbeđuju
punu ravnopravnost izbornih aktera, uz međunarodnu kontrolu izbora. A glavni
kriterijum i mera temeljnih društvenih promena je promena celog sistema, to jest
izgradnja takvog modela političkog, pravnog i ekonomskog ustrojstva Srbije, koji
bi bio kompatibilan s Evropom. Naravno, preduslov za to je promena sadašnje
vlasti. Na pitanje: kuda treba da ide Srbija, odgovor ne može dati aktuelna vlast,
niti to od nje iko razuman može očekivati, jer je ona pokazala šta zna. Pravi
odgovor i punu odgovornost za budućnost Srbije mora, najzad, preuzeti udružena
demokratska alternativa Srbije. U protivnom, preti nam opasnost da se obistini
ono što kaže aforističar Slobodan Simić: „Rođen sam u Srbiji. Od toga ću i da
umrem“.
Slobodan VUČETIĆ, septembar 1999. godine
- 48 -
O CRNOGORSKOM JEZIKU
JEZIČKA OBESPRAVLJENOST
Iako Crna Gora u vrijeme vlade knjaza Danila i knjaza Nikole učvršćuje i
afirmiše svoju nezavisnost, kao međunarodno priznata i potvrđena savremena
država, u njoj se jezik crnogorski, zbog pogrešne filološke i monogenetske teor-
ije, odnosno teorije o svijema južnoslovenskijem štokavcima kao „Srbima“ triju
vjerozakona (grčkoga, rimskog i turskog), a koje je Vuk Karadžić preuzeo od svo-
jega mentora, Slovenca - Jerneja Kopitara, i nominalno i sadržajno preobražava u
„srpski“ jezik. Poprimajući u njemu kao vještačkome nadnarodnom i nadnacion-
alnome modelu jezika službeno pokrajinski dijalektalni rang i status. Crnogorski
jezik u Vukovskome periodu (1900- danas) gotovo se sasvijem utapa u taj model
novokomponovanoga vještačkog jezika, doživljavajući i na nivou standarda i
u ravni govornoga sistema uglavnom i svoj razur. Srpski je izvršio asimiliaciju
crnogorskog jezika naročito između dva svjetska rata. To je uradio posredstvom
triju izdanja Pravopisa srpskohrvatskog književnog jezika – Aleksandra Belića
(1923, 1929, 1934), pošto je nakon okupacije, 1918. godišta bezuslovnijem
prisajedinjenjem Srbiji prestala da postoji Crna Gora kao nezavisna država, i
administrativno je zabranjeno nacionalno deklarisanje Crnogoraca. Zapravo u
belićevskoj etapi (1918-1944), u okolnostima postojanja unitarno- centralističke
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (stvorene 1918-1921), i po Ustavu iz 1931.
godišta Kraljevine Jugoslavije, te i njima jednoga jedinstvenog „troplemenoga
(troimenog) “srpskohrvatskoslovenačkoga“, odnosno „jugoslovenskog naroda“,
i zavisno od njega takođe jednoga i jedinstvenog „srpskohrvatskoga“, odnos-
no s njim posve sinonimnog „srpskohrvatsko-slovenačkoga jezika“, kao no-
vokomponovane unitarističke jezičke konstrukcije namijenjene svijema Južnim
Slovjenima, crnogorski jezik u tolikoj mjeri doživljava razur da je bio gotovo
potpuno ekaviziran, denacionalizovan, arhaizovan i posrbljen (kad je bilo za-
branjeno crnogorsko ime). I pored toga što su Odlukom o jeziku (AVNOJ, u
Jajcu 1943. godine), slovenski, makedonski, srpski i hrvatski priznati za posebne
zvanične jezike, crnogorski i bosanski jezik su ostali bez takvog priznanja zbog
toga što tadašnji mjerodavni politički faktori još nijesu bili načisto ko su etnički
Crnogorci i Bošnjaci/Muslimani, da li su samobitni narodi i samonikle nacije, ili
ipak potiču od Srba i/ili Hrvata. No, uprkos tome, od tada će i za jezik crnogorski
i bosanski doći do određenog boljitka, u tom smislu što će njihova ijekavica u
savremenoj etapi (1944 – sada) stalno biti ustavno-pravno zaštićena, i u javnom
životu prisutna kao standardna, tj. kao književno priznati izgovor, ravnopravna s
ekavicom. Tome je u mnogome doprinijelo priznanje Crne Gore i BiH kao dviju
republika DFJ, FNRJ, odnosno SFRJ u poslijeratnom periodu.
- 49 -
PRAVNO SANKCIONISATI CRNOGORSKI JEZIK
U uslovima sve većeg nastupanja velikosrpskog unitarizma, centraliz-

ma i velikodržavlja, ubrzo poslije Drugoga svjetskog rata, opet dolazi i do
jezičke unifikacije. Kao proizvod takve politike, čak i u vrijeme kada su još
uvijek ustavno-pravno postojali srpski i hrvatski, kao posebiti službeni jezici,
pojavilo se 1950. godišta u Beogradu četvrto izdanje Pravopisa srpsko-hr-
vatskog književnog jezika – Aleksandra Belića. Taj Pravopis prokrčio je put
novosadskom dogovoru o jeziku iz 1954. godišta i prema njemu sačinjenome
Pravopisu srpskohrvatskoga/hrvatskorsrpskoga književnog jezika Matice
srpske iz Novog Sada i Matice hrvatske iz Zagreba, 1960. godišta. Poslije
toga ponovo dvočlano složeni naziv srpskohrvatski / hrvatsko-srpski jezik,
kao zvanični, postaje obavezan u svijema četirima republikama bivše Jugo-
slavije: u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj, uklanjajući
pri tome u njima i sve dotadašnje pravopise iz standardne upotrebe (među
njima i Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika Dragutina Boranića). Iako je
Crna Gora u poslijeratnom periodu bila priznata kao jedna od šest federalnih
jedinica, i Crnogorci tretirani kao nacija, njihov – crnogorski jezi nije priznat,
stoga što se komunistička vlast stalno držala Đilasove pogrešne teorije o cr-
nogorskome nacionalnom pitanju iz 1945. godišta. Po toj teoriji crnogorska
nacija je nastala kao produkt kapitalizma, što će reći tek poslije Berlinskog
kongresa (1878). A do tada su Crnogorci, etnički, što znači narodnosno, bili
Srbi, pa se, prema tome, crnogorska nacija razvila iz srpskog naroda! Nauka
danas smatra da se jedino mogla razviti iz svojega – crnogorskog naroda.
Tek što se 1991. godišta, faktički, raspala SFR Jugoslavija, kao
međunarodna i poslijeratna revnosna braniteljica i zaštitnica „srpskohrvatskoga/
hrvatskosrpskog, kao službenoga jezika, čim je Republika Hrvatska postala
nezavisna i međunarodno priznata država, u Ustav Republike Hrvatske
umjesto dotadašnjega alternativnog, složenog naziva hrvatski ili srpski jezik
unesen je odgovarajući termin - hrvatski jezik. Međutijem, za razliku od toga,
u Ustavu Republike Srbije, utvrđenome u jesen 1990. godišta, po tradiciji je u
čl. 8 zadržan dotadašnji dvočlano složeni unitaristički naziv - srpskohrvatski
jezik formulacijom: „U Republici Srbiji u službenoj je upotrebi srpsko-
hrvatski jezik“. Dvije godine potom, u 15. čl. Ustava Savezne Republike
Jugoslavije iz 1992. godišta ozvaničen je samo jednočlani naziv jezika
riječima: „U Saveznoj Republici Jugoslaviji u službenoj je upotrebi srpski
jezik ekavskog i ijekavskog izgovora.“ Toga istog godišta to je urađeno i u
9. čl. Ustava Republike Crne Gore: „U Crnoj Gori u službenoj upotrebi je
srpski jezik ijekavskog izgovora“. No, protivrječno tome, Republika Srbija
je, kao potpisnica Opštega okvirnog sporazuma o miru u Bosni i Hercegovnii
- 50 -
u Dejtonu (SAD), 21. XI 1995. godišta, koji je ratifikovala i Skupština
Savezne Republike Jugoslavije (čl. 11), prihvatila da u Federaciji Bosne i
Hercegovine kao službeni postoje bošnjački i hrvatski jezik a u Republici
Srpskoj srpski jezik. Tako je jedino srpski neosnovano ozvaničen kao državni
(hegemonistčki) jezik za Crnogorce i druge nesrpske narode (Bošnjake/
Muslimane, Hrvate) u Republici Crnoj Gori i Saveznoj Republici Jugoslaviji.
Time su Crnogorci, kao većinski narod u Crnoj Gori, a Bošnjaci/Muslimani
i Hrvati, kao manjinski narodi u Jugoslaviji, jezički obespravljeni, dok je,
opet kontradiktorno tome, spomenutim dvema ustavima iz 1992. godišta
etničkijem i nacionalnim grupama i zajednicama priznato pravo na ime i
upotrebu svojijeh jezika (čak i Romima). Sve su to valjani, posve opravdani
razlozi, koji idu u prilog tome da se u budući ustav Republike Crne Gore,
kao nezavisne, suverene i međunarodno priznate države, obavezno unese
crnogorski kao službeni jezik. Jedino će se tako taj sociolingvistički jezik
spasiti od daljeg razura, odnosno zaštiti i obezbijediti pun etnički identitet i
kulturni entitet Crne Gore i Crnogoraca u njemu.
dr Vojislav NIKČEVIĆ, mart 2000. godine.
- 51 -
O NOVINARIMA I NOVINARSTVU
Novinarstvo može biti upotrijebljeno kao instrument, ali isto tako i
zloupotrijebljeno, usljed čega može postati velika smetnja. Istina mora biti
univerzalna, ono što je juče bilo istina, to morao biti istina i danas i sjutra. Istina
mora ići ruku pod ruku s moralom, tako da se uvijek govori ono što se misli,
a misli ono što se govori. Novinari uvijek moraju pisati istinu i objavljivati
je u pravo vrijeme, jer istina koja nije izrečena u pravo vrijeme gora je od
laži. Narod bez blagovremenih i pouzdanih vijesti prije ili kasnije će biti narod
bez pretpostavki za slobodu. Mogu ubiti glasnika ali ne i poruku. Ne mogu
ubiti istinu. Svaka vlast i vlada moraju biti spremni da prime kritiku od strane
štampe, ali zbog toga štampa ne smije biti pod pritiskom, niti kažnjavana.
Kao savjest nacije, novinari (bar oni pravi) nikad ne smiju biti zatvarani.
Ako istinski demokratija postoji, ne smiju postojati zatvorenici savjesti, zbog
mirnog izražavanja njihovog mišljenja i profesionalne aktivnosti. S druge
strane, novinar mora imati odgovornost i poštovanje prema pravima drugih.
Novinar mora raditi lokalno a misliti globalno. Mora biti obrazovan, radoznao,
pun duha i sa ličnim moralnim dignitetom. Ravnopravan sagovornik uvijek je
spreman da odbrani svoje mišljenje.
Jelena B. ĐUKANOVIĆ, jul 1999. godine.
- 52 -
SLOVENSKA POSLA
PASTA ZA ZUBE
„Se ipsum vincere pulcherrima res est“
„Najdivnija stvar je pobijediti sebe sama“, rekoše stari Latini, čije sentence
njeguje civilizovani svijet, koji, ruku na srce, ne drži puno do mrtvih jezika, još
manje do mrtvih naroda, ako je suditi po ekonomskim i političkim novoustrojenim
paktovima, hipermodernim pravcima umjetnosti i sofisticiranom odnosu prema
realnosti, ali zato grčevito se bori za visoki građanski status i astronomski standard.
Naravno, kao svaki generalni stav i ovaj se može argumentovano obarati, ali ne
usamljenim primjerima sa pozicije mazohiste-patriote.
Umivenoj, uglađenoj, samodopadljivoj, ujedinjenoj Evropi treba skinuti kapu
što je zarad pojedinačnih interesa uvažila opšti, otresajući se prelaznih, uskogrudnih
i nazadnih nacionalnih restlova, koji su, doduše, tu i tamo utkani u građanski korpus.
Treba imati razumijevanja za početna i aktuelna sporenja o personalnim i tehničkim
pitanjima, jer riječ je o makrosistemu u završnoj fazi nastanka.
Tipični balkanski skeptik može se uvjeriti u efekt evropske sloge, kao bilo
koji avanturista s ovih prostora, koji je prinuđen da čeka u inhibitornom redu na
nečijoj državnoj granici, dok članovi ujedinjene porodice ulaze bez čekanja, kao u
svoju kuću. I finansijska zabuna oko EUR-a učiniće mu se suvišnom, u poređenju
s domaćom inflacijom. U blistavim izlozima, gdje moć neona, takođe, garantuje
zajednica, ukusno su upakovani različiti proizvodi, od igle do hljeba. Među mnogim
bagatelnim stvarima bez kojih je nezamisliv dan modernog čovjeka su i sredstva za
održavanje zuba, ali će se izbor odgovarajućeg artikla pretvoriti u Sizifov posao ako
je kupac nenaviknut na pravila savremene trgovine: kvalitet i reklamu.
Proizvođači se, očigledno, bore prema carskim zakonima potrošačkog društva,
beskrupulozno lavirajući između skromnih dnevnih potreba i neobuzdane produkcije,
ne libeći se da s vremena na vrijeme začude berzanske poslenike da se oglase na
skupim promocijama i posvjedoče na velikim aukcijama. Zapravo, nema potrebe
detaljisati o kolekciji pjenastih, tečnih, praškastih, plastičnih, gumenih, ekoloških
i drugih proizvoda namijenjenih zaštiti zuba, čija uloga prevazilazi marketinške
kampanje, glumačke biografije, brokerske karijere, predsjedničke izbore i takmičenja
za kojekakve Mis.
U logoričnoj, homoidnoj drami zubi su postali meritum zdravlja i očvrslog
duha, kvantum dobrog života i pokazatelj snage države, i na koncu, potencijalni
paleontološki uzorak, po kojemu će se o nama suditi u budućnosti. Uostalom, u
našim krajevima, po zubima se odavno mjerila vrijednost, što je projektovano na
tegleću marvu, u prvome redu, konje.
S tim u vezi, ne možemo predvidjeti da se naš odnos prema prohujalim
vremenima temelji na kompasu, koji ima obrnut smjer u odnosu na važeći. I mi
se povodimo za mudrostima predaka, kao tipični Evropljani, ali, kao kod pravih
Balkanaca, preci progovaraju kroz naša usta. Ako neko bude vršio popis, vjerujem da
- 53 -
će dokazati kako nas u ovoj nestabilnoj zemlji ima nekoliko puta više, ili bar onoliko
koliko je potomaka junaka, đuvegija i vojvoda, čije bajkovite živote i junačke bitke
iz prošlosti živimo čitavo posljednje desetljeće, gledajući u Mjesec, kao da pojma
nemamo kako je ljudska noga ostavila trag na njegovom tlu.
Neće me čuditi ako nas neko tuži za nekrofiliju, odnosno pljačkanje mrtvih, jer
im bez zazora otesmo hrabrost, zasluge i ordenje, nekoliko vjekova stare odluke i
mudrosti, koje tumačimo na svjetlu kvantne fizike. Dobar stručnjak za kolektivno
ponašanje bi možda našao uzrok naših zala u tom neskladu (neskladu koji provocira
i jedan od oblika komedije) i u anahronoj crti, koja se, s druge strane, može pretvoriti
u tragičnu parabolu. Naš život je pretočen u deseterac! Mnogo i da smo svi potomci
Prometeja.
U tom ramu treba posmatrati i opredjeljenje za odgovarajuću pastu za zube.
Istina, to je još jedno iz mnoštva beznačajnih obilježja svakodnevnice, ali rječito i
ilustrativno.
Izbor sredstava za dentalno zdravlje je nametnut: industrija stagnira nakon
ratnog poravnanja, dentističke usluge su basnoslovne, dok je standard ispod crte, od
reklamnih poduhvata, po ugledu na strane, imaju vajde samo promoteri. Konačno,
u ovoj napaćenoj, sirotoj zemlji još nije utvrđeno ko ima zube i kakve, većina ili
manjina, jer bi na taj način pouzdano utvrdili ko upravlja ovom državom.
Oni koji su se suočili s problemom zuba, tj. nemaju zube, ili ne u dovoljnom
broju, njih mnogo ne zanimaju dostignuća u tom domenu, i po navici žive u oazama
prošlosti. Oni koji se ugledaju na evropske standarde uglavnom su pripadnici
osiromašene građanske klase na izdisaju i vlasnici su tzv. socijalnih zuba s
pripadajućim skromnim oblicima zaštite. U prosjeku su parajlije visokih zahtjeva
za estetskom dento-hirurgijom, koji se za kaladont opredjeljuju prema reklamama
iz skupih uvoznih auto-magazina.
Stanje zubnog zdravlja je ovih dana posebno aktuelno u Beogradu, gdje su se
tokom nekoliko ranojesenjih večeri razletjele vilice srpskih uličnih romantičara. Aga
sa Dedinja sjedi na divanu, lulu pušeći i šaljući abere kako buja ugled njegovog
carstva diljem zemaljskog šara. Biće da u čibuku cvrči neka trava s halucinogenim
svojstvima. Riješio da dokaže kako su bezubi glasači najodaniji dio izbornog tijela.
Ili je u paketu mjera za socijalnu sigurnost građana predvidio i umanjenje rashoda
za njegu zuba. Ni Ona ne sjedi skrštenih ruku, više ne miješa magične napitke od
NATO „krilaca“, već čudotvorne sastojke, koji će, definitivno, ubiti bol cijela naroda.
Izgleda da oboje imaju artificijelne vilice, s obzirom, da mimo prirodnih pravila,
grickaju najtvrdokornije ostatke našeg zajedništva, žilavije od krhke pruge Beograd
- Bar. Za to vrijeme srpski ulični romantičari uporno ribaju svoje zube, pokazujući
nezaustavljivu volju i istrajnost da Agu zapahnu svježinom i zdravljem. Čini mi
se da ne ide u prilog što koriste isti metod kao taj čuveni kostolomac crnogorskih
i vojvođanskih vilica. Nego, naprotiv, efekte daje pravilno pranje zuba gore-dolje,
a ne lijevo-desno. Treba pobijediti sebe! Kad već spominjemo da je „najdivnije
pobijediti sebe sama“, istini za volju, u procesu unutrašnje borbe treba prethodno
„upoznati sebe sama“. Kako reče Sokrat: „Nosce te ipsum“.
Melanija BULATOVIĆ– BRAJOVIĆ, oktobar 1999. godine
- 54 -
TERITORIJALNOST U CRNOGORSKOM DRŽAVNO-NACIONALNOM BIĆU
NENAUČNO I ZLONAMJERNO RAZBIJANJE

CRNOGORSKOGA NARODA
Brđani, Hercegovci, Primorci, Bokelji, Zećani ...
djelovi su crnogorskog naroda i predstavljaju samo teritorijalne pojmove
Neki naši naučnici, književnici, publicisti, novinari i mi velikosrpske

provenijencije u nemoćni da narodnosno, odnosno nacionalno biće, ubacuju u
promet krilaticu kako se ovaj narod dijeli na Crnogorce, Brđane, Hercegovce,
Primorce, Bokelje i Zećene, no s tijem da su svi skupa pripadnici srpskog naroda,
ili bar svi pomenuti sem Crnogoraca. Sva ova imena osim Crnogoraca velikosrbi
nenaučno i zlonamjerno koriste da bi osporili i razbili autohtonost, samorodnost i
samosvojonost crnogorskoga naroda i njegove – crnogorske nacije.
Međutim, nauka je neporecivo dokazala da postoje ne samo Crnogorci već
i crnogorski narod i da su djelovi ovoga naroda i pomenuti rđani, Hercegovci,
Primorci, Bokelji i Zećani. Takođe, nauka je neporecivo dokazala da ovi djelovi
crnogorskoga naroda predtsavljaju samo i jedino teritorijalne pojmove.
Tako se pojam Brđani odnosi na žitelje crnogorskijeg brda, kao što pripadnici
albanskog naroda – Malisori, na našemu narodnome jeziku znače Brđani. I oni
žive po brdima i planinama kao naši Brđani, pa otuda i nose to ime. Hercegovci,
kao dio crnogorskog naroda, koji žive na zapadnome i sjevernome području Crne
Gore, nose teritorijalno ime po hercegu Stjepanu Vukčiću, počev od 1448. godine,
kao što to nosi i sama teritorija Hercegovine.
Primorci se tako zovu po tome što žive u Crnogorskome primorju, pa se i u
njihovome imenu osnova nalazi u teritoriji. Ovako i Francuzi, Alžirci, Italijani i
drugi imenuju svoje pripadnike koji žive na mediteranskoj obali.
Bokelji, pak, imaju ovo ime od 14. i 15. vijeka, koje im je nadjenula Mletaška
Republika, a koje je, kako je poznato, BOkoktorsko područje nazvala Bocha di
Catharo, a stijem što riječ bocha na našemu jeziku znači – usta, te s tijem da je
ovo područje ranije nosilo naziv Rizonski, odnosno Risanski zaliv, a ne kao danas
_ bokokotorski.
Što se tiče Zećana, i oni imaju teritoirjalno obilježje – po predjelu koji se
nalazi između Podgorice i Skadarskog jezera. Sva ova imena, kako je rečeno
imaju, geografsku oznaku, kao što teritorijalnu oznaku imaju i Crmničani,
Katunjani, Drobnjaci, Kotorani, Nikšićani, Pljevljaci, Bijelopoljci i drugi, ili kao
što su Šumadinci, Mačvani, Moravci, Timočani... imena teritorijalne prirode u
okviru srpskog naroda i njegove države Srbije.
Pritom treba napomenuti da se imena- Brđani, Hercegovci, Primorci i
Bokelji javljaju tek u 14. i 15. vijeku, tj. od vremena kada su Mletačka Republika
i Otomanska Imperija okupirale pojedine djelove Crne Gore, dok je ime Zećani,
- 55 -
kao preci Crnogoraca, odnosno potomci Dukljana, pojavljuje još 1042. godine, tj.
od njihove poznate pobjede nad Vizantijom u Tuđemilima kod Bara. Valja takođe
napomenuti da učeni geografi ne dijele Crnu Goru teritorijalno onako kako to čine
velikosrbi, već je dijele na Primorsku, Središnju i Sjevernu oblast, čime se, isto
tako, osporava velkosrpska imperijalistička i hegemonistička teza.
Naposljetku, neophodno je istaći da su navedene teritorijalne oznake
neodržive i u samome teritorijalnome, odnosno državnome pogledu, jer je Crna
Gora bila i ostala nedjeljiva još od Duklje i da od tada postoji na istoj teritoriji.
Njezina teritorijalna dioba je valjana samo na slobodni i neslobodni dio, nezavisno
od mletačke i otomanske okupacije, pa otuda nijesu adekvatni ni izrazi „Stara
Crna Gora“, Podlovćenska Crna Gora“ i „Četiri crnogorske nahije“, tijem prije
što su i neki drugi njeni djelovi bili manje više slobodni za vrijeme otomanske
okupacije.
Dakako, popisi stanovništva nam pokazuju da u Crnoj Gori žive i djelovi
muslinanskoga (bošnjačkoga), srpskoga naroda, kao što u Srbiji žive djelovi
muslimanskoga (bošnjačkoga), hrvatskoga, crnogorskoga, mađarskoga i drugijeh
naroda.
Branko NIKAČ maj 1999.
- 56 -
NACIONALNA IDENTIFIKACIJA
NEMA DVOSTRUKOG NARODNOSNOG BIĆA

U svijetu nema dvostrukih i trostrukih naroda,
odnosno nacija, kao što nema ni dvostruke i trostruke narodnosne i
nacionalne svijesti i osjećanja
U ljudskome rodu je normalno da se čovjek iskazuje po svojemu im-

enu i prezimenu i po svojemu narodu, odnosno svojoj naciji, kao što je
normlano da se iskazuje i po svojemu bratstvu, plemenu, mjestu, kraju i
zavičaju, pa i po državljanstvu. Uz to, osnovno je pravo svakoga čovjeka
da se i teritorijalno i narodnosno , odnosno nacionalno, slobodno opred-
jeljuje kako hoće, iako to opredjeljivanje može biti suprotno njegovom ter-
itorijalnom, prirodnom (biološkom) i društvenom porijeklu. Takođe, jedno
od prava svakoga čovjeka je da ne priznaje svoju narodnosnu, odnosno
nacionalnu pripadnost, da je promijeni i uzme drugu, ili da ne prihvata ni
jednu. Međutim, neprihvatljivo je da se jedinka iskazuje kao pripadnik
umišljenog naroda, ili da se predstavlja kao pripadnik dva ili tri naroda.
To je i pravno nemoguće, a i naučno nije opravdano, jer u svijetu, objek-
tivno gledano, nema dvostrukih i trostrukih naroda odnosno nacija, kao
što nema ni dvostruke i trostruke narodnosne, odnosno nacionalne svijesti
i dvostrukog i trostrukog narodnog, odnosno nacionalnog osjećanja. Nema
narodnosnih bipatrida, odnosno naroda sa dva ili tri narodnosna bića u
smislu Njegoševe pjesničke imaginacije, ili Miloševićeve sintagme „s dva
oka u glavi“.
No, iako je eto tako, neke „crnogorske“ ličnosti izjašnjavaju se
kao pripadnici umišljenog naroda, odnosno umišljene jugoslovenske
nadnacije, ili kao pripadnici dva ili tri naroda, odnosno dvije ili tri nacie.
Tako, jedni izjavljuju da su Jugosloveni (kao i da mi svi drugi to nijesmo
u državljanskom smislu), drugi – da su Jugosloveni, Srbi i Crnogorci, treći
– da su Jugosloveni i Crnogorci, a četvrti – da su Srbi i Crnogorci, a sve
to mimo prirodnog i društvenog porijekla, mimo toga što su im roditelji,
djedovi i babe, pradjedovi i prababe i dalji preci odreda porijeklom
Crnogorci. Sem toga, neki od ovih i ne priznaju postojanje crnogorskog
naroda već samo crnogorske nacije. Ovakvo umišljeno dvostruko i trostruko
narodnosno, odnosno nacionalno izjašnjavanje pojedinih pripadnika
crnogorskog naroda nema nikakve veze s pravom naukom i faktičkim
stanjem. Još manje je u skladu sa naukom i pravim stanjem stvari biti
- 57 -
predstavnik jednoga naroda, u ovome slučaju crnogorskoga, a ne priznavati
ga!? A to je, koliko se zna, jedinstveni slučaj na kugli zemaljskoj, fenomen
svojstven samo nekim „Crnogorcima“. Zar ovi i ovakvi „Crnogorci“ mogu
zamisliti, primjera radi, da Kol kaže da nije Nijemac, ili da Tačerka nije
Engleskinja, ili da Gorbačov nije Rus, ili da Tito nije Hrvat (naravno, nije
riječ o vrijednosnoj i umnoj usporedbi, već narodnosnoj)!? Zar se može
zamisliti da ove poznate ličnosti budu predstavnici pomenutih naroda,
a da ih ne priznaju, kao što svoje narodnosno biće ne priznaje jedan broj
„Crnogoraca“.
Povodom ovoga još bih dodao da je nepriznavanje svojega naroda i
svoje nacije, odnosno odricanje od njih isto što i odricanje od svojega
imena i prezimena, svojega ja i svoje slobode. A to je, bez obzira na ove ili
one razloge, prilike i okolnosti, daleko od ljudskog dostojanstva.
Nije bilo lijepo, a ni sada nije lijepo, odricati se svojega imena
i prezimena, svojega roda i poroda, plemena i naroda, s obzirom da se
sa te nemjerljive ljudske i narodnosne vrijednosti čovjek borio i ginuo
od pamtivijeka, kao što se borio i ginuo za svoju slobodu. Ružno je,
odista ružno, nositi epitet „Odnarođeni“, „određeni“, „bivši“, „navodni“ i
„tobožnji“ Crnogorac.
Branko NIKAČ jul 2000
- 58 -
CRKVA U CRNOJ GORI
SKIDANJE MASKE
Nije moralno podržavati, pomagati, podstrekivati i finansirati očigledno
militantnu i retrogradnu djelatnost mitropolita Crnogorsko-primorske eparhije
Srpske pravoslavne crkve gospodina Amfilohija Radovića i njegovih sljedbenika,
a u isto vrijeme biti privržen demokratiji, ljudskim pravima i slobodama, dobrobiti,
i prosperitetu Crne Gore, vitalnim nacionalnim interesima crnogorskog naroda i
trajnim vrijednostima crnogorskog društva. Nije moguće u isto vrijeme biti prožet
osjećanjima humanosti i časti, odan načelima istine i pravde, savjesno postupati,
legalno i legitimno djelati, a tolerisati i odobravati kleronacionalističku ideologiju
i politiku, koju, u kontinuitetu, naročito u protekloj deceniji institucionano i
neskriveno, vulgarno i groteksno promoviše srpski mitropolit u Crnoj Gori
Amfilohije Radović. Ne može se u isto doba biti opredeljen za pravo, čast, slobodu
i dignitet Crne Gore, crnogorskog naroda i nacije a paktirati javno ili tajno, sa
Amfilohijem Radovićem i njegovim eksponentima, koji reprezentuju velikosrpsku
i anticrnogorsku imperijalnu doktrinu. Sa svojim istomišljenicima Amfilohije
Radović, stalno i beskrupulozno, nastoji da ospori i oskrnavi sve što je crnogorsko,
pa, u tom smislu, atakuje na crnogorsku državu, naciju, kulturu, jezik i crkvu.
On permanentno propovijeda politiku koja nasiljem namjerava da ospori ustavno
pravo crnogorskim građanima na samoopredjeljenje u pogledu državno-pravnog
statusa svoje zemlje, koje je, uz to, priznato i zajamčeno kao univerzalno načelo,
kodifikovanim normama međunarodnog prava.
Ne samo u Crnoj Gori, nego i šire, Amfilohije Radović je zagovarao i podsticao
vjersku netoleranciju, nacionlanu mržnju, razdor i isključivost i bio saučesnik u
krvavim ratovima koji su vođeni na prostorima bivše SFRJ. Umjesto mirotvorstva,
tolerancije i hrišćanske ljubavi, on je činio prevare i propovijedao laž, vrijeđao
i proklinjao Crnogorce. O tome uvjerljivo svijedočanstvo predstavlja i nedavno
objavljena knjiga novinara Veseljka Koprivice pod naslovom „Amfilohijeva sabrana
nedjela“ Crkvena mantija u koju je obučen Amfilohiej radović bila je i ostala samo
kulisa pomoću koje se uporno nastojalo i pokušava prikriti, zataškati i amnestirati se
ono loše što je uradio. Nije demokratija, već destrukcija, nije bona fide, nego mala
fide, nije pravno dozvoljeno i društveno opravdano, već protivustavno, nezakonito
i neopravdano, negirati istorijski nespornu i očiglednu činjenicu postojanja
crnogorskog naroda i crnogorske nacije, kao što to uporno čini, pored ostalih, i
Amfilohije Radović. Da nije riječ o optužbama bez osnova, ovom prilikom ću,
kao dokazno sredstvo, navesti, nekoliko izjava Amfilohija Radovića, kojima on,
poput okorjelih velikosrpskih šovinista, tvrdikako, tobože, ne postoje Crnogorci
kao narod i nacija. U „književnim novinama“ prije nekoliko godina Amfilohije je
ustvrdio: „U istoriji nije nikad postojao crnogorski narod“; dok je u „Svetu“, 1991.
godine, izjavio: „Crnogorska nacija je izmišljena u Titovoj i Đilasovoj laboratoriji“.
Jednom prilikom, rekao je kako je „Komunistička partija Jugoslavije naredila
- 59 -
Milovanu Đilasu da istorijski obrazloži i dokumentuje postojanje crnogorske
nacaije i da je on to uradio na osnovu Marksovog učenja. Međutim, taj isti Đilas
se 1954. godine odrekao tog svog kopileta....“ Ali, to zlo je ostalo“ (TVBG, mart
1988. godine). Još oktobra 1988. godine, u „Mladini“, Amfilohije je saopštio“:
Stav Komunističke partije, i to po direktivama Kominterne, prije rata, bio je da
Balkan i u srcu Balkana srpski narod treba da se oslabi. Na temelju toga su stvoreni
novi narodi koji u istoriji nikada nijesu ni postojali, kao, recimo, Crnogorci. Oni su
najočigledniji primjer“: Mnogo puta je mitropolit Amfilohije Crnogorce nazivao
„Titogorcima“ i „Pobrozicama“; ističući da ih nije bilo prije Josipa Broza Tita i da
ih je omeđunaslov:
APSURDNE I ZLONAMJERNE KONSTRUKCIJE
S naučnog, racionalnog i realnog stanovišta, u pitanju su apsolutno besmis-

lene, neistinite i zlonamjerne konstrukcije Amfilohija Radovića. Odnos Amfilohija
prema Crnoj Gori i Crnogorcima, dovoljan je, sam po sebi, da se on pravno doz-
voljenim mjerama i sredstvima, najzad, ukloni sa trona Svetog Petra u Cetinjskom
manastiru, koji je uzurpirao i zaposjeo, suprotno moralnim, običajnim i pravnim
normama, religioznim uvjerenjima i slobodarskim svjetonazorima crnogorskog
naroda. Utoliko prije kad se zna da je obnovljena autokefalna Crnogorska pravo-
slavna crkva i da je njenom poglavaru tradicionalni prijesto u Cetinjskom man-
astiru. Na to obavezuje i amanet Svetog Petra Cetinjskog, koji glasi. „Mitropolit
je prirodni Crnogorac, kako su i prvi mitropoliti bili, i ne može biti u Crnoj Gori
mitropolit stranac, nako rodni Crnogorac iz prvijeg crnogorskijeg familija“.
Umjesto da crnogorska vlast, ustavnim i zakonskim aktima i mehanizmima
štiti ugled Crne Gore od poruge i čuva nacionalnj čast, ponos, dostojanstvo cr-
nogorskog naroda, od subverzivnih i destruktivnih napada i djelatnosti, poput ovih
Amfilohijevih, ona to pasivno posmatra i ponaša se kao da se to nje ne dotiče.
Čak se pojedini visoki državni funkcioneri solidarišu sa postupcima Amfilohija
Radovića i njegovih eksponenata.
Na kraju, mislim da je veoma važno naglasiti da postojeća Crnogorsko-primor-
ska eparhija Srpske pravoslavne crkve, na čijem čelu se nalazi Amfilohije Radović,
nema osmovjekovni kontinuitet postojanja i djelovanja u Crnoj Gori. Naprotiv,
ona je uspostavljena nakon što je 1920. godine nasilno, nekanonski i bespravno
ukinuta autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva. Zapravo, Crnogorsko-primor-
ska eparhija Srpske pravoslavne crkve postoji i djeluje u Crnoj Gori nepunih se-
dam decenija. Tačnije, ona je uvedena Ustavom Srpske pravoslavne crkve 1931.
godine, koji je, na prijedlog Ministra pravde a po saslušanju Ministarskog savjeta
Kraljevine Jugoslavije, propisao i proglasio kralj Aleksandar Karađorđević. Dakle,
u Crnoj Gori ne postoji Mitropolija Crnogorsko-primorska, kao crkvena organiza-
cija, već Crnogorsko-primorska eparhija, koja je u pravnom i doktrinarnom smislu
sastavni dio Srpske patrijaršije, čije je sjedište u Beogradu.
Novak Adžić, mart 2000. godine
- 60 -
MILOŠEVIĆ I ZAPAD
KORISNA IGRA SA MILOŠEVIĆEM

Konfliktonosni i dijabolični Milošević bio je idealan instrument
za krizotvorno etabliranje unipolarnog međunarodnog poretka.
No, kao i Sadamu Huseinu, i njemu je istekao rok upotrebe
Odnos Miloševića i evro-američkog establišmenta veoma je kontrover-

zan, i može se označiti kao vrhunac političke manipulacije. Ta manipulativnost
proističe iz potrebe za prikrivanjem simbioznog odnosa dvije totalitarne političke
strukture: Miloševićevog komuno-nacionalističkog militarizma i amerokratskog
unipolarističkog globalizma. Protagonistima amerocentričnog monokratizma
nije odgovarala demokratizacija Miloševićevog režima, jer bi ona uslovila gu-
bitak jednog važnog legitimitetskog segmenta za njihovu represivnu spoljnu poli-
tiku, koja se instrumentalizuje za etabliranje i institucionalizaciju unipolarnog
međunarodnog političkog poretka. Svojim konfliktonosnim antidemokratizmom
Milošević je bio jedan od glavnih idejno-političkih legitimitetskih instrumena-
ta u autoritarizaciji globalnog sistema političke moći. Simbiozni odnos između
Miloševićeve i amerocentrične globalokratske političke strukture najizrazitije je
ispoljen u “rješavanju” kosovske krize. Da bi stekao što veći legitimitet za poli-
tiku sile, evro-američki establišment je namjerno personalizovao kosovsku krizu,
tj. manipulativno je pojednostavio političkom paradigmom sadržanoj u tvrdnji da
je za nju jedino odgovoran Slobodan Milošević. Simplificirajuća personalizacija
kosovske krize posljedica je nastojanja da se pritiskom samo na jednu negativnu
političku ličnost, koja, po Ustavu SRJ, nema pravo da pregovara o državotvornim
aranžmanima, lakše izdjejstvuje prihvatanje “rješenja” koja se ultimativno “nude”.
Iako je Milošević jedan od ključnih vinovnika jugoslovenske tragedije, ipak on
nije glavni krivac za eskalaciju krize na Kosovu. Složenost rješavanja kosovske
krize ne može se svesti samo na učinak i karakter jedne političke ličnosti, pa čak ni
na individualnost jednog iracionalno-destruktivnog autokrate kakav je Milošević,
jer je ona postojala i prije njega. Glavni uzrok kosovske krize nije kvalitet vlasti
u Srbiji, već bezuslovni, militarni, etnonacionalistički, velikodržavni separatizam
kosovskih Albanaca. Stoga, Kosovo nije prevashodno demokratsko već državno
pitanje. Da Srbija ima i najdemokratskiju vlast, kosovski problem bi i dalje posto-
jao. Tezu da je Kosovo prevashodno državno a ne demokratsko pitanje argumen-
tuje činjenica da je još u vrijeme titoističke Jugoslavije postojao snažan alban-
ski separatizam, koji je generisao krizu u Srbiji. Albanci su organizovali pobune
iako su visok stepen kolektivnih prava krunisali stvaranjem “države u državi”,
odnosno pokrajine, kao konstitutivnog elementa federacije, sa mnogim elemen-
tima državnosti. Albancima je upravo bio potreban Milošević budući da im on
- 61 -
- svojom nedemokratskom vladavinom - “racionalizuje” i “legitimiše” njihov
bezuslovni etnonacionalistički, panintegralistički separatizam. Separatizma ima i
u demokratskim državama (Španiji, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Kanadi...), što
potvrđuje da se on, kauzalno-teleološki, ne može izvesti iz demokratskog kapac-
iteta političkog režima već iz državotvornih i velikodržavnih aspiracija određenih
političkih i nacionalnih entiteta.
EKSTERNO PERPETUIRANJE MILOŠEVIĆEVOG TOTALITARIZMA
Drugi činilac koji je podupirao simbiozni odnos između Miloševića i

amerocentričnog unipolarizma, a koji je intencionalno intenzivirao totalitariza-
ciju Srbije i opstruirao mirno rješenje kosovske krize, bio je sužavanje prostora
Miloševiću za autonomno političko odlučivanje. Naime, bilo šta da je odlučio
u vezi sa krizom na Kosovu, Milošević bi se našao na udaru domaćih ili inos-
tranih centara političke moći. Ako bi se odlučio za mirni, kompromisni način
rješavanja kosovske krize, Milošević bi bio na udaru patriotskih i nacionalističkih
snaga, kao i određenih oficijelnih i partijskih politikantskih krugova, koji bi ga
optuživali za izdaju državno-nacionalnih interesa usljed davanja Kosova alban-
skim separatistima. Ako bi istrajao u odbrani Kosova i oružano napao i neutral-
isao militarizovane albanske secesioniste, našao bi se pod snažnim prijetećim pri-
tiscima evro-američkog vojno-političkog establišmenta. Iako mu ta konfliktnost
sa Zapadom odgovara, s obzirom na krizotvornu prirodu njegovog režima, ipak
ta nametnuta nekonzistentnost u vojnom i političkom određivanju prema kos-
ovskom problemu djelimično destabilizuje njegovu vlast, jer mu znatno fluktu-
ira i redukuje političku podršku usljed ideološko-legitimitetskog deficita, koji je
uzrokovan hipervarijabilnim političkim oportunizmom. Miloševićev krizotvorni
režim ne može da se stabilizuje u postojećim domaćim političko-ideološkim
agregatima i izrazito neuravnoteženim unutrašnjim i spoljnim političkim deter-
minantama, već mora da balansira između dvije opozitne političke koncepcije
koje zastupaju domaći i inostrani centri političke moći. Bilo kakav rezolutan i
konzistentan politički potez da povuče povodom rješavanja kosovskog prob-
lema destabilizovaće svoju vlast usljed redukcije političko-ideološke podrške
i legitimiteta. Iako je favorizovao Miloševića kao garanta implementacije na-
turenih političkih sporazuma, Zapad ga ipak nikada nije politički nagradio za
učinjene političke ustupke. U dvoličnoj igri sa Miloševićem, Amerika je svu
njegovu povremenu kompromisnu kooperativnost nagrađivala ispraznom kur-
toaznom retorikom, ne davajući mu šansu i ekonomsku pomoć da se reformskim
i demokratskim putem održi na vlasti, što je još jedan dokaz njene potrebe za
totalitarnim i krizotvornim Miloševićevim režimom. I da je htio da demokra-
tizuje svoj režim, Milošević to ne bi smio da uradi, jer bi ga demokratski sis-
tem detronizovao zbog katastrofalnih rezultata njegove politike i odustajanja od
proklamovanih državno-nacionalnih interesa. Zapad je nastojao da (balanserski)
- 62 -
“reformiše” spoljnu ali ne i unutrašnju politiku Miloševićevog režima, što je bila
krupna intencionalna greška, s obzirom da je Miloševićeva spoljna politika bila
direktno uslovljena njegovom unutrašnjom politikom. Nezainteresovanost Za-
pada za Miloševićevu unutrašnju politiku i žestoki pritisci na njegovu spoljnu
politiku dodatno su autoritarizovali njegov režim, čineći ga regresivnim i ot-
pornim na promjene. Budući da nije imao ekonomske - neideološke stabilizatore
vlasti, Milošević se morao permanentno oslanjati na ideologizovane, autoritarne
obrasce vladanja, koji se, u svom idejno-praktičnom habitusu, snažno reflektuju i
inkorporiraju u spoljnoj politici. Ako je istinski želio da sarađuje sa Miloševićem
kao “garantom potpisanih sporazuma”, Zapad je morao prvo da mu politički i
ekonomski pomogne u reformisanju njegove unutrašnje politike, a ne da ga za
svaki ustupak na spoljnopolitičkom planu nagrađuje tolerisanjem njegove auto-
kratske diktature, ignorisanjem srbijanske opozicije i novim ultimativnim za-
htjevima i pritiscima. Miloševića je trebalo pridobiti ili “natjerati” da mijenja
unutrašnju politiku, odnosno da demokratizuje i reformiše politički i ekonomski
sistem. Demokratskom i strukturnom reformom političko-ekonomskog sistema
znatno bi se pacifikovala i dekonfliktirala njegova unutrašnja politika, pa ne bi
bilo potrebe za vojno-političkim pritiscima, ucjenama i intervencijama. Poslije
potpisivanja Dejtonskog sporazuma, Zapad je “propustio” šansu da ekonomsko-
finansijskom pomoću primora Miloševićev režim da izvrši cjelovitu društvenu
reformu. Milošević je u Dejtonu učinio krupne političke koncesije, a zauzvrat nije
dobio ništa. Odustajanjem od velikodržavnog projekta i proklamovanih državno-
nacionalnih interesa, za čije je ostvarivanje plaćena ogromna cijena, Milošević
je znatno ugrozio svoju vlast. Da bi se održao na vlasti, u takvoj situaciji on je
imao samo dvije mogućnosti: da još više - bezideološki - autoritarizuje i repre-
sivizira svoj režim usljed redukcije političkog legitimiteta i totalitarne podrške
populističke mase, ili da se preusmjeri sa politokratskog na ekonomocentrični
društveni poredak. S obzirom da je finansijska pomoć za skupu i mukotrpnu
ekonomsku reformu izostala, Milošević je, da bi se održao na vlasti, morao da
zadrži autoritarni, politocentrični društveni sistem, odnosno da “hiperprodukuje”
politiku na štetu ekonomije. Na taj način, ne dirajući Miloševićevu unutrašnju
politiku, Zapad je intencionalno doprinio cikličnoj reprodukciji Miloševićeve
krizotvorno-konfliktonosne spoljne politike, što je u izvjesnom smislu negativno
uticalo na rješavanje kosovske krize. “Antimiloševićevskim” represivizmom
amerocentrična unipolaristička krizotvorna strategija namjerno je još više totalita-
rizovala Miloševićev režim, koristeći njegovu negativnost kao idealan instrument
za monocentrizaciju globalne političke moći i za dezintegraciju i potčinjavanje
Evrope. Naime, Miloševićev režim je uspio u izvjesnoj mjeri da nacionalistički
kontaminira i balkanizuje Evropu i da probudi njene istorijske resantimane i po-
tisnute separatizme, indirektno opstruirajući njene integracione procese, što je u
interesu Amerike, s obzirom da joj ne odgovara jaka i ujedinjena Evropa.
- 63 -
PRVO ISKRENO DISTANCIRANJE OD MILOŠEVIĆA
Bez obzira što je Miloševićev totalitarni režim svojom krizotvornom

konfliktonošću doprinosio etabliranju amerocentrične unipolarne strukture glo-
balne političke moći, ipak on ju je finansijski poprilično koštao zbog saniran-
ja posljedica rata i humanitarne krize. Zato je totalitarna, globalokratska
amerocentrična nomenklatura riješila da se otarasi unipolaristički korisnog ali fi-
nansijski skupog balkanskog krizotvorca i da, pod firmom borbe za demokratiju,
pomogne srbijansku opoziciju. Eskalacijom kosovske krize, evroamerička ad-
ministracija se, u cilju legitimizacije i racionalizacije svoje bombarderske diplo-
matije i brutalne vojne intervencije protiv SRJ, naglo, potpuno i iskreno distan-
cirala od Miloševićevog režima, označivši ga kao jedinog krivca za sve zlo na
Kosovu i bivšoj Jugoslaviji. Da bi kaznila, satanizovala, izolovala i detronizovala
Miloševića a sebe amnestirala od eklatantnog kršenja međunarodnog javnog,
ratnog i humanitarnog prava u brutalnom bombardovanju SRJ, evro-američka
vojno-politička administracija je podigla optužnicu protiv Miloševića pred
Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu. Bez obzira što je Milošević ned-
vojbeno odgovoran za ratne zločine počinjene na prostorima bivše Jugoslavije,
podizanje optužnice samo protiv njega kao glavnog ali ne jedinog uzročnika kom-
pleksne - jugoslovenske krize nije u skladu s osnovnim principom krivičnog prava
- neselektivnošću krivice, koji se očituje u stavu da nema izuzimanja od krivice jer
je svaki krivac nužno odgovoran. Jedino princip neselektivnosti krivice legitimi-
zuje krivični proces, jer ako se jedan krivac izuzme iz krivično-sudskog postupka,
onda nema pravne ni moralne osnove za kažnjavanje drugih krivaca. Bez obzira
što je Milošević jedan od glavnih uzročnika jugoslovenske krize i što je direktno
ili indirektno odgovaran za zločine u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu,
moralno i pravno je neprihvatljivo da se samo protiv njega podigne optužnica,
jer su i drugi političari u svijetu i u bivšoj Jugoslaviji odgovorni za ratne zločine
(Tuđman, Izetbegović, Tači, Klark, Solana, Klinton...). Čudno je da se tek poslije
deset godina, i to u najdelikatnijoj fazi kosovske krize, podiže optužnica protiv
onog koji se oduvijek smatrao glavnim vinovnikom jugoslovenske krize. Kad god
je trebalo da se Milošević što više diskredituje i na njega izvrši pritisak, prijećeno
mu je Haškim sudom. Međutim, kada je Milošević bio kooperativan i poslušan
prema inostranim centrima vojno-političke moći, smatran je “mirotvorcem” i jed-
inim garantom implementacije potpisanih sporazuma. Tada inostranim političkim
i pravnim arbitrima nije padalo na pamet da ga optuže za ratne zločine u Hr-
vatskoj i Bosni i Hercegovini. To dokazuje da je Milošević bio prihvatljiv samo
kad je bio poslušan, a čim je počeo da se suprotstavlja pritiscima i zahtjevima
inostranih centara vojno-političke moći, on se više nije tretirao kao mirotvorac i
garant postignutih sporazuma već kao diktator, ratni zločinac i remetilački činilac
u regionu. Nema sumnje da Milošević treba da bude optužen za ratne zločine,
budući da je on, u najmanju ruku, odgovoran zbog toga što ih nije spriječio, ali
- 64 -
je problem u tome što se njegova krivica instrumentalizuje za tekuće političke
svrhe, čime se žrtvuje pravo i maksimalno ograničava nezavisnost i pravednost
Haškog suda. Politička instrumentalizacija krivice otvara prostor za nešto što se
može nazvati “manipulacija fenomenom - Milošević”, a čiji je smisao i cilj da se
korišćenjem negativnog učinka djela i ličnosti Slobodana Miloševića efektuiraju i
legitimizuju neki skriveni politički postupci i interesi, koji se ne bi mogli ostvariti
u drukčijim okolnostima i situacijama. Tako je npr. NATO-pakt za vrijeme bom-
bardovanja SRJ, “zahvaljujući” Miloševićevom negativnom političkom nasljeđu,
pribavio sebi “alibi” da radi šta god hoće, jer za svaku pa i najbrutalniju akciju
“ima” antimiloševićevski legitimitet. Negativan učinak Slobodana Miloševića je
evidentan i ne može ga niko negirati. Međutim, nepravedno je i manipulatorski
ignorisati negativan učinak i drugih činilaca jugoslovenske i kosovske krize. U
objektivnom, socio-povijesnom razmatranju društvene i političke zbilje ne može
se jednom problemu ili pojavi pristupati manihejski i subjektivistički, tj. ne može
se čitavi krizonosni fenomen redukovati na ličnost samo jednog čovjeka. Tako
se kauzalitet cjelokupnog jugoslovenskog socijalno-političkog krizonosnog kom-
pleksa ne može svesti na negativna svojstva nekog političara već na težnje ju-
goslovenskih naroda i republičkih birokratija za suverenom (pan)nacionalnom
državom. No, amerocentričnoj antiizolacionističkoj, krizotvornoj, globalokrat-
sko-unipolarističkoj politici nije bilo stalo do objektivnog sagledavanja i rješenja
jugoslovenske krize, jer ju je ona vješto koristila za autoritarnu monocentrizaciju
međunarodnog političkog poretka, u cilju ostvarivanja težnje za globalnom vla-
davinom.
Dragan DRINČIĆ
- 65 -
SRPSKO-CRNOGORSKI ODNOSI
ADAPTIBILNE BOJAZNI
I ova godina je počela demonstracijom podjela: Crnogorci između dvije vatre
/savezna država ej kao potajnica /Šešelj se opet obrušava na Crnu Goru /
vaskkrsenje najgoreg oblika velikosrpstva
Aciklični karakter politike srpskog režima još je uvijek, i pored tolikih

promašaja i medveđih usluga svom narodu, nepobitan!? Do kada će stajati ta
ocjena – zavisi prije svega do njegove manipulativne moći, a ona je ogromna, a
koja i od trezvenih građana stvar ako ne podanike a ono – ravnodušne apolitične
individue. No, ako je taj režim srećom, već duže vrijeme bez većeg uticaja u Crnoj
Gori, svoju tako svojstvenu destruktivnost, gotovo kad mu se prohtije sa lakoćom
ispoljava. Ako to ne može u Skupštini, zbog mirovanja, onda je odlična priilka
neki od mnogih vjerski hpraznika. Teško je tvrditi gdje je manje uspješan, ali takve
energije, blagodareći njegovim eksponentima, za sada mu ne fali, a sve su prilike
da je ona i neuništiva?! Možda su vatre crnogorskih badnjaka najsimboličniji
pokazatelj njihove neviđeno tvdoglave dosljednosti, u pokušaju ostvarivanja nečega
što jedino može da opstaje u njihovoj ne baš posve zdravoj uobrazilji. Okupatori
crnogorskih svetilišta, i dalje jednako agresivni, i isključivi, činili su se spremni da
sa cerovim granama zapale i svaku ideju o bilo kakvoj crnogorskoj samobitnosti!
Tužno je bilo što je opet tajnjihov ritual bio veoma dobro posjećen, što govori
o nezdravoj snazi uvjerenj atih zabluđenika, čiji su čelnici uvijek raspoloženi i
gotovo nenadmašni da pišu najprljavije bestidnosti i pamfletska saopštenja za
javnost, koja se, pošto je, za sada, narod vjerski prilično neobrazovan, lako da
zavesti. Na drugoj stranikod badnjaka SPS (koje su naložili takođe mještani
plemena Bajice – opet Martinović i Borilović), okupljanje je bilo masovnije nego
ikada! Ali, bez sumnje, žal ostaje koliko zbog dalje vidne favorizacije prvog skupa,
toliko i zbog kasnijeg ponašanja policije u Podgorici, što nas tjera na zaključak
da je DPS, katkad tako čudan i nepredvidljiv. A da u posljednje vrijeme svojim
samouvjerenim istupanjima nije bio tako ubjedljiv, to čuđenje, blisko razočarenju,
bilo bi ipak znatno manje. Ili je opet neki dnevno-politički „imperativ“ naložio
takav odnos vlasti, odnosno policije, posebno prema crnogorskim vjernicima u
Podgorici – vjernicima kojim, izgleda, i sopstveni režim pripisuje alijenaciju, čemu
su odavno skloni i duhovnici i vjernici SPS? Ali, ne zbog toga, već zbog mnogih
drugih stvari vezanih za duhovnost, i najvećem laiku odavno se nameće pitanje
statusa pravoslavne crkve u budućoj preuređenoj Jugoslaviji i drugačijoj Crnoj
Gori. Taj delikatan problem, naravno da nije tako lako rješiv, pogotovo kojekakvim
ukazima, i slično. Jer, viš eje od paradoksa i sama pomisao da bi sjutra u najgorem
slučaju, znatno samostalnijoj Crnoj Gori mogao i dio njene pravoslavne crkve da
se zove kao do sada – SPS. Ne, tu je, kada je u pitanju takav status ove crkve,
- 66 -
crkveno dvojstvo nezamislivo! Nikakav kompromis ne bi mogao da potvrdi ovaj
sadašnji dualizam. Svi argumenti su na strani SPS, koja za sada, kakve li ironije,
nije ni podstanar u svojim bogomoljama“! Samo još da određena skepsa, još uvijek
prisutna stidljvost i krutost, postanu biti barijera u glavama pobožnih Crnogoraca
i hramovi bi trebalo da u dogledno vrijeme postanu mjesta njihovih okupljanja.
No, pojedine tako učaurene bojazni kod većine nas, zahvaljujući našoj inertnosti,
postadoše toliko adaptibilne, kao takve odavno su teško otklonjiva smetnja i
suporivač našeg nužnog raskrstavanja sa toliko osiljenim idiotizmom. To je već
neumitan tok, koji kako-tako prati predugo izdisanje ovako ustrojene SRJ, koja od
prvog dana nije bila po mjeri Crne Gore.
POJAČAN OSJEĆAJ SAMOBITNOSTI
Tako, država čije je postojanje konstantno remetilački činilac za razvoj

demokratije, unazađena teroromkleptokratije, megalomanijom hegemoni-
sta, odnarođenošću vladajućeg sloja, ludilom nacionalista ali i neoprostivom
lakomislenošću pred vlašću snishodljivog naroda, njegovom neodgovornošću i
njegovom skepsom kada su u pitanju prmjene, bila bi kazna za sve ako bi opstala
ovakva kakva jeste. To je svakome odavno jasno, ali čini se da niko ne može tako
munjevito da reaguje i ona najneprimjetnije gibanje u njoj kao Šešelj sa svojim
Argusovim očima, kojima nikad ništa ne promiče. Taj dežurni galamdžija, opet
se, po ko zna koji put, ostrvljuje na Crnu Goru, bez ikakvog obzira i njegovom
nadaleko znanom stilu. No, on samo odrađuje posao, no to je samo stimulans više
da se ide dalje jasno zacrtanim putem! Pa on neka i dalje neumorno, kao i toliki,
i pored svega, neućutkani velikosrbi, koji se čašćavaju ordenjima, guše u moru
smišljenih prizemnih, arhaičnih fraza koje su im nekakva satisfakcija za fijasko
njihove politike. Tako svjesno zamajavaju sebe i slične im sljedbenike. To nikako
ne treba da bude kočnica već nestrpljivoj Crnoj Gori, kojoj se, sa razlogom, uve-
liko žuri da jasno definiše svoj status. A pojačani osjećaj samobitnosti, vaskrslo
osjećanje državotvornosti i odgovornosti za svoju dubinu – ne može pokolebati
ni ona nedavna demagoška izjava Miloševića o pravu građana Crne Gore na sa-
moopredjeljenje. To u mnogom liči nekakvom danajskom daru, pa bi samo naivni
trebalo dao je bukvalno shvate. Jer, izvjesno je da je donekle omekšala SPS (što
zbog primjera HDZ-a, što zbog koječega drugog), sada je možda nezgodnija nego
ikad. Zato Crna Gora ne smije nasjesti pojedinim mogućim sitnim ustupcima,
pa se opet upustiti u tu nepreporučljivu avanturu zvanu savezna država. Valjda
će se nekako potisnuti ili donekle nadvladati te adaptibilne bojazni, koje tako
ometaju slobodno mišljenje, i svojom snagom i pogubnošću, lišavaju nas često i
najnužnijeg pragmatizma. A on je i u normalnim vremenima tako neophodan, a
kamoli u ovako bremenitom dobu, koje se može definisati i nekim znatno ružnijim
terminom. Uostalom, sve ipak zavisi samo od nas i naše spremnosti da se suočimo
sa realnošću.
Mladen KUČEK, januar 2000.god.
- 67 -
PRILOG O CRNOGORSKOM JEZIKU
ISTORIJSKI KONTINUITET
CRNOGORSKOG JEZIKA
Kulturna dominacija i emancipacija Crnogoraca traje već Vjekovima,
odnosno 1120 godina, koliko Crna Gora postoji kao nezavisna država. Jedna
od bitnih stavki kulture jednog naroda je jezik kojim se govori i piše. Crngorski
jezik ima veoma duboke korijene na našim prostorima, i to još od najstarije cr-
nogorske – dinastije Vojislavljevića i tadašnje Duklje, gdje postoji veoma dobro
razvijen dukljanski, kao najstariji oblik crnogorskog jezika. Na crnogorskom
(dukljanskom) jeziku još u XI vijeku napisana legenda o Vladimiru i Kosari,
poznatija kao život Kneza Vladimira – od nepoznatog Dukljanina iz Krajine. To
se može smatrati kao jedna od najstarijih i najznačajnijih pisanih tvorevina koje
govore u prilog postojanja crnogorskog jezika. Naravno, u XII vijeku postoji još
jedno značajno književno kulturno djelo koje je napisano na crnogorskom jeziku
– latinicom „- a to je Kraljevstvo Slovena – od anonimnog Dukljanina iz Bara.
To djelo je bilo od velikoga kulturno-istorijskog značaja za taj period. Crnogor-
ski jezik je trajao i negovao se kroz vjekove – kroz pisana dokumenta i knjige, i
pored veliki teškoća i ratova koji su pratili Crnu Goru. Ovom prilikom mora se
napomenuti i tri vjerovatno najznačajnija djela i to: Ljetopisi Popa Dukljanina,
Barski rodoslov, kao i štampanje prve knjige na dukljanskom jeziku – „OKTOIH“
Ovi primjeri dovoljno govore kolika je bila crnogorska kulturna dominacija i
razvoj književnosti u XI i XII vjeku. Period kulturne dominacije nastavlja se i
kasnije – sa Baošićima, Crnojevićima i Petrovićima, koji su njegovali kulturno-
jezičke forme pisanja u Crnoj Gori. Da za vrijeme vladavine posljednje dinastije
Petrovića nije bilo izvornoga dugotrajnoga njegovanja crnogorskog standard-
noga jezika ne bi bilo klasika crnogorske literature devetnaestog vijeka Petra I
Petrovića Njegoša, Petra II Petrovića Njegoša, Stefana Mitrova Ljubiše, Marka
Miljanova Popovića. U njihovim djelovima crnogorski jezik je doživio vrhunac
u predvukovskom (1360-1830) i prelaznom periodu (1830-1990). Gubitkom cr-
nogorske države faktički (1916) a formalno-pravno (1918) i zvanična zabrana
crnogorskog imena i nacionalnog izjašnjavanja odrazila se negativno na cr-
nogorski jezik i književnost. Pa tako, u tom periodu imamo dominaciju srpskog
jezika i književnosti, čime se velikoj mjeri smanjuje značaj crnogorskog jezika
i književnog djela. Uvođenje srpskog jezika u škole i zvaničnog pisma ćirilice
počinje jedan dug period srbizacije i crnogorskog naroda, pisaca i književnog
djela. Raspadom Jugoslavije i odvajanje republika članica Slovenija, Hrvatske,
BiH, sve bivše članice dobile su svoje matične jezičke forme, jedino se Crna
Gora ostajanjem u zajednici sa Srbijom prinuđava da uči i piše jezik koji nije
- 68 -
njen. Tako, u enciklopedijama srpske književnosti za mnoge pisce iz Crne Gore
piše da su Srbi iako su rođeni u Crnoj Gori, pišu i žive u Crnoj Gori. Takvo stanje
može se jedino okarakterisati kao težnja Srba da prisvoje sve što je crnogorsko.
Međutim, i pored svega toga današnji crnogorski jezik se u narodu nije mnogo
promijenio nego je zadržao svoju pređašnju formu. Tako su do dana današnjega
zadržana stara crnogorska slova narječja i izraz. Tako, imamo primjer slova ŠJ
(šjekira, kišjelo, šjednik), primjer slova ŽJ (ižjesti, ižljeglji), primjer slova DZ
(bizin brozin). Primjere crnogorskog jezika i književnosti treba što više isticati
kod stanovništva, naročito kod mlade generacije, kako bi se shvatila bit i značaj
crnogorskog jezika. Ovom prilikom valja reći ko su jedni od rijetkih ali istinskih
boraca za crnogorski jezik i književnost. U prvom redu to je profesor dr Vojislav
Nikčević, koji je uradio mnogo naučnih radova priloga i knjiga o crnogorskom
jeziku i književnosti; tu su još akademik –Sreten Perović, profesor Sreten Ćeno
Zeković i drugi predstavnici Crnogorskog P.E.N. centra. Pošto se danas često
mogu čuti sporenja crnogorskog jezika od raznih srpskih lingvista, završiću tekst
baš porukom jednog od najvećih srpskih lingvista – Vuka Karadžića, koji je
rekao: „Čitaj kao što pišeš, a piši kao što govoriš.“
Božidar PROROČIĆ, jul 2000.
- 69 -
BERANSKA POLITIČKA RAZGLEDNICA
VRELO LJETO, VRUĆA JESEN

Ne bez zebnje i straha, u Beranama se sve češće postavlja pitanje šta
donosi i kakva će biti jesen u svjetlu najavljenih saveznih izbora?
Ima li Milošević snage za još jedno događanje naroda i nove SAO,
kako prijete nacionalisti? Može li se dogoditi da se sudbina
Crne Gore rješava preko duboko podijeljenih gradova na sjeveru?
Paralelne proslave istih datuma ne slute, niti mogu donijeli ništa dobro
Političke iskre u Beranama počele su da varniče već ovih vrelih ljetnjih dana.
General Pavković je došao specijalno u Andrijevicu da ohrabri onu polovinu
naroda koja je sa istom ikonografijom i slikama Slobodana Miloševića spremna
da, kao nekada, ruši vlasti.
„Neka se samo neko drzne da isprobava borbenu gotovost vojske“- rekao
je ljutiti general, dok je Momir Bulatović prepoznatljivo i jednolično, skoro
miroljubivo, crnogorske vlasti proglasio izdajničkim, uz opštenarodno veselje.
U isto vrijeme predsjednik Đukanović je učesnicima centralne republičke
manifestacije – Dana ustanka na Jasikovcu, iznad Berana, poručio da je ovaj
grad „na prvoj liniji odbrane demokratije“. O laganom rastu tenzija indikativno i
neveselo govori jedan novinski oglas: „šengenske vize, karte u jednom pravcu“,
na crno su naglo skočile sa 1800 DM na 3000 DM za Crnogorce iz Srbije, odnosno
5000 za Muslimane iz Crne Gore. Ratni profiteri su tako odredili najrizičnije
grupe. Uz pomoć posljednjih, koalicija drži vlast u nekoliko sjevernih gradova.
Zahuktavanje nacionalizma
Atmosfera podjela pratila je nedavno i dodjelu obične opštinske nagrade. To

što su se među šest laureata našli akademici Ljubiša Stanković i Božidar Šekularac,
za prosrpsku struju bilo je ravno osrednjoj bombi NATO-a, dok je, s druge strane,
podgrijalo nadu da srpski nacionalizam u propadanju gubi snagu i u Vasojevićima.
Stanković i Šekularac nagrađeni su, naravno, za nesporne naučne i intelektualne
domete, ali bi do prije dvije godine njihova kandidatura bila unaprijed osuđena na
neuspjeh, kao posljedica animoziteta prema svemu što je u predznaku crnogor-
sko.
Iako je ovdje na posljednjim izborima tijesno poražen, srpski nacionalizam je
ipak dobro organizovan. Ekscesno, on postoji i u vladajućim strankama: na slavlju
povodom dodjele najvećih opštinskih priznanja moglo se čuti da i u koalicionim
redovima ima onih koji nijesu zaboravili repertoar pjesama sa kojima se i odavde
kretalo u pohode na Konavle, Bosnu i Kosovo, samo što sada pjevaju najprije jednu
- 70 -
kralju Nikoli pa tek potom dvije – kralju Petru. Značajan napredak! Ekstremniji
ulično-pijačni, kafansko-medijski verbalni ispadi su uobičajena stvar. Na tragu
raspirivanja strasti je i izjava čelnika OO SNP Dragutina Joksimovića povodom
dodjele nagrada: „Mimo volje naših članova žirija donesena je odluka da se nagradi
jedan član Dukljanske akademije. Narod ovog kraja nikada neće prihvatiti mišljenje
Dukljanske akademije da smo mi katolici, da su Crnogorci Crveni Hrvati, a uskoro
će biti cvijeće hrvatskog naroda, taman ko što su Muslimani bili u Bosni.
Članovi žirija iz redova ove partije pokušali su bojkotom da preduprijede
dodjelu nagrade „21. juli“ Stankoviću i Šekularcu, uz argumentaciju da je prvi rođen
u Andrijevici, i tvrdnju da ni jedan ni drugi nijesu ništa posebno dali Beranama.
Da je iza svega bio bijes što su ova dvojica uopšte rođeni, pokazala je izjava
čelnika SNP, kao i ono što se čulo u lokalnim parlamentu: „Srbi vam ovo nikada
neće oprostiti. “ Kontraargument da je Ljubiša Stanković osnovnu i srednju školu
završio u Beranama, gdje je živio, ali da se, eto, nije našla komisija pred kojom bi
doktorirao u Vasojevićima, niti fakultet na kojem bi predavao, da je šalu na stranu,
proširio granice ljudskog saznanja, te da se njegov S-metod (Stanković metod)
proučava na svjetskim univerzitetima, na ponos Berana i Crne Gore – za srpsku
struju nije bila prihvatljiva. Većinski dio žirija, kojim je predsjedavao Momčilo
Cemović, odluku o nagradi donio je bez predstavnika SNP-a. Pored Stankovića
i Šekularca, nagrađeni su još prof. dr Božina Radević, načelnik hirurške klinike
„Dedinje“, profesor atomske fizike u Kragujevcu dr Vukota Babović, akademik
Branislav Šoškić i revolucionar Radomir Komatina.
„Kvalifikacije o Dukljanskoj akademiji, kakve su se mogle čuti, ortodoksne
su gluposti“ – kaže jedan od dobitnika – Božidar Šekularac: „Ja sam ušao u tu
akademiju zato što je ona formirana da afirmiše Crnu Goru i crnogorstvo. Galama
oko nagrada dio je političkog marketinga i borbe za glasače, jer Koalicija ovdje
vlada sa svega jednim odbornikom više. Pitanje opstanka za nju je kako ubijediti
obični puk u Vasojevićima da biti za Crnu Goru ne znači biti protiv bilo koga, a
posebno ne protiv Srbije.”
Međutim, podjele isplivavaju sve više. Sa najavljenim Saveznim izborima
nacionalisti na sjeveru republike kao da su primili injekciju uvezenog adrenalina.
Gradski turnir u malom fudbalu pretvoren je u političku paradu. Ekipa kafea
„Sjeland“, koju su umjesto konobara i šankerice činili pripadnici vojne milicije,
bodrena je uz pucnje i pjesme koje se dugo nijesu čule centrom Berana: „... Triput
ratovala... i ove će ako bude sreće...”
Koliko je onih koji nijesu izvukli pouku iz dosadašnjih Miloševićevih
avantura? Dovoljno za novi rat? Ništa što je započeo Vasojević sa Dedinja nije
doveo do kraja kako je želio. Ni ovog puta ne bi bilo drugačije, ali inicijativa koju
bi eventualno mogao imati nekoliko dana ili sedmica ono je čega se normalni ljudi
sa sjevera plaše. Jedna fočanska ili srebrenička noć bila bi dovoljna za mržnju i
samoću narednih sto godina.
Tufik SOFTIĆ, avgust 2000. godine
- 71 -
Politika kao banalnost
SRPSKI HAVEL
Kažu – Matija može da bude srpski Havel. Može! Samo što tu postoji jedna
mala razlika: Havel je, zbog otpora komunizmu, išao u zatvor a Matija u
SANU. Sve se opirući
Boraveći zimus duže u Londonu, kod svoje prijateljice Nade Vorotović,

pronašla sam u njenoj biblioteci neka djela Jevrema Brkovića. Čini mi se da sam
u „Dukljanskom epistolariju“ pročitala pjesmu u kojoj Jevrem kaže: „Nas je malo
i sa mrtvima“. Duboka istinitost ovih riječi i neka njihova posebna tragika me
je potresla. Danas, kada svi ponovo govore o mogućem novom ratu i sukobima,
ovi stihovi mi ne izlaze iz glave... I zaista: nas, ovakvih kakvi smo – zavađenih,
podijeljenih, izgubljenih, ludih, jadnih i žalosnih, nas – Crnogoraca i Srba i svih
ostalih – nas je malo. A kao da se svim silama trudimo da nas bude još manje.
Živih. Možda bi bilo gre’ota!
Ovdje su definitivno moguća čuda! Šta je drugo, ako ne čudo, to što Srpska
pravoslavna crkva u Crnoj Gori sada moli Amfilohija da od međunarodne
zajednice traži da tu crkvu zaštiti od „podgoričkog režima“. I „njegovog šefa“. I
sada će „NATO ubice i zlikovci“, koji hoće da „zatru Srbe i sve što je srpsko“, da
pregovaraju s Amfilohijem. I da, po njegovom pozivu, umarširaju u Crnu Goru. Da
ga zaštite. Od terora. „Crnogorskog režima“. I kada bolje razmislim, Amfilohije
je u pravu. Ipak je taj „režim“ prema njima nemilosrdan. Pogotovo kada im daje
pare. Za hramove. I za još štošta.
Nego, lako je za NATO. A šta ako ih Amfilohije prijavi Hagu? Sve. Izuzev
Dubaka. Njega će da poštedi. Zbog neuhranjenosti. Uostalom, bar sa Hagom
Amfilohije ima iskustva. Istina, najviše s ljudima sa njihove liste. Znao je ponekad
da ih pozove u Cetinjski manastir. Sa trupama. Na kafu. A usput – da ga brane.
Od Crnogoraca.
Možda uskoro u tu svrhu Amfilohije pozove i Miloševića? I on je
velikomučenik. Sa haške liste. Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori, dr
Obrad Savić u „Monitoru“; br. 510, od 28. jula 2000. godine ispravno naziva
„Okupacionim pravoslavnim formacijama“, koje „dejstvuju kao isturena formacija
Miloševićeve politike da okupira Crnu Goru“. To kaže profesor Badi Savić. Srbin.
Kome to nikada nije bila najvažnija odrednica.
Morbidna komparacija zločina
Profesora Badija znam još s početka devedesetih godina. Viđala sam ga svake
subote u 12 sati u beogradskom Domu omladine. Na sesijama Beogradskog kruga.
- 72 -
Tu su dolazili divni, kulturni, civilizovani ljudi, Beograđani i Srbi, zbog kojih sam
uvijek obožavala Beograd. Protestovali su, pisali peticije, apele, slali humanitarnu
pomoć, putovali u Sarajevo i druga mjesta u kojima je tada harala „naša narodna
vojska“, upozoravali kuda sve to vodi.. Uzalud, kao student, tamo sam viđala
Badija, Borku Pavićević, Nikolu Barovića, pokojnog Miladina Životića, pok.
Vladana Vasiljevića, Ivana Stambolića, Lazu Stojanovića, Peru Lukovića... I još
poneke. Koji su u međuvremenu prolupali. I postali nacoši. Kao Vesna Pešić.
Poslije sastanka Grupe G7 i Rusije u Okinavi, jedan Nijemac – zove se
Gerhard Šreder – uporedio je Miloševića s Hitlerom. Na to je hitro reagovao
nekada ugledni beogradski nedjeljnik. Kaže: „E, neće moći! I nacional-socijalizam
i Aušvic (aludira na Jošku Fišera i jedno njegovo ranije poređenje Aušvica s onim
što se prije NATO udara dešavalo Albancima na Kosovu) jedinstveni su fenomeni
dvadesetog veka i istorije čovečanstva uopšte. Ne može se na Kosovu oprati
Aušvic, niti plansko i svesno ubijanje najmanje milion jevrejske dece, mlađe od
15 godina, pa rasnom kriterijumu, namerno, ne u žaru bilo kakve borbe. Neće
moći, čak ni ako grozničavo haško iskopavanje kosovskih grobalja udvostruči
ukupan broj žrtava (do sada je pronađeno više od dve hiljade tela, a Međunarodni
crveni krst je procenio da ima još oko tri hiljade nestalih).“
Ovdje dolazi do izražaja jedna morbidna višedecenijska zabava takvih ljudi
– poređenje zločina. Brojanje žrtava. Pa, zar je „dve hiljade tela malo?! I po kojim
su „kriterijumima“ ta „tela“ ubijana? Da li po „rasnom“ ili nacionalnom? Da
li „namerno“ ili tako... slučajno? Kakav je to „žar borbe“ bio? Da li su možda
neki drugi „kriterijumi“ važili u Srebrenici?! I na kraju – zašto Hag „grozničavo
iskopava kosovske grobove“? Vjerovatno da bi naudio Srbima. I da ih nepravedno
optuži. Jer, tamo je SAMO „dve hiljade tela“.
Zato je danas profesor Obrad Savić sve manje u Beogradu i sve usamljeniji?
A Šreder nije. On to može da kaže. Nijemci su priznali svoje zločine. I stide ih se.
Jer su davno prošli denacifikaciju.
Čudo neviđeno
Vidim da se srpska opozicija ne može čudom načuditi što Crna Gora neće
na izbore. Evo, nude da Milo bude zajednički predsjednički kandidat. Tako bi
„premijera pobjedničikog duha“, kako je to jednom rekao jedan propali, udvorički
pjesnik i političar, doveli u istu ravan sa sobom. Ravan gubitnika. Ako Milo neće,
a neće, vidim da Socijaldemokratija Vuka Obradovića nudi novo rješenje. Jednog
istinskog demokratu i humanistu. Sa kojim će Crna Gora, poslije pada Miloševića,
moći da razgovara. O ravnopravnosti partija. Unutar Velike Srbije. Dakle, novo
lice koje predlaže generalova partija je Matija Bećković. Kažu: Matija može da
bude srpski Havel. Može! Samo što tu postoji jedna mala razlika: Havel je, zbog
otpora komunizmu, išao u zatvor a Matija u SANU. Sve se opirući.
Tamara NIKČEVIĆ, avgust 2000. godine
- 73 -
Portret: Slavko Perović, bivši politički lider Liberalnog saveza
Crne Gore
OBRAZ IZNAD SVEGA

Ugledni cetinjski pravnik i talentovani pjesnik u politiku je ušao zbog istorije.
Zato je, kao reprezentativni predstavnik crnogorske nacije, za proteklih
desetak godina u mnogo čemu bio i ostao prvi. I gdje treba i gdje ne treba
O čemu ovih burnih i neizvjesnih izbornih dana razmišlja bivši

politički lider i osnivač Liberalnog saveza Crne Gore? Da li nešto sanja,
ili je sasvim izgubio nadu u crnogorsku „ljepotu“, sreću, civiliziranost
i gordost“, koje je odredio kao vrhunske ciljeve svoje fajterske političke
borbe? Brižno zagledan u praznu stranačku kasu, Perović, čini se, nema
kad ni da pogledne na okoliš, u kojem se opasni politički protivnici svađaju
oko njegovih ideja i projekata. Sigurni smo jedino da ga apsolutno ne
interesuju savezni izbori. Zašto bi ga interesovali, kad su bojkot saveznih
izbora izmislili lično crnogorski liberali i pri bojkotu ostali do danas.
Za Slavka Perovića se može reći da je političar od principa, što je
karakteristika u njegovoj stranci, koja je prepoznatljiva u Crnoj Gori
upravo po tome što fer uslove i unaprijed jasne stranačke standarde stavlja
u prvi plan svoje svakodnevne političke djelatnosti. To, naravno, ima svoju
dobru i lošu stranu, tim prije što već dugo na crnogorskoj političkoj sceni
niko ne insistira na principima, ma kakvu cijenu oni imali. Šta mislite
kako se trenutno na podgoričkoj stranačkoj pijaci kotiraju čuveno čojstvo i
junaštvo, temeljne etičko-filosofske pretpostavke za humanu emancipaciju
i opstanak svakog Crnogorca, njegovog plemena i države, kako u ratu tako
i u miru? Malo! Potvrdilo se to i onda kada je politički lider Liberalnog
saveza, vođen baš tim iskonskim crnogorskim istorijskim principima (ima
li od toga što principijelnije), pozvao na dvoboj bivšeg ministra crnogorske
policije Nikolu Pejakovića i džentlmenski mu predloži da sam bira i mjesto
i oružje za obračun. Osim poziva na dvoboj, Perović tada nije imao drugog
načina da zaštiti nedužne članove Liberalnog saveza (po nacionalnosti
Muslimane) koje je na putu do Cetinja „preslišala“ Pejakovićeva patrola.
Prozvani se, razumljivo, kao ljetnja magla izgubio iz Perovićevog
vidokruga i izbjegao daleko, u Minsk... Slično poimanje politike imala je,
gle čuda, većina prvog poslaničkog kluba crnogorskih liberala. Sjeća li se
ko „političkih nastupa“ nekadašnjih „opozicionara“: Vukotića, Ivančevića,
Ljumovića, Vlahovića, Đonovića, Nikaljevića?
- 74 -
Budilnik uspavane Crne Gore
„Politika ne mora da bude poštena, istorija mora“ – rekao bi na sve to Sartr,

dajući time za pravo i glavnom junaku ove priče i njegovim bivšim stranačkim
drugovima, koji sada, umjesto za Liberale, odrađuju za sebe, neke unosnije
poslove. I za Pejakovića osnivač dekadentnog egzistencijalizma ima, dakako,
razumijevanja! Mnogi su, nema sumnje, u politiku ušli zbog politike, i na tome
im bar sadašnje crnogorske generacije neće zamjeriti. Ugledni cetinjski pravnik
i talentovani pjesnik u politiku je, međutim, ušao zbog istorije. Koliki je njegov
doprinos učiteljici života, teško je sada precizno reći, ali morao se neko naći da
stane pred talase velikosrpskog nacionalizma i uspaničeno zavapi za spas Crne
Gore. Bio je to posljednji trenutak da samoupravljanjem uspavanu javnost neko
podsjeti na zaboravljenu crnogorsku istoriju, državnost, tradiciju, kulturu, običaje,
literaturnu, melos, heraldiku. Tog momenta je Cetinje izgubilo mladog pjesnika,
dobrog pravnika, kreativnog pokretača modernih glasila i časopisa („Mi“ i “Ars“)
a Crna Gora dobila Slavka Perovića. Izgubila je, kratko rečeno, poetika a dobila
retorika.
Perovićevi liberali su istorijski interesantni zato što su se pojavili u
nevjerovatno teškom vremenu, kada se na crnogorskoj političkoj sceni pojavila
arogantna (posljednja, nadamo se) generacija „crnogorskih komunista“, sa
Slobodanom Miloševićem na čelu (koja u restlovima i dalje žilavo opstaje), i što
su hrabro zatražili dostojanstveniju sadašnjost za istorijsku balkansku kraljevinu i
ravnopravnu socijalističku jugoslovensku republiku. Za vrijeme raspadanja bivše
Jugoslavije, crnogorski liberali su preuzeli na sebe odbranu obraza Crne Gore i
u tome su koliko-toliko uspjeli. Oni su pred narodom širom otvorili nacionalne
čitanke i istorije. S „narodnjacima“ Novaka Kilibarde napravili su „Narodnu slogu“
i tako vladajućoj partiji oduzeli mogućnost za manipulaciju građanskim sukobima
zbog tradicionalnih ideoloških podjela i zabluda. Time su podstakli i ubrzali proces
raspadanja (stamene) Demokratske partije socijalista, koji još, uzgred rečeno, nije
završen. Prvi su bojkotovali savezne izbore, što sada tvorci nove Jugoslavije u Crnoj
Gori koriste kao jedini način da bi se suprotstavili ustavno-pravnom neredu koji
im nameće beogradski režim. Slavko Perović politiku nije prihvatio kao vlastitu
sudbinu i jedinu karijeru; on je političku slobodu prihvatio krležijanski - kao put
do kulturne pobjede. Zato je, kao reprezentativni predstavnik crnogorske nacije,
proteklih desetak godina u mnogo čemu bio i ostao prvi. („I gdje treba i gdje ne
treba!“ – rekli bi njegovi Cetinjani). Prvi je, recimo, i zasad najpoznatiji, crnogorski
separatista. (Neki koji su mu prilijepili ovu etiketu htjeli bi sada da je za sebe
preuzmu). Prvi je počeo da javno govori o „ustavnoj, demokratskoj, samostalnoj i
nezavisnoj Crnoj Gori“; o njenoj neophodnoj integraciji u „civilizacijske evropske
i mediteranske krugove“. (Oni kojima je to govorio gledali su tada ka Beogradu,
bez alternative). Prvi je ovu jugoslovensku zajednicu nazvao takozvanom. (Sada
je tako nazivaju mnogi, ne samo nju već i njenu vladu, predsjednika, skupštinu,
ustav, izbore...).
- 75 -
„Ova Jugoslavija je prevara i za Srbiju i za Crnu Goru. Ona čuva komunizam,
on je u njenim njedrima. Bez nezavisne Crne Gore, Srbija nema šanse“ – Perović
vizionarski odgovara svojim političkim oponentima. Ne želi on bilo kakvu Crnu
Goru, kao što ne želi ni ovakvu Jugoslaviju. „Između demokratske Jugoslavije i
autoritarne Crne Gore – biram Jugoslaviju“ – uporno ponavlja. Čudno je, međutim,
što nekadašnji provjereni komunistički kadar, bez zadrške napada komunizam,
nazivajući ga „planetarnom sidom i najmonstruoznijim sistemom koji je ikada
nastao“. Perović je, pored ostalog, prvi liberal koji je dokazao da sa Srbima u
Crnoj Gori treba razgovarati. - „Sa Kilibardom sam postizao veoma brze i efikasne
dogovore, i to što sam ja Crnogorac a Kilibarda Srbin, nije naš osnovni problem“
– poručio je lider Liberala, gradeći „Narodnu slogu“, nešto što se koliko godinu
dana ranije nije moglo ni zamisliti.
Krležino poimanje politike
Slavko Perović je jedini živi „crnogorski ustaša“, zato što je digao glas
protiv komadanja Jugoslavije i osudio ratne pohode njene vojske na Dubrovnik i
Konavle. Dok su devedesetih godina Hrvatska i BiH bile u ratu sa Crnom Gorom
i Srbijom, on je putovao u Dubrovnik, Zagreb i Sarajevo da bi spasio što se spasiti
može od crnogorske časti i morala. Kao “okorelog separatistu“, u toj odbrani
Crne Gore nije ga zaobišla ni kontraobavještajna služba, razračunavajući se sa
tvorcima nove, nezavisne Hrvatske. Malo ko bi uspio da izdrži takve perfidne i
svirepe napade.
„Preživjeli smo“ – konstatovao je, na kraju svega, „državni neprijatelj
Crne Gore broj jedan“. Preživjeli smo, gospodine Peroviću, ali zašto je svaki
peti građanin Crne Gore, kako tvrdite, a treba Vam vjerovati, nepismen? Zašto,
gospodine Peroviću, svi dosadašnji izbori u Crnoj Gori , bez obzira na to ko
ih je organizovao, liče na utakmicu između „Zvezde“ i „Partizana“, na kojoj
su navijači spremni da protivničkom taboru „drob prospu“? Zašto, gospodine
Peroviću, dvojica glavnih u toj areni sve rade da onesposobe trećeg i zašto je
taj treći, po pravilu Liberalni savez? Zašto je za balkanske političare prevarena
javnost najbolja javnost? Kako to, čovječe, da je u Crnoj Gori narod gori od
vlasti? Može li tako loš narod izabrati bolju vlast od sebe? Ponekad je zaista
gospodski ne učestvovati u tom vodvilju s unaprijed poznatim ishodom, ali dobro
bi bilo da i dalje istrajavate na Krležinom poimanju politike. Oni koji su uspjeli
da „političku slobodu pretvore u kulturnu pobjedu“ ušli su u istoriju. Potrudite
se da vlastitu slabost (makar se ona mjerila i procentom 6,3) pretvorite u vlastitu
prednost i pobjedu.
Mnoge Perovićeve vizije su se obistinile. Za neke ima još vremena. Hoće
li, zaista, jednog dana, kako predviđa, doći do dogovora između Miloševića i
Đukanovića? Sačekajmo, da vidimo.
Božidar I. MILIČIĆ, septembar 2000. godine
- 76 -
SRBIJANSKA RAZGLEDNICA
ODBRANA I POSLJEDNJI DANI

Prema za sada još nezvaničnoj izjavi, koju je jutros dao novinarima predsjed-
nik Saveznog ustavnog suda Milutin Srdić, ova institucija poništila je prvi krug
saveznih izbora održanih 24. septembra. Na pitanje novinara šta to, praktično,
znači, Srdić je odgovorio da u nedjelju 8. oktobra neće biti drugog kruga izbora
jer je Savezni ustavni sud utvrdio nepravilnosti u prvom krugu, što, izgleda, znači
da će izbori biti ponovljeni u „zakonskom“ roku do kraja juna 2001. godine, kada
ističe prvi mandat Slobodana Miloševića, koji mu je kao saveznom predsjedniku
izglasao Savezni parlament. Za sada nema još zvanične potvrde, budući da će se
Savezni ustavni sud oglasiti zvaničnim saopštenjem, a može se pretpostaviti da će
konačno saopštenje zavisiti od učinka mitinga u Beogradu, koji je započeo dosta
dramatično.
POSTIZBORNA SRBIJA
U zemlji Srbiji bije se posljednja bitka za tron, faktički, nepostojeće Jugoslavije.

Igra se igra bez granica, akteri se nadmudruju, a ta čarobna riječ Jugoslavija, koju
sada tek poneko pomene, ipak je potpuno nevažna, jer se na prostorima uže i šire
Srbije bije bitka za Srbiju, pa bi, u najmanju ruku, bilo poštenije da je srbijanski
predsjednički tron glavni zgoditak u igri. Ali, mnogo pretendenata, malo prestola,
a, bogami, suzila se i velika Srbija, pa se umjesto bitke za granice vodi bitka za golo
preživljavanje. Jer, da nije praznih novčanika, praznih frižidera i užasno praznih
života, s ogromnom količinom besmisla, možda bi se nad nebom zemlje Srbije
još vijale iluzije o državi bez granica. Danas ni Jugoslavija, ovako skraćena, nema
poklonika. Dok se unutrašnjost Srbije i Vojvodina zagrijevaju do usijanja, Beograd
se čas hladi, čas usijava, što pomalo dovodi do opuštanja i situacija koje podsjećaju
na pankerske igre. Kao što je ona sa studentima koji su napravili svoju državu na
trgu omeđenom kontejnerima za smeće. Ima tu, zaista, premnogo simbolike, ali
sve više liči na avangardne pozorišne igre nego na ozbiljnu odbranu onoga što je
ugroženo. A ugroženo je sve - od gole egzistencije do ljudskih života. Tako se, po
ko zna koji put, daje šansa najboljem trgovcu vremenom našeg doba da smisli još
jednu odbranu, makar ona bila kratkog vijeka. Svako prolongiranje smjene vlasti
je gubljenje ogromne energije i dovođenje stvari do veoma neizvjesnog ishoda,
zašta se vjerovatno više neće moći optuživati samo Milošević već i oni koji su
mu dali puno šanse da se konsoliduje. Obratiše se naciji s porukom da pazi šta
radi, jer, u protivnom, on ne odgovara za posljedice, a savjest mu je, reče a ne
trepnu – Mira. Taj njegov govor zvučao je kao potez očajnika koji moli za milost,
atakujući na najniže strasti birača, pokušavajući da ih pridobije za zamišljeni
- 77 -
drugi krug, blateći opoziciju, a time i njene birače, i prijeteći jednom opozicionom
lideru. Kako god da je izgledao i zvučao, Milošević se ne povlači. On je upozorio
građane da nešto sprema. Ovaj političar za koga ovih dana analitičari kažu da
opstaje zahvaljujući unutrašnjoj praznini, ipak još ima nešto aduta u rukavu da
iznenadi javnost, makar da je to ovog puta i labudova pjesma.
KUPOVANJE VREMENA
Već nakon televizijskog susreta s nacijom podsjetio je kako bije njegova

policija, doduše još ne tako kako smo navikli, ali su isprobali svoju moć na ba-
rikadama izvan gradova i ispred basena Kolubare, gdje je počela jedna od prvih
obustava rada. Po oprobanom receptu, ulijeće se vozilima među gomile ljudi, tek
da se vidi reakcija. No, ne može se reći da predsjednik nije opomenuo građane i
izrazio želju da se u njegova upozorenja ne uvjere kasno. Još im je pomenuo da
možda neće biti u mogućnosti da odgovaraju za sopstvene živote. Tim se kon-
statacijama ovdje nije u prvi mah davalo mnogo značaja. Više od toga javnost se
zabrinula zbog blaćenja opozicije i prijetnje neimenovanom lideru, u kojima je
lako prepoznati Zorana Đinđića. Jasno je da Milošević planira mnogo toga i da
zna da će mu to uspjeti, uradio bi to odmah. Tu se otvara, prije svega, pitanje ima
li još aktuelni jugoslovenski predsjednik vremena da ponovo konsoliduje svoje
redove, pa i na kratko. Ali, njegove namjere i njegovi potezi ne mogu a da ne iza-
zovu zabrinutost građana Srbije. Srbija je, bez sumnje, ušla u opasnu zonu. Njen
front je razvučen, pa stoga Milošević ne može tako lako da napadne kao nekada,
kada je samo Beograd bio uzavrio grad. Danas je obratno, i to ga zbunjuje, i zato
mu je potreban drugi krug, da u međuvremenu on zbuni protivnike i pokuša da se
izvuče. Svi koji bi htjeli da mu pomognu znaju da suviše rizikuju, a da ih isti rizik
čeka ukoliko se udalje. Mnogo je onih koji bi rado pretrčali na drugu stranu, ali
strah sprečava te junake. Opšti metež je svuda, za sada je spolja nevidljivo šta se
dešava u institucijama države a, prije svega, u vojsci, koja može, ukoliko zaista
ne ustane kuka i motika, da presudi tako što će dati krila pobjedniku. Ukoliko
opozicija prije nedjelje ne smisli (ili je već smislila) šta će ako ne izađe na drugi
krug), onda je opasnost od sukoba, sa većim posljedicama, vrlo izvjesna. Ako se
u Beograd sjati pobunjeni narod iz cijele Srbije, kako se najavljuje, šta se planira
u tom trenutku? Da li se neko još nada da će Milošević ustuknuti pred gomilom,
ili će otići u azil ili u sklonište, za koje kažu da se nalazi negdje u podnožju
planine Stari Vlah. Tome se nadaju optimisti koji ne poznaju tog čovjeka, a jedan
od analitičara njegove ličnosti, novinar Slavoljub Đukić smatra da će se Milošević
povući samo ukoliko bude ugrožena njegova porodica. A i ukoliko ga Rusi puste
niz vodu, što za sada nije slučaj.
Slobodan Milošević, čije poteze ovih dana analiziraju mnogi, ne haje ni za
čije mišljenje. „Njega napadaju zbog Srbije, kojoj žele zlo, a ne zbog njegovih
postupaka“ – reći će on ovih dana u odbranu svoje savjesti. Imaju li opozicija
- 78 -
i građani koji su joj dali povjerenje nekakav adut u rukavu da odbrani svoje
dobijene izbore? Potezi koje je odbranila prije izbora, pogotovo odluka da za
predsjedničkog kandidata predloži Vojislava Koštunicu, pokazali su se veoma
promišljenim, a istovremeno se jasno vidjelo da je bez prevelike predizborne
medijske pompe narodu bilo dovoljno jasno da nema više šta da čeka ukoliko želi
da učini nešto od sopstvenog života i za spas Srbije. Stoga je neočekivani odziv
birača iznenadio Miloševića, a mnogi tvrde da je bio zatečen jer su ga saradnici
čuvali od grube istine. Hoće li mu slavljenički raspoloženi pobjednici dozvoliti da
dobije drugu, brzo ćemo vidjeti. Jer, dovoljno je, kako slikovito reče jedan njegov
bivši saradnik, da na izbore izađu Sloba i Mira, pa da Milošević proglasi svoju
izbornu pobjedu. No, ironiju na stranu, ima šanse da ovaj gubitnik, padajući za
sobom, povuče mnoge.
Kako god da se rasplete srbijanska rašomonijada, Srbija neće moći više istim
putem. Pale su i posljednje iluzije, razotkrivene mnoge gnusne laži, i ukoliko novi
ljudi na čelu Srbije to prihvate, onda će jednostavnije biti i njihovim susjedima.
Dogovor s Crnom Gorom morao bi biti ozbiljna i iskrena stvar da bi i jedna i
druga država mogle da krenu u osvajanje demokratije, bez čega je nezamisliv
njihov zajednički i odvojeni život. Ovo sve pod pretpostavkom da pobijedi volja
većine u Srbiji. Ne bude li tako, ostane li prošlost kao budućnost, onda nijedna
priča ne važi, jer svako će morati da gradi svoju virtuelnu budućnost bez osnova.
Dara PEJOVIĆ, oktobar 2000. godine
- 79 -
ŠTA ČEKAJU CRNOGORSKI INTELEKTUALCI
MOŽE LI ČOJSKI I PREMA SVOM NARODU

Kome više nije jasno da je za sudbinu Crne Gore sasvim svejedno koja je
srpska garnitura na vlasti – rojalistička, komunistička ili
nacionalistička – jer ona u njihovim projektima ima status „srpske zemlje,
srpskog 27. sreza
Politika kao igra mogućeg, kao čin interesa, ali i kao sublimat morala i
odgovornosti, u crnogorskom primjeru, po treći-četvrti put u ovom – posljednjem
vijeku drugog milenijuma, traži trenutno i neodložno, transparentno i javno, znalački
i odgovorno intelektualno – pojedinačno i kolektivno – iskazivanje i dokazivanje.
Ovdje, kao i tamo gdje se političko-vladajuće oligarhije, pa čak i labilne i nedoučene
demokratije, „ukopavaju u tunele“ mraka, bezakonja, neznanja, nesposobnosti,
nepoštenja i zlobe, a sve zarad gole vlasti, a crnogorski slučaj dvadesetog vijeka
je tipičan tragičan primjer takvog „tunelovanja“, traži izuzetnu intelektualnu
angažovanost i u narodu i s narodom. Zahtijeva sposobnost i hrabrost da se uđe
u te „rudarske lavirinte“ i da tamo, kako ljudi iznad partitokratskih marifetluka i
sitnih ličnih interesa, politiku dimenzioniraju kao poštenu, odgovornu i za čovjeka
veoma važnu javnu djelatnost. Svi su izgledi da je za crnogorske intelektualce,
došlo vrijeme, da je tu i posljednja realna mogućnost, da svoj intelektualni
komoditet založe – da bez „rudarske opreme“ uđu u najdublje slojeve tih i takvih
političkih i mračnih urvina – da na njihovim krajevima nađu iskričave svjetlosne
otvore izlaska i spasa današnjoj i još više sjutrašnjoj Crnoj Gori. Sadašnji tragičan
status i stanje Crne Gore, a prije svega njena moguća još nedostojnija budućnost,
dovoljni su razlozi da se uključe svi alarmni mehanizmi cnogorskih umnika, da
se produkuje njihova siva masa, jer je očito da su svi limitirajući faktori i uslovi
za crnogorski opstanak, za njen napredak, za njene demokratske i civilizacijske
iskorake dovedeni do apsurda.
VELIKOSRPSKI ARGATNICI
Za razliku od intelektualaca s početka, iz sredine i s kraja vijeka, kada su

mahom, na žalost, i najveći dio – bili u prvim redovima „argatnika i ratnika“
za „iskopavanje“ i očuvanje velikosrpskih, jugoslovenskih i internacionalističkih
„rudokopa“ na štetu Crne Gore i svih njenih građana, protiv njihove slobode
i državnosti – danas, ipak, u Crnoj Gori, na svu sreću, postoji čitava armija
školovanih ljudi, savremenih intelektualaca, koji bi sebe da utemeljuju u mis-
aone, slobodarske, demokratske interesne gabarite Crne Gore, koji bi mogli biti
dovoljna energija za generisanje prioritetnih interesa građana Crne Gore, da joj
- 80 -
vrate suverenost, da joj projektuju budućnost, da je samozasluženim vrijednos-
tima uvedu u Evropu. Na žalost, i na nesreću, jednom takvom angažmanu još
je previše i prepreka i protivnika. Uz poštovanje izuzetaka, iz svih društvenih,
intelektualnih slojeva, prepreke se mogu locirati u centrima političke, državne
i materijalne moći, a protivnici prebrojavati među novoskorojevićima iz vlasti,
među kooperativicma iz „opozicije“, među pripadnicima sračunate „nezavisne“
elite, koje sve zajedno, zbog njihove silničke pozicije, ne ograničava ni parlamen-
tarni višepartizam, ni „pluralistički“ sistem javnih komunikacija (informisanja),
ni „demokratski“ ansambl više od 800 nevladinih i humanitarnih organizacija, ni
dvije akademije nauka, ni Univerzitet, ni mnoge matice, ni ko zna koliko student-
skih i omladinskih organizacija, ni bezbroj ženskih asocijacija. Ne pomaže, jer naš
demokratski privid je još neprikosnoveno u rukama malobrojnih ali „uticajnih“
intelektualnih klanova, jer slobodne mogućnosti postoje samo za „pravovjerne i
povjerljive“, jer su u mogućnosti samo oni koji su se smjestili u debele „trezore“
domaćih i inostranih „darodavaca“. Osim izuzetno malog broja, koji već više od
ove posljednje decenije ne kloni duhom, koji prihvata i „da ga Đavo nosi“, kome
nije ni na kraj pameti da profitira na grbači svog naroda, hiljade i hiljade crnogor-
skih umrlih ljudi, čestitih građana, i ovdje i iz dijaspore – ljudi od nauke, umjet-
nosti, savremene kibernetike i tehnologije, ekonomije i sociologije, medicine i
prosvjete, pravnih i humanističkih zanimanja, novinarstva..., a prije svega ljudi
kojima su susjedi svetinja, cijeli svijet pribježište, a Crna Gora - nezamjenljivi
državni, životni i emotivni prostor slobode, demokratskih mogućnosti i civiliza-
cijskih posebnosti (kultura, vjera, obrazovanje, tradicija), domovina u kojoj im
je iskon i suton više od jednog milenijuma, ovdje i u ovakvoj Crnoj Gori nemaju
skoro nikakvih šansi da iskažu svoja znanja i saznanja, svoje sudove, da sugerišu
rješenja, da učestvuju u modeliranju i sadašnjosti i budućnosti Crne Gore. To što
ima nije dovoljno ni za disanje a kamoli za življenje.
IGRA VELIKIH BROJEVA
Crnogorske muke, svi su izgledi, nikad nijesu bile složenije, nijesu nikad
više zavisile od pameti instalisane u crnogorskom intelektumu. „Nova srp-
ska revolucija“, bolje reći beskrvna, a možda i fingirana, preobrazba „srp-
skog komunističkog“ u „srpski nacionalistički“ režim („nova“ formula za
„demokratiju“) i njena refleksija na crnogorske interese, na nacionalna, is-
torijska i demokratska prava Crnogoraca, traži urgentno, smisleno, hrabro,
intelektualno i opštegrađansko angažovanje, zahtijeva bespogovorno otvar-
anje svih državnih, građanskih i naučnih institucija, pretpostavlja ukidanje
monopola na sve javne i stručne sisteme i sredstva komunikacija u Crnoj
Gori, ali i sugeriše da se u rasuđivanju o budućnosti Crne Gore obavezno – i
do ogoljenja prijateljskih odnosa i demokratskih namjera – uključe i sve pri-
jateljske i iskrene, oficijelne i nevladine nacionalne i internacionalne instituc-
- 81 -
ije Evrope, ali i ništa manje i Amerike i Rusije, jer ako mala i malobrojna Crna
Gora uđe u igru velikih brojeva, a ne demokratskih namjera, ona će nestati
kao i 1918. godine, a Crnogorci će još jednom biti odvedeni u položaj asimi-
lovanja i posrbljivanja. To i jeste ono što traži vaskoliku misaonu i ljudsku
masu Crne Gore, traži i nove ljude – zrele intelektualce od znanja i mudrosti,
traži građane koji će svoje čojstvo pokloniti svom narodu, jer za takav napor
ima previše preozbiljnih i neodložnih razloga. Ključni nam je stigao iz Be-
ograda, a pružio nam ga novi „srpski voždović“ Vojislav Koštunica, predstav-
ljen kao „srpski nacionalista i demokrata“, koji „vrlo demokratski“ zasjede u
stolicu „predsjednika SRJ“ , iako u Crnoj Gori ne dobi ni dva odsto glasova,
i to po „ustavnim promjenama“ koje Crna Gora nije nikad priznala. No, bez
obzira koliko će Vojislav Koštunica, a sigurno je da hoće, jer je on tipičan
izdanak ekspanzionističkog velikosrpskog ešalona, izreći novih „definicija o
odnosima Srbije i Crne Gore“, o Crnoj Gori i Crnogorcima, biće to perfidni
i prevareni trikovi zarad svjetskog mnjenja. Floskule o sprskoj „demokrati-
ji“, o „srodstvu“ sa Crnogorcima, koje ni antropologija ne priznaje, samo su
startne pozicije za još jednu okupaciju Crne Gore, za njeno brisanje iz ze-
malja u kojima njeni građani mogu da ostvaruju svoja ljudska prava i slobode
– da imaju svoju državu, da imaju svoju crkvu, da žive po mjeri svoje kulture
i istorije, da sami zarađuju „svoju koru hljeba“, da svoje granice otvore svim
dobronamjernim svjetskim putnicima, privrednicima i političarima, da budu
svoji na svome u evropskoj zajednici naroda.
Čedomir LJEŠEVIĆ, oktobar 2000. godine
- 82 -
SLAVKO PEROVIĆ, bivši predsjednik Liberalnog saveza Crne
Gore
ONI SU CRNOGORČILI ZBOG MILOŠEVIĆA

A NE ZBOG CRNE GORE
ONOGOŠT: Gospodine Peroviću, da li, po Vašem mišljenju, treba čekati
izbore u Srbiji da bi se riješio državni status Crne Gore, ili je bolje odmah
organizovati referendum o suverenosti?
S.PEROVIĆ: Mi već godinama tvrdimo da Đukanoviću nikada nije bio cilj
ostvarivanje nezavisne i međunarodno priznate Crne Gore. Do njegovog razlaza
sa Miloševićem nije došlo zbog potrebe definisanja državnog statusa Crne Gore,
već zbog potrebe što dužeg, po mogućnosti i beskonačnog opstanka na vlasti. Što
dugotrajnija i što totalnija vlast je jedini siguran mehanizam zaštite ogromnog
bogatstva do kojeg se došlo nelegalnim putem, upravo korišćenjem pozicije da
SRJ i Crna Gora u noj nijesu države nego provizorijumi vladajućih garnitura u
Beogradu i Podgorici.
ONOGOŠT: Da, ali zar rezultati izbora, pa i onih najnovijih u Podgorici
i Herceg Novom ne pokazuju da su građani dali podršku Đukanoviću zbog
njegove namjere da izgradi međunarodno-pravno priznatu Crnu Goru?
- To je vrlo delikatno pitanje. Naime, građani, onaj njihov dio koji preferira
crnogorsku nezavisnost, suštinski je glasao za Đukanovićevu Platformu o
redefinisanju odnosa između Crne Gore i Srbije. To je jasan i precizan dokument
u kojem nema govora o bilo kakvoj nezavisnoj i međunarodno-pravno priznatoj
Crnoj Gori. Ni o takvoj kakva jeste nikada nije raspravljao crnogorski parlament.
Platformom se najbolje izražavaju interesi vladajuće oligarhije, koji se mogu i
definisati kao pozicija pune i nekontrolisane vlasti unutar Crne Gore, te puna
kooperativnost prema spoljnopolitičkom faktoru, koji želi i hoće međunarodno-
pravno priznatu SRJ, sa tri članice, dakle i sa Kosovom kao konstituentom. To što
su Crnogorci više vjerovali raznim Đukanovićevim agenturama nego vlastitim
očima je sasvim druga stvar.
Crna Gora nije došla u žižu međunarodne javnosti zahvaljujući svojim
demokratskim, političkim, ekonomskim i drugim dosezima, prodorima i potezima,
već pukom činjenicom da je u Beogradu stolovao Milošević, kao i činjeniciom
da je jedan njegov saveznik odlučio da se od njega distancira. Sve zapadne priče o
demokratskoj Crnoj Gori bile su namjerna farsa. Tim instrumentarijem se Zapad
često koristi. Druga je stvar kada neko povjeruje u vlastite laži. Stepen zgranutosti
koji crnogorska vlast pokazuje potpunim međunarodnim marginalizovanjem Crne
Gore govori da je vrh DPS-a povjerovao u vlastite plasirane laži, koje govore
- 83 -
Crna Gora nije došla u žižu međunarodne pen zgranutosti koji crnogorska vlast
javnosti zahvaljujući svojim demokrat- pokazuje potpunim međunarodnim
skim, političkim, ekonomskim i drugim marginalizovanjem Crne Gore govori
dosezima, prodorima i potezima, već da je vrh DPS-a povjerovao u vlastite
pukom činjenicom da je u Beogradu plasirane laži, koje govore o DPS kao
stolovao Milošević, kao i činjeniciom proreformskoj, prodemokratskoj i pro-
da je jedan njegov saveznik odlučio da zapadnoj stranci. DPS-ovo poimanje
se od njega distancira. Sve zapadne politike kao vještine, laži kao i svakod-
priče o demokratskoj Crnoj Gori bile su nevno prakticiranje te vještine, konačno
namjerna farsa. Tim instrumentarijem i njeni rezulati, svjedoče o orijentalnos-
se Zapad često koristi. Druga je stvar ti, a ne evropeizmu te strukture.
kada neko povjeruje u vlastite laži. Ste-
o DPS kao proreformskoj, prodemokratskoj i prozapadnoj stranci. DPS-ovo
poimanje politike kao vještine, laži kao i svakodnevno prakticiranje te vještine,
konačno i njeni rezulati, svjedoče o orijentalnosti, a ne evropeizmu te strukture.
ONOGOŠT: Na koje agenture mislite?
- U prvom redu na djelove takozvane crnogorske intelektualne i političke
elite oličene u krugovima „Monitora“, Dukljana, Matičara, Penovaca, Helsinškog
komiteta, raznih centara za razne demokratije i, svakako, na vrh Socijaldemokratske
partije. Umjesto da rade na tome da se postojeća vlast dovede u poziciju kristalno
čiste političke opcije formulisane u najkraćem – nezavisnost ili predaja vlasti, oni
su se skoncentrisali da pod dirigentskim štapom dukljanskog Pjesnika utihne glas
onih koji su ukazivali na prevaru. To su Liberali i rijetki pojedinci u navedenim
institucijama.
Što se građana tiče, oni su se, jednostavno, htjeli prevariti. Tako je vlast
ponudila surogat najcrnogorskije, umjesto međunarodno-pravno priznate Crne
Gore. Naime, ona mirne duše može poručiti: glasali ste za Platformu, gledajte, ili,
još plastičnije: oprosti, Crna Goro, ali posao je posao!
ONOGOŠT: Čini li Vam se da je crnogorska vlast ostala zatečena pobjedom
Koštunice?
- Ja bih to pojačao ocjenom da su oni šokirani. Veoma je interesantno da vlast
koja je izvorno došla posredstvom ulice i događanja naroda 1989. godine nije
uočila tok događaja. Prvo, Amerikanci su u Budimpešti instalirali tim koji je bio
logistika srpskoj opoziciji. Otišlo se tako daleko da su Amerikanci javno saopštili
da finansijski pomažu neku političku opoziciju, pokrete, a posebno stranke.
Dalje, pritisak Olbrajtove da se Đukanović pojavi na tzv. saveznim izborima bio
je fingiran, a Đukanović je pomislio da se od njega odbranio, i sve je doživio
kao veliku diplomatsku pobjedu. Zapravo, on je sklonjen iz središta zbivanja.
To sklanjanje bilo je aranžirano procjenama da Milošević ostaje. Procjene su
bile laž. Jednostavno, nađen je drugi igrač, kome ostala srpska opozicija, narod
- 84 -
i međunarodna zajednica ne mogu
uputiti ni jedan prigovor, koji inače Pritisak Olbrajtove da se Đukanović
stoje, kada je crnogorski predsjednik u pojavi na tzv. saveznim izborima,
pitanju, ili bilo ko drugi relevantan iz bio je fingiran, a Đukanović je
srpske opozicije. pomislio da se od njega odbranio i
sve doživio kao veliku diplomatsku
pobjedu. Zapravo, on je sklonjen
ONOGOŠT: Želite reći da u DPS- iz središta zbivanja. To sklanjanje
u nije postojao plan šta ako Milošević bilo je aranžirano procjenama da
padne? Milošević ostaje. Procjene su bile
- Upravo tako. Milošević je bio laž. Jednostavno, nađen je drugi igrač
optimalna varijanta za crnogorsku kome ostala srpska opozicija, narod
vlast, neiscrpni inspirativni prostor. ili međunarodna zajednica ne mogu
Malo, malo, eto Sedmog bataljona, uputiti ni jedan prigovor, koji inače
pa onda aerodromi, pa blokada na stoje, kada je crnogorski predsjednik
Prijepolju, pa eto SNP-a ponovo u u pitanju, ili bilo ko drugi relevantan
Herceg-Novom, pa izdajnici, pete iz srpske opozicije.
kolone, pa Crna Gora će razmisliti o
referendumu, pa ili platforma ili referendum, pa atentati, pa ostanite uz treći, pa
Crna Gora – nema druge... I tako u tom opštepodržavanom trucanju spiskaše se
tri godine najkvalitetnijeg vremena, u kojem je, pred očima Miloševića i čitavog
svijeta, Crna Gora mogla da nedvosmisleno pokaže volju da bude demokratska i
da na toj osnovi artikuliše svoj zahtjev, poslužila je kao plast za brutalno dovršenje
privatizacije na crnogorski način – a to znači otvorenom pljačkom od strane
vlastodržačkih oligarhija. Umjesto nezavisnošću, DPS se bavio nama. Sjetimo
se Đukanovića i Vujanovića u Podgorici i Herceg Novom: “Neće nas ucjenjivati
Slobodan Milošević ni Slavko Perović sa referendumom!” Eto, Miloševića
nema, a Liberali su na 7,6% u Podgorici a svega 6,3% u Crnoj Gori. Što sad
smeta Đukanoviću da raspiše referendum, samo sa jednim pitanjem – da li ste
za nezavisnu i međunarodno- pravno priznatu Crnu Goru - a pogotovo u situaciji
kada je upravo u Nikšiću, Đukanović izjavio da je preko 80% građana za opciju
nezavisne i međunarodno-pravno priznate Crne Gore. Mi već godinama tvrdimo
da Đukanoviću nikada nije bio cilj ostvarivanje nezavisne i međunarodno
priznate Crne Gore. Do njegovog razlaza sa Miloševićem nije došlo zbog potrebe
definisanja državnog statusa Crne Gore, već zbog potrebe što dužeg, po mogućnosti
i beskonačnog opstanka na vlasti. Što dugotrajnija i što totalnija vlast je jedini
siguran mehanizam zaštite ogromnog bogatstva, do kojeg se došlo nelegalnim
putem, upravo koristeći poziciju da SRJ i Crna Gora u noj nijesu države nego
provizorijumi vladajućih garnitura u Beogradu i Podgorici.
ONOGOŠT: Kakvi su spoljnopolitički uslovi za podršku nezavisnosti Crne
Gore? Kakav bi, po Vašem mišljenju, međunarodna zajednica zauzela stav
kada bi joj konačno zvanična Crna Gora uputila jasan zahtjev za priznavanje
suvereniteta?
- 85 -
- Prvo, međunarodna zajednica će uraditi sve što je u njenoj moći da do
tog zahtjeva ne dođe. Za svoj stav odbijanja ona ima temeljito opravdanje u
spoljnopolitičkoj platformi aktuelne vlasti, koja se temeljila na činjenici postojanja
Miloševića i njegovih nasrtaja na Crnu Goru, što je bilo spoljno-političko
opravdanje za faktički izlazak Crne Gore ispod zone uticaja Miloševićeve vlasti,
i to svim raspoloživim sredstvima.
Dakle, zahtjev za emancipacijom Crne Gore nije bio fundiran sa polazišta
odbrane suštinskih, strateških crnogorskih interesa, definisanih kao nezavisna
država, bez obzira na postojanje i oblik vlasti u Srbiji. Da skratim – poruka
Đukanovića i drugova bila je: mi se moramo braniti od Miloševića posredstvom
jačanja crnogorske države, inače bi mi bili presrećni u federaciji, a nikako zbog
nečeg prirodnog, zbog koje su države i nastajale - nama treba država da kao
civilizovan narod uredimo vlastite međusobne odnose i odnose sa međunarodnom
zajednicom, bez obzira kakva je vlast u Beogradu. Ovako proizilazi da su oni
crnogorčili zbog Miloševića, a ne zbog Crne Gore. Sa gledišta međunarodne
zajednice, za tim više nema potrebe, jer Miloševića, kao glavne prepreke
obnavljanju, kako bi pravnički mudro i nadasve terminološki ispravno (šalim se)
to definisao Mijat Šuković – bratskih odnosa između Crne Gore i Srbije.
ONOGOŠT: Kakva je pozicija vrha crnogorske vlasti (koja je gradila imidž
demokratske zahvaljujući postojanju Miloševića) u međunarodnoj zajednici
sada, nakon pobjede Koštunice na izborima, i postoji li vjerovatnoća da se težište
interesovanja svijeta prenese na Srbiju?
- Sa gledišta međunarodne zajednice, potpuno je prirodno da se težište
prenese na Beograd kao epicentar svih zemljotresa koje su pogađale balkanski
prostor. Crna Gora nije došla u žižu međunarodne javnosti zahvaljujući svojim
demokratskim, političkim, ekonomskim i drugim dosezima, prodorima i potezima,
već pukom činjenicom da je u Beogradu stolovao Milošević, kao i činjenicom da
je jedan njegov saveznik odlučio da se od njega distancira. Sve zapadne priče o
demokratskoj Crnoj Gori bile su namjerna farsa. Tim instrumentarijem se Zapad
često koristi. Druga je stvar kada neko povjeruje u vlastite laži. Stepen zgranutosti
koji crnogorska vlast pokazuje potpunim međunarodnim marginalizovanjem Crne
Gore govori da je vrh DPS-a povjerovao u vlastite plasirane laži, koje govore o DPS
kao proreformskoj, prodemokratskoj i prozapadnoj stranci. DPS-ovo poimanje
politike kao vještine laži, kao i svakodnevno prakticiranje te vještine, konačno
i njeni rezultati, svjedoče o orijentalnosti, a ne evropeizmu te strukture. To je
model kojim konačno Crna Gora trajno postaje puki region Srbije. Sve što ne bude
kristalno čista pozicija nezavisne i međunarodno-pravno priznate države znači
svođenje Crne Gore na puki srpski region, bez obzira na sve junačke džamadane,
crnogorske kape, budvanske festivale, Dukljane, Matice, „Monitore“ i svakako,
naš treći – sa čuvenom porukom, koja je spomenik ovog vremena: “Crna Gora,
nema druge”. I sve će to da bude predstavljeno kao mudra i realna politika i kao
najveći mogući doseg Crne Gore u ovom trenutku. Mašala.
- 86 -
ONOGOŠT: Prokomentarišite
trenutne odnose u vladajućoj koaliciji Miloševića nema, a liberali su na
– prijetnje Narodne stranke da će istupiti 7,6% u Podgorici a svega 6,3% u
iz nje, s jedne, i pokušaju SDP-a da Crnoj Gori. Što sad smeta Đukanoviću
obrazuje „procrnogorski blok“, s druge da raspiše referendum, samo sa jed-
strane. nim pitanjem: Da li ste za nezavisnu
i međunarodno-pravno priznatu Crnu
- Sve je to sviranje – da ne kažem Goru - a pogotovo u situaciji kada je
čemu. Ali, mi čekamo izlazak Rakčevića upravo u Nikšiću Đukanović izjavio
iz Vlade, pa čak i po cijenu da iz nje ne da je preko 80% građana za opciju
izađu vrhunski SDP-ovi kadrovi tipa nezavisne i međunarodno-pravno
Rastodera, Bralića, Kalomperovića. Ali, priznate Crne Gore.
naši mudri analitičari rekli bi – šteta je da
se SDP raspadne, pa neka svi ostanu tamo
gdje i zaslužuju - unutra. A o Šoću i drugovima ne treba trošiti riječi – bilo kuda
– za fotelju – ja sam svuda! Čisto sumnjam da Đukanović ne može obuzdati Šoća,
a može da dobije izbore kad hoće.
ONOGOŠT: Da se, igrom sudbine, iznenada nađete na mjestu predsjednika
ove, nedefinisane države, koja godinama aktivno čeka i vodi politiku iznuđenih
poteza, šta biste preduzeli?
- Plašim se da je stvar definitivno izgubljena. Mi poručujemo Đukanoviću da
ako je spreman da visoko podigne crnogorski krstaš i na njemu ispiše samo jednu
rečenicu – međunarodno- pravno priznata i nezavisna Crna Gora, Liberali su tu
da zaborave na svog upornog progonitelja i da daju svoj puni doprinos, kao i kad
smo ga ustoličili za predsjednika Crne Gore. Ukoliko ta rečenica bude zakićena
sa začinima tipa – dako, ako, sjutra, nakosjutra, preksjutra – neće mu pomoći ni
crnogorska intelektualna elita, ni SDP, „Monitor“, ni svi zavisni i nezavisni na
svijetu, da se sve to ne sagleda kao čista prevara, koju je, da budemo potpuno
mirni, ovaj narod i zaslužio. Tvrdim da su Liberali na izborima 1998. imali ne
6,3% nego samo 8,3%, stvari bi bile suštinski drugačije...
Nataša RADULOVIĆ, oktobar 2000. godine
- 87 -
POSTMILOŠEVIĆEVSKA SRBIJA
DAN POSLIJE
Milošević je pao brže i lakše nego što je to bilo ko očekivao. Ta činjenica,
dan poslije, pomalo je djelovala i kao kritika, jer, ona je značila da je Slobodan
Milošević,u stvari, bio jak još samo u našem strahu. To, doduše, nije znao on,
a nijesmo znali ni mi. Zato je rušenje posljednjeg diktatorskog režima u Ev-
ropi potpuno izmaklo svim očekivanjima. Srpska oktobarska revolucija nije bila
krvava. Njen simbol nijesu bili bajoneti i barikade nego zvečka kao ironijska
anticipacija riječi velikog diktatora, dan poslije, da se povlači iz politike kako
bi se posvetio svom malom unuku. Slučaj je htio da Slobodan Milošević padne
baš 5. oktobra, na dan kada je 1989. godine u Vojvodini izvedena takozvana
jogurt revolucija, koja je označila početak imperijalne moći velikog srpskog
vožda. Buldožer u vrata Radio- Televizije Srbije simbolički je označio epilog
njegove politike, ali je i pokazao kako se krug zatvorio: Slobodan Milošević je
pao upravo tamo gde je podizan do nebeskih visina. Dan poslije, svi su bili za-
dovoljni što se Srbiji nije dogodila revolucija i građanski rat, kojim je vlast pri-
jetila posljednjih mjeseci, jer svi veliki istorijski prekidi na ovom prostoru, na
žalost, završavali su se tragično. Bune, ratovi, revolucije, ubistva, svrgavanja, to
su načini kako se u Srbiji dolazilo do promjene vlasti. Riječ revolucija oduvijek
je ovdje nosila sa sobom, s jedne strane, slobodarski mit, a sa druge, psihozu
proganjanja i klicu osvete. Otuda je riječ revolucija djelovala kao psihodelična
fantazija, od koje se svakom normalnom čoveku ledila krv u žilama, i to ne samo
zbog užasa koji bi ona donijela nego i zbog istorijskog iskustva, koje pokazuje
da velike evropske revolucije nikada nijesu svrgle ni jednog tiranina, već su ih,
naprotiv, uspostavljale. Tako je došao na vlast Napoleon, ali i Hitler, Musolini
ili Staljin. Priče o herojima, podvizima i ratnoj slavi, srećom, ovog puta neće
biti velika tema. Proboj u Skupštinu, razvaljivanje TV Bastilje, razoružavanje
policajaca događaji su koje je već potrošila dnevna štampa. Ali, ako sama rev-
olucija neće biti tema, hoće ono staro revolucionarno geslo: „Nema slobode za
neprijatelja slobode“.
REVANŠIZAM I ODGOVORNOST
I dok jedni u gospodskoj distanci od svega što ima revolucionarni predznak

govore o pomirenju i toleranciji, drugi, po čijoj su koži godinama pucali pen-
dreci, koji su proganjani, istjerivani, sumnjičeni, otpuštani s posla, vrijeđani,
ponižavani, koji su živjeli na ivici gladi, čija su djeca rasuta po svijetu, čiji su
domovi rastureni, koji još uvijek spavaju u troje u krevetu, sa rođacima izbjeglih
- 88 -
zbog uspješne nacionalne politike, koji su primorani da švercuju po buvljacima
i da se kriju od konduktera jer nijesu imali pare za autobusku kartu, kojima su
ukrali staru štednju, koje niko nije pitao da im se oduzmu dnevnice za preporod
Srbije, koju su u njihovo ime uništavali, koji cipele i jakne kupuju svake pete
godine u second hand radnjama, koji nose krpljene čarape, i koji su, od sport-
skih aktivnosti, najbolji u preskakanju obroka – e, oni će teško rezumjeti kako
se revanšizam i tolerancija razdvajaju od odgovornosti. I kako su sad odjed-
nom, na primjer, i Goran Matić i Ivan Marković za poštovanje principa toler-
ancije i protiv revanšizma. U Srbiji je trenutno veliki haos. Nema vlade, nema
skupštine, a predsjednik Srbije se ni ranije nije mnogo primjećivao. Mnogi bi u
ovom interregnumu da počiste tragove i properu dokumentaciju. „Veliki“ direk-
tori iz stare vlasti, dok se još može, pokušavaju da unište tragove o velikim ma-
hinacijama, a „mali“ direktori žure da ukriju kako su odbijali kredite za stanove
mnogobrojnih članova porodica po šest dinara za marku, pa kako su im i to
firme otplaćivale, kako su iz objedinjene nabavke stizali u njihove stanove i
vikendice frižideri, persijski tepisi i kompjuteri, kako su članovima porodica
namještali uvozno-izvozne poslove, kako su svojim poslušnicima, uz diskre-
ciono pravo, isplaćivali enormne lične dohotke, dok su ostali radili za stotinak
maraka, kako su debelo naplatili svoj patriotizam i poslušnost staroj vlasti. Ali,
sve to ne bi bilo dovoljno da pokaže svu duhovnu bijedu koja je pritiskala Srbiju
svih ovih godina, da se odmah, baš dan poslije, ti isti nijesu počeli pojavljivati
kao borci za nova narodna prava.
Prva jutarnja kafa u Srbiji bez Miloševića, o kojoj sam sanjala više od de-
cenije, nije mi baš prijala kako sam očekivala. Ili je to uvijek problem prevelikih
očekivanja. Tek, dan poslije, počeo je čitanjem dnevnih novina. „Oslobođen“
novine koje su do juče hvalile i slavile Miloševića i stvarale pretekst za neviđeni
progon i likvidacije ljudi, pojavile su se u novom izdanju, da slave i hvale
demokratiju i novu Srbiju, pod kojom su štamparske mašine zarotirale njihove
prve „oslobođene“ tiraže.
RETUŠIRANJE BIOGRAFIJA
Pranje i retuširanje biografija, brzo presvlačenje odijela, prebacivanje na

drugu stranu, to je najživlja aktivnost danas u Srbiji, u kojoj se uvijek brzo
zaboravljalo i u kojoj su događaji sustizali jedan drugi bez onog važnog predaha
za pogled u ogledalo. Kameleoni, to je zajedničko ime za sve one koji bi
danas, s pozivom na civilizovano ponašanje i nerevanšizam, da sakriju svoju
odgovornost.
Dan poslije, predstavnici bivše vlasti pregovaraju sa ovima koje su do juče
zvali NATO plaćenicima. Gorica Gajević, polit-komesar, od koje su gabaritni
SPS-ovci i koja je kao aždaja sipala vatru na predstavnike opozicije, evo je kao
- 89 -
mala maca, slika se baš sa tim omraženim stranim agentima. I ne samo ona. Čujem
da je autor najprljavijih, izmišljenim inicijalima potpisanih tekstova u “Politici”
dočekao novu vlast raširenih ruku. To je paradoks vremena u kojem živimo.
Otuda, najozbiljnije pitanje za dan poslije jeste upravo: kako izaći iz mentalnog
haosa i duhovnog brloga koji je ostavila vladavina Slobodana Miloševića? Kako
se izliječiti od podaničkog mentaliteta, bez čega se, recimo, novooslobođene
novine, u maniru dobrovoljnog bjekstva od slobode ponovo htjeti da služe
novog gospodara. Decenija vladavine Slobodana Miloševića ostavila je možda
najteže posljedice u potpunoj inverziji vrijednosti, u negativnoj selekciji, koja
je izvedena do perfekcije, u nevjerovatnoj zamjeni teza i u opštem haosu. I ako
se i u čemu danas osjeća njihovo prisustvo, sad kad Slobodan Milošević sjedi u
Užičkoj ulici na Dedinju, daleko od očiju javnosti, onda je to upravo po pokušaju
da se iz baze bivšeg sistema održava i programira haos, koji će da ljulja Srbiju,
da je čini nesigurnom, zbunjenom, kolebljivom, još dugo neuređenom, kako bi,
opet, po ko zna koji put, došli komunisti da nas spasavaju od nas samih. Dan
poslije, zato, može se sa sigurnošću reći: Da, otišao je Slobodan Milošević sa
vlasti. Ali, on je još uvijek tu.
Vesna Mališić, oktobar 2000. godine
- 90 -
BLAGO NAMA S NJOM
SUVERENA NESUVERENOST
Zašto srpske mošti ne jezde i po drugim pravoslavnim državama; zašto treba
Liberale na informativni razgovor; zašto toliki intelektualci ne vjeruju u
Predsjednikov projekat, te može li bilo koja država, pa makar bila to i Crna
Gora, biti suverena bez suvereniteta nad vojskom, diplomatijom, monetom i
sopstvenom bezbjednošću
Opet je počelo sa moštima po Crnoj Gori. Poslije cara Lazara, Crnoj Gori u
„pohode“ i pjesnik Dučić. A „neznaveni“ svijet nikako da dokuči. Šta je tu Crna Gora
kriva? Iliti: šta su motivi da ta čast zapane Crnu Goru? Valjda jer je pravoslavna. Ali,
zašto onda ne obiđu s moštima velikih pravoslavaca, ako ne, recimo, Grčku – makar
susjednu im Bugarsku. Rusija je predaleko!? Kažu: velikosrpski nacionalizam „dlaku
mijenja ali ćud nikako“. Svejedno, bio na njegovom čelu Slobodan Milošević, Mihailo
Marković, Dobrica Ćosić, ili pak, Vojislav Koštunica, Zoran Đinđić i đeneral Perišić
(s jednima i drugima). U svakom slučaju: zloslutno! Jer, sjeća se čitalac, nažalost, šta
je slijedilo poslije putešestvija Lazarevih moštiju... I uvijek je tu neizostavni srpski
mitropolit Amfilohije. A mošti minu Crnu Goru, Amfilohije, da srpski zanos Crne Gore
ne bi splasnuo, udari na osveštavanje četničkih grobova. Kako onda, tako i sada.
Ne mora i neće – treba se nadati, ponovo zlo na naša vrata. Ali, „koga zmija
ujede, i guštera se boji“! Koliko – valja biti na oprezu. Tu su, dakako, i Narodnjaci, sa
vječitim zajedništvom, ovog puta, istina, za crnogorske potrebe. Bez galame, i što bi
rekao gospodin Novak, sa manje uznojenih Srba. Sve mirišljavo, do mučnine.
„Srpsko samarićanstvo“
I onda slijedi velja priča o suverenoj Crnoj Gori. Gospodar Đukanović obznani
(preko tuđinca!) da valja da i Crna Gora i Srbija imaju svoju stolicu u UN, što će
reći da im se barjaci zaviore na Ist Riveru. A crnogorski suverenisti – mrtvi od sreće!
Zaboraviše onu: dopuniće se Platforma time, pa će se stupiti u uniju sa Srbijom. I
na zajedničku „uniju“ prenijeti: vojsku, bezbjednost, diplomatiju i monetu. Alal mu
suverenost! „Moja domovina mene voli... Blago mene s njom, mojom domovinom“,
rekli bi Buksovci. Kao to je nešto drugo od dosadanje SRJ! Koliko razborit čovjek
može dokučiti, a čini se da tu prevelika pravnička pamet i nije potrebna, imaćemo
Jugosrbiju kakvu smo i imali, samo što ćemo se zoriti - nezavisnošću i slobodom.
Uostalom, kao i do sada. I dobro bi bilo da, recimo, gospodin Miško Vuković, po
mogućnosti zaneseno, kao uvijek, objasni znavenima i neznavenima u čemu bi se
ogledala crnogorska suverenost ako bi zajedničko bilo upravo ono čime srpski režim
može i sada, kao i uvijek, držati Crnu Goru u ropstvu. I po čemu i tada, kao i sada,
nećemo biti 27 izborna jedinica!? Jer, g. Đinđić, reče... “Neka crnogorska vlast učini
- 91 -
to i to, a za uzvrat, obećavamo da ćemo razgovarati o redefinisanju odnosa između
Srbije i Crne Gore.” „Velikodušnost“, ustupci Crnoj Gori, za njeno dobro, njenu sreću i
njenu ravnopravnost. Inače, šta Srbija ima s nekakvim redefinisanjem!? Kakva svijest!
I misli li Depeesovska vlast da se može graditi nešto na Đinđićevom sevapu, pa makar
to bila i Koštuničasta zajednička država Srbije i Crne Gore?! I ima li uopšte smisla
truditi se! Ili depees gospoda zaista vjeruju da na čelu „zajedničke vojske“ može doći
neko drugačiji od Perišića, Pavkovića, Obradovića, Ojdanića i inih. I misle li da će
raširenih ruku primiti đenerale – Crnogorce nesrpskog porekla, ili će se nastaviti sa
sudanijama svim tim uniformisanim Crnogorcima, ako makar kroz zube procijede da
nijesu oduševljeni mogućim napadom na Crnu Goru. Izvjesno je, desi li se još jedna
zajednička država, ma kako je vještaci zvali, Crna Gora će, kao čitav protekli vijek,
biti suverena u sopstvenoj nemoći i definitivno žrtvovana da „izgubi“ i „ime i prezime“.
Zato i čudi pomisao da Crna Gora treba da bude, umjesto „šareni konj“ – magarac!
Treba se nadati da to nije poruka Đukanovićevih demokrata, niti Šoćevih narodnjaka,
pa čak ni Bulatovićevih socijalista. Jer, ako ništa drugo, teško je, ipak, biti magarac (sa
velikim ili malim „m“ – svejedno).
Zato se čini da je jedino moguće i da je najjednostavnije povratiti, shodno većinskoj
volji građana Crne Gore, makar tako kažu anketari, suverenu državu Crnu Goru, a onda
državnim ugovorom sa Srbijom, ili čak nekom drugom državom, regulisati sve što je
od zajedničkog interesa. Raskinuti ga onog trena kad se nekoj od ugovornica nešto ne
dopadne. Pri svemu, crnogorskog građanina posebno kopka zašto je toliko Srbima iz
Srbije i ovijem našijem Srbima, osim podrazumijevajuće „bratski ljubavi“, toliko stalo
do Crne Gore! Nije valjda u pitanju poznato srpsko samarićanstvo!? Ko vjeruje u to
– „blago njemu s njom – novom Velesrbijom...“!
„Romantičarski nacionalni zanos“
Možda su, ipak, ovakva promišljanja rezultati dugogodišnje indoktrinacije

LSCG. Vjerujem da je tako, pa, umjesto moje eventualne odgovornosti za svetogrđe,
predlažem da birane Liberale vlast privede na informativni razgovor i zvanično im
zabrani djelovanje u masama, i pored činjenica da su se sami opredijelili za nedjelovanje
– do daljnjega. Istina, vlast bi mogla da se pozabavi i s onih 150 intelektualaca, zbog
bogohuljenja, mada im treba uzeti u obzir da su mnogi od njih tim „zlim putem“
krenuli tek u skorije vrijeme. Ne čekaju „razvoj događaja“, što im je, evo skoro
deceniju, ako ćemo pravo, bio „zaštitni znak“, ili je bolje da vlast ipak oslušne glas
intelektualnog krema Crne Gore, esdepeovaca, a čak i „prokazanih“ Liberala. Ko će mu
ga znati, možda su ljudi do takvog stajališta ipak došli upotrebom mozga i istorijskog
pamćenja?! Vjerovatnije je to prije u pitanju nego „romantičarski nacionalni zanos“,
kako su to vrhovnici DPS voljeli često da kvalifikuju. A gdje je tu narod!? On je, što bi
novi predsjednik SRJ Koštunica rekao, trinaesta rupa na svirali. Bolje da ga vlast pita
i kaže: Srećan ti referendum, narode! I „oprati se“, jer bilo bi onda, po onoj: Sam pao,
sam se ubio! I vuci (vlast) siti i koze (narod, oprostite na nespretnosti) – na broju
Boško ĐUKIĆ , oktobar 2000.
- 92 -
MARGINALIJE
CRNOGORSKO DRŽAVNO PITANJE JE

MORALNO PITANJE
Crnogorski problem nije ni ekonomski ni politički. Problem je moralni, i to u
jednom dijelu ljudi koji svoje lične interese i ambicije pretpostavljaju opštim
i državnim interesima. Definicija morala je za njih takva da je moralno ono
samo što njima donosi korist
Polemike koje se posljednjih godina sve više vode oko državno-pravnog

statusa Crne Gore, sublimirane u krilatici tzv. crnogorskog pitanja, pokazuju da
je prevashodno riječ o moralnom pitanju. Argumenti koji se iznose pro i contra
samostalne i suverene Crne Gore su sve manje ekonomski, sociološki, pa i politički,
a dominantno su moralni. Ako su moralne norme pravila ponašanja (propisi i
običaji) o dopuštenom i nedopuštenom u odnosima ljudi i njihovim shvaćanjima
da li nešto predstavlja društveno dobro ili zlo, onda je izvjesno da je crnogorsko
državno pitanje – moralno pitanje. Prirodno je da svaki razuman čovjek teži da
ima svoju vlastitu državu i njeno državljanstvo, kao izraz pripadnosti takvoj
državi, jer posrijedi je lična veza jednog lica s određenom državom. Istorija
države i prava pokazuje da je navedeni poriv da se ima svoja država bio prisutan
i kod najprimitivnijih naroda još u okrilju rodovskog društvenog uređenja. Od
robovlasničkog društva takva pojava je sve izraženija do današnjih dana, u
kojima su oblici modernih integracija nastali kao posljedica prethodno formirane
i ustrojene vlastite državne organizacije i iz nje izvedene državno-pravne
svijesti. Nije logično, ni prirodno, formiranje jedne države u sklopu nekog šireg
- federalističkog ili bilo kakvog sličnog integracionog oblika, a da se, pri tome,
nije uzelo kao osnovno polazište postojanje jasno definisane i u državno-pravnom
smislu samostalne i suverene jedinice.
ŽABLJAČKA USTAVNA KARIKATURA
Primijenjeno na naše, crnogorske prilike, Crna Gora se Žabljačkim ustavom

zaplela kao „pile u kučine“, u formalno-pravnom smislu, čije se posljedice još i
danas jako osjećaju. Umjesto da je jasno i nedvosmisleno definisala svoje atribute
nezavisnosti i samostalnosti i, sljedstveno tome, ugradila pravne mehanizme koji
bi joj omogućili nesmetan i jednostavan izlazak iz „Federacije“, neuki tvorci
žabljačke ustavne karikature bili su obični brucoši za prevejanog i u naučnom
smislu krajnje amoralnog Miloševićevog skutonošu dr Ratka Markovića. Ovaj
profesor ustavnog prava, koji se domogao respektabilne i tradicionalne elitne
- 93 -
katedre Ustavnog prava na beogradskom Pravnom fakultetu, spreman na sve,
mimo nauke, struke i morala, taj pravni Berija iz Miloševićevog kabineta vlasti,
bio je glavni arhitekta svih pravnih prljavština, počev od smjene Panića, Ćosića,
nedavnih tzv. saveznih ustavnih amandmana i sijaseta drugih justeraja (pravnih
smicalica), krajnje nečasnih, amoralnih i nedostojnih. Navedene, notorne činjenice,
namjerno ističem, sa ciljem da odslikam stvaralački ambijent kod donošenja
Žabljačkog ustava, na čelu sa tzv. profesorom ustavnog prava i njegovim tološkim
„brucošima“.
I to sve čini i radi u vrijeme kada je već Republika Srbija ustrojena kao ne-
zavisna i suverena država! Zar navedena činjenica nije bila dovoljan razlog da
se neki od crnogorskih učesnika u toj žabljačkoj lakrdiji ne pozove na prethodnu
navedenu činjenicu i ne upita se npr. - Kako je bilo moguće pristupiti pisanju čl.
1. Ustava SRJ („SRJ je suverena savezna država, zasnovana na ravnopravnosti
građana i ravnopravnosti republika članica“), kada je već prethodno Republika
Srbija bila ustavno ustrojena kao samostalna i suverena država?!!! Zar niko od
tadašnjih crnogorskih predstavnika nije vidio da je pisanje čl. 1. Ustava SRJ pred-
stavljalo običnu farsu, pri navedenom stanju stvari?! To je potpuno ista misaona
situacija kao kada bi npr. vozač autobusa krenuo da vozi putnike sa probušenim
gumama. Posljedice o kojima je ovdje riječ bile su katastrofalne, jer Crna Gora
se svih ovih posljednjih godina naprosto „čupa“ iz saveznih ustavnih „menge-
la“, rizikujući građanski rat. U pitanju su recidivi jedne svijesti, koju su tvorci
žabljačkog ustava digli na nivo „ustavne kategorije“. Stoga, danas sva razumna i
misleća Crna Gora ratuje sa tom vrstom svijesti. Riječ je o jednoj vrsti primitivne
svijesti, koja je veoma utjelovljena kod mnogih, veoma žilava i rezistentna. Ona
ne može biti pobijeđena bez organizovanog fronta svih mislećih snaga u Crnoj
Gori, od političkih partija, intelektualaca i drugih građana. Bez okupljanja šireg,
organizovanog crnogorskog fronta teško će biti ostvariti crnogorski državni pro-
gram, bez obzira što se radi o prirodnom pravu, toliko logičnom i razumnom. Nije
potrebno dokazivati da su takvo pravo već iskoristile sve republike bivše Jugo-
slavije, pa da se razuman čovjek zapita na primjeru Crne Gore: u čemu je prob-
lem? Problem nije ni ekonomski ni politički. Problem je moralni, i to u jednom
dijelu ljudi koji svoje lične interese i ambicije pretpostavljaju opštim i državnim
interesima. Definicija morala je za njih takva da je moralno ono samo što njima
donosi korist.
ZLOUPOTREBA RELIGIJE
Da li je npr. neko čuo dao je i predsjednik Sabora Republike Hrvatske (kao

izrazito katoličke i religiozne zemlje) napustio sjednicu Sabora, da bi prisus-
tvovao misi koju u katedrali služi biskup Bozanić? Međutim, kod nas je to postalo
normalna pojava da predsjednik Skupštine prisustvuje bogosluženju u manas-
tiru Ždrebaonik i da svog zamjenika instruira da otkaže sjednicu Skupštine zbog
- 94 -
Aranđelova dana, iako je mogao kupiti Pravoslavni kalendar da vidi kada je taj
sveti dan. To je najbolji primjer iz kojeg se vidi koliko je „On“ stvarno religiozan,
pa zakazuje sjednicu tog dana i maltretira poslanike da dolaze iz raznih krajeva
Crne Gore u Podgoricu, a sve o državnom trošku. Upravo navedeni primjer opisa-
nog odnosa, s aspekta rada i savjesnosti u vođenju Parlamenta (20 sati u 45 dana
- rasprava o jednom predlogu i to privremenom zakonu, pa onda u jednom danu
krajnje površno „na vrat na nos“ donošenje deset zakona da bi se „ispeglala“ op-
strukcija, koja je već bila predmet medijske pažnje), odnos prema državi i njenim
sredstvima (apstrahujući „Mogren“, „Acor“; Herceg Novi i Pariz), prečesta odsus-
tvovanja u vođenju Parlamenta, prekidi sjednica i nerad, a sve začinjeno neuku-
snim i napadnim rukoljubima i odlascima pod skute crkvenih velikodostojnika
za dobijanje blagoslova i ličnog promotivnog marketinga u funkciji asimilacije i
ostvarenja velikosrpskog državnog i hegemonističkog programa, najdirektnije je
zabijanje „noža u leđa“ vlastitoj državi Crnoj Gori i njenim naporima, koje ona
čini na planu osamostaljenja i međunarodnog priznanja. Religija je privatna, lična
stvar svakog pojedinca, i ne treba je involvirati u rad državnih organa, ili je preko
njenih predstavnika amoralno zloupotrebljavati. Onaj koji zapostavlja državne
poslove, na opisani - bezobziran način, bolje da se posveti svešteničkom pozivu
(za šta ima dosta predispozicija), a da se povuče sa mjesta za koje nema, ama baš,
nikakvih realnih predispozciija. U budućoj, samostalnoj i suverenoj Crnoj Gori
„On“ može biti preustrojiv, ali nikada više uvjerljiv. Crnogorsko državno pitanje
je, ipak, moralno pitanje, par ekselans!
dr Stefan SUŠIĆ, decembar 2000. godine
- 95 -
Beogradski međunarodni filmski festival
FEST ponovo
Međunarodni filmski festival FEST 2001. biće održan u Beogradu od 1.
do 10. februara većinom svog programa, za razliku od prošle godine, u dvo-
rani Sava centra, ali i u nekim beogradskim bioskopima, gdje će se filmovi
prikazivati reprizno (Takvud, Roda, Dom omladine), a i neki od programa
Fes-a (Jugoslovenska kinoteka). Prvi put će FEST biti organizovan od or-
ganizacionog tima koji je sastavio Savjet festivala uz pomoć gradskog sekre-
tarijata za kulturu i distributera, za razliku od prošlih godina kada je obično
bio povjeren nekoj firmi npr. Taku ili Sava centra. Broj filmova je nešto više
od stotinu. Sastavljen je od 9 programa od kojih je centralni „Gala, gala“;
a tu su još i „A Amerika“; koji obuhvata aktuelnu holivudsku produkciju,
„Blagodeti prljavo“ filmovi po rječima samog organizatora na granici erot-
skog i porna. „Duhovne teritorije“, pretežno austrijska ali i ostale evropske
kinematografije uključujući i filmove sa prostora ex YU, „Nemirni“; „FEST
godina prva“ i „Koprodukcije“. Festival će otvoriti danski „Plač u tami“,
Larsa fon Trira pobjednik festivala u Kanu, sa muzičarkom Bjork u glavnoj
ulozi. Organzator je uspio i da dobije ostale pobjednike najvećih evropskih
„Magnoliju“ Pola Tomasa Andersona pobjednika Beorlinskog festivala i
iranski „Krug“ koji je osvojio „Zlatnog lava“ u Veneciji. Tu su i „Srebrni
medvjedi“ iz Berlna „Hotel odo milion dolara“ Vima Vendersa i „Legenda
o Riti „ Folkera Šlendoira, pa „Pritajeni tigar, skriveni zmaj“, Angl Lija koji
se nakon uspješnog izleta po raznim svjetskim kinematografijama vratio na
svoj teren sa borilačkim spektaklom za koji je dobio ovogodišnji „Zlatni
globus“, a navjeći je kandidat za „Oskara“ za filmove van engleskog gov-
ornog područja. „Izgnanik“ Roberta Zemekisa sa Tom Henskom u glavnoj
ulozi („Zlatni globus“ za glavnu mušku ulogu-drama), novi ostvarenje braće
Koen „O, brate gdje si?“ (Džordž Kluni, („Zlatni globus“_ komedija) Džon
Torturo), „Hamlet“ sa prošlogodišnjeg sandens festivala, novi film Kloda
Šabrola „hvala za čokoladu“ režisera koji je skoro svake godine ima film na
festivalu, „Felicijino putovanje“ Antona Egojana itd. Sa liste „A Amerika“
tu su „X-men rađen po Marvelovom stripu, „Njeni roditelji“ (Robert De
Niro), „Podmornica“ (Metju MekKonahi, Harvi Kejted)“
Ono što Fest razlikuje od ostalih filmskih revija su filmovi koji se
mogu vidjeti samo na njemu, tj. neće ih biti u bioskopskoj distribuciji i
gosti festivala kojih prošlih godina zahvaljujući političkoj situaciji nije bilo
mnogo. Za ovaj 29. festival po redu najavljeni su Folker Šlendorf njemački
režiser, dobitnik, „Oskara“ za „Limani doboš“, Džulijan TEmple režiser
- 96 -
legendarnog rok filma „Velika rokenrol prevara“ koji je na Festu zastupljen
sa filmom „Prljavština i bjes“. Žan Mark Bar francuski glumac, poznat po
ulogama u filmovima Luka Besona i Lars fon Trira, ali i režiser, tako a će
on imati dvostruku funkciju jer je pored „Plača u tami gdje igra jednj od
uloga tu i film koji je on režirao „Praviše mesa“ u kom igra i glavnu ulogu.
Beograd će posjetiti i iranski režiser Jalar Panahi („Krug“), Goran Rebić
srpski režiser na radu u Austriji („Kazna“), hrvatski režiser Dejen Aomović
koji je tu sa filom „Je li jasno prijatelju?“ Nažalost često pominjani Harvi
Kajtel i Džejms Vuds nijesu uspjeli da usklade svoj ionako prebukirani
raspored, dok se kao iznenađenje pominje Ketrin Denev a koju još zvanično
ništa nije saopšteno. Ovo je prvi FEST u „postoktobarskoj“ Srbiji pa se i
sama marketinška kampanja poigrava sa tom činjenicom sloganom „Život
ponovo, FEST ponovo“s tim da kreatori kampanje to negiraju i svaku sličnost
nazivaju slučajnom. I to je kampanja.
Vuk Perović februar 2001.godine
- 97 -
FUNKCIONISANJE DEMOKRATSKOG SISTEMA
ISKUŠENJA DEMOKRATIJE
Demokratija nije savršen oblik političke vladavine, ali bez nje nema
društvenog blagostanja
Demokratija je složen fenomen koji se različito shvata i tumači. Postoje

mnogi oblici i shvatanja demokratije, ali se svi, uslovno, mogu svrstati u dvi-
je grupe: populističku i liberalnu. Svi populistički koncepti demokratiju svode
na obavezujuću OPŠTU VOLJU naroda, lišenu istinske interesne individu-
alne i grupne verifikacije i artikulacije. U suštini, to je koncept tzv. supstan-
tivne (sadržinske) demokratije, po kojem se ona ne “iscrpljuje” u formalizmu
demokratske procedure, već “istinski” izražava najveće i trajne interese naroda
ili određenog njegovog dijela (sloja, klase, itd.). Supstantivni oblik demokratije
uzima za jedini izvor političkog legitimiteta načelo NARODNOG SUVERENI-
TETA, podređujući mu sve oblike individualne slobodne misli i akcije, što isho-
di totalitarnom inverzijom demokratije. Ovaj koncept “demokratije” preferiraju
sve totalitarne, kolektivističke ideologije (komunizam, nacionalizam, fašizam,
nacizam, vjerski fundamentalizam...). Tako npr. marksizam zagovara tzv. diktat-
uru proleterijata, kao klasno-ekonomsku SADRŽINU politički “NEFORMALI-
ZOVANE” demokratije. Nacionalizam interesnom individualizmu i demokrat-
skoj proceduri nadređuje opšti - nacionalni interes, obavezujući za sve subjekte
društvene strukture.
Tek liberalizam, kao individualistička politička filosofija, razotkriva pro-
totalitarnu ideološku suštinu tzv. supstancijalističkog (sadržinskog) poimanja
demokratije i shvata je prevashodno kao proceduralni čin koji se temelji na
obaveznoj provjeri legitimiteta svih političkih subjekata i projekata, dovodeći
u sumnju apriornu i imperativnu oportunost opšte (kolektivne) volje, ciljeva i
interesa. Liberalizam polazi od načela GRAĐANSKOG SUVERENITETA i
shvata demokratiju prevashodno kao proceduralni čin koji se formalizuje kroz
načela kompetitivnog pluralizma (konkurencija ličnosti, partija, ideja i progra-
ma), a materijalizuje kroz obim građanskih i političkih sloboda i prava. Iako
liberalnoj koncepciji manjka socijalna komponenta demokratije (tzv. socijalna
demokratija), i iako se liberalna demokratija često degeneriše u birokratizmu
partitokratskog pluralizma, ipak, ona je znatno demokratičnija od populističkih
projekata, jer je karakteriše veći obim političkih alternativa i disperzivna, hori-
zontalna, promjenljivija i pluralnija raspodjela političke moći između političkih
subjekata.
- 98 -
PREPREKE DEMOKRATIJI
Demokratija nije samo proceduralno-formalistički čin već je proces koji

obuhvata širok dijapazon društveno-političkih odnosa. Demokratija se ne može
uspostaviti samo normativno-institucionalnim sredstvima, već su za nju potrebne
i određene psihokulturne pretpostavke, jer ona nije samo procedura i društveni
odnos već i stanje svijesti. Demokratija je način tolerantne, civilizovane artikulacije
različitih i antagonizovanih interesa, bez nasilja i konflikata. Međutim, na dugom
putu do demokratije postoje mnoge fizičke i mentalne prepreke. Najveća mentalna
prepreka za razvoj demokratije je određeno stanje svijesti koje se može kvalifikovati
kao autoritarno-ideološka svijest ili kao TOTALITARNI SINDROM. Totalitarni
sindrom je karakterističan za društva opterećena ideologijom i kolektivizmom,
u kojima je suspendovan misaoni i politički subjektivitet građana. Totalitarnom
sindromu (boljševičkoj, fašistoidnoj, populističkoj svijesti) podliježu kreativno
limitirani pojedinci, koji su lišeni vlastitog identiteta i subjektiviteta. Totalitarni
sindrom je psihoideološki fenomen, koji svoj socio-politički izvor ima u ekonomski
nerazvijenom, nedemokratskom i hiperideologizovanom društvu. Bez obzira što je
ideološki strukturiran, totalitarni sindrom je prevashodno psihička i psihosocijalna
pojava. Njegova psihopatičnost proizilazi iz naglašene paranoidnosti i agresivnosti,
autoritarnog kompleksa, bolesne želje za moću i individualno iskompleksiranog
kolektivizma. Glavni simptomi totalitarnog sindroma su: bezuslovna identifikacija
s određenom ideologijom, režimom ili političkom grupom; hiperideologizam;
visok stepen manipulativnosti; “politikomanija”; pretjerani kolektivizam;
dogmatičnost i inhibicija kritičkog mišljenja; konzervativnost; pravovjernost
(ortodoksija); paranoidnost; pretjerana sumnjičavost; afektivnost; agresivnost;
konfliktnost; antagonizirajući tip legitimiteta; prenaglašena aktivna i pasivna
autoritarnost; poslušnost; pretjerani misaoni konformizam; sugestibilnost;
harizmatibilnost; misaona imperativnost, rigidnost i isključivost; uskogrudost;
netolerantnost; sklonost ka diskvalifikaciji i ekskomunikaciji neistomišljenika;
narcisoidnost; kvaziuniverzalnost; pojednostavljenje stvarnosti; hermetizam
i niska komunikativnost. Osnovni ideološki sadržaj totalitarnog sindroma jeste
teorija zavjere, odnosno stav o postojanju univerzalnog neprijateljstva protiv
pripadnosne grupe. “Zavjerenički” karakter okoline zahtijeva snažnu intragrupnu
homogenizaciju i autoritarni konformizam. Svako pa i minimalno odstupanje od
zadatog “idealnog” obrasca misaonosti i društvenosti smatra se neprijateljskim
činom i izdajom - sve sa ciljem ekskomunikacije i diskvalifikacije neistomišljenika
iz svoje ili tuđe pripadnosne grupe.
Stoga, totalitarni sindrom imperativno implicira apsolutni identitetski
konformizam, koji se nameće i racionalizuje u “odbranaškom” stavu: “Ko nije
sa nama - taj je protiv nas”. Apsolutizacija idejnog i pripadnosnog konformizma
dodatno i retroaktivno totalitarizuje već postojeću “spontanu” identitetsku
individualnu i grupno-kolektivističku autoritarnost, čime se u potpunosti
- 99 -
zaokružuje totalitarni sindrom.
Koliko god bio autohton, spontan ili imitacijski (samo)indukovan, totalitarni
sindrom ima svoj ciljni smisao, koji se instrumentalizuje u osvajanju, uvećavanju
i održavanju društvene moći, odnosno (re)etabliranju i perpetuiranju podaničkog
odnosa među ljudima. Smisao totalitarnog sindroma jeste u depersonalizaciji, de-
suverenizaciji i kreativnoj depotencijalizaciji pojedinca, odnosno subordiniranju
njegovih kreativnih i životnih formi “mesijanskim” i “harizmatičnim” autoritetima
- u cilju zadobijanja, uvećavanja i održavanja političke moći i samovolje određenih
političkih grupa i pojedinaca. Stoga, totalitarni sindrom ima veoma regresivan
karakter, i najdirektnije je u suprotnosti sa dostignućima civilnog, demokratskog
društva.
IDEOLOGIJA - TEMELJ TOTALITARIZMA
Jedna od krupnih prepreka demokratiji je i ideologija, odnosno ideolo-

gizacija. Ideologizaciji je veoma podložna autoritarna balkanska patrijarhalno-
gorštačka svijest, čiji je kolektivističko-tradicijski regulativizam inhibitoran za
kritičkomisaonu individualnost. Ideologija ne samo da ideologizuje autoritarnu
svijest već je proizvodi i pojačava, jer ideološko-populistička svijest je najefi-
kasniji zaštitnik totalitarne vlasti i instrument protiv kritičke misli, opozicije i
demokratskih kretanja. Ideologija je duhovna supstancija svakog totalitarizma
jer su svi totalitarizmi ideološki a sve ideologije totalitarnoidne. Totalitarnost
ideologije proističe iz njene unutrašnje mentalne strukture, koja svoju referenci-
jalnu uskogrudost i misaonu represivnu kvaziuniverzalnost želi da nametne kao
isključive i sveobavezujuće autoritete radi racionalizacije i legitimizacije svog par-
cijalizovanog i falsifikovanog totaliteta. Autoritarni idejni konformizam s režimom
i ideologijom poprima karakter sentimenta, tj. trajnog, stereotipnog, emotivno-
voljnog konstrukta, otpornog na saznajni determinizam i racionalnu argument-
aciju (sentiment o vođi, sentiment o neprijateljskoj opoziciji). Stoga je stvarna
demokratija moguća samo u neideologizovanom društvu, jer oslobađa pojedinca
autoritarizirajućih misaonih imperativa. Multiideološka preopterećenost političke
scene (boljševička, fašistoidna strukturiranost) dodatno je kontraproduktivna za
razvoj demokratije, jer podstiče iracionalne, afektivne isključivosti, koje svojom
agresivnošću, pritiscima i pomračenim strastima znatno redukuju komunikativno-
referencijalnu suštinu demokratije. Niska politička kultura biračkog tijela veoma
pogoduje manipulisanju autoritarno-sugestibilnom masom. Obim manipulisanja u
uslovima niske političke kulture biračkog tijela veoma je visok, pa se može gov-
oriti o svojevrsnoj industriji svijesti, odnosno o fabrikovanom intelektno-dirigov-
anom formiranju političke javnosti, modelirane prema partikularnim potrebama
establišmenta i partitokratije. Politička svijest u takvom društvu dominantno je
populistička jer se konstituiše i predstavlja kao svijest koja izražava obaveznost
svenarodnih “interesa”.
- 100 -
POPULIZAM je jedna od najvećih prepreka u razvoju demokratije jer
je totalitarna praktičko-idejna struktura koja se demagoški predstavlja kao
demokratija. Međutim, populizam nije samo pratilac totalitarnih društava već je
sam po sebi totalitaran. Totalitarnost populizma proističe iz njegovog zahtjeva
za totalnom (totalitarnom) mobilizacijom masa, koja proizlazi iz imperativne
jednoobraznosti društveno-političke misaonosti, koja se zasniva na fiksiranom i
najčešće lažnom narodno-interesnom idejnom obrascu. Populizam i ideologija su
dvije međuzavisne i komplementarne društvene pojave, s tim što je ideologija
misaona a populizam emocionalna sfera totalitarizma. Osnova populizma je
u ideološki indukovanom narodnom patosu. Ideologija je pogonsko gorivo
populizma. Iako je tijesno povezan s ideologijom, populizam nije ideologija ni
društveni pokret već društvena praksa i stanje individualne i društvene svijesti.
Međutim, postoji i bezideološki populizam. Takav je npr. socijalni populizam.
Međutim, svaki populizam je štetan po demokratiju jer remeti mirnu demokratsku
atmosferu i proceduru, vršeći pritisak na javno mnjenje i političke institucije, čime
odlučivanje i izbore čini neregularnim.
Bez obzira što postoje mnoga ograničenja demokratije i prepreke u njenom
razvoju, za nju se ipak treba boriti, a najefikasniji način za to je ekonomski i
kulturni razvoj društva.
Radoje. GRBOVIĆ, februar 2001.
- 101 -
MARKOVI KONACI
VRATITE NAM NAŠEG ZLOČINCA

Gosp. Koštunica, gosp. Đinđiću! U ime naroda crnogorskog, zahtijevam
da nam vratite Miloševića, jer vam ga nijesmo dali za posve, nego smo vam
ga posudili da vam napravi Veliku Srbiju. Tu plemenitu ideju koju ste, stoljeće
i po, njegovali kao svilenu bubu, naš kilavi Lijevorječanin je upropastio, što
mu neće biti oprošteno ni na ovom ni na onom svijetu. Nadali smo se da će
Slobo, kao Karađorđe, koga ste takođe pozajmili od nas, ponovo dozvati Srbe
iz mtrvih – kako bi kazao Vladika Rade – i nijesmo mogli, kad je uzjahao ko-
bilu, ni snijevati da ovaj Karađorđe ima 77 puta više talenta za ubijanje Hrvata,
Bošnjaka i Albanaca, no za oživljavanje Srba. I ja sam bio za Veliku Srbiju,
pod uslovom da se do nje dođe mirnim putem, pa sam stoga Slobu, preko Kili-
barde, poručio: neophodno je dugim i strpljivim pregovorima ubijediti Hrvate
da nam ustupe Jadran barem do Zadra, kako bi 10 000 000 pravoslavaca imalo
gdje da, preko ljeta, fata farbu, liječi se morskim zrakom punim joda, filozofira
uz dalmatinska vina i jastoge, urezuje imena u listove agava, lovi ribu dinami-
tom. Ali sam, pozivajući se na Dostojevskog, dodao: ako za Veliku Srbiju treba
proliti – ne hiljade hektolitara ljudske krvi, nego jednu jedinu dječju suzu, ja i
moje pero bićemo protiv takvog projekta, a onda nek’ mi se Slobo dobro drži!
Nije me poslušao: u diskusiji sa Hrvatima potegao je sedamnaest hiljada dokaza
(različitih kalibara) da je srpsko sve do Karlobaga i Virovitice, a meni je ostalo
jedino da se, iz ogorčenja, stavim u službu Vatikana, o čemu svjedoči fotos sa
Papom ispred crkve sv. Petra u Rimu, a učinak mog ubojitog pera danas je
planetarno poznat: „Niti ide velika Srbija, niti ide, niti joj se nadaj!“, što je rekao
onaj vaš slijepac.
Svrgnućem sa trona Nemanjića Slobu ste kaznili što vas je obrukao. Cio
svijet danas zna da Srbi ne umiju ni da rade ni da se biju! Ali kazna nije primjer-
ena!
„MUKA MI CRNOGORSKIJE“
Vratite nam našeg zlikovca, jer su računi između nas i vas konačno
raščišćeni: više nam ništa nijeste dužni! Sva zla koja ste nam uradili Osam-
naeste, Sloba vam je vratio s kamatama.
Pravdi će biti udovoljeno jedino ako nam vratite najslavnijeg od sviju naših
zlikovaca. Jer mi Crnogorci više nećemo da budemo Srbi. To vam kažemo na
panju! Tu profesiju smo izgustirali. Konačno nam je postalo jasno da ste Vi
jedno, a mi nešto sasvim deseto. Kod Vas se svagda stoput lakše živjelo. A kod
- 102 -
Nas se sto put lakše mrelo. Vama nikad život nije mogao dozlogrditi, ka Nama,
jer ste imali i od čega i na čemu živjeti. Vi nijeste bili gladni ni pod Turcima,
a Mi nijesmo bili siti ni na Božić. Stoga je pojmljivo što je kukavičluk Vaša
glavna nacionalna osobina: smrću ste imali šta izgubiti! Što kod Nas nije bio
slučaj. Crnogorci su bili onoliki junaci zato što je život, kakav nam je stoljećima
bio suđen, valjao jedino za – izgubiti! Stoga smo toliko krilato jurišali na Turke.
Svakog Crnogorca je bezumno hrabrim činila nada da će se, pogibijom, konačno
osloboditi muka! Mi smo na zemlji jedini narod koji se, u običnom govoru, za-
klinjao svojom nevoljom: „Muka mi crnogorskije!“ Doduše, da vam je Slobo
smajstorisao Veliku Srbiju, danas bi u zemlji Svetog Petra Cetinjskog bilo šest
odsto Crnogoraca! Bilo bi ih koliko i Liberala, i ni jedan kukali preko toga.
Svi ostali bi potrčali da se potpišu ispod Slobove Pobede. Usput bi prešli na
ekavicu, i vi biste konačno prestali da pričate vic o Crnogorcu, koji se, tražeći
bioskop Odeon, raspituje po Beogradu: „De je o’đe Odeon?“ A ja bih lično od
SANU, po ugledu na Šešelja, tražio potvrdu da sam Srbin, i Šešelj se ne bi danas
hvalio da je „jedini naučno dokazani Slbin u istoviji“. Čak bih od SANU naručio
rodoslov, koji bi naučno utvrdio da je Vaso Ćopavi, Vaso Krivac, osnivač mog
plemena Vasojevića, bio ujak zeta Roksandinog, koja je bila izvanja tetka sestre
od strica Nemanjinog oca Zavide!
PORAZI I POBJEDE
Pružili smo vam šansu: pristali smo da budemo srpsko cveće pod uslovom
da Slobo „sve njih sredi“, čemu se, u ono vrijeme, ushićeno ponadao Emir Kus-
turica. Slobo jeste, doduše, udarnički palio, pljačkao, progonio, ubijao i silovao,
ali je na koncu ispalo da je sredio VAS. Zar je onda čudno što se moj narod
danas masovno iščlanjuje iz Srba i učlanjuje u Crnogorce? Jednostavno, ne žele
i dalje ostati pripadnici poraženog naroda, jer nije tačno da smo, za pet stoljeća,
200 puta nadbili Turke, kako tvrde naši zvanični mitolozi, ali je istina da nikad
nijesmo priznali poraz. Te ako nam je rijetko uspijevalo savladati tursku silu,
Turci, protiv nas, zasad, vode sa dva naprema jedan – svagda smo s lakoćom
izlazili nakraj sa svojim porazima.
Kako vas nije stid tvrditi da smo MI i VI jedan narod, kad Vi svoje poraze
veličate, vlastitu mitologiju temeljite na Kosovu – vašoj nacionalnoj propasti –
a Mi smo stoljećima upražnjavali jedno jedino zanimanje: svoje poraze smo, uz
gusle, pretvarali u pobjede čiste kao suza! Takav je sklop našeg mozga: kad treba
staviti potpis ispod poraza, svog ili tuđeg, svejedno, svaki Crnogorac naprasno
postaje nepismen! Stoga nam vratite našeg ubojicu, a zadržite za sebe poraze
u koje vas je ćušnuo, jer mi ne bismo znali šta ćemo s njima, a vi ćete od njih,
kao i od kosovskoga, umjeti da načinite nacionalno blago, temelj preporođene
Srbije, metafizički ključ vlastite istorijske sudbine. Vratite nam našeg zlikovca,
- 103 -
jer su računi između Nas i Vas konačno raščišćeni: više nam ništa nijeste dužni!
Sva zla, koja ste nam uradili Osamnaeste, Sloba vam je vratio s kamatama. Čak
da je radio po mojim uputama, ne bi vas uvalio ni u trećinu belaja u kojima
danas grcate. Da je slušao mene, Slobo bi vas, doduše, išaketao i iznogetao, is-
pljuvao i ispsovao, počupao vam brkove i brade, napunio vas ćuteka i degeneka,
dao vam što vam niko uzeti neće, jer ste sve to debelo zaslužiti. Osamnaeste, ali
ne bi od vas napravio međunarodne gubavce, ne bi vas opljačkao do gole kože
i od Srbije načinio Zimbabve, ne bi izgubio četiri rata zaredom (jer ih ne bi ni
počinjao), ne bi od normalnih Srba preko noći pravio koljače, od čijih zločina
ćete se prati 50 godina. Stoga nam, što prije, vratite Sloba! Kako? Fino! Predajte
ga Hagu. Znam, ni jedan Srbin, ni u ludilu, neće Karli del Ponte izručiti Srbina.
Zato Slobu u Hag pošaljite kao Crnogorca! Jedino tako ćete otkloniti sumnje da
vam je, i nakon svih poraza, još uvijek, zinula zadnja jama na Crnu Goru! To
što se spremate da mu sudite kao Srbinu, to jest da ga, kao Al Kaponea, zbog
utaje poreza, pošaljete na doživotno sunčanje u zindanu, to vam kod nas ne pije
vodu. Tek kad Slobo ode da odgovara za divljaštva koja je počinio po bivšoj
Jugoslaviji, i kad posmjenjujete onih sto hiljada Crnogoraca koji danas sjede na
rukovodećim mjestima u Srbiji, tek tada će vam se vjerovati da ste odustali od
nauma da Crnu Goru pretvorite u svoj izlaz na more. Naš Slobo treba i mora
da umre u Hagu! A ja ću se, kad se prestavi, lično pobrinuti za svečani prenos
njegovih moštiju u Lijevu Rijeku, tačnije - na Lopate. Odakle smo porijeklom
sva trojica: i ja, Marko Darinkin, i on, Slobo Mirin, i njegov bosanski eho, Ra-
dovan Ljiljin.
Marko VEŠOVIĆ, mart 2001. godine
- 104 -
MASOVNA VAUČERSKA PRIVATIZACIJA
SVE VIDLJIVIJA PROPAST PROJEKTA

Upoređujući ovo što nam rade s onim što sam istraživao i gledao u drugim
zemljama u tranziciji, mogu samo da konstatujem da ovo što se događa u
Crnoj Gori na planu reformi teško da ima ikakve šanse da uspije. Mislim na
većinu građana. Za neke je već uspjelo. I te kako
Dosadašnji tok procesa masovne vaučerske privatizacije u Crnoj Gori na-

jbolje bi se mogao okarakterisati jednim narodnim komentarom, u kojem se
govori o tome šta radi lud zbunjenom. Naime, ne morate biti posebni stručnjak
za ovu tehniku pa uočiti da se realizacijom ovog posla u Crnoj Gori bave ljudi
koji se po prvi put u životu susreću s masovnom vaučerskom privatizacijom, pa
otuda građani ne treba da se previše čude zašto su ovi “eksperti” neprestano
„iznenađeni, zbunjeni i razočarani“. Da će se ovaj posao završiti neslavno, na-
jbolje pokazuje odsustvo iz procesa promovisanja bilo koga od onih iz vrha
privatizacione vlasti. Kada je trebalo sticati političke poene i ogromne honorare
na račun propagande procesa, nije se moglo doći na red od raznoraznih članova
Vlade, vrhova političkih partija, ekonomskih eksperata iz „nove crnogorske
ekonomske škole“; stranih konsultanata, na brzinu priučenih stručnjaka za
marketing i „public relations“. Međutim, sada kada se treba isprsiti i preuzeti
odgovornost za sve vidljiviju propast projekta, vruć krompir se uvaljuje u ruke
pripravnicima i anonimnim članovima nekakvih operativnih grupa, interventnih
odreda, koordinacionih tijela, koji treba da ponesu odgovornost za ono što će
se desiti nakon okončanja ovog procesa. U moru promašaja koje prate real-
izaciju ovog projekta, istakao bih samo par vezanih za aktuelnu fazu priku-
pljanja vaučera od strane privatizacionih investicionih fondova. Ono što bih
posebno istakao jeste apsolutno pogrešno koncipirana i realizovana javna kam-
panja procesa od strane Savjeta za privatizaciju, i njihove agencije za „public
relations“ PRA. Gledajući i čitajući propagandni materijal, koji je pripremljen
od strane savjeta i PRA, još uvijek mi nije jasno šta je bio osnovni cilj ove
kampanje. Da li da se građani Crne Gore upoznaju sa državnim činovnicima i
inostranim ekspertima i novinarima ili da dobiju što više pouzdanih i pravovre-
menih informacija o investicionim alternativama koje su im na raspolaganju, tj.
da dobiju što više informacija o trenutnom stanju i perspektivama preduzeća i
investicionih fondova, za čije akcije treba da zamijene svoje vaučere. Treba li
pomenuti da na državnoj televiziji još uvijek nije održana nijedna javna stručna
rasprava, na kojoj bi građani mogli da se upoznaju i sa drugačijim mišljenjima o
- 105 -
ovom procesu, da nije bila emitovana niti jedna edukativna emisija o pravima i
položaju manjinskih akcionara u akcionarskim društvima ili pozitivnim i nega-
tivnim stranama ulaganja u investicione fondove.
OGROMNO NEPOVJERENJE
U sumornu sliku ove kampanje odlično su se uklopili i investicioni fondovi,

koji su, svojim reklamnim porukama, dodatno zbunili ionako već dovoljno
sluđene građane. I meni, koji sam već gledao kampanje u Češkoj, Poljskoj,
Sloveniji, Rusiji, ostaje još nejasno čime će se baviti ovi fondovi. Ako bih
zanemario svoje iskustvo i pratio reklamne poruke, možda bih mogao zaključiti
da će neki fondovi da se bave prodajom sportske opreme, neki ribarske opreme,
drugi opet građevinarskim radovima, i tako dalje, i tome slično. Da su kampanje
fondova pripremane i vođene od strane ljudi koji nemaju baš dobar uvid u stanje
u Crnoj Gori i odnos građana prema privatizaciji i institucijama finansijskog
tržišta, te da nijesu dovoljno ozbiljno uzeli u obzir ogromno nepovjerenje
građana u sve što liči na banke i fondove, vidi se i iz poražavajućih rezultata
njihove kampanje. Do sada svih šest fondova zajedno nijesu uspjeli prikupiti
ni blizu donje granice od 50 000 000 vaučera, od ukupno 2,2 milijarde, koliko
ih je podijeljeno. U tome im nije pomogla ni protivzakonita odluka Savjeta za
privatizaciju da usred realizacije procesa mijenja regulativu i dozvoli fondovima
prikupljanje naloga za prenos vaučera od strane građana po kućama putem
akvizitera.
DILETANTSKI PRISTUP
Zbog ovakvog diletantskog odnosa kreatora ovog projekta u Savjetu za

privatizaciju, kao i amaterskog i improvizatorskog pristupa menadžerskih
kompanija za upravljanje fondovima, dovedena je u pitanje i sama realizacija,
jer zbog nepovjerenja građana u čitav proces može se ponoviti situacija kao
u Bugarskoj, kada skoro polovina građana nije uopšte iskoristila svoj vaučer.
Međutim, glavni problemi nas tek očekuju u postprivatizacionoj fazi, kada će
se i građani i investicioni fondovi suočiti sa nepostojanjem adekvatnog pravno-
sistemskog ambijenta za efikasnu realizaciju svojih vlasničkih i upravljačkih
prava. Naime, tada će svima biti mnogo jasnija moja upozorenja da su reforme
institucija i regulative mnogo značajnija za stvaranje sistemskih uslova za
efikasnije privređivanje od samih vlasničkih prava. Nezavisno sudstvo i efikasna
i profesionalna administracija pokazaće se kao mnogo bitniji faktori od same
tehnike privatizacije. Imajući u vidu da smo u tom poslu na samom početku, a da
je on trebalo već da bude realizovan, kako bi bio poznat teret i pravila igre prije
- 106 -
početka tržišne utakmice, rezultat bilo koje tehnike privatizacije bio bi identičan,
tj. negativan. Slabe institucije sistema, sa korumpiranim i nekompetentnim
rukovodećim kadrom, same treba da budu predmet pažnje reformi. Crnogorski
problem je zato dodatno složeniji nego kod drugih zemalja koje su realizovale
ovaj proces. Naime, za uspješnu realizaciju ekonomskih reformi potrebne su
kredibilne institucije sistema. Naše institucije su nedovoljno snažne i zaražene su
virusom partijske lojalnosti i korupcije, dakle nesposobne da prihvate i realizuju
nova pravila. Stoga je neophodno pristupiti radikalnim reformama institucija
sistema i to na način da se prvo one očiste od nesposobnih i korumpiranih
kadrova, pa da se novi kadrovi podvrgnu intenzivnom treningu i pripreme za
novu ulogu, koju ove institucije treba da imaju u uslovima pravne države i fer
tržišne ekonomije, pa tek onda da se razmišlja o nekim većim projektima kakva
je MVP. Ipak, ostavljam na kraju mogućnost da su Vladini eksperti za reforme,
pojačani inostranim igračima, ostavili i neki adut u rukavu, koji ja još uvijek
ne mogu da prepoznam, i da će sve biti upravo onako kako i sami pričaju. Bilo
kako bilo, upoređujući ovo što nam rade s onim što sam istraživao i gledao u
drugim zemljama u tranziciji, mogu samo da konstatujem da ovo što se događa
u Crnoj Gori na planu reformi teško da ima ikavke šanse da uspije. Mislim za
većinu građana. Za neke je već uspjelo. I te kako!
Nebojša Medojević, avgust 2001. godine.
- 107 -
VIĐENJE VIDOVDANA
ZLOUPOTREBA NACIONALNOG MITA

Mit, kao istorijska memorija, od koje se ne pravi političko-propagandistička
pompa, duhovna snaga kojom se nikome ne prkosi i ne prijeti, kao neka tiha
narodna sjeta i čežnja, kao „nacionalna intima“ koja se nikad i nikome ne
oglašava na sva zvona, može biti nacionalno-duhovno bogatstvo. Ali, kad se
mitu doda šlag nekritičke glorifikacije, izmišljotina, laži, kad se od mita pravi
oreol tobožnje nacionalne superiornosti jednog naroda nad drugim, nije ništa
drugo nego zloupotreba mita
Vidovdan nije upisan crkvenim slovima u

crkvenom kalendaru. Dakle, valja se raditi na taj Na Vidovdan, 28. juna
dan. Vidovdan nosim u sjećanju kao dan đaka. 1989. godine, Milošević, da
Obično je počinjala kosidba, najčešće, mobom, a li slučajno, sa Gazimestana
znalo se i kome pripada taj dan za te poslove. Na poručuje: “Ako ne umijemo da
zimske poklade, kao djeca, ljuljali bismo se na radimo, znamo, barem da ratu-
dugim lancima, nastojeći da zamah bude što veći. jemo. Možda se i Vlada Srbije
Na Vidovdan, starije žene bi iznosile svoje ukupno rukovodila logikom simbola,
ruho, da ga sunce vidi. Kukavica tada prestaje da pa je odlučila da Miloševića
se čuje. izruči Haškom tribunalu baš
Istorijsko-udžbenička činjenica da se na Vi- na Vidovdan?
dovdan odigrala Kosovska bitka, razumije se, nije
me ostavljala ravnodušnim. Ali, nikad me Vidovdan nije mitomanski osvojio, tačnije,
političko-mitomanski. Međutim, ne može se ignorisati to da postoji kosovsko-vi-
dovdanski mit, ali, rekli bismo, u više izdanja. Mit, kao istorijska memorija, od koje
se ne pravi političko-propagandistička pompa, duhovna snaga kojom se nikome ne
prkosi i ne prijeti, kao neka tiha narodna sjeta i čežnja, kao i „nacionalna intima“, koja
se nikad i nikome ne oglašava na sva zvona, može biti nacionalno-duhovno bogatstvo.
Ali, kad se mitu doda šlag nekritičke glorifikacije, izmišljotina, laži, kad se njime maše
u političke svrhe, kao što se to čini kod nas, kad se od mita pravi oreol tobožnje nacion-
alne superiornosti jednog naroda nad drugim, šta je to drugo nego zloupotreba mita.
I umjesto da se oslobađamo ne mita samog po sebi već naslaga koje su mitu dodate,
upravo njegovom dugom zloupotrebom, kao da se ponovo vraćamo mitomaniji.
POVIJESNA SIMBOLIKA
Na Vidovdan 2001. godine Slobodan Milošević je predat Haškom tribunalu.

Čuvari kosovskog mita, pobornici nacionalnih mitova, formiranih što značenjem
određenih objektivnih činjenica i okolnosti, što vještačkim nadogradnjama na njih,
odmah su požurili da reaguju upravo na činjenicu da je Milošević izručen na Vidovdan.
Gdje baš na taj dan? Odmah su krenule izjave „obeščašćen Vidovdan“, „osramoćen
- 108 -
najveći srpski praznik“; „nova izdaja“; „o kukavno srpstvo ugašeno“...
Nacionalisti su odmah dokopali pod svoje činjenicu da je Milošević Međunarodnom
sudu predat baš na Vidovdan. Njima nije toliko važno što je jedna zemlja, bez obzira
na to šta ko o njoj mislio, došla u situaciju da joj, makar i bivšeg, šefa države, s rukama
vezanim u lisice, izručuju tuđem, pa neka je međunarodni sud. Za njih je mnogo
korisnije da viču i kliču – sramota, pa na Vidovdan, to je izdaja. Jer, znaju da će tako
nacionalističkom vodicom pokropiti svoje stvarne i potencijalne, otvorene ili skrivene,
obožavatelje i mušterije. Svi su se uhvatili za ovu okolnost, i populisti, kvazipatrioti
svake sorte. Crkveni, velikodostojnici takođe nijesu izostali, preciznije rečeno, ovu
priliku nije propustio jedan od njih, koji, inače, ne preza da šalje političke poruke. On
reče da „Miloševiću nije mogla biti učinjena veća čast nego da u Hag bude poslat baš
na Vidovdan, a narodu i državi, kaže, nije mogla biti priređena veća sramota.“
NOVI VIDOVDANSKI MIT?
Da li se to na kosovsko-vidovdanski mit, koji jeste i pozitivno predanje, ali i

svojevrsna zarobljenost jednog naroda, dodaje novi namaz mitomanije? Hoće li se
to od Slobodana Miloševića napraviti drugi car Lazar a od Zorana Đinđića novi Vuk
Branković? Da li je, bez obzira na svu simboliku, važnije to što je Milošević izručen
baš 28. juna, na, kako neki kažu, najsvjetliji srpski praznik, ili to što je, uopšte, do toga
došlo? Hoće li i dalje jedan mit, emotivno-patriotski podgrijan pričama o stradalništvu,
biti izvorište novih manipulacija i mitomanstva, koji ne dozvoljava da se stvarnost
realnije sagleda? Simbolika je, naravno, neodoljiva. Ali, nju različito vide. Milošević
je, upravo na Vidovdan, prije 12 godina, na Gazimestanu govorio na mitingu, njegovi
mediji su tada javljali, dvomilionskom. I njemu je, dakle, bilo stalo do simbolike. Na
Vidovdan, 28. juna 1989. godine, Milošević, da li slučajno, sa Gazimestana poručuje
“Ako ne umijemo da radimo, znamo, barem da ratujemo.” Možda se i Vlada Srbije
rukovodila logikom simbola, pa je odlučila da Miloševića izruči Haškom tribunalu baš
na Vidovdan? Možda je imala namjeru da „simbolično“ zatvori „vidovdanski krug“.
Milošević je na vidovdansko-kosovskom mitingu doživio novi populistički uspon. Na
Vidovdan, poslije 12 godina, doživljava politički krah i ljudsko poniženje. U oba
slučaja simbolika je upečatljiva. Na Vidovdan 1989. godine, na 600-tu godišnjicu
Kosovskog boja, kreće nacionalističko-populistička pomama, koja će sljedećih godina
zahvatiti čitav jugoslovenski prostor. Na ovogodišnji Vidovdan jedan od glavnih
stratega kolapsa SFRJ odlazi u Međunarodni sud za ratne zločine. Nema mjesta
nikakvom likovanju. Radovati se tuđoj, u ovom slučaju, i sopstvenoj nevolji i nesreći,
nikad nije bilo na cijeni. Najbolje bi bilo kad bi sada svi ućutali, i krivi i nedužni, i
stratezi i operatori, i vođe i pristalice, i „patrioti“ i „izdajnici“. Vrijeme je da se mitovi
demitologizuju, da se očiste od propagandno-političkih i drugih prljavih naslaga. Sa
Vidovdanom, kako ga vidi i Amfilohije, ne može se ni u demokratiju, ni u Evropu.
Na Vidovdan 2001. godine trebalo bi bolje i realnije pogledati prošlost i vidjeti
dalekosežnije budućnost.
Ilija DESPOTOVIĆ, jul 2001. godine
- 109 -
CRNA GORA KRAJEM 2001.
ŠTA DA SE RADI?
Referendum će radikalizovati diobe, a ne može dati jaku vlast potrebnu za
rješenje ekonomskih problema. Nužna je korektivna politika. Neko je već
rekao da nerješive probleme u jednom treba rješavati u drugom kontekstu
Posljednjih crnogorskih deset godina su godine „ubrzanja istorije bez

vizije“ (AB revolucija, raspad zemlje, rat, treća Jugoslavija, sankcije, hiper-
inflacija, linije nelegalnog tranzita, kriza odnosa sa Srbijom, bombardovanje,
uvođenje ekonomskog i političkog suvereniteta, pad Miloševića i nastavak
krize sa Srbijom, kriza odnosa sa dijasporom i međunarodnom zajednicom,
formalna tranzicija kao transfer, tehnika, investicione iluzije, pretvaranje
ekonomije u gospođu u sivom, generisanje afera kao sredstva za međupartijske
obračune, ekonomski i moralno neopravdani rasporedi imovine i dohodaka,
ekspanzija pseudoelita, idejno beznađe, u kome se budućnost završava bro-
janjem glasova). Generisan je takav obim nekontrolisanih promjena, koje je
nemoguće apsorbovati. To se može odraziti i na mentalno zdravlje zajednice.
Pod pretpostavkom nepromijenjene politike, Crna Gora ulazi u još teži pe-
riod narastanja protivrječnosti, s rizikom neevolutivnih rješenja. U narednim
godinama nesporna je kontrakcija potrošnje, koja je u posljednjim godinama
isforsirana privremenim dohocima. S aspekta standarda „bolje je za nas“.
Referendum će radikalizovati diobe, a ne može dati jaku vlast potrebnu
za rješenje ekonomskih problema. Nužna je korektivna politika. Neko je već
rekao da nerješive probleme u jednom treba rješavati u drugom kontekstu.
Čini se da bi korektivna politika trebalo da uključi tri iskoraka: prema
ekonomskoj i političkoj uniji sa Srbijom (vraćanje na jedinstven novac i
jedinstvene carine, uz odlaganje suvereniteta, kao nepotrošenog prava),
prema tradicionalističkom sektoru sa dezindustrijalizacijom i prema koaliciji
političkih partija s vladom „nacionalnog spasa“.
Čini se da bi razuman ekonomski program uključivao sljedeće kompo-
nente: uvođenje moćnog programa socijalne zaštite porodica (to nije “so-
cijalni karton”), programirani stečaj skupih industrijskih kapaciteta (KAP,
Obod, Dakić), uvođenje četiri strateške linije (energetika, privatna brodar-
ska kompanija, turizam, višenamjenski projekat bagerisanja korita Bojane,
puzajuće restrukturiranje ostalog sektora, reprogramiranje unutrašnjeg duga,
konsolidacija javnih bilansa i uvođenje javnog duga, reorganizacjia uprave,
retroaktivno zahvatanje neoporezovane dobiti, reforme sistema zdravstvene
- 110 -
zaštite i penzijskog osiguranja, uvođenje ekonomski razumnijeg i moralno
opravdanijeg sistema poreza, uvođenje sistema razumne alokacije aku-
mulacije umjesto sadašnjeg zelenaškog i voluntarističkog tržišta kapitala.
Navedeni ekonomski programi traže jaku vladu po dva osnova: po podršci
(vlada nacionalnog spasa) i po personalnom sastavu (ljudi dižu funkcije do
svoga nivoa). Ako bi prethodni koncept bio prihvatljiv, scenario bi mogao
uključivati sljedeće korake: a) neformalni dogovor među partijama, b) lan-
siranje inicijative za „novi početak“ c) formulisanje zajedničke platforme d)
formiranje „koalicije za svoju Crnu Goru“ e) implementacija zajedničke plat-
forme sa vladom „nacionalnog spasa“.
Božo KOVAČ, decembar 2001. godine
- 111 -
IZ PERA GLAVNOG UREDNIKA
200!!!
Dragi čitaoci, pred Vama je dvjestoti broj „Onogošta“. Za naše prilike,

vrijedan jubilej. Počeli smo u decembru ratne - 1992. godine. Počeli smo jer
nijesmo mogli da ćutimo. Vodeći se aforizmom „Boj ne bije svijetlo oružje, već
boj bije srce od olovke“, postali smo „nemili“ svjedoci pervertirane stvarnosti.
Radili smo marljivo, časno i hrabro, usavršavajući se u ovoj divnoj ali prokletoj
profesiji.
Kritikujući druge, bili smo kritični i prema sebi, svjesni da nijesmo
savršeni. Samo takvi, stekli smo pravo da sudimo o drugima. Bili smo poštene,
nepotkupljive sudije, koje su, istinosnom riječju, razotkrivale negativnosti
našeg oboljelog društva. Osudili smo besmisleni, bratoubilački rat, koji je doveo
do raspada naše predivne domovine. Suprotstavljali smo se vlastohlepnim
nacionalnim poglavicama, koji su, u svojim bolesnim, neronskim, ratnoljubnim
frustracijama, umislili da mogu da budu doživotni vlasnici naših života i
sudbina. Osuđivali smo totalitarizme i nacionalizme svih boja jer nijesmo htjeli
mržnju i razdvajanje već ljubav i zbližavanje.
Kritikujući lažne i krajnje uproštene ideološke paradigme naše političke
stvarnosti, „Onogošt“ je imao prilično problema sa njihovim protagonistima i
sljedbenicima. “Onogošt” je bio izložen raznim medijskim i čaršijskim pritiscima,
koji su se prvenstveno očitovali u satanizaciji njegove uređivačke politike i
njegovih novinara, koji su često etiketirani kao „izdajnici“ i „plaćenici“ Zapada.
U odbrani crnogorske državne posebnosti, koja je veoma agresivno negirana u
eksploziji separatističkog i velikodržavnog nacionalizma, „Onogošt“ je perfidno
optuživan za navodno antisrpstvo, u cilju njegove satanizacije i eliminacije iz
medijskog prostora. Iako je kritikovao politiku srpskog vladajućeg establišmenta
(ali i ostalih naciobirokratskih oligarhija na teritoriji bivše Jugoslavije), naš list
se nikad nije odlikovao antisrpstvom, već je, svojim tekstovima, pored odbrane
crnogorskog državnog individualiteta, afirmisao potrebu povezanosti sa
bratskim srpskim narodom, kritikujući antisrpski revanšizam i jednostranost u
rješavanju kosovske i sveukupne jugoslovenske krize. Etiketiranje “Onogošta”,
kao antisrpskog i nacionalističkog lista najveća je uvreda za njegove novinare,
jer je upravo njegova najveća vrijednost kosmopolitska i jugonostalgičarska
„obojenost“.
Naš list je najviše papira i truda uložio u afirmisanju i podsticanju demokrat-
skih i integracionih procesa, odnosno nacionalnoj dehomogenizaciji društva i
detotalitarizaciji beogradsko-podgoričkog autokratsko-autoritarnog režima.
Svojim pacifističkim, antinacionalističkim, kosmopolitskim tekstovima nasto-
- 112 -
jali smo dati svoj skromni doprinos prevladavanju šovinističkog ludila, koje je
vješto indukovano, podsticano i instrumentalizovano za razbijanje bivše Jugo-
slavije i za vođenje jednog od najprljavijih i najbestijalnih građanskih ratova
u XX vijeku, sa ciljem osvajanja etnički „očišćenih“ teritorija i održavanja i
uvećavanja totalitarne vlasti. U svom kritičkom odnosu prema aktuelnoj vlasti
“Onogošt” nije imao nikakvih političko-oportunističkih skrupula, već je žestoko
i hrabro razgolićavao njenu nedemokratsku i prevarantsku suštinu. Osvajajući
prostore istine i slobode, zalagali smo se za unapređivanje demokratije i ljud-
skih prava. Znali smo koliko je to teško i mukotrpno, što potvrđuju suđenja
našim dragim novinarima. Stoga smo s zgražanjem primili zatvorsku kaznu
glavnom i odgovornom uredniku „Dana“, shvatajući to kao atak na našu pro-
fesiju. Svojom nesebičnom profesionalnom, kolegijalnom solidarnošću osudili
smo tu sramnu presudu, nezabilježenu u modernoj crnogorskoj istoriji. I zato,
neka taj naš potez bude apel svim novinarima za kolegijalnošću i solidarnošću, i
molba da se ne dijelimo na ove ili one („režimske“ i „opozicione“, „prosrpske“
i „procrnogorske“...). Budimo „samo“ novinari - zaljubljenici istine i slobode.
Na kraju, ponosni na ovaj naš jubilej, svim građanima i novinarima
čestitamo Novu godinu i Božićne praznike, sa željom da im se ostvare najljepši
snovi.
Dragan DRINČIĆ, decembar 2001.
- 113 -
Reagovanje redakcije „Onogošt“ povodom nedavnog fizičkog
napada na našeg novinara Veselina Konjevića
SILEDŽIJSKA CENZURA
Kao što je i široj crnogorskoj javnosti poznato, naš novinar Veselin
Konjević je 20. januara na Željezničkoj stanici u Podgorici, oko 19 časova,
prvo verbalno, a potom, nakon intervencije policije, i fizički napadnut od
nepoznate osobe.
U prisustvu velikog broja ljudi, koji su se u to vrijeme nalazili na stanici,
pomenuta osoba je prišla Konjeviću, glasno ga psujući i prijeteći mu, govoreći
da „dobro zna šta i kako Konjević piše i priča“, pitajući se: „Kako to možeš
činiti, a došao si iz srca srpstva“?
Kao isključivi motiv za ovakvo, krajnje drsko i huligansko ponašanje,
nasilnik je, nakon prvog privođenja u policiju, naveo političko neslaganje sa
novinarskom aktivnošću Konjevića, jer se „ne može načuditi kako Konjević
toliko piše i priča o crnogorstvu, a došao je iz poznatog srpskog kraja!“
Konjević je, nakon izvinjenja pomenute osobe i upornog insistiranja policije,
pristao da se obustavi sudsko gonjenje. Međutim, nasilnik je, nakon izlaska iz
stanice policije ponovo, ovoga puta fizički, nasrnuo na našeg novinara! Ovo
nije prvi put da na naše novinare nasrću, da prijete, da nas „dobronamjerno
savjetuju“. Znali smo, dakle, da izvještavanje naših novinara mnogima nije
po volji, ali to nas nije pokolebalo, niti će i dalje uticati na našu uređivačku
koncepciju objektivnog informisanja naših čitalaca – sviđalo se to nekome
ili ne!
Ovom prilikom ponovo apelujemo na Ministarstvo unutrašnjih poslova
i na ministra Jovićevića da zaštiti sve novinare od raznoraznih nasilnika i
huligana, bili oni instruirani od nekog ili ne.
Konstantne političke tenzije u našoj republici neminovno usložnjavaju
težak i odgovoran novinarski posao. Nedavna događanja po Crnoj Gori u vezi
sa proslavom novogodišnjih i božićnih praznika, kao i vatreni govori koji su se
tom prilikom čuli, dodatno su uticali na pojedince, politički obojene, suženog
uma i rasuđivanja, da bez zazora nasrću na sve one koji različito misle.
Zato apelujemo i na sve političke organizacije, kao i na pojedine vjerske
poglavare, koji, umjesto na Jevanđelje i na hrišćansku ljubav, pozivaju na
istrebljenje neistomišljenika – da budu svjesni sopstvene odgovornosti po
mir i bezbjednost Crne Gore i njenih građana.
S razlogom je ovaj događaj izazvao veliku pažnju u domaćim a, dijelom,
i inostranim medijima, jer je ovim dokazano da se pozicija novinara u Crnoj
- 114 -
Gori nije bitnije promijenila u odnosu na onu s početka protekle decenije,
kada je ovim prostorima vladala ideologija rata i razaranja, te progona i
šikaniranja svih onih koji drugačije misle.
Zabrinjava činjenica da neki crnogorski („nezavisni“) mediji nijesu
pokazali interesovanje za ovaj slučaj, niti su izrazili profesionalnu solidarnost
da zaštite svog kolegu od ovakvog nasilništva. Ili, ti i takvi urednici, tih i
takvih „nezavisnih listova“, nijesu izrazili profesionalnu solidarnost u zaštiti
svog kolege zato što su oni dobro zaštićeni, odnosno, ne prijeti im, niti im je
ikada prijetila bilo kakva opasnost! Ovaj događaj je, dakle, poslužio svima
nama na čast!
Redakcija , januar 2002. godine
- 115 -
ZIPCIGER
Duško Trifunović, pjesnik, boem, vječiti šarmer dana i dama, poznanik i
saradnik Bregovića, Čolića, Jadranke Stojaković, Vajte, „Index“... Autor
neprolaznih hitova: „Ima neka tajna veza“, „Šta bi dao da si na mom mjestu“,
„Srce je čudna zvjerka stara“, „Rijeka suza i na njoj Anđa“, „Glavo luda“,
„Ti si mi bila u svemu naj, naj, naj“... Autor više od dvadeset knjiga poezije i
proze; piše za naš list o svom životu, poeziji, nagradama, kritičarima, odnosu
poezije i politike. Duško uskoro postaje sedamdesetogodišnjak, ili kako se
kaže - Zipciger
Prošle godine sam došao ovdje sa jednim fotografom, i sjetim se da sam se

tu slikao, pored spomenika Brankovog. Kažem: „Slikaj me ovdje opet pošto mi je
ona slika propala, ostala tamo sa svim drugim fotografijama.”
Uopšte nemam svojih fotografija iz tih vremena. U novinama su mi jedine
fotografije na kojima se vidi da sam nekad bio mlad. On me slika i da mi tu fo-
tografiju, i ja vidim da nešto nije u redu. Sjetim se – drveće je bilo malo na onoj
fotografiji kada sam se slikao šezdesete godine, a sada – čitava šuma oko spomeni-
ka! I, naravno, to je pokazatelj kako sam ja gospodin u godinama, a doživio sam to
da me Žarko Dimić, najbolji kulturni radnik ovdje u Karlovcima, direktor Centra
za kulturu, zove „naš mještanin“; ovdje, „naš sugrađanin“! Zato što smo uspjeli
da se dokopamo jedne adrese gore na Ceratu, na brdu. Prilično visoko, ali mogu
da se popnem još s lakoćom, inače bi me bilo strah da siđem dolje, a da se ne
mogu vratiti.
Nagrade su nešto korisno. Kada dobiješ nagradu, onda te izdvoje iz mase. U
našem poslu je puno ljudi, i kada tebi kažu da si glavni, onda tvoja knjiga odjed-
nom dobija na vrijednosti pred drugima, pred kolegama. Inače, naše nagrade nisu
ništa. To su tako male, ništavne pare koje te samo uznemire.
Dobiješ nagradu, i ne možeš da častiš društvo. Dobio sam Šestoaprilsku na-
gradu. Dvadesetsedmojulsku...
Dobio sam i ovdje, u Vojvodini, lijepih nagrada... To je jedno pet kilograma
bronze. Neka figura... Onda sam dobio nagradu Smederevske pjesničke jeseni. To
je Zlatni ključ, tako se zove. Dobio sam nagradu u Lazarevcu, na Festivalu humo-
ra. Davno sam dobio nagradu banjalučkih Puteva. To je jako važno, jer te izdvoje.
To su više moralni podsticaji nego kapital koji dobiješ. Ali ti naprave probleme!
Jedna je nagrada a dvadeset kandidata. Onda ti dobiješ, i dvadeset ljudi te mrzi
jer to nije stimulans. Nije napravljeno tako da imaš i ti koristi i tvoja knjiga, a da
drugi budu srećni što si ti dobio.
Dobijao sam i muzičke nagrade, „Šlager sezone“, recimo, samo za tekst.
Onda, za pobjedničku pjesmu. Uvijek ih je bilo, ali je to uvijek bila neka bijedna
- 116 -
sumica. Jedne godine sam dobio i Orden Republike, zato što sam napisao nešto
korisno za Komitet. Dobio sam i „Zlatnu značku“ TV Sarajevo, pa onda šest-se-
dam vrijednih nagrada, i sve je to ostalo tamo. Sramota je više pričati da sam to
sve dobio. Mogu sada da govorim svašta. Sve je to ostalo tamo negdje... A sve sam
to htio da odnesem u Muzej književnosti...
Nikada nisam govorio: „To zaslužujem ja i moji drugovi“. Ili: „Ova nagrada
nije samo meni, nego meni i mojim saradnicima“. To nije tačno! Onda bi bila
i saradnička nagrada, a ne moja. Uvijek sam to doživljavao dostojanstveno, sa
ponosom, znajući da sam ja za taj sekund prvak. Dali su mi je ljudi koje poštujem,
i uvijek sam poštovao ljude koji mi daju nagradu. Ali, bilo je i da ne daju meni,
nego daju nekom drugom. Ja nisam bio zloban, bilo mi je drago. Ali, ja sam jedin-
stven u svijetu literature zato što sam i ja dodjeljivao svoju nagradu! Bila je teška
4,5 kilograma.
Izračunam da ima 26 odsto nepismenih u BiH. Ja za svakog nepismenog
odredim po jednu staru paru i skupim 12 500 do 13 000 tadašnjih žutih banki.
To mi je teta Bosa skupljala, ona koja naplaćuje WC u kafani „Park“ u Sarajevu.
Ona je imala tih para. Ja njoj dam 13 000, a ona meni da kesu starih banki. Onda
od stare košulje otkinem rukav, zavežem i napunim tim žutim bankama. To sam
dodijeljivao pjesniku kao utješnu nagradu što mu je narod nepismen, a on piše
pjesme. I odem u čaršiju i kupim veliki, stari ključ. Zavežem za pantljiku da se
vidi da je nagrada „po ključu“. Pjesnik napravi recital! Dovedem balerine, dove-
dem klince sa gitarom! Nagrada se zvala „Pare za umjetnost“. Tri godine sam
to doživljavao, dok me nisu „ovi“ pozvali i rekli: „Šta ti to radiš!? Kažem: „Jel’
ima ijedna nagrada kod vas“? „Biće“, obećaju. I tek onda ustanove nagrade za
pisce. Inače, bili su prekinuli sve nagrade. Govorili su: „Oni su neprijatelji....“ E,
onda sam ja svoju zaključao i nisam je više davao. Dao sam je, recimo, Stevanu
Tontiću. Dodijelio sam i Abdulahu Sidranu! Mihajloviću, jednom inženjeru. Imao
je jako lijepu pjesmu. Tom inženjeru sam, pošto nisam mogao te godine da nađem
ključ na Baš-čaršiji, kupio francuski ključ i kazao: „Ove godine je nagrada po
francuskom ključu.” Divno sam se zabavljao! Fino! I svi su imali koristi od toga.
To je najbolja nagrada.
Izvagamo mi one pare da se vidi da ima 4,5 kg! Čak je i publika pjesniku
dijelila poklone. Poklanja mu ko šta ima. Neki i cipele skinu, daju pištolj, pare...
A strašne mačke sa nama, plavuše, crnke, mini-suknje... To su bili spektakli, ali
se to zaboravi....
Imam jednu groznu rečenicu: „Dobro mi je, ali i to će, hvala Bogu, brzo
proći....“
Duško TRIFUNOVIĆ, oktobar 2002.
- 117 -
FUNKCIONISANJE DEMOKRATSKOG SISTEMA
IMPERATIVNI MANDAT
Modernu demokratiju, kao predstavničku demokratiju, treba da odlikuje
političko predstavništvo, odnosno oblik predstavništva u kojem predstavnika,
budući pozvan da teži ostvarenju interesa građana, ne može biti podvrgnut
imperativnom mandatu
Modernu demokratiju, kao predstavničku demokratiju, u suprotnosti sa demokrati-

jom antičkog doba, trebalo je da odlikuje političko predstavništvo, tj. oblik predstavništva
u kojem predstavnik, budući pozvan da teži ostvarenju interesa građana, ne može biti
podvrgnut imperativnom mandatu. Princip na kome se zasniva političko predstavništvo
je antiteza onome na čemu se temelji predstavljanje interesa, u okviru kojeg je pred-
stavnik, s obzirom da je dužan da zastupa pojedinačne interese onoga koga predstav-
lja, podvrgnut imperativnom mandatu (što je svojstveno privatnom ugovornom pravu,
koje predviđa opoziv u slučaju zloupotrebe mandata). Jedna od najčuvenijih i istorijski
najznačajnijih rasprava, vođena u francuskoj ustavotvornoj skupštini, iz koje je rođen
Ustav iz 1791. bila je rasprava u kojoj su pobijedili oni koji su smatrali da poslanik, kad
je izabran, postaje predstavnik nacije, i stoga nije više predstavnik birača. Kao takav, on
nije više bio ograničen nikakvim mandatom. Slobodni mandat predstatvljao je preroga-
tiv kralja koji je, sazivajući Skupštinu triju staleža, zahtijevao da delegati staleža ne
uđu u sastavu skupštine sa ograničenim mandatom. Opštepoznat kao izraz suverenosti,
slobodni mandat je bio prenijet sa suverenosti kralja na suverenost skupštine, izabrane
od strane naroda. Od tada je zabrana imperativnog mandata postala stalno pravilo svih
ustava predstavničke demokratije, a čvrsta odbrana političkog predstavništva uvijek je
nalazila ubijeđene sljedbenike među pobornicima predstavničke demokratije naspram
pokušaja da se ono zamijeni ili poveže sa predstavljanjem interesa.
DIKTAT PARTIJA
Prelaz s ograničenog predstavništva, po kojem se predstavnik odvaja, kada je jed-

nom izabran, od svojih birača, koji su dio cjeline, te slobodno sudi o tome koji su in-
teresi koje treba braniti na osnovu pretpostavke da su mu birači dali mandat da brine o
kolektivnom interesu, može da se tumači kao prelaz sa jednog privatističkog poimanja
mandata, po kojem mandator djela u ime i u prilog onog koji mu je mandat povjerio,
a ako ne djela u okvirima mandata, može da bude opozvan, usljed javnog usmjerenog
poimanja, po kojem odnos između izabranog i birača ne može više da bude predstav-
ljen u vidu ugovornog odnosa, jer i jednom i drugom je dodijeljena javna funkcija i
njihov je tipičan odnos investiture, u kojem onaj koji je postavljen dobija javnu vlast
kojom treba da vlada u javnom interesu.
Poslanici u parlamentu su obavezni da se pridržavaju partijske discipline, a u slučaju
- 118 -
da se od nje udalje, onda to ne čine uvijek da bi odbranili nacionalne interese naspram
pojedinačnih interesa, već da bi se pokorili grupama pritiska, koje u određenom smislu
predstavljaju još partikularne interese u odnosu na one partijske. Svaki član parlamenta
prvenstveno je predstavnik vlastite partije, kao što je u staleškom društvu delegat prije
svega predstavnik interesa vlastitog staleža. Ovim se ne želi pokrenuti staro sučeljavanje
između države staleža i države partija, već se želi još jednom da se istakne koliko je
teško sresti u praksi ostvaren ideal državnog jedinstva nad pojedinačnim djelovima,
čak i onda kada politički subjekti nijesu više grupe, slojevi, staleži koji brane posebne
interese, već pojedinci jedne demokratske države koji imaju javne funkcije. Teškoća
nastaje iz činjenice da parcijalna društva, koju je Ruso dosljedno želio da progna iz
svoje republike, upravo zato što bi promovisala vlastite parcijalne interese, ne samo
da nijesu nestala s pojavom demokratije, već se njihov broj ogromno uvećao samim
razvojem demokratije, iz koga su nastale masovne partije, zbog stvaranja velikih or-
ganizacija za odbranu ekonomskih interesa u industrijskim društvima, koje karakteriše
jaka koncentracija ekonomske moći.
INTERESNO PREDSTAVNIŠTVO
Nikada jedna ustavna norma nije bila toliko narušavana kao ona u vezi sa zabranom
imperativnog mandata. Nikada jedno načelo nije bilo zapostavljeno kao što je to bio
slučaj sa političkim predstavništvom. Međutim, u društvu sastavljenom od relativno
autonomnih grupa koje se bore za vlastitu premoć, u cilju promovisanja sopstvenih
interesa naspram drugih grupa, da li su takva norma, takvo načelo mogli ikada da budu
ostvareni? Ostavljajući na stranu činjenicu da svaka grupa teži da poistovijeti nacional-
ni interes s interesima sopstvene grupe, postoji li neki opšti kriterijum koji bi omogućio
da se opšti interes razlikuje od pojedinačnog interesa ove ili one grupe, ili od sklopa
pojedinačnih interesa grupa koje se međusobno usaglašavaju na štetu drugih? Onaj
ko predstavlja pojedinačne interese uvijek ima imperativni mandat. Zar uopšte negdje
možemo naći predstavnika koji ne zastupa pojedinačne interese? Sigurno ne u sindika-
tima, od kojih inače zavisi usaglašavanje dogovora, kao što su nacionalni dogovori o
organizaciji i troškovima rada, koji imaju ogroman politički značaj. Da li to možemo
naći u parlamentu? Šta znači partijska disciplina ako ne otvoreno kršenje zabrane im-
perativnog mandata? Zar oni koji ponekad izmaknu partijskoj kontroli koristeći tajno
glasanje nijesu etiketirani kao „slobodni strijelci“, to jest kao prokletnici u koje se upire
prstom da bi se javno osudili? Osim toga, zabrana imperativnog mandata jeste pravilo
bez sankcija. Štaviše, jedina sankcija koja izaziva bojazan kod poslanika čiji ponovni
izbor zavisi od podrške partije jeste bojazan da ne prekrši suprotno pravilo koje mu
nameće imperativni mandat dobijen od sopstvene partije. Još jedan dokaz ponovne i
konačne pobjede predstavljanja interesa nad političkim predstavljanjem je tip odnosa
vremenom uspostavljen u najvećem dijelu evropskih demokratskih država – između
velikih grupa sa suprotstavljenim interesima (predstavnici industrijalaca i radnika) i
parlamenta, odnos koji je doveo do ustanovljavanja novog tipa predstavništva.
Andrija BOŽOVIĆ, avgust 2003. godine
- 119 -
NIKŠIĆKO TAVORENJE
BEZGRANIČNI STOICIZAM
Onaj, kome je dobro poznat ovaj grad, ma kako obavješten, ako je dugo
bio odsutan iz njega, a putevi ga ovih dana nanesu ovamo vjerujemo jedva će
čekati da se makne iz ovog podneblja čemera, ili će zapasti u zatečenu depresiju
da njega neće ni svoji prepoznati. Uzaludan ej tu svaki lokal-patriotizam, neiz-
brisive fine uspomene ili rodbinske veze, karakteristične za ovdašnji mental-
itet. Grad je odavno u kandžama čemera, a isti je uveliko duboko zakrpljen na
licima građana. Dugo privredno prestrojavanje još je uvijek jedno sveopšte ta-
vorenje, i to je svakako najpogubniji tranzicioni „dar“. U nekadašnjem privred-
nom centru od DPS-a unazađene Crne Gore, dosta solidne privrede malo je šta
preživjelo sva tumbanja minulih, izuzetno teških godina. Vlasti je glavno bilo
da obezbijedi lični šićar, a sveopšti interesi, bez obzira što su ih grlato isticali
bili su im strani. Zato nije čudo što je privreda ovakva kakva jeste.
Tipičan socijalistički privredni milje-sa najizrazitijim predstavnikom
Željezarom, sa toliko svojih neodrživosti, sa velikom se mukom prilagođava
bivajući sveopšta mora.
Ovde je u malom na jedan najekstremniji način na našu nesreću sažeto sve
ono loše što je društvenu privredu činilo dinosaurusom, koji mora da izumre.
A kada se tome doda jedna strašno nazadna i neodgovorna vlast, ništa se bolje
nije ni moglo očekivati. One koji u politiku ulaze zarad svoga egoizma i na-
jogoljenije sebičnosti trebalo bi na sve demokratske načine omesti da ne bava-
ju pošast sa tom takvom sviješću jer njihovo tolerisanje vrlo se brzo pokaže
kao katastrofa za čitavo društvo, sem za rijetke pojedince koji su im podrška,
koji takođe ostvaruju super profit. Narod tu, iako dobronamjeran i željan boljeg
života nije u stanju ništa da učini – toliko zaslijepljen veštim predstavljanjem
licemjerstva – za vrhovnu vrlinu patriotskog žrtvovanja. I Nikšić je tu poseb-
nost svoje vrste. Kao što je jedinstven zbog svog neviđenog stoicizma – ili će
neki maliciozni reči – kako nema drugog izbora, pa je prinuđen da trpi i maksi-
malno se odriče svega. Možda dijelom ima i toga, ali iako kriza nezapamćena
posle II sv. Rata ne bi se moglo reći da je neizvodljivo malo bolje preraspodi-
jeliti ovo siromaštvo. Ili se vlast pored određenih drugih smetnji boji da bi time
naružila čvrsto zacrtani put u tržišnu ekonomiju.
I sa stanovišta balkanske humanosti neobjašnjiv je i do kraja sraman ne-
dostatak i najminimalnije solidarnosti, koja bi ulila barem djelić energije u ovu
veliku obamrlost.
To ne opterećuje DPS, glavno je da oni redovno stavljaju do znanja ko
je na vlasti i da se svakodnevno oglašavaju smiješnim saopštenjima o svoj
- 120 -
bezgrešnosti i čistoti u što još vjeruju samo osnovci i maloumni građani, a oni
se sami čudom ne mogu načuditi ovakvoj, gotovo robskoj pokornosti izmrc-
varenog naroda. A upravo je pred nama vrijeme najvećih opterećenja ubogog
kućnog budžeta. Ko to može bez problema i pravih lustracjia obezbjediti og-
rijev, opremiti svoje đake za školu, osigurati zimnicu.. Ko, osim onog vrlo
malog sloja koje nikakva kriza ne pogađa, a što je najgore odatle se odan na-
juticajniji dio svojim ponašanjem, svojom nesposobnošću, prepotencijom a
i osvetoljubivošću tako kretenski ruga sopstvenom narodu. Imali kraja tom
idiotizmu –ili ta samoljubiva, odnarođena vlast još će dugo da se ponaša tako
kao da je narod tu radi nje, i da njihova primitivna oholost, skorojevićka poh-
lepa, snobovsko vlastoljublje, partijska uskogrudost, mediokritetska teatral-
nost, iskompleksirana samovoljnost – „moraju“ da imaju potvrdu u njihovom
stolovanju? Jer sve izgleda ovdje postoji zarad njih, da bi živjeli u zvijezdan-
im visinama, bivali opijani slašću vlasti, a narod sve više propadao i tonuo u
beznađe.
Mladen KUČEK, avgust 2003. godine
- 121 -
Problem vlasništva nad crkvenim objektima u Crnoj Gori
ČIJE SU CRKVE U CRNOJ GORI

Nakon više od sedam decenija od njenog ukidanja, Crnogorska pravoslavna
crkva je obnovila svoje djelovanje 31. oktobra (na Lučindan) 1993. godine,
čime se već tada moglo naslutiti da će se ubrzo postaviti i pitanje vlasništva nad
crkvenim objektima u Crnoj Gori. Sasvim sigurno da Srpska pravoslavna crkva,
odnosno njena Mitropolija na Cetinju, nije sa oduševljenjem gledala na obnavl-
janje CPC, koju je odmah proglasila nekanonskom, šizmatskom, a njene protag-
oniste – raskolnicima, kriminalcima, sektašima. No, kako se u početku djelovan-
je obnovljene Crnogorske pravoslavne crkve svodilo (samo) na tradicionalno
organizovanje proslave Badnje večeri na Trgu kralja Nikole, na Cetinju, nije ni
bilo oštrijih sukoba između pripadnika i poklonika ove dvije pravoslavne crkve
u Crnoj Gori. Predstavnici tadašnje vlasti bezrezervno su podržavali Mitropoliju
cetinjsku i njenog mitropolita Amfilohija, koji je bio duhovna potpora tadašnjoj
vlasti u projektu stvaranja jedinstvene srpske države, makar i pod prikrivenim
nazivom – SRJ.
Prvi problemi oko vlasništva nad crkvenim objektima javili su se kada je
Crnogorska crkva naumila da svoje djelovanje proširi i mimo samog Cetinja,
odnosno da prihvati pozive mnogobrojnih mještana Katunske nahije, koji nijesu
više htjeli ugostiti sveštenike SPC u svojim domovima, uglavnom zbog pozna-
tog, negatorskog stava Srpske crkve prema crnogorskoj naciji, kulturi, tradiciji,
itd, kao i zbog uništavanja crkava i odnošenja mnogobrojnih predmeta iz njih.
Uz proces emancipacije Crnogoraca u nacionalnom i državnom smislu, javila
se i njihova želja za svojom, autentičnom nacionalnom crkvom, koja je ukinuta
davne 1920. godine dekretom srpskog kralja Aleksandra. Dakle, to je i bio povod
da se u mnogim krajevima Katunske nahije prije nešto više od četiri godine,
mještani organizuju i ovjerenim potpisima (kao vlasnici – zadužbinari) predaju
Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi na korišćenje svoje mjesne crkve, uskraćujući
time povjerenje parohu srpske crkve u Katunskoj nahiji, Draganu Stanišiću, koga
su mještani optužili da uništava njihove zadužbine i nezakonito (ili bespovrat-
no) odnosi mnogobrojne relikvije iz tamošnjih mjesnih crkava. Tako su prije
četiri godine mještani Njeguša, prikupili potpise i odlučili da 16 svojih takoz-
vanih grobaljskih crkava predaju na korišćenje sveštenstvu CPC. To je izazvalo
oštru reakciju Srpske crkve, pogotovo paroha Stanišića, koji je u više navrata
pokušao čak i fizički da spriječi bogosluženje sveštenstva CPC u tim crkvama.
No, nije Stanišić jedini koji je optuživan da uništava sakralne objekte po Crnoj
Gori i otuđuje relikvije. Dugačak je spisak otuđenih relikvija i nedjela, za koje
se optužuju sveštenici Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori: od uzimanja na
- 122 -
revers 175 eksponata sa arheološkog nalazišta na tivatskoj Prevlaci od Centra za
kulturu iz Tivta, skrnavljenja i otvaranja grobnice Velikog vojvode Mirka i kn-
jaza Danila, uzimanja rukopisnih knjiga iz manastira Svete Trojice kod Pljeval-
ja, odnošenje relikvija iz Saborne crkve u Predišu, narušavanje autentičnosti
mnogih naših manastira (u manastiru Ostrog početkom 90-tih ikonopisan je sv.
Sava, kojeg do tada nije bilo)... do sprečavanja izlaganja Bogorodice Filermose
crnogorskoj javnosti, oko čega su takođe reagovale mnoge relevantne ličnosti i
institucije. Ali – uzalud! Odnesene eksponate Mitropolija nije nikada vratila!
Prije tri godine situacija oko vlasništva nad crkvama kulminirala je
događanjima oko Vlaške crkve na Cetinju. Naime, nakon najave mještana Don-
jokrajaca, inače zadužbinara ove crkve, da Vlašku crkvu predaju na korišćenje
Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, reagovala je srpska Mitropolija na Cetinju:
njen sveštenik protojerej Radomir Nikčević zatvorio se u Crkvi i započeo štrajk
glađu, s namjerom da primora aktuelnu vlast da reaguje „protiv vandala“ i, na-
vodno, zaštiti Vlašku crkvu od „raskolnika“. Time je slučaj Vlaške crkve, makar
privremeno riješen, odnosno, onemogućeno je sveštenicima Crnogorske crkve
da uđu u ovaj božji hram i da obave bogosluženje, kako je to i bila želja Don-
jokrajaca, koji tvrde da su vlasnici Vlaške crkve. Ali, time nije i zaustavljen
proces devastacije unutrašnjosti a i spoljašnosti ove, kao i mnogih drugih crkava,
što su takođe Cetinjani – Donjokrajci isticali kao jedan od glavnih razloga zašto
uskraćuju gostoprimstvo srpskoj Mitropoliji na Cetinju, a nijesu vraćene mnogo-
brojne ranije odnesene relikvije iz nje. Sve se, makar po aktuelnu vlast, završilo
srećno – prekinute su tenzije na Cetinju, a za crnogorsko kulturno nasljeđe, koje
se uništava, ionako poodavno niko i ne brine.
Crnogorska pravoslavna crkva, osim na Cetinju, osnovala je svoju paro-
hiju i u Podgorici 1. novembra 1999. godine, i za njenog prvog paroha izabrala
projereja stavrofora Živorada Pavlovića. No, za razliku od cetinjskog kraja, po
riječima paroha Pavlovića, u Podgorici nije bilo većih problema sa SPC, niti s
aktuelnom vlašću, koja je takođe svojevremeno u više navrata zabranjivala pris-
talicama CPC okupljanje na vjerskim praznicima.
Odmah po mom dolasku u Podgoricu pristupio sam organizaciji crkvenog
života i organizaciji crkve kao pomjesne jedinice. Već 12. oktobra 2000. godine
osnovali smo Savjet crkvene opštine Podgorica, na čijem čelu je istaknuti intele-
ktualac i univerzitetski profesor dr Ilija Vujošević. Pored organizacije Crkve, mi
smo organizovali redovno bogosluženje. Mi, na žalost, nemamo ni jedan hram,
već bogosluženje obavljamo pod najvećim nebeskim hramom – ispred Dvorca
Petrovića na Kruševcu, u Podgorici.
Prije tri godine, na zasjedanju Svetog arhijerejskog sinoda SPC, osnovana je
Budimljanska eparhija, koja, po saopštenju pokriva područje Vasojevića i Stare
Hercegovine“, sa sjedištem u manastiru Đurđevi stupovi, kod Berana. Tako je
Crnogorsko-primorska mitropolija smanjena za teritoriju novoformirane eparh-
ije, te se na području Crne Gore sada nalaze dvije eparhije Srpske pravoslavne
- 123 -
crkve, a nezvanično saznajemo da je izvjesno formiranje i treće eparhije, na
području Primorja.
No, i pored evidentnog problema u vezi sa vlasništvom nad oko 650 crkvenih
objekata u Crnoj Gori, ni jedna strana (SPC i CPC) ne žele pokrenuti sudski pos-
tupak za razrješenje ovog slučaja, a kao glavni razlog tome navode i nepovjer-
enje u nadležne sudske institucije.
“O tome bi, prije svega, crnogorska vlast trebalo da povede računa, da se
sve vrati što je na prevaru oduzeto ili oteto iz crkava, jer je to vlasništvo naroda
crnogorskog i crnogorske države” – kaže mitropolit CPC Mihajlo, naglašavajući
da je „mnogo stvari odneseno iz naših crkava i manastira i nalazi se u Beogradu.
Čak su i čestice tijela Svetog Vasilija Ostroškog nošene u Srbiju, u tamošnje
crkve.“
Ni Srpska crkva nema povjerenja u nezavisnost sudova.
„Nezavisno sudstvo podrazumijeva da se sudi mimo naloga vrha vlasti. O
nezavisnom sudstvu možemo govoriti u nekom drugom vremenu, a danas vrlo
teško. Sudovi su u strahu kako da riješe problem koji političari nijesu riješili na
ideološkoj ravni“ - kažu u SPC.
Sasvim je izvjesno da je crkveno pitanje na ovim prostorima uvijek bilo
prioritetno političko i državno pitanje, zato je teško i pojasniti kalkulantsko
ponašanje aktuelne vlasti u vezi sa ovim problemom, pogotovo kada se ima u
vidu činjenica da je djelovanje srpske Mitropolije na Cetinju suštinski usmjer-
eno protiv elementarnih državnih i nacionalnih interesa crnogorskog naroda i
države Crne Gore, a time, valjda, i aktuelne, vlasti. Dok predstavnici Srpske
crkve na Cetinju gotovo i ne žele raspravljati o vlasništvu nad crkvenim objek-
tima u Crnoj Gori, smatrajući da je to bilo u njihovom vlasništvu „stoljećima“,
predstavnici Crnogorske crkve smatraju da „i po Božjoj i po ljudskoj pravdi“
objekti pripadaju njima, odnosno „crnogorskom narodu i crnogorskoj državi“;
navodeći podatak da je samo u doba vladavine knjaza Nikole od 1860. do 1910.
godine u Crnoj Gori podignuto 163 nove crkve i 2 manastira a obnovljeno 112
crkava i 12 manastira.
A država o svemu ovome – ćuti! I priznaje „jedinu kanonsku crkvu u Crnoj
Gori“ – srpsku Mitropoliju na Cetinju.
Veselin KONJEVIĆ , februar 2004. godine
- 124 -
TEHNOLOGIJA VLASTI CRNOGORSKOG REŽIMA
SOFISTICIRANI TOTALITARIZAM
Osnovni elementi funkcionisanja aktualnog crnogorskog režima su: krizogeni,
konfliktonosni, manipulativni, hiperideološki totalitarizam, autoritarna
politička i policijska represivnost, i programirana, sistemska korupcija
Crnogorski režim predstavlja specifičnu pojavu u političkoj fenomenologiji.

Njegova specifičnost proističe iz spajanja protivrječnih elemenata socio-političke
strukture, a čiji je smisao u održavanju totalitarne vlasti u promijenjenim us-
lovima savremene - demokratsko-integracionističke nomenklature. U političko-
ideološkom smislu, crnogorski politički sistem može se definisati kao mješavina
novokomponovanog državotvornog etnonacionalizma, sirovog pljačkaško-priva-
tizacijskog “neoliberalizma” i iznuđenog socijalnog državnog neokomunizma,
dok se u pogledu instrumentalizacije vlasti može označiti kao sistem u kojem
se kombinuju etatističko-partitokratski i anarhoidno-paradržavni elementi, us-
ljed čega se može govoriti o svojevrsnom anarhoidno-autoritarističkom, hipoin-
stitucionalnom, populističkom, etnonacionalističkom totalitarizmu, unikatnom u
političkoj praksi i teoriji.
Pojam “anarhoidni totalitarizam”, sam po sebi, kontradiktoran je, jer klasični
totalitarizam, kao ideološko-voluntaristički hiperetatizam, pretpostavlja visok ste-
pen državne regulacije i centralizacije, koji ne ostavlja ništa izvan stega svoje uske,
sveobuhvatne državno-partijske kontrole. Anarhoidnost neototalitarnog režima u
Crnoj Gori temelji se na značajnoj neformalnoj redukciji institucionalne forma-
ture, proizvođenju kriza i konflikata, organizovanom poluhaosu (KONTROLISA-
NOM BESPORETKU) i sprezi državno-partijskog establišmenta sa kriminog-
enom paradržavnom strukturom. Neformalna redukcija institucionalno-norma-
tivne strukture, kontinuirana i indukovana konfliktnost i kontrolisani besporedak
su ambijent u kojem vladaju destruktivne, iracionalne sile, koje pojačavaju efekat
namjerno izazvane krize. Crnogorski režim je konfliktonosan i krizotvoran. Osno-
va Đukanovićeve tehnologije vlasti je smišljeno proizvođenje krize i nestabilnosti
radi idejno-političke homogenizacije njegovih aktualnih i potencijalnih pristalica,
u cilju održavanja, dobijanja i uvećavanja njihove političke podrške. “Smisao”
proizvedene krize i organizovane haotičnosti je da se nepoštovanjem institucional-
no-normativnog poretka, putem organizovane dezorganizacije i neformalnih cen-
tara političke, finansijske i represivne moći, izazovu strah, nesigurnost i konfuzija,
kako bi se ideologizovana populistička masa fizički i egzistencijalno vezala za
“spasonosnu”, totalitarnu oficijelnu političku elitu - radi marginalizacije ili elim-
inisanja relevantnog kritičkog mišljenja, kao najveće opasnosti za režim. Proiz-
vodnjom straha i nesigurnosti sužava se slobodan i racionalan izbor i obezbjeđuje
- 125 -
identifikacija autoritarne balkanoidno-patrijarhalne svijesti sa (pro)totalitarnim
režimom, čime se iznuđava politički konsenzus između mafio-politokratske oli-
garhije i ideološki intencionalizovane mase. Anarhoidni autoritarizam karakteriše
neformalna redistribucija društvene moći između političke vlasti i paradržavnog
podzemlja, u kojoj establišment zadržava sve poluge odlučivanja, djelimično
prenoseći represivnu funkciju države na kriminalizovane neformalne centre moći
(političko i mafijaško podzemlje). Neformalni centri represivne moći su vanin-
stitucionalna supstitucija za hipertrofirano državno nasilje, i služe za njegovo
prikrivanje, a sve sa ciljem stvaranja privida demokratije.
KONFLIKTIRAJUĆI BIPOLARNI ETNONACIONALIZAM
Pored elemenata autoritarizma, crnogorski režim inkorporira u sebe i karakter-

istike totalitarizma, u prvom redu široku, rigidnu ideološko-populističku podršku
mase, što ga čini stabilnim u odnosu na demokratska kretanja. Đukanovićev
“moderni”, ideološko-praktički sofisticiran totalitarizam (“demokracionistički”
totalitarizam; posttotalitarni neototalitarizam) ustanovljuje sve institute liber-
alne demokratije, ali ih marginalizuje i faktički suspenduje uzurpatorskom, auto-
kratskom, vaninstitucionalnom prekompozicijom političke moći i fabrikovan-
jem nacional-populističke svijesti i dirigovane “anarhije”, kamuflirajući svoju
nedemokratičnost kroz institucije demokratsko-pluralističke mimikrije.
Totalitarni ideologitet Đukanovićevog režima čini jedna specifična, ne-
ototalitarna, četvorodjelna “ideologija”, koja bi se mogla imenovati kao
EVROAMERIKANISTIČKI, REFORMISTIČKI, DEMOKRACIONISTIČKI
NACIONAL-SUVERENIZAM. Verbalni - evroamerikanizam, verbalni - re-
formizam, verbalni – demokratizam, i nacional-suverenizam su četiri osnovna
ideološka stuba totalitarne matrice crnogorskog režima. Njihov smisao je da se
kontinuiranim verbalističko-demagoškim fraziranjem kamuflira aktualna stvar-
nost i lažno projektuje neka nova - mnogo bolja realnost, u cilju bezuslovnog
dobijanja podrške najvećeg dijela biračkog tijela.
Pošto se stabilnost političke vlasti ne može postići samo fizičkom silom i
zastrašivanjem (autoritarizmom), crnogorski režim se u priličnoj mjeri održava
pomoću ideološko-manipulativno indukovane totalitarne, nacional-populističke
svijesti, koja je modelirana prema potrebama (pro)totalitarne vlasti, i služi njenom
učvršćivanju. Osnovna ideologema na kojoj počiva nacionalističko-populistička
svijest jeste teorija zavjere, odnosno himera o ugroženosti vlastite nacije, koja
“imperativno” implicira njenu etničko-ideološku homogenizaciju zbog neophod-
nosti odbrane njenih interesa od druge, “neprijateljske”, “uzurpatorske” nacije.
Crnogorski režim podastire - paranoidno-izolacionističke - ideologeme o na-
cionalnoj i državotvornoj ugroženosti da bi, u isfabrikovanoj državno-partijskoj
jednačini, perpetuirao i učvrstio totalitarnu koaliciju sopstvene vlasti i politički
intencionalizovane mase i spriječio prevladavanje alternativnog, kritičkog
- 126 -
mišljenja. Da bi izvršio i intenzivirao homogenizaciju svoje političko-biračke
strukture, Đukanovićev režim proglašava unutrašnjim neprijateljima, izdajnicima
i retrogradnim snagama sve one koji ne podržavaju njegovu zvaničnu, navodnu,
crnogorsku rodoljubnu i državotvornu politiku. Teorija zavjere i fabrikovanje
unutrašnjih neprijatelja su idejno-legitimitetske osnove režimskog autoritarnog,
autokratskog totalitarizma i, kao takve, veoma su efikasne u uslovima posto-
janja višedecenijske, komunističko-boljševičke idejno-mentalne strukture. Nac
ionalnohomogenističkim egalitarizmom i pseudopatriotizmom marginalizuje se
i eliminiše relevantno kritičko mišljenje i suspenduje pluralitet građanskih, tran-
snacionalnih interesa, čime se građansko-interesni pluralizam prekomponuje u to-
talitarni nacional-šovinistički monizam, koji se u crnogorskom slučaju ispoljava
kao konfliktonosni unutarcrnogorski etnonacionalistički bipolarizam, koji je lišen
demokratske artikulacije interesa antagonizovanih društveno-političkih subjeka-
ta. Ideološkom propagandno-manipulativnom indoktrinacijom fabrikuje se neau-
tonomna, dokritička, boljševizovana, fašistoidna svijest, čime se postiže visok
stepen intranacionalne beskonfliktnosti i lojalnosti intelektno klišeizirane mase.
Totalitarna masa je samo pasivni, neautonomni asistent u funkcionisanju vlasti
jer je njena politička volja supsumirana parcijalnim interesima totalitarne nomen-
klature. Totalitarna masa je žrtva same sebe jer je indukciono “samouhapšena” u
ideološkom kavezu parcijalnog i neautentičnog nacionalnog interesa, instrumen-
talizovanog za legitimizaciju i učvršćivanje totalitarne vlasti kriminalizovane to-
talitarne elite.
MANIPULACIJA - OSNOVA VLADANJA
Režimska crnogorska stranka - Demokratska partija socijalista jedna je

od najmanipulativnijih stranaka u političkoj praksi i teoriji. Njena manipula-
tivnost proističe iz njenog totalitarnog političkog bića, kamufliranog u fasadu
evropeističke reformističko-demokratske nomenklature. Jedna od frekventnijih
manipulacija DPS-a je manipulacija sopstvenim partijsko-političkim identitetom.
Naime, DPS sebe predstavlja i definiše kao građansku, proevropsku, reform-
sku i demokratsku stranku. Međutim, DPS je samo formalno građanska partija
(budući da su u nju učlanjeni pripadnici svih nacija u Crnoj Gori), ali faktički,
suštinski, DPS je nacionalistička stranka. Svojom retorikom i stavovima DPS se
može označiti kao stranka nacionalističke provenijencije. Međutim, nije prob-
lem u nacionalističkoj orijentaciji DPS-a, jer NEŠOVINISTIČKI nacionalizam
je potpuno legitimna ideološka forma političkog i partijskog profilisanja, već u
njenom lažnom predstavljanju. DPS neće da prizna da je nacionalistička stranka,
da bi imala veći manevarsko-manipulativni prostor za diskreditaciju i margin-
alizaciju srpskih nacionalnih partija, i da bi imala veći legitimitet da sebe pred-
stavlja kao reformsku i demokratsku snagu koja se zalaže za evropeizaciju Crne
Gore. Kao suverenistička stranka, DPS bi morala da zna da je borbi za očuvanje i
- 127 -
sticanje državnosti imanentna nacionalno-nacionalistička idejno-ideološka struk-
tura. Nacionalizam (pozitivni ili negativni; državotvorni ili etnički) neodvojiv je
dio državotvornog procesa, jer bez određenog nivoa nacionalne homogenizacije
nemoguća je restitucija državne suverenosti.
Posebnu manipulativnost ima režimska odrednica da je DPS proevropska
stranka. Vladajuća crnogorska partija nije evropska stranka jer je još uvijek
karakteriše autoritarno-totalitarna isključivost. DPS se odrekla komunističke
ideologije, ali je zadržala njenu boljševičku mentalnu strukturu, koja je sprečava
da se istinski demokratizuje i transformiše u partiju moderne, evropske profilacije.
DPS je samo deklarativno proevropska stranka, a faktički - ona je anahrona,
populistička, boljševizovana, kriminalizovana nacional-socijalistička stranka, čije
se političko biće opredmećuje u ultrapartijskom interesnom prakticitetu održavanja
(neo)totalitarne vlasti.
DRŽAVA - TO SMO MI
Da bi pokazala svoju političku validnost, DPS često pribjegava klasičnom

boljševičkom maniru - ideološkom etiketiranju svojih protivnika. Nesigurna u svoju
valjanost, zbog svoje enormne moralno-političke grešnosti, DPS, pored manipulac-
ije sopstvenim partijskim identitetom, praktikuje manipulativno-demagoški metod
diskreditacije svojih opozicionih konkurenata. Da bi ih što više omalovažila i mar-
ginalizovala, ona ih često etiketira raznim ideološko-verbalističkim himerama (“ret-
rogradne”, “anticrnogorske”, “antidemokratske”, “antireformske”, “antievropske”,
“velikosrpske”, “miloševićevske” snage, “opozicija Crnoj Gori”, “izdajnici Crne
Gore” ...). DPS je stranka negativnog i konfliktonosnog legitimiteta jer svoj politički
identitet prvenstveno gradi na kritici i diskreditaciji protivnika, a ne na kreativnom
profilisanju svog originarnog subjektiviteta. Nazivajući svoje političke protivnike
miloševićevskim snagama, DPS dvostruko manipuliše crnogorsku javnost: 1) jer
prenebregava činjenicu da su se one odrekle Miloševićevog političkog nasljeđa,
i 2) jer namjerno zaboravlja da je i sama proizašla iz Miloševićevog političko-
ideološkog miljea.
Jedna od omiljenih manipulacija DPS je i manipulacija sopstvenim političkim
značajem i položajem. Ta manipulacija se očitava u cezarističkoj maksimi - “Država
- to sam ja”, odnosno – Crna Gora je DPS, a DPS je Crna Gora. Naime, u domaćem
političkom saobraćaju, DPS sebe predstavlja kao jedinog reprezenta crnogorske
političke volje, potpuno izjednačavajući državni i sopstveni - uskopartijski interes.
U tom smislu, ona svoj parcijalni, vlastodržački interes poistovjećuje sa crnogor-
skom državom, promovišući sebe kao njenog jedinog legitimnog predstavnika.
Jedna od učestalijih manipulacija DPS-a je manipulacija pojmom velikos-
rpstvo.Velikosrpstvo je najfrekventniji pojam u političko-ideološkom vokabu-
laru DPS-a. Taj veoma rabljen i diskreditovan pojam u domaćem i inostranom
političkom diskursu omogućava DPS-u širok dijapazon manipulativne političke
strategije. Vladajuća ideološko-politička garnitura u Crnoj Gori pojam velikosrp-
- 128 -
stvo više ne veže za hegemonizam Srbije u odnosu na bivše jugoslovenske repub-
like (BiH, Hrvatska, Makedonija), već za srbijansko-crnogorske odnose, odnosno
za ništenje crnogorske državnosti. Međutim, svjesno se zanemaruje činjenica da,
nakon rušenja Miloševićevog totalitarnog režima, crnogorsko državno-nacionalno
pitanje nije srbijanski već unutarcrnogorski problem. Crnogorska državnost bila je
ugrožena u vrijeme postojanja Miloševićevog nacional-militarističkog režima. Det-
ronizacijom Miloševića i dolaskom na vlast demokratskih snaga u Srbiji prestala je
opasnost od rastakanja i poništavanja crnogorske državnosti. Danas nema nijedne
političke stranke u Srbiji koja u svom programu ima velikodržavne, okupacione,
negatorsko-destruktivne ideje i namjere prema crnogorskoj državi. Državotvorna
politika postmiloševićevske Srbije nije usmjerena na anektiranje djelova teritorija
bivših jugoslovenskih republika, već na očuvanje teritorijalnog integriteta avo-
jevske Srbije. Savremeno državno pravo i državotvorna strategija Srbije fundirani
su i intencionalizovani na odbranu od destruktivnog djelovanja albanskih separa-
tista. Opterećena velikim problemima, Srbija nema ni volje ni snage da se bavi
teritorijama drugih država. DPS-ovi “ideolozi” prenaglašavaju opasnost od srpskog
nacionalizma, potpuno ignorišući destruktivnost velikoalbanskog nacionalizma,
koji je, danas, najveći destabilizacioni činilac u balkanskom regionu. DPS mak-
simizira opasnost od srpskog nacionalizma: 1) da bi što više oprala svoju prljavu
prošlost, čiji je osnovni segment - bespogovorno služenje autoritarnom režimu Slo-
bodana Miloševića; 2) da bi apostrofiranjem - prokazanog - srpskog nacionalizma
afirmisala svoj lažni evropeistički legitimitet; 3) i da bi što više apostrofirala svog
spoljnjeg neprijatelja i legitimizovala svoju teoriju zavjere. Manipulativna antisr-
bijanska eksteriorizacija crnogorskog državnog pitanja (himera o ugroženosti Crne
Gore od Srbije) potrebna je DPS-u da bi se, usljed navodne ugroženosti od virtuel-
nog spoljnjeg neprijatelja, homogenizovala i kvantitativno rekorporirala nacion-
alno-suverenistička masa - radi održanja i jačanja (neo)totalitarne vlasti. Tezom
o ugroženosti od spoljnjeg neprijatelja (Srbije) DPS: 1) homogenizuje i povećava
svoj nacionalno-suverenistički korpus, maksimizirajući njegovu političku podršku i
svoju (neo)totalitarnu vlast; 2) skreće pažnju sa teških ekonomsko-socijalnih prob-
lema, amortizujući socijalnu konfliktonosnu napetost. Cilj ove manipulacije je da se
intenziviranjem nacionalne konfliktnosti relaksiraju i amortizuju socijalne tenzije i
frustriranost, a sve zarad očuvanja legitimitetske podrške i totalitarne vlasti krimi-
nalizovane političke elite.
MANIPULACIJA SUVERENOŠĆU
Pravno-politički pojam suverenost postao je jedna od najomiljenijih manipula-

tivnih ideologema DPS-a. Vladajuća crnogorska stranka dvostruko manipuliše tim
pojmom: u kvalitativnom i kvantitativnom smislu. U kvalitativnom (sadržajnom)
smislu, DPS konceptualizuje suverenost tako što je ne izvodi iz političke autonom-
ije građanina, već je generički i funkcionalno locira na “autohtono” područje
(jake) države. Tako se suverenost isključivo tretira kao originarno, subjektivno
- 129 -
pravo države, tj. kao ogoljena, neposredovana, neobjektivirana, neinstrumentali-
zovana, birokratizovana apsolutna politička vlast. Tako, etatistički, antiliberalni
shvaćen pojam suverenosti toliko se glorifikuje da se može govoriti o svojevrsnoj
suverenističkoj religiji i ideologiji. Tako se suverenost tretira kao neko “mesijan-
stvo”, kao nešto nadstvarno i idealno, nešto čemu svi treba da bezrezervno služe.
Svako, pa čak i minimalno odstupanje od zadatog ,”sakralnog”, “eshatološkog”
idealiteta suverenosti tretira se kao jeres koju treba žigosati. Na taj način suverenost
postaje ideološko-arbitrarno sredstvo za mjerenje nečijeg patriotizma i političke
podobnosti, odnosno instrument za diskreditovanje i eliminaciju političkih pro-
tivnika. U kvantitativnom smislu, DPS dvostruko manipuliše tim pojmom: - na
unutrašnjem planu, tj. u pogledu odnosa prema Srbiji, i - na spoljnjem planu,
odnosno u pogledu odnosa prema međunarodnoj zajednici. Manipulativnost ovog
shvatanja suverenosti je u tome što se ona shvata kao kvantitet u apsolutnom
iznosu, što je sa stanovišta savremene globalističko-integracionističke nomen-
klature potpuno nerealno. U vezi s odnosom prema Srbiji, Crna Gora je faktički
suverena država - ima unutrašnji, ali i ne spoljašnji suverenitet (međunarodno-
pravni subjektivitet). Dakle, sve optužbe i stavovi DPS u vezi sa uzurpiranjem
crnogorskog suvereniteta od strane Srbije su ordinarna manipulacija, budući da
Srbija ne može, niti želi, da redukuje kapacitet unutrašnje suverenosti Crne Gore.
Druga manipulacija u vezi s pojmom crnogorske suverenosti tiče se odnosa pre-
ma Briselu i Vašingtonu, i proizilazi iz činjenice da Crna Gora ne može da bude
faktički suverena država, budući da je obična poslušnička transmisija Amerike i
Evropske unije. Dakle, sve to beskonačno pozivanje na priznavanje suverenosti,
sa stanovišta političkog fakticiteta, lažno je i manipulativno, a ima jedan cilj - za-
dobijanje legitimiteta i uvećanja političke podrške independentističkog biračkog
tijela radi očuvanja nekontrolisane, apsolutne vlasti.
U tehnologiji održanja apsolutne vlasti crnogorski režim, pored fizičke sile i
ideološke manipulacije, praktikuje ucjenjivanje i korupciju. One koje ne može da
ubijedi i izmanipuliše, one koje ne može da likvidira i zaplaši, crnogorski režim
pokušava da kupi ili ucijeni. Na žalost, to mu često uspijeva zbog teške socijalne
situacije, ali i zbog izražene sklonosti pojedinaca ka komercijalizaciji vlastitih sta-
vova i uvjerenja radi sticanja određene materijalne koristi i društvenih pozicija.
Dragan DRINČIĆ, novembar 2001.
- 130 -
Pogledi
IZBOR(I)
Pristupe li izabrani definisanju reformskog projekta kao skupa mjera i
akcija u čijem sprovođenju svi zainteresovani učestvuju, s istim pravima i
obavezama, eto otvaranja tako neophodnog slobodnog razmjenskog procesa
između vlasti i građana, eto društvenog prostora u kome će realni životni
ciljevi i potrebe biti ispred i iznad apstraktnih opštih ciljeva i interesa, eto
demokratije i demokratskog puta i sredstva rješavanja društvenih pitanja i
problema
Građani Crne Gore rekli su svoje. Na parlamentarnim izborima, 20 oktobra,

većina je povjerenje dala koaliciji koja je nudila demokratske reforme i evropsku
orijentaciju. Ponuda druge izborne koalicije bila je znatno manje obećavajuća.
Ona se, uprkos nešto drugačijoj retorici, temeljila na platformi koju čine: prvo,
prevaga odanosti „svom“ klanu (svejedno da li je on formiran na regionalnom,
nacionalnom, vjerskom ili nekom drugom principu) nad svakim osjećajem odgov-
ornosti i strasti za javno (opšte) dobro; drugo, pretpostavljenost organicističkih i
holističkih principa politike i političkog svakoj individualnoj autonomiji i suv-
erenosti građana; treće, nastojanje da se „upravnom centralizmu“ i „despotizmu“
parira s pozicija plemenskog autarkizma, separatne partijske discipline i slijepe
odanosti lokalnim vođama ili ekstremnim „pokroviteljima“. Imali se to u vidu,
građanima se nije bilo teško opredijeliti.
Posao koji čeka pobjednike biće mnogo teži. Građani su im dali podršku koja
im omogućava da imaju apsolutnu premoć u Parlamentu, da sami formiraju vladu
i da iz te pozicije odlučuju o svim važnijim pitanjima, ne samo u domenu vlasti i
vladanja već, dobrim dijelom, i u cjelokupnom društvenom životu Crne Gore. Po-
zicija im je ojačana i time što faktički neće imati opozicije. Tačnije, aktuelna par-
lamentarna manjina, koja formalno nosi taj naziv, nema ni konkurentni program,
ni politički i drugi kapacitet, koji bi joj omogućio da bude valjan kontrolor i, kad
treba, kritičar vlasti. Sve je, dakle, u rukama nove vlasti i od nje zavisi gotovo sve.
I to u uslovima kada se, na samom početku svog mandata, mora suočiti s nimalo
prijatnim trojstvom, koje čine: s jedne strane, potreba da odlučno i efikasno pristupi
rješavanju nagomilanih, odista teških socijalno- ekonomskih problema građana,
radi čega će biti izložena njihovim stalnim, raznovrsnim i snažnim pritiscima; s
druge strane, činjenica da će svaki propušteni dan u tom pogledu donijeti godine
novih patnji i problema, a time i novu odgovornost ionako odgovornih za stanje u
kome se Crna Gora nalazi; s treće strane, činjenica da su veličina problema koje
treba rješavati i količina uslova za njihovo rješavanje, obrnuto srazmjerni.
Ni to nije ono najteže s čim će se nova vlast suočiti. Mnogo veća iskušenja
- 131 -
i probleme donijeće joj izbor puta i sredstava za rješavanje ovih problema.
Tako, krene li putem palijativnog otklanjanja pojedinih nasumice procijenjenih
„neuralgičnih tačaka“, eto nastavka već iskušavanog oportunizma, na čijem kraju
zakonito sljeduje anarhizam stalnog „popuštanja“ prevrtljivih partijskih vrhuški
„vjernim“ sljedbenicima, i obrnuto. Ako se opredijele za diktat „apsolutnog uma“;
čemu bi mogla da posluži i nedavna „velika rokada“ u rasporedu funkcija unutar
„najveće“ partije, eto novih privida radikalnog zaokreta, i eto novih monopola,
zloupotreba i zastranjenja.
Popusti li pritisku onih koji, u ime „pravde i morala“, zahtijevaju primjenu
istih kriterijuma i principa na sve i svakoga, eto šanse za ukidanje nekih mo-
nopola, uzurpacija i privilegija, ali eto i razloga za mnoga nova nezadovoljstva i
napetosti, opstrukcije i destrukcije. I eto iskušenja da se, u ime „disciplinovanja“
ili „odobrovoljavanja“ onih koji se tom radikalizmu suprotstave, pribjegne novim
„krajnjim mjerama“.
Pristupe li izabrani definisanju reformskog projekta kao skupa mjera i akcija
u čijem sprovođenju svi zainteresovani učestvuju, s istim pravima i obavezama,
eto otvaranja tako neophodnog slobodnog razmjenskog procesa između vlasti i
građana, eto društvenog prostora u kome će realni životni ciljevi i potrebe biti
ispred i iznad apstraktnih opštih ciljeva i interesa, eto demokratije i demokratskog
puta i sredstva rješavanja društvenih pitanja i problema, eto mogućnosti za
legalno ispoljavanje razlika i raznovrsnosti, eto prilike da se podanik izdigne do
nivoa građanina i eto šanse da Crna Gora zakorači u društvo slobodnih i razvijenih
evropskih zemalja. No, eto i kraja neograničene moći i neprikosnovene vladavine
„najveće“ partije. Drugim riječima, opredijele li se za takav kurs, izabrani će
otvoriti široko put reformama koje su obećali, ali i zatvoriti put kojim su došli u
poziciju da sopstvenim izborom opredjeljuju sudbinu Crne Gore.
Kakav će biti izbor izabranih, znače se uskoro. Pokažu li spremnost da se
odreknu apsolutne vlasti i moći, u korist razmicanja granica slobode i demokratije,
eto neophodnih reformi u Crnoj Gori, i eto početka kraja ekonomske i socijalne
bijede u kojoj grca. Bude li izbor izabranih drugačiji, slijedi nastavak dosadašnjeg,
samo u goroj varijanti.
dr Radovan Radonjić, novembar 2002. godine
- 132 -
Pogled kroz teodolit
CRNA GORA U SVETOSAVSKOJ DŽAMAHIRIJI

Istorijska tragedija Crne Gore je što su je njeni nesrećnici i nikogovići već više
od jednog vijeka podastirali pod visokokljuni opanak velikosrpstva i pod krst
dva puta anatemisanog svetosavlja; da Crnogorci drže do svog dostojanstva,
ubogi Amfilohije Radović nikad ne bi uneredio crnogorski stožer – tron Svetog
Petra Cetinjskog
Dok se rijetki crnogorski intelektualci i novinari bave posljedicama i Am-

filohijem Radovićem, mnogi srpski intelektualci, iako sa decenijom docnje,
posljednjih mjeseci analitički rastaču vrh i strategiju Srpske pravoslavne crkve.
Otvoreno pišu i govore da Srpska pravoslavna crkva, od izbora vladike raško-
prizrenskog za patrijarha – Pavla, i njegovim blagosiljanjem, u Sinod SPC
ustoličenih svetosavaca i justinijanaca – „mula“ srpskog pravoslavlja - Amfilo-
hija Radovića, Atanasija Jevtića i Irineja Bulovića, čini sve da Srbiju proglasi
„božjom državom“, a srpski narod „božjim“ ili „nebeskim“, odnosno da od „srp-
skih zemalja“ – Srbije, Crne Gore, Republike Srpske, Republike Srpske Krajine
i Makedonije napravi pravoslavnu, svetosavsku džamahiriju.
Taj i takav „sveti“ vrh Srpske pravoslavne crkve, od Crne Gore je naprav-
io pravi vjerujući, civilni, pa i vojni poligon za provjeru svih velikosrpskih
apetita: širenje svetosavlja i stvaranje „velike Srbije“, asimilaciju Crnogoraca
i definitivno prisvajanje njihovih manastira, crkava i drugih sakralnih objekata,
potiranje Crnogorske pravoslavne crkve, crnogorske kulture i istorije, ekaviza-
ciju crnogorskog jezika i razvijanje „crnogorskog spartanstva“, kao oružanog
„junaštva u odbrani srpstva“. Naravno, znao je on da time u glavu bije i bilo
kakvu pomisao na odbrambeni sistem ili samosvijest Crnogoraca, da će dovesti
pod sumnju crnogorsku samoodrživu maksimu o multietničkom i multikonfe-
sionalnom životu, da će ih odaljiti od evropske civilizacije i od dobrog i mirnog
života sa komšijama.
Kompromitovani vladika
Za pravoslavne Crnogorce, pogotovo za njihov umni soj, kola samosvijesti

su krenula niz mentalnu strminu onog trenutka kada su patrijarh Srpske pravo-
slavne crkve Pavle i njegov Sinod odlučili da na najvažniju „stolicu uticaja“
– na tron Svetog Petra Cetinjskog - „ustoliče“ kompromitovanog vladiku banat-
skog - Amfilohija Radovića, mentalnog srpskog crnorukca i žandara na službi u
„srpskoj Crnoj Gori, inače „poreklom“ iz junačkog moračkog plemena, koje se
- 133 -
vijekovima borilo za čast i slobodu Crne Gore. Nevjerovatno je kako je pored
njih protutnjao taj mašinovođa „voza zla i krvi“, taj četovođa mržnje, rata i an-
ticrnogorstva“, taj doktor „mengelizma“, bolje reći – kako su dozvolili da on,
mimo Ustava i zakona, na velika vrata uđe u crnogorsku politiku, u crnogorsku
kulturu i medijski sistem, da crnogorskim parama postane najveći i nekontrolisa-
ni investitor, i da bez posljedica pljuje po svemu što je crnogorsko, da uneređuje
crnogorske svetinje i nacionalne Crnogorce, da postane perjanica velikosrpskog
klerofašizma u Crnoj Gori. Samo su rijetki digli glas protiv primitivnog, inkvi-
zicijskog i zlokobnog špartanja po Crnoj Gori sa moštima „svetog cara Lazara“,
sa moštima Svetog Vasilija Ostroškog i sa zemnim ostacima hercegovačkog
„pesnika“ četničke strukture – Jovana Dučića, kada su njegovi bojovnici pro-
livali crnogorsku krv pred vratima Cetinjskog manastira.
Koliko je vrh Srpske pravoslavne crkve ugrađen u projekat „gdje srpska
noga, tu i srpska zemlja“ pokazao je i Zbornik „Jagnje božje“, u kome su srpske
vladike „projektovale“ srpske ratne ciljeve, koji su se „srpski posvetili i izrazili“
u više od 200 000 ubijenih Bošnjaka – Muslimana, u blizu 20 000 ubijenih Hr-
vata. Dokle su stigli ti „apostoli Srpske pravoslavne crkve“, i to uz punu „svetost
putujućeg sveca“ - Pavla - pokazuje i primjer nekanonskog, antihristovskog i
zločinačkog odnosa prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, prema Cetinjskoj
mitropoliji, kada su pokušali da sa vaseljenskim patrijarhom Vartolomejem i
ruskim patrijarhom Aleksejom falsifikuju neoborive dokaze o samostalnosti –
autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, koji su pohranjeni u riznici Sve-
togorska, na domak Moskve, i službenim aktima Vaseljene, u Istanbulu.
Zaludno agitovanje
No, da nije bilo posljednjih parlamentarnih izbora, da uoči njihovog

održavanja „neko“ nije „provjeravao“ i Amfilohijev politički rejting (i istakao
ga na prvom mjestu), da nije bilo danonoćnog izbornog angažmana Amfilohija
i ko zna koliko stotina kaluđera i kaluđerica, popova i đaka iz Hercegovine,
Bosne, izbjeglica iz Like, Dalmacije, Banije i Korduna, „poreklom Crnogoraca“
iz Srbije, koji su obilazili svaki kutak Crne Gore, agitujući protiv Crne Gore i
Crnogoraca, da Amfilohije nije prekršio i ovaj put i Ustav i izbornu ćutnju, i to
sve uz punu saglasnost patrijarha SPC Pavla i cjelokupnog vrha te „crkve sve-
tosavlje“, do ovih podsjećanja ne bi došlo, ne bar u ovoj prilici, osim kod ocjene
da je i ovaj put vrh SPC do nogu potučen od ponosnog crnogorskog naroda.
Ali, nije to sve!? Nakon „usvajanja“ Zakona o pravednoj restituciji“, koji je
prepisan iz srpskog teksta, koji tamo neće nikad biti usvojen ili primijenjen, bolje
reći – nakon „ozakonjenja“ svega onog što je Srbija i njena oligarhija opljačkala
iz Crne Gore, ili u njoj „pretvorila“ u svoje vlasništvo, a u to spada i 650 cr-
nogorskih crkvenih zdanja i skoro toliko imanja, Amfilohije, Pavle, Sabor i Si-
nod SPC krenuli su u bitku koju „mogu dobiti“ pred svakim međunarodnim su-
- 134 -
dom – traže da im se ta imovina vrati, jer ako se to desi, oni postaju neograničeni
gospodari i kapitalisti u Crnoj Gori, a to znači i najuticajniji politički činilac,
protivan slobodama i pravima građana Crne Gore a posebno pravoslavnih Cr-
nogoraca i njihove autokefalne crkve.
U stvari, sve napisano upućuje na to da umni svijet Crne Gore, i to onaj
ugrađen u vlastima (izvršna, sudska i parlamentarna), onaj koji je sebe smjestio
u obrazovne, naučne i kulturne institucije i organizacije koje finansira država,
onaj koji igra igre nezavisnosti, čije finansiranje i jeste i nije transparentno, mora
da se primjeri ili Crnoj Gori ili „velikoj“ Srbiji. Druge nema, jer će SPC, ako
ovako ostane, od „Voja bogomoljca“, i Amfilohijevog zeta, dobiti sve ono što
nije dobila od „Miloševićevog“ režima, koji je podržala i predvodila u ratne
pohode.
Rat protiv Crne Gore i Crnogoraca tek će početi!!! Njihova sloboda i prava
smetaju i Srbima i Evropskoj komisiji, posebno Italiji, Francuskoj i Velikoj
Britaniji!!! Crnoj Gori nedostaje lojalnost njenog umnog svijeta. Dokle?!
Čedomir LJEŠEVIĆ, novembar 2002. godine
- 135 -
Crna Gora i Srbija sve dalje od Evrope
USTAVNA POVELJA PRIJE SVEGA

„Mogli smo do sada mnogo više da uradimo, i to treba otvoreno reći.
Ostvarivanje spoljnopolitičkih ciljeva i napredak dovedeni su u pitanje“
– rekao je Svilanović u intervjuu crnogorskom državnom radiju. Savezni
ministar spoljnih poslova, kao glavni uzrok za to naveo je nedovršavanje
Ustavne povelje. Prva konkretna potvrda da je u pravu stigla je nedavno iz
Strazbura. Na redovnom, novembarskom zasjedanju, Savjet Evrope nije, kako
se očekivalo, primio Crnu Goru i Srbiju u svoju porodicu. Iz tog razloga su nam
i vrata Evropske unije zatvorena – prenijela je poruku evropske petnaestorice
portparol Havijera Solane Kristina Galjak. A kako do tog dokumenta koji se
piše blizu osam mjeseci?
Ustavna komisija završila je rad dva puta bez rezultata. Jednom u Beogradu,
nedavno, po drugi put u Beogradu. Između ta dva sastanka saopštavalo se da su
usaglašena sva pitanja, osim načina izbora poslanika. Na sesiji u glavnom gradu
Crne Gore pokazalo se da ne samo da tekst Povelje nije dovršen već da čak postoji
više verzija tog dokumenta. Na maratonskoj dvodnevnoj sjednici u Podgorici
ponovo su usaglašavana ranije dogovorena pitanja. Rezultat je da je i dalje sporno
kako će se birati poslanici u budući zajednički parlament. I ne samo to, već i
nadležnosti zajedničkog Suda. Samo jedan stav zastupali su svi članovi Ustavne
komisije – potpisnici Beogradskog sporazuma treba da razvežu Gordijev čvor.“
Gubljenje strpljenja Evropske unije
Evropska unija razočarana je neuspjehom rada Ustavne komisije, ali ne odus-

taje od toga posla. Zastoj u pisanju Ustavne povelje mogu da prevaziđu glavni
politički lideri Crne Gore i Srbije, a za to je potrebna politička volja“ – rekla je,
komentarišući pretposljednju sjednicu u Podgorici, portparol Visokog predstavni-
ka Kristina Galjak. Najvažnije pitanje, čini se, jeste upravo to! Tačan odgovor
teško je dobiti. Kako se oni koji su ovjerili potpisima martovski sporazum nijesu
oglašavali, rasle su sumnje u nastavak sprovođenja u život njihovog dogovora.
One su razbijene uskoro, i novi pokušaj bio je prije nekoliko dana u Beogradu.
Treba li i podsjećati kako se on završio? Da li, znajući šta će se desiti, ili je riječ
o dobroj prognozi, svejedno je, ali mnogi domaći zvaničnici, među kojima i ju-
goslovenski predsjednik Vojislav Koštunica, predlažu odlaganje dovršavanja Us-
tavne povelje za neko vrijeme. Ministar spoljinh poslova zajedničke države Goran
Svilanović predviđa da bi nova zajednica i njeni organi
- 136 -
Vlada, Skupština i Predsjednik - mogli biti konstituisani u februaru ili martu.
“ Ali, nije svejedno hoće li konačan dogovor biti postignut za jedan ili tri
mjeseca. Svako odlaganje znači zastoj demokratskih procesa u Crnoj Gori i Sr-
biji“ - naglašava Svilanović. A upozorenja da međunarodna zajednica gubi i pov-
jerenje i strpljenje sve su češća. Roman Jakić, predsjednik Političkog komiteta,
koji je Savjetu Evrope predložio da u članstvo primi Crnu Goru i Srbiju na osnovu
uvjeravanja političara obije republike da će ispuniti obavezu da formiraju novu
zajednicu, istakao je da obećanje nije ispunjeno. “Time je povjerenje izigrano, i
Crna Gora i Srbija nemaju baš zavidnu poziciju u očima evropskih lidera. Onaj
ko je odgovoran za usporavanje pisanja Povelje snosi odgovornost za neprijem
u Savjet Evrope i čitavu situaciju“ – kazao je Jakić, ne precizirajući misli li na
nekoga određeno. U Podgorici je početkom nedjelje boravio i njemački ambasa-
dor Kurt Leonberger, koji je najvišim zvaničnicima prenio poruku da Crna Gora
ne može računati na skoro približavanje Evropi ako se Povelja ne dovrši. Leon-
berger je otišao i korak dalje, ističući da Crna Gora na taj „put u Evropu“ ne može
računati da ide sama. Poruka i tog zvaničnika bila je jasna: karta za destinaciju
„Evropa“ jeste Ustavna povelja.
Dakle, do njenog usvajanja nema približavanja međunarodnoj zajednici
– članstva u najstarijoj panevropskoj organizaciji, početku procesa Stabilizacije
i asocijacije Evropskoj uniji. Zaklinjanje političkih elita u integracije u političke
i međunarodne institucije, a time i brzi oporavak i razvoj Crne Gore i Srbije,
polako vjetar nosi u zaborav. Bolji ekonomski standard, ono što građane najviše
interesuje, neće biti bliska budućnost ako njihove vođe ne pokažu više spremnosti
i preuzmu odgovornost za ostvarivanje onog što su obećale.
Dug spisak za Hag
Jugoslavija je nedavno prijavljena Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija

zbog nedovoljne saradnje sa Haškim sudom. Glavna tužiteljica Karla Del Ponte
zahtijevala je od osnivača Tribunala, na čijem je čelu, da oštro kazni i upozori Ju-
goslaviju na ozbiljne posljedice takvog daljeg ponašanja. Bivši savezni predsjed-
nik Slobodan Milošević, brani se pred Sudom u Hagu, od optužbi za ratne zločine
u bivšoj Jugoslaviji, na Kosovu. Njegovo izručenje nije bilo dovoljno da zadovolji
zahtjeve. „Traže se još“ Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Milan Milutinović...
Spisak je mnogo duži.
„Potpuna saradnja“ – glasno su je zatražili i Savjet Evrope, kao još jednu
obavezu za ulazak u tu organizaciju, ali i ministar spoljnih poslova Velike Britan-
ije Džek Stro. Šef britanske diplomatije nedavno je boravio u Beogradu, i to je
za kratko vrijeme bio njegov drugi susret sa jugoslovenskim kolegom Goranom
Svilanovićem. Oba puta, i u Londonu i u Beogradu, poruka je bila ista, a savezni
ministar spoljnih poslova naglašava da se mora unaprijediti saradnja i da pred
Haškim sudom moraju odgovarati optuženi za zločine u Srebrenici, Vukovaru...
- 137 -
Osim toga, u februaru se očekuje odluka Tri-
bunala o raspravi nedavno vođenoj između ju-
Na Vidovdan, 28. juna
goslovenskih i bosansko-hercegovačkih pravni-
1989. godine, Milošević, da
li slučajno, sa Gazimestana
ka. Naime, BiH je Jugoslaviju 1993. godine
poručuje: “Ako ne umijemo
tužila za genocid počinjen tokom rata. Sud u
da radimo, znamo, barem da
Hagu 1996. godine sebe je proglasio nadležnim
ratujemo. Možda se i Vlada
za taj slučaj. Tu odluku, pravnici iz Jugoslavije Srbije rukovodila logikom
pokušali su nedavno da ospore u četvorodnevnoj simbola, pa je odlučila da
raspravi u haškoj Palati mira. Ako u februaru taj Miloševića izruči Haškom tri-
sud potvrdi svoju raniju odluku o nadleženosti, bunalu baš na Vidovdan?
Jugoslaviju čeka novi proces i možda plaćanje
ratne odštete. U tom slučaju, i političke reperkusije su neizbježne. Ponovo!
Sadašnji ugled i pozicija zajedničke države Crne Gore i Srbije u međunarodnoj
zajednici je na najnižem nivou otkad je smijenjen bivši jugoslovenski predsjednik
Slobodan Milošević, prije dvije godine. To je ocjena koju je nedavno dao šef
jugoslovenske diplomatije Goran Svilanović.
Vojna saradnja s Irakom
„Jugoslavija i njena nedozvoljena prodaja oružja Iraku“ bila je tema kojom su

se u udarnim terminima i na naslovnim stranicama bavili svjetski mediji.
Otkriće te afere potreslo je domaću i međunarodnu političku scenu. Stizale su
prijetnje da ako se ispostavi da je toga bilo, stiže kazna međunarodne zajednice.
Uporedo s tim, pozivaju se Savezne vlasti da ispitaju slučaj i sankcionišu eventu-
alne počinioce.
Danima je javnost „bombardovana“ vijestima o beogradskom preduzeću „Ju-
goimport“, banjalučkom Vazduhoplovnom zavodu „Orao“ i brodu „Boka Star“,
te državnim komisijama koje će ispitati sve ugovore o izvozu. I dok sa Saveznog
nivoa uvjeravaju da će biti presječeni svi kanali šverca oružja u zemlje koje su pod
embargom Ujedinjenih nacija, posebno domovinu Sadama Huseina, da su prve
mjere već preduzete, te da će evenutalni počinioci biti kažnjeni, dotle je ta priča
još jedan u nizu događaja koji su zajedničku državu, makar za korak, udaljili od
razvijenih zemalja.
Ustavna povelja, saradnja sa Hagom i afera o izvozu oružja – tri su zadatka
savezne i republičkih vlasti za vraćanje zajednice u međunarodnu zajednicu. Ju-
goslovenski šef diplomatije Goran Svilanović prognozira da bi sljedeća godina
mogla biti uspješnija. Svilanović nadu polaže u podršku Grčke i Italije, kako kaže,
prijateljskih zemalja, koje 2003. predsjedavaju Evropskom unijom. Naravno,
ukoliko tri glavna uslova budu ispunjena. Onda bi, kaže Svilanović, „imali šansu
koju treba iskoristiti. Tada bi se govorilo ne da li ćemo, nego kada, postati članice
Evropske unije.”
Nevenka BOŠKOVIĆ, novembar 2002. godine
- 138 -
IZA UGLA
NEKA, ČOČE!
Značenje nekih reči
Cio prostor ove naše revije ispunili bi kad bi obradili riječi: ćut, muč, tišina,
ćutnja, graja, mirovina, šut i šutnja i td. Kad bi izabrali sve iz ove fefle riječi,
posebno od onog što iz njihovog korijena izvire, kao na primjer: ćutnja, šutnja,
mučnja, mučenje, tišina... nigdje kraja.
Da bi se uskratili evo samo dva komentara jednoga djeda, tako smo ga bar svi
zvali, iako nam nije bio u tolikoj svojti, mada smo ga rado slušali kad se okupimo
oko njega, a on počne:
„E, djeco moja i mili moji (jer je oko njega bilo dosta i starijih), da vam rečem
kako je bilo u moje vrijeme.
Ono poslije rata uvedoše porez na sve i svašta. Dodje kod mene jednog dana
onaj važni pa mi tutnu listu za porez. I to veliki porez! Te ja se obuci kao da idem
na slavu ili na svadbu i pravo kod onog glavnog za to u opštini. Ne da Bog kod
predsjednika, dje, crni kukavče, kod njega, nego onog što je ispod njega. Dočeka
me lijepo i ja mu onu ćagu u ruke. On otvori neke debele knjige i poče da čita:
Imaš kuću, imaš dva rala zemlje, imaš vola, imaš kravu, oko dvadeset kokošaka i
dva kokota, magarca, imaš tri kučka i to jednog doma, a dva kod brava u planini,
imaš dvije mačke, imaš 217 brava sitnih i od njih što jaradi, što jagnjadi 257 i još
po nešto što nije zabilježeno. Slušam ga ja pa vidim da on bolje zna što imam nego
ja i mislim da je sve tačno, ali se pitam ko mi prebroji sve što imam u planini, a ja
ih ne mogu prebrojati kad ihu tor naveče shvatim, a desetoro mi zakali vuci; no ko
će tačno znati. Ali neka ga, neka bude tako! Tako knjige kažu. Pogleda me onaj što
je ispod predsjednika i pita me je li tako? Uvuci ja glavu u ramena i mislim bolje
oni i knjige znaju, nego ja. Tako je potvrdih.
Na to će on koliko je poreza na što, pa na kuću toliko, na okućnicu toliko, pa
na vola, pa na kravu, pa na konja, na magarca, na krupniju i najsitniju stoku, pa
one tri (dva kučka i jednu kučku) i sve to lijepo sabra, te mi vrati tefter da se ne
bih bunio i da je sve tačno.
Viđu ja lijepo, pa mu rekoh da je sve to tako, samo da ne znam ko mi prebroji
ono što imam u planini, kad tamo niko ne zalazi, ali da ipak imam da prigovorim
na jednu nepravdu. Pita me on i spreman da bilježi, a ja mu na to da su malo poreza
odredili na onog magarca i na ona dva kučka i kučku. Na njegov začudjeni pogled
objasnih mu. Kad tovarim na onog magarca, on siromah se ne praća, već samo
trpi, pa ako će da izduši ni to ne učini naglas, samo usmrdi i to bez rike; a oni dva
kučka i ona kučka ne pitaju nikoga, no kad im se ćefne i kad im je neka nepravda
slobodno laju, zato bi trebalo na njih povećat porez i da vam bude prosto. Tako se
- 139 -
razmakosmo s andjelima.
A drugo što ćah da vam ispričam.
Vidju ja i čudim se što je ovo danas. Digne se na neki taulin neko, a oko njega
dosta svijeta koji mu pljeskaju. Onako okuražen on počne o drugome koji mu se
ne dopada, da je to nečovjek, lupež od lupeža, izdajnik, prodajnik, kopiljan i nema
tih riječi koje ja mogu da pomenem medju vama ovdje danas. I dok on to zbori,
nema tu onoga o kojemu zbori, a oni oko njega odobravaju, a drugi kažu da laže
i daj e lažov od lažova. No to sve dosadi jednome mojih godina, pa če: „Ne ljudi,
ako boga znate. Ne tako o čojku kad nije tu i kad ga nema medju nama“: I nikoga
stvarno ne bi da bilo što odgovori.
A nekad nije bilo tako, no mi je pričao i moj otac pa i djed. Bili su oni tamo dje
se dolazilo pred gospodara i pričalo se tu, uz prisustvo mnogih svašta o drugome.
To su slušali gospodari, ali nikome da kažu: Muč, ćut, šut, tišina onima okolo, ako
se uzjogune. Rekoše i za knjaza Danila kako su ga zbog rasta i izgleda zvali Zeko,
a bio je munja poput Napoleona, što je rekao onom svom visokom djeneralu: „Vi
ste viši od mene za glavu, ali vas tog preimućstva mogu odmah fišiti“. E, i Zeko je
svakome mogao da kaže i muč i ćut i šut i svima da kaže da mora da bude i šutnja
i ćutnja i tišina... ali nije, no bi saslušao sve do jedne granice, a onda prekinuo
pričalicu sa: „Neka čoče!“
Poslije toga je nastajala tišina koja nije trajala 24 ure kao ovo što ti danas
narede no je to bio zakon.
Dobro bi bilo da i mamo neke stare, kad nemamo novih, dobre zakone u
kojima bi poštovali ono NEKA čOčE ili DOSTA čOčE!
Tako završi svoja dva kazivanja naš djed oko kojega bjesmo okupljeni i
slušali njegove riječi.
Pavle ĐONOVIĆ novembar 2002. godine
- 140 -
Najniža cijena rada
BAČANJE POD VOZ

Gledala sam nedavno, a odavno nijesam, kaoubojski film. Bez Džona Vejna. O
sebi znam da nijesam odličje ženstvenosti, jer, kada su, na primjer, moje drugarice
naricale nad sudbinom Ane Karenjine, ja sam čitala Memoare Gavra Vukovića.
Valjda zato i sada radije gledam kaubojce i naučnu fantastiku nego li romantične
priče o maloj, nježnoj i plavoj i velikom, zaštitnički nastrojenom momku koji,
obično, gine da bi Njoj ubrao cvijet sa vrha litice. Dakle, u kaubojskim filmovima
na liticama nema cvijeća, a mala, nježna i plava je uglavnom u sedlu ili s kakvom
puškom u rukama, tako da mi neznatne ljubavne scene ne mogu rasparati srce
i mogu mirno, poslije filma čitati memoare drugih vojskovođa, špijuna i avan-
turista. U ovom filmu, tema je pljačka banke i onda, usput, pljačka jednog voza
kojim putuje mala plava. I kad ta mala, konačno, pogine od pištolja kauboja na ko-
jega sam tipovala, film sam proglasila remek djelom. Kauboj je, naime, pametno
zaključio da, iako mu se mala dopala, onaj novac u bisagama za koji je uveliko
rizikovao, ne zaslužuje da na kraju dana, bude bačen zbog nekakve šmizle, kakvih
je svijet sigurno prepun, ali je malo muškaraca koji to znaju.
KAD PET PUTA NAPIŠEŠ NASLOV, DOBIĆEŠ NJEGOŠEVU NAGRADU
On je znao, a ništa me ne može obradovati kao muškarac koji je nešto u svom

životu skontao i saznao.
Kod nas, nevjerovatno, ali takvih nema. Evo, na primjer: tip opljačka banku
i uhvate ga već na prvoj raskrsnici! Zavrne kakve pare u firmi, gotov je dok
ode do šaltera za avio kartu! Nema lopova kod nas. Zato je živjeti ovdje, vrlo
neispirativno. Kako nastrada takav tip? Vjerovatno se javi ženi da ne brine ili
kakvoj maloj plavoj, da ne putuje sam, i đavo dođe po svoje. A ne bi me čudilo
ni da se takav tat javio mami. Mi nikada nećemo snimiti remek djelo, jer još niko
kod nas nije skontao da mala plava, manje vrijedi od šake dolara i druge male i
plave. Pošteni lopovi su nestali, ostali su nam samo ubice zbog međa i korisnici
zloupotrebljavanog položaja.
Odbrana u komediji
I, kako da živiš u ovakvom svijetu? Živiš braneći se. A odbrana se sastoji, kad
već nema zrele i zdrave tragedije, u komediji.
Ne znam kako vi, ali meni su posebno zanimljive ličnosti naše Ličnosti. Ja
se, na primjer, oduševljavam kad čujem da je neko ko je napisao pet, doduše
dobrih priča – književnik! To me očarava. Takođe, volim da pročitam da je neki
od naših velikih književnika, dakle od onih što su napisali petsto priča, opet
napisao remek djelo svjetske književnosti. Onda, volim da pročitam kako su nam
- 141 -
sve glumice odlične. Još ne pročitah da neka
naša glumica nema što da traži na sceni. ODUŠEVLJENJE
Nijedna naša glumica, od Dragice na ovamo,
nije promašila profesiju. Čak ni ulogu. I Znaju da me ovesele i prosvjetni
divim se, kako pozorišnim kritičarima, tako i radnici. To zato što se bar oni
rediteljima, koji umiju da mi obrazlože zašto čvrsto drže onoga što su na
se igraju impotentne teme, neadekvatne dobu nikšičkom fakultetu naučili i to,
u kome živimo, ili nebitne za život ni za živu glavu, ne puštaju. Na
Koji u ovom dobu imamo, jer primjer: piše im đak pismeni
impotentnost ne valja ni u jednom dobu. Sve zadatak na temu – „Osjetio sam...
mi djeluju ispljunute s hrabrošću koja kasni „ (moderni nastavnici pa im teme
i s ponosom vječitih pozadinaca koji, kad gotovo lascivne), gdje sam treba
drugih nema, u pet svojih minuta, pucaju na da dopiše šta je to osjetio. I, dijete
malu plavu, ofarbanu. dopiše – oduševljenje! Njegoševu
Volim da čitam i o tome što misle naši nagradu. Da probam,
pjevači. Da li je „nužno dati šansu mladima“
ili je bolje da država pomogne da se i ova kulturna grana razvije“ do neslućenih
visina, jer kod nas, među visinama, svaka sljedeća visina je neslućena? Ko bi sad
znao šta da, ovim povodom, učini država?
Volim i priopćenja ženskih grupa i asocijacija. Kad me uče da sam ravnopravna
sa muškarcima. A kako mogu biti ravnopravna sa onim koji tako lako, i tako
odmah, i tako jednostavno, i tako prirodno i tako nepodnošljivo mirno povjeruju
da su svuda među nama Ličnosti? A ja ne mogu! Znači, nijesam ravnopravna.
Oduševljenje
Znaju da me ovesele i prosvjetni radnici. To zato što se bar oni čvrsto drže
onoga što su na nikšičkom fakultetu naučili i to, ni za živu glavu, ne puštaju. Na
primjer: piše im đak pismeni zadatak na temu – „Osjetio sam... „ (moderni nas-
tavnici pa im teme gotovo lascivne), gdje sam treba da dopiše šta je to osjetio. I, di-
jete dopiše – oduševljenje! Pa onda, napiše ovako: £.. Odlučio sam da i ja napišem
priču za tu Njegoševu nagradu. Da probam, makar. Međutim, kad sam ušao u
salu, vidim oko sebe sve sami odlični đaci i pomislim šta ću ja ovdje? Htio sam da
odem, ali mi nastavnica nije dala. Odlični đaci su me gledali podsmješljivo i ispod
oka... Napisao sam sastav, i sjutradan su čitali ko je dobio Njegoševu nagradu.
Stigli su i do prvonagrađenog. Kad je nastavnica pročitala da je prvonagrađeni rad
nevjerovatno maštovit, lijep, tečan i poseban, a onda pročitala moje ime, osjetio
sam ogromno oduševljenje. Zbog onih odlikaša koji su me sad zapanjeno pos-
matrali....“ Naravno, naš je nastavnik srpskog jezika, stručan i dobro potkovan,
djetetu zviznuo, ali odmah, čistu jedinicu. Jer, molim vas. Pomenuti oduševljenje
samo jednom, a to je tema zadatka, jeste za jedinicu. Da je dijete oduševljenje
napisalo pet puta, već bi se moglo pričati opetici. Uz to, naš nastavnik sa nikšićkog
fakulteta, nije primijetio da dijete konkuriše za Njegoševu nagradu“, ali je svako
oduševljenje izbrojao.
- 142 -
Naš nastavnik srpskog jezika zna da je i sam Tolstoj grdno pogriješio kad je
ime gore pomenute Ane Karenjine ostavio kao naslov svog romana, jer, trebao ga
je nazvati Bačanje pod voz“ ili £Smrt pod točkovima pomahnitale lokomotive“, e
da bi se slagao naslov sa konačnim bilansom ljubavne storije. Ali, Tolstoju nijesu
predavali naši prosvjetari, bar ne srpski jezik.
Kad se tako dobro ismijem, jedva sam živa do sjutra, do novih novina, do
novih štrajkova, odluka sindikata, radničkih zahtjeva i cijena na stočnoj pijaci.
Politički analitičari
Međutim, ono što me nasmijava do suza, ali bukvalno, nijesu ni reditelji ni
ženski lobi, ni nastavnici s nikšićkog fakulteta, čak ni tzv. savjetnici. Meni je
najduhovitije samo postojanje političkih analitičara! Politčki analitičari!?! To je
smješnije od vaših i naših akademika.
Jer, od onoga što mi analitičar saopšti, pola nije tačno, a druga polovina je de-
belo zakamuflirana. Zato što on kao analitičar, prvo – nema pojma, a drugo – mora
da se dopadne svakoj struji koja Crnom Gorom titra, jer analitičar je sinonim za
objektivnost, i onda, jadnik, naizmjenično svjetluca k’o sintetičko ćebe u mrak,
dok ne napipa onošto je htio, da se pokrije. Kao da kod nas uopšte postoji potreba
za političkom analizom! Kao da mi, još onda kad su letjele bombe po Sarajevu,
nijesmo analizirali situaciju, ono – ko će koga? Kao ad mi, još onda kad smo šetali
ulicama Podgorice u znak sjećanja na otete u Štrpcima, nijesmo znali u kakvoj
nam je situaciji i željeznički i kompletni saobraćaj? Kao da mi, još onda kad smo
sanjali da se negdje u svjietu makar proizvodi smesa za asfalt, gazeći blago do
sela, nijesmo znali da smo svi mi Vuksani? Kao da mi, još od onda otkad nam
djecu uče predkosovskom, kosovskom i postkosovskom ciklusu, nijesmo znali
da ej bar negdje neko pisao pjesme za djecu? Kao da mi, mi koji smo patuljic,
skovrani, šakali, nelojalnii, nedemokrate, nacionalisti, soc-romantičari, pervertiti,
komunjare, srbi, crnogorci, vasojevići, latini, šiptari, egipćani, jugonostalgičari,
narkomani, egzibicionisti, potomci, mudrijaši i fukare, nijesmo znali svo ovo vri-
jeme da će nam djecu obrazovati i vaspitavati studenti s nikšićkog fakulteta? Kao
da mi, književnici, akademci,ljudi što se Boga boje a ljudi se stide, ljubavnici i
zavodnici, biznismeni i urednici, prodavci cigareta i novinari, kao da mi s glavnim
ulogama, i mi iz partera i sa galerije, nijesmo svo vrijeme znali šta pušimo u maloj
i siromašnoj Crnoj Gori? Kao da mi sanjalice, noćobdije, trudnice, umirovljenici,
djeca, nijesmo znali, još davno, da Tolstoj ne bi ni pisao Anu Karenjinu zbog hepi-
enda. Kao da mi nijesmo znali što činimo?
Najlakše je tako – ne znati. Ne znati, pa jutrom, uz kafu, pročitati što znaju
politički analitičari.
Što nijesu oni, kad su tako pametni, među sve one odlikaše, zaključili
Njegoševu nagradu, šaku dolara i malu plavu. Za granicom.
Nada BUKILIĆ,novembar 2002. godine
- 143 -
Intervju: Duško Jovanović, direktor i glavni i odgovorni urednik
„DAN“
CRNOGORSKO NOVINARSTVO JE DALEKO OD

EVROPSKIH STANDARDA
„Dan” se trudi da politiku i političare „isprati“ profesionalno. A politika je,
istina, uvijek negdje između, i najbolji ste ukoliko vas niko od političara ne
voli, a svi su pomalo ljuti na vas. „Dan“ hoće da bude takav, i nada se da jeste
* Gospodine Jovanoviću, protekle decenije crnogorsko novinarstvo igralo je,

po mnogima, veoma nečasnu ulogu ratnohuškačkog i šovinističkog izvještavanja.
Da li je vrijeme takvog novinarstva i novinara definitivno okončano? Odnosno,
predstoji li nam period tolerancije i u medijima?
- I novinarstvo i novinari su kao politika i političari, što će reći – žele da
se prilagode onima kojima služe. Tolerancija u društvu uopšte, demokratizacija
društva uopšte donosiće neminovno i isti trend u medijima.
* Kakvo je stanje u crnogorskom novinarstvu danas, s aspekta
profesionalnosti?
- Vjerovatno bolje nego prije, recimo, par godina, a kudikamo bolje nego prije
deset godina. Ali, taj proces profesionalnog napredovanja medija mogu najbolje
da prepoznaju čitaoci, a ne mi koji smo u procesu proizvodnje. Međutim, mogla bi
se dati generalna ocjena da smo još daleko od evropskih standarda u novinarstvu.
Neminovno da će i naredne generacijske smjene donijeti i potrebnu svježu krv,
neophodnu za mnogo težu tržišnu utakmicu, koja predstoji. U toj utakmici državno
novinarstvo neće imati apsolutno nikakve šanse da preživi.
* Posmatrano u širem (balkanskom, pa i evropskom) kontekstu, gdje je nivo
profesionalnosti današnjeg crnogorskog novinarstva?
- Bolji smo od Albanije, ali daleko od, recimo, Hrvatske. Te dvije granice
dijeli 100 kilometara crnogorske obale. Ako nam je za utjehu, nije ni beogradsko
novinarstvo ništa bolje od podgoričkog. Iste matrice, ista škola. Još uvijek se
osjeća veliki uticaj kumrovačke škole i na Dedinju i na Cetinju. Zbog toga je
velika šteta što je Kumrovec u Hrvatskoj, a ne u Crnoj Gori.
* U kojoj mjeri je naše novinarstvo danas zavisno od struktura političke moći
u Crnoj Gori i van nje, i koliko to utiče na objektivno informisanje crnogorskih
građana?
- Skoro svi mediji su zavisni od struktura političke moći, i to, apsolutno, utiče
na objektivno informisanje. Kad ovo kažem, mislim i na štampane i na elektronske
- 144 -
medije. U jednom totalno politizovanom
društvu teško je očekivati da i mediji dišu Kada se objavi neki škakljiv
neki drugi vazduh osim ovoga. Na kraju,
tekst, osoba koja se osjeti
politika je roba koja se još uvijek i te kako
prodaje u Crnoj Gori. To pokazuje i izlazak prozvanom zove rijetko da
Crnogoraca na posljednje izbore (oko 80 objasni i demantuje. Veoma
odsto). Imajući ovo u vidu, zaključak je često se samo interesuju za
da bi štampani mediji koji bi uređivački autora. Naravno, sa jednim
zanemarili političku problematiku teško
ciljem, a to je uticaj. Način
mogli u Crnoj Gori očekivati neki tiraž.
uticaja se prilagođava i sastoji
* Postoje li „nezavisni“ mediji i
se od telefonskih poziva,
novinari u Crnoj Gori, i šta to zapravo
znači? Da li je to „nezavisnost“ samo od prijetnji, pa do fizičkih napada
partija na vlasti ili uopšte od političkih na novinara ili člana njegove
stranaka i raznih drugih centara moći? porodice.
- Postoje i nezavisni mediji i nezavisni
novinari. Nezavisni medij je onaj medij čiji glavni ili drugi odgovorni urednik ne
mora prije zaključenja lista da obavi bilo koju ili bilo kakvu konsultaciju sa bilo
kim, a posebno ne sa direktnim ili indirektnim centrom formalne ili neformalne
moći. To isto važi i za novinare.
* Može li, u kontekstu svih ovih burnih dešavanja, novinar biti nezavisan,
odnosno politički neopredijeljen?
- Novinar može da bude i nezavisan i objektivan. Međutim, to ima svoju
cijenu, i taj nezavisan put u Crnoj Gori mnogi ne vole, ni među novinarima, a
posebno u centrima političke i ekonomske moći.
Primjera radi, kada se objavi neki škakljiv tekst, osoba koja se osjeti
prozvanom zove rijetko da objasni i demantuje. Veoma često se samo interesuju
za autora. Naravno, sa jednim ciljem, a to je uticaj. Način uticaja se prilagođava
težini pojedinog problema i sastoji se od telefonskih poziva, prijetnji, pa do
fizičkih napada na novinara ili člana njegove porodice.
* Kako podići profesionalni nivo izvještavanja i poboljšati status crnogorskih
novinara? Kakva je perspektiva crnogorskog novinarstva?
- Perspektiva novinarstva prati perspektivu društva. Tržište će da bude
regulativni faktor i jednog i drugo. A sam proces će trajati koliko i sama
transformacija društva, ni brže ni sporije. Problem će eventualno nastati ukoliko
taj tržišni proces bude pod državno-monopolskom rukom, u kojem slučaju bi
nezavisni mediji i novinari imali posebno težak posao i neizvjesnu sudbinu.
* Bili ste izvjesno vrijeme neposredno politički angažovani, a i Vaš list
je takođe bio prepoznatljiv po ideološkoj obojenosti. U kojoj mjeri to utiče na
profesionalnost samog lista?
- 145 -
- To ne mogu da osjetim ja već čitaoci.
Trudim se da u uređivačkoj koncepciji bu-
Skoro svi mediji su zavisni od
dem što bliže običnom čovjeku, običnim struktura političke moći, i to
problemima. Kako ja više nijesam u politici, apsolutno utiče na objektivno
nije ni medij na čijem sam čelu. informisanje. Kad ovo kažem,
mislim i na štampane i na
* „Dan“ je u više navrata objavljivao
članke o korupciji i kriminalu u Crnoj Gori, elektronske medije. U jednom
prozivajući najviše državne funkcionere. totalno politizovanom društvu
Stiče se utisak da osim kazni koje ste dobili, teško je očekivati da i mediji
ti napisi nijesu imali drugog efekta. Je li dišu neki drugi vazduh osim
to znak da je ovdašnje društvo oguglalo na ovoga. Na kraju, politika je
takve napise? roba koja se još uvijek i te
- Problem Crne Gore je u tome što ne kako prodaje u Crnoj Gori. To
funkcionišu njene institucije. Ko može da pokazuje i izlazak Crnogoraca
reaguje ako je Tužilaštvo upleteno u sve ovo na posljednje izbore (oko 80
u što vidimo da jeste. Dakle, onaj ko treba odsto).
da se bori protiv kriminala i da preduzme
određene radnje povodom našeg ili bilo kojeg drugog pisanja sam je do guše u
kriminalu.
S druge strane, onaj ko vas gurne u ambis teško možete očekivati da vas iz
tog ambisa izvuče.
* Koliko ima istine u spekulacijama da
iza pojedinih (senzacionalističkih) napisa u Partijski monopoli niti su
Vašem listu stoje razne obavještajne službe (i razbijeni niti ima šanse da se
domaće i strane)!? u dogledno vrijeme razbiju.
- Zvuči smiješno teza da strane Prije može biti obrnuto – da
obavještajne službe bilo šta plasiraju preko partijski monopoli sve rade
„Dana“ ili bilo kojeg drugog medija u Crnoj
da razbiju medije. I uspijevaju
Gori. Prvo, kome može Crna Gora da bude
obavještajno interesantna i korisna?! Sve u tome.
protivnik, ili korisnik informacija?! Sve vlade
iz ovog regiona su više nego servilne prema svjetskim centrima moći, tako da su
neki paralelni uticaji nepotrebni.
Drugo, zašto bi neko obavještajno koristio medije da nešto plasira kada,
jednostavno, može da ovdje dođe, bude i obradi sve što mu treba bez ikakve
kontrole ili podnošenja računa bilo kome?!
* Koliko su naši mediji doprinijeli razbijanju partijskih monopola u Crnoj Gori?
- Partijski monopoli niti su razbijeni, niti ima šanse da se u dogledno vrijeme
razbiju. Prije može biti obrnuto – da partijski monopoli sve rade da razbiju medije.
I uspijevaju u tome.
- 146 -
* Iako smo na ivici egzistencije, političke teme i dalje apsolutno dominiraju
u ovdašnjim medijima, pa i u „Danu“. Kada će se u medijima više pažnje
posvećivati „običnim“ – egzistencijalnim temama?
- Već se posvećuje, ili bar pokušava. Međutim, čitaocima ne možete preko

noći uskratiti najveću zabavu posljednjih desetak godina. A to je politika. To
odvikavanje mora ići postepeno da bi po tiraž bilo bezbjedno.
Veselin KONJEVIĆ , decembar 2002. godine
- 147 -
MOJ STAV
MORALNA PROSTITUCIJA
Milova sabrana djela: ratovi i poniženja; mržnja i zavade među Crnogorcima;
milenijumska izdaja; jednopartijska tortura; život izatkan od obmana
prevara i bijede; saradnja sa mafijom; trgovina ljudskim dušama i tijelima;
zaštita kriminogenih grupa; namještanje izbornih rezultata; potpuna
korumpiranost tužilaštva, sudstva, policije i svih slojeva društva; prostitucija;
droga; uništenje pomorskih kompanija, Jugopetrola i sveukupne privrede;
obrazovanja, zdravstva, kulture; totalni društveni kolaps do potpunog
sunovrata i u bezdan mraka! Sve to za samo 14 godina?! Mnogo! Mnogo, pa
da je lično Lucifer
Za koji dan, tačnije, ili sasvim precizno, 10. januara 2003. navršiće se 14
godina Milove samovolje!? Nije neki jubilej, ali su djela nezaboravna! Teško je,
na čitavoj planeti, naći još jednog samodršca koji je svoj narod tako unesrećio,
toliko unizio, do bijede osiromašio, ublatio, s okruženjem i sa samim sobom do
zakrvljenosti zavadio, obespravio, da im je zabranio i osnovno ljudsko pravo –
pravo na samoopredjeljenje (!?) Zaista je veoma zanimljivo kako je sve to Milo za
14 godina svog samovlašća uspio?! No, možda će nam uskoro objasniti zamjenik
državnog tužioca Italije Đuzepe Šelzi, kada javnosti prezentira podatke iz fascikle
N 742/99 RC i podigne optužnicu.
Nije Milo sve to sam. Zdušno su mu pomagali Svetozar Marović, Filip
Vujanović, pa Bulatovići (njih je poviše), te mnogi kumovi, školski drugovi,
prijatelji, pa razni buljukbaše, te intelektualni podrepaši okupljeni u DANU,
crnogorskom PEN-u, nezavisnim Milovim medijima, mnogobrojnim udruženjima,
NVO i gdje sve ne; novopečeni biznismeni, ratni i antiratni profiteri, poltroni,
poslušnici, ponizinici, puzavci, ližisahani, ulizice, beskičmenjaci, skutonoše,
čankolisci, popružnjaci – sav taj svijet obezličenih, ljigavih aveti, koji brinu samo
da im je korito puno i postelja topla, da mu zlatni sindžiri zveče oko vrata, ruku,
nogu, pa i između Auri scra fames, quid non mortalia cogis pectora, kako napisa
Vergilije (Aen, III 57).
I eto Milovog uspona moći i nadmoći. Sve mu blagoslovi izbezumljeni,
obesvješćeni, obespamećeni narod snažno mu kličući kao da se Bogu i svim
Svecima zaklinju na vjernost, odanost, poslušnost, poniznost – predano radeći da
sebe što uspješnije satru, samelju i unesreće, samo da im Milo bude zadovoljan i
bezbrižan. Aetas parentum, peior avis, tulit nos nequiores, mox daturos vitiosiorem,
kako bi rekao Horacije (Carm. III 6,46). Ili, Lukrecije u svom djelu „O prirodi
stvari“ (De reum natura, II 14) „O miseras hominum mentes, o pectora ceaca!“
- 148 -
Intelektualni podrepaši
Servilni intelektualni podrepaši sve u najprobranije riječi zaodijevaju, lijepo

reče da se što udobnije pod njegove skute smjeste, blagosiljajući dan kada ih je
Milo udostojio da mu stopala ližu, pa, i kad ih osamari i popruge im popritegne,
još ih omamuza, iil korbačem šiba, oni svi srećni pričaju da češagijom, ili još
nježnije, četkom čisti njihova prljava tijela, timari ih da ljepše izgledaju, da se
što dostojanstvenije uznose. Vergilije bi rekao u svojoj zbirci izabranih pjesama
„Aeneis“: „Animus meminisse horret“.
Iako ispod samara kojim ih je častio nema stelje ne smeta im, čak se ponose
prebrojavajući sadna kao rane s Vučjeg dola, izjednačavajući sebe sa kuršumima
izrešetanim barjakom krstašem. Blaženi siromašni duhom, kako piše u Novom
zavjetu, Evanđelje po Matiji, 5, 3. Latini su, pak zapisali: „Blandum laudatur
a malis mendacium“ (Phaedr, Append. I 24, 25). Jer, „Calidum optimum
mendacium“.
Slavni engleski dramski pisac Harold Pinter sasu istinu u lice predsjedniku
SAD Bušu, šefu jedine velesile na planeti, kada je u svečanoj dvorani Torinskog
univerziteta primao počasnu diplomu koja mu je dodijeljena za njegov doprinos
lingvističkoj nauci i stranoj literaturi. Evo im samo jednog citata iz Pinterove
besjede: „Predsjednik Buš je rekao: „Nećemo dozvoliti da najgore oružje ostane
u rukama najgorih šefova država svijeta. Pravedno. Pogledaj se u ogledalu, lje-
potane. To si ti“.
Marco Neiroti u „La Stampi“ piše da nije štedio ni svog premijera Tonija
Blera. Još jezivije je ono što je njemu rekao. Ali, ko je Pinter, a ko su ONI.
DANU-uovci, PEN-ovci i oni miloumnici! Sve i da im na tanjir ponudiš,
oni ne bi imali hrabrosti ni da pročitaju takav tekst, jer „Difficulter reciduntur
vitia, quae nobiscum creverunt“; zapisao je Seneka.
Za intelektualne podrepaše Milo je „Aere perennius. Niko nema pravo da
mu bilo što prigovori. On im to uzvraća neprestanim punjenjem korita.
U takvoj sredini, s takvim pretpolitičkim narodom, a tek podaničkim intele-
ktualcima i sramnim analitičarima, čija personifikacija je trojac DVB, upregnut
u Milovu kočiju. Milu, zaista, nije bilo nimalo teško da ostvari tako zapanjujuća
djela. Kad god je pokušano da se nešto mijenja, za dobro naroda i države Crne
Gore, nastajala je prava pobuna novinarskih udruženja (neće oni iz jarma vlasti),
pisaca, naučnika, građana, brojnih NVO (koje obično ništa ne rade sem što troše
novac, i sam Bog zna kako i od koga dobijen), graknuli bi kao sinje kukavice
Milovi analitičari, naročito trojac DVB, i ko se sve ne bi našao u tom kakafoni-
jskom horu. Jer, „Sermo datur cunctis, animi sapientia paucis. „Cato, Dist I 10).
Zašto u takvim uslovima da ne radi što god mu se prohtije? Istina, već nas
glava boli od tih njegovih nestašluka i igrarija. Vergilije bi rekao: „Claudite iam
rios, pueri: sat prata biberunt.“
- 149 -
Da Crnoj Gori ne svane
Čim je završio ratove, a znamo i jednu od njegovih istorijskih sentenci:

„I šah sam zamrzio zbog šahovnice“, potrudio se da prigrabi apsolutnu
vlast, obećavajući suverenu, demokratsku, međunarodno priznatu državu
Crnu Goru! Da bi obmana bila što ubjedljivija, sa LSCG-om potpisao je
ugovor – sporazum da će u maju 2002. raspisati referendum!? Ali Milo
ne bi bio Milo kada bi bar jednom održao riječ. Iznenada, rekao bi Seneka
– „Dies ater“ je došao 14. mart. Oko tri sata izjutra Milo i Filip su potpisali
Beogradski sporazum, u pravo vrijeme – da Crnoj Gori nikad ne svane!
Vjerni drugovi su iznevjerili sve, pa i one koji su im iskreno vjerovali.
Tajno, kako se i vrši, svaka izdaja, potpisali su smrtovnicu Crnoj Gori. I,
niko, a ma baš niko, sem dvadesetak hiljada normalnih, zdravih, odvažnih,
pametnih, smjelih, koji razmišljaju svojom glavom, rekoše da je to izdaja.
Još kriknuše: „Non bene pro to to libertas venditur auro! Baš briga Mila i
Filipa što oni govore – trgovina je obavljena, i kvit!
Intelektualne gromade DANU i PEN-a, državni, a tek MIlovi nezavisni
mediji, zapjevaše odu Milu što je takvu i toliku sreću priuštio Crnoj Gori.
Ali što ćeš? Stara je istina: „Omne tempos Clodios, non omne Catones
fert!
Milo, Filip, Sveto, a tek ekvilibrista Miško, pa mlađani Lukšić (poeta!) i
Sekulovi (romanopisac!) i servilni intelektualci – svi u horu zagraktaše kao
crni gavrani (znamo kakve oni glase donose) da je Beogradski sporazum
izuzetna sreća za sve Crnogorce. Rekoše i to veoma glasno i moćno da prvi
put poslije 1918. njeno ime postaje međunarodni činilac, umjesto da su
iskreno priznali: dio, regija Srbije!
Ubjeđivali su narod da je to državni savez, pa savez država, a ispala
je unitarna država!? To je ozvaničeno ovih dana, preciznije početkom
decembra. Poslije osmomjesečnih nadgornjavanja Milo i Filip pristadoše
na sve što im Srbi narediše. Poništiše i Beogradski sporazum. Napraviše i
potpisaše Ustavnu povelju, stariju od ustava članica, Sud stariji od sudova
navodnih država, pristadoše i na neposredne izbore. Pristaće i na sve što
Srbi narede. Lako je komandovati (ucjenjivati) u grijeh ogrezlom.
Vrli crnogorski vlastodršci, svjesni da je sve potonulo, jedino brinu o
sopstvenim foteljama. Više ne odlaze ni na dogovore o pisanju zakona i
razradi Povelje. Sve su prepustili Srbima, ukoliko oni uspiju da se dogovore
sa crnogorskim posrbicama, kojima nije dovoljno dobro za srpstvo ono što
autohtoni Srbi predlažu. To Žiku i družinu vrijeđa. Oni hoće milju dalje.
Psihološki, to je lako razumjeti, dodvorica, uljez se mora svakog trena
dokazivati, i opet će mu malo vjerovati oni kojima nastoji pod sjedala da se
uvuče. No, takvi su Aegri somna.
- 150 -
Przničavi Milo
Opet ćute intelektualne gromade. Przničavi Milo nastavlja svoje inaćenje.

Sujeta mu je do bola povrijeđena jer su mu SAD i EU zabranile da se kandiduje na
predsjedničkim izborima. Selzi obećava da će mu poslati novogodišnju čestitku,
čak će je proslijediti i Interpolu. Sad je Milo mandatara. Muku muči već dva
mjeseca kako da sastavi novu, reformističku vladu eksperata. Kad, ne samo da
nije ispoštovao nalog EU da u budućoj vladi bude najviše devet ministara, već u
novoj vladi sve stari ministri. Ukinuo je Sekretarijat informisanja, jer su i onako
sva informativna sredstva pod njegovom kontrolom, a u informativnom mraku se
najuspješnije pliva mutnim vodama. Jedino mu sujeta nije dozvolila da nominuje
i starog ministra MUP-a. Boji se tog bezobzirnog Jovićevića. Razotkriva trgovinu
bijelim robljem, osmišljavanu životinjskim nagonima crnogorskih moćnika. Ako
to dopušti, polovina uglednika DPS-a i crnogorskog establišmenta preseliće se u
Spuž. Istina je, Milovo nepovjerenje prema Jovićeviću je veoma staro. Nije ga
oprao ni snažan predizborni poklič da Milo još dugo Crnu Goru vodi u svijetliju
budućnost! A kud će svjetlija od ove gdje ju je već doveo? Boji se Milo, mogao
bi se taj čistunac drznuti da pođe i korak dalje u otvaranju Pandorinih kutija.
Pitanje je onda gdje bi se našli Milo, Svetozar Marović, ekvilibrista Vuković,
Branimir Gvozdenović i mnogi drugi. Zna Milo da je: Miserimum est arbitrio
alterius vivere. Moram ga pitati: kada to zna, zašto prodade Crnu Goru.
Umiješao se Milo i do debelo u trafiking: ne da Boba (Božidara Vukčevića,
državnog tužioca, jednog od aktera trafiking) ni za kakvo blago. Jednako su
u grijehe ogrezlih a takvi najbolje i najsigurnije jedan drugoga čuvaju. Na
njihov mig osilili se advokati trgovaca živim ljudskim mesom, žene i rodbina
osumnjičenih, pa grupe građana – pišu peticije i presuđuju prije suđenja, tvrdeći
da su osumnjičeni nevini!? Čak i jedna protuva, koja je svakoj čorbi zaprška, u
subotu s ekrana države TV izruguje se nesrećnim žrtvama, karikirajući i pravdu
i oštećene. Izrugivao se i Crnogorcima, tvrdeći da ne znaju što su prostitutke, kao
da njega ne gledaju svake subote na TV ekranu. Graknule sve čavke da zataškaju
aferu. Ali, ne daju SAD i EU. Već u utorak, 17. ili srijedu, 18. Milo će i mati pun
kabinet gostiju. Kako će sa njima razgovarati – saznaćemo. Znam da mu neće biti
lako jer ga dobro znaju.
Jest’ da sam odužio. Kratim trećinu teksta. Opakim moram makar nagovijestiti
kako Milo dobro trguje prodajući Crnu Goru. Da bi sve ostalo u domenu obmana
i laži objavili su da su „Jugopetrol“ grčkom „Helenik petroleumu“ prodali za 65
miliona eura, a stvarna cijena je 38 miliona! Taj podatak je objavljen u Slubženom
listu RCG br. 54 od 10. oktobra 2002. I u odluci vlade RCG br. 02-4438, od
10. oktobra u čl. 1 stoji da je „Jugopetrol“ prodat za 38 672 109 eura. Nije to
sve. „Helenik petroleum“ je uzeo 25 miliona USA dolara sa bankovnog računa
„Jugopetrola“. Tim novcem gradi grčki naftovod prema Jadranskom moru. Ni
to nije slučajno niti neproračunato. Crnogorska vlada, čitaj Milo, Heleniku je
- 151 -
prodala i nalazišta nafte i gasa u crnogorskom podmorju. To je ogromna pljačka.
Stručnjaci tvrde, a to je objavila i američka štampa, da su naše podmorje i Kosovo
najveći rezervoari nafte u Evropi. Procijenjeno je da crnogorsko podmorje krije
preko 80 miliona kubnih metara prirodnog gasa i više od pet miliona barela nafte!
Poslije ovih podataka svima mora biti jasno da bivša predsjednica crnogorskog
parlamenta Vesna Perović nije neosnovano upozoravala kakav je kriminal i koliku
štetu donosi prodaja kotorskog Jugopetrola.
Ovo je samo skromni kroki Milovih sabranih djela.
Lale Novičin BRKOVIĆ , decembar 2002. godine
- 152 -
Crna Gora i dalje bez adrese i puta
VRIJEME KUKAVIČLUKA
Zar ista Amerika nije uputila poruku Crnoj Gori : ”Ljudi, ne znamo mi šta vi
hoćete! Niko od crnogorskih zvaničnika ne traži suverenu državu! Ako se za
nju izborite – priznanje je neminovno!” Zašto i s kojim moralnim pravom nas
ponovo varaju? Zašto ne saopšte da su sa DOS-om dogovorili da čekaju do
januara, da onda, pod pritiskom svijeta, skrpe Uniju mimo volje građana
Koštunica čak udara vrlo podmuklo; na zasjedanju Evropskog parlamenta on

“ne vidi nijedan valjan razlog zbog kojeg Muslimani i Albanci ne bi živjeli u jednoj
državi.” Briga za ova dva naroda? Priče za malu djecu. On čak sa predstavnikom
tog jednog naroda, Ibrahimom Rugovom ne želi ni da se sastane, a kamoli da
vodi brigu o Albancima. Njih je posjećivao sa kalašnjikovom – sasvim dovoljna
poruka Kosovarima. Sa dijelom Muslimana je završio posao preko beogradskog
muftije i Sulejmana Ugljanina, posao koji je uglavio Milošević obećanjima o au-
tonomiji Sandžaka. Medjutim, duboko sam uvjerena da se ovaj plan izjalovio iz
jednog jedinog razloga – uvijek su crnogorski Muslimani i Albanci bili posebni
u smislu ljubavi i odanosti Crnoj Gori, koju duboko doživljavaju kao svoju do-
movinu. I dodatna “špica” o tome da li su Muslimani ili Bošnjaci nije ubačena u
cilju iskrenog spoznavanja suštine svog nacionalnog bića, već jedino i isključivo
zbog homogenizovanja naroda i ciljeva davno dogovorenih u Beogradu. Prilikom
jedne rasprave u Ulcinju sa nekim kolegama i intelektualcima iz Beograda, up-
orno sam bila ubjeđivana da će, kad dođe “stani-pani”, Muslimani i Albanci Crne
Gore odbaciti mogućnost suverene države, jer, po njihovom mišljenju, njihove
želje su velika Albanija i zelena transverzala, pobogu! Nijesu me uopšte ubijedili.
Ja i dalje vjerujem, duboko vjerujem, da upravo oni više vole Crnu Goru nego
mnogi Crnogorci podijeljenih mozgova. Perfidna igra koju nova srpska elita igra
izgleda da se svodi na rušenje Mila Đukanovića. Ne vidim drugog razloga ljubavi
DOS-a i SNP-a, njihove povezanosti sa Srpskom pravoslavnom crkvom (koja
uopšte ne iznenađuje), njihovog bljutavog zalaganja za Jugoslaviju, koju pljuju
gdje stignu, samo iz kalkulantskih, nacionalističkih razloga, skromni “tonovi” po-
jedinaca, partija i udruženja, koje državni mediji tu i tamo puste, dokazuju koliko
je srpsko društvo bolesno i opsjednuto idejom velikosrpstva. Tu mjesta za Crnu
Goru nema. Otrcano zvuče poruke koje predsjednik takozvane Jugoslavije šalje u
svijet: “Ja sam za referendum, ali da ostanemo zajedno!” Ko je više budala da ne
razumije! S kojim pravom ima iko da odluči osim nas, i o kakvoj crnoj demokrati-
ji ovi “filozofi” govore? S druge strane, i Crna Gora boluje, ali od svojih političara
i njihovih igrarija, koje se svode na parolu: čuvaj fotelju po svaku cijenu, pa ako
treba i na račun Crne Gore. Jer, NEMA moralnog opravdanja za planove koje nam
- 153 -
pripremaju: nema suverene države ako nema svoju vojsku, monetu i diplomatiju!
Nema suverene države koja ima dvije stolice u Ujedinjenim nacijama! Nema su-
verene države koju prave partije, a ne njeni građani! To piše u svim knjigama
političkih sistema, to su pravila, koja ne mogu mijenjati neki naši vlastodršci, jer
im takve nebuloze niko u svijetu neće priznati. Zar poslije kristalno jasnih poruka
koje su strane diplomate saopštili usred Podgorice, ima živog čovjeka u Crnoj Gori
koji to može da povjeruje? Zar stoga funkcioneri DPS obilaze gradove Crne Gore
da ubijede narod da je to moguće? Zar ista Amerika nije uputila poruku Crnoj Gori
(i nama novinarima koji su prošle godine bili gosti Stejt Dipartmenta): “Ljudi, ne
znamo mi šta vi hoćete! Niko od crnogorskih zvaničnika ne traži suverenu državu!
Ako se za nju izborite – priznanje je neminovno!” Zašto i s kojim moralnim pra-
vom nas ponovo varaju? Zašto ne saopšte da su sa DOS-om dogovorili da čekaju
do januara; da onda, pod pritiskom svijeta, skrpe Uniju mimo volje građana; zašto
u GRIN-u, prvoj potpunoj i čistoj građanskoj organizaciji (dok ne pokušaju da je
uprljaju partijski), vide neprijatelja svojih planova; zašto je poručeno aktivistima
DPS da ne potpišu peticiju; zašto je crnogorskoj policiji sugerisana ista stvar;
zašto strahom od gubitka posla, ubijaju građansku nit – primarnu odrednicu sva-
kog od nas, zašto se iskreno ne obrate ovom jadnom narodu i zašto mu ne dozvole
da slobodno ne odluči? Jedan moj prijatelj mi reče: “Posijano je sjeme suverene
Crne Gore, i niko to sjeme ne može više da spriječi da klija i raste. Dolazi vri-
jeme nekih novih ljudi, mladih ljudi, stasava jedna nova generacija, koja nema šta
da izgubi, koja mnogo šta nije dobila, koja ima hrabrosti, kojoj nijesu autoriteti
sadašnje političke figure Crne Gore i Srbije, generacija koja će se izboriti za svoju
budućnost, bez kompromisa i bez tajni, bez poltronstva, vjeruj u nju, jer vjera u
mladost je vjera u neku buduću, slobodnu Crnu Goru!”
Tanja KNEŽEVIĆ, novembar 2000. godine
- 154 -
UDRUŽENJA I INICIJATIVE
U VARAŽDINU ODRŽAN SKUP SAVEZA

CRNOGORSKIH ASOCIJACIJA EVROPE
Crnogorsko udruženje “Montenegro-Lovćen” iz Varaždina i Hrvatsko-cr-
nogorsko društvo prijateljstva “Croatica-Montenegrina”, iz Osijeka, bili su
domaćini skupa SCAE (Saveza crnogorskih asocijacija Evrope), koji je održan
u Varaždinu od 1. do 4. marta ove godine. Domaćini su učesnicima skupa, ko-
jem su prisustvovali predstavnici udruženja građana ili prijatelja Crne Gore iz
Njemačke, Francuske, Švajcarske, Slovenije, Češke, Mađarske i domaćina – Hr-
vatske, pripremili ugodan kulturni program, prezentirajući na taj način veoma
bogatu kulturnu baštinu drevnog grada – Varaždina, čije se ime prvi put pom-
inje u istoriji 1181. godine i koji je od 1766. do 1776. bio glavni grad Hrvatske.
Od posjeta dvorcu iz 17. vijeka, u kojem je smješten Gradski muzej, i drevnoj
Ursuličkoj katedrali, zatim prijema u Gradskoj vijećnici, podignutoj još 1523. go-
dine, posjete Entomološkom muzeju, sa oko 60 000 izloženih insekata iz regiona,
pa do izložbe radova akademskog slikara Gojka Banjevića, koja je veličanstveno
oplemenjena kratkim koncertom i divnim glasom domaće sopranistkinje Barbare
Othman, s arijama iz operete “Grofica Marica”, gosti iz SCAE imali su priliku
da se zaista uvjere u bogatstvo kulturnog života ovog simpatičnog grada. Nakon
svečane večere kulturno-zabavni program veoma uspješno i znalački je zaokružio
Čedo Đukanović, predsjednik Kulturno-prosvjetnog društva “Morača” iz Kranja,
prigodnim recitalom i pjesmom uz strune gusala.
UVAŽAVANJE RAZLIKA
Tokom sastanka SCAE, koji se odvijao u radnoj i dinamičnoj atmosferi,

nastojeći da svoj rad usmjere u pravcu racionalnijeg i korisnijeg djelovanja,
učesnici skupa diskutovali su otvoreno i kritički. Pošto različita udruženja ovog
saveza, iako imaju jednake ciljeve, rade pod različitim organizacionim, materi-
jalnim i društvenim uslovima, prisutni su se saglasili da te razlike moraju uzi-
mati u obzir prilikom organizovanja pojedinih zajedničkih programa. Takođe je
dogovoreno da udruženja, koja rade pod težim materijalnim uslovima plaćaju niže
članarine od ostalih. Na sastanku se dosta diskutovalo o programu “Majski susreti
u Baru”, za čiju je pripremu i organizaciju još ranije formiran odbor sa Vojislavom
Vuksanovićem na čelu, potpredsjednikom SCAE za Njemačku. Članovi odbora
već su boravili u Baru, kako bi se sa tamošnjim partnerima dogovorili o detaljima
ovog interesantnog programa. Predviđeno je da članovi svih udruženja u okviru
SCAE, od 10. do 15. maja u Baru održe susrete. Članovi SCAE koji budu dolazili
na susrete u Baru pozvani su da sa sobom povedu i goste iz zemalja u kojima
- 155 -
žive i rade. U okviru planiranog programa održao bi se i okrugli sto, na kojem bi
učestvovali, s jedne strane, predstavnici nezavisnih i državnih medija Crne Gore,
a sa druge, predstavnici SCAE, kojom prilikom bi članovi SCAE bliže upoznali
crnogorsku javnost sa svojom organizacijom i iznosili svoja mišljenja i stavove u
odnosu na aktuelne i probleme u Crnoj Gori.
INTENZIVNA SARADNJA
SCAE je zainteresovana da uspostavi konkretniju saradnju ne samo sa

predstavnicima privrede i turizma u Crnoj Gori nego i sa nevladinim organizacijama
i medijima. Predstavnici crnogorskih udruženja u okviru SCAE dogovorili su
se da materijalno potpomognu Fondaciju “Montemedia” iz Švajcarske, koja
je glavni sponzor projekta za razvoj distributivno-prodajne mreže Asocijacije
nezavisnih štampanih medija Crne Gore “Montpress” iz Podgorice. Prethodno
je Milenko Šoljaga, potpredsjednik SCAE za Švajcarcku i član Upravnog savjeta
Fondacije, obavijestio prisutne da je već sa Službom švajcarske vlade za saradnju
i razvoj u jugoistočnoj Evropi postignut sporazum o učešću u finansiranju tog
projekta. Ovom skupu su kao gosti prisustvovali i predstavnici još nekoliko
udruženja Crnogoraca iz Hrvatske, koja pokazuju sve više volje i interesa za
bližu saradnju sa SCAE, prije svega Hrvatsko-crnogorsko društvo prijateljstva
“Croatica-Montenegrina”, u čije su ime govorili predsjednik za Osijek, gospodin
Ernest Fišer, glavni urednik “Varaždinskih vijesti” i dr sc. Milorad Nikčević,
profesor književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Jovanu Radonjiću,
predsjedniku udruženja “Montenegro-Lovćen” iz Varaždina i potpredsjedniku
SCAE za Hrvatsku, uz pomoć Fišera, Nikčevića, Mileta Bulatovića i drugih pošlo
je za rukom da u jednom malom hrvatskom gradu okupi predstavnike građana i
prijatelja Crne Gore iz evropske dijaspore, čemu su domaći mediji dali značajan
publicitet.
Zagrebački “Vijesnik” donio je i opširan intervju sa princom Nikolom II
Petrovićem Njegošem, počasnim predsjednikom SCAE, koji je za ovu priliku
doputovao iz Pariza. Učesnici skupa SCAE u Varaždinu srdačno se zahvaljuju
svojim domaćinima na srdačnom prijemu.
Milenko ŠOLJAGA, mart 2001.
- 156 -
FELJTON
S KRAJA NA KRAJ ZABORAVA (2)
Poznati crnogorski pjesnik Vitomir Nikolić posljednjih godina bavi se

istraživanjem narodnog pamćenja. Rezultati njegovog višegodišnjeg truda biće
uskoro objavljeni u knjizi “S kraja na kraj zaborava” .
Kao stari Nikšićanin, koji dobro poznaje tradiciju svog zavičaja, Nikolić
je osvijetlio neke malo poznate ili sasvim nepoznate istine iz ovih krajeva.
U nekoliko narednih brojeva, “Onogošt” će iz Nikolićevog rukopisa objaviti
najzanimljivije djelove koji se odnose na prošlost Nikšića i njegove okoline
Tvrdnja Save Nikićenovića da su peraštanski Zmajevići porijeklom iz Her-

cegovine, kao i naša pretpostavka da su baš iz Nikšića, odnosno Rubeža, može
se danas dokazivati i činjenicama do kojih smo došli u ovim traganjima po nar-
odnom pamćenju. Postoje mnogobrojni pisani i materijalni dokazi, iz kojih se
vidi da su istaknuti ratnici oduvijek u Boki Kotorskoj dobijali razne privilegije
i nalazili tamo konačno utočište. Što je najčudnije, riječ je ne samo o ratnicima
koji su poznati istoriji već i o onim drugima koje nauka nikad nije identifikovala,
kao što su, na primjer, Starina Novak, Deli Radivoje i dijete Grujica.
U prvom izdanju “Srpskih narodnih pjesama”, iz 1815. godine, kao na-
pomenu uz pjesmu “Novak i Radivoje prodaju Grujicu”, Vuk Karadžić bilježi
narodno predanje po kome su ova trojica junaka na kraju otišla u Primorje
Adriatičesko, k Risnu i Perastu”, i ostali tamo “dokle nijesu pomrli. ”
Na drugoj strani imamo istoriji poznatog Baja Pivljanina, isto tako junaka
oglašenog u mnogima epskim kazivanjima, o kome narod pjeva u jednom kolu
“Gorskog vijenca” . Ostaci Bajove kule i danas se mogu vidjeti na Dražinom rtu
(najvjerovatnije Dragovom zmajevom vrtu) u blizini Perasta. Bajov pobratim
i saborac Limo Barjaktar imao je sličnu kulu, ali na suprotnoj strani Zaliva, u
Stolivu. Bajo Pivljanin je poginuo na Vrtijeljci 1685. godine. Ta bitka i Bajova
pogibija opjevana je u onom kolu “Gorskog vijenca” gdje se kaže da je on
predvodio trideset ZMAJEVA (“Soko Bajo su trideset zmajevah”).
JUNAK POD KRILIMA
No, vratimo se Hanovima Zmajevića da bismo odgovorili na jedno važno pitan-

je. Zašto su, naime, u popularnoj nikšićkoj uzrečici upamćeni samo “Rubežani”, a
ne i “Zmajevići”, iako su ovi potonji, očigledno, bili brojniji i slavniji?
“Rubežani” su uglavnom bili carinici, zatim razni drugi pogranični službenici
i sve ono što bismo danas nazvali administrativno-tehničkim osobljem. Sa druge
- 157 -
strane, “Zmajevići” su vojnici i to, vjerovatno, stalni vojni kadar, koji su najvećim
dijelom činili svi za borbu sposobni ljudi, kako iz najbližeg, tako i oni iz najšireg
okruženja. U pitanju su, dakle, dva profila čuvara granice: civilno-birokratski i
vojnički. Nije, naravno, ni potrebno objašnjavati na čijoj su strani bile simpatije
naroda. Ali, ako nijesu ostali upamćeni u anegdotama i uzrečicama, uspomena
na “Zmajeviće” sačuvana je u mnogim drugim oblicima narodnog pamćenja. U
“Gorskom vijencu”, odnosno u Tužbalici sestre Batrićeve, nalazimo najkraći ali
najpotpuniji i najtačniji opis “Zmajevića” i njihove uloge. Oplakujući poginulog
brata, sestra Batrićeva razgovara s njim kao da je živ, pa ga u tome potresnom
samozaboravu pita: “Ko će čete sakupljati, četovođo, ko l’ krajini branit’ krilo,
bratsko krilo?”
Teritorija plemena Cuca, iz kojeg potiče Batrić Perović, činila je granično
područje prema turskoj Hercegovini. To je, znači, krajnja i plemenska i državna
teritorija (krajina) Crne Gore, koje trpi prve udare neprijatelja, ali koje prvo
mora i da uzvrati na njih, a zatim da uništi ili otjera neprijatelja. U tom smislu
Batrićeva smrt je veliki gubitak i za Crnu Goru i za njegovo pleme, a kakav je
tek gubitak za njegovu sestru, kojoj je bio “bratsko koljeno”, tj. bratska zaštita
i okrilje!
Vuk Tomanović, Batrićev saplemenik i saborac, upotpunjuje ovu sliku
kratkom i preciznom ocjenom: “To bijaše junak pod krilima” .
Ovdje smo se pozvali na “Gorski vijenac” samo zbog toga što je u njemu,
kao što vidimo, sve ono što nas trenutno interesuje, izloženo vrlo koncizno i
jasno.
Inače, širom naše tradicionalne književnosti može se naći sijaset sličnih
primjera, a da i ne govorimo koliko je takve leksike i simbolike sačuvano čak i
u našem savremenom kolokvijalnom jeziku.
ORLOVSKA TRADICIJA
Tako duboko ukorijenjen u tradiciju crnogorskog naroda, kult “krilatih

zmajeva”, odnosno “junaka pod krilima”, ostao je i do danas prepoznatljiv u
mnogim sferama našeg života. Nije ni rijetko ni čudno da se za nekog hrabrog
ratnika kaže da je “krilati junak”. Ali, isto tako, nije nikakvo čudo da takav epitet
definiše i vrijedna, preduzumljiva čovjeka, pa čak i ženu!
U vojnoj organizaciji knjaževine Crne Gore epska metafora “krilati zma-
jevi” dobila je administrativni naziv “krilaši”. Posljednji put “krilaši” se javljaju
se u vrijeme Drugog svjetskog rata kao vojska Crnogorskog nacionalnog pokreta
pukovnika Krsta Popovića.
Crnogorsko nacionalno kolo zove se “Zetski oro” (Orao), ali i kada se ne
bi tako zvalo, čovjek bi mogao u rječitoj simbolici toga kola da prepozna kako
je ono zaista orlovsko. Jer, i muškarci koji čine kolo, baš kao i oni koji u njemu
- 158 -
solistički igraju, obavezno drže uzdignute ili raširene ruke poput orlovskih kri-
la. Time se simbolizuje let, borba, ali najčešće ljubavna igra orlova. Taj ritual
naročito je prepoznatljiv u igri parova, u kojoj momak nastoji da osvoji djevo-
jku tako što će je zaskočiti i zakriliti svojim strukom. Jedan detalj iz pjesama
djevojaka koje sa strane prate i pospješuju igru parova dozvoljava jedan ovakav
zaključak. Momku koji ne unosi dovoljno žara u igri, pjevačice prigovaraju:
“Zaskočite ta djevojka, o jadove, za zlo tvoje.”
Ovi stihovi čine onaj standardni dio pjevanja koji se skoro obavezno ponavlja
prilikom svakog izvođenja kola. Ako u prirodi ili na ekranu pažljivo posmatramo
ljubavni ritual orlova, uvjerićemo se da je igra parova u crnogorskom kolu, sušta
imitacija tog rituala.
Vito NIKOLIĆ, mart 1993.
- 159 -
INTERVJU: Petar Banićević
GRAĐA OD KOJE SE PRAVE SNOVI

Poznati glumac, čije se mnoge role ubrajaju u antologijska ostvarenja na
“daskama koje život znače”, u ekskluzivnom intervjuu za “Onogošt”, govori
o tajni svog glumačkog poziva, bez mistifikacije, o svojim studentima, krizi
teatra, kao i svojim nezaboravnim danima provedenim u nikšićkom teatru...
“ONOGOŠT”: Na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu ostvarili ste gotovo

sve najznačajnije uloge u Vašoj bogatoj glumačkoj karijeri?
PETAR BANIĆEVIĆ: Jesam.
“ONOGOŠT”: Budući da je riječ o nacionalnom teatru, treba pretpostaviti
da ste to mahom uradili u okviru klasičnog repertoara koje ovo pozorište
njeguje? Koliko Vam je on ležao?
BANIĆEVIĆ: Što se tiče mog posla, mogu da budem vrlo zadovoljan.
Između ostalog, baš i zbog ovog pitanja da li je to bio klasični repertoar, budući
da gledaoci i oni koji nas ocjenjuju uvijek težište bacaju na klasične uloge. Na
Šekspira, Molijera ili naše klasike... Imao sam i sreću i zadovoljstvo da sam igrao
i moderan repertoar i da ga i danas igram. To mi predstavlja zadovoljstvo. Ja sam,
ovako, po prirodi, pomalo istraživač glumačkog izraza i nekakvih pristupa ulozi,
zajedno sa mojim kolegama. Ta izmiješanost, da je tako nazovem, izuzetno je
pogodna za glumca, ona je sa praktične strane izuzetno korisna, i to je ono što
sam ja tokom svog rada njegovao i što njegujem i danas. To takozvano razbijanje
fahova, radim i sa svojim studentima. Pomalo su nezadovoljni, a neki glumci i
nesrećni što su čitav glumački vijek proveli igrajući vrlo slične uloge, ma koliko
bili dobri ti pisci i ma kako dobre bile te predstave. Imao sam priliku da razgovaram
sa vrlo poznatim glumcima koji su isključivo igrali taj klasični repertoar, a koji su
čeznuli da igraju moderniji repertoar, da igraju drugačije uloge.
“ONOGOŠT”: Zadovoljstvo je veće?
BANIĆEVIĆ: To je ono što glumce čini srećnim, da tako kažem, jer, bez
obzira na siromaštvo u pozorištu, bez obzira na razne nedaće, to i drži pozorište; to
je neko htijenje da predstaviš, da igraš, da se prikazeš, da pronađeš, da predloziš.
Imao sam priliku da igram Hamleta od Šekspira, od Molijera, grčkih pisaca,
ali imao sam priliku da igram i u komadima koji su sastavljeni od nekih sitnih
komičnih scena, koje sam radio sa svojim kolegom Pajom Minčićem, predstavu
vrlo poznatu – “Markse, Markse, koliko je sati”, sazdanu od aforizama. Tako
da tu nije bilo neke usiljenosti, prosto sam isprobavao sebe (zajedno sa svojim
kolegama), smatrajući da glumac u svom izrazu mora da bude višestran.
- 160 -
“ONOGOŠT“: Sve je veći broj i
mladih glumaca koji jasno izražavaju U svakom slučaju, talenat je samo
svoju želju da se ogledaju i u tumačenju neko polazište, dragocjen je, nemi-
likova svjetskih i domaćih klasika? novan je da bi se radio ovaj posao,
BANIĆEVIĆ: Sigurno. Ja u mo- kao uostalom i svaki. Međutim, to
joj školi, koju vodim već šesnaest godina, je samo polazište, ali bez studi-
odnosno na mojim klasama (Akademija u oznosti, bez kopanja, bez pokušaja
Novom Sadu i BK akademija), insistiram na onoga što u žargonu imenujemo u
tome, i to je dosta veliki napor, jer se ti mladistilu “piši, briši”, bez proučavanja
ljudi, glumci smatraju predodređenim, za iz- i saznavanja pune slojevitosti tog
vjesne uloge. To, jednostavno, treba kod njih lika, tog pisca, tog vremena gdje je
razbiti, i nekom svojom pronicljivošću treba on stvarno bio (uz to, shvatajući i
ih ohrabriti da neko može da igra i druge našu sredinu i našeg čovjeka i našu
stvari. To se postiže kroz razne vježbe, da se psihologiju), bez takvog jednog
tako izrazim, i kroz različite scene, potpuno proučavanja, pravog lika i pravog
drugačije, tako da ih ja “bodem” sa stanovišta pozorišta ne može ni biti.
različitih uloga, različitih psihologija, i to se
pokazalo kao izuzetno korisno. Konačno, na mojim ispitima ćete vidjeti studenta
koji se prezentira na ispitu sa jedno pet scena skoro dijametralno različitih. Oni su
negdje bolji, prijemčiviji za neku ulogu, ali kada ih ohrabrite, strahovito se otvore i
nekada vam pokažu ono što i oni sami nijesu vjerovali da će moći.
“ONOGOŠT”: U kakvoj i kolikoj prednosti su Vaši studenti, budući da su
još uvijek u prilici da svog profesora vide u briljantno odigranoj predstavi, kao
što je nedavno bio slučaj u komadu “Čovjeka slučajnosti” – Jasmine Reza, na
sceni “Raša Plaović”, Narodnog pozorišta u Beogradu?
BANIĆEVIĆ: Velike su prednosti, jer ono što zahtijevam od njih oni su u
prilici da od mene vide na licu mjesta. Ne volim, i to je dobro da sam primijetio,
da me imitiraju. Više sam za ono što se pronađe u njegovoj psihologiji, u njegov-
im sposobnostima, koje treba vidjeti i razviti, nego da imitiraju ma kako velike
glumce. Oni ih, istina, mogu imitirati, ali samo u pogledu njihovog pristupa ulozi,
istraživanju uloge, pozorišta, itd. Međutim, ako ne posjeduje sopstvenu snagu,
onda će ostati samo imitator. I kada ste već spomenuli “Čovjeka slučajnosti”,
komad francuske dramske spisateljice, u kojem igram poznatog pisca, rekao bih
da je nešto novo. Ima nekih monoloških dodirnih tačaka s onim što sam igrao u
“Hamletu”, samo je ovo mnogo životnije. Ovdje ćete sresti čovjeka koji je i za-
vidan, i džangrizav, i velikodušan, i genijalan, i hvalisav. On se hvali kako svira
klavir, kao dijete.
“ONOGOŠT”: Poznati ste, između ostalog, i po tome što krajnje studiozno,
temeljno pristupate svakoj ulozi, proučavate i istražujete sve što bi Vam bilo
od pomoći da što više i što dublje proniknete u ličnost koju igrate. Je li to, uz
nesporan talenat, osnovni razlog za glumačke kreacije koje se pamte?
- 161 -
BANIĆEVIĆ: U svakom slučaju, talenat je samo neko polazište, dragocjen
je, neminovan je da bi se radio ovaj posao, kao uostalom i svaki. Međutim, to
je samo polazište, ali bez studioznosti, bez kopanja, bez pokušaja onoga što u
žargonu imenujemo u stilu “piši, briši”, bez proučavanja i saznavanja pune slo-
jevitosti tog lika, tog pisca, tog vremena gdje je on stvarno bio (uz to, shvatajući i
našu sredinu i našeg čovjeka i našu psihologiju), bez takvog jednog proučavanja,
pravog lika i pravog pozorišta ne može ni biti.
“ONOGOŠT”: Prije gotovo deceniju i po gostovali ste u emisiji

crnogorske televizije “Nedjeljno popodne”, kada Vas je domaćin emisije
Slobodan Aligrudić dočekao riječima: “E, moj Petre, kakvi bismo mi bili
glumci da je kojim slučajem Šekspir bio domaći pisac?
BANIĆEVIĆ: (smijeh). Da. Bili bi. Ali je velika stvar kod nas interpreta-
tora velikih klasika, pa i svakog pisca, da ga, da tako kažem, približimo, da ga
skoro stvorimo našim piscem. Srećna je okolnost da su to velikani, koji nijesu
slučajno vječiti, da su problemi i dileme tih likova, i njegovi i naši. Primjer je
Šekspir, primjer je Molijer, primjeri su velike misli, izvanredni karakteri, koje
sada gledate, tako da stvarno dobijate utisak da je to napisao neki naš čovjek.
Kada se radi neki pisac i njegovo djelo, treba ih zaboraviti (ne iznevjeriti ga),
ali u taj njegov veliki opus zasigurno treba uliti i neka svojstva, osobine naše
sredine, našeg čovjeka, tako da se taj pisac donekle uvijek pretvori u pisca
cijele zemljine kugle.
“ONOGOŠT”: Jedno vrijeme, koliko se sjećam, proveli ste u Londonu, u
Šekspirovom teatru. Koliko Vam je to iskustvo bilo dragocjeno?
BANIĆEVIĆ: Kao student, ja sam tamo bio šest mjeseci, i to mi je

značilo izuzetno mnogo. Poslije akademije i popriličnog broja uloga u Narod-
nom pozorištu i u Ateljeu 212 otišao sam u London, i tamo stvarno puno, puno
radio. Zapravo, bio sam na jednom koledžu – Roz Bruford, i izuzetno mnogo
mi je koristilo to što sam bio u sredini jednog Šekspira, u jednoj zemlji koja
se može smatrati kolijevkom pozorišta. Kažem, puno toga sam naučio. I na
našoj akademiji naučio sam puno toga, ali mi je taj boravak tamo dao nekakvu
smjelost, otvorio mi vidike, posebno u zanatskom smislu. Sreća je što mi iz
ovih krajeva ipak posjedujemo i nosimo taj duhovni dio. Naravno, ovim neću
da kažem da ni oni tamo nijesu bez toga, ali je, ponavljam, u našem poslu taj
zanatski dio izuzetno važan, a on se u toj sredini njeguje briljantno i pametno
i do današnjih dana.
“ONOGOŠT”: Od prije izvjesnog vremena, koliko mi je poznato, u Vašem
rodnom Nikšiću, pozorište ponovo radi. Vi pamtite i neka druga vremena,
kada je u ovom gradu teatar bio prisutniji u kulturnom životu Nikšićana?
- 162 -
BANIĆEVIĆ: Vrlo sam ponosan na to što sam bio jedan od prvih profe-
sionalnih glumaca baš u nikšićkom Pozorištu. Poslije završene gimnazije, u
kojoj sam bio u jednoj od pozorišnih sekcija, ostao sam u Nikšiću i bio stalni
i redovni član tadašnjeg nikšićkog profesionalnog pozorišta. Pokojni Veljko
Mandić, Drago Malović, Andrija Kotri, Nela Kotri, Mirko Martinović, Petar
Perišić... bili su izvanredni pasionirani ljubitelji pozorišta. S vremena na vri-
jeme, neko bi se zapitao, zašto sam tu ostao, smatrajući da gubim još jednu
godinu, ali ja ni tada, kao i danas, nijesam smatrao da je to gubljenje vremena.
Smatrao sam da je to samo veliki dodatak meni, veliki plus, a ne gubljenje vre-
mena. To je bila jedna pretkomora, da tako se izrazim, izuzetno dobra i divna za
mene, da odmah poslije te godine odem i upišem se na Akademiju.
“ONOGOŠT”: Priča o krizi pozorišta postala je gotovo opšte mjesto. No,

ipak, i pored toga, ono opstaje i svakim danom sve više privlači naročito
mladu publiku. Kako to objašnjavate?
BANIĆEVIĆ: Nije slučajno da pozorište opstaje hiljadu godina. Pored

svih kriza, pored svih progona, ako posmatrate istoriju pozorišta, koji su
koštali ljude ogromnih napora, karijere, pa čak i života, ono je opstalo, i ja
vjerujem da će opstajati i živjeti vječito. Zašto? Živa riječ u pozorištu je ipak
nešto neuporedivo u odnosu na sve trake, na sve celuloidne vrpce. Naš gleda-
lac doživljava, što kažu pozorišni teoretičari, on učestvuje u našim predsta-
vama neuporedivo više nego kada gleda film, televizijsku dramu ili nešto što
je već gotovo. Mi glumci smo, što je kazao Šekspir, “građa od koje se prave
snovi”. Ti snovi se prave trenutno, na licu mjesta; tu postoji jedna atmosfera,
jedno htijenje, neću da kažem navijanje gledalaca, ali jedna podrška koje smo
mi tog trenutka u svojoj suptilnoj situaciji izuzetno svjesni. Pozorište će zbog
toga, po meni, vječito opstati, bez obzira na krize. Neko je već rekao – da li
se to odnosilo na pozorište ili društvo – nijesam siguran - da krize znaju da
budu i pozitivna stvar. One su znak nekog života, one su neki pokazatelj koji
vas tjera da riješite, a time što vas tjera da riješite, vi angažujete puno svojih
sposobnosti.
“ONOGOŠT”: Ljepotu poezije pojedinih pjesnika, bez namjere da Vam

laskam, nerijetko sam sagledavao tek poslije čitanja stihova u “režiji” glumca
Petra Banićevića. Je li za govorenje poezije potreban neki poseban talenat?
BANIĆEVIĆ: Mislim da jeste. Polaskan sam od strane ljudi koji pišu

poeziju, koji tu poeziju rade – da tako kažem, i koji mene izuzetno traže.
Ovim se ne hvalim, sigurno da to nije slučajno, samo hoću da kažem da je to
dobro pitanje. Da li je to kod glumca izuzetan dar? Jeste, to je stvarno izuzetan
dar. To je neki, ne bih rekao izuzetan dar, to je dar plus, onome što on radi u
- 163 -
pozorištu u vezi sa pravljenjem uloga. Poznajem puno izvanrednih glumaca
koji fantastično prave likove, ali koji nijesu voljni da čitaju poeziju. I misle
da dok je čitaju, da im to baš ne stoji. Ali, ne može se zbog toga taj glumac
negirati ni najmanje, kao što ne bi trebalo da ni ja time budem nešto izuzetno
pohvaljen, jer to je nešto što vam donekle daje priroda i nešto što smo možda
naslijedili od malih nogu, nešto što smo naslijedili iz svoje sopstvene sredine.
Mi smo, hoću da kažem, dosta takvi tipovi, epski, i nije nimalo slučajno što
ljudi iz naših krajeva vole poeziju i što je dobro govore.
“ONOGOŠT”: I na samom kraju, koliko mi je poznato, redovno pratite i
čitate “Onogošt”.
BANIĆEVIĆ: Meni je jako drago što ovaj intervju dajem za “Onogošt”, jer
ga, kao što ste rekli, redovno čitam. U stvari, ljudi iz redakcije su vrlo ljubazni
i redovno mi ga šalju. Ponekad bih ga čitao u autobusu ili trolejbusu, pa mi se
nerijetko dešavalo da me ljudi, videvši pojedine naslove, pitaju koji je to list.
Samo zato što su primijetili da postoje vrlo interesantne teme. Po meni, a kada
ovo kažem, nije mi namjera da podilazim novinama, ali u njima ima velike
raznolikosti. Drugo, svi imaju mjesta u ovim velikim previranjima, i oni koji su
za i oni koji su protiv. U vezi sa filozofijom, sa kosmosom i mnogim drugim
događajima. A s druge strane, kroz te novine se stvarno vidi naša stvarnost, skoro
više nego kroz mnogo poznatije novine.
Miško KALEZIĆ, 13. jul 2001.
- 164 -
UDRUŽENJA
DAJMO DJECI OSMJEH

Savez za brigu i razvoj djeteta je
Bez obzira što živimo u ovom
najljepša društveno-vaspitna organizacija,
vremenu u “kojem je sve stalo,
koja već decenijama, putem progresivnog
a samo djeca rastu”, zaposleni
povezivanja svih subjekata društva zainter-
u Dječijem savezu su optimisti
esovanih za brigu, pravilan i nesmetan raz- i smatraju da će im u realiza-
voj djeteta, stvara uslove za organizovanje, ciji predviđenog plana za 1998.
okupljanje i uključivanje djece u vannas- godinu pomoći kako društvena,
tavne aktivnosti, preko kojih Dječji savez tako i privatna preduzeća, od ko-
Nikšića afirmiše nikšićko školstvo, kao jih su neka već izrazila interes i
najsadržanije i najuspješnije u Republici. dobru volju da pomognu, jer, kao
Na osnovu Izvještaja o radu i poslovanju oni kažu: “Ako je ono što čovjek
Saveza za 1997. godinu, jasno se vidi da je obrazovanjem postaje, neprikos-
u toku te godine Savez organizovao oko 20 noveno dobro svakog uspješnog
akcija opštinskog i republičkog karaktera, o društva, onda ulaganje u potom-
kojima su redovno informisala informativna stvo nema svoju cijenu.
glasila. Dječji savez će i ove godine, i pored
vanredno teških uslova, prvenstveno materijalne prirode, u saradnji sa vas-
pitno-obrazovnim ustanovama, organizovati tradicionalna takmičenja, akcije i
manifestacije učenika osnovnih škola na području naše opštine. Već je sačinjen
kalendar takmičenja iz nastavnih predmeta, smotri znanja, priredbi, kvizova.
Planom su predviđeni likovni i literarni konkursi, kao i takmičenje recitatora.
Planirano je i ekipno šahovsko prvenstvo za učenike osnovnoškolskog uzrasta.
Za najuspješnije ekipe, nagrade će obezbijediti, kao i prethodnih godina, gener-
alni pokrovitelj takmičenja – firma “Sanik”, u vlasništvu Branke Bojović.
Pokret “Nauku mladima”, takmičenje iz geografije, matematike, fizike,
hemije, biologije, kao iz istorije i stranih jezika (ruski, francuski, engleski)
održaće se sredinom aprila, prema propozicijama Opštinskog odbora pokre-
ta i Dječijeg saveza. Biće i niz ekoloških akcija prilagođenih uzrastu djece
i ekološkim problemima sredine, akcije za zaštitu i očuvanje prirode. Polovi-
nom maja biće održan i “Javni likovni čas” i izložba likovnih radova na temu:
ekologija, bolesti zavisnosti i na slobodne teme.
S obzirom da u Nikšiću ima veliki broj mladih uživalaca alkohola i droge,
kao i žrtvi porodičnog nasilja , Dječji savez će u cilju preventivnih mjera, u
saradnji sa školama, preduzeti niz preventivnih mjera i akcija, koje će omogućiti
mladom čovjeku da shvati opasnost uživanja i drugih psihoaktivnih supstanci.
Stoga će Društvo trezvenjaka, koje inače radi i djeluje u okviru Dječijeg save-
- 165 -
za, u cilju edukacije najmlađih, organizovati predavanja o poraznom djejstvu
alkohola, duvana i droge na čovjekov organizam, ekonomsko stanje i stanje u
porodici. Planira se i kviz takmičenje “Znanjem protiv bolesti zavisnosti”, za
učenke 7. i 8. razreda. Likovni i literarni konkursi, izložbe, filmovi – sve pod
geslom “Za mir, zdravlje i ekološku državu”. Koordinator svih ovih takmičenja
i manifestacija je Dječji savez u Nikšiću, u kojem profesionalno rade samo dva
radnika – profesora: Pavle Urošević i Ratka Radunović.
Bez obzira što živimo u ovom vremenu u “kojem je sve stalo, a samo djeca
rastu”, zaposleni u Dječijem savezu su optimisti i smatraju da će im u realiza-
ciji predviđenog plana za 1998. godinu pomoći kako društvena, tako i privatna
preduzeća, od kojih su neka već izrazila interes i dobru volju da pomognu, jer, kao
oni kažu: “Ako je ono što čovjek obrazovanjem postaje, neprikosnoveno dobro
svakog uspješnog društva, onda ulaganje u potomstvo nema svoju cijenu.
Ratka RADUNOVIĆ, januar 1998.
- 166 -
TURIZAM, RAT I IZBJEGLICE
OBIČNA GRAĐANSKA ZABRINUTOST

ILI ZEBNJA
Ako nijeste na moru, kako se to već popularno kaže, nemate opekotine
i ne pijete hladan sok u nekoj bašti (s obzirom da vodu ne možete piti i da
hoćete), vjerovatno znate šta se događa u našoj domovini i šire. I pokazujete
pomalo građanske zabrinutosti ili osjećate zebnju. No, ipak, možda to i nije
slučaj s vama, jer ste prestali da mislite na sve što vas okružuje, već ste, kao i
svi turisti, željni sunca, mora i provoda, pa ne brinete o tome šta se događa. Ili
ste samo svjesni da od zanemarivanja tom vrstom misli nema ništa i da će sve
biti uskoro riješeno i bez vas. Bilo kako bilo, ponekom u ovoj zemlji desi se
i to da pri ovakvoj ljepoti (kakva nas okružuje) razmišlja o svakojakim prob-
lemima i da zebe iz ko zna kakvih razloga.
Roditelji mladića na odsluženju vojnog roka očito zebu od same pomis-
li na to gdje su im djeca i na to da se “tamo” svakodnevno gine. Mada,
“poznato je” da Vojska “ne učestvuje” u ratu na Kosovu i da dnevno (ne) gine
po nekoliko vojnika, koje su “savim slučajno” napali “teroristi”. Taj podatak
sigurno ne zebe one koji govore da vojska nije umiješana u sukob i da su
vojnici apsolutno bezbjedni, jer oni nemaju vremena od zebnje za svoje po-
zicije. To što u Crnoj Gori boravi, prema posljednjim informacijama, oko 24
500 izbjeglica sa Kosova, ne računajući one koji su tu još od rata u Hrvatskoj
i Bosni, izgleda, ne izaziva zebnju. Poznato je da status ovih izbjeglica još
uvijek nije adekvatno riješen, pa je pitanje gdje će se uopšte smjestiti oni koji
bježe s Kosova. Jedan broj izbjeglica iz Hrvatske i BiH, niti se vraća u matične
države (iako je proces repatrijacije počeo) niti se može uključiti u normalne
tokove života u Crnoj Gori. Oni i dalje žive u kolektivnim centrima, koji su
samo privremeno rješenje već 5-6 godina. Poznat je i problem vojnih lica i
njihovih porodica, koji od početka rata u Hrvatskoj žive u turističkom naselju
Ostrvo cvijeća, ne znajući gdje će se, zbog posla, dalje seliti, s obzirom da je
u jednom od predviđenih rješenja za Prevlaku ovo područje potrebno demili-
tarizovati. Poseban problem je pravo državljanstva ovih ljudi, s ozbirom da je
većina rođena van teritorije SRJ. I dok ta pitanja čekaju rješenja, nove izbjeg-
lice dolaze u Crnu Goru, koja je, u ovom momentu, poslije Albanije, druga po
broju primljenih raseljenih lica. Ako ništa drugo, za početak, te ljude treba
smještati u tvrde objekte i dati im mogućnost da do završetka rata na Kosovu
imaju makar osnovne uslove za život.
Građani Crne Gore s pravom su zabrinuti za ovakvu situaciju, jer Crna
Gora nema mogućnosti da bez pomoći svjetskih humanitarnih organizacija i
- 167 -
pomoći iz drugih zemalja sama stvori uslove za zbrinjavanje izbjeglica. Ono
što u ovom slučaju izaziva zebnju je to da na pragu novog milenijuma ima i
takvih persona koje smatraju da izbjeglicama ne treba pružati bolju pomoć jer
su oni navikli na nehigijenske uslove, dajući do znanja da ih treba “smjestiti
dalje od grada”. Očito da takve persone ili savremene pokondirene tikve zabo-
ravljaju da prije sto godina u Crnoj Gori niko nije imao vodu u kući, osim ako
možda nečiji preci u Crnoj Gori nijesu potomci ko zna kakve nadljudske rase,
koja je dosad ostala nepoznata.
Prosto je nevjerovatno da u ovakvoj situaciji ima i takvih koji to zagov-
araju ozbiljno, s obzirom da su isti, ulazeći u koaliciju sa DPS-om, znali šta
čine, pa sad njihova zabrinutost i žaljenje nemaju smisla ni opravdanja. Ze-
bnju jedino izaziva “ozbiljnost s kojom su svi zajedno pristupili “uređenju”
Crne Gore i otvaranju pitanja njenog odvajanja, stvarajući atmosferu prividne
demokratije, a zapravo je samo pripremajući (ili to samo izgleda) na status
treće pokrajine.
Neda SINDIK, avgust 1998.
- 168 -
KOME SMETA CRNOGORSKA PRAVOSLAVNA CRKVA
ISPRAVLJANJE ISTORIJSKE NEPRAVDE

Ponovo je ovih dana pokrenuta lavina optužbi, kleveta i napada na Cr-
nogorsku pravoslavnu crkvu i njeno sveštenstvo. Akteri najnovije ujdurme su
poznati, a i metodi su, takođe, već viđeni. Razloge treba tražiti u proboju CPC
među vjerujuće Crnogorce, koji su, svojim potpisima za povratak oduzete
imovine, pokazali lojalnost i privrženost svojoj obnovljenoj crkvi.
Zašto i kome bi legitimni zahtjevi za punu obnovu Crnogorske pra-
voslavne crkve smetali?! Kao prvo: ta težnja smeta aktuelnoj vlasti, prije
svega zbog sopstvenih dnevnopolitičkih interesa, tim prije što je tokom
predsjedničke i parlamentarne kampanje Srpska pravoslavna crkva u Crnoj
Gori, s Amfilohijem Radovićem na čelu, pružala punu podršku aktuelnom
državnom rukovodstvu, pa bi tom logikom bilo “nepošteno” i “nemoralno”
da ista vlast ide protiv svojih “vjernih” i “vjerujućih” saveznika. Apsolutno
je jasno zašto je Mitropolija Crnogorsko-primorska, zetsko-brdska, itd. išla
na ruku “reformistima”. S jedne strane, bio je strah od Miloševićeve politike,
koja je Srbe rastjerala iz Hrvatske, djelimično iz Bosne i Hercegovine, a i
Srbima sa Kosova sudbina nije izvjesna u tom smislu. S druge strane, željeli
su učvrstiti crnogorske vlasti na pozicije “svetosavlja”, da bi spriječili nji-
hov mogući blagonaklon odnos prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Iako
kruži informacija da je jedan funkcioner iz vrha crnogorske vlasti, posrednim
putem, dodijelio novčanu pomoć Crnogorskoj crkvi, ne može se govoriti da
je CPC naišla na podršku od strane podgoričkih vladara.
Logično, na “crnogorski autokefalistički pokret” ratoborno reaguje i Srp-
ska pravoslavna crkva. Militantni odnos Srpske prema Crnogorskoj crkvi ne
bi bio logičan samo ako ne bi uzeli u obzir raniji angažman SPC na polju
politike, posebno kada je u pitanju njeno “crnogorsko” krilo, oličeno u Am-
filohiju Radoviću. Ako zaboravimo na djelovanje srpskih sveštenika za vri-
jeme rata u Hrvatskoj i Bosni, agresivnost prema Crnogorskoj crkvi bila bi u
najmanju ruku čudna.
Srpska crkva ne može prihvatiti činjenicu da izgubi protektorat nad
Crnom Gorom i njenom kulturom. Njeni argumenti protiv autokefalnosti
CPC ne da su neodrživi i neprihvatljivi, već su smiješni.
Tumačenje da je kralj Nikola u Ustavu Knjaževine Crne Gore napravio
grešku kada je napisao da je “Crnogorska crkva autokefalna”, te da ne zavisi ni
od jedne crkve”, može se posmatrati samo kroz prizmu humora i maštovitosti.
Na jedino taj način se mogu tumačiti i ostali stavovi prema očiglednoj istori-
jskoj utemeljenosti Crnogorske pravoslavne crkve, kao priznate i uvažavane
- 169 -
u cijelom pravoslavnom svijetu, pa i šire.
CPC je, sa stanovišta postojanja crkvene organizacije, drugačije tumačena
i u pojedinim političkim strankama crnogorske prepoznatljivosti. Pojedine
opozicione vođe su pokušale da, koristeći navodno “istorijsko” pravo na ob-
novu CPC, istu pretvore u sopstvenu mašinu za proizvodnju glasova. Na nji-
hovu žalost, blaženopočivši arhimandrit Antonije je takve pokušaje spriječio,
direktno dokazujući da je politička podrška Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi
neophodna za početak, ali da je njihov dalji angažman unutar same Crkve
kontraproduktivan. Takav njegov odnos je u krugovima politikanata izazvao
žustre reakcije, što je dovelo čak do pokušaja da se realizacija projekta ob-
nove CPC prekine, što je, opet, na njihovu nesreću, osujećeno.
Dosadašnja hronologija događaja, počevši od 1993. godine, kada je CPC
formalno obnovljena, pokazuje da uprkos raznim iskušenjima postoji i snaga
i volja da se CPC izbori za svoje mjesto u Crnoj Gori. Predvođena mudrim
ljudima, konačno je ukazana šansa da se ispravi jedna velika istorijska ne-
pravda učinjena Crnoj Gori, njenom narodu i Crkvi u periodu od 1918. do
1926.
Rajko MILIĆ, novembar 1998.
- 170 -
Intervju: ZORAN ĐINĐIĆ, predsjednik Demokratske stranke
PROTEST OSIROMAŠENIH, POVREĐENIH

I UVREĐENIH
Insistiramo na svom pravu / Vratiti rezultate od 17. novembra, ili u Srbiji
nema mira / DPS neće Miloševića za predsednika SRJ / Vrlo brzo će doći
trenutak kada će svako izaći na čistac
“ONOGOŠT”: Jedna od najomiljenijih tema u državnim medijima je koa-

licija “Zajedno” i eventualni raskol u njoj. U posljednjih nekoliko dana po-
tencira se različit prilaz i pogled na boravak delegacije OEBS-a između Vas i
gospodina Draškovića.
ĐINĐIĆ: Pa, to nije tačno. Ja samo žalim što g. Milošević nije smogao snage
i hrabrosti da sa nama nađe rešenje, nego je pozvao komisiju OEBS-a da ona
posreduje u našim sporovima, što je dokaz jedne nedržavničke i nezrele politike.
A kad već nije mogao sa nama da nađe rešenje, a mi nismo spremni da gazimo
zakone i da mu pomažemo u kršenju tih zakona, nego insistiramo na svom pravu,
onda naravno da prihvatamo i arbitražu međunarodne komisije. Jedina razlika je
u tome što smo mi sada svetu pokazali da nemamo zrelu vlast – vlast koja je u
stanju da sa svojim narodom i sa svojim strankama reši svoje unutrašnje prob-
leme, nego pre bilo kakvog kontakta sa nama ON odmah poziva ni manje ni više
nego komisiju OEBS-a.
Sledeće je da pozove NATO pakt, i kad budemo tražili njegovu ostavku, da
pozove avione NATO-a da ga brane. Meni će i tada biti žao ako on to uradi, jer
mislim da je važno da se mi prema svetu pojavljujemo kao zemlja koja je zrela,
ozbiljna i koja može da rešava svoje unutrašnje probleme, a da ne poziva nikog da
pomogne.
“ONOGOŠT”: Da li to znači da g. Milošević sebe, u neku ruku, želi da
predstavi kao žrtvu opozicije?
ĐINĐIĆ: Vidite, istina je samo jedna. Ti koji dođu, može on njima da kaže
šta hoće, kada oni dobiju dokumente po kojima je on pokrao izbore, onda će on
videti da on nije žrtva nego počinilac.
“ONOGOŠT“: U Nišu su rezultati drugog kruga izbora vraćeni na ponovno
razmatranje Izborne komisije. Da li je to možda signal da Milošević nudi dogovor
sa Vama?
ĐINĐIĆ: Mislim da je to pre uklanjanje tragova o najvećim krađama, jer
u Nišu se desio čist falsifikat, budući da su oni prepravljali rezultate običnom
olovkom, tako da bi se vrlo lako, i golim okom, moglo videti koji rezultati jesu
- 171 -
originalni, a koji su prepravljani. A u ovim drugim gradovima sudovi su donosili
odluke, i to je, kako kažem, stvar malo dublje analize. Mislim da je on u strahu
od toga da komisija OEBS-a, kad vidi šta se dogodilo u Nišu, ne shvati odmah o
kakvom se režimu radi, i zato pretpostavljam da je on brže-bolje sklonio taj trag
svog krivičnog dela, računajući da kod ovih drugih slučajeva može nešto još da
se diskutuje. U slučaju Niša zaista ništa nije moglo da se diskutuje, jer je posredi
najteže krivično djelo – falsifikovanje izbornih rezultata.
“ONOGOŠT”: Na ulicama ste već 40 dana, zajedno sa narodom. Za to
vrijeme Zapad vam pruža samo mlaku, verbalnu podršku. Do kada možete da
izdržite i nazirete li možda rješenje situacije?
ĐINĐIĆ: Mi i najveći broj ljudi i ne razmišlja o Zapadu. Njih ne interesuje
da li ih neko podržava ili ne, već da li su u pravu ili nisu. Ako mislite da onaj
osiromašeni narod u Kraljevu ili Nišu razmišlja o Klintonu, onda grešite. Samo
mali broj ljudi ima satelitsku televiziju i može da vidi ponekad te vesti. Većina lju-
di se bori za svoje ljudsko i građansko pravo, i spremna je da se bori do kraja, tako
čak i da nije bilo podrške Zapada, ovo bi išlo kako je išlo. Ovo je potpuno jedan
autonoman protest, protest osiromašenih, povređenih, uvređenih ljudi, kojima je
dirnuto u građansko dostojanstvo. To ne može lako da se zaustavi. Zaustaviće se
tek onda kada se dobije realna satisfakcija, a ona je, kako u priznavanju rezultata
koji su bili 17. novembra, tako i u kažnjavanju onih koji su te falsifikate počinili.
“ONOGOŠT”: Nedavno ste na TVCG izjavili da ne pristajete na parcijalna
rješenja. Međutim, pretpostavljam da Milošević nije spreman na kompletno
priznavanje poraza i prepuštanje velikih gradova u vaše ruke. Vidite li ikavog
izlaza iz te pozicije?
ĐINĐIĆ: Nema kompromisa oko priznavanja zakona. Ne može biti pravna
država u kojoj se zakon jednim delom poštuje a drugim ne. To je kao kad biste
rekli da imate do kuće pet semafora – na tri ću da vodim računa o crvenom svetlu,
a kroz dva ću da prođem. Onda sam u većini slučajeva poštovao zakon. Ne smete
da prođete ni kroz jedno crveno svetlo, jer to je princip pravne države, i da je za-
konitost celina. Mi tražimo da se u svim mestima u kojima smo bojkotovali izbore
zbog krađa vrate rezultati od 17. novembra, ili u Srbiji nema mira. Znači nema
trgovine – Beograd za Niš, ili slično.
“ONOGOŠT”: U slučaju prelamanja situacije i zadovoljenja narodne volje
može li se očekivati da DPS okrene leđa svom mentoru?
ĐINĐIĆ: Mislim da su oni već jasno stavili do znanja jednu vrlo važnu stvar,
a to je da ga neće za predsednika Jugoslavije, i da nema govora da će se nagoditi
o toj stvari. Drugo, stavili si do znanja da nisu spremni da zbog njegove politike
trpe sankcije Evrope i sveta. To su dve odlučujuće strateške odluke, i mislim da
više nikada odnosi između Miloševića i DPS-a neće biti takvi kakvi su bili pre 17.
novembra. Mislim da je DPS shvatio, kao što je i Zapad shvatio, da je Milošević
- 172 -
jedan nepredvidljiv političar, koji je spreman da se zbog jednog malog niškog
diktatora odrekne evropske zajednice, i da zbog svog hira i nekog inata u vezi sa
lokalnim izborima dovede zemlju u potpunu izolaciju. To je jedna vrlo rizična
politika, i mislim da su ljudi iz DPS-a shvatili da ta politika nema budućnost, i ja
je tumačim da je to signal da su oni s Miloševićem zahladnili odnose, i to za sva
vremena.
“ONOGOŠT”: Da li stojite kod iste tvrdnje iz našeg posljednjeg razgovora
– da za Vas nije bitno ko je u Crnoj Gori na vlasti, i pored toga što demokratija
i sloboda medija nije ništa veća nego ona u Srbiji? Znači li to da biste odustali
od saradnje sa Narodnom slogom, koja Vam je pružila nedvosmislenu podršku,
u korist prikupljanja poena kod mnogo jačeg DPS-a?
ĐINĐIĆ: Ma, ne. Mislim da to ne možemo tako da gledamo. Naš cilj je da
se u Jugoslaviji vodi reformska politika. To znači političke reforme – u smislu
oslobađanja medija, parlamentarizma; to znači ekonomske reforme – u smislu
ukidanja svih monopola. Vlast ne sme da svoju poziciju koristi za ekonomsku
dominaciju. Svi oni koji žele da se uključe u taj proces naši su saradnici, bez
obzira na to što su radili pre pet ili deset godina. Da je Milošević bio spreman
da te reforme, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, pokrene, mi ne bismo
bili sada u takvoj konfrontaciji sa njim. Nama je najvažnije da naša zemlja krene
u reforme i da se približi Evropi. Ako bi mi promenili političke odnose u Srbiji,
onda bi i DPS morao da bira, ili da se priključi tim reformama, što podrazumeva
i oslobađanje medija i reforme u privredi, ili da se onda jasno deklarišete kao
komunistička stranka. Sada oni još uvek mogu da imaju izgovor da ih Milošević
koči u reformama, i da oni to što žele ne mogu da rade tom brzinom, jer bi inače
došli u sukob sa Miloševićem. Ali, mislim da će vrlo brzo doći trenutak da će
svako izaći na čistac. Ako bi oni bili spremni za ubrzane reforme, mi smo spremni
da sarađujemo sa svakim ko je spreman za reforme. Vi morate da nas razumete, jer
mi nemamo neki lični motiv - nama je cilj da naša zemlja što pre nadoknadi onaj
razmak koji je u poslednjih 5-6 godina odvaja od Evrope, i svi koji su spremni u
tome da pomognu, dobro su došli, ali mi nemamo mnogo takvih u Srbiji i Crnoj
Gori. Mi utoliko moramo da vodimo jednu realnu politiku, a ne pristrasnu, i ja
uvek kažem da su svi ljudi iz SPS- koji su za reforme dobro došli, pod uslovom
da nisu počinili krivična dela, ako nisu baš mnogo ojadili ovaj narod, jer oni nam
trebaju.
Razgovarao: Vesko PEROVIĆ, januar 1997.
- 173 -
CRNA GORA I SRBIJA U KLINČU
GLADOVANJE ZA NEPOSLUŠNE
“Voleo bih da znam šta će jesti kad ne bude Srbije da ih hrani”, izjavio je
nedavno jedan funkcioner SPS-a povodom sve učestalijih najava o razlazu Crne
Gore i Srbije. Ovakvi argumenti odavno se navode kao krunski dokaz crnogor-
ske sudbinske vezanosti za žitnice i stočni fond Srbije. Doduše, ovakav stav je
prvi put u ovako ogoljenoj formi našao mjesta u zvaničnoj retorici srbijanskih
političara, dok je ranije to, uglavnom, rađeno sa više stila, zavijeno floskulama
o “dva oka u glavi”, “modernoj federaciji”, “istorijskoj povezanosti dva naro-
da”, i slično. Dakle, prvi put je javno saopšteno da će se Crna Gora, ne bude li
slušala slavuje i cvrčke Mirjane Marković, suočiti sa apokaliptičnom verzijom
sopstvene samostalnosti, tj. neće imati šta da se jede u Montenegru. Za to će se
pobrinuti dojučerašnje “drugo oko u glavi”, stezanjem obruča oko Crne Gore,
kako ekonomskog, tako i vojnog. Tako se, sa bratstva i jedinstva, prešlo na manje
suptilne metode održavanja statusa quo u (ne)funkcionisanju zajedničke države.
Za to će se pobrinuti dojučerašnje “drugo oko u glavi”.
Prijetnja prekidom snabdijevanja Crne Gore osnovnim životnim namirnicima
uveliko se sprovodi u djelo, pa izvještaji sa graničnih prelaza govore da tzv. os-
novne životne namirnice nemaju dozvolu srbijanskih vlasti za transport u Crnu
Goru, iako postoji izražen interes tamošnjih firmi za plasman robe na crnogor-
sko tržište, gdje mogu da naplate realnu cijenu svojih proizvoda, što nije slučaj
u samoj Srbiji, gdje se politikom depresiranih cijena pokušava kupiti socijalni
mir, što proizvođače vodi u neminovnu propast, tako da su prehrambeni artikli,
nominalno, jeftini, ali ih uglavnom nema u slobodnoj prodaji, valjda u skladu sa
poslovicom da dva dobra ne idu zajedno.
KO DŽABE IJE, CRNOGORAC NIJE
Ovakav rigidan stav Miloševićeve kamarile ne bi imao velikog značaja da

i u samoj Crnoj Gori nema pristalica tog i takvog načina mišljenja, po kojem bi
glad odmah pokosila većinu žitelja Crne Gore odluče li okrenuti leđa diktatoru sa
Dedinja.
Pritom pristalice ove gurmansko-digestivne državotvorne teorije nemaju pre-
cizan odgovor kako to Srbija “hrani” Crnu Goru. Do sada nijesu registrovane
nikakve ustanove u koje bi Crnogorci odlazili, najedali se đakonija do mile volje,
zatim odlazili sa čačkalicom među zubima, a sve o trošku Slobodana i Mire. Ne,
do sada je to bilo ovako: odete u prodavnicu, i za novac, ako ga imate, kupite
šta vam je potrebno. Na koji način tu neko nekoga “hrani”, ostaje misterija; ili
su, možda, “hranjenici”, isključivo, rukovodstvo SNP-a, kao i ostali izvođači pa-
- 174 -
triotskih radova za račun SPS-a i JUL-a. Tačno je da su, za sada, prehrambeni
proizvodi iz Srbije jeftiniji od uvoznih, ali to nije rezultat ekonomske logike, kažu
stručnjaci. Svaki proizvod mora imati svoju novčanu valorizaciju na tržištu, jer, u
suprotnom, siječe se grana na kojoj se sjedi.
Van pameti je tražiti da cijena nekog proizvoda bude niža od troškova proiz-
vodnje, na čemu nerazumno istrajavaju srbijanske vlasti. Vjerovatno ima još
naivnih koji misle da se to radi za dobrobit osiromašenog naroda. Međutim,
griješe.
Samo mala grupa privilegovanih koja kontroliše takvu “proizvodnju”
ima koristi, plasirajući tu istu robu na crnom tržištu po nimalo patriotskim
cijenama. Isto tako, prava poslastica je i zvanični kurs dinara od 6:1, ko-
jim se obilato služe “patriotske snage”, nabavljajući preko NBJ omražene
devize po kursu za koji je i osnovcima jasno da je smiješno nerealan.
JUGOSLAVIJA BEZ CRNE GORE
Ovi tzv. ekonomski vidovi pritiska na Crnu Goru samo su prelazna faza za
mnogo ozbiljniju varijantu disciplinovanja crnogorske vlasti - i to putem vojnog
miješanja u političke razmirice Podgorice i Beograda. Naravno, vojni vrh nije
toliko naivan da se direktno konfrontira sa crnogorskom policijom, već bi se to
izvelo u vidu “spontanog” organizovanja paravojnih formacija, koje bi, onako
goloruke, po već viđenom scenariju, izazvale sukobe po Crnoj Gori. U takvim,
“redefinisanim” odnosima, vojska bi, tobože, protiv svoje volje bila uvučena u
okršaje, i to, treba li reći, na strani “golorukog” naroda. Ovakvu mogućnost raz-
voja situacije u Crnoj Gori predviđa niko drugi do bivši načelnik generalštaba
Vojske Jugoslavije Momčilo Perišić, o kome neko može imati ovako ili onako
mišljenje, ali poznavanje vojnih prilika niko mu ne može osporiti. Utoliko manje
smiješno zvuči izjava Vladana Kutlešića da “samo naivni mogu da misle da bi
otcjepljenjem Crne Gore Jugoslavija prestala da postoji.”
Ova, naizgled, besmislica sasvim se dobro naslanja na raniju izjavu akademika
Mihajla Markovića, u kojoj se on vajka kako bi se, izazivanjem rata u Crnoj Gori,
mogao pripojiti Srbiji “samo sjeverni dio, jer NATO ne bi dao više.” Tako, može
biti da ni Kutlešić ne posmatra Crnu Goru integralno već parcijalno, sa namjerom
da Srbiji pripoji one crnogorske oblasti “koji to žele”, čime bi bila stvorena nova
federalna jedinica, koja bi baštinila kontinuitet Bivše Jugoslovenske Republike
Crne Gore.
Ostaje nada da će ova nevesela prognoza ostati samo pretpostavka, ali narod
nema radosna iskustva sa ovakvim istupima Miloševićevih “eksperata”, jer su oni
obično najavljivali realizaciju mračnih gazdinih zamisli.
Andrija BOŽOVIĆ, decembar 1999. godine
- 175 -
INTERVJU: ZVONKO ĐUKIĆ - ĐULE, frontmen grupe VAN GOGH
SVAKI KONCERT JE JEDNA SLIKA IZ ŽIVOTA

Ako imaš svoj put istine i neku svoju zamišljenu priču, ti ćeš toga da se držiš,
kada kreneš da lažeš, ljudi će te provaliti
“ONOGOŠT”: Đule, malo prije si mi u razgovoru rekao da skupljate sve ono

što se o Vama objavi u štampi. Reci mi koliko toga imate i šta planirate sa tim?
ĐULE: Nadam se da će se u momentu kada odlučimo da prestanemo da se
aktivno bavimo muzikom pojaviti jedan boks sa svim našim pločama, uključujući
i knjigu koja će biti sastavljena od svih datih intervjua, komentara, recenzija.
Do sada smo izdali osam albuma, koji su nam donijeli puno lijepih trenutaka
provedenih u muzici. Sve što nam je muzika donijela može samo da se sumira u
jednu rečenicu: puno zadovoljstva, puno ljubavi.
Svih ovih godina dosljedno sviramo muziku koju volimo, i ljudi nam tu ljubav
uzvraćaju.
“ONOGOŠT”: Kako doživljavate ulogu medija u stvaranju imena Van
Gogh?
ĐULE: Mi smo od samog početka beskompromisno krenuli, i ta muzika koju
smo svirali bila je za jedan uži krug ljudi, znači za one prave fanove i poklonike
dobrog zvuka. Onda su te naše pjesme počele da se dopadaju većem broju ljudi,
tako da sada imamo oko sebe armiju svojih poklonika. Cijeli ovaj posao radimo
prvenstveno zbog njih; novine i mediji nam nikada nijesu bili bitni, iz prostog
razloga što mi nijesmo koketirali ni sa kim. Kao što sam ti rekao, naša muzika
je beskompromisna, pa je publika znala da ispoštuje taj kvalitet. Mislim da je to
dovoljno.
“ONOGOŠT”: Ti si čovjek koji je dobar dio svog života proveo na stageu u
vječitom klinču sa Rock’n’Rollom. Možeš li reći šta je to što, po Tebi, čini svirku
velikom? Neki određeni grad, možda količina novca ili, pak, trenutak inspiracije?
ĐULE: Svaki koncert je jedna slika iz života. Da smo željeli novac, bavili
bismo se nekim drugim poslom, ili bi svirali neku drugačiju vrstu muzike, koja
donosi novac. Svaki grad ima svoju posebnost, i nama je zadovoljstvo i sa
podjednakim žarom sviramo i u velikom i u malom mjestu. Možeš biti jedini
čovjek na koncertu i možeš biti siguran da ćeš dobiti ugođaj kao da sviramo pred
sto hiljada ljudi. Konkretno, meni je nikšićka publika podjednako bitna kao i ona
u Beogradu, Parizu, Londonu.
Nikada nijesmo pravili te razlike, a novac je ono što dođe ili ne dođe, što
bude ili ne bude. Sebe vidim ono u šezdesetoj godini sa stopedeset kila, sa
- 176 -
persijskom mačkom pod lijevom miškom,
sa bombonjerom pod desnom miškom, kako Kreativac najbolje stvara onda
šetam i sjećam se svih lijepih trenutaka koje kada su okolnosti najgore,
sam proveo u muzici.
glumac najbolje glumi u pozorištu
“ONOGOŠT”: Može li muzičar nakon onda kada ima najgore uslove.
trideset godina sviranja ostati vjeran svom
osnovnom muzičkom uvjerenju sa kojim je Sama situacija svakako da je
počeo karijeru, s obzirom na okolnosti koje sociološki obojila tematiku naših
prate jedan takav dugogodišnji stilski razvoj? pjesama, naši tekstovi su sada
Ti si rekao da sebe vidiš u kontekstu koji si
mnogo ozbiljniji nego na ranijim
sam spomenuo, ali bih Te ipak zamolio za
komentar. pločama, ali naravno da to sve
ĐULE: Ostajem pri tome, normalno. dolazi sa životnim iskustvom.
Neću to raditi zato što će tada biti sigurno
nekih mlađih ljudi, sa nekim novim pogledom na svijet, i njima treba dati šansu,
a apsolutna varijanta je da je ljepše slušati muziku, sjećati se uspomena nego raditi
na silu. Ako budemo imali sudbinski put Rolling Stonesa, onda ćemo svirati do
osamdesete.
“ONOGOŠT”: Nekada veliki bendovi, koji su punili sale, stadione, prodavali
astronomske tiraže, danas jako otužno izgledaju pjevajući tra-la-la pjesmice ko
kafićima. Šta se dogodilo sa njima i sa Rock’n’Rollom?
ĐULE: Znaš kako, svako vrijeme ima svoju muziku, svaka generacija ima
svoj poriv, svoje shvatanje svijeta, tako da je stvarno šteta za legende koje si
pomenuo da nijesu ostali vjerni sebi i pravljenju nekih ozbiljnih pjesama, koje su
pravili ranije. Gotovo sedam-osam godina nema ozbiljne pjesme, iako ja i dalje
poštujem ono što rade i što će uraditi. Zbog toga je situacija danas takva. Neki
novi klinci se vežu za neku novu energiju. U ovom trenutku to je ono što radimo
mi, a ako budemo dosljedni narednih deset godina, kao što smo bili dosljedni do
sada, bićemo i dalje jedni od nosilaca te energije. Naravno, to ne znači da nećemo
pratiti šta se dešava oko nas, i u svakom slučaju ići ćemo u korak s energijom
novih generacija, a složićeš se sa mnom da je Rock’n’Roll kao muzika takođe
vrsta edukacije mladih ljudi, kao što škola i fakultet takođe znače u podizanju
omladine. A kada su u pitanju ti mali prostori, želio bih da izbjegnem komentar.
Teška je socijalna situacija, novca nema nigdje, pa se ljudi snalaze, ali siguran sam
da se upornost isplati i da ako si istrajan i uporan, možeš i održati svoje dostojans
tvo.
“ONOGOŠT”: U zavisnosti od vremenskog raspona bavljenja muzikom,
komercijala visi kao Damoklov mač iznad stvaralaštva određenog benda ili
pojedinca, i ponekad predstavlja mogućnost da se čovjek “izvadi” kada upadne
u krizu. Do sada toga u opusu Van Gogha nije bilo. Da li se možda, u budućnosti,
plašite i jedne takve mogućnosti?
- 177 -
ĐULE: Nema straha naravno, jer ako imaš svoj put istine i neku svoju
zamišljenu priču, ti ćeš toga da se držiš, kada kreneš da lažeš, onda će ljudi da
te provale. E sad, ako bi se pojavio neko sa mnogo velikim parama i mnogo
ozbiljnom ponudom, možda bi se upustili u “slučajni” izlet u neku drugu vrstu
muzike, naravno samo da to nije narodna muzika, s tim što bi i dalje to bili mi.
Znači, ne možemo da pobjegnemo od svojih glava. U koju god se vrstu muzike
upustimo, to smo ipak mi, onakvi kakvi jesmo, sa svim svojim vrlinama i manama.
Dostojanstvo uvijek za sobom povlači poštovanje. Dostojanstvom dolaziš do
nekog novca i statusa.
“ONOGOŠT”: U opusu Van Gogha svakako da tekstovi, zbog svoje
angažovanosti, zaslužuju poseban osvrt. Ko ih piše, i koliko okolnosti u kojima
radite i živite utiču na tematiku pjesmama?
ĐULE: Pa, mislim da životne okolnosti kroz koje prolazimo sva trojica,
upoznavanje novih ljudi i saznanja koja stičemo predstavljaju “materijal” koji se
kasnije pretapa u pjesme – na kraju to potpišem ja ili neko drugi, ali to je samo
slika realne stvarnosti.
Kreativac najbolje stvara onda kada su okolnosti najgore, glumac najbolje
glumi u pozorištu onda kada ima najgore uslove. Sama situacija svakako da je
sociološki obojila tematiku naših pjesama, naši tekstovi su sada mnogo ozbiljniji
nego na ranijim pločama, ali naravno da to sve dolazi sa životnim iskustvom.
“ONOGOŠT”: Gledajući jugoslovensku rock scenu s kraja osamdesetih,
uočavamo njenu laganu stagnaciju i preživljavanje već viđenih izražajnih
formi. Čini se da bi se moglo reći da je Van Gogh jedan od posljednjih velikih
bendova koji je, izrastavši iz nekad potentne jugoslovenske scene, ostavio svoj
neizbrisiv trag. Zbog čega se nakon vas nije više ništa relevantno pojavilo na
JU-rock nebu devedesetih?
ĐULE: Zato što postoje ljudi koji sanjaju o velikim djelima i oni drugi koji ta
djela izvršavaju. Mislim da mi spadamo u grupu ovih drugih ljudi, tako da nikada
nijesmo spavali na lovorikama, i uvijek nam je bitno ono što dolazi sjutra. Kad
živiš od muzike, onda imaš ozbiljniji odnos prema njoj. Ako si gimnazijalac ili
student, pa ono, sviraš da bi hvatao ribe, onda nemaš šanse da bilo šta napraviš. Mi
se nikada ne osvrćemo. Činjenica je da je mnogo prostora između nas i ostalih ak-
tuelnih bendova. Mi smo taj vjetar u leđa koji nam je sudbina dala u ruke pametno
iskoristili, povukli pametne poteze i iznad svega smo ispoštovali našu publiku,
tako da smo sigurno u ovom trenutku, a nadam se, i u budućnosti, dok se neko
ne probudi, sami koji plutamo po moru; mislim da smo u energiji koju imamo
jedinstveni, i na to smo ponosni. Naravno da ta cijela priča ne bi imala smisla da
nemamo takvu publiku kakvu imamo. Kada napraviš takav odnos sa publikom,
onda sjutra imaš veliki podstrek da napraviš još nešto bolje.
Pošto više nema bendova sa kojima bi mogao da se profesionalno nadmašuješ,
u smislu ko će da uradi bolji album, spot, koncert, onda je publika ta koja ti daje
- 178 -
neki pozitivni naboj.
“ONOGOŠT”: Posljednje veliko izbacanje jugoslovenskog rocka u orbitu
bilo je osamdesetih sa, pojavom Šarla Akrobate i formiranja Novog talasa.
Vi ste takođe u tom periodu nastajali kao bend. Možeš li prokomentarisati taj
period beogradske muzičke scene?
ĐULE: Taj period, ako ga nazovemo Novi talas, kada smo mi počeli, sigurno
može da se nazove častan period. Samo hrabri i odvažni mogu da se upuste u nešto
u što smo se mi upustili. Kada je sve to Šarlo počeo da radi, bilo je sve veoma
čisto, pojam urbanog je bio veoma čist i jasan. Danas urbano ne postoji. Ono što
mi našom idejom provlačimo kroz pjesme i dalje jeste želja da se očuva duh ur-
banog, duh kvaliteta, senzibiliteta, i sigurno je da je to sizifovski posao, i da je u
pitanju asketizam, ali nama je to jedini izazov. Znaš, mogli smo u svim hitovima
koje imamo da napravimo dobar šablon i model, i da se držimo toga, i da sve
naredne ploče radimo upravo po tom modelu, i da budemo možda veoma bogati
u novcu, ali sigurno veoma siromašni duhom. Svaka nova ploča je za nas svjesna
namjera da bježimo od onih usranih pampersa, iz kojih smo davno iskočili. U
našem narodu je običaj da kad se istuširaš, navučeš opet na sebe ono staro znojavo
odijelo.
“ONOGOŠT”: Kako se situacija koja je prevladala posljednjih godina
odrazila na duh Beograda, i da li je Rock’n’Roll uopšte preživio ovu situaciju?
ĐULE: Pošto Rock’n’Roll u svom značenju predstavlja vječiti bunt, danas
je veoma opasno vrijeme da bi ti bio mnogo eksponiran buntovnik. Možeš da
popiješ pendrek po lobanji. Ja mislim da se Rock’n’Roll, kao i publika, samo
uspavao. Mislim da je potrebna samo kvalitetna ponuda, pa da se sve, kao od
kapisle, pretvori u jedan veliki vatromet. Mislim da ne može da izumre ta priča
koja se zove Rock’n’Roll. Uvijek će biti ljudi koji će imati taj tihi bunt u sebi.
A kada smo mi u pitanju, sam naziv benda – Van Gogh – sinonim je za jednu
tihu lucidnost. Siguran sam da ta vrsta energije koju ima Rock’n’Roll i kvalitetna
muzika može sigurno da promijeni ne samo politiku, ne samo socijalni moment,
već i ljude, i možda se onda sjutra probudimo u jednoj normalnoj državi. Vjerov-
atno ti je poznato da se u svijetu kompletna vojna industrija, cijeli taj mehanizam
finansira od novca koji se napravi od muzike. Znači, ako neko odluči da pokloni
dovoljno pažnje Rock’n’Rollu, možda muzika postane dobar mehanizam za prav-
ljenje para, a samim tim jasan je i epilog – srećan život.
“ONOGOŠT”: Kako stanje u Jugoslaviji nije najbolji parametar za
upoređivanje sa svjetskim tokovima u rock muzici, a s obzirom da danas, utisak
je, rock pojam čini nekoliko dinosaurus bendova tipa U2, Rolling Stones, Pink
Floyd, možeš li prokomentarisati stanje na globalnom nivou?
ĐULE: Mi smo poznati po tome što malo pričamo i puno radimo, a neka-
da baš nije preporučljivo da otkriješ svaki adut iz rukava, ali za mene je ovaj
- 179 -
večerašnji koncert u Nikšiću podjednako važan, bitan i drag kao da imamo kon-
cert u Londonu. Kada tako muzičari počnu da se odnose prema svojoj publici,
onda će Rock’n’Roll skrenuti na sebe više pažnje, a možda će izazvati interes-
ovanje nekih drugih struktura, koje će mu pomoći da se probudi. Ne bih volio da
ovo zazvuči pretenciozno, ali siguran sam da bi Van Gogh u ovom trenutku mogao
da se popne na binu sa bilo kojim svjetskim bendom i da zvuči možda lošije zbog
načina pripreme za jedan tako veliki koncert, ali ne bi se stidjeli da nastupimo.
Ali, veliko je pitanje da li bi neki od tih velikih bendova koje si spomenuo: U2,
Rolling Stones i sl. mogao večeras da nastupi na ovoj bini, sa nama u Nikšiću. Ne
zato što ti ljudi nešto kao ne znaju da sviraju, već zato što su uslovi ti sa kojima se
mi godinama borimo da istjeramo nešto, maksimalno dajući sebe da to približimo
narodu. To na Zapadu funkcioniše kao nešto što se podrazumijeva, a ovdje se to
ne podrazumijeva.
Vesko PEROVIĆ, novembar 1999. godine
- 180 -
Intervju: VUK DRAŠKOVIĆ, predsjednik Srpskog pokreta obnove
ODNOSI CRNE GORE I SRBIJE BILI SU

NAJBOLJI DOK SU BILE SUVERENE DRŽAVE
“ONOGOŠT”: Gospodine Draškoviću, uhapšen je Slobodan Milošević. Da
li, kao čovjek i kao političar, osjećate satisfakciju poslije svega što ste pretrpjeli
od strane njega i njegovog režima?
VUK DRAŠKOVIĆ: Nema te optužnice, presude koja može žrtve
Miloševićeve politike podići iz grobova. Nema te presude koja može da oživi onu
četvoricu divnih ljudi koje je on ubio na Ibarskoj magistrali, niti da oživi Ćuruviju,
Ivana Stambolića, koji je vjerovatno ubijen, ni još hiljade, desetine hiljada ljudi.
Na žalost, za sve ove strašne zločine on nije optužen. Prilikom hapšenja on je
optužen samo za korupciju, što predstavlja uvredu tih grobova, uvredu njihovih
porodica, uvredu sistema pravde i osnovnih hrišćanskih načela. Nema veće
vrednosti od ljudskog života, koji je, jedan jedini, dat od Boga čoveku. Nemam
ja ništa protiv optužbe za korupciju, ali ta optužba bez optužbe za najteže zločine
zapravo je ruganje žrtvama i samome Bogu. Pretpostavimo da je Milošević ukrao
neke pare, on može da ih vrati na određen način, koliko toliko da otkloni posledice
krivičnog dela, ali ni Bog sami ne može iz grobova dići one koji su mrtvi zbog
Slobodana Miloševića.
“ONOGOŠT”: Osjećate li se kao gubitnik nakon petog oktobra?
DRAŠKOVIĆ: Ne. Deset godina smo se borili najsnažnije i podneli najveće
žrtve za cilj da Milošević padne, i on je pao. Činjenica da u završnici borbe protiv
tiranina, zbog toga što je polovinom juna u Budvu poslao teroriste da dovrše ono
što nisu u prethodnim atentatima na mene uradili, izbacila me je iz borbe, pa
nisam mogao da predvodim stranku u predizbornoj kampanji.
“ONOGOŠT”: Smatrate li da je Vaše odsustvo iz predizborne kampanje
malo “uspavalo” Miloševića?
DRAŠKOVIĆ: Ne malo, nego potpuno. Konačno, njegova partija i partija
njegove žene nisu sada alternativa ovoj vlasti. Postoji snažnija alternativa - jedna
partija kojoj nije potrebna nikakva kampanja, koju zna svako dete u Srbiji, koju
zna svako u Evropi i svetu, a to je Srpski pokret obnove. To je alternativa.
“ONOGOŠT”: U situaciji ste da, kao predsjednik vanparlamentarne
stranke, posmatrate razvoj događaja na političkoj sceni Srbije, što Vam daje
mogućnost da objektivno sagledate situaciju. Kako ona, po Vama, izgleda?
DRAŠKOVIĆ: Činjenica da je Milošević izgubio vlast i da je sada u pritvoru
znači samo to i ništa više. Mora se demontirati njegov sistem zla...
- 181 -
“ONOGOŠT”: Vi ste često govorili o demontaži tog sistema. Kakav je
redosled poteza koji bi trebalo da uslijedi da bi se taj sistem dokrajčio?
DRAŠKOVIĆ: Pretpostavimo da je 5. oktobra pobedio SPO, onda bi re-
dosled poteza bio ovakav, odnosno sve bi išlo istovremeno i ubrzano. Milošević,
Radomir Marković i ostali preko kojih je vršio zločine nad građanima Srbije bili
bi odmah uhapšeni. Vrh policije doživeo bi korenite promene, tako što bi mladi,
profesionalni policajci, koji nikada nisu bili deo Miloševićevog poretka zločina
preuzeli čelne funkcije u policiji i u Službi državne bezbednosti, a isto to bi se
desilo i u našoj vojsci. Istovremeno, veoma brzo bi došlo do harmonizacije naših
temeljnih zakona sa zakonima zemalja koje žive bogato i srećno, a to znači sa
zakonima Evropske unije. Smesta bismo, uz sve ove promene, proklamovali našu
želju da postanemo članica programa Partnerstva za mir. Sve naše odnose sa SAD,
kao vodećom silom sveta, postavili bi na ovim principima, i to jasno i glasno ka-
zali narodu Srbije i Crne Gore.
“ONOGOŠT”: Zar i pored svih optužbi koje su se čule posljednjih godina u
Beogradu - da SAD vode antisrpsku politiku?
DRAŠKOVIĆ: Nikada SAD nisu vodile antisrpsku politiku, sve do Slobo-

dana Miloševića. Naprotiv, bile su saveznik našem narodu u najvećim balkanskim
olujama i ratovima ovog veka. Prema tome, nemojmo da Miloševićevu politiku,
kojom nas je zavadio s Amerikom, sada proglašavamo za nekakva američka is-
torijska osećanja prema srpskom narodu. Istovremeno bismo kazali da američki i
evropski prijatelji moraju da prihvate činjenicu da je bombardovanje naše zemlje
bilo bombardovanje nevinih i da su pod bombama završavala deca i nedužni ljudi,
a tobože cilj tog bombardovanja bio je Milošević. Prema tome, našoj zemlji, koja
je izgubila toliko nevinih ljudi, kojoj su razrušeni vitalni privredni objekti, sleduje
nadoknada za sve to, koliko zbog činjenice da su žrtve bili nevini, toliko i zbog
činjenice da je bombardovanje preduzeto bez odluka Saveta bezbednosti UN, što
je predstavljalo čin agresije.
Na unutrašnjem planu došlo bi do munjevite decentralizacije vlasti; 95%
efektivne vlasti bilo bi spušteno na nivo opština. Tamo bi se odlučivalo o svemu.
Čak bi gradovi imali svoje lokalne policije, kao što to već postoji u normalnim
zemljama Evrope. Sve bi se to dešavalo brzo, odlučno i istovremeno.
“ONOGOŠT”: Kakav je Vaš stav u vezi sa saradnjom sa Haškim
tribunalom?
DRAŠKOVIĆ: Ova država je članica Ujedinjenih nacija, a Haški tribunal
osnovale su Ujedinjene nacije. Saradnja sa Haškim tribunalom je naša obaveza.
Tribunal je taj koji odlučuje gde će se suditi optuženima, jer ima prvenstvo nad
nacionalnim zakonodavstvom, i tu nema nikakve diskusije. Optužnica protiv
Miloševića samo za korupciju je takva da naprosto provocira zahtev Haškog
tribunala za izručenjem, a on je optužen od strane Tribunala za najveće zločine
- 182 -
protiv čovečnosti. Nezamislivo bi bilo, recimo, da su oni u Nirnbergu bili optuženi
samo za korupciju. Nezamislivo je zašto Milošević za zločine protiv ljudskih
života nije odmah uhapšen nakon 5. oktobra, nego se čekao 31. mart. I zašto
je uhapšen 31. marta po američkom vremenu, pa se onda stiče nekakav utisak
da je bila u pitanju nekakva prodaja za nekoliko desetina miliona dolara, i to
pod optužbom za korupciju. To su sve neke stvari koje se nisu smele dogoditi.
Milošević je naređivao Radomiru Markoviću ko sve u Srbiji mora biti ubijen. Iza
svih zločina političke prirode u Srbiji stoji ruka Slobodana Miloševića i verovatno
njegove supruge, jer je Milošević deo Službe državne bezbednosti bio pretvorio
u terorističku formaciju u službi njegove porodice. To su činjenice, a pred tim
činjenicama su zatvorene oči.
“ONOGOŠT”: Šta je razlog tom odlaganju, da li zaklinjanje u legalizam od
strane nove vlasti?
DRAŠKOVIĆ: Koji legalizam? Nema tu ni “l” od legalizma. To je nova
prašina koja se baca narodu u oči. Koliko je Milošević bio branilac srpskih na-
cionalnih interesa, toliko su i sadašnji legalisti - legalisti. Ako su legalisti da naš
Ustav, zakon i pravosuđe drže za “crveno slovo”, onda su morali uhapsiti Vedrina
i Solanu čim su stupili na naše tlo, jer su od strane Okružnog suda u Beogradu
osuđeni na po dvadeset godina zatvora. Naravno, to je bila komedija od suđenja, i
dobro je što ih nisu uhapsili, ali zbog čega tu presudu ne ukidaju?! Načelo legal-
izma je zahtevalo je da prvo ta presuda bude ukinuta, pa da potom ti ljudi budu
pozvani u posetu našoj zemlji. Kakav je to legalizam u ime kojeg se traži formi-
ranje komisija za istinu, koje bi trebalo da utvrde postojanje etničkih čišćenja i rat-
nih zločina u Hrvatskoj i Bosni i koje bi trebalo da utvrde Miloševićeve zločine u
Srbiji. Kakve to komisije treba da utvrđuju da li se Jugoslavija raspala u krvi? Da
li je nekoliko stotina hiljada ljudi ubijeno, da li su milioni ljudi pomereni sa svojih
imanja, pretvoreni u prosjake, da li su toliki gradovi porušeni? To nije legalizam,
to je, kako rekoh, bacanje narodu prašine u oči da bi se na određeni način zapravo
štitio Miloševićev poredak zločina i da bi se štitili zločinci.
“ONOGOŠT”: Mislite li da ozbiljnu sjenku na taj i takav legalizam baca i
prećutno prihvatanje ustavnog puča koji je sproveo Milošević, a sadašnja vlast
takav Ustav smatra legalnim?
DRAŠKOVIĆ: Naravno, odmah po održavanju tih saveznih izbora trebalo
je poništiti Miloševićeve nasilne, kriminalne promene Saveznog ustava, od 6.
jula, koje su izvršene bez ikakvog učešća legitimnih predstavnika Crne Gore, a
onda u dogovoru sa zvaničnom Crnom Gorom urediti odnose na relaciji Beograd
- Podgorica. Tako je bilo obećano, tako smo se bili dogovorili na Svetom Stefanu,
ali od toga nije bilo ništa. Odjednom je ono što je nevažeće postalo važeće, a sve
u ime legalizma. Ono što se grbo rodi vreme ne ispravi. Ono što je kriminalno u
svom začetku ne može u ime bilo kakve revolucionarne pravde postati validno.
- 183 -
“ONOGOŠT”: Utisak je da su odnosi između Podgorice i Beograda toliko
poremećeni i pogoršani da je nekakav kompromis o zajedničkoj državi gotovo
nemoguć. Dijelite li Vi takvo mišljenje?
DRAŠKOVIĆ: Do kraja Prvog svetskog rata, kada nije bilo nikakve Jugo-
slavije, i kada nije bilo ni Slovenije, ni Hrvatske, ni Bosne i Hercegovine, ni Make-
donije, država koje su nastale tek na razvalinama komunističke Jugoslavije, bilo je
suverene Kraljevine Srbije i suverene Kraljevine Crne Gore. Istim korenom, jez-
ikom, verom, istorijom, sudbinom, Crna Gora i Srbija upućene su na zajedničku
budućnost, bez obzira na formu odnosa ove dve države. Crna Gora i Srbija kao
suverene države našeg naroda na početku ovog veka odigrale su istorijsku ulogu
sjedinjavanja Južnih Slovena istog jezika, kulture, pod zajednički državni krov.
Smatram da demokratski uređene Srbija i Crna Gora, na početku 21. veka, mogu i
moraju da odigraju sličnu ulogu modernog objedinjavanja u duhovnom, kulturnom,
privrednom pogledu prostora bivše Jugoslavije, a na savremenim principima Ev-
ropske unije.
“ONOGOŠT”: Mislite li na Srbiju i Crnu Goru kao suverene države?
DRAŠKOVIĆ: Bez obzira da li su suverene, u konfederaciji ili federaciji, uko-
liko su demokratski uređene, i ukoliko pamtimo šta je bilo dok su Srbija i Crna Gora
bile suverene države, i shvatimo da su odnosi među tim državama bili tada možda
najbolji, onda ne možemo zalutati u budućnosti. A pamet koja albanske teroriste koji
dole na jugu Srbije i po Kosovu svakodnevno ubijaju narod, vojnike, policajce neće ni
da vidi ili ih proglašava za faktore mira i stabilnosti, traži načina da sa njima pregov-
ara, protiv čega nemam ništa, ali istovremeno sva propagandna oružja i oruđa okreće
prema Crnoj Gori, odakle nikada u istoriji Srbije nije stiglo ni jedno zlo, jeste naopaka
pamet, i ona se ni po čemu ne razlikuje od one Miloševićeve pameti iz devedesetih.
Konačno ćemo shvatiti da tu propagandu protiv Crne Gore podržavaju svi oni koji su
podržavali Miloševića iz 90-te godine.
“ONOGOŠT”: Vjerovatno da je to razlog što se u crnogorskoj javnosti
stvara izvjesno podozrenje prema nekim dojučerašnjim demokratama.
DRAŠKOVIĆ: Ne bih dalje ekspliciranje ovoga, bio sam veoma jas-
an. Bez obzira na formu državne zajednice, uvek kada budem rekao Sr-
bija, misliću Crna Gora, i uvek kada budem rekao Crna Gora, misliću Srbija.
Andrija BOŽOVIĆ, april 2001.
- 184 -
ZEZAL TRIBJUN
FOTOMONTAŽE ONOGOŠTA
- 186 -
- 187 -
- 188 -
- 189 -
- 190 -
- 191 -
- 192 -
- 193 -
KAKO SAM DOBIO NEZAVISNOST

Uvijek sam želio da budem suveren i samostalan, ali to mi nikad nije polazilo
za guzicom. Uvidevši da je samostalnost uslov mog vaskolikog i separatnog
života, odlučio sam da raspišem referendum o vlastitoj nezavisnosti. Riješio sam
da budem svoj na svome i da, kao drkadžije, gledam svoja posla. Shvatio sam da
je kucnuo istorijski čas da i ja riješim svoj držačko-pravni status.
Ne želeći da se odreknem svoje evropske budućnosti, organizovao sam
poštenu, demokratsku kampanju, u kojoj su svi moji organi bili ravnopravni. Iako
su mozak i srce, kao centralni organi, bili naročito apostrofirani, i regionalni or-
gani - muda i guzica - bili su afirmisani u referendumskom procesu. Svaki akter
referendumskog izjašnjavanja imao je istu zastupljenost u sredstvima privatnog
informisanja. Mozak je bio najviše zastupljen u intelektualno-kritičkoj štampi,
dok je guzica bila uglavnom rasprostranjena u režimskim i žućkastim medijima.
Na moju evropsku sreću, referendum je uspio. Bilo je nekih sitnih nepravilnosti,
ali su mi objektivni evropski posmatrači progledali kroz šesti prst. Slobodnim
izjašnjavanjem većinskog organizma odlučio sam da se otcijepim od sebe i da
postanem suveren i samostalan. Većinom glasova svih psihofizičkih subjekata
osamostalio sam se od sebe i svojeg drugog JA, čime sam postao suveren i nezavisan
svoj čovjek. Iako je referendum duboko podijelio moju svestranu suverenističku
ličnost, svijet je priznao moju istorijsku odluku. Gotovo svi organi moje šire i
uže psihofizičke zajednice bili su za nezavisnost. U opštini Mozak čak se 50%
referendumskih subjekata opredijelilo za nezavisnost, što i nije čudo budući da
je mozak uvijek težio autokefalnosti. Iako se crnogorske kosti nijesu htjele više
saginjati, u opštini Kičma većina izbornih činilaca bila je protiv samostalnosti.
Premda se očekivalo da će se guzica opredijeliti da nastavim zajednički život
sa samim sobom, to se nije desilo. Naime, u opštini Guzica - slava joj i milost!
- 54% činilaca izjasnilo se za nezavisnost. Svojim principijelnim stavom, guzica
je još jednom osvjetlala obraz i pokazala kako se brane vlastiti interesi. Međutim,
pozadinski organ nije postigao konsenzus. Naime, iako je konstitutivni element
guzice, čmar se nedvosmisleno opredijelio za integracije, preferijajući pederativni
oblik zajedništva.
Srce, kao unionistička oblast, bilo je za zajedništvo. Desnica ruka se
tradicionalno opredijelila za samostalnost, dok je ljevica suviše odmjeravala,
usljed čega je ostala kratkih rukava. Pluća su mnogo uzdisala, tako da su na
kraju popušila. Unitarne snage kao što su sise odlučile su se za očuvanje tjelesne
zajednice, pokazavši pritom širokogrudost.
Najmanju podršku mojoj nezavisnosti dali su polni organi. Za razliku od dru-
gih referendumskih učesnika, polni organi nijesu bili raspolućeni, već su ostvarili
puno akciono i organizaciono jedinstvo. Penis, kao integrativni organ, glasao je za
zajedništvo. Budući da je zajednički život dobio plebiscitarnu podršku svih sek-
- 194 -
sualnih konstitutivnih elemenata, penis je, iako ima muda, proglašen za domaćeg
izdajnika, usljed čega mu je poništeno referendumsko izjašnjavanje. Zbog toga je
nadležni polni organ, kao stub DRŽAvnosti, uložio žalbu šefu Posmatračke misije
- gospodinu Voajeru, koji je savjetovao polnim organima da nađu zajednički jezik,
no pošto se to nije desilo, žalba je odbijena, čime je priznat referendumski rezul-
tat. Iako bez uspravnog penisa nema uspravne ličnosti ni uspravne DRŽAvnosti, ja
sam priznao svoju nadgledanu nezavisnost, radujući se do svijetle majske zore.
Međutim, uprkos mom spontano organizovanom slavlju, došlo je do pobune
centralnih institucija mog suverenog organizma. Nezadovoljni suverenističkom
pobjedom snaga velikomoždanog hegemonizma, pobunili su se bubrezi, najavivši
da će podnijeti ostavku na sve životne funkcije. Budući da su paran, unionistički
organ, bubrezi su poručili da će se za zajednički život boriti do posljednje kapi
mokraće, a ako dođe do proglašenja moje secesionističke nezavisnosti, zaprijetili
su jednostranim otcjepljenjem putem transplatacijskih integracija.
“Niko nema pravo da odvoji muda i bubrege, ta dva oka u glavi!” – poručile
su nadbubrežne žlijezde. I bešika je podržala svoju urološku braću, istakavši da su
bubrezi na svojim plećima najviše osjetile teret političke borbe.
Za razliku od uroloških subjekata, guzica je izjavila da se neće miješati u
unutrašnje stvari mozga, obećavši punu LOJ-alnost njegovim legitimnim težnjama
za autokefalnošću. U tom cilju, ona se svojom pozadinskom čašću zaklela da će
se odreći sitnoguzičavog hegemonizma i da će mu u vršenju nezavisne funkcije
pomoći svim svojim resursima.
“Dupe nema dušu!” – povikalo je srce, oštro osuđujući nazadne stavove svo-
jeglave guzice. Ujediniteljskim stremljenjima integralističkog srca pridružila su
se tanka i debela crijeva, koja su pozvala bratsku guzicu na uzdržanost i koopera-
tivnost, zamolivši je da odustane od svojih jednostranih rješenja.
Bez obzira na raspolućenost mog multinezavisnog i multisuverenog organ-
izma, mozak je naredio svim unutrašnjim strukturama da brane moj teritorijalni
integritet. Osokoljen podrškom velikomoždanog hegemonizma, dan kada sam
postao nadgledano nezavisan proglasio sam za svoj najveći praznik, koji slavim
samostalno, bez iđe ikoga. U međuvremenu donio sam najviši ustaško-pravni akt,
u kome sam definisao svoje identitetske simbole. Moj glavni simbol je bijela za-
stava, u čijoj se sredini nalazi grb sa dvoglavim mudima. Za himnu sam odredio
tradicionalnu, himeničnu pjesmu “Himen puca, krevet nek se trese”.
Iako sam se otcijepio od sebe i od svojeg drugog JA, primljen sam u sve
Erotsko-atletske integracije. Takođe sam učlanjen u sve relevantne međunarodne
institucije, dobivši izdašnu finansijsku pomoć za svoje strukturne spolitičke i sek-
sonomske reforme. Moram se transformisati u svestranu pičkofizičku ličnost ako
želim da uđem u Erotsku uniju. Pa neka mi je sa srećom! Oj, ha! HA-HA-HA!
DRINČOGEN
- 195 -
USTAV CRNE GORE
Član 1
Crna Gora je suverena država nadgledane nezavisnosti. Crna Gora je

najistočnija američka pokrajina. Crna Gora je najelitniji američki poligon.
Najviši organ vlasti u Crnoj Gori je američki guverner. Njemu su podređeni
svi crnogorski pokrajinski organi. Crna Gora je suverena u svim nadležnostima
koje nije prenijela na sveamerički nivo. Crna Gora ima široku autonomiju. Ona je
suverena u oblasti zdravstva, turizma i poljoprivrede. U svim drugim oblastima
ona uživa najširi stepen lokalne samouprave.
Član 2
Suverenističku Republiku Crnu Goru zasad čine tri federalne jedinice: Re-
publika Crnogorska, Republika Brdska, Republika Boka i Hercegovina, i tri au-
tonomne oblasti: ŠAO Malesija, BAO Sandžak i CAO Zabjelo. Ulcinj i Gusinje
su posebni distrikti, s nadgledanom autonomijom.
Kao potencijalna odmetnička (komitska) teritorija, Katunska nahija ima spec-
ijalni status. Najviši organ vlasti Specijalne autonomne oblasti Katunska nahija
(SAO Katunija) je Katunsko plemensko vijeće, sa sjedištem u Cetinju. Najviši
organ izvršne vlasti je Savjet katunskih plemenika, sa serdarom na čelu. Svako
katunsko pleme delegira jednog poglavicu u Ustaškotvornu skupštinu. Ostala cr-
nogorska plemena nemaju specijalni status, već su konstitutivni dio Savezne Re-
publike Crne Gore.
Član 3
Savezna Republika Crna Gora je multisuverena, multidemokratska,

multicrnogorska, multibošnjačka, multihrvatska, multiciganska, multialbanska i
multiantisrpska država sa miloističkim oblikom vladavine.
Crna Gora je država svih manjinskih naroda sem srpskog. Srbi su remetilački
čimbenik Crne Gore i nemaju status konstitutivnog naroda. Srbi će dobiti status
konstitutivnog naroda kad se integrišu u ustaško-pravni poredak Crne Gore.
Crna Gora se konstituiše kao moderna multiplemenska, multibratstvenička,
multiprovincijalna država, čiji je osnovni cilj ulazak u evrogene zone i integracije.
Kao multivazalna i multimarionetska država, Crna Gora ima specijalne veze s
Amerikom i Evropskom unijom. Crna Gora može uspostaviti specijalne veze sa
Sicilijom i Kolumbijom, u skladu s južnoameričkim standardima.
Crna Gora je multivitaminska, multišovinistička, multikriminalistička,
- 196 -
multikorupcionistička, multišvercerska i multipodanička država, sa multitotali-
tarnim, multiautoritarnim i multiautokratskim oblikom vladavine.
Član 4
Najviši organ zakonodavne vlasti je Ustaškotvorna skupština, sa 100 posranika: iz
Republike Crnogorske - 35; iz Boke i Hercegovine – 35; iz Republike Brdske - 30.
Najviši organ egzekutivne vlasti je Premijer pobjedničkog duha, s neograničenim
rokom vladavine. Predsjednik vlade u sjenci je apsolutni gospodar svih građana
Crne Gore sem Rusa. Najviši organ sudske vlasti je Spuški tribunal. Najviši organ
egzekucijske vlasti je Crnogorski batinaški zbor. Crnogorski batinaški zbor ima
represivno-vaspitnu funkciju i služi za utjerivanje demokratije.
Član 5
Državna zastava je crveno-crvena trobojka. Državni grb je pištolj sa dvogla-
vom fantomkom, sa metalnom šipkom u desnoj i pajserom u lijevoj ruci. Nacion-
alna himna je “Uskliknimo s ljubavlju prosvetitelju Milu”.
Nacionalno piće je Gorski prvijenac i Molotovljev koktel. Nacionalni sport
je bacanje kame sa ramena. Nacionalno odijelo čine: armani, toke na prsima,
fantomka i ribok-opanke.
Nacionalna valuta je američki perper. Ekonomski sistem je jedinstven i biće
usaglašen u procesu hormonizacije odnosa Crne Gore i Erotske Unije (EU).
Službeni jezik je crnogorički, cikotičkog izgovora. Službeno pismo je
đukanica.
Član 6
Crna Gora je multipravoslavna, multikatolička i multimuslimanska država. U
Crnoj Gori postoji demokratski pluralizam pravoslavnih zajednica. Svaki suvereni
građanin ima pravo da osnuje autokefalnu crkvu i da je registruje kod nadležnog
policijskog organa. Svaka autokefalna crkva je pod jurisdikcijom svog Mešihata.
Službena crkva u Crnoj Gori je Crnogorska pravosavska crkva, koja je auto-
kefalna od podgoričkog pape.
Član 7
U skladu sa pravom naroda na samoimenovanje, Crna Gora je multinominalna
država, sa različitim imenima. Svaki narod, domicilni ili inozemni, ima pravo da
imenuje Crnu Goru kako želi: Bošnjaci mogu da je zovu Karadag; Muslimani -
Podgorički pašaluk; Albanci – Mali i Zi; Slovenci - Črno Gorenjsko; Mrki Crnogorci
(Romi) – Cigo Gora; Hrvati - Crvena Hrvatska; Južnoamerikanci – Kolumbija na
Jadranu; Srednjoamerikanci – Montenegridad i Tobako; Rusi – Rusalka; Nijemci
– Švarcvald; Grci – Mavrovunio; Englezi – Blekhil; Francuzi – Monuar; Japanci
- 197 -
– Kurojama; Portugalci – Sera Preta; Mađari – Feketeheđ; Afrikanci – MonteNi-
gerija; Arapi Al Kaide - Asaud Hidhab; Tuta Bugari - Černa Gora, itd.
Srbi nemaju pravo da imenuju Crnu Goru kako žele. Imenovanje Crne Gore
srpskom državom, Srpskom Spartom i drugim atributima iz arsenala velikosrpskog
velikonjegoševog hegemonizma strogo je zabranjeno i kažnjava se kao Krivično
djelo kontrarevolucionarnog, kontrareferendumskog djelovanja i ugrožavanja
društvenog uređenja i bezbjednosti zemlje. Lice koje izvrši Krivično djelo
protiv osnova suverenističkog mafijaškog društvenog uređenja i bezbjednosti
zemlje kažnjava se batinanjem bejzbol palicama ili strogim zatvorom u Spuškom
tribunalu.
KAZNENE ODREDBE
Član 7
Svaki građanin dužan je da čuva tekovine referendumske revolucije: da štiti
bratstvo i jedinstvo svih crnogorskih naroda i narodnosti, da brani teritorijalni
integritet Suverenističke Federativne Republike Crne Gore, da poštuje fašistički
društveni poredak i Milovo samoupravljanje...
Ko izloži kritici i poruzi Suverenističku Republiku Crnu Goru, njene
unutrašnje i spolne organe, kazniće se zatvorom od pet mjeseci do dvije godine.
Ko ne podržava secesionističku politiku Mila Đukanovića i Ranka Krvokapića
kazniće se doživotnom izolacijom. Ako unionističko lice prizna krivicu, izrazi
žaljenje i da časnu fašističku riječ da je više nikada neće ponoviti, i učlani se u
Demokratsku partiju nacional-socijalista i druge patriotske stranke, biće pomi-
lovano i pušteno na uslovnu slobodu. Amnestirano lice koje bude doprinosilo iz-
gradnji i razvoju Crne Gore, kao multinacionalističke zajednice, i bude podrivalo
multičetničku Srbiju biće lustrirano i nagrađeno ratnim i mirnodopskim odliko-
vanjima.
Od kaznenih odredbi Ustava Crne Gore izuzimaju se američki državljani, s
obzirom da su pripadnici više rase. Ako američki nadčovjek izvrši neko krivično
djelo na teritoriji takozvane Crne Gore (multietnički ubije Crnogorca niže rase, silu-
je kresnu Crnogorku, izvrši kolateralnu štetu s osiromašenim uranijumom…), biće
suđen u Americi, po šerifatskom pravu. Izručivanje američkih državljana - najvećih
dragocjenosti planete, nekoj trećoj zemlji ili međunarodnom tribunalu strogo je za-
branjeno, i kažnjava se u skladu sa humanitarnim pravom – električnom stolicom.
ZAVRŠNA ODREDBA
Ustav stupa na snagu osmog dana nakon objavljivanja u Tužbenom listu Crne
Gore. Danom stupanja na snagu Ustava privremeno prestaje da važi kriminalno-
pravni poredak Crne Gore.
U Podgorici, 1. 04. 2003. godine.
- 198 -
CRNOGORSKO-SRPSKI RJEČNIK perpernik = novčanik
sviđuša = koketa
Đedojka = baba ćeralica = potjernica
čoekuša = žena štedimlija = bankar
šjediđekna = usidjelica pandurica = policijska stanica
đetićđekna = muškarača milovina = penzija
ležošjed = fotelja
šjedozbor = sjednica BOŠNJAČKI BEZ MUKE
đeknojebina = javna kuća
đecište = porodilište uličarka = sokakhanuma
đecoprc = pedofil prostitutka = pazarsevduša (ašikpazaruša)
ižjeglica = izbjeglica novinar = aberćata
perperuša = prostitutka javna kuća = mindžehana
ištara = sponzoruša peder = šupakmeraklija
vazdara = nimfomanka ratni profiter = džihad šićardžija
prc-đeknakomerc = seks trafiking reketaš = pazarharačlija
đipalište = diskoteka neprijatelj = jokjaran
velište = govornica dvorska budala = saraj-avetinja
šćeliša = dobrovoljac policajac = pendreklija
ladomud = ventilator izbacivač = sikterdelija
krivožjeb = preljuba švercer = šićarbazerđan
šćeroprc = zet kauboj = marvadžija
točkošljeg = bicikl kancelarija = ćataastalhana
krilošljeg = avion djevica = jokbuša
pičišljeg = trčanje sponzoruša = ašikšićardžijka
prknoprc = peder j...č = tasladžija (bušatlija)
bidzinovatač = šinter nimfomanka = sijaset taslakmeraklijka
veljeviđ = dvogled mudonja = tašakdžija
viđilnik = televizor koristoljublje = šićarsevdah
dalekozbor = telefon koristoljubiva žena = šićarsevdalinka
ižljeglište = izlaz majstor = marifetluk efendija
uljeglište = ulaz mrtvačnica = rahmethana
šjemeđelatan = plodotvoran seljačina = kasabjokefendija
zboronauk = lingvistika građanin = šeherlija
zvjeronauk = zoologija komemoracija = rahmetli dernek
prošlozborac = istoričar veterinar = hajvan hećim
lipsalište = groblje malograđanin = kučukšeherlija
lipsoljub = nekrofil maloprodaja = kučukpazar
bidzinuša = kučka veleprodaja = buljukpazar
đeknoprež = ženskaroš Djeda Mraz = kijamet amidža
ižjelak = hrana cvjećara = behar-dućan
šjutrište = budućnost
đeknina = miraz Dilber DRINČAGIĆ
- 199 -
IZBOR ZA IZDAJNIKA GODINE

U Dedinju je na Vidovdan - 28. juna - održano takmičenje “Biramo izdajnika
godine”. Ovaj eminentni skup, popularno nazvan “Memorijal Vuka Brankovića”,
otvorio je najveći patriota vaskolikog srpstva Vojvodislav Šešelj. Izbor za izdajnika
godine obuhvatao je takmičenje u deset disciplina (višeboj): izdaja Kosova, izdaja
Krajine, izdaja Republike Srpske, izdaja vaskolikog crnogorstva, izdaja Liberalnog
saveza, izdaja muža, izdaja knjiga, izdaja stanova, itd. Sve discipline nadgledala
je Ful-Kontakt grupa, na čelu sa najvećim izdajnikom Srbije Natašom Kandić.
Na ovom reprezentativnom i prestižnom takmičenju nastupilo je pedeset najelit-
nijih izdajnika, od kojih treba pomenuti: izdajnika Kosova – Čeda Jovanovića;
izdajnika Republike Krajine - Sloba Miloševića; izdajnika Vojske Jugoslavije -
Miodraga Perovića; izdajnika Liberalnog saveza – Miodraga Živkovića; izdajnika
Slobodana Miloševića – Miru Marković; izdajnika DPS-a – Jevrema Brkovića;
izdajnika Srpske pravoslavne crkve – Maraša Dedeića; izdajnika SDP-a Nebojšu
Medojevića; izdajnika Pive – Šiška Miška; izdajnika knjiga - Novaka Kilibardu;
izdajnika Oslobodilačke vojske Lovćena – Krsta Pavićevića; izdajnika svoga pola
– Atile Kovača; izdajnika droge - Hašiš Tačija, itd. Izbor izdajnika godine vršio je
žiri kojim je predsjedavao eminentni patriotski ekspert Milo Đukanović. Čast da
otvori ovo renomirano takmičenje imao je predsjednik Organizacionog odbora i
novopečeni izdajnik Nebojša Medojević, koji je svim svojim kolegama poželio da
izdaju sve od sebe i da ga nadmaše.
NEPONOVLJIVI PEROVIĆ
Čast da prvi predstavi svoje izdajničke potencijale imao je izdajnički veteran

Slavko Perović. Pred okupljenim patriotama Perović je svoj izdajnički nastup počeo
pokradenim glasovima: “Dobro jutro, izdajnička Srbijo! Dobro jutro, demokratsko
Dedinje! Surdulice, ja ti ljubim lice! Čačak, ja ti ljubim Račak!” Poslije tih toplih
i odmjerenih riječi, Perović je dobio aplauz objektivne dedinjske publike, koja je
svaki izdajnički gest slavkorječivog Perovića nagrađivala žestokim žvizducima. Za
razliku od ostalih, Perović se pokazao kao nezavisan izdajnik, potpuno autokefalan
od crnogorske izdajničke vlasti. Perović se afirmisao kao trajan i stabilan izdajnik,
koji posjeduje suptilnu izdajničku tehniku. Popularni Šjata ostavio je sjajan uti-
sak u svim izdajničkim disciplinama. Naročito je bio ubjedljiv u disciplini – izdaja
dukljanizma, u kojoj je rasturio sve svoje protivnike. Završavajući svoj izdajnički
performans i uživajući u PIROVićevoj pobjedi, prekaljeni izdajnik Perović obećao
je da neće prekidati rad ni pod kojim uslovima, što je publika nagradila dugotra-
jnim, šizofrenetičnim aplauzom. Svoj uspješni izdajnički brifing Perović je završio
istorijskim riječima: “Postojaće Crna Gora dok je NATO nad nama, dok je Slavka
i Mjeseca, dok je Malog i Velikog Međeda! Postojaće Crna Gora dok je liberalnog
Prčnja i demokratskog Ljututuka!”
- 200 -
FENOLMENALNI KILIBARDA
Poslije fantastičnog Perovićevog nastupa, na binu je, pod pratnjom tajne polic-
ije, izašao izdajnički mag Novak Kilibarda. Prije svog glasnogovorničkog pro-
grama, Kilibarda je, kao truba za muziku, odsvirao “BRANKOVIĆKO KOLO”,
a zatim je otpjevušio novokomponovanu crnogorsku pjesmu “Sa Lovćena Milo
kliče - oprosti mi, Đubrovniče”. Kilibarda je svojom principijelnom izdajničkom
politikom oduševio sve ljubitelje patriotizma i bombaste demokratije. Nadahnut
kao i uvijek, Kilibarda je održao sjajan izdajnički govor, kome bi pozavidjeli Kvis-
ling, Peten, Nedić i ostali demokratski izdajnici. Bez ikakvih izdajničkih skrupula
i kompleksa, Starina Novak je izdao sve po kratkom postupku. Prvo je izdao Vo-
jsku, rekavši: “Ne idite u vojsku! Svi smo jedna policija! Svi, svi, svi!” Pošto mu
ništa nije Sveto, Kilibarda je izdao i Srpsku pravoslavnu crkvu, rekavši da priznaje
samo Muslimansku autokefalnu crkvu. Kad mu ni to nije bilo dovoljno, Kilibarda
je svoj neutoljivi izdajnički nagon usmjerio prema kulturnim institucijama. Prvo
je izdao Crnogorsku a formirao Dukljansku akademiju nauka i umjetnosti. U svo-
joj neobuzdanoj izdajničkoj darežljivosti, osnovao je Katedru za arapski jezik i
orijentalistiku – na Elektročetničkom fakultetu u Podgorici. Onda je sa Bardijem
albanske književnosti ekspresno formirao Katedru za albanski jezik i književnost
- na Fiziološkom fakultetu u Nikšiću. Zatim je prihvatio Specijalistički status za
Albance u Crnoj Gori, obećavši im isti status kao u Republici Banjanskoj Krajini.
A onda se pragmatični Kilibardhi na tečnom albanskom obratio Momobrojnoj pub-
lici, rekavši: “Zahvaljujući mudroj politici Bila Klintona zabetonirali smo Kosovo
u malu, veliku Albaniju!” Pošto se proslavio u elitnoj izdajničkoj disciplini - izdaji
Kosova, velikobanjanski ultrareformista je zlikovačkom NATO agresoru dao pris-
tanak za ulazak Crne Gore u program Partnerstvo za vječni mir. Čak je i NATO-
avijaciju uzdizao do neba. Kao pravi, nepatvoreni izdajnik, Kilibarda je predložio
da se usvoji Feldmaršalov plan za Srbiju.
Pozivajući goloruki srpski narod na dezerterstvo, Kilibarda je dokazao da
nije samo salonski već i operativni izdajnik. Činjenica da pripada takozvanim
režimskim izdajnicima ne umanjuje njegove izdajničke kvalitete, već ih, napro-
tiv, multiplikativno intenzivira, što ga čini svestranijim izdajnikom od opozicionih
kvislinga. Koliki je Kilibarda izdajnik najbolje pokazuje podatak da je za neko-
liko godina IZDAO nekoliko knjiga. Da je riječ o izdajničkom geniju pokazuje i
činjenica da su njegove izdajničke bisere pozdravljali čak i patriote iz prvih redova.
Zahvaljujući se publici, Kilibarda je rekao da je svoje izdajničko umijeće ispekao
u toku svog vaskolikog školstva, kao špijun u razredu.
Svojim ogoljenim i stilski polivalentnim izdajništvom, Kilibarda je pokazao da
je kompletan i univerzalan izdajnik. Kao klasik naučnog konspiracionizma, Kili-
barda se pokazao kao svestrana kolaboracionistička ličnost, koja baštini univerzal-
ne izdajničke vrijednosti. Iako nije osvojio laskavu izdajničku titulu, Kilibarda se
pokazao kao mlad i perspektivan izdajnik, koji je dao veliki doprinos unapređivanju
izdajničko-dezerterskih procesa u Crnoj Gori i demokratskom čovječanstvu.
- 201 -
IZDAJNIK KOJI OBEĆAVA
Poslije fenomenalnog Kilibarde nastupio je velikodrobnjački izdajnik Dirinčić.

On je bio toliko ubjedljiv da je na samom početku prebacio kvalifiksacionu normu.
Iako nije imao izdajnički pedigre, Dirinčić se pokazao kao stabilan i moderan
izdajnik, koji poznaje sve tajne kolaboracije. Odgajan na svijetlim primjerima
čojstva i ustaštva, on je do đukanovićevskog perfekcionizma ispekao najstariji
- izdajnički zanat. Koliko je Dirinčić ogrezao u svojoj prljavoj kvislinškoj raboti
najbolje pokazuje podatak da nema osobe i institucije koju nije izdao. Prvo je
izdao komuniste pa, kao UDBAčeni element, reformiste i ekstremne demokrate,
da bi na kraju izdao humanitarno-zlikovačku organizaciju - NATO-pakt. Kao i
Kilibardu, tako i Dirinčića krasi izdajnički pluralizam, što i ne čudi, s obzirom da je
odgajan u lukavom Drobnjaku, koji izdade čuvenog srpskog izdajnika - Smail-agu
Čengića. Vrhunac njegove smišljene izdajničke aktivnosti predstavlja to što je u
svom perfidnom patriotskom zanosu obukao SNP uniformu i pružio otpor NATO-
humanitarcima. U svojim ratnohuškačkim, velikokosovskim i velikopatriotskim
tekstovima takozvani Dirinčić se, na krajnje jednostran i neprofesionalan način,
obrušavao na
NATO-vu humanističku i demokratsku avijaciju, nazivajući je najpogrdnijim
imenima, zbog čega mu je više puta prijećeno vazdušnim udarima iz prkna.
Stavljajući se u službi velikopokrajinske politike Slobodana Miloševića,
Dirinčić je postao nerv njegove propa-gadne mašinerije, a samim tim legitimni
vojni i seksualni cilj. Za razliku od Kilibarde i Perovića, Dirinčić nije domaći
već internacionalni izdajnik, jer je svojom srbverzivnom djelatnošću izdao
demokratsko čovječanstvo. Dirinčić ne spada u profesionalne već u volonterske
izdajnike, jer ne naplaćuje svoje izdajničke usluge. On nije izdajnik-materijalista
već izdajnik za svoju dušu. Međutim, ako želi najviši plasman, Dirinčić će morati
da se komercijalizuje. No, kada se zna kakav je kvisling, realno je očekivati da će
on i sebe izdati i postati šticung-izdajnik.
NEUBJEDLJIVI MOMIR
Poslije ženijalnog i srbverzivnog Dirinčića, na izdajničku scenu stupio je

njegov kolateralni kolega Momir Bulatović. On je na početku svog sofisticiranog
izdajničkog nastupa predložio da se u SRJ uvede Zajam za obnovu i preporod
Slobodana Miloševića. S obzirom da je Milošević postao beskućnik, Bulatović je
predložio da se iz ličnih dohodaka i inostranih - agresorskih kredita izdvaja 1% za
obnovu Slobove oštećene rezidencije. Koliko god se trudio da izda sve od sebe,
Bulatović ipak nije mogao da se nosi sa renomiranim izdajnicima Kilibardinog
tipa. Za razliku od svojih prethodnika, Bulatović se pokazao kao jednostran,
uniformisan izdajnik, ograničenih izdajničkih sposobnosti. Sem što je izdao Zadar
i Crnu Goru, Bulatović ništa nije drugo ostvario u izdajničkom procesu. Taman kad
- 202 -
je bio na sjajnom putu da izda Ameriku, potpisao je kapitulaciju. S obzirom da nije
ostvario kvalifikacionu normu, Bulatović je diskvalifikovan iz daljeg takmičenja.
Nezadovoljan ovom nepravednom i ničim izazvanom sankcijom, Bulatović je
protestovao kod žirijevih verifikatora, tražeći da ga vrate na izdajničku arenu.
Međutim, šticung-patriote u žiriju nijesu htjeli da promijene svoju odluku, tako
da će Bulatović morati da potraži šansu na sljedećim takmičenjima. No, bilo kako
bilo, Bulatović će morati još mnogo toga da uči da bi postao bjelosvjetski izdajnik.
No, pošto se čovjek uči dok je živ, ima NADE za Momira.
Poslije Bulatovića nastupilo je nekoliko izdajnika - debiltanata, ali sem
estradnog izdajnika - Đoke Balaševića, niko nije ostavio upečatljiv utisak.
Jednoglasnom odlukom žirija, za izdajnika godine proglašen je izdajnik autsajder
– Dirinčić, što je izazvalo veliko nezadovoljstvo u publici. Žiri je svoju odluku
obrazložio konstatacijom da je Dirinčić jedini iskreni izdajnik, dok su svi ostali
njegovi rivali - izdajnici-foliranti, jer su motivisani finansijskim uspjehom i
političkom karijerom. Dirinčić će, kao nagradu, dobiti komplet gramofonskih ploča
i kasetnih bombi, kao i plaćeni boravak u Adi Ciganliji, sa sedam sekretarica SKOJ-
a. Bravo, Dirinčiću, takvog izdajnika Srpkinja još rađala nije, od Gazimestana, a
ni prije njega!”
Dragund DRINČSLING (Norveška)
- 203 -
AFORIZMI
* Morali smo zaratiti. Od ljubavi se ne živi.
* Politika je jedina kurva u kojoj nema golih činjenica.
* Zakopali smo ratne sjekire. Valjaće.
* Labudova pjesma je naša nacionalna himna.
* Demokratiju smo sveli na razumnu mjeru.
* Zbijamo redove. U masovnim grobnicama.
* Politika je kurva. Časna partijska riječ!
* Demokratija je naše kolektivno nesvjesno.
* Ako je rad stvorio čovjeka, onda su Crnogorci izmišljena nacija.
* Blago izbjeglicama! Ne tapkaju u mjestu.
* Mi smo demokratska država, i tačka!
* Našim političarima samo je sranje olakšavajuća okolnost.
* Ja sam za jednopartijski sistem, jer od birača nema j....a!
* Sve su to pošteni političari. Čast izuzecima.
* Naši najveći pomaci su u iseljavanju.
* U politici je kao u seksu. Uvijek se presipa iz šupljeg u prazno.
* Štite nacionalne manjine. Davaju im prezervative.
* Živimo od danas do sjutra. Vrijeme je novac.
* Crnogorci su pljunuti Srbi.
* Vratili su nas u Srednji vijek. Stara dobra vremena.
* Mafijaši se ubijaju od posla.
* Daleko smo dogurali. Do materice.
* U zdravom tijelu zdrav i dug.
* Srbija do Tokija! Bože, kako je svijet mali!
* Sve sam ovo krvavo zaradio – reče ratni profiter.
* Dželati imaju posla preko glave.
* Istjerali smo pravdu. Što će nam?!
* Od svih rodoljuba samo žene treba naoružati do zuba.
* Našim političarima Holandija je obećana zemlja.
* Potrebna nam je pravna država. Reda radi.
* U seksu nema ekstremista. Svi su za zlatnu sredinu.
* Izbori će biti pošteni. Dame biraju.
* Naš predsjednik je ratni zločinac. Niko nije savršen.
* Vucibatina je iz raja izašla.
* Sve će to narod pozlatiti. Ćutanje je zlato.
* Knjiga je najbolji drug, ali mi smo gospoda.
* Genocid je protekao u fer i demokratskoj atmosferi.
* Živjeli su za ovaj narod. Jednom se živi.
* Danas samo trgovci dobijaju na cijeni.
* Ringe, ringe raja, jedno Jajce muć!
Dragan DRINČIĆ
- 204 -
VIC-PITALICE
EPIGRAMI
* Ima li u nas jeftinog voća?
- IMA ŠIPAK! * Crnogorci su fenomen,
praznu slamu plaste,
* Za koga navijaju Cigani? hiljadu godina života
- ZA ROMU. - maloljetni od Osamnaeste.
* Šta kaže političar kad uđe u javnu * Nema hladnog rata,

kuću? vole se protivnici ljuti,
- DAME I GOSPODO, KORISTIM era je toplog brata –
PRILIKU. najebali smo k’o žuti.
* Šta je osmica? * Separatisti vječito vladaju,

- UVRNUTA NULA. za njih prava divota,
lijepo s korisnim spajaju,
* Kako glasi homoseksualni bonton? nas odvajaju od života.
- NI PO BABU, NI PO STRIČEVIMA.
* Zašto ne slušam pop-muziku? * Istraga je u toku,

- NIJESAM RELIGIOZAN. od života ni traga,
Bog je odnio šalu,
* Šta mislim o homoseksualcima? a nama ostavio vraga.
- KAD TAD ĆE UĆI U ANALE.
Veljko RAJKOVIĆ
AFORIZMI
· Spali smo na niske grane. Na njima se uspješno održavamo.
· Šumski požari su naš gorući problem.
· Plašeći se gladi, radnici su stupili u štrajk glađu.
· Ako je ćutanje zlato, onda su Crnogorci najbogatiji narod.
· Kada su mu prigovorili da je prikriveni komunista, odnah je pocrvenio.
· U ludnici niko ne čuje glas razuma.
· Nasuprot Staljinu, koji je svoje neistomišljenike progonio u Sibir, Tito je volio
da ih šalje u toplije krajeve.
· Krupne zvjerke ovdje štiti država, dok je sezona lova na sitnu divljač uvijek otvorena.
· Dogorjelo bi mu do nokata da mu ih mučitelji nijesu iščupali.
· Stranputice su naše magistrale.
· Crna Gora je pravna država sa vladavinom prava jačeg.
· Pošto je istragom utvrđeno da je djevojka nevina, optuženi je osuđen za silovanje.
- 205 -
· Samo slijepci više vjeruju tuđim ustima nego svojim očima.
· U našoj državi prosjaci nemaju šta da traže.
· Daltonistima stvarnost nikad nije ružičasta.
· Matematika mi ide od ruke. Znam je u prste.
· Čovjek se uči dok je živ, ni to nekima nije dovoljno.
· Nije bio vladar čvrste ruke. Sve je stavio pod noge.
· Dželat je bio pažljiv. Žrtvi giljotine ni dlaka s glave nije falila.
· Nije sve u novcu, nešto je u nekretninama i u zlatu.
· Primjere čojstva i junaštva danas je teško naći i u knjižarama.
· U prljavoj državi su najčistiji džepovi njenih građana.
· Tamo gdje prostaci vode glavnu riječ, situacija je uvijek složena.
· Neki intelektualci zbog svoje dalekovidosti ne vide što im se pred nosom dešava.
· Prevršili su mjeru presipajući iz šupljeg u prazno.
· Crnu Goru čekaju bolji dani. Nadajmo se da ih neće izdati strpljenje.
Dragan VUKAJLOVIĆ
* Postojaće Crna Gora! Istorija se ponavlja.

* Jugoslavija nije pocijepana. Postoji na papiru.
* Pobijedićemo svijet. Iskoristićemo prednost domaćeg terena.
* Nauk komunizma kruži Evropom!
* Uzeli su vlast. Nijesu imali izbora.
* Nijesam upao u loše društvo. Tamo sam i rođen.
* Naša suza ima roditelja. Oca nacije.
* Nećemo zalutati. Vrtimo se u krug.
* ZBILJA se šali.
* Naši političari su legalisti. Propisno se obrukaju.
* YU GO SLOVEN!
* Dozvolili smo da nas nasamare. Da nam ne bi zaboli nož u leđa.
* Vožd neće ući u istoriju. Neponovljiv je.
* Stisnuli smo petlju i napravili Gordijev čvor.
* Sačuvali smo Kosovo. NATO im hvala!
* Vožd nije bio Narcis. Ogledao se u krvi.
* Najbolja je škola života. Niko vas ništa ne pita.
* Imate izlaz?! Marš napolje!
* Žene su u prednosti. Za prsa.
* Napravili su nam medveđu uslugu. Zaštitili su nas zakonom.
Veljko RAJKOVIĆ
* Pao je dogovor za Bosnu i Hercegovinu.

* Svijet nam skida kapu, ali ne i kapa.
* Nijesu svi građani sa Kosova napustili zemlju. Dosta ih je ostalo u zemlji.
- 206 -
* Kad bi Bog vjerovao ljudima, davno bi ga đavo odnio.
* Postajem intelektualac. Ćutim.
* I kad su ptice u pitanju, ja sam za ševu.
* Vođa je došao do vrhunca. Brzo će svršiti.
* Učili su me da budem dobar, a njoj je trebao dovoljan.
* Vođa satire, ne piše.
* I najboljem čovjeku, žena je bolja polovina.
* Nekad smo živjeli na kredit, danas na rate.
* Crkva je produžena ruka režima. Upućuje narod da posti.
* Pametne žene ne puše stojeći.
* Ko drugome jamu kopa, neće ostati neukopan.
* Žena je kao lopov. Uvijek ti nešto digne.
Radoslav Minja KOPRIVICA
* Dolje Stari! Živio Čiča!

* Lako je NATU da bombarduje Kosovo? A gdje je bio 1389.?
* Nije važno šta je ko unio u Jugoslaviju već u Švajcarsku.
* Osma sjednica je repriza Kosovske večere.
* Crvena banda je najzad pozelenjela.
* Tvrd je koštun, voćka čudnovata!
* Mi smo braća Kainovići.
* Posljednji komunisti se u vodu bacaju!
Komnen BULATOVIĆ
* Vodili smo ljubav na dugačko i na široko.

* Crna Gora je sva s brda s dola.
* Poljopriveda nam stagnira. Đubrad jedna pokvarena!
* Grupni seks?! Ko umije, njemu dvije!
* Čačkao je mečku a dobio lisice!
* Žene su najosjetljivije u tampon zoni i u pojasu oko Gaze.
* Bio je čovjek iz sjenke, a onda ga je sunce ogrijalo.
* Vojska puca od zdravlja.
* Jes’ da smo duboko zaglibili, ali Turci ne gaz’ te oranje!
* Odbacili su srp, pa su sad kovači naše sreće.
Vladan ČIKI ČIZMOVIĆ
* Peta kolona, šesti prst, sedmi bataljon, osma sjednica - deveti krug.
* Crnogorci ne ljube lance. Ako nijesu zlatni.
* Vođa je vrhovni komadač Jugoslavije.
* On nema dlake na jeziku. Ne liže više.
Neđo VARAGIĆ
- 207 -
DIO INTERVJUA KOJE SAM URADIO
MOJI INTERVJUI
INTERVJU- STANISLAV – ĆANO KOPRIVICA
BESCARINSKA ZONA IDEJA STARA

VEĆ DESET GODINA
Ovih dana je poznati svjetski biznismen, Stanislav Ćano Koprivica, kratko bo-
ravio i u Nikšiću, što je bio povod da porazgovaramo s njim, između ostalog, i
o aktuelnoj situaciji u Crnoj Gori i njenim putevima izlaska iz krize.
„O-S“: Koliko savremeni direktor evropskog standarda, kojoj opciji i Vi

sigurno pripadate, ima spremnosti za rizik, koliko pažnje poklanja inovatorst-
vu, kreativnosti, znanju i sposobnosti ubjeđivanja?
Savremeni direktor mora da poznaje situaciju u zemlji u kojoj radi. Ekonom-
sku pa i političku situaciju i u zemlji sa kojom trguje. On mora da vlada i materi-
jom koliko se dotičnog proizvoda proizvodi u toj zemlji, ili se dotičnog proizvoda
uvozi, odnosno izvozi u drugoj zemlji. U svakom slučaju, mora biti kreativan i
čovjek koji ponekad ulazi u rizik sa poslovima. Ukoliko savremeni direktor nema
osjećaj za jedan posao, za biznis ili konkurenciju, teško može da uspije. Ja ne gov-
orim o drugim osobinama organizovanosti u firmi, kao što je upotreba savremene
tehnike, itd. Ima ponekad rizika kao, da li saopštiti nisku cijenu, daleko nižu od
one s kojom ćeš izaći na tržište ili visoku. To je stvar momenta kada čovjek do-
nosi odluke i kada treba da osjeti biznis. Osim toga vrlo je važno kako će čovjek
prezentirati partneru svoju ponudu ili svoj posao, da li će to biti nametljivo,
nenametljivo, agresivno, mirno, ubjedljivo, i pri čemu mora operisati podacima
o poznavanju raznih tržišta ili raznih firmi, ili kontakte sa bankama itd. Part-
ner mora da stekne dojam o njegovom znanju, njegovoj sposobnosti i njegovom
prezentiranju posla i tsl. To su sastavni djelovi jednog biznisa, jednog poslovanja
kojima mora jedan savremeni direktor da operiše i da radi.
„O-S“: Kakav je Vaš stav prema aktuelnoj političkoj situaciji u Crnoj Gori?
Ja imam običaj da kažem: „nit se Boga plaše, nit naroda stide“. Ovo što su
napravili sa crnogorskom državom i crnogorskom nacijom je sramota. To će biti
bruka i za buduće mlade generacije koje dolaze i koje im to nikada neće oprostiti.
Prvo, uveli su Crnu Goru u rat sa susjednom državom, sa kojom ćemo hiljade i
hiljade godina biti komšije, gdje će hiljade i hiljade generacija da žive zajedno,
da trguju, da sarađuju na sportskom polju, u kulturi i sl. Doveli su Crnu Goru do
prosjačkog štapa, doveli su crnogorski narod do poniženja što nikada u istoriji
Crne Gore nije bilo. Doveli su crnogorski narod do toga da gladuje, da strahuje.
Kriminal je u porastu svaki dan, a nekada je bio nepoznat u Crnoj Gori. Ja se
sjećam kao učenik predratne gimnazije da se vrata u Nikšiću nijesu zatvarala i
- 209 -
nije se znalo šta je brava, a danas čovjek nije siguran u svojoj sopstvenoj kući u
to da li će ostati živ i da li će ga neko strijeljati ili neće. Oni su praktično slagali
narod, prevarili ga svojom parolom – „Mi znamo kako“. Zaista oni znaju kako,
ali za sebe, isključivo za sebe, a ne za narod. Crna Gora je nekada bila jedna od
uglednih država u Evropi i na Balkanu i nije se moglo rješavati nijedno pitanje bez
nje. Uticaj kralja Nikole i Crne Gore je bio veliki u rješavanju političkih problema
i intriga na evropskoj sceni. Danas Crna Gora ima drugog gospodara kojeg mora
da sluša i koji određuje na žalost, i sudbinu crnogorskom narodu koji ne zaslužuje
da živi u ovakvoj bijedi.
„O-S“: Koje je pomirljivo rješenje za višenacionalni i višepartijski sukob
interesa na ovom prostoru?
Isključivo je ekonomski. Današnja omladina sigurno ovo neće trpjeti. Danas
je u Crnoj Gori 60-70 hiljada nezaposlenih. Oni će tražiti ekonomski prostor i
povezivanje sa svim zemljama Evrope, posebno sa zemljama bivše Jugoslavije.
Nema danas ni jedne zemlje u svijetu koja je zatvorena. To ne može ni Crna Gora
sjutra da bude. Čak treba širiti prostor ekonomskih veza i zato sam ja predlagao
i zastupam tezu da se Crna Gora pretvori u slobodnu carinsku zonu, ekonomski
prostor slobode. To je nešto najprogresivnije i najliberalnije što se može zamisliti
od carinskih zona, jer tamo ima raznih varijanti, a ja predlažem nešto daleko šire...
jednu veću mogućnost iskorišćavanja bogatstva kojeg Crna Gora ima i prirod-
nog i potencijalno-kadrovskog bogatstva kao i za dovođenje inostranog kapitala
u Crnu Goru. To bi sigurno u roku 4-5 godina nacionalni dohodak povećalo na
više od 12.000 dolara po glavi stanovnika. Siguran sam da, na osnovu razgovora
koje sam vodio sa biznismenima Evrope i Amerike, Hong Konga, Tajlanda, Kine
..., kapital čeka da uđe u Crnu Goru i da bi kapitala došlo dosta, ukoliko bi se
izmijenila situacija, skinula blokada. Ne znam zašto bi Crna Gora išla u blokadu
dobrovoljno zbog nekoga iks ipsilona. Ako hoće moj brat da se baca u jamu zašto
bih se ja bacio u nju, ja ipak hoću da živim. To isto važi za Crnu Goru i crnogor-
ski narod. Jedna grupa stručnjaka, po inicijativi „Monteksa“, radi jedan elaborat
– CG ekonomska zona – slobodna, i u saradnji sa institucijama iz SAD mi ćemo
uskoro to i završiti i objelodaniti. Takav elaborat su prihvatile partije crnogorske
opcije u svojim ekonomskim programima i sa tim programom ćemo da idemo u
jednu veliku bitku sa vladajućom partijom i svim drugim partijama koje bi bile
protiv takvog programa i razvoja Crne Gore. Treba otvoriti vrata čitavom svijetu i
svakom građaninu dati slobodu inicijative, od pravljenja malih mini hidrocentrala,
do pravljenja lula za koje Crna Gora ima najbolje drvo na svijetu (na crnogorskom
primorju). Velika je lepeza svega što Crna Gora ima: ovčarstvo, voćarstvo, pov-
rtarstvo... nema toga što u Crnoj Gori ne može. San Remo, na primjer, izvozi 70
miliona dolara cvijeća. Zamislite samo kako bi bilo dolinu Zete pretvoriti u proiz-
vodnju cvijeća. Slobodna, nezavisna, demokratska, ekonomski jaka Crna Gora,
otvara vrata čitavom svijetu, a posebno susjednim državama.
- 210 -
„O-S“: Da li mislite da bi Crna Gora kao samostalna i suverena država
lakše izašla iz ove ekonomske krize i kako je vidite u budućnosti?
Crna Gora je jedna od najbogatijih republika iz bivše Jugoslavije i lakše
je Crnoj Gori izaći iz krize nego ijednoj republici 600.000 stanovnika, to je
jedno preduzeće, jedna firma. U takvom prirodnom, nacionalnom i kadrovskom
bogatstvu vidim samo potencijale koje Crna Gora ima. To je lako i jednostavno.
Tu čak nema nikakvog problema. Stalno govore o gladi, prijete da ćete ostati
bez pšenice, hljeba. Molim Vas, Crnoj Gori treba 100.000 tona pšenice, a to je
praktično 30-40.000 tona aluminijuma ili 50-60.000 tona čelika ili 15-20 dana
ljetovanja tj. korišćenja turističkih kapaciteta. To su prosto zablude, oni ustvari
lažu narod, ne daju mu pravu informaciju. Što ne kažu da kupuju pšenicu skuplje
za 40,50 do 100%? Što ne kažu da plaćaju struju 3,5-4 centa, a svjetska cijena je
2,5 centa, što ne kažu da se šećer plaća 500-600 dolara, a kupuje za 300 dolara
itd? Što ne kažu da zbog prisustva Jugoslovenske armije na Jadranu Crna Gora
gubi 150 miliona dolara godišnje? Ko će nadoknaditi Crnogorskom narodu te
pare? Crnu Goru treba demilitarizovati, prodati tenkove, avione, rakete, jer sve
nam to ne treba. Ako treba da branimo Crnu Goru uvijek smo je branili podizan-
jem čitavog naroda na ustanak. Malo i veliko, muško i žensko išlo je da je brani.
To može uvijek i uraditi.
„O-S“: Crna Gora kao bescarinska zona. To je Vaša stara ideja.
Ta moja ideja je stara već deset godina. Tri Vlade Crne Gore su o njoj
raspravljale i svaka je slagala. Nijedna nije ostvarila tu ideju niti joj pomogla.
decembar1992.godine
- 211 -
VASILISA RADOJEVIĆ
KORJENI SU VRLO VAŽNI

Na našim, tako folklornim, lokalistički opterećenim, za uticaje ne mnogo
raspoloženim prostorima, rijetko se dešavalo da jedan umjetnik sublimira
toliko značajnih iskustava, kao što je to ostvarila, u svojoj poslednjoj fazi
slikarka Vasilisa Radojević. Nije Vasilisa napustila ni svoje korjene, niti nji-
hovu ekspresionističku suštinu. (Marinko Vorgić)
_____________________________________________________________
Vasilisa Radojević je rođena u Nikšiću. Slikarstvo je diplomirala na Akadem-

iji u Beogradu. Dobitnik je prve nagrade za slikarstvo koja se dodeljuje svake
desete godine najboljem studentu. Kao najbolji mladi slikar koji je napravio
izložbu u Rimu, 1987. godine je dobila nagradu „Pajper“, Samostalno je
izlagala na mnogim izložbama u Titogradu, Beogradu, Dubrovniku, Splitu,
Madridu, Parizu, Monaku, Londonu, Njujorku....
„O-S“: Dugo ste boravili u Italiji. Kakve utiske nosite iz nje?

„Moji utisci vezani za Italiju su fantastično lijepi, jer Italija je zemlja umjet-
nosti. Njena istorija / opet mislim na likovnu umjetnost/, arhitektura i sve ostalo se
ne može tako lako zaboraviti, a najmanje doživjeti i vidjeti za čitavi život.
„O-S“: Vaše slike doživljavamo, kao impresiju orijentalnog i postmod-
ernog. Koliko je na Vas i Vaše stvaralaštvo uticala balkanska kultura i krea-
tivnost, a koliko evropska prefinjenost?
„Pa u svakom slučaju je istina da u mom slikarstvu ima uticaja balkanske
kreativnosti, a i evropske prefinjenosti /ako se tako može nazvati/, ali postoji jedna
druga stvar. Ja sam jedna druga vrsta slikara, na koju sve te i slične stvari ne mogu
da utiču. Moje slikarstvo bi se moglo nazvati ekspresionističkim simbolizmom,
ustvari, jednom vrstom ekspresionizma, gdje sve ono što se događa oko mene
nema direktnu vezu sa onim što stvaram na platnu, papiru ili nekom drugom ma-
terijalu, već veliku ulogu baš tu igraju moje emocije i simboli kojima ja izražavam
moje unutrašnje doživljaje.
„O-S“: Kako doživljavate promjene u Crnoj Gori?
„Pa konkretno što se tiče blokade vrlo mi teško pada, pogotovu što sam imala
već zakazane neke izložbe u inostranstvu. To je za sada blokirano, a i trebalo je u
oktobru da putujem za Rim na duži vremenski period zbog rada na RAI-u, jer se
ja u TV CG bavim, već duže vremena, scenografijom i kostimima.
- 212 -
„O-S“: Koliko u CG žene stvarno žive sopstveni život. Šta biste im Vi poručili?
„Pa znate, CG je jedna konzervativna sredina gdje konkretno žene čitavog
života moraju da se bore, da budu velike glumice kao prvo, da bi mogle uspjeti
u onom što su namjerile da naprave u toj sredini, što znači, masa njih radi jedno,
želi drugo, a možda misli na treće, a obično ono što radi je u vidu jedne fine krotke
žene uvijek spremne kao pas da bude na usluzi muškarcu. Ne želim ovim da pot-
cijenim neke žene, jer smatram da su one jadnice na to prisiljene. Nadam se da će
se vremenom sve to izmijeniti, mada je u ovim našim krajevima, gdje je većina
žena u drugom planu, za takve promjene potreban jedan duži vremenski period
/nažalost.
„O-S“: Kako shvatate modu i mislite li da se i kroz nju može izraziti smisao
za lijepo i umjetnost?
„Za mene lično je moderno sve ono što mi lijepo stoji, tako da nijesam ni
prije ni sada bila izlog nekakvih modnih trendova. U svakom slučaju u mnogim
situacijama i bez praćenja mode se promijeni garderoba i tada najviše dolazi do
osvježavanja i nekih unutrašnjih promjena u nama.
„O-S“: Vasilisa, kako Vi kao latentna osoba doživljavate ljubav, pri-
jateljstvo? I nešto sasvim lično: Vaše mišljenje o muškarcima uopšte?
„Smatram da se bez ljubavi ne može živjeti. U ovom kratkom životu koji
nam je dao Bog, jedino ljubav može da bude ta koja će da nas održi i da nam
stimulans. Ovdje ne mislim samo na ljubav prema muškarcima/koja je veoma
bitna/ već i na sve vrste ljubavi.
„O-S“: Često snimate za televiziju.... Šta trenutno radite?
Dok sam bila u Beogradu povodom otvaranja moje samostalne izložbe u
galeriji „Leonardo“ , svakodnevno sam gostovala, jednom ili dva puta, na nekom
od TV kanala i malo se umorila od toga. Sve je to lijepo, reklama, biti poželjan, i
ostalo, ali i to dosadi. Ovih dana završavam scenografije za tri emisije TV CG.
„O-S“: Kao Nikšićanka, odgovorite nam, koji su to uslovi koji su potrebni
da se ispune da se vratite da živite i radite u Nikšiću?
„Znate šta, ja volim puno Nikšić, jer sam se u njemu rodila, provela djet-
injstvo, veže me za brata, za majku i oca, školu, drugove, djetinjstvo. Nikada se
ne zna, možda ću se jednom opet vratiti da živim u Nikšiću, jer korijeni su veoma
važna stvar.
decembar 1992.godine
- 213 -
UPOREDNI INTERVJU:
ĐORĐE MAKRID, POSLANIK LSCG U REPUBLIČKOM PARLAMENTU
I
DRAGO BAKRAČ, POTPREDSJEDNIK REPUBLIČKE SKUPŠTINE I POSLANIK SRP-
SKE RADIKALNE STRANKE U REPUBLIČKOM PARLAMENTU
ĐORĐE MAKRID
CRNA GORA U UJEDINJENOJ EVROPI

Granica između suverene Crne Gore i suverene Srbije treba da bude samo
linija koja razdvaja dvije suverene (samostalne) vlasti
„O-S“: Kako vidite budućnost Crne Gore?

Đ.M: „Buduću prosperitetnu
i bogatu Crnu Goru vidim kao sa- „O-S“: Nijesmo Vas pitali – želite reći?
mostalnu, suverenu, demokratsku
i Evropsku. Geografski, istori- „Zbog nesmanjenog interesovanja za ak-
jski i kulturno Crna Gora pripada tivnosti Liberalnog saveza iskoristio bih
mediteranskoj i evropskoj kul- priliku da članove, simpatizere i građane
turi i civilizacjij. Budućnost Crne Nikšića obavijestim o promjeni lokacije
Gore je u ujedinjenoj Evropi, naših prostorija. Nove prostorije LSCG
koja mora biti osnovno mjerilo – Nikšić nalaze se na prvom spratu hotela
svih naših ekonomskih, socijaln- Onogošt – (stara zgrada). I to je privre-
ih i kulturnih dostignuća. Poznato meno rješenje u očekivanju stalnog koje je
nam je da nema suverenosti bez
SO u obavezi da obezbijedi za sve stranke
demokratije, niti demokratije bez
koje su ušle u opštinski parlament“.
suverenosti. Nema slobodnog po-
jedinca bez slobodnog naroda,
niti slobodnog naroda bez slobodnog pojedinca. Neprikosnovene vrijednosti su
interesi Crne Gore, nacionalni subjektivitet Crnogoraca i suverenitet Crne Gore,
kao i skladni međunacionalni i međukonfesionalni odnosi u Crnoj Gori. Stoga, su-
verenost Crne Gore shvatamo kao samoodlučivanje i slobodno političko, ekonom-
sko, pravno očuvanje i razvijanje crnogorskog identiteta i interesa. Opšte interese
Crne Gore niko ne može bolje da unapređuje od građana Crne Gore, bez obzira
na naciju i vjeru. Da bi sve to ostvarila Crna Gora mora biti samostalni politički
subjekt, koji suvereno i demokratski odlučuje o svojoj i sudbini svojih građana“.
„O-S“: Kao republički poslanik, kada očekujete skidanje sankcija sa Crne
Gore i koliko je sadašnje rukovodstvo Crne Gore krivo što sankcije još uvijek
traju?
- 214 -
Đ.M.: „Odgovorio bih prvo na drugi dio vašeg pitanja. Sasvim je svejedno
da li su sankcije pravedne ili nepravedne, one su naša realnost i svi zbog njih
trpimo. Mnogo se danas manipuliše sa „objektivnim okolnostima“ koje su uticale
na politiku koja je dovela do uvođenja sankcija. Sam pridjev „nepravedne“ kao
da se namjerno ističe u prvi plan, da bi se skinula odgovornost i krivica zbog nji-
hovog uvođenja. Međutim, tu dileme nema. U svim parlamentarnim, građanskim
demokratijama sa dugom tradicijom jedino odgovorna, za dato stanje, je partija
na vlasti. U našem slučaju sankcije su rezultat kontinuiteta jedne politike, gdje
se republička vlast sa malo čime pitala, a stvari objašnjavala, kao i naš predsjed-
nik u svom ekspozeu: „Sukobom globalnih interesa svjetskih centara moći“ i ko-
jekakvim drugim nebulozama.
No, mi u Liberalnom savezu Crne Gore tražimo krivca za dato stanje, mi
tražimo rješenja i želimo da mi aktivno učestvujemo u njima. Kada će biti skinute
sankcije? To je teško u ovom trenutku reći. Brzo skidanje sankcija i spas od
privrednog kolapsa LSCG vidi u suverenoj i međunarodno priznatoj Crnoj Gori.
Jasno je šta bi to značilo za projekat suverene Crne Gore, kao slobodne carinske
zone, ili Crne Gore kao prve ekološke države na svijetu. Bojim se da oklijevanjem
Crna Gora sve više gubi šansu da nađe sebe i da na dostojan način potvrdi svoje
mjesto u svijetu, ovo tim više što Crna Gora ima izvanredne mogućnosti i sve
pretpostavke da u ekonomskom smislu bude suverena zajednica i vrlo brzo izađe
iz krize. Zbog ovakvih naših viđenja često nam se podmeće da granicu sa Srbijom
želimo ograditi bodljikavom žicom. To je laž. Veza između Crne Gore i Srbije nije
problem. Ona je potrebna i korisna. Problem je karakter te veze. Granica između
suverene Crne Gore i suverene Srbije treba da bude samo linija koja razdvaja dv-
ije suverene /samostalne/ vlasti. Dakle, skidanjem sankcija na ovaj način ujedno
se stvaraju predpostavke da građani Crne Gore slobodno i samostalno odlučuju o
svojim interesima“.
„O-S“: Na koji način ćete zastupati Nikšić u republičkom parlamentu?
Đ.M.: „Nikšić je jedan od najvećih i privredno najrazvijenijih centara CG.
Svakako da situacija u kojoj smo negativno utiče na ukupnu privredu Nikšića koja
je u vrlo teškom stanju i da će izlaz iz nje biti dug i nimalo lak. Teško stanje u
privredi odražava se i na vanprivredne djelatnosti. Kao dio ovih problema pomen-
uo bih za Nikšić vrlo aktuelne zaštitu životnog standarda građana, kriminalitet.
Traženje izlaza iz krize mislim da je prevashodan zadatak bez obzira na
stranačku pripadnost u republičkom parlamentu. Što se tiče LSCG – Nikšić kako
njegovih poslanika u parlamentu tako i njegovih odbornika u skupštini opštine,
LS je spreman dati puni doprinos razjašnjavanju svih problema Nikšića i ostaje
otvoren za sve inicijative ove vrste“.
„O-S“: Sve češće se čuje da će neka odjeljenja Medicinskog centra i dio

opreme biti prebačeni iz Nikšića u Podgoricu. Šta ćete vi učiniti da se to ne desi?
- 215 -
Đ.M.: „U slučaju da se to desi zaista bi bili ugroženi interesi građana Nikšića.
Šta bi se desilo sa Medicinskim centrom nije teško pretpostaviti. Osipanjem
kadrova došlo bi do slabljenja centra, građani bi za najmanju sitnicu morali ići
u Podgoricu itd. Važno je podsjetiti da je Medicinski centar mukotrpno sagrađen
sredstvima nikšićke privrede i samodoprinosom građana Nikšića.
„Ako“ se to desi zvanična vlast bi to trebalo da spriječi. Ne bi smjela da
podlegne pritisku iz centra. Liberalni savez u tom slučaju može i spreman je
da doprinese svakom konstruktivnom rješenju koje bi bilo u interesu građana
Nikšića“.
„O-S“: Kao poslanik iz opozicije šta očekujete od novokonstituisane
Republičke skupštine?
Đ.M.: „Prve tri sjednice novokonstituisane republičke skupštine protekle su u
pristojnoj i tolerantnoj parlamentarnoj atmosferi. Od novokonstituisane skupštine
očekujem da se u mnogim stvarima razlikuje od prethodne, a čini mi se da i sam
sastav nove skupštine daje povoda za optimizam. Evidentno je da vladajuća stran-
ka ne demonstrira snagu svoje glasačke mašinerije kao što je to radila u prošlom
sazivu. Dalje, očekujem da nova skupština u prvom redu raspravlja o životnim
problemima Crne Gore vodeći računa o autentičnim interesima Crne Gore u pr-
vom redu državnim i nacionalnim. Prosto rečeno, moramo početi vjerovati vlas-
titim očima, a ne vjerovati tuđim pričama. Bez obzira na vjerske, nacionalne i
stranačke podjele moramo postići konsenzus oko preuzimanja vlastite sudbine u
svoje ruke.
„O-S“: Informisanje je do sada bilo režimsko. Pojavilo se evo nezavisno grad-
sko glasilo „Onogošt standard“. Da li ste imali priliku da se upoznate sa njim?
Đ.M.: „Potpuno se slažem sa vama da je informisanje bilo režimsko. Samo
je to još uvijek. U Crnoj Gori mediji naročito TV i Pobjeda kontrolisano profilišu
svjest građana u interesu vladajuće politike. Stoga raduje pojava jednog ovakvog
lista. Mislim da Nikšić kao veliki grad i grad sa tradicijom u informisanju treba
da ima jedno nezavisno glasilo. List je dobar i raznovrstan. Treba održati nivo i
nezavisnost što je problem s obzirom na vrlo tešku materijalnu situaciju. U njemu
su mahom mladi ljudi koji će nadam se biti u stanju da prevaziđu probleme. Želim
vam puno sreće“.
februar1993.god
- 216 -
DRAGO BAKRAČ
CRNA GORA JE SRPSKA DRŽAVA

Da nije bilo one nesretne mutacije crnogorskog rukovodstva, na liniji separa-
tizma, od Haga i prije Haga na ovamo, niti bi bilo rata u Bosni, ni sankcija
„O-S“: Kako vidite budućnost Crne Gore?

D.B: „Crna Gora je srpska država, dio jedinstvenog državnog, etničkog i
kulturnog tijela srpskog naroda. Insistiram na ovakvom etničkom uređenju Crne
Gore, zbog toga što u srpskoj radikalnoj stranci smatramo da nacionalne manjine
ne mogu da odlučuju o državnim interesima srpskog naroda, na istorijskim srp-
skim teritorijama. Nacionalne manjine na ovim prostorima se još uvijek nijesu
odrekle svojih okupatorskih tradicija i težnji, a moraće da to urade, jer je drugačije
zajednički život nezamisliv.
Budućnost Crne Gore vidim u jednoj jakoj srpskoj državi, u kojoj će se naći
ujedinjene sve srpske zemlje. Ujedinjenje srpskih zemalja bi, po mojoj ideji, treba-
lo da se izvrši na novoj podgoričkoj skupštini, čime bi bila skinuta komunistička,
antisrpska anatema sa podgoričke skupštine iz 1918. godine.
Crna Gora kao ekološka država i slobodna carinska zona jeste, u stvari, još
jedna perfidna prevara Crnogoraca. Od Crne Gore kao nezavisne države imaju ko-
risti samo njeni visoki činovnici, a ne narod. Na primjer, Budva ili Boka Kotorska,
imaju mnogo više ekonomskih mogućnosti da egzistiraju kao samostalne države
– ali te ekonomske mogućnosti nijesu dovoljan razlog za odcjepljenje“.
„O-S“: Kao republički poslanik kada očekujete skidanje sankcija sa Crne
Gore i koliko je sadašnje rukovodstvo krivo što sankcije još traju?
D.B: „Samim pitanjem implicirate separatizam, što je neprihvatljivo. Naivno
je misliti da bi nazovi svjetska zajednica skinula sankcije sa Crne Gore ako bi
se ova otcijepila od SRJ. sankcije bi bile skinute sa Crne Gore tek kada bi ista
pristala da izvrši blokadu Srbije i Republike Srpske, kada bi dala svoju teritoriju
i vazdušni prostor za vojnu intervenciju na Srbe i Srbiju i kada bi sama Crna
Gora učestvovala u tome. To je realnost. Volio bih da Crnogorci čuju stavove
separatističkih stranaka o tome – pa bi se tek onda vidjelo koliko bi glasova na
izborima dobile te iste stranke.
Što se tiče drugog dijela vašeg pitanja bolje bi bilo da ste me pitali koliko je
sadašnje rukovodstvo krivo što su uvedene sankcije. Da nije bilo one nesretne
mutacije crnogorskog rukovodstva, na liniji separatizma, od Haga i prije Haga
na ovamo, niti bi bilo rata u Bosni ni sankcija. Pošto sankcije još uvijek traju
nije krivica ovog rukovodstva, nego je rezultat određenog odnosa snaga i inter-
- 217 -
esa između centara političke moći
„O-S“: Kao poslanik iz opozicije
u svijetu, a sada prevagu imaju an-
šta očekujete od novokonstituisane
tisrpski interesi. Trebalo bi da je bar
republičke skupštine?
kod nas jasno, da rješenje jugoslov-
enske krize, nema bez pravednog Srpska radikalna stranka ne prihvata
rješenja srpskog nacionalnog i opstrukciju kao metod rada u Skupštini.
državnog pitanja. Naravno, nema pogađanja oko državnih
i nacionalnih interesa. Tako smo i prih-
„O-S“: Na koji način ćete za-
vatili mjesto potpredsjednika Skupštine.
stupati Nikšić, jer on kako često
Podrazumijeva se da prihvatamo i dio
kažu, gubi status opštine?
odgovornosti. Opozicija je heterogena
D.B: „Trebalo bi da se ima u pa je oko ključnih pitanja države i nar-
vidu da je izborna jedinica, na pre- oda teško pretpostaviti zajedničku ak-
thodnim izborima bila Crna Gora, ciju opozicije u Skupštini, ali vidjećemo.
a ne opština. S druge strane, ja sa Vladajuća DPS ipak ima potrebnu većinu
zadovoljstvom kažem da sam pred- za samostalno odlučivanje“.
stavnik Nikšića gdje sam radio i Pive
odakle potičem. Ne gubi Nikšić status opštine, već se u velikom dijelu građanstva
ne razumije prekompozicija određenih državnih funkcija i nadležnosti, koja je
urađena novim ustavnim i zakonskim rješenjima o lokalnoj samoupravi. Status
opštine iz 1974. god. (po Ustavu) je bio jedno nefunkcionalno rješenje. Cvjetala je
opštinska država i paradržavna birokratija, a sam narod do toga nije mnogo dobra
vidio. Ne kažem da je sve to riješeno kako valja sa ovom takozvanom lokalnom
samoupravom (ne volim tu riječ). Inače, ravnopravnost se ne postiže određenim
personalnim rješenjima već uspostavljanjem ravnopravnih polazišta u ekonomiji,
prije svega, a zatim i dalje u kulturi, školstvu, informisanju, zdravstvu. Primjera
radi: Nikšić je odavno imao pozorište. Šta se desilo: u Funkciji stvaranja neza-
visne Crne Gore vršena je metropolizacija Podgorice, pa su ne samo pozorište
već i brojne druge djelatnosti, naročito u školstvu, zdravstvu i kulturi, locirane
u glavnom gradu. Sada se sve to pravda ekonomskim razlozima. I stvarno, i bez
sankcija privreda Crne Gore ne bi mogla da izdrži ovoliku tzv. opštu i zajedničku
potrošnju, a da se nivo iste (ne bismo mnogo izgubili) vrati na nivo iz 1960. god.
dobili bismo dosta para i za školstvo, i za zdravstvo i za penzionere.
„O-S“: Sve se češće čuje da će neka odjeljenja medicinskog centra i dio
opreme biti prebačeni iz Nikšića u Podgoricu. Šta ćete vi učiniti da se to ne desi?
D.B: „U odgovoru na prethodno pitanje sam dotakao način na koji su se
odvijali događaji pa smo došli u situaciju u kakvoj se sada nalazimo. Inače sam
dugo radio u zdravstvu pa mi je ta problematika bliža. Reorganizacija bivših
opštinskih SIZ-ova zdravstva i formiranje Republičkog SIZ-a zdravstva iz 1986.
god. izvršeno je radi zadovoljavanja apetita birokratije, a ne radi poboljšanja sit-
uacije u zdravstvu. Ne kažem da bi stvari trebalo vratiti na nivo prije 1986. god.
- 218 -
s druge strane ekonomskim razlozima se ne sumnjivo mogu pravdati predložene
reorganizacije u zdravstvu, ali bi se morale uvažiti konkretne okolnosti u Nikšiću:
način na koji su izgrađeni kapaciteti i struktura tih kapaciteta, način na koji je
nabavljena oprema (donacije) specijalno patologija područja te posebno dobar
kadrovski potencijal i to baš u odjeljenjima čija se restrikcija predviđa. Šta ja tu
mogu da učinim? Da u skupštinskoj proceduri dam svoj glas za ili protiv nekog
rješenja ili da pomognem predstavnicima medicinskog centra u proceduralnim
pitanjima zaštite njihovog položaja.
„O-S“: Do sada je informisanje bilo režimsko. Pojavilo se evo i nezavisno
gradsko glasilo „Onogošt standard“. Da li ste imali prilike da se upoznate sa
njim?
D.B: „Priznajem da mi problematika informisanja u Nikšiću nije posebno
poznata, mada lično poštujem novinarski posao uopšte. Prema tome nijesam sig-
uran da je informisanje do sada bilo režimsko. Mislite li samo na Nikšić? Moje
prvo iskustvo sa „Onogošt standardom“ je negativno i pored korektnosti vaše
novinarske V. Jocović. Intervjuisala me prije ovih izbora i ja sam imao primjedbi
na koncept tog intervjua. Izjava za novinare, pred izbore ima specifičnu težinu.
Ali, dobro. Možete i vi meni prigovoriti istim povodom. Pročitao sam sve brojeve
„Onogošt standarda“. Pažljivo. Rado ću da pohvalim vašu preduzetnost. To nam
nedostaje.
Inače, ne smatram da ste nezavisno glasilo. Šta je uopšte nezavisno glasilo?
Da li se može govoriti o nezavisnosti novinara? Mislim da ne može. I novinari su
ljudi i mislim da imaju pravo da svijet gledaju svojim očima to jest subjektivno i
da ga subjektivno predstave, u vašem slučaju, čitaocima. Ljepši bi termin bio slo-
bodno glasilo. Vaš list, po mom uvjerenju zastupa ideju o nezavisnoj Crnoj Gori.
Ukazaću i na dva redakcijska propusta u broju tri, prvi, neartikulisan napad na
Mitropolita crnogorskog, Kažete: „Kletva za one koji budu odvojili Crnu Goru od
Srbije izazvala je prezir kod onog dijela već osviješćenog naroda“. Je li vam jas-
no da se narod ne može dijeliti na osviješćen i neosviješćen. Drugi, glorifikujete
neuspješnog policajca, koji opet govori čitavu odu kriminalu uopšte i nikšićkom
posebno. Kriminal je, u Nikšiću, takvih razmera da uopšte nijeste mogli tako in-
tonirati intervju sa jednim policajcem.
„O-S“: Nijesmo vas pitali, a želite da kažete....
D.B: „Ako Bog da da bude mira i da ovom narodu bude bolje.“
februar 1993.god.
- 219 -
ŽARKO VARAJIĆ, bivši jugoslovenski košarkaški reprezentati-
vac i najbolji košarkaš Evrope 1979. godine
SPORT JE NAJVEĆI BIZNIS

Cijepanjem Jugoslavije jugoslovenski sport je izgubio oko 50% kvaliteta
„O-S“: Gdje ste i šta radite?

„Trenutno sam u Beogradu, radim u Saveznom ministarstvu za sport kao
pomoćnik saveznog ministra sa perspektivom da i postanem stanovnik Be-
ograda“.
„O-S“: Kao zaslužni jugoslovenski sportista kako gledate na sve ovo što
zadesi Jugoslaviju?
„Ovo je više političko pitanje, a ja više volim govoriti o sportu, o sankcijama
koje su napravile blokadu jugoslovenskim sportistima nastupa na međunarodnoj
sceni. Mislim da su sankcije nepravedne s obzirom na sve što je Jugoslovenski
sport dao svjetskom, uzevši u obzir da smo jedna zemlja sa relativno malim bro-
jem stanovnika, a sa dosta velikim uspjesima i rezultatima. Mi smo na Olimpijadi,
ne poslednjoj, nego onoj prije Barcelone, bili plasirani od 12 do 15 mjesta. Ja
imam često običaj da kažem da imamo još nekih oblasti kao sport u ovoj zemlji
bi se mnogo bolje živjelo, bilo bi više uspjeha i prosperiteta i većeg standarda.
Međutim, ove sankcije će nas tek sada dobro pogoditi i na sportskom, kulturnom i
svakom drugom planu. Tek sad se na pravi način osjeća blokada. Ja bih rekao ne-
opravdana za Jugoslaviju i njene stanovnike. Međutim, mislim da je prejudicirana
uloga JNA na području bivše Jugoslavije naročito BiH i to je bio uzrok da se
uvedu sankcije. To nije rat Srbije i Crne Gore. U BiH se vodi vjerski rat Hrvata,
Srba i Muslimana koji danas žive u BiH. Razlog je to što nijesu mogli da prih-
vate opciju koju je nudio SAD sa svojim predstavnikom Alijom Izetbegovićem.
Očekivati je da svijet objektivnije sagleda sve što se dešava i da će se doći do
nekog odgovarajućeg rješenja. Kada kažem objektivnijeg rješenja onda mislim na
jedan pošteni i čestiti prilaz tom problemu, a to znači da se moraju uvažavati sve
tri strane i doći do rješenja koje će zadovoljiti sve tri strane i to je način da se dođe
do prekida rata. Tako i da se uspostavi trajan mir na području BiH i da Srbi dobiju
ono što im pripada i žive u miru“.
„O-S“: Koliko sport gubi na kvalitetu cijepanjem Jugoslavije, i kada
očekujete skidanje blokade sa sporta?
„Neke se izjave često mogu pročitati u novinama da sport nije izgubio mnogo
na kvalitetu i da je kvalitet i prije bio u ovom sadašnjem dijelu Jugoslavije. Ja se
- 220 -
sa tim ne slažem. U Sloveniji je
razvijen zimski sport, zatim neki „O-S“: Recite mi kao Nikšićanin koliko
mali sportovi, u Hrvatskoj fudbal, se promijenila situacija u odnosu na Vaše
košarka, vaterpolo, rukomet... u aktivno bavljenje sportom u pogledu us-
BiH borilački sportovi, Makedon- lova za rad sportista u Nikšiću?
ija je imala najmanje kvaliteta. Ja
„To jeste ono što mene čini malo
bih rekao da je u odnosu na bivšu
nesrećnim i nezadovoljnim jer kad sam
Jugoslaviju, jugoslovenski sport
izgubio oko 50% kvaliteta. Neki ja počinjao, tamo negdje 68-e, 69-e da
sportovi nama više odgovaraju i se bavim sportom uslovi su bili onakvi
imamo više afiniteta prema njima i kakvi su bili i do danas se malo uzn-
tu je i najmanji pad kvaliteta, tako apredovalo, dok je u drugim sredinama
da bi tu mogli da budemo i dalje u to neuporedivo kvalitetnije. Mislim
vrhu na međunarodnom planu. veći je stepen, mislim standarda, počev
Što se tiče skidanja blokade od sportskih sadržaja, dvorana, teretana
sport je očekivao da će se ta i ostalo. U Nikšiću je počet jedan mod-
blokada prvo skinuti sa sporta. erni sportski centar prije 15-tak godina
Imali smo čak neka čvrsta uvera- koji ni do danas nije u upotrebi. A i kada
vanja da će se u oktobru prošle bude skroz završen i u upotrebi spadaće
godine ukinuti blokada. Bilo je u objekte zastarelog tipa tj. neće više
nagovještaja da će se našim spor-
biti moderan u smislu nekih vrhunskih
tistima omogućiti učešće u kvali-
fikacijama za evropska i svjetska
sportskih zahtjeva. Međutim vjerujem
moći izvršiti određene
takmičenja tj. prvenstva. To je da će se u hodu će se sportski objekat ino-
veoma značajno za ove kolektivne korekcije i da
virati. Nesreća sporta je što taj sportski
sportove jer propusti li se taj cik-
lus za evropska i svjetska prvenst-
objekat neće još nekoliko biti doveden
va koja su i kriterijum za odlazak u funkciju i na raspolaganje sportis-
na Olimpijske igre onda se konk- tima. Ovaj grad ima vanserijske poten-
retno gubi jedan olimpijski ciklus. cijale u svim granama sporta, a nemaju
Može se vrlo lako desiti ukoliko odgovarajuće uslove da bi to potvrdili
se ne skine blokada da mi u kole- na takmičenjima“:
ktivnim sportovima nećemo moći
nastupati. To je jedan veliki problem i nešto što će naš sport vratiti unazad i
zbog čega ćemo stagnirati. Ja sam na mjestu gdje se i najdirektnije, svakodnevno
u raznim prepiskama i kontaktima sa međunarodnim sportskim Forumima vode
razgovori o mogućnostima skidanja sankcija i sada ne mogu u ovom trenutku da
budem optimista. Mi imamo odlazak naših sportista na individualna takmičenja,
dok kolektivni sportovi nemaju još uvijek prolaz na međunarodna takmičenja. Ja
ne mogu da kažem decidno da će sankcije biti skinute za mjesec, dva, tri. Iskreno
se nadam da će sankcije biti skinute ne samo sa sporta već ukupno što je uslov da
ova zemlja ide naprijed“.
- 221 -
„O-S“: Koliko Vam se grad Nikšić odužio kao zaslužnom jugoslovenskom
sportisti?
„Pa, niti mi se odužio niti mislim da je trebao da mi se odužuje. Jer ja sam
te sportske rezultate koje sam postigao, postigao u jednoj drugoj sredini koja je
prema meni bila izuzetno korektna, a i ja sam se trudio da budem izuzetno ko-
rektan i na terenu i van njega. Što se tiče Nikšića mislim da je ovaj grad uvijek
bio korektan prema svim sportistima i ja sam se uvijek osjećao prijatno boraveći
u svom gradu. Nikšić nema nekih obaveza prema meni. Ja sam pokušavao na
sportskom planu da dam neki svoj doprinos, ali me malo boli što nije bilo prostora
za to. Ne zato što ljudi nijesu htjeli da moje znanje stave u funkciju ili zato što
ja nijesam izrazio spremnost i želju da direktno učestvujem i radim nego jednos-
tavno kod nas je sport na margini svega onoga što se dešava. Smeta mi što Nikšić
ne pokazuje sluha za jednu malo širu lepezu sportova. Jer ovdje se mahom sve
vrti oko fudbala, nešto oko borilačkih sportova i malo košarka. Nikšić ima velikih
potencijala među mladim naraštajima koji bi postigli sjajne rezultate u više sport-
skih grana.
„O-S“: Nijesam Vas pitao, a želite reći za „Onogošt Standard“?
„Meni je izuzetno drago da u mom gradu postoje takve novine koje su u tren-
du upravo ovoga što se dešava u savremenom novinarstvu. Mislim da je vrlo inter-
esantan list i sa stanovišta svojih natpisa i sa nekim pisanjima koja su više onako,
ja bih rekao, dubinska stanovišta, od ovog trenutka u kojem živimo, do onog što bi
trebalo da bude perspektiva i budućnost sviju nas. Ja sam malo opterećen sa dije-
lom poslova koje radim pa sam uvijek jako zainteresovan da sport dobije što više
prostora. Raduje me što u Vašem listu sport ima dovoljno prostora i što se bavite
nekim interesantnim temama. Voleo bih kada bi bilo nekog neposrednijeg pisanja
sa stanovišta podsticaja razvoja sporta u gradu. Da neke ljude koji profesionalno
rade u sportu podstaknete nekim razmišljanjima da riješe neke probleme za koje
nemaju baš neko razumijevanje. Meni malo smeta što ovdje u gradu još nijesmo
shvatili da je sport najveći biznis u svijetu i da možemo postati veliki izvornik
vrhunskog kvaliteta u raznim sportskim desciplinama, a od čega bi imali velike
koristi i ne samo sport, već i grad u cijelini“.
mart 1993.god
- 222 -
Dr. MILICA KALUĐEROVIĆ
AKO JE ŽENA PAMETNA ONDA JE I LIJEPA

Dr. Milica Kaluđerović, specijalista za dječije bolesti, subspecijalista za
novorođenčad, neonatolog i doktor medicinskih nauka. Radi 29 godina, ima
troje djece (ćerku i dva sina) i dvije unuke. Suprug, naučni radnik. Objavila je
oko 70 naučnih radova, 1 monografiju i 2 naučna projekta.
„O-S“: Vi ste jedina žena aktivni doktor medicinskih nauka u CG. Pored
toga ste veoma uspješna i lijepa žena. Šta mislite koliko danas žena u CG može
biti zadovoljna svojim položajem kako u porodici tako i u društvu?
„Nažalost, vrijeme u kome živimo ne ostavlja mnogo prostora za zadovoljst-
va. Međutim, smisao življenja je u stalnoj borbi za postizanje ciljeva, kako pojedi-
naca, tako i za društva u cjelini. Za uspješnost je bitna upornost i sistematičnost.
Na taj način se, u veoma skromnim uslovima, dolazi do određenih uspjeha, koji
nam čine zadovoljstvo. Žena ima mnogo više ograničenja za postizanje uspjeha
u profesionalnom radu, a da bi ih savladala potrebno je između ostalog da živi u
zdravoj porodici i da ima njenu podršku.
Položaj žene je još uvijek opterećen tradicionalnom podjelom posla između
žene i muškarca u kući, jer najčešće svi poslovi u kući i vaspitanje djece pripada-
ju ženi. Međutim, mlađe generacije, prema mojim sistematskim praćenjima, sve
više mijenjaju tradicionalnu podjelu poslova u porodici. Mojim proučavanjima
savremene crnogorske porodice uočila sam da mlađi očevi imaju znatno više
učešća u vaspitanju i uopšte brizi o djeci. Na ovaj način mislim, da se stvaraju
uslovi da generacije žena koja dolazi postižu sve veće uspjehe u profesionalnom
radu, kao i u javnom i političkom životu“.
„O-S“: Šta mislite o feminističkim pokretima?
„Ja ne podržavam feminističke pokrete, jer smatram da muškarac i žena zbog svo-
jih bioloških različitosti imaju i različita interesovanja, preokupacije i različite biološke
mogućnosti za postizanje određenih rezultata. Besmislene su težnje da se izjednače
žena i muškarac u svakom poslu, da žena bude isto tako dobar bagerista, traktorista,
vozač teških kamiona i sl. kao muškarac. Smatram da su takve ideje vulgarizacija
ravnopravnosti žene. Želim da kažem, da i mi žene u tom pogledu često pravimo
greške, težeći da dokažemo da smo jednako sposobne kao muškarci i u tim profesi-
jama. Mislim da treba slijediti biološke predispozicije. Žena ne treba zbog profesije da
gubi svoju nježnost, suptilnost, ženstvenost, čime je priroda izdašno nadarila.
Muškarac i žena čine biološku cjelinu i to treba, po mom mišljenju samo tako
gledati“.
- 223 -
„O-S“: Svakim danom sve se lošije živi. Mali broj žena sebi može priuštiti
promjenu garderobe, kozmetike, putovanje i sl. Hoće li to uticati da nam žene
budu manje lijepe?
„Mislim da je mnogo važnije bojati se da ovaj haos u kome živimo ne utiče
da žena bude manje pametna nego manje lijepa, jer ako je žena pametna onda je
i lijepa. Ljepota dolazi iznutra. Žena koja je voljena i koja voli, koja je vedra i
vesela, koja je uspješna i srećna je i lijepa. Zato se bojim da ovo vrijeme rata, boli
i siromaštva narušava ljepotu duše i tijela.
Što se kozmetike tiče, kao ljekar mislim da treba izbjegavati raznorazne rek-
lamirane preparate, neprovjerenog kvaliteta jer mogu izazvati suprotan efekat.
Mnogo bolje ih je zamijeniti prirodnim kozmetičkim sredstvima iz „bakine kuhin-
je“ (med, pavlaka, limun, žumance, krastavac, mekinje i sl.). Naravno, ne negi-
ram visoke mogućnosti savremenih kozmetičkih preparata renomiranih domaćih i
stranih proizvođača, koja su nama nažalost u ovom momentu nedostupna“:
„O-S“: Uz svu skupoću koja vlada teško je biti majka. Kako vi kao doktor
medicinskih nauka gledate na taj problem?
„Pravilna ishrana i vaspitanje djece i u najbogatijim društvima su veliki
problem. Istina je, da je sve to, u siromašnim društvima izraženije i teže rešivo.
Međutim, pored siromaštva, veliki problem čini i nepoznavanje pravilne njege i
ishrane djeteta. Tu, naravno veliki dio odgovornosti nosimo i mi ljekari, osobito
pedijatri. Recimo, ako mi naučimo majku da je pasulj odlična zamjena za meso,
a ne sirotinjska hrana, ona će moći da poboljša ishranu svog djeteta. Međutim,
društvo se značajno raslojilo i za veliki dio osiromašene populacije, postaje prob-
lem obezbeđivanja i najosnovnijih namirnica i elementarnih sredstava. Osobito je
mlada populacija ugrožena visokom cijenom sredstava za održavanje higijene.
Ja ipak vjerujem da ćemo naći i snage i pameti da iz ovog haosa izađemo. Po
prirodi sam optimista i vjerujem u pamet i sposobnost naših ljudi“:
„O-S“: Pitao bih Vas nešto o smrtnosti beba i stepenu zdravstvene usluge
uzevši u obzir da je CG po smrtnosti beba na neslavnom prvom mjestu u Ev-
ropi?
„Sad ste mi postavili pravo pitanje, jer sam tu na svom „terenu“ i o tome
mogu kompetentnije da govorim, pošto sam čitav svoj život posvetila borbi za
zdravlje djeteta. Upravo sam završila naučni projekat „Smrtnost odojčadi u Re-
publici Crnoj Gori“ uz pomoć saradnika, najeminentnijih pedijatara iz cijele Re-
publike, a rezultati će uskoro biti prezentirani javnosti. Istina je da Jugoslavija i
Crna Gora zauzimaju to neslavno prvo mjesto u Evropi. Na to utiču brojni objek-
tivni, ali i subjektivni faktori. Mi smo u našem projektu dali predlog mjera kako
oboriti smrtnost odojčadi, ali zato je neophodna sinhronizovana aktivnost dobro
organizovane zdravstvene službe i učešće društva u cjelini“:
- 224 -
„O-S“: Pored školovanja u našoj zemlji, boravili ste i u nekoliko poznatih
svjetskih klinika (Pariz, Berlin, London) i tamo sticali dodatna znanja. Koliko
to možete primijeniti u našoj sredini?
„Mislim da mi danas imamo odličan kadrovski potencijal mladih stručnjaka
koji na našim fakultetima, institutima i klinikama stiču visoka profesionalna
znanja, međutim bez intenzivnije saradnje sa najvećim svjetskim centrima nije
moguće pratiti brz razvoj nauke i struke. Tu je poseban problem kako obezbijediti
stranu stručnu literaturu. Uprkos tim teškoćama, uspijevamo da u Dječjoj klinici
u Podgorici u kojoj ja radim, primijenimo stečena znanja, mada svakim danom
sve teže“.
„O-S“: Da li je to razlog što otvarate uskoro vašu privatnu organizaciju?
„To je samo jedan od razloga. Dominantno u tome je, što sam proučavajući
svjetsku praksu ustanovila da se u moderno organizovanoj i opremljenoj privat-
noj ordinaciji pruža mogućnost za obezbjeđivanje kvalitetne medicinske zaštite.
U njoj pacijent prestaje da bude broj, ljekar ga poznaje, poznaje porodicu, us-
love u kojima živi i sve probleme sa kojima se susreće. To omogućava intenzivno
dugoročno praćenje rasta i razvoja djeteta“.
„O-S“: Nijesam Vas pitao, a želite reći za „Onogošt Standard“?
„Prvo, da istaknem da se radujem pojavljivanju nezavisnih novina, kao i
činjenici da nezavisni novinari dobijaju sve veću afirmaciju. Željela bih da vaš
list ne poprimi bilo kakvu stranačku obojenost. Slično vašoj, mislim da i brojne
profesije, naročito ljekari i vaspitači, ne treba da pripadaju ili bar ne naglašeno,
nijednoj političkoj stranci, jer moraju da služe svim ljudima na isti način. Znate,
pacijent ne treba da ulazi ni kod liberala, ni kod radikala, već kod ljekara“:
mart 1993.god.
- 225 -
INTERVJU SA VLADIMIROM NASTIĆEM PJESNIKOM I ROMANSIJEROM,
SADA GLAVNIM I ODGOVORNIM UREDNIKOM SRPSKOG RADIA STUDIO
NEVESINJE
PRESKUPA CIJENA RATA

Vladimir Nastić, pjesnik i romansijer. Objavio do sada 4 romana. Živio u
Sarajevu do početka rata, a od tada se nalazi u Nevesinju gdje je inače rođen.
Potpredsjednik je Srpskog kulturnog i prosvjetnog društva „Prosveta“.
„O-S“: Recite nešto o novinama koje uređujete?

„Novine koje uređujem su „SLOBODNO NEVESINJE“. Prvih dana kada
sam izašao iz Sarajeva, izašao sam na Pale i tamo sam radio svega 7 dana. Bilo
mi je ponuđeno da radim u srpskom kanalu ili SRNI. Međutim, mislim da je bilo
daleko korisnije da odem u Nevesinje uzevši u obzir da je jedan broj intelektua-
laca iz Nevesinja sklonio se u Crnu Goru i Srbiju pa sam sa znanjem koje imam
u informativnoj službi, otišao da pomognem. Jer, u Nevesinju je još uvijek pot-
puna informativna blokada jer su hrvatski i muslimanski mediji mnogo jači. Mi
smo u Nevesinju pokrenuli Srpski radio studio Nevesinje i novine „SLOBODNO
NEVESINJE“ čiji sam ja glavni i odgovorni urednik. Sada se prvi put u Nevesinju
pojavljuju dva glasila – Radio i novine. U Nevesinju nikada u istoriji nijesu posto-
jala obadva glasila i to treba da služi na čast i Nevesinju i ljudima koji su zaslužni
za pokretanje ovih glasila. Mi pripremu novina vršimo u Nikšiću i naša braća u
Nikšiću nam svesrdno pomažu. Neki ljudi koji su imali laserske štampače pob-
jegli su sa svojom porodicom iz Nevesinja pa smo prinuđeni da ovdje u Nikšiću
vršimo pripremu, a u Nevesinju imamo štampariju i tu novine i štampamo“.
„O-S“: Kako Vi ocjenjujete sve ovo što se desilo u Bosni?
„U Bosni se na hiljadu načina moglo i drugačije riješiti. Međutim, ja sam

pjesnik i pjesniku ne ide da osuđuje političku situaciju već bi trebalo da bude
jedna neutralna ličnost... Međutim, mislim da je Alija Izetbegović napravio kardi-
nalnu grešku i upropastio svoj narod. Naravno tim potezom je nanesena ogromna
nepravda Srbima i ogromni gubici. Muslimani su kao i u prvom ratu nasjeli na
jednu perfidnu katoličku igru i mislim da će zato i u ovom ratu platiti težak ceh.
Tu ne bih rekao da je narod kriv. Međutim, pogreška u stranci SDA, je bila ta
što je njeno glavno i osnovno jezgro bila ona najneprosvećenija struja naroda.
Bilo je veliko kolebanje među intelektualcima, ali struja oko hodža i hadžija je
bila najmasovnija i ona je iznijela SDA na plećima i ovo se dogodilo što se danas
dešava.“
- 226 -
„O-S“: Predsjednik SO
Trebinja gospodin Božidar Vu- „O-S“: U Crnoj Gori postoje stranke
čurović okrivljuje Crnogorce da su i ne mali dio naroda koji zagovaraju sa-
ih uvukli u rat, pa ih onda ostavili mostalnu i suverenu Crnu Goru. Kako je
na cjedilu. Kako Vi to ocjenjujete? Vaše mišljenje o tome?
„Najbolje bi bilo da na ovo pitanje
„Pa ne mislim da bi se to uopšte ne odgovorim. Ja mislim da sa-
tako moglo reći. Crnogorci se mostalna i suverena CG ne bi bio izlaz.
nalaze takođe u jednoj veoma Ja drukčije mislim. Mislim da cjelokupan
teškoj situaciji. Crnogorci su srpski narod treba da se drži zajedno, a tu
pokušali da pomognu Hercegov- mislim i na braću Crnogorce. Veoma mi je
cima kao što su to radili u svim teško kada sam na granici Bileće i Nikšića
ratovima koji su vođeni u Herce- i kada me pretresa carinik. Meni su skoro
govini. Znači zajedno su ratovali, suze potekle na oči i kada sam doživio da
a tako je bilo i ovoga puta. Koliko mi tu na granici Nikšića i Srpske repub-
je samo Nikšićana poginulo na like, komšija iz Nikšića traži dokumenta i
frontu,koliko je njih osakaćeno i da me pita da li imam oružje itd. Iako sam
ranjeno. Ne bi se moglo prebaci- u očima tog čovjeka vidio da me gleda kao
vati Crnogorcima i ne znam kako brata i prijatelja, a ne kao čovjeka stranca
je to Božo mislio da okrivi, ako koji mu je dalek i nepoželjan gost“.
je okrivio, a za Boža smatram da
je jedan od mudrijih i pametnih
ljudi“.
„O-S“: Oženjeni ste muslimankom. Da li ona ima nekih problema zbog toga?
„Moja supruga jeste muslimanka, ali ona osjeća i misli otprilike ovako kao i
ja. Nije se kompromitovala ni u jednom trenutku i onoga dana kada sam ja izašao
iz Sarajeva nije mnogo razmišljala. Dozvolila je da povedem i našeg sina i ja sam
ga izveo bez ikakvih smetnji, a odmah zatim ona je konvojem stigla u Nevesinje
bez problema i nijednu lošu riječ joj nijedan Nevesinjanin nije rekao. Oni svi znaju
ko je ona jer je ona svakog ljeta živjela tu u Nevesinju po jedno 15 do mjesec dana
tako da je dobro znaju- ako se Nevesinje smatra mjestom naglašenog srpstva.
„O-S“: Kako Vi vidite kraj ovom ratu?
„Dogovorom. Mora se dogovarati. Teško je. Mnogo je zločina. Mnogo je palo

žrtava. Mnogo je popaljenih kuća. To će se teško zaboraviti. Tu treba da prođe pe-
riod da bismo mogli koliko toliko jedni drugima pogledati u oči. Međutim, svaki
rat se završio dogovorom pa će sigurno i ovaj morati tako završiti. Rat je nešto
najnesrećnije, nešto što za sobom vuče mnogo zla i zločina i ako bi se to nastavilo
mi bismo svi imali ogromne štete“.
- 227 -
„O-S“: Šta mislite da li je u budućnosti moguć zajednički život Muslimana,
Hrvata i Srba?
„Mislim da nije. Mi možemo živjeti kao susjedi, dobro sarađivati u trgovini
i sl. Sasvim je to moguće, ali za jedan duži period ta tri naroda neće moći živjeti
zajedno. Suviše je toga bilo da su srpsku nesreću iskoristili i Hrvati i Muslima-
ni i Slovenci.Slovenci su dobili državu, Hrvati takođe. Muslimani to sada čine
stvarajući jednu jadnu fildžan državu koja će se na karti moći ucrtati kao fes.
Biće tolika ta Alijina država. Poznato je da katastarski Srbi imaju 64% zemljišta
u Bosni i Hercegovini.
Muslimani su se nalazili uvijek u oazama, u dolinama rijeka... Srbi su bili
čobani. Srbi više nijesu čobani, već imaju i industriju, hidrocentrale i sl. I svjetska
javnost i bivše jugoslovenske republike se veoma nekorektno odnose prema srp-
skom i crnogorskom narodu i to je jedna velika nepravda koja će biti ispravljena
jednog dana. Samo se plašim da će to biti skupo i preskupo plaćeno“,
april 1993. god.
- 228 -
GOST REDAKCIJE – MIHAILO RADOJIČIĆ ŠOK
NIJE CRNA GORA NIČI STIPENDISTA

Poznat po predstavi – Šok – koju je igrao oko 1500 puta – u Nikšiću, 25 puta
pred punom salom. Ističe da u Beogradu ima mnogo akademskih glumaca koji
su bolji glumci od njega, ali njega je gledalo mnogo više ljudi. Kao novinar je
osuđen i sada ne može da se bavi tim poslom.
„O-S“: Nema Vas više na TV Crne Gore. Da li je razlog Vaše pisanje u

„Monitoru“?
„Ja sam prije 6 godina izjuren iz TV. Zapravo nije mi dozvoljeno da se vratim
u TV iako sam dobio rješenje da u TV radim u kulturno umjetničkom programu.
Dato mi je rješenje na 45 dana, a onda, niko me nije obavijestio da mi se tu prekida
svaka vrsta rada vezana za TV. Ja sam sa njima još uvijek u sudskom sporu al
vjerovatno tamo nijesam poželjan. „Monitor“ je došao mnogo kasnije. U njemu
sam apsolutno sporadični saradnik bio neke 2 godine dok me nijesu osudili. Kao
što vidite ja sada ne -,,pišem“.
„O-S“: Hoćete li mi reći nešto o Vašem suđenju?
„Pa to nije uglavnom suđenje meni. To je presuđivanje javnoj riječi u CG ne

zato što sam ja najbolja javna riječ, nego zato što svaka javna riječ može izaći
pred sudsku pravdu. Ali oni su nažalost presudili sebi a ne meni, jer ja sam ipak
pisao umjetnički tekst u kojem sam stavio u kontekst – Zelenka – Predsjednika
Republike. Ja stvarno mislim da on nije konj, ali oni nijesu htjeli da dokažu da
je to ipak fikcija. Kako možete nekom da kažete da je konj, a on stvarno liči na
čovjeka. Kako oni nijesu htjeli dokazivati to fiktivno umjetničko iskazivanje oni
su praktično ostavili njega da bude to što sam ja napisao, jer nikako nijesu doka-
zali da on to nije. Nego najlakše im je bilo da mene kazne i da mi preporuče zatvor
za dvije godine da ne smijem ništa da pišem i ja se držim strogo toga i ne radim
ništa. Međutim, ja u maju imam još jedno suđenje jer se još neko našao da je konj,
valjda neki urednik“.
„O-S“: Kako gledate na informisanje u CG i koliko crnogorski narod dobija
prave i istinite informacije?
„Crnogorsko informisanje je sišlo na najniže grane od posleratnog perioda.

Meni je 45 godina, a novine čitam 35 godina. Pojavili su se ljudi koji su pravili
afirmaciju. Znate, najlakše je naći afirmantu u poremećenim društvenim odnosima
sada već i u ratnim uslovima. Novinari su postali junaci time što će nekoga pro-
zvati bez argumenata.ja sam, dok sam bio aktivan u televiziji, radio, teme pod
- 229 -
teškim socijalizmom i diktaturnim sistemom. Ali sam radio tako što sam bio ug-
lavnom reporter, a manje komentator. Ja sam kao novinar bio mnogo vrijedan i ne
samo po svojoj volji nego i volji redakcije obavezno sam imao i drugu stranu u di-
jalogu. Da ne vodim dijalog samo sa jednom stranom ili jednim krajem problema.
Uvijek postoji neko ko drukčije misli. Ja sam bio obavezan da to uvijek pribavim
pa čak i ako postoji treća, peta ili deseta strana. Moraju se svi čuti. Ja sam bio i
na Kosovu i uvijek pitao sve tri strane i njihove argumente objavljivao. Samo
takvo novinarstvo može da prođe. Toga novinarstva sada nema jer postoji samo
jedna strana ulice. Drugom stranom idu samo poneki novinari koji su praktično
pod anatemom separatističkih novinara. Znači ko pokušava da pribavi neko drugo
mišljenje u CG je proglašavan separatistom, odnosno odrodom ne samo CG nego
odrodom srpstva i jugoslovenstva za koje još niko definiciju nema. U Novosad-
skom dnevniku kaže čovjek – Jugoslavija odnosno Srbija – i to svakoga mora da
poremeti u njegovom normalnom razmišljanju o državi u kojoj živi. Prema CG
se ponašalo kao da je ona stipendista Beograda, a ja ću vam reći da sam ja sti-
pendista Nikšića. Nije CG niči stipendista, niti ničija investicija. Ja znam hiljade
Crnogoraca u recimo Beogradu koji su stipendisti CG i nikada joj se nijesu vratili
već su tamo ostali. Ja nemam ništa protiv što oni rade u Beogradu jer mi je to
poslije Nikšića najdraži grad, ali ja govorim o faktičkoj činjenici. Pokojni profesor
Radosav Bošković koji je često dolazio u Nikšić rekao je Branku Radojičiću, di-
rektoru gimnazije, - Puštaj Branko ove đakove. Sve će to biti predsjednici opština
i direktori preduzeća po Srbiji i Vojvodini – To je tačno i nažalost ti loši učenici
tih naših dobrih škola su naravno loše i obavili taj posao. A ovo što se dešava
nama u smislu ovih separatista nije produkt Srbije nego produkt CG. Crnogorca
je najlakše dobiti kada mu ponudiš nekakvu karijeru i oni misle da uvijek negdje
drugdje postoji bolje nego ovdje. Takođe smatraju, da ovdje što je, to nije dobro i
nema kvalitet. A ja vam mogu reći pošto sam bezmalo prošao cio svijet i kao novi-
nar i sa predstavom i kao turista, da se vraćam Nikšiću gdje sam zakopao temelj
kuće ako bude dobra i zdravlja.
Protiv sam ovog modernog okupljanja. Oko Srba, pa oko nekih Crnogo-
raca koji su opet posebni Crnogorci. Ja nijesam bio ni u jednoj stranci sem u
partiji komunista i oni su me silom primili njihovom voljom. Svako okupljanje mi
smeta ali sam bio komotan da se družim s svim ostalima. Ja nijesam nacionalista.
Recimo Šešelj i Brana Crnčević otvoreno na televiziji kažu da su srpski nacion-
alisti. Ali pazite da neko na toj televiziji kaže da je crnogorski nacionalista sjutra
bi bio anatemisan i na ulici i na radnom mjestu. To mi smeta i možda sam zato
Crnogorac. Ja sam u Beogradu uvijek i govorio da sam Crnogorac, a u predstavi i
na televiziji ja sam branio jednu veliku srpsku temu i jedan veliki problem.
Sada je sve pobrkano. Kada se nekom želi pomoći valjda sami odlučujemo
kako ćemo nekome pomoći. Međutim, srpska politika nam želi propisati kako da
im mi pomognemo. Kaže se – darovno je koliko je god – i to se poštuje ali tu su
pukli mnogi naši problemi“.
- 230 -
„O-S“: Živimo u vremenu
idola. U svijetu su to poznati glumci, „O-S“: Nijesam Vas pitao, a želite
pjevači, sportisti, a kod nas se ONI reći za „ONOGOŠT STANDARD“?
poistovjećuju samovoljno sa Ze- „Onogošt Standard je nikšićka
lenkom i Damjanom. Zatim tebe na novina, a to što kažu da je opoziciona
sud. Kako to? novina, ne može biti novina grada ko-
„Moguće je jer mi živimo u vri- jem pripada, kojeg voli, a da ne čisti od
jeme pogrešnih idola. Kod nas je idol nečasti, a ne od nekrsti jer nama Cr-
imati nešto bez posla i bez rada. Idol nogorcima odmah pripišu da smo nekrs-
Amerikanaca je bio Džems Din, a i ti. Ovo je novina ovoga grada, a uvijek
danas je. Džems Din je bio moderan mora postojati neko ko drugačije misli.
američki momak. On ima 3 filma i u Vidim da je novina otvorena i za druga
sva tri on ljubi svoju posnu Američku i za drugačija mišljenja pa čak i svačija
zemlju. I on je idol Amerikanaca. mišljenja. Naravno to sve mora da se
Tamo je idol onaj koji radi i ko niče dovede u pristojan novinarski red da se
sa te zemlje. Kod nas je idol – žito svašta ipak ne piše u novinama. „O.S“
džabe – odnosno onaj ko ti može po- je novina koja je Nikšiću neophodna
slati džabe. Mi smo imali više pjes- i koja može uvijek biti bolja jer nema
nika na Žutoj gredi nego u čitavom novine koja ne može biti bolja. Ovoliki
posleratnom periodu. Više je pjesnika grad mora imati svoje novine“:
isturila Žuta greda. Pjevali su nečemu
što se desilo jutros. Zamislite jutros što se desi mi mu ne znamo mjeru ni vrijed-
nost jer ga treba provjeriti kroz nešto koliko je to stvarno vrijedno. Ti i takvi idoli
mene su doveli u konflikt sa mojom okolinom. Na CG nema više prava Momir
Bulatović od mene niti ja od njega. Ja njega kao predsjednika poštujem. Jedan
francuski moderni državnik kaže – Francusku sam uzeo takvu kakva je i posle
mog mandata meni je dužnost da je Francuzima vratim kakvu sam je uzeo -. A
oni su CG uzeli onakvu kakva je bila, između 700 i 1500 maraka zavisno od skale
– bila je plata. Rekli su znaju kako može bolje, MI ZNAMO KAKO, a danas Crnu
Goru ako im istekne mandat predaće u traljama. E to ne može. Bez obzira što sam
ja protiv te vlasti, to je moja vlast i moja država i ja njih samo cijenim dok su moji
predsjednici i niči drugo. Ja sam rekao jednom od njih dvojice, neću ih pominjati,
- Volim da budeš samo moj predsjednik i da niko preko tebe mnome ne vlada -.
Jer u protivnom smo konji koje neko drugi jaše. A i institucija konja je vrlo časna
jer ima gorih, ima magaraca, svinja....
Danas se vodi velika bitka za mir. Sada posle toliko ratnih akcija, oni su mi-
rotvorci, a ne mi koji nijesmo htjeli da mrčimo puške. Inače u ovom trenutku je
sjajno biti kukavica jer to je jedini način da ostaneš pošten tj. da ne ubiješ nikoga
jer zašto bih je nekoga ubio. Ja sam u Jugoslaviji koju sam kudio i iznosio joj
mane, sa predstavom se okućio i ne mogu da pljuvam na Hrvate, Bosance i dr.
jer nemam razloga za to. Ja, tri brata i sestra svi smo završili fakultete, a otac mi
je bio majstor, zidar. I ja sam zahvalan Jugoslaviji. Da ne zaboravim. Idoli treba
- 231 -
da budu Bečanović, Bato Ognjenović. Oni su dokaz da se može uspjeti i iz svoje
sredine“.
„O-S“: Kakvo je ovo vrijeme kad ne može crnogorski predsjednik da stavi
ruku na tuđa j... a da vas to ne zaboli?
„To može njega da boli. J.... su najosjetljivija. Ko te mune u njih ne dižeš se
bar deset minuta, a ako te mune a nemaš ih, ništa te ne boli. Ja ništa nijesam niti
sada imam protiv tog čovjeka. Popili smo bar tri kafe zajedno. Mislim da nema
ni on protiv mene ništa jer on nije zločest. Meni je samo mučno što on maherski
izvede stvari pa onda ništa. Politika je inače sva puna lažnih obrta, ali oni moraju
biti u korist svoje zemlje, a ne na štetu. Pazite, ne može potpisivati onaj ko nije
sebi upisao u rat. A oni su potpisali. Ja nemam ništa protiv da se brani zemlja. Ja
ću prvi stati na bilo koje mjesto CG da je branim, pa i Jugoslaviju i treba li ja i
tamo da idem. Institucija države nije napravljena“.
„O-S“: Nastupali ste širom Jugoslavije. Sada je taj prostor skučen. Čime
se sada bavite?
„Pa sada uglavnom pišem ili bolje rečeno prepisujem stvarnost koja je tako
surova. Angažuje me poneko tako da zaradim svoju novinarsku platu. Nijesam se
molio nijednoj vlasti da mi da posao već sam i kada sam se zapošljavao polagao
prijemni. U Nikšiću su me u gimnaziji odbili što nijesam bio član partije tako da
kao profesor književnosti nikada nijesam proradio. Sve svoje životne staze sam
počinjao u Nikšiću jer se tada znalo ko je na kom mjestu. Uz sve mane tada su ipak
postojali neki ozbiljni kriterijumi. Imali smo pozorište koje je uvijek bilo puno.
Na repertoaru su bile predstave koje su tih godina bile hit u svijetu, a dolazilo se
u večernjim pozorišnim toaletama specijalno udešenim za takve izlaske. A sada
Nikšić nema pozorište. Ja sam sreo čovjeka, nikšićkog gimnazijalca koji je otišao
u Ameriku i završio dva američka koledža. Rekao mi je da mu je teža bila nikšićka
gimnazija. Moj Nikšić je bio poznat po Nikšićkom pivu, po dobrim učenicima i
studentima a sada je poznat samo po pivu i još uvijek po pivu i po Dubrovniku.
Nelogika Nikšića je baš po tom pivu. Kada imate najbolje pivo u svijetu i jedva se
živi od njega. Ako je nešto najbolje logika je i da se živi najbolje ili bar u visokom
prosjeku. A mi od Nikšićkog piva imamo gotovo gubitke“.
maj 1993. god.
- 232 -
Dr Ilija Vujošević, predsjednik SDP Crne Gore
SAMOSTALNA CRNA GORA

- POLITIČKI CILJ –
„O-S“: Šta očekujete od nove partije i mislite li da je pravi potez ujedinjenje
ove dvije partije?
Pa, naravno. Nema djela bez motiva. Obadvije partije su dobro promislile taj
potez i sad će prostori koje drži jedna ili druga partija biti dobro pokriveni. Samo
u dvije tri sjeverne opštine nedostaju opštinski odbori. U nekim opštinama odbore
su imali jedna ili druga partija, a sada to ostaje kapital Socijaldemokratske partije.
To isto važi i za poslaničke klubove u saveznoj i republičkoj skupštini, tako da će
uticaj biti mnogo veći nego što je bio dok su ove dvije partije bile odvojene. Ovdje
se radi o sinergijskom efektu. Ja nijesam bio stranački angažovan, a na Kongresu
ste mogli čuti da je rečeno da je propust što se ove dvije vrlo srodne partije nijesu
i prije izbora ujedinile“.
„O-S“: Ljubiša Stanković i Žarko Rakočević su bili na jedan način pre-
poznatljivi znak ovih partija. Zašto nijesu među čelnicima nove partije?
„Žarko Rakčević je ostao u onoj poziciji koju je imao u SDPR-u. On os-
taje predsjednik poslaničkog kluba naše partije u republičkom parlamentu i on će
imati tu punu aktivnost, a nama je to izuzetno važno jer će partija tu vršiti svoj uti-
caj preko svoja 4 poslanika. Rakčević će svakako biti medijski prisutan. Ljubiša
Stanković je ostao poslanik u saveznom parlamentu. On je koliko ja znam, sam
bio u nekom razmišljanju da se malo relaksira tj. da malo manje bude prisutan
naročito u kampanjama oko izbora, ali on će svakako kroz Glavni odbor ostati naš
jak oslonac i nećemo izgubiti njegove efekte“.
„O-S“: Ova nova partija ima svoje poslanike i u Saveznoj Skupštini. Kako
je Vaše mišljenje o Saveznoj državi i Saveznoj skupštini?
„CG je u sastavu SRJ. To je trenutni fakticitet sa mnogo otvorenih
problematičnih pitanja uključujući i samo pitanje ravnopravnosti uopšte, odnosno
mogućnosti ravnopravnosti ako nema trećeg. Sa dvočlanim federacijama je to u
principu tako. CG kao samostalna i otvorena država je perspektiva i politički cilj.
Doduše vidjećemo kako će se stvari odvijati i kakve su nam šanse. Mi moramo
priznavati nešto što je fakticitet, ali ja mislim da je put pravljenja konfederacije
ili saveza država na teritoriji bivše Jugoslavije mnogo produktivniji nego ovaj što
se i pokazalo. Jer to je država koju dokrajčuje ona politika koja je razvalila i onu
bivšu Jugoslaviju“.
- 233 -
„O-S“: Sa kojim partijama ćete tješnje sarađivati?
„Prije svega sa građanskim demokratskim partijama i normalno partijama
crnogorskog bloka. Još uvijek nije došlo vrijeme kada partijama rade njihovi pro-
grami, a sve zbog neriješenog državno pravnog statusa CG ko da su sve koncepcije
vezane za problem crnogorske države. Na tom planu ćemo biti u tješnjoj saradnji
sa Liberalnim savezom. Što se tiče drugih pitanja (ekonomskih, socijalnih, i dr.)
toga ima dobrog kod svih partija, ali tek kada se riješi državno pitanje tek će tada
početi istinski politički život stranaka. Ovo je sada samo jedno rvanje, sa vojnim
vrhom, sa srpskim lobijem, sa međunarodnom zajednicom, itd. Inače ove partije
koje su se danas ujedinile i one koje su se ranije ujedinile u njih – znale su da
predvide sve ovo što će se desiti i da ostanu dosledne. One su od početka stale uz
jednu građansku opciju“:
„O-S“: Vi ste kako čujem u Nikšiću završili gimnaziju, što znači da Vam je
taj grad zasigurno blizak. Kakvo je Vaše mišljenje o ulozi Nikšića u političkim
zbivanjima?
„U Nikšiću sam završio ne samo gimnaziju. Nikšić je grad moje mladosti. U
njega sam došao u 5-6-om razredu osnovne škole – Olga Golović. 64-te sam na-
pustio Nikšić i otišao u Beograd na studije. Tako mogu da kažem da sam u jakom
sentimentu prema Nikšiću jer me za njega vežu najljepše godine i neke najljepše
uspomene nosim iz Nikšića. Međutim, Nikšić se nažalost u mom intimnom blag-
om razočarenju u jednom trenutku situirao dosta na jednoj pogrešnoj strani s
obzirom na kasniji razvoj događaja. Za mene je bilo neobično zadovoljstvo kada
sam doznao i osjetio da je sve vrijeme u Nikšiću artikulisao, građanski demokrat-
ski talas bilo da je to „Liberalni Savez, bilo da je to Socijalistička partija“.
„O-S“: DA li očekujete vanredne izbore i Vaša prognoza kada do njih može doći?
„Na to pitanje ne bih još mogao precizno da odgovorim jer to će svakako od
mnogo čega zavisiti“.
jun 1993. god.
- 234 -
DUBRAVKA JOVIČIĆ - pianist
NADA U BOLJE DANE

„O-S“: Svirali ste veoma uspješno kako u našoj zemlji tako i u inostranstvu
o čemu svjedoče i brojna priznanja i nagrade. Da li i mate mogućnosti da još
uvijek svirate u inostranstvu?
„Trenutno ne. Poslednje što sam bila je bilo u Mađarskoj, Čehoslovačkoj i
Francuskoj. Za sada su to neke nade za budućnost. Kada se neko opredeli da se
bavi poslom sviranja onda je vrlo značajno da publiku traži tamo gdje se trenutno
nalazi. Ja sam uvek volela da putujem putevima nekadašnje Jugoslavije, a naročito
sadašnje i presrećna sam kada otkrijem u malim sredinama da ima mnogo pub-
like koja želi da čuje raznu muziku, poeziju... ja lično ne osjećam neki nedostatak
zbog neodlaska u inostranstvo ali mislim da ovakvo stanje ne može dugo da traje
i nadam se da će se uskoro nešto i promeniti.
„O-S“: Koliko Vas pogađa ova situacija koja je zadesila našu zemlju i da li
očekujete bolje dane te da jednog dana opet svirate u Splitu, Ljubljani, Zagrebu,
Sarajevu.....?
„Znate kako je. Ne znam da li postoji čovek kojeg nije pogodila ova situacija.
Prosto ne verujem da se dešava ovo što se dešava. Kao u nekom ružnom snu.
Počevši od svih ekonomskih teškoća koje svi imamo na vratu do novog stila života
koji se nameće iz dana u dan. Mislim na stajanje u redovima i slično. Međutim
ova situacija gde se vrši strahovit pritisak na ljude egzistencijalne prirode tjera
ljude da pobegnu u svakom mogućem trenutku u neki vid relaksacije bilo što
će pročitati dobru knjigu, što će čuti dobru muziku, što će se naći u prijatnom
društvu gdje neće biti reči o onim egzistencijalnim problemima. I primetila sam
kroz posao koji radim da su ljudi željni izlaska iz svakodnevnice i prepuštanja
nečemu što budi nadu i zrači nekom pozitivnom energijom. Ja se nadam u bolje
dane i verujem da ću opet moći svirati u nekim gradovima gde sada ne mogu“.
„O-S“: Vi ste iz muzičke porodice. Koliko Vam je to pomoglo u Vašoj
muzičkoj karijeri?
„Jesam iz muzičke porodice i to dvostruko. Ne samo što mi je otac muzičar
sa kojim veoma često nastupam već i majka koja nije muzičar po profesiji voli
muziku i to je onaj drugi aspekt muzičkog profesionalizma koji sam ja više od
nje nasledila. Pod tim podrazumevam odlaženje na koncerte, slušanje svake do-
bre muzike, skupljanje ploča raznovrsne muzike (i orkestarske i dr. solističkih
instrumenata), odlaženje u operu, a to je neminovno za jednog muzičara koji se
bavi tim poslom. Kada se raste u muzičkoj familiji, kada je pored vas neko ko je
- 235 -
osvojio svet, osvojio najveća svetska priznanja onda je pred mene bio postavljen
veći zadatak da dostignem veći nivo, a to je i donijelo odgovarajuće rezultate. Ja
sam morala da idem na sva ta takmičenja i konačno da posle završenih studija u
zemlji idem i u svet da bih se i tamo usavršavala, a i radim stalno nove programe.
To sam ponela iz kuće“.
„O-S“: U Nikšiću nijeste prvi put. Kakvi su Vaši utisci o ovom gradu i Vašim
slušaocima?
„Dovoljno će biti da kažem da pamtim tačno kako je izgledala sala, gde je
ko sedio, šta smo radili tada kada sam bila ovde u Nikšiću, a od tada ima dve tri
godine. Nikšić mi je ostao u izuzetno lepoj uspomeni. I mogu reći da su retka lepa
iskustva koja se pamte tako dugo vremena kao ovo sa Nikšićem“:
„O-S“: Šta je posebna inspiracija za Vašu umjetničku dušu?
„Pošto još uvek spadam u onaj deo profesionalaca koji zaista pokušava da
u onome što radi pronađe zadovoljstvo još uvek malo prostora odvajam za neku
samo moju ličnu inspiraciju. To su svakako moji programski koncerti koje s vre-
mena na vreme svake dve ili više godine pravim kao novi ciklus programa. Kao
npr. voda kao inspiracija za djela Kloda DE Bisija kao što je bio raniji period
stvaralaštva Aleksandra Skrjabina. To sam pokušavala ne samo muzički da ost-
varim već i kroz pisanu reč, govor, kao što je sada recimo ozvučavanje muzičke
baštine. Još uvek u poslu tragam. Nisam stala i to je ono što mi daje neku energiju.
Ja volim ovaj posao i nijesam se u njemu zasitila“.
„O-S“: Vaš omiljeni kompozitor i djelo
„Pa, klavirska literatura je vrlo široka. Ja volim kompozitore impresion-
izma. Pre svih Kloda de Bisija, Aleksandra Skrabjina, Mokranjca, zatim djela
Čajkovskog, Šopena, Lista.... Betovena volim. On je kompozitor koji traži životnu
zrelinu da bi se shvatilo sve ono što leži iza muzike koju je napisao. Jer zaista da bi
se njegova dela doživela do kraja, mora se znati i način na koji je delo stvarano jer
se radi o specifičnim okolnostima. Ja sam imala prilike da proučim delo Betovena
sa svih mogućih aspekata i on je kompozitor kojeg više ne mogu da odvojim od
sebe bez obzira da li ga trenutno sviram. Njega zaista doživljavam na poseban
način. Za mene klavir nije samo instrument sa dirkama. Za mene on je orkestar.
Ima neslućene mogućnosti“.
septembar 1993.god.
- 236 -
MIKI RADULOVIĆ – SLIKAR
NIKŠIĆ – LIJEPA PROKLEŠTINA

Miki Radulović, slikar, osoben i originalan sa svojim prepoznatljivim stilom.
Do sada imao oko 50 samostalnih izložbi kao i više grupnih. Jedan od slikara
koji se čvrsto vezao za svoj grad.
„O-S“: Šta trenutno radite?

„Trenutno krečim atelje jer uskoro
počinjem sa intenzivnijim radom. Jesen i „Crna Gora je fenomen. Poseb-
zima su periodi za pravi rad. Pripremam no slikarstva. Taj fenomen se
i neke nove izložbe. Skoro sam došao iz objašnjava na više načina. Meni je
kolonije iz Budve gdje ću zimus da radim najprihvatljivije objašnjenje da ge-
MURAL – sliku na zidu, a moj kolega ografija određuje što je recimo ve-
Ratko Vulanović će da pravi skulpturu. liki broj talentovan za slikarstvo.
Imao sam namjeru da u našem gradu Posebno to važi za Nikšić koji se
radim nekoliko murala, ali iako sam se sa nalazi na 620 metara visine, a to
gradskim ocima dogovorio to ću početi na je optimalna visina ne samo za
proljeće. Momentalno pripremam izložbu
slikarstvo već i za druge umjetnos-
u vezi sa proslavom 80 godina nikšićke
ti. Tako se Nikšić može pohvaliti da
gimnazije – ljudi koji su prošli kroz gim-
naziju bilo kao profesori ili učenici, a danima preko 90 likovnih akademskih
as su akademski stvaraoci“. stvaralaca“:
„O-S“: Crna Gora je dala dosta akademskih slikara. Po čemu je ovo pod-
neblje osobeno?
„Crna Gora je fenomen. Posebno slikarstva. Taj fenomen se objašnjava na
više načina. Meni je najprihvatljivije objašnjenje da geografija određuje što je re-
cimo veliki broj talentovan za slikarstvo. Posebno to važi za Nikšić koji se nalazi
na 620 metara visine, a to je optimalna visina ne samo za slikarstvo već i za druge
umjetnosti. Tako se Nikšić može pohvaliti da ima preko 90 likovnih akademskih
stvaralaca“:
„O-S“: Koliko je Nikšić uticao na Vas i Vaše slike?
„Sve što slikam je Nikšić tako da ne da je uticao već da sam negdje drugo
živio možda bih se bavio nečim drugim. Ne bih mogao bez Nikšića da živim i zato
sam se i vratio u Nikšić. To je nešto jače od mene – to je moja lijepa prokleština.
Jedino što mi je žao što ne mogu mnogo da pružim mladim ljudima koji
- 237 -
počinju, mojim đacima koji su izuzetni talenti u velikom broju. Tražio bih od ljudi
iz vlasti da imaju malo više sluha i ustupe tim ljudima prostor za rad gdje bi mogli
zajedno da radimo“.
„O-S“: Koliko ova sumorna svakodnevnica negativno utiče na umjetnost?
„U ovom momentalno poganom vremenu, najpoganijem koje ja pamtim jedi-
ni spas nalazim kada uđem u atelje iako to nije bježanje od stvarnosti. A tamo i
u boji se osjeća ta muka koja nas je snašla. Ne pogađa me mnogo što nema boja
da se kupi na šta se većina žali jer ni u vrijeme Đota nije bilo prodavnica boja jer
slikar može i sam boju da napravi. Pokušavam da slikam ono vrijeme i mjesto u
kojem živim i sa onim što imam“.
„O-S“: Vaša poruka čitaocima OS-a.
„Poručio bih mladim ljudima da jedino mogu da naslikaju na pravi način onu
ulicu u kojoj žive i ljubiteljima umjetnosti da prihvataju onu sliku koju bi voljeli
da imaju više svog kreveta.
Kao pedagog mogu reći da od djece ne treba u ovoj nemaštini tražiti blok
i tempere jer je to ružno im tražiti. Likovna umjetnost se uči iz ljubavi, a ne iz
imperativa“.
oktobar 1993. god.
- 238 -
MERIMA NJEGOMIR
PESMA KAO LEK

Već dugo vremena jedna od najpopularnijih pjevačica narodne muzike, a po
mnogim stručnim ocjenama i najbolja, gost je naše redakcije. Nju posebno
predstavljati i najavljivati nije potrebno. Pored narodne muzike dokazala je
da sa istim uspjehom može pjevati operske arije, italijanske kancone, ruske
romanse i mnogo drugih žanrova pošto njen glas predstavlja pravo bogatstvo.
„O-S“: Koliko je teško u opštem haosu koji vlada zabavljati ljude pjesmom
i koliko Vam posao kojim se bavite olakšava ovu svakodnevnicu?
Olakšava mi mnogo. Puno radim i srećna sam što se bavim ovim poslom.
Uz pomoć njega uspevam u dobroj meri da pobegnem od ovog haosa koji vlada.
Pevanje je za mene jedna prava oaza. Ja ne pevam zbog ove situacije, ali se pevan-
jem borim i čini mi se da pomažem i sebi i narodu koji voli da me sluša. Primetila
sam da narod kada dođe na koncert zaboravi na trenutne brige. To je jedan pravi
tretman muzikom. Pa makar i sat i po, koliko obično traje koncert – ali i to je
veoma značajno.
„O-S“: Šta trenutno radite?
„Snimila sam treću ploču za dve godine i trenutno uživam u uspehu ploče.
Ima nekoliko hitova i to je jedna potvrda da mi, koji se bavimo ovom vrstom
umetnosti, ne bi trebali da prestanemo. Dosta pevam i srećna sam kada vidim
da publika voli to što ja pevam. To je najveća inspiracija, a inspiracija mora da
postoji. Sada nema komercijalnog efekta i to se dobro zna. Međutim, ja se ovom
profesijom nikada nisam ni bavila zbog komercijalnog efekta.
„O-S“: Šta predstavlja posebnu inspiraciju za Vaše pjesme?
„Tekst me naročito inspiriše, a zatim i melodija. Tekst koji je lep, poetski i
koji ima poruku.
„O-S“: U Crnoj Gori često gostujete i veoma ste popularni. Kakvi su Vaši
utisci o Crnoj Gori?
„U Crnu Goru počela sam da dolazim još od devojačkih dana. U Budvu
dolazim 20 godina i to samo po sebi govori. TV CG me često poziva u goste, što
svedoči o tome da sam u Crnoj Gori cenjena. Crnogorski narod voli muziku koju
ja godinama negujem. Bila sam i u Nikšiću prošle godine i moram reći da sam
doživela prave ovacije i prelepe trenutke. Međutim, kada sam putovala i kada sam
- 239 -
jednom saputniku rekla da idem u Nikšić, on me je začuđeno pogledao savetujući
me da tamo ne idem i govoreći – „Tamo se šenluči!“ Međutim, ja sam otišla i moji
utisci su prelepi.
„O-S“: Vi dobro igrate i tenis.
„Tenis igram četiri godine rekreativno. Imam i neke titule. Trenutno sam dru-
ga na ATP listi, a bila sam i prva. Prvo mesto sam izgubila iz razloga što nisam
zbog obaveza mogla da igram u Pragu. Tenis volim i on me odmara. Pored toga,
tenis me uči koncentraciji koja je važna i za pevanje. Kod mene su pevanje i tenis
neodvojivi.
„O-S“: Majka ste četvoro djece. Kako ste to uspjeli uz sve obaveze koje nosi
Vaš posao?
„Uz ljubav. Jedno drugo podstiče. Nijednom mi nije u mojoj pevačkoj karijeri
smetalo to što imam decu. Čak sam u drugom stanju i pevala i snimala. Imala sam
i posebnu čast da održim dva solistička koncerta u Srpskom narodnom pozorištu
u Novom Sadu. Postala sam prvi pevač narodne muzike koji je imao solistički
koncert u pozorištu.
januar 1994. god.
- 240 -
SNEŽANA BERIĆ – EKSTRA NENA
OVDE JE MOJ ROD I MOJA KRV

Popularna interpretatorka narodne i zabavne muzike, koja se, nakon
uspješnog učešća na Pjesmi Evrovizije, vinula u sam vrh jugoslovenske es-
trade, bila je nedavno gost u našem gradu, na zabavnoj večeri u Hotelu
„Onogošt“, čija je sala bila premala da primi sve one koji su je željeli čuti
„O-S“: Rekli ste da u Vama ima crnogorske krvi. Kako to?

„Meni je majka Crnogorka iz Ivangrada, dok su otac i njegova rodbina stari
Beograđani. Onda je logično da imam dosta gena „crnogorskih“; što se, uostalom,
vidi i po mom izgledu, karakteru, nekim principima koje gajim u sebi.
„O-S“: Izgleda da su svi uspješni ljudi u Srbiji, barem, „poreklom“ Crnogorci?
„Ja sam jedanput, u šali, rekla da kad bi skinuli sve direktore i rukovodioce
sa njihovih položaja - ostale bi prazne hale u preduzećima, a bogami, ima i u tome
što ste rekli puno istine. Poznajem puno ljudi koji vode porijeklo iz Crne Gore.
„O-S“: Od kada pjevate?
„Odavno, ali računam da se profesionalno bavim muzikom od 1986. godine,
kada sam snimila prvu ploču. Imala sam, međutim, uvijek afiniteta za muziku, od
malena, kada sam pjevala amaterski, pa kasnije s brojnim kulturno-umjetničkim
društvima. Prekretnica je bila, svakako, rad s orkestrom Branka Perišića, koji je
takođe, Crnogorac i u kojeg je moja majka imala bezgraničnog povjerenja. Pa,
eto, zbog tog maminog povjerenja u Branka ja sam postala pjevačica.
„O-S“: Često ste u Crnoj Gori. Kakvi su Vaši utisci o njoj i crnogorskoj
publici?
„Prije svega, mnogo volim Crnu Goru; Crnogorce poznajem u dušu, „apsol-
virala „ sam na njima, zato što je eto moj rod, moja krv... Volim uvek da dođem
ovde. Pre nego što sam dolazila u Nikšić pitali su me sa strahom: Gde ćeš tamo?
Pa, tamo je strašno!, i slično. To obično pričaju ljudi koji nemaju kontakte sa
Crnogorcima i ne znaju, u suštini, kakvi su to ljudi. Ja im uvek kažem da su oni
sasvim obični, divni ljudi, koji samo ne žele da ih neko prevari. I to je sve. Više
sam ovde dolazila privatno, a što se profesionalnog dijela tiče, dolazim, naravno,
u vrijeme festivala, priredbi i sličnog.
„O-S“: Da li pripremate novi materijal za svoju publiku?
- 241 -
„Pripremam ploču, mada lagano, jer nemam potrebe da žurim. Materijala i
sada imam dovoljno, ali javljaju mi se ljudi sa sjajnim stvarima, tako da sam sada
u fazi klasifikacije. Videćemo šta će, od svega toga, biti snimljeno. U svakom
slučaju, neće eto biti nekakva klasična narodna muzika, već za dušu, za one koji
vole dobre tekstove i lepe note. Kako će se zvati, uopšte mi nije važno.
„O-S“: Okušali ste se i u narodnoj i zabavnoj muzici. Kojoj dajete primat?
„Zabavnu muziku sam uvek volela. Narodnu sam – zavolela. Kada sam tre-
bala da snimim ploču, u ono vreme, kad kao anonimus, nisam imala ni veza
ni poznanstava, rekli su mi da ne mogu snimati „zabavnjake“ već „narodnjake“:
Pravo da Vam kažem, nisam imala afiniteta za takvim nečim, međutim, zbog moje
grupe sam ušla u taj projekat – i zavolela narodnu muziku, koju i danas rado pe-
vam. Za mene postoji samo rang dobre i loše muzike, što znači da ću uvek pevati
i jednu i drugu, dobru, muziku.
„O-S“: Kako bi prokomentarisali poplavu kiča na estradi?
„Meni se to lično ne sviđa. Sviđaju mi se pojedine pesme zbog tekstova i
pevača, od kojih su neki izuzetni. Volela bih da se napravi rez i da se odredi šta
je narodna, a šta zabavna muzika. I ja sam, na svom prošlom projektu, imala taj,
nazovi, pop-folk, ali bolje nisu nudili. Prema tome, morala sam da uzmem dio tog
ponuđenog. U svakom slučaju, trebalo bi da se zna šta je šta. Ovako vlada opšta
zbrka.
„O-S“: Učestvovali ste na Pjesmi Evrovizije, što je, zasigurno bilo veliko
iskustvo.
- Još kao mala, gledala sam festival Evrovizije, i uvek sam želela da i ja
učestvujem na njemu. Želja mi se ostvarila sasvim slučajno, a utiske nosim u sebi.
Rekla sam i pre Evrovizije: to će doći i proći, ostaće uspomene koje ću pamtiti i
koje ću jednom pričati svojoj deci, kad iz budem imala.
„O-S“: Jugoslovenska muzička scena je osiromašena. Da li vjerujete da
ćete jednom pjevati u krajevima gdje sada ne možete? Recimo, kao Bajaga, koji
je, s velikim uspjehom održao koncert u Ljubljani?
- Da Vam iskreno kažem, nemam ni želju da pevam u tim krajevima. Bajaga
je, zaista, napravio koncert s velikim uspjehom, ali svako radi po svom nahođenju.
Što se mene tiče, moraće mnogo vode proteći da se neke stvari promene.
april 1994. god.
- 242 -
MAJA NIKOLIĆ
BLIZU RAVNOPRAVNOSTI
Mlada i lijepa Nišlijka, trenutno bez sumnje najbolja pjevačica zabavne muz-
ike u Jugoslaviji pred kojom najveći uspjesi tek predstoje.
„O-S“: Žene su kroz istoriju imale dosta neravnopravan položaj u društvu

u odnosu na muškarce. Koliko je danas taj položaj blizu ravnopravnosti?
- Moje relativo skromno životno iskustvo mi kaže da je taj odnos blizu

ravnopravnosti, mada ne i ravnopravan u potpunosti, jer se neke inercije i tradic-
ije patrijarhata, to jest, patrijarhalnog društva, teško prevazilaze, bar na ovim
našim prostorima. Ovo se naročito odnosi na one naše sredine do kojih proces
civilizacije sporije doseže.
„O-S“: Kao predstavnik mlade generacije – kako gledate na odnos

muškarac-žena?
- Mislim da se tu treba još dosta doraditi u korist žene, mada sam i mišljenja
da savremena žena ne treba samo strpljivo da čeka da do toga dođe, već da se
svojim ponašanjem i stavom za to izbori. Od kada znam za sebe, trudim se da tako
činim.
„O-S“: Kakav muškarac treba biti da bi kod žene dobio na cijeni?

- Trebalo bi da bude galantan, vredan i pažljiv svih 365 dana, a ne samo za 8.
mart, mada sam ponekad bila u prilici da se uverim da podosta naših „džentlmena“
ovaj dan dočekuju kao svoj dan za provod i piće.
„O-S“: Žena je po pravilu često bila ta koja je pravila kompromise, a ne

rijetko se dešava da žene budu i zlostavljane. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?
- Mislim da bi savremena sociologija, psihologija, pa i zakonodavstvo, morali

da budu odlučniji i efikasniji za odbranu prava žena. Takođe mislim da ni savre-
mena žena ne treba samo da čeka da do toga dođe.
„O-S“: Da li na muški šovinizam treba odgovarati na sličan način?
- Mislim da bi to bila greška. Ja se u principu trudim da ne pravim razliku

između muškog i ženskog šovinizma. Kada je šovinizam polova u pitanju, smat-
ram da tu ne važi ona narodna: „Klin se klinom izbija“.
- 243 -
„O-S“: Jedna ste od rijetkih koja je zahvaljujući talentu uspjela u svom
poslu. Zašto se talenat kod nas malo cijeni, posebno kod pjevačica od kojih se
traže neke sasvim sporedne stvari, kao što su izgled i sl.?
- Sve ovo što se događa oko nas nužno se odražava i na naš unutrašnji svet,
naša merila i ukus. Ja se lično trudim, ne samo da ne dozvolim krizu u mom
unutrašnjem subjektivnom sistemu vrednosti, već da i, koliko je to moguće opti-
malno utičem da onaj sporedni, objektivni svet i sistem vrednosti bude što kval-
itetniji, barem kada je svet muzike u pitanju. Drago mi je, i zahvalna sam Vam što
kroz svoje pitanje konstatujete da mi to donekle i uspeva. Eto razloga za optimi-
zam, i ja se nadam da nisam sama.
„O-S“: Proglašeni ste sa pravom za pjevačicu godine. Koji su vaši dalji
planovi, i kada možemo da Vas očekujemo u Crnoj Gori?
- U mojim muzičkim planovima, na prvo mesto je snimanje albuma – pr-
venca, i kompakt diska. Nakon toga, kako to obično biva u svetu muzike, slede
turneje i to daje šansu da se vidim, ne samo sa mojom dragom publikom već i sa
rodbinom i prijateljima u Crnoj Gori. Inače, imam rođake u Tivtu i Podgorici. Do
tada redakciju i čitaoce vašeg lista pozdravlja i od srca voli MAJA.
mart 1995. god.
- 244 -
AJVOR ROBERTS, AMBASADOR VELIKE BRITANIJE U BEOGRADU
SVE STRANE U BOSNI

ODGOVORNE ZA ZLOČIN
Međusobno priznavanje bivših jugoslovenskih republika dalo bi snažan signal
da svaka od njih priznaje tuđe granice i da nemaju teritorijalnih pretenzija
jedna na drugu. U ovom smislu, međusobno priznavanje je možda ključni fak-
tor za miroljubivo rješenje jugoslovenske krize
OS: Britanija je tradicionalni prijatelj Crnoj Gori. Koliko u ovoj teškoj sit-
uaciji međunarodne izolacije Britanija daje doprinos da se izađe iz jugosloven-
ske krize?
- Tradicionalne veze između Velike Britanije i Crne Gore traju više od sto
godina. Britanija je podržala ideju o nezavisnosti Crne Gore u vrijeme Berlinskog
sporazuma. U našem vijeku, u vrijeme Drugog svjetskog rata, razumije se, borili
smo se zajedno s Crnogorcima i sa Srbima protiv sila Osovine. Što se tiče našeg
doprinosa da se izađe iz krize, bili smo među prvima koji su tražili stalno, praved-
no i dogovorno rješenje, i to ne samo iz naših udobnih diplomatskih kancelarija.
Britanske trupe su bile poslate u Bosnu prije tri godine u pokušaju da se održi mir,
da se humanitarni konvoji zaštite i time spase život civilnog stanovništva, da se
spriječi proširenje rata i da se stvori ambijent za iznalaženje mirovnog rješenja.
Bez britanskih i drugih trupa UNPROFOR-a, još desetine hiljada ljudi bi sada bilo
mrtvo, i diplomatsko rješenje ne bi bilo ništa bliže. Zato, uprkos svim njegovim
nedostacima, snažno opravdavam učinak Ujedinjenih nacija u Bosni. Ukoliko
oni koji ih tako oštro kritikuju smatraju da oni mogu bolje, možda hoće da tamo
pošalju svoje trupe. Pored našeg vojnog doprinosa, Britanija je, kao vodeći faktor
u aktivnostima Kontakt grupe, dala bitan doprinos diplomatskom procesu dajući
dvojicu kopredsjednika Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji.
OS: Da li smatrate da je međusobno priznavanje bivših jugoslovenskih re-

publika najvažniji uslov mirnog rješenja jugoslovenske krize?
- Međusobno priznavanje bivših jugoslovenskih republika dalo bi snažan

signal da svaka od njih priznaje tuđe granice i da nemaju teritorijalnih preten-
zija jedna na drugu. U ovom smislu, međusobno priznavanje je možda ključni
faktor za miroljubivo rješenje jugoslovenske krize. Što se tiče bosanske krize,
međusobno priznavanje između SRJ i Bosne bi istaklo činjenicu da su oni koji
vode rat izolovani i da sami sebe lišavaju mogućnosti da učestvuju u mirovnom
rješenju.
- 245 -
OS: Neke velike svjetske sile primjenjuju dvostruke standarde prema ak-
terima rata u Jugoslaviji. Vaše mišljenje o tome?
- Nije moje da komentarišem dvojake standarde koje druge zemlje primenjuju
prema bivšim republikama Jugoslavije. Mogu jedino da tvrdim da ih Britanija ne
primenjuje. Kritikujemo one koji insistiraju na produženju agonije naroda bivše
Jugoslavije odbijajući mirovno rješenje ili koji počine zločine, bez obzira da li je
to u Srebrenici, Zapadnoj Slavoniji ili drugdje. Podržavamo napore Haškog suda
da izvede pred zakon sve koji su optuženi za ratne zločine, bez obzira na njihovu
nacionalnu pripadnost. Jasno je da su sve strane u Bosni odgovorne za zločine,
kao što je jasno da će se optužbe u vezi s tim uskoro pojaviti.
OS: Kako ocjenjujete stanje ljudskih prava, demokratije i medija u SRJ?
- Stanje ljudskih prava, demokratije i medija u SRJ je tipičan primjer zemlje
koja tek izlazi ispod višegodišnjeg jarma komunizma. U ovom smislu, Srbija i
Crna Gora imaju mnogo zajedničkog sa drugim republikama SFRJ. Demokrat-
ski principi se sporo razvijaju u celoj bivšoj Jugoslaviji, i stanje ljudskih prava
i nezavisnih medija ne zadovoljava zapadnoevropske standarde. Ovo isto toliko
važi ovdje – u SRJ, kao što važi za Hrvatsku, gdje sam boravio prije nego što sam
došao ovdje. Naravno, situacija ne može da bude normalna kad je rat na kućnom
pragu, ali mora da se pripremi teren za vrijeme kad će rat biti završen i kada će
zemlje bivše Jugoslavije krenuti da traže bliže veze sa zemljama Evropske unije.
Bez znatnog poboljšanja u ove tri oblasti koje ste spomenuli, te veze se neće
moći stvoriti. Dio moje uloge ovdje vidim u tome da pokušavam da podstaknem
poboljšanje u ove tri oblasti, ne politikom prijetnje, koja je po pravilu kontrap-
roduktivna, već ukazivanjem na beneficije koje mogu da proisteknu.
OS: U Crnoj Gori je stvoren i Britanski informacioni centar. Recite nam
nešto o njegovoj ulozi.
- Britanski informacioni centar u Podgorici igra ključnu ulogu jer podržava
ove napore koje sam upravo opisao, pružajući primjere demokratije, slobodnih
medija i punog poštovanja ljudskih prava, koja važe u Velikoj Britaniji. Kroz fil-
move, štampe, knjige, predavanja i slično, mi se nadamo da će Crnogorci moći da
apsorbuju nešto od naše kulture i naših vrijednosti. Takođe, smatramo predavanje
engleskog jezika veoma važnim. Tu Informacioni centar može da igra ulogu od
neprocjenjive vrijednosti pružajući podatke o učenju engleskog jezika, informa-
tivno štivo, televizijske programe na engleskom, video i audio trake.
septembar 1995. god.
- 246 -
MILO ĐUKANOVIĆ, PREDSJEDNIK VLADE CG
OČEKUJEM POBJEDU
O.S. – Podigla se ogromna prašina oko izbornog zakona i podjele Crne
Gore na 14 izbornih jedinica. Tri opozicione parlamentarne stranke su najavile
da će se vjerovatno odlučiti da odgovore vladajućoj partiji zajedničkom izbor-
nom listom. Koji su razlozi naveli Vašu partiju da, maltene, uoči samih izbora
pribjegne ovakvom potezu, tj. da li je to strah od opozicija, i da li bi ste se Vi
pojavili na mitingu opozicije ukoliko bi Vas g-din Kilibarda pozvao, kao i pred-
sjednika Bulatovića?
- Oko izbornog zakona, u pravu ste, podigla se velika prašina, prije svega zbog
temeljnog nerazumijevanja koje postoji već duže vrijeme između vlasti i opozicije
u Crnoj Gori. Opozicija očigledno želi da ostane dosljedna svom kursu, po meni
prilično nerazumnom i neracionalnom. To je kurs protivljenja svakom potezu koji
vlast preduzme. Ja naravno nemam iluziju da je ova vlast neizbježna. Svaka vlast
čini i dobre i loše poteze, ali sudeći po reakcijama naše opozicije – ova vlast nije
napravila ni jedan dobar potez. Naša opozicija, nažalost, ima upravo potrebu da
diže prašinu oko svakog našeg poteza, stvara jedan utisak svoje apsolutno apri-
orne suprotnosti. Koliko će to biti dobro i produktivno – pokazaće predstojeći
izbori, ja o tome imam svoj sud. Kada je u pitanju izborno zakonodavstvo, to
se u svakoj zemlji usvaja i mijenja u nekom periodu koji prethodi izboru. Nije u
pitanju nikakvo „na vrat na nos“ utvrđivanje izbornog zakona nego izmjene i dop-
une tih zakona u potpuno regularnoj proceduri o izborima koji nas očekuju ove
godine. Kao što znate, na liniji naših opredeljenja pokušavamo koliko je moguće
izvojevati političku pamet u Crnoj Gori, što ima svoj kontinuitet od onog trenutka
kada je formirana višestranačka vlada. Mi smo pokušali na ovu temu organizo-
vati jednu konstruktivnu saradnju vlasti i opozicije. Kao što znate, dogovorili se
manje-više o svim pitanjima izbornog zakona. Samo želim da podsjetim da nije
riječ ni o kakvom radikalnom remontu izbornog zakonodavstva; riječ je o nasto-
janju i privrženom ostajanju na proporcionalnom izbornom sistemu. Podsjećam
Vas da smo ’90. imali proporcionalni izborni sistem sa 20 izbornih jedinica; ’92.
imali smo takođe proporcionalni izborni sistem sa jednom izbornom jedinicom,
a sada ćemo imati proporcionalni sistem sa 14 izbornih jedinica. Imali smo tri
osnovna razloga kad smo donosili ovaj zakon. Kao prvo, smatram da sa aspekta
demokratskog sazrijevanja Crne Gore – to bi bilo poželjno pored mogućnosti da
se građani opredeljuju i za stranke i za ljude posebno. „Usitnjavanjem“ Crne Gore
na više izbornih jedinica, mislim da se približavamo i ostvarujemo veći i bolji
kontakt između onih koji biraju i onih koji su birani. Kao drugo, ovim izbornim
sistemom obezbeđuje se sigurnija i ravnomjernija regionalna zastupljenost Crne
- 247 -
Gore u republičkom parlamentu, i kao treće, ovaj zakon nam omogućuje da sada
imamo sasvim pouzdane podatke i informacije da ćemo sa ovim izbornim mod-
elom uspjeti da obezbeđujemo zastupljenost svih nacionalnih i etničkih grupa u
Crnoj Gori u Parlamentu. Treba li podsjećati da smo ’90. godine tadašnjim iz-
bornim modelom imali u Parlamentu predstavnike svih etničkih grupa koje žive u
Crnoj Gori. Sa izbornim modelom iz ’92. godine to nijesmo imali. Dakle, pokušali
smo se dogovoriti oko toga, ali nijesmo uspjeli. Ako nema dogovora, onda se zna
kako se u politici odlučuje – odlučuje se većinom. U ovom slučaju većina smo
mi. Prema tome, nema govora o tome da bismo trebali sada pokazivati na zahtjev
opozicije takav stepen demokratičnosti da priznamo da mi kao većina nijesmo
većina. Ko je lud da to uradi?! Što se tiče njihove odluke o udruživanju to je stvar
njihove aktuelne politike i volje, i mi se u to ne miješamo. Oni mogu sasvim slo-
bodno da se opredijele u kakvoj će vrsti odnosa ući pred izbore, u izbore i poslije
njih; to je stvar njihove organizacije. Mi ćemo se potruditi da se organizujemo na
najbolji mogući način za ove izbore, i ja nemam apsolutno nikakav strah od njih.
Čak mislim da smo u povoljnijem položaju nego ’92. godine, i ja sa mnogo više
sigurnosti očekujem izbornu pobjedu stranke kojoj pripadam.
Što se tiče mitinga, ja ni oko jednog mitinga do sad, kao što znate nijesam
pobjegao, niti od jednog susreta. Imali smo mi mnogo težih susreta, u fabričkim
halama kada je trebalo razgovarati sa radnicima, zatvarati fabrike, uskraćivati so-
cijalna prava, itd. Prihvatao sam i teške i lake teme. Međutim, izborni zakoni se ne
utvrđuju na mitinzima. O izbornim zakonima ne možemo diskutovati mitingovan-
jima već na način na koji se o njemu razgovara. Prema tome, smatram potpuno
bespredmetnim bilo kakvo moje učešće na mitingu o izbornom zakonodavstvu.
jul 1996.god.
- 248 -
AĆIM VIŠNJIĆ, PREDSJEDNIK SRS
RADIKALI PRESUDNI FAKTOR

O.S: Šta očekujete od izbora?
- Od predstojećih izbora Srpska radikalna stranka – Dr Vojislav Šešelj
očekuje da postane najjača opoziciona stranka. Upravo ćemo mi biti presudni fak-
tor u formiranju vlade ako DPS izgubi na izborima, jer će i DPS i narodnjačko-
separatistička koalicija tražiti koalicionog partnera za formiranje vlade. No, o
tom-potom. O svemu ćemo konkretnije zauzimati stavove u zavisnosti od izbornih
rezultata. Jedno je sasvim sigurno – sa DPS – om sigurno nećemo biti ni u kom
slučaju koalicioni partner, što smo pokazali prije četiri godine time što nijesmo
ušli u njihovu vladu, a to su učinile Narodna stranka, Liberalni savez i Socijal-
demokratska partija. Od predstojećih izbora, ukoliko ih DPS izgubi, očekujemo
radikalne promjene, tj. izvođenje pred sud čelnika DPS-a radi izdaje srpskog nar-
oda i finansijskih špekulacija.
O.S: Zašto pozivate Narodnu stranku u koaliciju kada vaši dojučerašnji
članovi Bakrač i Kustudić pređoše kod njih?
- Poznato je da je u Crnoj Gori srpsko biračko tijelo još uvijek toliko jako da
ujedinjeno može poraziti DPS i preuzeti vlast. Mi još uvijek nudimo Narodnoj
stranci koaliciju, jer je ona, pored Srpske radikalne stranke – dr Vojislav Šešelj,
jedina ozbiljna srpska stranka, iako Narodna stranka to svojstvo intenzivno gubi i
prelazi u građanske vode. Koalicija s malim srpskim strankama ne dolazi u obzir,
ne samo zbog toga što ih je DPS formirao radi zbunjivanja i cijepanja srpskog
biračkog tijela već i zbog toga što one nemaju značajniju biračku bazu. Na prošlim
izborima Liberalni savez i Socijaldemokratska partija su dobili dio glasova od
Muslimana i Šiptara. Sada Muslimani izlaze na izbore sa svojim strankama , te
će LSCG i SDP biti potpuno marginalizovane. Znači, Narodna stranka ih spasava
od propadanja. Koalicija Narodna stranka i Srpska radikalna stranka – dr Vojislav
Šešelj bila bi način da se odstrane dva politička protivnika jednim potezom, tj. da
se DPS sruši sa vlasti, a separatističke stranke svedu na potpunu marginu, gdje im
je i mjesto, bez šiptarsko-muslimanskih glasova. Što se tiče dva bivša poslanika
Srpske radikalne stranke, tu treba biti realan. Drago Bakrač je u Skupštini Crne
Gore bio poslanik u sivilu prosjeka i iz tog sivila ponekad je izlazio zbog činjenice
da je naš poslanički klub bio kadrovski izuzetno slab, ali to nije moja krivica, jer
ja nijesam bio na čelu stranke 92. godine. Miloš Kustudić je u Skupštini vrlo ri-
jetko izlazio za govornicu, a i kada je to činio, njegovi nastupi bili su slabi i vrlo
neuvjerljivi, a uz to potpomognuti znatnom količinom tableta za smirenje radi
suzbijanja treme. Srpska radikalna stranka ništa nije izgubila njihovim odlaskom,
- 249 -
a narodnjačko-separatistička koalicija ništa nije dobila njihovim dolaskom. Da su
za Narodnu stranku bili kadrovski interesantni, ona bi ih vrbovala i angažovala u
periodu od 90. do 92. godine. Narodna stranka zna da oni za nju ne predstavljaju
nikakvo kadrovsko pojačanje, ali jedino hoće da ih instrumentalizuje, odnosno
da preko njih pokušava da uzme dio biračkog tijela Srpske radikalne stranke – dr
Vojislav Šešelj. To je pucanj u prazno, jer Bakrač i Kustudić nemaju nikakvog
uporišta u biračkom tijelu. Uzroci njihovog prelaska nijesu u parolama koje oni
izriču pod dirigentskom palicom Narodne stranke – već u činjenici da u Nikšiću i
Herceg Novom, gdje oni žive, Srpska radikalna stranka – dr Vojislav Šešelj hoće da
kandiduje znatno kvalitetnije ljude, te je njihovo prelazak čin sitno sopstveničkog,
karijerističkog i sujetnog karaktera.
- 250 -
SRETEN ZEKOVIĆ
NA TRAGU
NACIONALNOG
POMIRENJA
Crnogorski federalisti smatraju da je koalicija „Narodna sloga“ jedan bitan
strateški i taktički potez ka ostvarenju našega programskoga i operativnoga
zalaganja za ostvarenje vrlo dalekovide i složene ideje „nacionalnoga iz-
mirenja“, naravno na „zelenaškom minimumu“.
OS: Argumentovane poslanice Crnogorskog federalističkog neo

(zelenaškog) pokreta veoma su povoljno primljene kod jednoga dijela domaće
javnosti. Međutim, nagovjestili ste mogućnost ulaska u koaliciju „Narodna
sloga“. Hoćete li nam podrobnije obrazložiti što vas je motivisalo na taj potez i
što očekujete od te koalicije?
SRETEN ZEKOVIĆ: Do Njegoša nije bilo „pomena srpskoga imena u

Crnoj Gori“, koji bi se stvarno odnosio na Crnu Goru i Crnogorce u narodnos-
nom i nacionalnom smislu, osim krivotvorenijeh. Tek od njegoševskoga doba, pa
do danas, tragično se raspolućuje crnogorska svijest, pod uticajem romantičarske
i veljesrpske ideologije, u koju se bila upregla i nauka. To je kod nas prihva-
tila i komunističko-markstistička ideologija iz političko-prakticističkijeh razloga
osvajanja i održavanja vlasti. Stvorili su lažnu, primitivnu i u svijesti iznimnu
„teoriju o dvojnosti Crnogoraca“, po kojoj su „Crnogorci etnički (narodnosno)
Srbi, a nacionalno Crnogorci“. Sve do danas ne prezaju da podržavaju, podstiču
i kontrolisano uoštravaju cijepanje sopstvenog, crnogorskog naroda, da bi njime
lakše vladali. Stvarali su privid da je jedinstvo crnogorskoga naroda, s obzi-
rom, na njegove karakteristične (zelenaško-bjelaške) podjele jedino moguće u
komunističkoj ideologiji, vlasti i njegovom „jednom za svagda riješenom nacion-
alnom pitanju“. U stvari, proizvodili su privid poistovjećivanja opštenarodnijeh
interesa i komunističke (socijalističke) vlasti. Toga radi je u srži njihovoga
mozga i svijesti „identično (sijamsko) blizanstvo“ Crne Gore i Srbije, i Crnogo-
raca i Srba kao mošnjaka. To im je skrovita ili neskrovita zajednička podumi-
jenta sa različnijem ujed(i)niteljima, koji su vješto, sve do danas, koristili mnogi
veljesrbi, anticrnogorci. Danas je sasvim vidljivo da je ta navodno komunistička,
marksistička, ali faktička, doktrina bila samo nužna prolazna ideološko-politička
forma kojom se zaogrćao trajniji (tradicionalistički) koncept „Načertanija“.
Od samoga nastajanja novozelenaši su ukazali na zloupotrebu uhodanog mod-
ela vladanja komunista koji potajno podstiču lažne zelenaško bjelaške, što za njih
- 251 -
znači, crnogorsko-srpske podjele, a javno
Do Njegoša nije bilo „pomena srp-
ih, tobože, „mire i presuđuju sa svojom
crvenom prevlašću i nasiljem. Taj vrlo skog imena u Crnoj Gori, koji bi se
prozirni šablon vladanja komunista-so- stvarno odnosio na Crnu Goru i Cr-
cijalista efikasno se primjenjivao i u toku nogorce u narodnosnom i nacional-
ovijeh sedam godina tobožnjega plural- nom smislu, osim krivotvorenijeh.
izma, koji ja zivljem „totalitaristički Tek od Njegoševoga doba, pa sve
pluralizam“; ili „pluralistički totalitari- do danas, tragično se raspolućuje
zam“; u ramu apsolutističke partije(a) na crnogorska svijest, pod uticajem
vlasti, poput onoga ranijega u „Okviru romantičarske i veljesrpske ideologi-
SSRN“. Radi toga su i raniji komunis- je, u koju se bila upregla i nauka. To
ti, i ovi njegovi sadašnji vlastodržački je kod nas prihvatila i komunističko-
sljedbenici, svijem sredstvima protivni
marksistička ideologija iz političko-
svijem opozicionim blokovima, kao što
su bili i protiv našijeg pokušaja ostvar- prakticistikijeh razloga osvajanja i
ivanja stare zelenaške ideje o „nacion- održavanja vlasti
alnom izmirenju“; koja im odstranjuje
ustaljeni šablon vladanja i u ovijem ratnim i ratničko-huškačkijem vremenima. Za
ovdašnje vlastodršce vanjski rat i unutrašnja proizvedena psihoza stalnoga prisus-
tva građanskog rata zapravo je sam način vladanja i održavanja na vlasti.
U to su objektivno bile uvučene i upregnute i opozicione partije. Ta već
dozlogrđena i dosadna, i gotovo svakome prozirna matrica vladanja i održavanja
partije(a) na vlasti morala se, konačno, izlizati. Na to je stalno ukazivao jalovi
tobožnji pluralizam suštastveno jednopartijskoga sistema. Sa njom se jednak
istrošila, pa i profanisala, i sama dosadašnja metodologija djelovanja opo-
zicionih stranaka, a tijem su ozbiljno dovođeni u pitanje i njihovi programski
ciljevi. U vremenu dečijih bolesti raspada komunističkog totalitarizma, u kome
je svaka partija bila svojevrsni totalitarizam, paradoksalno je ispadalo da su par-
tije na vlasti najmanje takve, odnosno da su one najdemokratičnije, jer su vazde,
tobože, bile „srednje“ i najblaža i „izmiriteljska“ linija, između proizvođenijeh
i nahuškanijeh „ekstrema“. Ti paradoks vrhuni i danas: oni koji su proizveli rat
i ratničko-huškačku psihozu kod nas – sada se hoće predstaviti kao najveći mi-
rotvorci, zaklanjajući se iza gurnutijeh i zloupotrebljenijeh drugih opcija, po
načelu „ni jeo, ni luk mirisao“.
U takvijem uslovima nije bilo ni čudno što je gotovo od svijeh „na nož
dočekana“ naša ideja „nacionalnoga izmirenja“ i građanske sloge. Ubrzo se
pokazalo očitijem naša osmišljavanja potrebitosti nacionalnoga izmirenja ili pak
ukupnoga opozicionog okupljanja i protiv-stavljanja poziciji. Zato sam svojevre-
meno u intervjuu i Vašemu listu o kudio, ističući da „crnogorski parlament liči na
tragi-komediju u kojoj opozicione stranke jedna drugoj otkriva golu zadnjicu, dok
se partija na vlasti cinično, ideološko-inatski i pobjednički sarkastično smije“.
Nekako, poslije toga, desilo se da se zbori i radi na „tehničkoj koaliciji“ pojedini-
- 252 -
jeh opozicionih stranaka.
Toga radi, Crnogorski federalisti smat- U ovijem (ne)prilikama nije
raju da je koalicija „Narodna sloga“ jedan moguće nedemokratskijem sred-
bitni strateški i taktički potez ka ostvar- stvima povratiti državnost, pa
enju našega programskoga i operativnog smo primorani da se opredijelimo
zalaganja za ostvarenje vrlo dalekovide i za demokratski način riješavanja
složene ideje „nacionalnoga izmirenja“;
ovog pitanja. U stvari, crnogorska
naravno, na zvanom „zelenaškom mini-
mumu“ ili na crnogorskom otadžbinskom državnost i demokratija su ner-
načelu. Zelenaši vide u pokušaju koalicije azdvojno povezani; jedno drugo
„Narodna sloga“ i one ciljeve koje je ona uslovljava i pretpostavlja.
već istkala: razvlašćenje apsolutističke vla-
davine DPS i stvaranje uslova za razvoj istinske višestranačke demokratije. Sve
to, zanago, pod uslovom, da je ova koalicija iskrena, da su joj to stvarni ciljevi i da
je efikasna da ih ostvari. U suprotnom, to bi bila samo jedna „velika igra“ i nova
velika zabluda koja bi išla ponovo samo u prilog vladajućijem partijama. Od koa-
licije očekujemo ono što je ona javno nagovijestila i naumila, a to je, da, zaista, ne
bude zloupotrebljena od partije na vlasti, i da bude dovoljno široka da bi uspjela.
U protivnom, imala bi obrnuti efekat, i mogla bi se ocjenjivati na isti način, kao
što ona tretira one, koji neće koaliciju.
OS: CFP je pokret koji djeluje u pravcu buđenja državotvorne i nacionalne
svijesti. Da li bi vi svojim uključivanjem u tehničku koaliciju svoje nacionalno
prosvetiteljstvo podredili stranačkoj borbi za vlast?
- Iz prethodnoga odgovora slijedi da se suštastveno ne radi samo o „tehničkoj
koaliciji“ niti samo o prostoj borbi za vlast, već da to ima dublju i istorijsku i
političko-demokratsku dimenziju i pozadinu. Bez stvarnijeh demokratskih odnosa
i uslova CFP ne može obavljati ni svoju edukativnu i prosvijetiteljsku ulogu, jer
mi nemamo ni materijalnijeh ni drugih uslova a ni pristupišta čak ni opozicionoj
i nezavisnoj štampi. Do sada smo bili pritiješnjeni od svijeh, sa svih banda, kao
da se stvarno hoće u potpunosti izbrisati ova najstarija crnogorska opcija. Bez
vlasti ili učešća u vlasti, u ovakvijem nedemokratskijem uslovima, zanago, niti što
možemo drugima pomoći, niti uopšte postojati. Nijesmo prestali da prosvijetiteljski
djelujemo. Naše djelovanje nije samo prosvijetiteljsko nego i te kako ideološko i
političko, koje u našijem uslovima nuždevito da bude i prosvijetiteljsko.
OS: Smatrate li da bi koalicija crnogorskih stranaka bila bolje rješenje po
crnogorski nacionalni interes?
- Opozicioni koalicioni blokovi su potrebni, osim ako nemamo nekoga pose-
bitog respekta prema partijama na vlasti i ako ne smatramo da su one „bogom
dane“ i jedna nužnost za održavanje mira i da su preplaćene na dugogodišnji „pu-
bertetski (prelazni) period“ tranzicije. Podavno sam i ja lično i mi Crnogorski
- 253 -
federalisti insistirali na stvaranje cr-
nogorskoga bloka. Mnogo pokušaja je Srpstvo u Crnoj Gori je ideološka,
propalo, uglavnom, zbog neprihvatanja crkveno politička, borbeno-
od strane jačijeh partija, i od straha da saveznička, osvajačka, vjersko-kul-
se ne zapadne u nacionalni blok, budući turna nadnacionalna naslaga nad
da su se ostale crnogorske stranke pro- etničkijem crnogorstvom.
gramski opredijelile za „građansku
opciju“. Međutim, takav jedan crnogorski blok nije mogao biti samo jednonacion-
alni ili uopšte samo nacionalni. Sa stajališta opštecrnogorskijeh interesa, mnogo
je bolje bilo da se stvorio Crnogorski državotvorni ili otadžbinski pokret, koji bi
naravno uključivao u sebi mnoge druge kako građanske tako i nacionalne partije.
U njemu bi mogla biti i Narodna stranka, tijem prije što odavno javno zbori da
je zelenaška, da joj je ravnopravnost Crne Gore i crnogorska država svetinja i da
je demokratska. Zagovaram ovu ideju već godinu dana, navlaštito, od koalicije
NS i LSCG. Interesantno je da su mnogi bili oduševljeni prijedlogom nacrta za
takav blok, ali su se od toga suzdržali i bojkotovali, da bi danas najčešće ti isti
bili žestoki protivnici „Narodne sloge“. Izgleda, ipak, da im najviše odgovaraju
partije na vlasti.
OS: Može li se državnost Crne Gore povratiti isključivo demokratskim
putem?
- Crnogorski federalisti – zelenaši odavno ističu da je u ovdašnijem
(ne)prilikama pretpolitičkoga i predgrađanskog stanja, kada još nije stabilno i sta-
menito riješeno pitanje unutrašnjega i izvanjskog statusa crnogorske države i naci-
je, tobože građanske opcije samo sredstvo i forma za veljesrpstvo, za unitarizaciju
načela u Crnoj Gori. Toga radi se i u današnjoj vrlo tegobnoj situaciji, u mnogome
naličnog onoj iz 1918., ponovo izoštrava istinska otadžbinska zelenaško –bjelaška
podjela: „Ko je za, a ko protiv otadžbine Crne Gore?“ Vaše pitanje nas postavlja
u jednu antinomiju: da li prvo država i nacija, pa pomoću nje demokratija, ili prvo
demokratija, pa pomoću nje rješenje državno-pravnog i nacionalnoga pitanja?
Suštastveno država i nacija ne bi trebalo da se dovode u pitanje ničim. To je pri-
rodno u svojim državama. Tako je rješavamo i u ostalim zemljama bivše Jugoslav-
ije. Međutim, crnogorski slučaj je posebit zbog našijeh karakterističnih podjela i
nepovoljnog odnosa snaga. U ovijem (ne)prilikama nije moguće nedemokratski-
jem sredstvima to omogućit, pa smo primorani da se opredijelimo za demokratski
način rješavanja ovijeh pitanja. U stvari, crnogorska državnost i demokratija su
nerazdvojno povezani; jedno drugo uslovljava i pretpostavlja.
OS: Smatrate li da bi skidanje DPS-a sa vlasti nužno otvorilo crnogorsko
državno pitanje i kako bi se u tom slučaju regulisali odnosi s Miloševićem i
saveznom administracijom? Mislite li da je međunarodna zajednica žrtvovala
Crnu Goru zarad dejtonske mirovne arhitekture?
- 254 -
- Pošto je crnogorsko pitanje, ipak,
Interesantno je daIzvorni li-
suštinski demokratsko, neophodan uslov za
jepi crnogorski jezik nazivaju
razvoj demokratije je svrgavanje vladajuće
partije s apsolutističkog monopola. Obznan- arhaičnim najčešće oni koji Mi-
jeni ciljevi „Narodne sloge“ su posve pri- tomanski veličaju i slave vrlo
hvatljivi, ako su, ponavljam, to i stvarni arhaičnu i smućenu stvarnost,
interesi, bez drugijeh, odnosno „potonijeh (savremeni) totemizam, Mit-
namjera“. I ova, treća Jugoslavija je moguća ski arhesan i kult o Prarasnom
samo pod uslovom jedinstvenoga društveno- Sve(to)srpskom Porijeklu svijeh,
političkog sistema, koje je oličeno u istovjet- kultpredaka, „Nebeski narod“(u
nosti partija na vlasti. Ako se izmijeni kod stvari arhe-paganskikult), geno-
nas, postoji mogućnost otvaranja procesa i cidni rat, epsko-guslarskomen-
osamostaljivanja Crne Gore. Crna Gora tek
talitet i sl.
dolazi na red za rješenje svojih suštinskih
pitanja.
OS. Da li Vi, kao predsjednik Crnogorskog neozelenaškog pokreta, mislite
da je Narodna stranka prešla na pozicije tradicionalnih zelenaša? Ko bi, po
Vama, danas bili bjelaši i zelenaši?
- Narodna stranka odavno verbalno „jaše“ na zelenaštvu. To je suštastveno
činjela i partija na vlasti, iako zelenaštvo nikada ne spominje. Međutim, to je i
u jednom i u drugom slučaju bila velika zloupotreba zelenaštva. Ali, za nju je
vazda bliže, važnije i primarnije Srpstvo, a Crnogorstvo je posebitost njihovoga
Srpstva. Za Crnogorske federaliste – zelenaše „Crnogorstvo je temeljno životno
načelo Crne Gore, načelo koje je dovoljno samo po sebi, a ne isključuje ostala
načela. Ni 1918. ni danas zelenaško –bjelaška podjela nije, kako se oće predstavi-
ti, podjela na Crnogorce i Srbe. Zelenaši su svi oni, bez obzira na naciju, vjeru,
partijsku id rugu pripadnost, kojima je odbrana otadžbine Crna Gora najsvetija i
najpreča obaveza, i oni koji nemaju rezervne otadžbine i matice. Suprotivno tome,
bjelaši su svi oni, bez obzira na vjeru, naciju i stranačku opredeljenost, kojima su
lični, partijski i jabanski interesi iznad otadžbine Crne Gore, i koji vazda licitiraju
sa dvojnom otadžbinom i maticom. Bjelaši su suštastveno iredentisti, unitaristi,
uljezi, koji rabotaju protiv svoje stvarne otadžbine, a za interese druge, srpske
države. Na toj istinskom zelenaško-bjelaškom klinču moguće je stvarati crnogor-
ski državotvorni ili otadžbinski pokret (blok) koji je suštastvenio zelenaški. U tom
smislu sam vidio prednost stvaranja takvoga bloka prije „Narodne sloge“. No, i
sadašnja „Narodna sloga“ može se shvatiti kao oblik i način ostvarivanja toga
crnogorskoga državotvornoga pokreta.
OS: Da li je srpstvo u Crnoj Gori nacionalni, vjerski,ili imperijalno-državni
fenomen?
- Srpstvo u Crnoj Gori je ideološka, crkveno-politička, borbeno-saveznička,
osvajačka, vjersko-kulturna nadnacionalna naslaga nad etničkijem Crnogorstvom.
- 255 -
OS: U čemu je razlika između Crnogorskog federalističkog pokreta i Lib-
eralnog saveza?
- Za razliku od svijeh ostalijeh partija, pa i LSCG, koje u najmanju ruku
zaziru i zebu od pojma Crnogorstvo, za Crnogorske federaliste bez Crnogorstva
Crna Gora bi bila samo geografski pojam. Mi ne krijemo da smo crnogorska na-
cionalna i višenacionalna, ali jedanak i neraspučivo i građansko – demokratska
partija u punom smislu riječi. LSCG zbori o tri civilizacijska kruga, koja sim-
bolizuju tri monoteističke religije u Crnoj Gori. Prije svega, ne može se civiliza-
cijski krug poistovjetiti sa vjerom. U tijem civilizacijskim krugovima nema onoga
najbitnijega –a to je samo Crnogorstvo, kao stožer koji se iznutra orođava sa
rečenijem krugovima.
OS: Jedan ste od najvećih pobornika crnogorskog jezika. Smatrate li da je
on, danas, bez obzira na svoju samobitnost i autentičnost, pomalo arhaičan?
Jedno je arhaičnost, a drugo (po)tuđenost jezika. Mnogi naši crnogorski izra-
zi, za koje se tvrdi da su arhaični, nalaze se u normalnoj upotrebi u sadašnjem
hrvatskom jeziku, pa za Hrvate to nije arhaika. Interesantno je da izvorni lijepi
crnogorski jezik nazivaju arhaičnim najčešće oni koji mitomanski veličaju i slave
vrlo arhaičnu i smućenu stvarnost , (savremeni) totemizam, mitski arhesan i kult
o prarasnom sve(to)srpskom porijeklu svijeh, kult predaka, „nebeski narod“ (u
stvari arhe-paganski kult), genocidni rat, epsko-guslarski mentalitet i sl.
oktobar 1995.god.
- 256 -
LEONTINA VUKOMANOVIĆ
ZVIJEZDA
JE
ROĐENA
Ne smatram da iko ko je iz Jugoslavije može da napravi neki značajniji

proboj na inostrano tržište. To eventualno može da se desi nekim šlager
pjevačicama, i to posredstvom festivala poput Evrovizije
OS: Trenutno je malo pjevača na jugoslovenskoj sceni koji nešto znače u

kvalitativnom smislu. Vi ste jedan od rijetkih izuzetaka. Molio bih Vas za ko-
mentar?
LEONTINA: Moj komentar je da ima malo školovanih muzičara. Ja sam
imala sreću da je muzika moje životno opredeljenje i u smislu školovanja. Išla
sam u srednjemuzičku akademiju, a da li sam tom akademijom postigla da budem
kvalitetan izvođač – to ostaje publici i kritici da proceni. Moj jedini komentar je
da mi je žao što nema više školovanijih muzičara, pjevača i kompozitora, jer u toj
silnoj želji da svi kao komponuju, stvara se izvesna hiperprodukcija, pa imamo
mnogo istih pesama, mnogo sličnih stvari na istoj sceni, tako da je to manjak uku-
pnog stanja muzičkog obrazovanja.
O.S.: Da li će u Srbiji pobijediti kvalitetna muzika ono što je još uvijek
popularnije, mislim na turbo-folk, folk-dens, i druge nekvalitetne žanrove, bar
po meni, i kada? To Vas pitam zbog toga što se sve to puno reflektuje na Crnu
Goru.
Neće pobediti kvalitetna muzika.
O.S.: Znači, Vi ste pesimista?
- Pa da. Pesimista sam što se toga tiče, jer mnogi mediji naturaju drugu vrstu
muzike, verovatno zato da podilaze narodu, koji je već navikao na četrdeset godina
vladavine narodne muzike. I što su godine više odmicale – to je sve više traženje.
Znači, ne verujem da će se skoro desiti pobeda kvalitetne muzike, pogotovo što
ima jako puno izvođača koji žele da se bave muzikom. To ne može da bude
kvalitet jer je to samo želja za novcem. Sem toga, ti koji sve rade zbog novca, oni
imaju novac, pa se samim tim naturaju i nameću publici, a i medijima.
O.S.: Da li je finansijski razlog jedini da se mnoge Vaše kolege okreću toj
nekvalitetnoj muzici, čak i oni koji vrijede?
- 257 -
Da, upravo je iz onog razloga koji sam rekla. Čak se i ja ponekad rukovodim
pravilom komercijale. Znači, moram da napravim nešto komercijalno da bih mo-
gla da i dalje trajem, da zarađujem od toga što radim, a i da mogu da radim ono
što volim.
O.S.: Šta trenutno radite i kakvi su Vam planovi?
- Treba da spremim novu ploču. Prelaskom iz Lucky sound-a u Centro scenu
dobila sam finansijska sredstva, tako da mogu da napravim album kakav želim,
tako da ne moram da koristim samo svoje kompozicije i svoje tekstove, već mogu
da kupujem od drugih. Nadam se da će album biti raznolik, da će biti interesantniji
za publiku, a i naravno da će pomiriti kvalitetnu i komercijalnu stranu.
O.S.: Da li ćete mijenjati tim saradnika?
Pa otprilike sarađivaću s istim timom, s tim što ću dodati još mnogo novih,
pošto sam dobila dovoljno novca da mogu da ih platim.
O.S.: Da li planirate prodor na inostrano tržište, uzevši u obzir da ste Vi
jedna od rijetkih pjevačica koja ima glasovne mogućnosti?
- Ne. Ja ne smatram da iko ko je iz Jugoslavije može da napravi neki značajniji
proboj na inostrano tržište. To eventualno može da se desi nekim više šlager
pjevačicama, i to posredstvom festivala poput Evrovizije, koja je svetski festival.
A što se tiče muzike koju ja pevam, teško da bi moglo da se napravi nešto, jer ja
sam bila par puta u inostranstvu, i postoje planovi koji se udružuju zajedno, isto
kao što i ovde postoji neki vrh do koga mora da se dođe. Tako je svuda u svetu.
Treba novca, snage i veza da bi se nešto tako uradilo.
O.S.: Sa raspadom bivše SFRJ, tako da je nazovem, pao je i kvalitet u mu-
zici, naročito u Jugoslaviji. Vaš komentar o tome?
- Da, pao je kvalitet.
O.S.: Ili je kvalitet bio na drugoj strani?
- Te zapadne i svetske tendencije su bile na drugoj strani. Mi smo čekali da
se nešto desi, tuđu muziku smo prihvatili, gomilu trendova koji su trenutno u hr-
vatskoj muzici, i time se rukovodili, praveći našu dens scenu, i to je upalilo. Pošto
čak i neki mediji, radio i televizijske stanice u poslednje vreme jako puno kopiraju
hrvatske spotove i pesme, i ne samo hrvatske već svih bivših Republika. Valjda
i muzičari moraju da idu u korak s tim trendom. To narod sluša i zato se prave
slične kompozicije.
O.S.: Spadate li u onu grupu pjevača koji su spremni da jednog dana pođu
u Hrvatsku i pjevaju, ili u onu drugu koja ne bi otišla, bez obzira da li će njihovi
pjevači gostovati u Jugoslaviji?
- 258 -
- Mislim da će se „jednog“ dana stvoriti dovoljno dobri uslovi da oni tamo
slušaju našu muziku onoliko koliko mi slušamo njihovu , jer verujem da bi njihovi
koncerti koje bi oni održali kod nas bili jako posećeni, jer su dovoljno propagirani
u svim našim medijima. Ukoliko naša muzika bude propagirana u njihovim medi-
jima, što je teško izvodljivo još neko vreme, najmanje desetak godina. Ukoliko se
to desi, naravno, mi ćemo otići tamo.
O.S.: Koju Vi muziku slušate u slobodno vrijeme?
- Slušam neku laganiju muziku, u svakom slučaju ne dens, zato što je to
muzika za diskoteke. Slušam soul, balade su mi jako drage. Slušam sve ono što
prija ušima i odmara dušu.
O.S.: Imate li nekog idola, ili možda ne mora biti idol neko kome se divite
na sceni, neko ko Vam je bio uzor ili je i sada?
- Što se tiče pevanja, recimo, i ne samo pevanja nego i na sceni, uzor mi je
upravo pjevačica iz naše bivše republike Hrvatske – Josipa Lisac, a od svetskih
lica – Madona je broj jedan.
O.S.: Za kraj, Vaše ime Leontina je malo neobično, da li je to Vaše pravo
ime ili umjetničko?
- Da, to je moje pravo ime, koje sam dobila od majke. Jeste neobično,
međutim, moja kuma se recimo zove tako, a cela porodica sa mamine strane vuče
neko poreklo iz Nemačke. Imam čisto crnogorsko prezime Vukomanović, ali ime
ga je malo začinilo.
O.S.: Znači, Vukomanovići su porijeklom iz Crne Gore?
Da. Moji su odavde, tako da su malo povezane te dve krajnosti, mada ime i
prezime ne idu baš jedno uz drugo.
decembar 1996. god.
- 259 -
LABUD ŠLJUKIĆ, advokat iz Nikšića

„Dobro je što su ti ’predstavnici pravosuđa’ s partijskim zastavama i ba-
lonima dobro poznati. To što su svoju karijeru vezali za jednu partiju je
veoma loše i za njih i za pravosuđe. To su u većini slučajeva činili ljudi ko-
jima je potrebna ’dodatna potpora’ partijskog auatoriteta zbog već značajno
narušenog i ličnog i profesionalnog“.
O.S. Šta možete reći o političkim suđenjima u Crnoj Gori?

L. ŠLJUKIĆ: U državi u kojoj postoji nezavisno sudstvo isključena je
mogućnost političkih suđenja. Takva suđenja su moguća samo u partijskim su-
dovima.
Postoje sudski predmeti koje istorija bilježi i koji će jednog dana svjedočiti o
prirodi i karakteru režima, te posebno časnosti i poštenju sudova i sudija. Dakle,
ovo su, po mojoj ocjeni, predmeti koji prstom upiru na ljude i njihova djela. Od
ovih i ovakvih presuda najmanju štetu imaju tuženi Perović i Kilibarda a najveću
sudovi i sudije i, na žalost, oni koji profesionalno i časno obavljaju svoj posao.
Izvršitelji koji su postupali u ovim predmetima shvatali su to kao politički zadatak
koji treba „odraditi“ bez pogovora, što brže, ne poštujući načelo javnosti. To što se
dešavalo – nepravedno je nazvati suđenjem. Bilo bi dobro i korisno za crnogorsko
pravosuđe da se u okviru te institucije formira stručna komisija, koja bi izvršila
uvid u ove predmete, koji, po mojoj ocjeni, predstavljaju presedane i početak su
ozbiljnog i dubokog podrivanja pravnog sistema zemlje, te nakon toga pokrenuti
postupak za razrješenje sudija koji su u njima postupali. To je jedini način da se
očuva ugled i dostojanstvo sudova i sudija.
O.S. Javnosti je svjež slučaj sudije Mandića i njegovog odustajanja da sudi
po nalogu, kao i javno cijepanje presude u Cetinju od strane Slavka Perovića.
Kako ih Vi kao advokat komentarišete?
- Po mojoj ocjeni, sudija Mandić je profesionalno i korektno vodio postupak
u predmetu Novaka Kilibarde. Čitao sam u štampi razne izjave vezane za razloge
njegovog izuzeća. U predmetu posjedujem fotokopiju njegovog zahtjeva, u kojem
se između ostalog kaže da je razlog zbog koga traži izuzeće – dešavanja oko tog
predmeta koja su prouzrokovala to da mu čast, dostojanstvo i zakletva ne doz-
voljavaju da dalje postupa u tom predmetu. No, uvijek postoje oni sa dodatnom
motivacijom. U pravosuđu, kao nigdje drugdje, presedani su veoma opasni, a to
će se ubrzo pokazati.
Bio sam jedan od punomoćnika g-dina Slavka Perovića. Čuo sam za njegov
postupak, tačnije, saznao iz novina. U njegovom predmetu nije držana niti jedna
rasprava, nije izveden niti jedan dokaz, niti je, pak, tuženi Perović priznao bilo šta
- 260 -
od onog što mu se tužbom stavljalo na teret. Taj događaj se po mom saznanju nije
odigrao niti u zgradi suda niti u sudnici; presudu nije mogao iscijepati jer nije bilo
suđenja, niti je mogla biti donesena, i, konačno, čovjek kojeg sam vidio tog dana
na Cetinju, na osnovu onog što je govorio, shvatio sam da nije sudija.
O.S. Najviši predstavnici pravosuđa Crne Gore pojavljivali su se na
predizbornim skupovima vladajuće partije. Koliko je to loše za jednu državu i
pravosuđe?
- Dobro je što su ti „predstavnici pravosuđa“ s partijskim zastavicama i ba-
lonima dobro poznati. To što su svoju karijeru vezali za jednu partiju je veoma
loše i za njih i za samo pravosuđe, a za državu i da ne govorim. Smatram da su
to u većini slučajeva činili ljudi kojima je potrebna „dodatna potpora“ partijskog
autoriteta zbog već značajno narušenog i ličnog i profesionalnog.
O.S. Uticaj politike na sudije je veliki. Šta preduzeti da se pravosuđe oslo-
bodi državnog tutorstva i postane zaista nezavisno?
- Nema nezavisnog pravosuđa bez slobodnih i nezavisnih sudija. Takvi u
Crnoj Gori, po mom mišljenju, nijesu u većini, a posljedice su očigledne. Jedna
od njih su i aktuelna suđenja, koja su, ne dijelom, već isključivo političkog karak-
tera. A i da to nijesu bili, sudije koje su u njima postupali i odluke koje su donijeli
– učinili su ih takvima.
Sada i Evropa pokušava pomoći sudovima u Jugoslaviji da se oslobode tu-
torstva vladajućih partija, pa je i to jedan od uslova za povratak Jugoslavije u ev-
ropsku zajednicu. Lično mislim da se u pravcu „oslobađanja pravosuđa“ ništa ne
radi. Kadrovi u pravosuđu se užasno osipaju, plate su više nego bijedne, neriješena
stambena pitanja još više usložnjavaju situaciju. Mislim da idu crni dani i za
državu i za pravosuđe.
O.S. U Srbiji su mnoge sudije digle glas protiv stavljanje sudova pod kapu
vladajuće aligarhije. Da li će se nešto slično desiti i u Crnoj Gori?
- Sve što se dešavalo u Srbiji posljednjih desetak godina uglavnom je retro-
gradno i rušilačko. Čisto sumnjam da od tuda mogu duvati bilo kakvi povoljni
vjetrovi, mada bih to iskreno želio. Sudovi ne smiju biti ni pod čijom kapom već
samostalni i nezavisni.
april 1997.god.
- 261 -
RAJKO CEROVIĆ, novinar
BEZ INFORMATIVNOG MRAKA

MILOŠEVIĆ NE FUNKCIONIŠE
Crnogorska opozicija treba da istinski sarađuje sa Đukanovićem ako on čvrsto
stoji na reformskom kursu. Đukanović mora prvo dati garancije. Opozicija je
od njega odavno istraumirana, da bi se usudila da mu povjeruje na časnu riječ
O.S.: Glavni povod za naš razgovor je politička situacija u Crnoj Gori, kao i
stanje u medijima. Kako ocjenjujete političku krizu izazvanu sukobima u DPS-u?
R. CEROVIĆ: Monolit koji je sve ove godine vladao u DPS-u bio je, možemo
bez uvijanja reći, monstruozan. Nije se radilo o ljudskim bićima nego o kloniran-
im osobama izvađenim ispod istog indiga i na isti kalup. Čir je konačno pukao,
poslije čega vladajuća stranka može tek ličiti na političku partiju u kojoj ljudi
žive i dišu, imaju izvestan stepen individualnosti, i nijesu samo glasačka mašina.
Strašno je bilo pogledati televizijske snimke sjednica njihovog Glavnog odbora,
u kojem, izuzev vladajuće trojke i nekoliko profesionalnih zaštitnika tobožnje Ju-
goslavije, nikoga ne možete prepoznati. Možda znate po koje ime i prezime, ali
vam nije jasno šta iza tih ljudi stoji, koje su njihove zasluge, koja pamet, koji
kvalitet. Takvih glavnih odbora mogli su sastaviti bar 20 i da se ništa ne promi-
jeni. Bez obzira na učešće određenog stepena ličnih interesa i računica – sukob
je bez sumnje i koncepcijske prirode. Tu nema pomirenja, ili ima, ali po cijenu
ukupne degradacije svih – dakle – opšteg poraza i vladajuće partije i crnogorskih
građana. Jedan pametan i iskusan čovjek odavno govori da neki ljudi iz državnog
establišmenta neće moći dugo izdržati da budu „robovi“. Neko će iskočiti, kad-tad
jer ga samar suviše žulja. To se zadovoljstvo normalnih građana, ali ako imaju pa-
meti i nezadovoljstvo nosilaca vlasti u takvoj partiji, ipak poslije sedmogodišnjeg
braka dogodilo. Ma šta mislili o tri potpredsjednika vladajuće partije i njihovim
pristalicama, bez obzira na sve njihove ranije krivice, primjer Đukanovića na
svom otporu Slobodanu Miloševiću može u ovom trenutku oko sebe homogeni-
zovati najveći dio Crne Gore. Ali kako? – Samo otvorenom bitkom, u kojoj će
se sve karte baciti na sto. Ta njihova politika malih koraka i djelimčnog otpora
Slobodanu Miloševiću može da ih dođe glave. Čega se plaše? Ne toliko cijepanja
partije koliko pitanja nasljeđa DPS-a. Smiješno – kao dao je riječ o nekom pozi-
tivnom nasljeđu. Neka Đukanović svoju stranku nazove Reformsko krilo DPS-
a, pa će Bulatoviću samo ostati srpske agenture u Crnoj Gori i predsjednikovi
rođaci, a pouzdano znam ne svi. Šta Đukanović čeka?! Zašto ne kaže da Milošević
Vojskom Jugoslavije Crnoj Gori želi da otme hljeb? Kakvi su to tajni sastanci sa
rukovodstvom Ratne mornarice, kakva su to raketiranja i ucjene? Neka nije riječ
- 262 -
o tranzitu robe, neka je posrijedi šverc, ali otkad o tome treba da brine Vojska?! To
je jedna stvar. Druga njihovo fetišiziranje Jugoslavije, u koju se svakodnevno za-
klinju. Njihova iluzija o navodnoj mogućoj ravnopravnosti Crne Gore u ovakvoj
državi graniči se ne samo sa naivnošću, nego ide i do pomračenja uma. Cijeli svijet
im se tome smije. Traži ravnopravnost federalna sastavnica koja predstavlja samo
5% Federacije. Nerealne su njihove ambicije da će utjerati Srbiju, odnosno njenu
aktuelnu vlast, u reformski kurs. Srbiji tek predstoje nova iskušenja, u kojima su
reforme zadnja rupa na svirali. Ona, na žalost svih nas, dakle Srba i Crnogoraca, i
svih građana obije federalne jedinice, mora da dodirne dno i u koje nesrećni srp-
ski narod više decenija gura njegova navodna inteligencija. Ruski naučnik Pavle
Apolonović Rovinski bio je zapanjen činjenicom da je srpska inteligencija ispod
narodnog prosjeka. Takav fenomen nije zabilježen, bar ne na evropskom prostoru.
Od demokratske i prosperitetne Srbije Crna Gora bi imala samo koristi, čak i onda
kad bi bila potpuno samostalna i suverena država. Na žalost, tako nešto nije na
vidiku. Nije Milošević samonikao. Takvoga je u svojim snovima i u svojoj parad-
erskoj retorici dozivala srpska nazovi inteligencija, sve od Garašanina na ovamo.
Mnogi od njih danas mrze Miloševića, ali samo zbog toga što nije uspio da do
kraja finalizuje svoju genocidnu radnju.
O.S.: Prije nekoliko dana predsjednik Vlade je priznao da su državni mediji
bili navijački raspoloženi prema DPS-u a na štetu opozicije? Kakav je Vaš stav
o crnogorskim državnim medijima?
- Državni mediji nijesu samo navijali za DPS, jer to bi se dalo i izdržati,
nego su išli i na toliki stepen demoniziranja opozicije – da prosto čudi činjenica
da od čelnika opozicionih partija niko nije koju godinu ranije i fizički likvidiran.
Državni mediji su najmanje četiri godine tako bili uređivani da je građanin koji im
do kraja vjeruje bio bukvalno pripremljen da ubija mrsku opoziciju i da to smatra
vrhunskim patriotskim činom poslije kojeg slijede medalje i priznanja. Tada to
nijesu bili mediji nego antologijska zbirka policijskih potjernica.
O.S.: U javnosti se dosta govori da će ukoliko politika Momira Bulatovića
bude poražena doći do demokratizacije u državnim medijima i postavljanje na
mjesta urednika pravih profesionalaca. Govori se da ćete Vi, Velibor Čović i još
jedan broj, da ne kažem – prognanika – biti ponuđeni da budete urednici. Da li
bi Vi u tom slučaju na to pristali?
- Nije vlast svojevremeno mene samo udaljila s posla. Njeni mediji su me
godinama gazili. Objavljivana su tobožnja pisma čitalaca, u kojima se na mene
ukazivalo prstom kao na čudovište. Jedan relativno normalan čovjek se 1993.
glasno, u prisustvu više osoba, iskreno zapitao kako to Rajko Cerović smije da
putuje vozom sa ostalim građanima. Ne mogu da tvrdim da mi je direktno vlast
svojevremeno poslala onog atentatora, o čemu se javile svjetske agencije, ali mi
je tadašnja policija prezrivo stavila do znanja da od istrage ne očekujem ništa.
- 263 -
Očigledno su znali ko sam i zašto. Zbog čega sve to? Zbog toga što sam ja i
1988. godine javno tvrdio i pisao za Miloševića ono što dio vlasti danas govori,
ali poslije deset godina. Nijesu u medije samo dovedeni poslušnici, imali su ih u
postojećim kolektivima, ali u doljnjem podstroju, među onima koji bi u ozbiljnom
novinarstvu mogli samo da nose vodu. Prvo su rastjerani intelektualci i moralno
postojanije osobe, a zatim su širom otvorena vrata za mediokritete iz samih novi-
narskih kuća. Danas programske noseće serije ambiciozno i skuplje pravljene u
TV CG idu u javnost bez imena urednika. Potpisuje se samo direktor serije, a koji
ne može odgovarati za idejni i estetski nivo TV proizvoda već samo za finansijski
utrošak sredstava. Nema urednika kao ključnih stvaralaca u sličnim instituci-
jama. Nestali su ili se ništa ne pitaju. Nema konstituisanog kulturno-umjetničkog
programa. Informativna djelatnost televizije je samo jedna do njenih segmenata.
Televizija je u svakoj državi i naciji, pored ostalog, i najmoćnija institucija kul-
ture. Pogledajte kulturnu rubriku „Pobjede“ od, recimo, četvrtka – trećeg jula. Na
prvoj stranici su prikazi knjiga – kojih i kakvih – posebno je pitanje, a nijedan od
tih kratkih prikaza ne može izdržati srednjoškolski nivo pismenosti. Šta tu sve
ne piše – od toga da je zavičaj svakome drag, pa do potrebe da poezija mora i da
podučava. Pobjedin kulturni dodatak subotom ipak je, i pored niza „okupacionih“
tekstova, pažljivije i ambicioznije urađen.
A što se tiče demokratizacije medija, mislim da se ona ne može očekivati u
tolikom stepenu. Kako da radite sa ratnohuškačima i ljudima koji su patološki
uživali u prolivanju krvi dojučerašnjih građana naše domovine i pri tome imbecil-
nim dosjetkama, od stradanja vlastite zemlje pravili šou. To bi se moralo raščistiti,
a onda bi vam prebacili političku jednostranost, rigidnost, boljševizam, revanšizam
i ko zna šta sve još. Za sada će se vjerovatno tražiti neka srednja rješenja. Sve to
pod uslovom da Milošević ne vlada Crnom Gorom. U protivnom, informativni
mrak je prva pretpostavka njegove vladavine. Bez toga on ne funkcioniše ni kao
predsjednik mjesne zajednice.
O.S.: Smatrate li da bi zbog interesa Crne Gore bilo neophodno da se us-
postavi saradnja između premijera Đukanovića i crnogorske opozicije? Da li je to
moguće u ovom trenutku, s obzirom na njihove mnoge razmirice u prošlosti?
- Skačemo s teme na temu, ali je pitanje zanimljivo. Naravno ukoliko je gospo-
din Đukanović čvrsto na reformskom kursu, a ja u to hoću da vjerujem bez obzira
na njegovu političku prošlost, jer bi bez toliko nade čovjek, jednostavno, poludio.
Demokratska opozicija mora sa njim istinski sarađivati. Ali kako? Đukanović mora
prvo dati garancije. Opozicija je od njega odavno duboko istraumirana, da bi se
usudila da mu povjeruje na časnu riječ. Doduše, druga strana u DPS-u do te mjere
je primitivna da se sa njom, i pored najbolje volje, nema šta razgovarati. Tu su opet
neki kineski zidovi. Đukanovićeva tvrdnja da je Jugoslavija istinska perspektiva i
za Crnu Goru teško je ubjedljiva kada se zna da je hiljadugodišnju državnost Crne
Gore, 1918. godine, prekinula jedino Srbija. NE velike sile nego samo Srbija.
- 264 -
Nije karađorđevski velikodržavni režim
bio retrogradniji od današnjeg beograd- ĐUKANOVIĆEVA STRUJA U DPS-
skog. U mnogo čemu je bio i snošljiviji i U SE, SADA KADA JE BULATOVIĆ,
pozitivniji, ali Crne Gore nije bilo. MoždaODNOSNO NJEGOV POLITIČKI
je taj fetiš surogatskog jugoslovenstva, KONCEPT U NOKDAUNU, PLAŠI
za koje se drži Đukanović, očekivana ODLUČNIH KORAKA, AKO DOĐE
međufaza u razvoju jednog mladog i ne- DO TOG VANREDNOG KONGRESA,
sporno darovitog političara. MILOŠEVIĆU SE PRUŽA OGROMAN
O.S.: Mislite li da je Milošević sada PROSTOR ZA DJELOVANJE, UCJENE,
toliko jak da bi mogao da izvede vojnu POTKUPLJIVANJE I HARANGE.
intervenciju u Crnoj Gori?
- Milošević je veliki mag svake destrukcije i nesojluka, ali ni iz daleka nije
više toliko moćan koliko se u taj mit vjeruje. Naravno, možda je spreman da preko
raznih Kontića zavede i vanredno stanje u Crnoj Gori, jer o vojnoj intervenciji ne
može biti riječi. Ali kuda ga to vodi. Jedan metak ispaljen u Crnoj Gori značio
bi njegovo političko samoubistvo, a bogami i trajno rasfederavljenje kvazifeder-
acije. Taman posla da pošalje vojsku na Crnu Goru! Ako bi je takvim zadatkom
pokrenuo, nije nimalo siguran da se ona ne bi prvo okrenula protiv njega, koji je
drži gladnu, obespravljenu i poniženu. Uostalom, nije Crna Gora baš goloruka
muslimanska sirotinja u Foči i Goraždu. Vojna intervencija u Crnoj Gori se graniči
sa potpunim avetlukom.
O.S.: Kako ocjenjujete odbijanje predloženh ustavnih promjena od strane
DPS-a? Da li je to znak da Crna Gora počinje da spoznaje vlastiti interes?
- Da, jeste, ali uz uslov da se Miloševiću da permeso /dozvola) za vladan-
je Srbijom i Crnom Gorom koji ne znači mnogo. Crna Gora je u ovome ratu
na najnaopakiji način pomogla Srbiju, a sada joj se pruža prilika da odbijanjem
Miloševića istinski pomogne srpskom narodu. Sve što je ovih godina sporo i
mučno osvješćivano u Srbiji – s velikom nadom i strepnjom gleda u Đukanovića.
Plašim se da će se njihovo razočarenje graničiti sa beznadežnošću. A kad je o
spoznaji interesa Crne Gore riječ, nije sve ni Ustav. Vlast bi morala znati da, re-
cimo, za ministra kulture u Crnoj Gori ne smije postaviti nekoga ko ne razlikuje
vladiku Dadnila od knjaza Danila. Dotični ministar mora biti takav poznavalac
crnogorske kulture i tradicije da svaki njegov govor imponuje i najviđenijim cr-
nogorskim intelektualcima i vrhunskim stvaraocima. Ne razumijem takve i tako
skupe kulturne manifestacije u Crnoj Gori čiji je vlasnik urednik, kreator i (iz njih)
finansijski profiter Milorad Vučelić, jedan od Miloševićevih potpredsjednika. Ne
pravi se subjektivitet Crne Gore njenom kulturnom provincijalizacijom. Ne gov-
ori li i Đukanović, uz potpunu saglasnost crnogorske inteligencije, da je u Crnoj
Gori dugo njegovan kompleks inferiornosti. Hic Rhodus, hic salta!
- 265 -
O.S.: Aktuelni sukob u DPS-u je otvorio mnoga pitanja i dileme. Kakva je
Vaša prognoza budućih političkih zbivanja u Crnoj Gori.
- Prognoze su nezahvalna stvar, ali imam utisak da se Đukanovićeva struja
u DPS-u, sada kada je Bulatović, odnosno njegov politički koncept u nokdaunu,
plaši odlučnih koraka. Ako dođe do tog vanrednog kongresa, Miloševiću se pruža
ogroman prostor za djelovanje, ucjene, potkupljivanje i harange, što jedino može
da oporavi Bulatovića. Pogušiće se međusobno, a započeti poslovi će bukvalno
stati. Da je u nekoliko proteklih mjeseci premijer Đukanović igrao otvorenim
kartama, a ne na zatvorenim sjednicama Glavnog odbora, vjerujem da bi izašao
kao nesporni pobjednik iz aktuelnog sukoba. Ovako, sve može postati mnogo
dramatično i neizvjesno, sa još brojnijim opasnostima po Crnu Goru. Istinski
demokratska opozicija se ne smije od tog sukoba distancirati. Bez obzira na ne-
davne izgubljene izbore, pruža joj se prava prilika za snažnije djelovanje na cr-
nogorskoj političkoj sceni. Šta to bjehu gotovo tek završeni izbori?
jun 1997. godine
- 266 -
MILICA PEJANOVIĆ ĐURIŠIĆ, predsjednik DPS-a
BULATOVIĆ DESTABILIZUJE
CRNU GORU
„Kriza koja se desila u DPS prekinula je jedno stanje „umrtvljenosti“ u toj
partiji i stanje neposezanja za nekim iskoracima koji su nužni u ovom vre-
menu. Mislim da bi do demokratizacije došlo i da nije bilo krize u DPS, ali ne
tako skoro“
Želim da vjerujem da je opasnost od uvođenja vanrednog stanja daleko od

nas. Naravno, prateći aktivnost grupe oko aktuelnog predsjednika republike,
ne mogu tu opasnost i racionalno da isključim. Naime, na osnovu iskustva
koje smo imali s našim bivšim partijskim drugovima, mi najbolje znamo da
neće prezati od bilo koje mjere, čak i na uštrb interesa Crne Gore, samo ako
im može doprinijeti da oni ostanu na vlasti.
O.S.: Politička situacija u Crnoj Gori se svakim danom sve više zaoštrava.
Ko je, po Vama, krivac za to?
M.P. ĐURIŠIĆ: Ono što ja mogu sigurno da tvrdim jeste da se DPS u svim
svojim aktivnostima maksimalno trudi da se to što je evidentno – a to je da se
Crna Gora nalazi u određenoj političkoj krizi, sanira. Dakle, sa mog stanovišta i
stanovišta mojih kolega najvažnije je to da mi ni na koji način toj političkoj krizi
nijesmo doprinijeli, niti doprinosimo. Poznato je kako je ta kriza nastala. Nas-
tala je unutar DPS voljom tadašnjeg njenog predsjednika i voljom jednog broja
odgovornih ljudi u DPS., koji su činom napuštanja te partije nastavili svoju de-
struktivnu aktivnost, koja više nije usmjerena samo na DPS, već se prenijela na
javnu scenu Crne Gore, poprimajući ozbiljnije razmjere time što oni, direktno,
svojom aktivnošću pokušavaju da destabilizuju Crnu Goru i da tu krizu koja pos-
toji učine svakim danom još dubljom, sa nejasnim perspektivama i sa sopstvenim
ciljem da izbjegnu situaciju u kojoj će građani biti u prilici da na fer i demokrat-
skim izborima za predsjednika Republike kažu koliko svakog od pojedinačnih
aktera na političkoj sceni Crne Gore vrednuju.
O.S.: Da li Crnoj Gori stvarno prijeti opasnost do uvođenja vanrednog
stanja, i ukoliko se to desi, kakav bi bio odgovor Vaše partije, tj. da li bi došlo do
raspada SRJ, kako je rekao premijer, i odvajanja Crne Gore?
- Znate kako, ja želim da vjerujem da je ta opasnost daleko od nas. Naravno,
prateći aktivnosti grupe oko aktuelnog predsjednika Republike, ne mogu tu opas-
nost i racionalno da isključim. Naime, na osnovu iskustva koje smo imali s našim
- 267 -
bivšim partijskim drugovima, mi najbolje znamo da neće prezati od bilo koje
mjere, čak i na uštrb interesa Crne Gore, samo ako im može doprinijeti da oni
ostanu na vlasti. Suočeni sa činjenicom da je taj gubitak vlasti na predsjedničkim
izborima sasvim izvjestan, pretpostavljam da oni mogu razmišljati i na te teme.
Na kraju krajeva, i pojedine izjave upućuju na mogućnost radikalizacije sa nji-
hove strane. Međutim, s druge strane, ja sam sasvim ubijeđena da je SRJ došla
do tog stepena demokratskog razvitka u kome se problemi i politička kriza neće
na takav način rješavati. Sa svoje strane, DPS je i dosad pokazala da zajedničku
državu uređuje kao demokratsku, modernu federaciju. Mi ćemo sa tim nastaviti, i
nadam se da u tome nećemo imati značajnijih opstrukcija.
O.S.: Šta mislite o inicijativi predsjednika Bulatovića o skraćivanju man-
data Skupštine Crne Gore?
- Inicijativu na osnovu koje ćemo imati zasijedanje Skupštine tumačim u funk-
ciji njegove političke borbe i neposredne kampanje za izlazak na predsjedničke
izbore. Dakle, to je prilika da se, sada, kroz Parlament, pokuša dokazati njegova
plasirana teza o nefunkcionisanju organa vlasti u Crnoj Gori. Međutim, očigledno
je da se uprkos nametnutoj krizi, Vlada Crne Gore i izvršni organi vlasti trude da
funkcionišu što je maksimalno moguće, i oni u tome dosta uspijevaju. Kao što
vidite, Vlada Crne Gore uspijeva da stvara sredstva kojima se pomaže redovno
isplaćivanje penzija, redovno isplaćivanje plata u društvenoj nadgradnji, pomoć
određenim radnim kolektivima, nastavljaju se intenzivni javni radovi i slično, što
sve ukazuje na to da izvršna vlast u Crnoj Gori funkcioniše relativno dobro. Dakle,
ni gore ni bolje nego prije kad se ova kriza pojavila. Ono što je takođe činjenica,
i od koje se ja na određeni način plašim, jeste da će to zasijedanje Skupštine biti
iskorišćeno za „šešeljizaciju“ našeg parlamenta, odnosno za uvođenje nekih novih
tonova i jednog novog načina rasprave, a sve opet sa jednim jedinim ciljem – a
to je da se u takvim incidentnim situacijama pokuša dobiti koji poen za svoju
političku opciju.
O.S. – Mislite li da je bojkotom predsjedničkih izbora od strane crnogor-
ske opozicijie indirektno učinjena usluga Momiru Bulatoviću, koji se osokoljen
takvim potezom, takođe može odlučiti na takav čin, pošto su mu na izborima
male šanse? Da li bi tada predsjednički izbori imali potreban legitimitet?
- Ne mislim da je crnogorska opozicija svojim činom imala na umu namjeru da
pomogne bilo kom kandidatu. Oni su sasvim racionalno – sa njihovog stanovišta
– donijeli odluku, suočeni sa činjenicom da faktički u ovom trenutku za Crnu Goru
postoje dvije iskristalisane političke opcije, čiji su predstavnici Momir Bulatović
i Milo Đukanović. Iz sasvim pragmatičnih razloga procijenili su da u takvim us-
lovima njihov kandidat ne bi imao pretjerane šanse. Obrazloženje takve njihove
odluke u određenim elementima upućuje na to da vjerovatno nećemo biti u prilici
da ta odluka bude praćena i neizlaženjem na birališta onih ljudi koji podržavaju
- 268 -
opoziciju. Iščitavajući tu povelju, imam utisak da će pripadnici tih političkih
stranaka izaći na izbore i da će dati glas onom kandidatu za koga procjenjuju da
se njegovim izborom stvaraju šanse za dalji razvitak demokratije u Crnoj Gori. S
druge strane, Momir Bulatović cijelom svojom aktivnošću u posljednje vrijeme
nastoji da atmosferu uoči izbora učini maksimalno neregularnom, i nije isključeno
da se on na kraju neće pojaviti na tim predsjedničkim izborima. Ipak, ja očekujem
da će se on kandidovati na način koji je prihvatljiviji sa zakonskog stanovišta i
da će u skladu sa onim što bi trebalo da mu bude cilj – a to je razrješenje krize u
Crnoj Gori dati svoj doprinos i pokazati svoj odnos prema građanima upravo time
što će na te izbore izaći.
O.S.: Kakve posljedice može proizvesti nelegalno poništenje odluke Ustav-
nog suda Crne Gore od strane Ustavnog suda Jugoslavije?
Možda tu nijesam najkompetentnija, s obzirom da smo bili u prilici da čujemo
čitav niz kompetentnih pravnika koji su tu situaciju tumačili. Sasvim je evidentno
da je riječ o jednom presedanu, o pokušaju da politika nađe upliva na pravo i da
se na taj način dovede u pitanje vladavina prava, čak i u onoj mjeri u kojoj ona
postoji na području Savezne Republike Jugoslavije. Odluke Ustavnog suda Crne
Gore su po zakonu obavezujuće za organe u Crnoj Gori. Ne sumnjam da će odluka
Saveznog ustavnog suda biti prvenstveno politički motivisana i da će biti u funk-
ciji podrške kandidata za koga se oficijelna Srbija već izjasnila. Nadam se ipak da
će kompetentni pravnici u Crnoj Gori uspjeti svojim argumentima da pokažu da
takva jedna odluka ne proizvodi pravne posljedice u Crnoj Gori, i da bi praktično
njenim donošenjem u krajnjem moglo biti dovedeno u pitanje i funkcionisanje
najvećih institucija pravosuđa, što nikome ne bi trebalo da bude cilj.
Bulatovićevu inicijativu na osnovu koje ćemo imati zasijedanje Skupštine

tumačim u funkciji njegove političke borbe i neposredne kampanje za izla-
zak na predsjedničke izbore. Dakle, to je prilika da se, sada, kroz parlament,
pokuša dokazati njegova plasirana teza o nefunkcionisanju organa vlasti u
Crnoj Gori.
O.S.: Sjetimo se samo onih događaja koji su se dešavali u Srbiji u vezi

sa krađom glasova na lokalnim izborima, tako da narod nema mnogo vjere u
pravne institute.
- Da, na žalost. Međutim, ono što ohrabruje nas u DPS-u jeste da su u Crnoj
Gori dosad te pravosudne institucije očuvane. Njihove odluke su bile zasnovane
na zakonima. Mi se, vjerovatno možemo ljutiti na njihovu efikasnost, jer ono što
pokazuje iskustvo jeste da to procesiranje određenih sporova u sudu ide dosta
sporo. Međutim, ono na šta možemo biti ponosni jeste da političkih pritisaka u
Crnoj Gori na pravosudne institucije nije bilo.
- 269 -
O.S.: - Crna Gora se ubrzano demok-
ratizuje zahvaljujući sukobu u vladajućoj U situacijama kada se desi jedan
partiji. Da li bi do demokratizacije došlo i takav razlaz, potpuno je nor-
da do sukoba nije došlo? malno da ta vrsta odnosa bude
dosta zaoštrena, da ona bude
- Uglavnom se slažem s tom tezom.
Koristila sam je i lično kad se kriza pojavi-
opterećena ne samo političkim raz-
la i kad sam se nadala da će se naći rješenje likama nego i određenim ljudskim
koje će biti više demokratsko i sa aspekta razočaranjima. Međutim, ono što
naše partije i sa aspekta otvorenosti naše je takođe činjenica jeste da ljudi
partije prema osnovnim političkim sub- koji su napustili DPS ne pokazuju
jektima u Crnoj Gori. Kriza koja se desila ni elementarnu odgovornost ni
u DPS prekinula je jedno stanje „umrtv- elementarno poštovanje prema
ljenosti“ u toj partiji i jedno stanje nepose- našem minulom radu, što su dos-
zanja za nekim iskoracima koji su nužni u ta uspješno demonstrirali reper-
ovom vremenu kada se sve mijenja. Lično toarom vrlo niskih optužbi protiv
mislim da bi do demokratizacije došlo i da
nas kolektivno i pojedinačno.
nije bilo kriza u DPS-u, ali ne tako skoro.
Međutim, s obzirom na vjerovatni pritisak koji bi bio iz okruženja i s obzirom na
ono što nam je cilj – a to je da hvatamo priključak sa svijetom – to bi bilo nemi-
novno, pri čemu sam ubijeđena da to ne bi bilo tako brzo.
O.S. – Vodeći trio DPS-a se izjasnio protiv Miloševića. Milošević i SPS ot-
voreno protiv Vas a za Momira Bulatovića. Koalicija postoji samo na papiru.
Uspostavili ste i saradnju sa Đinđićem. Gospodin Marović je dao nagoveštaj
preispitivanja koalicije. Kakav je vaš stav?
- Naša koalicija sa SPS-om je dosta specifična. Vrlo često smo bili ne-
zadovoljni karakterom i sadržajem saradnje sa SPS, iz prostog razloga što je
ona bila zasnovana na komunikaciji čelnih ljudi. Sa naše strane već dugo vre-
mena postoji izražena potreba za sadržajnijom saradnjom sa SPS, i ne samo
sa njom nego i sa ostalim partijama u Republici Srbiji za koje procijenimo da
sa nama imaju zajedničkih tačaka po strateškim državnim pitanjima, odnosno
po pitanju zajedničke države i načinu organizacije te države. Upravo u tom
pravcu se može i posmatrati razgovor sa ostalim strankama iz Srbije, i mi
ćemo nastaviti sa tim razgovorima zato što smo suštinski ubijeđeni da ova
država ne može nikako zavisiti ni od volje SPS-a ni DPS-a, već da ona zavisi
od volje naroda u obije republike. Treba učiniti sve da se stvore uslovi da,
bez obzira na ta stranačka trvenja, osnovni demokratski instituti ove države
funkcionišu.
O.S.: Trenutno su Vašoj partiji veći protivnici dojučerašnje kolege sa bivšim
predsjednikom nego opozicija. Koji je, po Vama, glavni razlog za to i da li je bilo
nagovještaja za tako nešto i prije prošlogodišnjih izbora?
- 270 -
- Očekujem, formalno, vrlo brzo još
jednu opozicionu stranku Demokratskoj Odluke Ustavnog suda Crne
partiji socijalista, koju će činiti naši bivši Gore su po zakonu obavezujuće
drugovi. U situacijama kad se desi jedan za organe u Crnoj Gori. Ne sum-
takav razlaz, potpuno je normalno da ta vrsta njam da će odluka Saveznog
odnosa bude dosta zaoštrena, da ona bude ustavnog suda biti prvenstveno
opterećena ne samo političkim razlikama politički motivisana i da će biti
nego i određenim ljudskim razočaranjima. u funkciji podrške kandidata za
Međutim, ono što je takođe činjenica jeste koga se oficijelna Srbija već iz-
da ljudi koji su napustili DPS ne pokazuju jasnila.
ni elementarnu odgovornost ni elementarno
poštovanje prema našem minulom radu, što su dosta uspješno demonstrirali
repertoarom vrlo niskih optužbi protiv nas kolektivno i pojedinačno. Kada
je u pitanju DPS Crne Gore, mi ćemo se i u odnosu na njih truditi da tu
političku borbu dinamiziramo i projektujemo onako kao što smo to radili
do sada sa opozicijom – bez uvreda i psovki – već argumentima, smireno i
trezveno.
O.S.: Može li se politička kriza u Crnoj Gori uopšte riješiti institucionalnim
putem, s obzirom na Miloševićeve unitarističke aspiracije?
- Te unitarističke aspiracije, bez ikakve sumnje možemo vezati ne samo za
S. Miloševića već i za ljude koji su napustili DPS. Objektivno govoreći, ono
što je bila tačka razlaza je odnos prema ustrojstvu SRJ. Mi SRJ vidimo kao
modernu, demokratsku federaciju, u kojoj će Crna Gora ostvarivati svoju punu
ravnpravnost, dok oni, svojim političkim aktivnostima u okviru stranke – do
juče, i danas – van stranke – pokazuju da im je bliži koncept unitarne države,
u kojoj oni otvaraju ne slučajno
Mi SRJ vidimo kao modernu, demokrat- pitanje sjevera i juga u Crnoj Gori,
sku federaciju, u kojoj će Crna Gora ost- stvarajući time uslove da Crna Gora
varivati svoju punu ravnopravnost, dok bude predmet neke regionalizacije u
oni, svojim političkim aktivnostima u toj budućoj državi, i da se time even-
okviru stranke – do juče, i danas – van tualno stvori jedan ili dva regiona u
samoj Crnoj Gori. Međutim, ono
stranke – pokazuju da im je bliži kon-
što s druge strane hrabri jeste da je u
cept unitarne države, u kojoj oni otvar-
Crnoj Gori postignut većinski kon-
aju ne slučajno pitanje sjevera i juga senzus svih ostalih političkih strana-
u Crnoj Gori, stvarajući time uslove da ka koje su protiv toga, i mislim da će
Crna Gora bude predmet neke regional- i gospodin Milošević morati da vodi
izacije u toj budućoj državi, i da se time o tome računa i da će o tome ako
eventualno stvori jedan ili dva regiona namjerava da svoju funkciju pred-
u samoj Crnoj Gori. sjednika SRJ vrši za dobrobit svih
- 271 -
građana savezne države i pravcu njenog jačanja, voditi računa o raspoloženju
građana Crne Gore i da neće posezati za vaninstitucionalnim rješenjima. Zaista
vjerujem da smo u jednoj fazi u kojoj postoji minimum demokratskog kapac-
iteta i u zajedničkoj državi da se sva ta pitanja na demokratski način i u instituci-
jama sistema razrješavaju.
O.S.: Da li je moguća nagodba sa Miloševićem uz očuvanje minimuma
ravnopravnosti Crne Gore u SRJ?
- Ne znam na koju vrstu nagodbe mislite. Mislim da mi nemamo potrebe
da se pogađamo sa bilo kim kada su u pitanju naše odgovornosti i kada su
u pitanju naše obaveze u odnosu na Republiku Crnu Goru i njena pozici-
ja u zajedničkoj državi. Dakle, ono što mi definitivno očekujemo od gos-
podina Miloševića jeste da svoju funkciju obavlja u okviru svojih ustavnih
nadležnosti, a mi ćemo, kao politička partija, sa svoje strane, inicijativama
i pragmatičnom političkom aktivnošću doprinositi da Crna Gora postane
značajan faktor u SRJ.
septembar 1997.
- 272 -
VELIBOR ČOVIĆ, novinar
PRIČA O KRIMINALU –
FAKTURA ZA PRODAJU DRŽAVNOSTI
„Tek sukobom u DPS-u,u Crnoj Gori, sa zakašnjenjem od blizu decenije,
počinje proces istinske demokratizacije. Čak bi rekao da je tek sada u Crnoj
Gori pao „Berlinski zid“. Višegodišnja simulacija višepartijskog sistema
konačno mora ustupiti prostor stvarnom parlamentarnom usaglašavanju
interesa i stavova. Vjerujem da dolazi vrijeme kompromisa, kao neizbježnog
atributa svake misaone politike“
O.S.: Sukob u DPS-u je doveo do žestoke političke krize u Crnoj Gori.
Mnogi smatraju da će to imati, a već ima, pozitivne refleksije. Vaše mišljenje o
tome?
VELIBOR ČOVIĆ: Sukob u DPS-u vidim kao početak izlaska iz političke
krize, koja latentno traje svih ovih godina, dok je vladao „jedinstven, monolitan i
snažan“ DPS. Dakle, tek sukobom u DPS-u, u Crnoj Gori, sa zakašnjenjem od bli-
zu decenije, počinje proces istinske demokratizacije, čak bih rekao da je u Crnoj
Gori tek sada pao „Berlinski zid“. Višegodišnja simulacija višepartijskog sistema
konačno mora ustupiti prostor stvarnom parlamentarnom usaglašavanju intere-
sa i stavova. Vjerujem da dolazi vrijeme kompromisa, kao neizbježnog atributa
svake misaone politike. Naravno, svi oni čisto politički preduslovi postaće supro-
tnost svom značenju ako se brzo, veoma brzo, ne završi proces privatizacije. Sve
priče o višepartijskom sistemu u uslovima dominantne društvene svojine uvijek
se završavaju pričom o narodu i u ime naroda, a to je milje za kolektivizam. Od
kolektivizma do primitivizma nije dalek put. Bolja je i najgora privatizacija od
najbolje društvene svojine. Dakle, pucanje DPS-a doživljavam kao izuzetno pozi-
tivan čin, koji će jednom dijelu ljudi iz bivšeg DPS-a pružiti priliku da skinu „crnu
maramu s očiju“. Pozitivne refleksiji već su uočite.
OS: Predsjednički izbori su za koji dan. Građani ne odlučuju samo o kan-
didatima već, na jedan način, i o dva sasvim suprotstavljena koncepta ustrojstva
Crne Gore. Koji koncept, po Vama, ima bolju perspektivu i ko će pobijediti?
- Ako pobijedi Đukanović, na ovim prostorima će se nešto dešavati. Ako pak
pobijedi miloševićevsko-šešeljevska politička i ekonomska misao, „rane radove“
evropeizacije ovih prostora moraće obavljati generacija koja tek sriče prva slova.
U strahu da se Crnoj Gori ponovo dogodi šešeljizacija, često se sjetim jedne slike
iz Bagdada uoči rata za Kuvajt. Tamo sam u svojstvu YUTEL-ovog ratnog report-
- 273 -
era gledao izbliza kako pola miliona ljudi pljuje po američkoj ambasadi. Poslije
takvog izliva patriotizma, svih tih 500 hiljada ljudi postrojavalo se u red da pred
vratima te iste ambasade traži američku vizu. Dupli moral – djelo opita režima na
sopstvenom narodu.
OS: Da li izborni rezultati u Srbiji mogu imati refleksije na Crnu Goru,
uzevši u obzir da se vladajuća garnitura, a i Šešelj, koji je na ovim izborima
odlično prošao, već izjasnila za Momira Bulatovića?
- Opravdanje za nedostatak samopo-
štovanja ne možemo tražiti u nekom dru- CIJELA BULATOVIĆEVA IGRA
gom. Crnogorci su samo dobri do ručka, a SE SASTOJI U TOME ŠTO SE
uvijek su bili „tuđa večera“ – ruska, srpska, PRIČOM O KRIMINALU, CRNOJ
komunistička, internacionalistička,jugoslo GORI, JOŠ JEDNOM NUDI NA-
venska. Dok Srbija kliče Srbiji, pola Crne JJEFTINIJA FAKTURA ZA PRO-
Gore skandira Jugoslaviji. Nije nama kriv DAJU NJENE DRŽAVOSTI.
ni Milošević ni Šešelj što ne znamo ko smo,
čak ni koliko nas ima. Eto, prije neki dan jedan naš zavičajac u Beogradu saopšti
da Crnogoraca u Srbiji ima 3 miliona. Neki naši politički „brzozborci“ odmah
demantovaše taj podatak, tvrdeći da nas je mnogo, mnogo manje. Da se išta
pitam, odmah bi zbog dnevne politike prihvatio taj podatak a onda autoru statis-
tike odgovorio: „Kada se Crnogorci broje milionima, nema potrebe, gospodine
Zečeviću, da se brinete kako ćemo se „odbraniti“ od Albanaca i Muslimana. Tako
bi,gospodine Zečeviću, i srpski narod bio pošteđen brige za bezbjednost braće Cr-
nogoraca, jer pola miliona u Crnoj Gori i tri miliona Crnogoraca u Srbiji, sasvim su
solidna armija za „odbranu“ od komšija sugrađana. Da li ste, gospodine Zečeviću,
razmislili o tome da za tri miliona Crnogoraca u Srbiji, odmah treba obezbijediti
pravo školovanja crnogorske omladine na maternjem jeziku? Naravno, ovaj recept
nema veze sa mojim promišljanjem ove problematike, a iznosim ga kao primjer
mogućnosti kalemljenja gluposti.
Prema tome, sviđalo se to nekom ili ne – Srbija ide svojim putem. Želim da
vjerujem da će i Crna Gora prepoznati svoju stazu, koja neće ugrožavati ničiju
putanju. Dakle, bitne su naše a ne njihove refleksije.
O.S.: Crnogorska opozicija (parlamentarna) nije izašla sa svojim
predsjedničkim kandidatom. Smatrate li to dobrim ili lošim potezom?
- Već sam rekao da sukob u DPS_u doživljavam kao priliku za stvarni demokrat-
ski iskorak. Kako se uz parlamentarne opozicione stranke izgovara atribut demokrat-
ska, imali išta logičnije od toga da opozicija učestvuje u tom procesu. No, kako u
politici, pored principa, izuzetnu važnost ima blagovremeno prepoznavanje uzroka
i posljedica, vjerujem da se opozicija odlučila za Sporazum, shvatajući da su ovi
predsjednički izbori „više od igre“. Cijela igra se sastoji u tome što se pričom o krim-
inalu, Crnoj Gori, još jednom, nudi najjeftinija faktura za prodaju njene državnosti.
- 274 -
O.S.: Politička kriza je dovela do znatne demokratizacije državnih medija.
Tu se prije svega misli na TV Crne Gore. Kakav je Vaš komentar o tome, budući
da ste Vi bili na čelu te kuće, i kakva TV treba Crnoj Gori?
- Kada sam radio u
TV Titograd i u Yutelu, OPRAVDANJE ZA NEDOSTATAK SAMOPOŠTOVANJA
moj novinarski i urednički NEMŽEMO TRAŽITI UNEKOM DRUGOM. CR-
angažman prosuđivalo je NOGORCI SU SAMO DOBRI DO RUČKA, A UVI-
preko 6 miliona gleda- JEK SU BILI „TUĐA VEČERA“ – RUSKA, SRPSKA,
laca. Sada program Radija KOMUNISTIČKA, INTERNACIONALISTIČKA, JU-
Slobodna Evropa dnevno GOSLOVENSKA, DOK SRBIJA KLIČE SRBIJI, POLA
prati oko 26 miliona ljudi CRNE GORE KLIČE JUGOSLAVIJI. NIJE NAMA KRIV
širom svijeta. NI MILOŠEVIĆ, NI ŠEŠELJ ŠTO NE ZNAMO KO
Samo radom u global- SMO.
nim medijskim sistemima
i samo radom koji se može upoređivati na globalnom nivou može se približno
doći do spoznaje o značenju i značaju svake izgovorene riječi. Poslije 1001
gluposti koju sam napravio (i, koje ću i dalje, naravno, ne zlonamjerno praviti),
postalo mi je jasno da nema nezavisnog novinarstva, da nema novinarstva bez
subjektivnosti, da nema manje ili više demokratskih medija. Samo postoje više
ili manje profesionalni mediji. Samo postoji granica ispod koje neki ljudi ne
žele da učestvuju u nekom projektu.
Crnogorska državna televizija nije više ono što je bila. Gospodin
Đukanović je u datim okolnostima, u najkraćem mogućem vremenu, napravio
maksimum.
O.S.: Kako ocjenjujete ulogu nezavisnih medija i njihov doprinos demokra-

tizaciji i razvoju objektivnog informisanja?
- Kada govore o medijima, naši poslanici često citiraju Džefersona, koji je
između slobodne štampe i Vlade dao prednost štampi. Međutim, valja znati da
je taj gospodin bio prinuđen na takav odabir, jer američko tržište je tada bilo
preplavljeno sa pet hiljada nezavisnih dnevnih novina, koji su potpuno ugrozili
„istinu“ koja je tada oficijelno nuđena.
U Crnoj Gori je posljednjih godina dosta urađeno na planu podizanja ne-
zavisne medijske infrastrukture. Međutim, dometi tiraža i frekvencija su lim-
itirani.
O.S.: Sporazum koji je potpisan između vlasti i opozicije neki smatraju is-
torijskim. Koliki je, po Vama, domet sporazuma?
- Hoću da vjerujem da Sporazumom niko nikom ništa ne daruje, već da je on
plod saznanja da samo politički stabilna Crna Gora može nešto značiti u dvočlanoj
- 275 -
disproporcijalnoj federaciji. Samo neposvađana Crna Gora može stati na put des-
potiji Miloševića. Naravno, ja se ne zalažem za stranačko „bratstvo i jedinstvo“
već za bezrezervno prihvatanje svih demokratskih principa, za poštovanje ljud-
skih prava i sloboda. Koliko je važan i značajan Sporazum vlasti i opozicije možda
najbolje govori spisak imena koji napadaju taj dokumenat.
O.S.: Za otprilike šest mjeseci doći će do vanrednih parlamentarnih izbora.
Kakve su šanse da u Crnoj Gori dođe do podijeljene vlasti, a samim tim i koali-
cione vlade?
- Bez obzira na rezultate izbora, priželjkujem, ako ne koalicionu, onda Vladu
eksperata. Ipak, podjela vlasti je jedino pravo rješenje koje Crnoj Gori pruža pri-
liku da stane na svoje noge.
O.S.: Kako ocjenjujete budućnost Crne Gore?
- Dobro, ako se moje ocjene i procjene budu odvijale prema kalendaru koji
priželjkujem.
oktobar 1997.
- 276 -
MILOŠEVIĆ PROTIV CRNE GORE

(Izjave uzete na inauguraciji na Cetinju)
ZORAN ĐINĐIĆ
ĐUKANOVIĆ ĆE IZDRŽATI
O.S.: Kako ocjenjujete nemire u Crnoj Gori?

Z. ĐINĐIĆ: To je bilo planirano u Beogradu i Srbiji. To je scenario Slobo-
dana Miloševića. Scenario je predviđao da će se okupiti 100.000 ljudi, da će oni
proglasiti predsednika, da će to proglasiti legalnim, legitimnim, napraviti jednu
kozačku skupštinu i reći: Evo, to je naš predsednik i mi ćemo njega da primamo,
njega da uvažavamo, a ovaj drugi, za njega ne znamo ko je, on je tu na osnovu
lažiranih izbora! Nemiri koji su se dogodili u Podgorici bili su smišljeni kao priti-
sak, da bi se sprečilo današnje inaugurisanje. Međutim, pošto je malo ljudi došlo
na miting, a pošto su obećali Miloševiću da će izvršiti veliki pritisak, oni su morali
da pribegnu ekstremnim sredstvima, jer su jedino tako mogli da skrenu pažnju na
sebe. Time su pokazali pravu prirodu svojih namera i svoje politike. To je jedan
avanturistička i iracionalna politika koja ne vodi računa o nekoj istini, pravdi i
državi a rastura i istinu, i pravdu, i državu. Mislim da je to bila sreća u nesreći.
Meni je žao tih momaka u uniformama koji su povređeni. Ali, mislim da te njihove
povrede nisu bile besmislene, jer njima se pokazala čvrstina države a sa druge
strane avanturizam Bulatovićeve i Miloševićeve politike. Mislim da je jučerašnji
dan, bio vrlo važan i da današnji dan na svojoj veličini dobija upravo na tome što
je jučerašnji dan tako završen. Po mom mišljenju time je zaista stavljena tačka na
mit o Miloševiću u Crnoj Gori, a i na verodostojnost Bulatovićeve politike. Onaj
koji posle jučerašnjeg dana veruje u ono što govori Milošević, mislim da mora da
se zabrine za svoje psihičko stanje.
O.S.: Šta dalje očekujete od slijeda događaja? Koliko Đukanović znači za
razvoj demokratskih procesa u Srbiji? Koliko će Vama konkretno pomoći?
- Puno! Ako ne znate odgovor na to pitanje ako hoćete da ga precizno dobi-
jete, onda uvek pitate: Šta je Milošević sve spreman da učini da tu pobedu poništi?
Pošto je on jako mnogo spreman da učini, to znači da ga to jako boli, a to je onda
za nas jako dobro. Sama količina represivnih, finansijskih i drugih sredstava koja
su uložena da se Bulatović ojača i da se njegova uloga učini centralnom, i sama
količina energije koju Milošević ulaže u destrukciju, pokazuje koliko je njemu
stalo i koliko je za njega opasno da gospodin Đukanović konačno postane simbol
crnogorske države. Mislim da će dalji sled događaja biti hronično izazivanje krize
- 277 -
u Crnoj Gori od strane Miloševića. On se neće pomiriti sa onim što se dogodilo
i promeniće taktiku. Na jednoj strani će se ponašati kao da nema nikakve veze sa
Bulatovićem, a na drugoj strani će da ga huška i da ga priprema za majske izbore, sa
namerom da to bude druga proba. Nadam se da će u međuvremenu i oni ljudi koji
su iz dobrih namera podržavali Bulatovića shvatiti da je to jedan ćorsokak i da će on
biti jedna tragična, ali s pravom tragična figura ovog političkog života, jer onaj koji
je sebe stavio u službu nekog spoljnog faktora, koji ne poštuje volju svoga naroda,
i ne zaslužuje da ostane na političkoj sceni. Mislim da je najteža faza akutne krize
završena i da sada sledi jedna hronična kriza koja će biti iscrpljujuća, ali siguran
sam, znajući energiju gospodina Đukanovića, da će on i tu drugu fazu izdržati.
O.S.: Gospodin Gelbard je jutros direktno optužio Miloševića za izazivanje
nereda. Koliko će to imati uticaja?
- Pa, nema neke velike veze. Milošević je već digao ruke i od ljudi i od Boga.
On više ne sluša nikoga. Ja isto znam da je u Karađorđevu tih desetak dana glavna
tema razgovora bila kako sprečiti inauguraciju, tako da je javna tajna da Milošević
stoji iza toga. Ali, ja ne mislim da će bilo kakve razumne opomene, na njega uti-
cati. On će nastaviti po svome, šta da radimo?! Izgleda da nam je to sudbina – da
tu gorku čašu popijemo do kraja.
SVETOZAR MAROVIĆ
NA RASKRSNICI MRAKA I SVJETLOSTI
O.S.: Kako komentarišete nemire u Podgorici?

MAROVIĆ: Ono što je najvažnije jeste da ipak te bombe koje su se sinoć ba-
cale na građane Crne Gore koji su bili u uniformama i koji su štitili mir i sigurnost
drugih građana, te bombe koje su se bacale na mir i budućnost Crne Gore, nijesu
ugrozile njenu budućnost. Želim da sa jednim tužnim osjećanjem, registrujem sve
to što se desilo, ali sam isto tako siguran da u ovoj republici ima dovoljno pamet-
nih i mudrih ljudi, dovoljno odgovornih ljudi, dovoljno domaćina svojih porodica,
koji nijesu spremni da sukobljavaju svoje najbliže, koji nijesu spremni da mržnju
učine temeljom međusobnih odnosa. Zato sam danas srećan što smo završili jedan
čin koji je izraz volje naroda Crne Gore, koja je 19. oktobra pokazala da želi da
ide naprijed, a ne nazad, da želi da se povezuje sa svijetom, da njeni građani žive
bolje, slobodnije i sigurnije, materijalno bogatije, duhovno srećnije. Zbog toga,
simbolika sinoćne noći i današnjeg dana pokazuje na neki način na kakvoj smo
raskrsnici bili i koliko malo nas dijeli između mraka i svjetlosti.
O.S.: Kako ocjenjujete nedolazak državnog rukovodstva iz Beograda?

S.M.: Naše je bilo da pozovemo, a njihovo da odluče.
- 278 -
MILICA PEJANOVIĆ-ĐURIŠIĆ
OČAJNIČKI POKUŠAJ BULATOVIĆA
O.S.: Kako komentarišete nemire u Podgorici?
MILICA PEJANOVIĆ-ĐURIŠIĆ: Potvrdilo se ono što smo mi kao Par-

tija predvidjeli i očekivali. Dakle, sasvim je bilo očigledno da je to bio očajnički
pokušaj gospodina Momira Bulatovića da se održi na političkoj sceni Crne Gore,
rizičan sam po sebi. Naravno, po prirodi stvari, rizik je preuzeo on i njegova
politička grupacija. Ono zbog čega ja moram da izrazim apsolutno zadovoljstvo
jeste način reagovanja državnih organa – taj jedan do kraja izražen stoicizam i
strpljenje pripadnika javnog reda, koji su zaista izdržali ono što malo ko može
da izdrži, ničim ne provocirajući drugu stranu. Jer ipak, na toj drugoj strani jesu
građani Crne Gore i sve te građane treba na pravi način zaštititi. Ja sam i dalje na
stanovištu da nije njihova greška to što su dovedeni u takvu poziciju. Sa njima je
izvršena jedna najgrublja manipulacija, i ja zaista mislim da oni koji su manipulis-
ali građanima Crne Gore i doveli do posljedica koje su mogle biti veoma tragične
treba da podnesu i odgovornost.
O.S: Crna Gora nakon inauguracije....
- Nakon ove inauguracije biće druga Crna Gora. To će biti moderna, otvorena
i demokratska Crna Gora, u kojoj ćemo mi, sa novim prvim čovjekom Repub-
like, ići onim putevima o kojima smo u predsjedničkoj kampanji govorili. Dakle,
pokušaćemo da u mjeri svoje moći i u saveznoj državi pomognemo da krenemo
naprijed, da Crnu Goru učinimo boljom – što je najvažnije – mirnijom i stabilni-
jom.
O.S.: Gospodin Gelbard, pored gospodina Bulatovića, optužuje za nemire u

Podgorici i gospodina Miloševića. Kako Vi ocjenjujete ovu izjavu?
- Vi znate da mi dosad nijesmo bili u prilici da čujemo nikakvo javno

izjašnjavanje gospodina predsjednika SRJ o onome što se mjesecima dešavalo
u Crnoj Gori. Ako gospodin Slobodan Milošević stoji iza svega ovoga što se
dešavalo u Crnoj Gori, a ja se nadam da neće više, onda mislim da je napravio
krupnu grešku i da će tu grešku morati vrlo brzo da ispravlja.
- 279 -
Dr VOJISLAV ŠEŠELJ
MILOŠEVIĆ TREBA DA SE IZJASNI
O.S.: Gospodin Gelbard je jutros u Beogradu optužio, pored gospodina

Bulatovića, i gospodina Miloševića za događaje u Crnoj Gori. Kako Vi ocjenju-
jete ovu izjavu?
V. ŠEŠELJ: Ja nemam namjeru da komentarišem Gelbardove izjave. Gel-
bard je činovnik strane vlade. Vi pitate jednog ozbiljnog političara da komentariše
izjave sitnih činovnika. Ta nemojte, molim Vas!
O.S.: Da li Milošević stoji iza ovih događaja u Crnoj Gori?
To pitanje treba postaviti Slobodanu Miloševiću. On se još javno nije izjas-
nio. Izjasnio se Bulatović, i mi smo rekli svoj stav. A to pitanje treba postaviti
Miloševiću.
O.S.: Da li sami nedolazak Miloševića na inauguraciju nešto znači?
To rečito govori o nečemu.
VUK DRAŠKOVIĆ
CRNA GORA-SRPSKO ČUDO!
O.S.: Kako ocjenjujete inauguraciju novog predsjednika Crne Gore?
V. DRAŠKOVIĆ: Onima koji su do pre dva dana govorili da je gospodin

Đukanović separatista, Turčin, ustaša ustupljen je sinoć čak i specijalni status na
državnoj televiziji. Ne znam šta to znači, ali hoću da verujem da će Crna Gora
izbeći darove i poklone takvih danajaca. Ja sam ovde došao iz duga, iz pijeteta
prema onom kršu, na kojem je pet vekova naš dvoglavi orao širio svoja krila i
nije dozvolio da narodna nada ispusti dušu. Crna Gora je po meni srpsko čudo,
kao i Kosovo. Crnogorci, a posebno stara Katunska nahija, Cetinje sa okolinom,
pet vekova su najglasnije i najpoštenije kukali za Kosovom. Ovde, na Cetinju,
u Katunskoj nahiji, nikao je običaj da devojke nose crne marame, pet vekova
žaleći za izgubljenim carstvom na Kosovu. Došao sam zbog te Crne Gore koju
niko ne može svojatati, koju niko ne može pretvarati ni u srez ni u monetu za
potkusurivanje. Došao sam u nadi da će novo crnogorsko rukovodstvo odlučno
sprovesti u delo ovaj program koji je u svom govoru izneo gospodin Đukanović,
i nadam se da će se boriti i na saveznom nivou da se ovaj program pretoči u re-
alnost. Ako Crna Gora krene ovim putem, zadužiće naciju ponovo. Biće to nova
- 280 -
Mojkovačka bitka Crne Gore, kada su 1916. godine izginuli da bi se srbijanska
vojska probila do Albanije. Sada Crna Gora ima tu ulogu da povede i dobije novu
Mojkovačku bitku i za sebe i za Srbiju.
O.S.: Da li je zvanična srpska vlast zaista zaboravila ono o čemu Vi sada
govorite? Nikog večeras nije bilo.
- Pa to treba njih pitati. Ja mislim da nije u pitanju zaboravnost već inat. U
pitanju je nešto što ja ne mogu da razumem.
O.S.: Gospodin Gelbard je optužio Miloševića za ove događaje u Podgorici.
Šta Vi o tome mislite?
- Ne znam. Ne znam šta se desilo. Ne znam detalje, ko je prvi bacio, šta je
bacio, ali ni bacanje eksplozivnih naprava, ni vodene topove, ni suzavac neću da
podržim. Niko to kao SPO nije iskusio na svojim leđima. Prema tome, tamo gde
ima bojnih otrova, vodenih topova, gde se ide na narod ili gde se lomi, gde se
pokušava izazvati krvavo kolo građanskog rata, moje podrške nikada neće biti.
O.S.: Da li smatrate da Milošević doprinosi destabilizaciji političke situacije
u Crnoj Gori?
- Ja zaista ne znam, ali nadam se da će stabilizaciji doprineti gospodin Šešelj,
budući da je sinoć sat vremena bio specijalni gost na državnoj televiziji Crne
Gore. Mislim da to uliva veliku nadu u demokratski preporod, s obzirom da je
reč o velikom zaljubljeniku u evropske demokratske promene, pomirenju sa sve-
tom, dakle zaljubljeniku u sve ono što je u svom programu danas imao gospodin
Đukanović.
februar 1998.
- 281 -
PREDRAG DRECUN, potpredsjednik Vlade Crne Gore
IZBORI NA SVIM NIVOIMA
„Najbolje bi bilo da se izbori raspišu na sva tri nivoa istovremeno- u Crnoj

Gori, Srbiji i Saveznoj državi, pa da krenemo ili na bolje,
ili da totalno propanemo“
ONOGOŠT: Gospodine Drecune, kako se osjećate u ulozi potpredsjednika

crnogorske vlade? Da li imate nostalgiju za opozicionim djelovanjem?
DRECUN: Mislim da je ova Vlada Crne Gore i sama u neku ruku opozi-
ciona u odnosu na onu najveću i najautoritativniju vlast – Slobodana Miloševića,
u Saveznoj Republici Jugoslaviji. Dakle, ona je opoziciona zbog toga što je pri-
hvatila puno toga što je opozicija pričala ranijih godina, kao i zbog toga što je
prihvatila reformski kurs i neke oblike privatizacije koje smo mi zagovarali. Ja
ovu vladu ne doživljavam bukvalno onom starom, niti je doživljavam kao neku
vladu koju treba gledati kao, kako joj i samo ime kaže – kao VLAST. U suštini,
to je vlada koja je ostrvce vlasti i ostrvce otpora Slobodanu Miloševiću. Tako je
doživljavam i zbog toga smatram da treba dati podršku toj vladi.
ON.: Politička grupacija Momira Bulatovića zamjera premijeru Vujanoviću

što nije sastavio tehničku već političku vladu, tvrdeći da zbog toga ona neće
pripremiti poštene izbore.
- To su tvrdnje političkih ili – bolje reći – politikantskih demagoga, kakav je

u svakom slučaju Momir Bulatović – čovjek kome inteligenciju ni na kraj pameti
ne mogu da osporim, ali čovjek koji svoju inteligenciju koristi za destrukciju
svog naroda i svih građana Crne Gore. Čovjek koji traži tehničku a neće političku
vladu očigledno ne zna političke principe. Nijedna vlada ne može biti izabrana ako
nema podršku onih koji politički odlučuju o njoj, a to su poslanici u parlamentu.
Te manipulacije Momira Bulatovića, te priče da je trebalo birati tehničku vladu,
jedan broj njihovih birača će sigurno da proguta, jer bi u toj vladi eventualno bio i
Momir Bulatović. Međutim, Momir Bulatović ničim nije zaslužio da bude u Vladi
Crne Gore i nije se smjelo dozvoliti da njegova politička grupacija uđe u Vladu,
jer neko, na kraju krajeva, mora da bude opozicija, pa možda je najbolje da on to
bude u sljedećih desetak godina.
ON: Šta mislite o procesu privatizacije u Crnoj Gori? Budući da ste u novoj
vladi zaduženi za privatizaciju, mislite li da će se ona Vašim angažovanjem
ubrzati?
- 282 -
- Mislim da je Vlada koja je pre-
thodila ovoj – kako je nazivamo – MISLIM DA JE OVA VLADA CRNE GORE
prelaznoj, započela proces privatizacije I SAMA U NEKU RUKU OPOZICIONA
– i to jednim dokumentom koji još nije U ODNOSU NA ONU NAJVEĆU I NA-
ugledao svjetlost dana. Taj dokument se JAUTONOMNIJU VLAST – SLOBODANA
zove „Princip“ i osnove ubrzane priva- MILOŠEVIĆA, U SAVEZNOJ REPUBLICI
tizacije u Crnoj Gori“. Moj prethodnik, JUGOSLAVIJI. DAKLE, ONA JE OPOZI-
gospodin Jovan Mihajlović uradio je tu
CIONA ZBOG TOGA ŠTO JE PRIHVATILA
studiju uz pomoć stručnjaka iz Agenci-
PUNO TOGA ŠTO JE OPOZICIJA PRIČALA
je za prestrukturiranje.... Mi ćemo imati
razgovor sa njim i vjerujem da ću dobiti POSLJEDNJIH GODINA, KAO I ZBOG TOGA
podršku za ono šta ćemo iznijeti, a to će ŠTO JE PRIHVATILA REFORMSKI KURS I
biti masovna vaučerska privatizacija za NEKE OBLIKE PRIVATIZACIJE KOJE SMO
jedan značajan segment akcija državnog, MI ZAGOVARALI.
odnosno društvenog kapitala.
ON: Kako ocjenjujete „nesvrstanu“ politiku Liberanog saveza? Mislite li da

politička aktivnost Liberalnog saveza odmaže reformsko-demokratskom bloku a
koristi retrogradnoj političkoj grupaciji Momira Bulatovića?
Ja mislim da odmaže reformskom bloku. To sam spreman da dokazujem.

Svako razbijanje jedinstvenog reformskog bloka je,u stvari, nagrizanje tog bloka.
Mnogo je bolje da taj blok bude kompaktan i čvrsto opredijeljen za reforme.
Kad su se dva, uslovno rečeno, najsuprotstavljenija pola u tom bloku – Narodna
stranka i Liberalni savez – našli u koaliciji od samo te dvije stranke, to je sve do-
bro funkcionisalo. Međutim, kad je Narodna sloga trebalo da se proširi i reform-
skim krilom DPS-a, očigledno da Liberalni savez nije imao snage da podnese i taj
prilaz reformskog krila DPS-a, i zbog toga mislim da nanosi štetu. Mislim da je
Liberalni savez svojim dugogodišnjim djelovanjem dokazao da je privržen refor-
mama, ne dirajući u njegov državni program, koji u ovom trenutku nije aktuelan,
jer u ovom trenutku su aktuelne reforme. Dakle, odmažući reformskom bloku,
htio ili ne htio, gospodin Slavko Perović pomaže Momiru Bulatoviću, odnosno
Slobodanu Miloševiću.
ON.: Šta mislite o pokretanju nasilničkih demonstracija u Podgorici? Kako

bi međunarodna javnost prihvatila hapšenje lidera jedne jake političke stranke,
bez obzira na njegovu nespornu krivičnu odgovornost i antidržavnu djelatnost?
- Ako se dokaže da su postojali elementi za opasnost od državnog udara,

onda će to hapšenje, odnosno pokretanje istrage, biti u svakom slučaju opravdano.
Zasada je to teško procijeniti, jer nemamo sve podatke, ali na osnovu onoga
što smo vidjeli, očigledno je da je taj proces bio dobro organizovan i pripreman.
Da li je krajnji cilj bio državni udar, upad u Vladu, upad u Televiziju ili ne, to
- 283 -
će se tek dokazati na sudu. Ali, postojale
su namjere da se uzurpiraju institucije Crne MISLIM DA LIBERALNI SAVEZ
Gore putem nasilnog upada u njih. Dakle, ODMAŽE REFORMSKOM BLOKU.
postoji osnovana sumnja da je to bilo na TO SAM SPREMAN DA DOKAZU-
djelu, čak se i konkretno zna da je jedan od JEM. SVAKO RAZBIJANJE JEDIN-
bivših reportera RTV Crne Gore trebalo u
STVENOG REFORMSKOG BLOKA
četiri sata ujutru da proglasi državni udar.
Do tih podataka smo došli putem naših
JE, U STVARI, NAGRIZANJE TOG
nezvaničnih kanala, i vjerujem da će sve BLOKA. MNOGO JE BOLJE DA TAJ
to sud imati u vidu i utvrditi konačnu istinu. BLOK BUDE KOMPAKTAN I ČVRSTO
A da li će međunarodna javnost odobriti OPREDIJELJEN ZA REFORME.
hapšenje – to ne znam. To ćemo vidjeti. U
svakom slučaju, međunarodna javnost mora da poštuje pravni poredak jedne zem-
lje i mislim da ako se u jednom poštenom procesu dokaže da je ta organizatorska
grupa kriva za pripremanje državnog udara, onda ni međunarodna javnost neće
imati ništa protiv.
ON.: Gospodin Kilibarda je predložio Skupštini Crne Gore da se obrati

Miloševiću sa pitanjem – da li priznaje predsjedničke izbore u Crnoj Gori. Kako
ocjenjujete Miloševićevu aktivnost protiv Crne Gore? Da li je Milošević najveći
separatista, odnosno razbijač Jugoslavije, i šta mislite o funkcionisanju savezne
države?
- Kad ne bi bilo ovog, uslovno rečeno – reformskog centra, kome pripada

i Narodna stranka, mislim da bi Slavko Perović odavno odnio pobjedu u Crnoj
Gori, ili bolje reći – da bi Crna Gora odavno bila suverena i nezavisna, zbog svega
onog što Slobodan Milošević radi od Savezne Republike Jugoslavije. Najnoviji
primjer koji crnogorska sredstva javnog informisanja nijesu mnogo propratila je
Uredba Vlade Srbije o finansijskoj disciplini, u kojoj se konkretno u članu 2
nalaže Narodnoj banci Jugoslavije da se ponaša onako kako ta uredba predviđa.
Dakle, vlada jedne federalne članice jednim podzakonskim aktom naređuje neza-
visnoj saveznoj vlasti, odnosno nezavisnoj monetarnoj vlasti, kojoj čak vrlo teško,
i to samo u određenim situacijama, može da naređuje Savezna vlada, a republičke
vlade to ne mogu nikako. Tako imamo još jedan apsurd od Slobodana Miloševića
– najveći razbijač Jugoslavije dobija političke poene u Crnoj Gori upravo na tome
da želi da očuva Jugoslaviju, a sve što radi u praksi govori suprotno. Mislim da
savezna država ne funkcioniše svih ovih godina. O tome smo mnogo pričali svih
ovih godina. Ne treba to mnogo dokazivati, već treba samo vidjeti broj posjeta koje
je, recimo, gospodin Kontić učinio inostranim zemljama pa shvatiti da Savezna
vlada ne vodi spoljnu politiku, a o unutrašnjoj politici da i ne govorimo. Nju vodi
Vlada Srbije, što se najbolje vidi iz ove Uredbe.
- 284 -
ON: Hoće li Milošević raspisati van-
redne savezne izbore? DA LI JE KRAJNJI CILJ BIO DRŽAVNI
UDAR, UPAD U VLADU, UPAD U TEL-
Ako bismo pravilno posmatrali, EVIZIJU ILI NE, TO ĆE SE TEK DOKA-
savezni izbori bi morali već biti raspisa- ZATI NA SUDU. ALI, POSTOJALE
ni. Rok od tri mjeseca upravo ističe ovih
SU NAMJERE DA SE UZURPIRAJU
dana. Riječ je o roku za usklađivanje onih
zakona koji su usvojeni u Vijeću građana INSTITUCIJE CRNE GORE PUTEM
sa onim propisima koje usvaja Vijeće re- NASILNOG UPADA U NJIH. DAK-
publika. Budžet savezne države je usvojen LE, POSTOJE OSNOVANA SUMNJA
u Vijeću građana ali nije u Vijeću repub- DA JE TO BILO NA DJELU, ČAK SE
lika, jer se Vijeće Republike Srbije nije I KONKRETNO ZNA DA JE JEDAN
konstituisalo. Ako Vijeće republika ne OD BIVŠIH REPORTERA RTV CRNE
potvrdi one zakone koje je usvojilo Vijeće GORE TREBALO U ČETIRI SATA DA
građana, onda ćemo nužno imati, po sili PROGLASI DRŽAVNI UDAR.
Ustava, pad Vlade i raspuštanje Skupštine.
U tom slučaju savezni izbori bi bili neminovnost. Narodna stranka insistira na is-
tovremenom raspisivanju saveznih izbora sa republičkim izborima u Crnoj Gori,
jer smatramo da su se ti poremećaji koji su se desili u Crnoj Gori i prenijeli i na
saveznu državu, a u prilog tome ide i ova nesređena situacija u Srbiji. Možda bi
najbolje bilo, i možda da to bude jedan pojačan apel da se održe izbori na sva tri
nivoa istovremeno – u Crnoj Gori, Srbiji i u saveznoj državi pa da krenemo ili na
bolje, ili da totalno propanemo.
mart, 1998.
- 285 -
FERHAT DINOŠA, ministar u Vladi Crne Gore
UKLJUČIVANJE ALBANACA
U DAMARE CRNE GORE
ONOGOŠT: Gospodine Dinoša, Vaš ulazak u Vladu potvrđuje da Al-
banci Crnu Goru doživljavaju kao svoju državu. Koliko će to imati značaja za
poboljšanje međunacionalnih odnosa i saradnje u Crnoj Gori?
F. DINOŠA: Pun. Ja sam nekoliko puta isticao da su Albanci spremni da

Crnu Goru doživljavaju svojom državom u mjeri u kojoj Crna Gora doživljava
njih svojim građanima. To potvrđuje, i to ste Vi rekli, ali potvrđuje i drugu
činjenicu da je aktuelna vlast spremna da Albance i na albansko pitanje u Crnoj
Gori gleda drugačije. Ovo je prvi put da se jedan predstavnik nacionalne stranke
Albanaca nađe u izvršnoj vlasti Crne Gore. I ranije je bilo Albanaca u Vladi Crne
Gore, ali ti Albanci nikada nijesu imali većinu glasova albanskog življa u Crnoj
Gori. Vjerujem da će to puno značiti i za Albance u Crnoj Gori, koji će uvidjeti
da je Crna Gora njihova država koja brine o njima, ali i za Crnu Goru, zbog toga
što će međunarodna zajednica uvidjeti da Crna Gora ulazi bezrezervno u demok-
ratizaciju života i uvažava sve svoje činioce. Ja sam pristalica toga da Crna Gora
može sebe da subjektivizira samo ako bude spremna da subjektivizira sve svoje
djelove. A kao što znamo, Crna Gora je multinacionalna, multivjerska država.
Takva je i prelazna višestranačka vlada, i vjerujem da je to dobro za sve žitelje
Crne Gore.
ON: Kako ocjenjujete položaj Albanaca u Crnoj Gori? Šta će te Vi kao član
Vlade i vjerovatno budući ministar za pitanja manjinskih naroda preduzeti da
se on poboljša?
- Aktuelni položaj Albanaca u Crnoj Gori je nezavidan. Albanci su obesprav-

ljeni u mnogim vidovima društvenog i političkog života u Crnoj Gori. Ne bih
nabrajao sada, jer to bi bio poduži niz oblasti u kojima su Albanci obespravljeni,
počevši od kulture, obrazovanja, informisanja pa do upotrebe svojih nacionalnih
simbola, ali ću dati jednu činjenicu koja govori dosta o njihovom položaju u Crnoj
Gori –a to je da Albanci čine 7% od stanovništva Crne Gore a u državnim organi-
ma i institucijama tek 0,03%. To najupečatljivije govori o tome kakav je položaj
Albanaca u Crnoj Gori. Međutim, mi idemo u pravcu uključivanja Albanaca u sve
damare Crne Gore.
Mislim da je to u korist Albanaca u Crnoj Gori, ali, kao što sam i ranije rekao,
i u korist Crne Gore u odnosu na međunarodno okruženje. Ja sam nekoliko puta
- 286 -
isticao da će Demokratska unija Albanaca, radeći stalno na popravljanju položaja
Albanaca u Crnoj Gori, imati u vidu opšti interes, dakle, zajednički interes svih
nas i interes Crne Gore.
ON.: Zašto crnogorski Albanci ne pokrenu časopis na albanskom jeziku?
- Postoji naš zahtjev otkad smo ŠTO SE TIČE NAVODNE OSLOBODILAČKE

postali parlamentarna stranka da se to
VOJSKE KOSOVA, JA NEMAM PUNO
učini, i to ne samo časopis na alban-
INFORMACIJA O NJOJ I NJENOM
skom već je za nas vrlo značajna i TV
DJELOVANJU, ALI IZ ŠTAMPE SAZNA-
Crne Gore, kao medij koji najviše pli-
jeni gledaoce. Mi smo zvanično tražili JEM DA IMA ŽRTAVA. ZNAM SIG-
pokretanje dnevne emisije na alban- URNO DA SE NAJJAČA PARTIJA I NA
skom jeziku. Skupština Crne Gore već KOSOVU – DSK – OGRAĐUJE OD TE
ima zaključak kojim podržava to, i ja VOJSKE. ALI, IMA PRETPOSTAVKI DA
vjerujem da ćemo prije početka parla- JE U INCIDENTE OPET UMIJEŠANA SR-
mentarne kampanje pokrenuti i emisiju BIJANSKA RUKA, KOJA PODSTREKAVA
i časopis na albanskom jeziku. Mislimo EKSTREMISTE, JER IMA SVOJE LJUDE
da je mjesečni časopis za sada optimum U REDOVIMA TE VOJSKE, KAKO BI
, a kasnije bi vidjeli da li se može i češće NAŠLA ALIBI ZA NEKI ŠIRI KONFLIKT.
pojaviti neki list na albanskom jeziku.
ON Kako Vi vidite rješenje kosovske krize?
- Rješenje kosovske krize vidim samo u demokratskom dijalogu legitimnih

predstavnika kosovskih Albanaca i srbijan-
skih vlasti, ali uz prisustvo međunarodnog VJERUJEM DA JE CRNA GORA
faktora. Mislim da glavni dio krivice za DEFINITIVNO ZAKORAČILA U
dosadašnje stanje na Kosovu snosi vlast DEMOKRATIZACIJU, TAKO DA
u Beogradu i gospodin Milošević, jer Al- RETROGRADNE SNAGE NEĆE IM-
banci su u nekoliko navrata pokazali želju ATI MNOGO ŠANSI U NOVOST-
da se dijalog pokrene, pa da se kroz dijalog VORENOJ SITUACIJI. VJERUJEM
i kroz argumente dođe do optimuma koji bi DA ĆE PRELAZNA VLADA PRERASTI
bio prihvatljiv i za jednu i za drugu stranu. U STABILNU ČETVOROGODIŠNJU
Što se tiče navodne Oslobodilačke vojske VLADU, KOJA ĆE CRNU GORU
Kosova, ja nemam puno informacija o njoj OTVORITI PREMA SEBI I SVIJETU.
i njenom djelovanju, ali iz štampe sazna-
jem da ima žrtava. Vjerujem da ta vojska ne radi u korist političkih interesa
kosovskih Albanaca. Znam da se politički subjekti na Kosovu ograđuju od
djelovanja te vojske. Znam sigurno da se najjača stranka kosovskih Albanaca
– Demokratski savez Kosova – ograđuje od te vojske, ali ima pretpostavki da
- 287 -
je u incidente opet umiješana srbijanska ruka, koja podstrekava ekstremiste,
jer, u stvari, ima svoje ljude u redovima te vojske, kako bi našla alibi za neki
širi konflikt, koji bi bio katastrofalan ne samo za Srbiju nego i cio balkanski
region, a možda i šire. Vjerujem da će izbiti na vidjelo šta je prava namjera te
vojske, šta je pravo djelovanje te vojske, ko podstrekava njeno djelovanje, i
vjerujem da će međunarodna zajednica, prije nego što bude kasno, uticati na
to da se pokrene dijalog da se stvari rješavaju demokratskim sredstvima a ne
vojskom, tenkovima, silom i nasiljem.
mart, 1998.
- 288 -
RAMO BRALIĆ, ministar za trgovinu u Vladi Crne Gore
U POLITICI NEMA NAKNADNE PAMETI
„Smatram neodgovornim i politički vrlo hrabrim u negativnom smislu ljude

koji, vođeni uskostranačkim pa i ličnim interesima, osporavaju zaživljavanje
reformskog bloka i relativizuju njegov značaj. Svaka partija koja dovede do
rasula reformskog bloka u ovoj situaciji – mora preduzeti istorijsku odgovor-
nost za sve posljedice koje se mogu desiti“
ONOGOŠT: Kako se kao predstavnik opozicije osjećate u vlasti?
R.BRALIĆ: Iako nemamo potpisani koalicioni ugovor, poštujući sporazum

koji je okupio reformske i demokratske snage u Crnoj Gori, ušli smo u Vladu.
Osjećam se kao čovjek koji radi jedan vrlo častan posao, za dobrobit građana Crne
Gore, a i za dobrobit SDP Crne Gore.
ON: Kao ministar trgovine, kako ocjenjujete ekonomske sankcije koje Sr-
bija sprovodi protiv Crne Gore?
- Vlasti u Srbiji ustavnu ravnopravnost Crne Gore u SRJ doživljavaju kao teret,
kao nezasluženo pravo, kao ograničenje svoje vlasti, konstantno demonstrirajući
snagu jačeg i vukući poteze koji zaoštravaju međusobne odnose i usporavaju
saradnju. Držanje zatvorenih granica s Albanijom nam onemogućava saradnju
sa susjedima i imamo ogromne ekonomske teškoće i štete. Lošim postupkom
rješavanja graničnog prelaza i protoka robe sa Hrvatskom takođe imamo ogromne
ekonomske teškoće i štete. Uspostavljena USPORAVA SE EKONOMSKA I
kontrola između Srbije i Crne Gore kod Pri- PRIVREDNA SARADNJA IZMEĐU
jepolja i Rožaja takođe nam usporava protok DVIJE ČLANICE FEDERACIJE,
robe. Usporava se ekonomska i privredna
NARUŠAVA SE JEDINSTVENO
saradnja između dvije članice Federacije,
JUGOSLOVENSKO TRŽIŠTE. TAKO,
narušava se jedinstveno tržište. Tako, naši
NAŠI KOLEKTIVI VAPE I TRAŽE
kolektivi danima vape i traže pomoć od
našeg ministarstva da se to riješi, a to je POMOĆ OD NAŠEG MINISTAR-
teško kad jedna republika uspostavi nel- STVA DA SE TO RIJEŠI, ALI TO JE
egalni, maltene carinski režim između dvije TEŠKO KAD JEDNA REPUBLIKA
jedinice. Takvi pristupi me asociraju na vri- USPOSTAVI NELEGALNI, MALTENE
jeme kad je Srbija počela bojkot robe prema CARINSKI REŽIM IZMEĐU DVIJE
Sloveniji. Mislim da su takvi postupci jedna FEDERALNE JEDINICE.
- 289 -
inicijalna kapisla za razmišljanje nas u Crnoj Gori o našim putevima, o našim
teškoćama, o našem ekonomskom oporavku, o našem vođenju interesa, o samim
nama, normalno – u sklopu Federacije, ali na sasvim novim – samostalnim i suv-
erenim putevima ekonomije i djelanja, a i ekonomije razmišljanja. Kvalifikaciju
tih šteta je dosta teško dati. One se mogu na neki način klasifikovati, ali bi to bilo
nezahvalno sada raditi, ali štete su zaista ogromne.
ON.: Ukoliko Srbija zbog Kosova dobije ponovo sankcije, da li smatrate da
će Crna Gora biti izuzeta?
- Ja mislim da zbog Kosova Srbija neće baš tako brzo dobiti sankcije. Simu-
liranim potezima srpske politike ona na vješt način dovodi u zabludu aktere svjet-
ske politike, ali istovremeno dovodi u zabludu i samu sebe, jer kosovski prob-
lem ona dugo baca pod tepih, a on se komplikuje, fermentira. Na taj način se
odlaže jedan problem koji je već odavno trebalo da bude riješen. Ja mislim da
mudrost aktera crnogorske političke scene treba sada da dođe do izražaja, i da
u tom čitavom pohodu svjetske politike prema Srbiji treba da iznađu put koji će
dati za pravo Crnoj Gori da ostane bez sankcija, da dobije ekonomsku pomoć, da
to bude inicijalna kapisla za okretanje privrednog zamajca za potpomaganje raz-
voja, odnosno proizvodnje – naše dosta oronule, tehnički zaostale i izraubovane
proizvodnje. Mislim da Crna Gora može biti izuzeta od sankcija ako se vodi
jedna mudra politika, te se reformski blok kao takav održi, jer reformski put koji
je u posljednjem periodu pokazala crnogorska politička scena svjetskim akterima
treba da bude nešto što će pokazati njima da smo mi krenuli na politički, ekonom-
ski i reformsko-demokratski put za koji će svjetska zajednica biti zainteresovana
i kojim ćemo učiniti sebe regionom i faktorom stabilnosti na ovom području. No,
ukoliko se taj reformski blok ponaša uskogrudo, uskostranački, moguće je da bu-
demo odbačeni od svetske zajednice, a nadam se da do toga neće doći, jer na čelu
partija reformskog bloka ima dosta mudrih ljudi. Svaka partija koja dovede do
rasula reformskog bloka u ovoj situaciji – mora preduzeti istorijsku odgovornost
za sve posljedice koje se mogu desiti. Nadam se da do toga neće doći.
ON.: Kako komentarišete događaje na Kosovu i kakav je stav Vaše stranke
povodom tih događaja?
- Višegodišnja pravna, policijska i ekonomska propaganda i svaka dru-
ga represija (nekad manja, nekad viša) srpskih vlasti i udaljavanje od mirnog
demokratskog puta rješavanja problema Kosova, koji je inače veoma težak, stvo-
rio je otpor i međusobno udaljavanje onih koji taj problem treba da riješe. No,
kosovski problem je težak zbog toga što međunarodna zajednica priznaje granice
Srbije i polazi od principa nepromenljivosti tih granica, a sa druge strane, s pra-
vom, insistira na poštovanju ljudskih prava i stvaranju institucionalnog okvira
za njihovo ostvarivanje. Milošević priznaje i poznaje samo pravo nepovredivosti
granica, čime stvara neprirodan konflikt tog principa. Nastavili su sa političkom
- 290 -
represijom, pa nema sumnje da će međunarodna zajednica biti prinuđena da reak-
tivira Ustav SFRJ iz 1974. godine u vezi sa Kosovom – a na osnovu nepriznavanja
SRJ – i u njemu će naći podlogu za rješavanje tog konflikta.
Mi smo za dijalog bez preduslova između legitimnih predstavnika Albanaca
i vlasti u Srbiji, ali i za prethodno obustavljanje nasilja i represije svake vrste i
oblika.
ON.: Proces privatizacije u Crnoj Gori je otpočeo. Kako će sve to izgledati
ukoliko reformski blok ne izađe na izbore zajedno a Bulatovićeva stranka do-
bije izbore Da li će taj proces biti zaustavljen?
- Proces privatizacije, istina za volju,
odvija se u vrlo teškim ekonomskim i MISLIM DA CRNA GORA MOŽE BITI
političkim uslovima. Ti su uslovi svakog IZUZETA OD SANKCIJA AKO SE VODI
dana sve teži. Privreda je u sve većem stan- JEDNA MUDRA POLITIKA, TE SE RE-
ju ekonomske iscrpljenosti, tehnološke FORMSKI BLOK KAO TAKAV ODRŽI,
zaostalosti, izraubljenosti opreme, ne- JER REFORMSKI PUT KOJI JE U
likvidnosti, gubicima i bez podrške
POSLEDNJEM PERIODU POKAZALA
bankarskog sistema i svake druge finan-
sijske podrške. Bez otvaranja i integracije
CRNOGORSKA POLITIČKA SCENA
Crne Gore u svjetske procese i svjetske SVJETSKIM AKTERIMA TREBA DA
finansijske institucije, bez svježeg kapi- BUDE NEŠTO ŠTO ĆE NJIMA POKA-
tala, nema prave privatizacije ni tranzicije ZATI DA SMO MI KRENULI NA JEDAN
našeg društva. Mislim da se proces priva- POLITIČKI, EKONOMSKI I REFORM-
tizacije, kao osnova političke tranzicije ili SKO-DEMOKRATSKI PUT, ZA KOJI
postulat tranzicije našeg društva, odvija ĆE SVJETSKA ZAJEDNICA BITI ZAIN-
vrlo sporo, i ako hoćemo da ga sprovodi- TERESOVANA I KOJIM ĆEMO UČINITI
mo, on mora da se sprovodi brže i da se
SEBE REGIONOM I FAKTOROM STA-
prilagodi uslovima i željenim pravcima,
jer praviti pravni okvir za neke idealne us-
BILNOSTI NA OVOM PODRUČJU.
love privatizacije, a privatizaciju odvijati
u ovako teškim uslovima je vrćenje u krug, zbog čega svi plaćamo danak. Sma-
tram da će pobjedom reformskog bloka na predstojećim izborima privatizacija
dobiti određeni zamah, jer će sama struktura vlasti učiniti da privatizacija dobije
drugačije (da ne kažem ozbiljnije) takove, a ako bi se kojim slučajem desilo da
na predstojećim izborima dođe do pobjede političke struje Momira Bulatovića,
mislim da bi se sa privatizacijom desilo nešto što je predvidljivo, jer u svim ovim
političkim borbama grupacija Momira Bulatovića ne spominje privatizaciju kao
problem. On govori o socijalnom stanju, u koje ga je uvela upravo njegova poli-
tika, a sada bježi od tog stanja i inputira ga svim drugima kao da on nije bio u
političkom životu svih ovih godina, što je nonses. Na žalost, ogromna većina
građana Crne Gore mu vjeruje, zaboravljajući da se on hvalio da je tvorac Zakona
o privatizaciji, a sad smatra da je privatizacija takva kakva jeste i kako se sprovodi
ono što je građane dovelo u tešku situaciju.
- 291 -
ON.: Kao iskusan privrednik – očekujete li da Crna Gora može brzo
ekonomski prosperirati i koji su uslovi za to?
- Ja sam za privredni život Crne Gore direktno vezan više od 15 godina.
Resurse crnogorske privrede dosta ozbiljno poznajem. Bogatstvo kojim Crna
Gora raspolaže je ogromno. Njena veličina, broj stanovnika i geografski položaj
su upravo prikladni da sa njenim otvaranjem i upućivanjem u svjetske finansi-
jske tokove, međunarodne asocijacije i sa malom pomoći tog svježeg kapitala,
crnogorska privreda može vrlo brzo da se revitalizira, i da koristeći svoje resurse,
omogući jedan skroman, realan i perpsektivan život svojih građana. Ukoliko do
toga ne dođe, onda sigurno vidimo jedanput bez kraja.
Sa ovakvim raspoloživim kadrom, sa resursima, sa znanjem i umijećem koje
imamo i sa malom pomoći međunarodnog faktora, kao i finansijskih instituci-
ja, mi možemo izaći iz krize. Zamislite turističku privredu, pomorsku privredu,
šumarstvo i drvopreradu, kontinentalni turizam, geografski položaj, zamislite
jednu Željezaru i Aluminijski kombinat. Zamislite jednu sveukupnu privrednu
strukturu sa manjim korekcijama, gdje bi se Crna Gora našla!
OS: I na kraju, šta očekujete od parlamentarnih izbora, i da li će SDP ići
na izbore samostalno?
- Parlamentarni izbori su postali jedna opsesija svih nas. Mislim da na iz-
bore treba ići sa formiranjem reformskog bloka onakvog kakav se stvorio na
predsjedničkim izborima, koji su se održali prošle godine u oktobru mjesecu. SDP
je spremna za izbore, i naš apel nije zbog naše slabosti već iz naše političke zre-
losti. Tražimo da se već formirani reformski blok održi i zajednički ide na izbore
na svim nivoima – republičkom i opštinskom. Smatram neodgovornim i politički
vrlo hrabrim u negativnom smislu ljude koji vođeni uskostranačkim pa i ličnim in-
teresima, osporavaju zaživljavanje reformskog bloka i relativizuju njegov značaj.
Smatramo i još uvijek stojimo na stajalištu da treba zajednički izaći na izbore.
No, kao ozbiljna politička partija spremamo se i da samostalno izađemo na iz-
bore. Budući da smo bili akteri one povelje i potpisivanja sporazuma o minimu-
mu demokratizacije društva, takođe treba da budemo akteri i borci za zajednički
izlazak na izbore, ali opet ponavljam – ne zbog naše slabosti već zbog istorijske
odgovornosti na kojoj se nalaze politički akteri reformskog bloka. Smatramo gu-
bitkom i velikom štetom ukoliko do procesa demokratizacije ne dođe. I bolje je o
tim negativnim posljedicama sad dobro razmisliti, nego se hvatati za glavu poslije
toga, jer poslije je eto kasno. U politici, kao i u svakom ozbiljnom poslu nema
naknadne pameti.
Naknadna pamet se plaća. A u ovom slučaju će platiti građani Crne Gore.
Nadam se da zbog pritiska građana Crne Gore, koji sad postoji, neće doći do
toga.
april, 1998.
- 292 -
INTERVJU. ČEDO VRAČAR, poslanik Narodne stranke u Skupštini
Crne Gore
NAROD JE SHVATIO ŠTA MU JE BOLJE

„Šanse Reformske koalicije na majskim izborima su velike. Vjerujem da je
narod konačno shvatio šta mu je bolje i koja ga je politika dovela do socijal-
nog, moralnog i svakog drugog posrnuća“
ONOGOŠT: Gospodine Vračar, bili ste aktivni učesnik takozvane An-

tibirokratske revolucije. Kako sada, poslije devet godina, ocjenjujete njenu
„opravdanost“ i domete?
Č. VRAČAR: Ja sam i tada bio i sada sam ubijeđen da je onaj stari sistem za-
ista trebalo mijenjati. To je bio i jedini razlog što sam ja bezrezervno dao podršku
„Antibirokratskoj revoluciji“. Nijesam bio ni u jednoj tada organizovanoj šemi
„AB revolucije“, jer da sam bio, u njoj bi i danas morao da budem i, naravno,
mimo svoje volje, da služim politici Slobodana Miloševića. Znate ono – jednom
plaćen sluga uvijek je sluga.
Neoprostiva greška „Antibirokratske revolucije“ je to što se stari sistem ni za
jotu nije promijenio. Svijest i loše navike naših ljudi ostale su iste, što znači desilo
se samo ono: „Sjaši Kurta a uzjaši Murta“. Činjenica je,i to sam u Skupštini Crne
Gore javno priznao, da su Kurte u odnosu na neke Murte bile mnogo poštenije.
Ipak, mora se priznati da se u posljednjoj godini dana nešto mijenja na političkoj
sceni Crne Gore. Primjetni pozitivni pomaci u demokratskim i reformskim proces-
ima vraćaju mi nadu i uvjerenje da „AB revolucija“ ipak nije bila uzaludna.
ON.: Da li je politika Momira Bulatovića ponovno oživljavanje zlokobnog
duha „Antibirokratske revolucije“?
- Politika i način na koji je vodi Mo-
mir Bulatović, još od predsjedničkih izbora, JUGOSLAVIJA I SRPSTVO NIJESU
podsjeća me na politiku i političku atmos- UGROŽENI. UGROŽENI SU PRIV-
feru iz ’88. i ’89. godine. Ta politika, koja ILEGOVANI VLASTODRŠCI I NJI-
sa sobom nosi mnogo negativne energije, HOVI POLTRONI, UGROŽENI SU
kulminirala je 14. januara ’98. godine. Bio PRIVILEGOVANI NERADNICI I
je to isti scenario, sa istim ciljem nasilnog
rušenja vlasti kao i 10 januara ’89. godine.
NEZNALICE, UGROŽENI SU CRVE-
Ovog puta bez uspjeha a sa mnogo većim NI KAPITALISTI – JEDNOM REČJU
posljedicama i, na sreću, bez ljudskih žrtava. – UGROŽEN JE REŽIM JEDNOG
Neodlučnim i smišljenim potezima DPS- ČOVJEKA I JEDNE ŽENE
a gospodin Bulatović se vraća u politički
- 293 -
život Crne Gore, sada sa još žešćim nabojem osvetničke politike pune konfront-
acija, podjela i mržnje, a sve to zarad, usuđujem se reći, nekontrolisane, odnosno
bolesne sujete i žala za izgubljenim privilegijama i vlašću.
ON.: Radili ste u nikšićkoj Željezari. Da li je Željezara bastion Bulatovićeve
politike? Zašto radnici nasjedaju jeftinoj Bulatovićevoj antireformskoj socijal-
noj demagogiji?
- U Željezari sam radio 25 godina, i sa posebnim poštovanjem govorim o njoj.
Nemam mnogo, ali sve što imam – stekao sam svojim radom u Željezari. Nadam
se da joj nijesam ostao dužan. Da li je Željezara bastion Bulatovićeve politike – to
ne znam, ali s obzirom da poznajem mentalitet radnika Željezare, znam da je, na
žalost, Bulatovićevo prosipanje socijalne demagogije,u ovom trenutku siromaštva
i bijede, veoma primamljivo za radnika. Nadam se i vjerujem da radnici Željezare
ovog puta na ovu šarenu lažu i mnoge druge obmane i prevare Momira i Peđe
Bulatovića neće nasjesti. Radnici već jednom moraju shvatiti da im niko ništa
neće dati ako oni to sami ne zarade.
ON.: Mislite li da Reformska koalicija nedovoljno politički djeluje na rad-
nike? Zašto im se intenzivnije ne predočava program masovne vaučerske pri-
vatizacije?
- Slažem se da Reformska koalicija nedovoljno politički djeluje na radnike.
Ima dosta objektivnih razloga što je to tako, ali to ne može biti opravdanje za
neažuran politički rad Reformskog bloka i za neubjedljivo prezentiranje radnici-
ma svojih zaista dobrih ideja i konkretnih programa. Radnici su izgubili povjer-
enje u državne medije, pa se morao naći i neki dodatni način političkog djelovanja
na radnike i približiti im se na neposredniji način – da se sami uvjere u istinitost
predloženih reformi i programa.
Indolentnost i neažurnost Reformskog bloka dobro koristi Momir Bulatović
i njegova partija. On svaki uspješan potez Reformskog bloka dezavuiše na startu
i omalovažava putem dobro razrađene šeme šaptačkih diverzanata i petokolonaša
među samim radnicima, koji su u politici obmana i manipulacija za sada
neprevaziđeni majstori.
Vi dobro znate da je vaučerski način privatizacije Narodna stranka predla-
gala još ’92. godine. Aktuelizacija vaučerizacije počinje evo tek sada – dolaskom
Predraga Drecuna za potpredsjednika Vlade. Tačno je to da se ona intenzivnije
ne reklamira, ali prave razloge za to ne znam, ali neću ni da povjerujem da je to
možda zbog nečije sujete.
ON: Narodna stranka je u toku svog osmogodišnjeg postojanja doživjela
pozitivnu političku metamorfozu, transformišući se od jednog ksenofobičnog,
nacionalističko-populističkog pokreta u modernu demokratsko-reformsku
stranku. Međutim, da li je to plaćeno gubitkom većeg dijela članstva? Da li bi
Narodna stranka uvećala svoje biračko tijelo da ponovo udari u ratne bubnjeve?
- 294 -
- Narodna stranka je od samog početka u svojim programskim načelima i
principima bila uvijek dosljedna, i na tom planu transformacije nikada nije bilo.
Uvijek smo bili i demokratska i građanska, bili i ostali stranka pomirenja, za
denacionalizaciju i privatizaciju, vraćanje vjeri, porodici i moralu. Mnogi naši
članovi sa ovim se nijesu slagali, odlazili su, i to su bile jedine transformacije
u Narodnoj stranci. Svaki takav odlazak, u biračkoj masi bio je povratak. To je
činjenica koja je svima poznata i nema potrebe da je sada obrazlažem. Narodna
stranka se jednom odazvala na ratne bubnjeve, ali nikada nije i neće u njih
udarati.
ON.: Koliko političko djelovanje Liberalnog saveza koristi stranci Momira
Bulatovića? Kako komentarišete njihovo predizborno međusobno nenapadanje?
- Zaista sam se uvjerio da je u politici sve moguće i dozvoljeno. To što su Lib-
erali i Socijalisti Momira Bulatovića sklopili dogovor o nenapadanju je demokrat-
ski i civilizacijski član, i ako je iz tih razloga dogovor postignut, onda se ne treba
plašiti, niti u bilo šta ružno sumnjati. Mene više zabrinjava političko djelovanje
i sami način kampanje Liberalnog saveza, koga inače, izuzetno cijenim. Zbog
mnogih prijateljstava koje imam u Liberalnom savezu, moju zabrinutost neću
sada komentarisati. Daj bože da se neke moje sumnje ne ostvare. Sačekajmo samo
još koji dan i sve će dileme biti razriješene.
ON.: Kakve su šanse Reformske koalicije na majskim izborima?
- Mislim da su šanse Reformske koa-
licije na majskim izborima velike. Vjeru- MISLIM DA CRNA GORA MOŽE
jem da je narod konačno shvatio šta mu je BITI IZUZETA OD SANKCIJA AKO SE
bolje i koja ga je politika dovela do socijal- VODI JEDNA MUDRA POLITIKA, TE
nog, moralnog i svakog drugog posrnuća.
Valjda je svima više jasno da nas svijet
SE REFORMSKI BLOK KAO TAKAV
ne mrzi, već mi mrzimo sami sebe. Jas- ODRŽI. BULATOVIĆEVA POLITI-
no je da nema zavjera – ni vatikanskih ni KA JE OSVETNIČKA, PUNA KON-
kominternovskh – zavjereni smo neradom
FRONTACIJA, PODJELA I MRŽNJE,
i glupostima. Nema ni separatizma, Jugo-
slavija i srpstvo nijesu ugroženi, ugroženi A SVE ZARAD NEKONTROLISANE,
su vlastodršci i njihovi poltroni, ugroženi ODNOSNO BOLESNE SUJETE I ŽALA
su crveni privilegovani neradnici i neznal- ZA IZGUBLJENIM PRIVILEGIJAMA I
ice, ugroženi su crveni kapitalisti, jednom
riječju – ugrožen je režim jednog čovjeka VLAŠĆU.
i jedne žene.
O.N.: Kako tumačite inicijativu SNP za smjenu Radoja Kontića? Je li to
uvod u vanustavnu i vaninstitucionalnu korekciju Bulatovićevog poraza na ma-
jskim izborima?
- 295 -
- Inicijativu SNP-a za smjenu saveznog premijera – Radoja Kontića –
gledam kao zakonit, ustavno normalan postupak, i tu primjedbi ne može biti.
Međutim, pitam se šta je gospodin Bulatović čekao da sada, kada je i mnogo
ranije bilo od strane opozicije zahtjeva za Kontićev opoziv. Tražiti opoziv
saveznog premijera na 10 dana prije parlamentarnih izbora u Crnoj Gori,
mislim da je politički neozbiljno i potpuno jasno da iz tog opoziva ne stoje
dobre namjere. Plašim se da se ovim postupkom želi u Crnoj Gori izazvati
kriza, čime bi se došlo do nemira, pa samim tim i uvođenja vanrednog stanja,
što je i bio cilj ove ujdurme na Crnu Goru.
maj 1998.godine
- 296 -
MILORAD DRLJEVIĆ, GRADONAČELNIK NIKŠIĆA I POSLANIK
REPUBLIČKE SKUPŠTINE
NIKŠIĆ ĆE BITI EVROPSKI GRAD

Ratovi nikome ne donose ništa dobro, oni donose samo ljudske i materijalne
gubitke, razaranje, izolaciju i to definitivno nije put kojim treba da ide Crna
Gora. To svakim danom, čini mi se, postaje sve jasnije svakom građaninu Crne
Gore. Jedina perspektiva je u saradnji sa svijetom i otvaranju ka svijetu
ONOGOŠT: Gospodine Drljeviću, nakon dugog perioda stagnacije Nikšića

i izbora Vas za gradonačelnika osjetile su se krupne promjene. Mnoge aktivnosti
na uređenju grada su ili završene ili su u toku. Molimo Vas da nam ukratko
nabrojite šta je sve, od planiranih projekata, završeno.
M. DRLJEVIĆ: Ne bih baš rekao da sam ja uzročnik svega toga, više je to
sticaj okolnosti. Svakako da je jedan težak period života i Crne Gore i Nikšića
prošao i ostao daleko za nama, da je narod sit svih ovih velikih državnih stvari i da
je odlučio da se okrene sebi i životu u svom ambijentu i da sam ja naišao na jednu
takvu atmosferu. Zbog svih tih faktora krenuli smo u realizaciju svega onoga što
se do sada objektivno nije moglo uraditi. Ta atmosfera koja podrazumijeva prije
svega jednu formulu koju ja nazivam „nikšićkim modelom“, doprinosi realizaciji
svih tih brojnih projekata. Ona podrazumijeva i jednu saradnju na visokom nivou i
na svim nivoima – od lokalne samouprave do privrede grada, do svih građana koji
su to na više načina iskazali, u gradu je stvoren širok tim koji je spreman da radi
za dobro grada i da građani rade za svoje dobro, tako da zahvaljujući upravo toj
formuli radi se više nego što je realno moguće. A uređeno je mnogo toga u svim
segmentima. Mogu reći da ni sam, praktično, nijesam bio svjestan toga koliko
smo toga uradili u ovako teškim uslovima. Nijesam skoro gledao podatke šta smo
tačno uradili, jer dok se radi, i ne obraća se posebna pažnja na rezultate, stalno
su u opticaju novi poslovi i nove obaveze. A uređeno je prije svega mnogo na
kulturnom planu, unaprijeđen je kulturni život, pokušavamo da vratimo kulturni
imidž Nikšiću, koji je nekada bio kulturni centar Crne Gore, a koji je sada daleko
zaostao. Ali, sa svim ovim što smo uradili na putu smo da mu vratimo dio stare
slave. U taj projekat su se uključili i mnogi ljudi koji mnogo znače, izgrađena
imena u crnogorskoj kulturi, a potiču sa ovih prostora. Za 18. septembar će biti iz-
vedena prva predstava Gradskog pozorišta Nikšića, koji je u osnivanju, i od nared-
nog ljeta će, nadamo se, imati širi repertoar, a plan nam je i stvaranje Ljetnje scene
u Starom gradu, popularno nazvanom Bedem. To bi trebalo biti završeno tokom
naredne godine i otvoreno sa predstavom nikšićkog pozorišta. Radi se istovre-
meno i na gradskoj muzici, formiranju Gradskog orkestra, i to je pred završetkom.
- 297 -
Stvoreni su gotovo svi tehnički uslovi, stari članovi su tu, sprovedena je audicija
za nove članove, itd. za članove Gradske muzike će biti urađeni i autentični kos-
timi, zašta smo angažovali Ljiljanu Popović-Bobot, poznatog koreografa i mod-
nog kreatora. Inače, što se tiče kulture, održan je veliki broj izložbi, a svemu tome
značajan doprinos dao je Centar za kulturu, a oni su pomogli i akciju „Bedem
’99“, koji je dio prihoda od prodaje svojih slika ustupio za tu akciju; dobili smo
veliki broj slika od umjetnika iz Nikšića, a ovih dana smo imali i prijem za umjet-
nike koji su svoja djela ustupili gradu, cijeneći naše aktivnosti odnosno sve ovo
što smo pokrenuli i što zajednički radimo.
ONOGOŠT: U periodu tzv. ratnog stanja u Nikšiću je međustranački

dogovor dosta dobro funkcionirao, pa i nije bilo većih uznemirenosti. Koliki
je doprinos bio opozicionih stranaka i kako ocjenjujete stanje uopšte u grad-
skoj Skupštini?
To je period na koji sam ja lično veoma ponosan. Imali smo korektne odnose
i to je pokazalo da u Nikšiću preovladava građanska svijest. Dogovor koji smo
imali sa svim strankama je pokazao da je takva saradnja moguća, da je takva sarad-
nja u interesu grada i da su svi imali puno razumijevanje. Taj sporazum i dalje
funkcioniše, jer smo se dogovorili da nikakvu „višu“ politiku ne vodimo u našoj
skupštini, i da prevashodno vodimo računa o interesima grada i svakog građanina
ma kako on razmišljao, kojoj vjeri ili naciji pripadao, mislim da je to pravi pristup i
to sve stranke u Skupštini pokazuju. Ja se lično ne uključujem u političke rasprave i
mislim da apsolutno takav stav služi koristi gradu Nikšiću, jer treba napraviti grad,
ja sam rekao da može biti evropski, pa su mi zamjeravali na preambicioznosti, ali ja
imam argumente za to što kažem, jer ovaj grad ima toliko ljudi evropskog nivoa u
raznim oblastima, onda i grad mora imati širi format, a ako i ti ljudi koji žive ovdje
daju svoj doprinos onda zasigurno možemo imati grad evropskog formata. Treba
malo volje, treba i pomalo mijenjati svijest da čuvaju svoj grad.
- Osnovni preduslov za uspjeh svake inicijative u cilju kulture je i gradska infras-

truktura. To je segment koji se mora unapređivati, jer nam je grad kroz dugo vremena
bio zapušten, nijesu rađeni trotoari niti elementarne gradske saobraćajnice. Još uvijek
u gradu imamo neasfaltiranih ulica, imamo neizgrađenih trotoara, atmosferske kanal-
izacije. To su sve problemi skopčani sa mnogo sredstava, ali sa kojima se moramo
nositi, jer su to preduslovi da se sve ostalo može razvijati. Treba građanima omogućiti
lakši i ljepši život, uređivanjem i održavanjem njihove okoline. Problemi su prisutni
i kod zelenih površina, na svemu tome se radi i sprovode se i velike akcije. Dobili
smo pozorišnu scenu, kao i poklon HK Željezara gradu, kao privremeno rješenje, jer
smo sad procijenili da bi investicija u gradski teatar mogla biti rizičan poput projekta
– Dom revolucije, pa smo odlučili da to sačeka. Stvorili smo neke uslove za pozorište,
ono se kao institucija formira, tako da ćemo relativno lako premostiti taj period od
nekoliko godina dok se ne uđe u pravu pozorišnu zgradu.
- 298 -
ONOGOŠT: Vaše mišljenje o re- na prosta formulacija koja govori sve
definisanju odnosa i mogućem ref- i mislim da nam je jedina perspektiva
erendumu u Crnoj Gori? u saradnji sa svijetom i otvaranju.
To odgovara svim ljudima koji žive
Polazeći od činjenice što sam ranije i na ovim prostorima. Nikad ne treba
istkao da izbjegavamo visokopolitičke zaboraviti to da nam je mladost za
teme, ne bih sad to posebno komen- sve ove godine odlazila iz zemlje –
tarisao. Zna se kojoj stranci pripadam cijelih 600.000 ljudi za vrijeme ovih
i kako razmišljam, ali ne bih želio ratova je emigriralo, i pitanje je ko-
da s funkcije gradonačelnika pričam liko će još ljudi otići iz Srbije sada,
političku priču. Nadam se da me ra- poslije svega ovoga što se desilo, i
zumijete, jer želim ostati predsjednik to sve mladih, obrazovanih kadrova,
svih građana u opštini. U svakom sa univerzitetskim diploma,a a to je
slučaju, ne mogu zastupati ništa dru- u stvari budućnost zemlje i naroda.
go osim jedne otvorene, razvijene, Mi moramo voditi računa prije svega
demokratske Crne Gore, i ako je o mladosti, ta mladost je budućnost i
moguće i takve Jugoslavije. To je jed- Nikšića i Crne Gore i Jugoslavije.
Urađeno je i nekoliko ulica u gradu. Postavili smo ulicu Danila Bojovića kao
reper za buduće projekte. Treba ostale ulice raditi po tom modelu, očekujemo da
ćemo do kraja septembra ili početkom oktobra ući u veliku ulicu Vuka Mićunovića,
u vezi sa kojom će se riješiti i veliki broj problema grada. Rađeno je mnogo na
vodosnabdijevanju i ulazimo u veliku investiciju – vodosnabdijevanje Vidrovana
i Gornjeg Polja, a u II fazu treba da obezbijedimo materijal, a onda podrazumijeva
rekonstrukciju starog vodovoda iz 1929. godine i ono će značajno poboljšati vodo-
snabdijevanje Nikšića, eliminisaće se gubici koji po nekim proračunima iznose oko
60% . Iskopana su još i dva bunara, jedan od 70 litara/sec je pušten, dok drugi od 25
l/sec treba da bude uskoro pušten. Tako će se smanjiti opterećenje gradskog vodovo-
da, i mislim da bi za neki duži period, sa završetkom svih ovih poslova trebalo da
Nikšić riješi problem vodosnabdijevanja. To su sve kapitalne investicije koje se „ne
vide“, već se osjete, recimo, tokom ljeta – ima li ili nema dovoljno vode, ali sa as-
pekta investicija se smatra velikim pomacima i što se doradi za jedan predsjednički
mandat. Ako u nekom evropskom gradu gradonačelnik ubaci novih 80-90 novih
litara vode, onda je napravio veliki posao, ali kod nas gdje je sve do kraja zapušteno,
onda se stalno mora ići sa tim velikim projektima, koji su, u stvari, elementarne
životne stvari.
ONOGOŠT: Šta je planirano sa rješavanjem problema u vezi sa gradskom
rasvjetom, saobraćajem, zapuštenom autobuskom stanicom, ranije je pominjan
i McDonaldsov restoran....?
- Sve su to naši već otvoreni planovi. Stekli smo uslove za ulazak u rekonstruk-
ciju postojeće autobuske stanice, odnosno asfaltiranje cijelog platoa i zastali smo iz
objektivnih razloga jer se pojavilo nekoliko potencijalnih investitora za definitivno
- 299 -
rješavanje tog problema. Ukoliko bi našli dogovor sa potencijalnim investitor-
om, onda bi se išlo u konačnu rekonstrukciju autobuske stanice, a ukoliko ne
postignemo povoljan dogovor, idemo sa sopstvenim snagama. To je značajna in-
vesticija – debljina asfalta traži skoro 10.000 kvadratnih metara asfalta, a to je
velika cijena. Tu bi se neminovno morala raditi i rasvjeta.
Rekonstrukcija ukupne rasvjete će ići kao poseban projekat. Ići ćemo par-
cijalno – od ulice Vuka Karadžića i Vuka Mićunovića, kao ključne gradske
saobraćajnice sa rasvjetom koja mora biti solidna. Uporedo sa tim, na pojedinim
lokalitetima mijenjaćemo ili poboljšavati rasvjetu. Ne možemo se „baciti“ samo
na pitanje rasvjete, pa da se uz ove druge „provlačimo“. Recimo, kad radimo ul-
icu, onda završimo i kompletnu rasvjetu.
Ujedno, nadam se da će se uskoro intenzivirati gradnja puta na relaciji Risan-
Grahovo-Nikšić, i to je jedna od aktivnosti koje smo nametnuli kao nasušnu potre-
bu Nikšića i Primorja. Najkasnije za godinu i po – dvije to bi trebalo biti završeno,
umjesto 4-5 godina koliko je na početku bilo planirano. Ulazimo u sređivanje
gradskog parka, gradnju sale za vjenčavanje, na proljeće očekujemo rekonstruk-
ciju i pokrivanje malog stadiona, tako da će biti mnogo značajnih i kapitalnih
investicija u gradu Uz učešće stranog kapitala biće unaprijeđen sistem komunal-
nih službi. Krajem mjeseca dolazi slovenačka delegacija, kada se očekuje potpi-
sivanje ugovora o formiranju mješovite firme za gradsku čistoću. To će značajno
unaprijediti taj bitan segment lokalnog nivoa.
ONOGOŠT: Delegacija Nikšića sa Vama na čelu bila je gost kod admirala
Zeca u vremenu kada je komanda vojske a naročito admiral Zec činila sve da
izazove sukobe u Crnoj Gori. Čemu je taj sastanak služio i da li su predstavnici
opozicije bili članovi delegacije?
- To nije bila politička već privredna delegacija Nikšića, koju sam ja vodio.
Tu su bili direktori Željezare i Boksita i pomoćnik direktora Elektroprivrede,
zbog činjenice da je Nikšić grad privrede, da ako ne funkcioniše privreda, ne
funkcioniše grad u cjelini, i teško je tada sačuvati miran život u gradu i održati so-
cijalni status ionako minimalan. To su bili motivi posjete admiralu Zecu. Pokušali
smo omogućiti dolazak sirovina i repromaterijala za firme koje rade u Nikšiću.
Naravno, nije to bila samo delegacija Nikšića, s obzirom na veličinu i značaj
privrede našeg grada za Crnu Goru, već smo, praktično, predstavljali i crnogor-
sku privredu. Sastanak je bio korektan. Što se tiče obećanja, nešto je ispunjeno a
nešto i nije. Dio sredstava je uspio doći u Nikšić, pa su poslije izvjesnog vremena
ponovo nastupile komplikacije, ali na to nijesmo mogli uticati.
ONOGOŠT: Crna Gora je pošla putem reformi i povezivanja sa svijetom.
To podrazumijeva raskid sa politikom Miloševića, a trebalo bi i sa nosiocima
ratnohuškačkog djelovanja u crnogorskim medijima. To je u nekim medijima i
učinjeno. Zašto ne i u Nikšiću?
- 300 -
- Ne bih prihvatio tu formulaciju „ratnohuškački mediji“. Ne znam na šta
mislite....
ONOGOŠT: Kao što je nekada bila „Pobjeda“, izdanjem „Rat za mir“,
„Nikšićke novine“, Radio Nikšić....
- Takva formulacija u ovom vremenu ne stoji. To je prošlost. Mijenjaju se i
ljudi i mediji i mišljenja, i dobro je što se mijenja. U svakom slučaju, to je poka-
zatelj sazrijevanja svijesti, jednostavno se mora razmišljati na drugačiji način. Ra-
tovi nikome ne donose ništa dobro, oni donose samo ljudske i materijalne gubitke,
razaranje, izolaciju, i to definitivno nije put kojim treba da ide Crna Gora. To
svakim danom čini mi se, postaje sve jasnije svakom građaninu Crne Gore. Samo
sa mirom, saradnjom sa svijetom može se poboljšati standard, može se krenuti u
osvajanje novih radnih mjesta, novih tehnologija i perspektiva mladim ljudima.
Ratovi donose samo zlo i bijedu.
ONOGOŠT: Da li se i koliko Pivara Trebjesa nakon privatizacije uključila
u aktivnosti pomoći za sređivanje Nikšića?
- Jeste. Tu postoji malo nesporazuma što se tiče procedure. S obzirom da je
većinski vlasnik Pivare firma koja posluje po principima Zapada, mi moramo da se
navikavamo da se pridržavamo određenih principa. Kod nas to ide principom „Mi
ćemo se dogovoriti...“, dok kod njih postoji procedura. Oni traže tačne procjene i
opravdanost projekta i učešće u projektu. Mogu vam reći da je Pivara učestvovala
u realizaciji parkinga kod Sportskog centra, realizaciji nekih projekata Centra za
kulturu, mnogo toga je sponzorisala, mnogo toga je uradila i kroz reklamu. To
je kolektiv koji će zasigurno ubuduće davati dosta Nikšiću. Naravno, mi uvijek
želimo više, ali svakako poštujem i cijenim odnos Pivare prema gradu. Uskoro
ćemo imati i razgovor oko njihovih mogućnosti pomoći gradu tokom iduće 2000-
te godine.
23. septembar – 1999.god.
- 301 -
EKSKLUZIVNI INTERVJU: STJEPAN MESIĆ, potpredsjednik Hrvatske
narodne stranke i posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ
RAT JE BIO DOGOVOREN

Rat se teško mogao izbjeći jer je bio planiran. U tom ratu bili su zacrtani i
ciljevi – Milošević je htio da na ruševinama bivše Jugoslavije stvori Veliku
Srbiju, ali on je u plan stvaranja Velike Srbije ugradio i genocid i ratni zločin.
To je ono što ga nikako ne može opravdati, ni njega ni njegov režim
ONOGOŠT: Gospodine Mesiću, kako se osjećate u Crnoj Gori?
S. Mesić: Pa moram reći da je ovo za mene jedno veliko iznenađenje jer sam
dočekan najprijateljskije. Dočekan sam kao da sam došao kući – srio sam mnoge
stare prijatelje, obavio posao zbog kojeg sam došao, mislim da je sve bilo jako
dobro.
ONOGOŠT: koliko je demokratija pustila korjene u Hrvatskoj i koliki re-
jting ima Vaša partija?
- Pa ja mislim da mi imamo okvir za demokraciju, ali ona još nije dovoljna.
Na kraju, nikad nema dovoljno demokracije. Ona nije nešto što se osvoji i onda
egzistira. To je proces koji je skroz u toku. Demokracija se konstantno osvaja. Ja
mislim da smo mi osvojili samo mogućnost promoviranja demokratskih procesa.
Riječ je, u stvari, da jedna demokracija pokazuje svoju zrelost tek onda kada vlast
koja je demokratski izabrana, na isti demokratski način ode sa tih pozicija. I to
ćemo vjerovatno imati na ovim narednim izborima u Hrvatskoj. A što se tiče naše
stranke, mi smo manja stranka, koja zajedno sa Hrvatskom seljačkom strankom,
Liberalnom strankom i Istarskim demokratskim savezom, potpomognuti sa dvije
stranke – Akcijom socijaldemokrata – Silvija Degena i Strankom umirovljenika,
koja je kod nas dosta značajna, u sporazumu sa SDP-om i HSLS-om, mislimo os-
vojiti čak dvotrećinsku većinu. A da li će to tako biti, vidjet ćemo... Bilo bi dobro,
u svakom slučaju, jer bismo mogli mijenjati Ustav, sniziti malo ovlasti predsjed-
niku, tako da parlament može autonomno odlučivati, da vlada provodi zakone i
da odgovara za svoj rad, da to ne rade neki paradržavni organi, i, na kraju, da sud
bude sasvim nezavisan – to je naša želja i čini mi se i ostvarljiva.
ONOGOŠT: Granični prijelaz na Debelom brijegu otvoren je u direktnom
dogovoru Podgorice i Zagreba. Beograd je potpuno zanemaren. Vaš komentar....
- Mislim da je dobro što je taj prijelaz otvoren, čime Crna Gora potvrđuje
svoj subjektivitet u međunarodnim odnosima. Hrvatskoj odgovara da izađemo iz
- 302 -
jednog stanja zbog kojeg nisu krivi ni Crnogorci ni mi. Dakle, došlo je do jednog
tragičnog sraza za vrijeme rata u Dubrovniku, i za čega je kriva centralna vlast u
Beogradu. Jasno, neki su i u Crnoj Gori nasjeli, ali mnogi su bili protiv napada
na Dubrovnik, koji će ostati jedna mrlja. Ali, naši odnosi su sve bolji i odvijaju
se u sve većem svijetlu, a i ovaj moj dolazak ovdje dolazak je među prijatelje.
Računam da će takvih akcija kao što su otvaranja granica biti više, ali to će ovisiti
o sve većem i većem osamostaljenju crnogorske politike unutar i van Crne Gore.
ONOGOŠT: U vrijeme raspada SFRJ bili ste član i predsjednik
Predsjedništva bivše države. Kako sad gledate na raspad zemlje i sve ratove koji
su vođeni na njenom tlu? Da li se to moglo izbjeći?
- Ja sam na početku rata bio član Predsjedništva a potom i predsjednik
Predsjedništva, a formalno sam bio vrhovni komandant Jugoslovenske narodne
armije. Međutim, iz tog rakursa a i danas, mogu reći da se rat teško mogao izbjeći
jer je bio planiran. U tom ratu bili su zacrtani i ciljevi – Milošević je htio da na
ruševinama bivše Jugoslavije stvori Veliku Srbiju, ali on je u plan stvaranja Velike
Srbije ugradio i genocid i ratni zločin. To je ono što ga nikako ne može opravdati,
ni njega ni njegov režim. Na žalost, da Franjo Tuđman nije pristao na podjelu
Bosne i Hercegovine, sa Miloševićem, rat bi vjerovatno bio prije završen, on se ne
bi mogao izbjeći, ali bi zasigurno bio prije završen. Ima jedna druga stvar koja je
mogla spriječiti rat, a to je da je Crna Gora krenula u osamostaljenje kada su u taj
proces krenule Slovenija, Hrvatska, BiH i Makedonija. U tom slučaju, Milošević
ne bi mogao igrati na kartu Velike Srbije, i možda je upravo tu bio ključ svega.
ONOGOŠT: Kako ocjenjujete ulogu Anta Markovića i njegove pokušaje da
se zemlja spase od kataklizme?
- Ante Marković je bio igrač Sjedinjenih Američkih Država. Drugo, bio je
menadžer, bio je čovjek koji poznaje privredu , i ja mislim da i njemu nije nešto
bilo posebno stalo da spasava Jugoslaviju. I njemu, i Budu Lončaru i drugima
u Vladi i centralnim organima bilo je sasvim jasno da se SFRJ ne može održati.
Naime, Jugoslavija nije imala integrirajućih faktora: Tito sa njegovom karizmom,
Komunistička partija, koja se raspala na XIV kongresu, te JNA, koja je u početku
bila višenacionalna, ali je kasnije tražila novog sponzora i prešla je na stranu Sr-
bije. Time više nije bilo faktora koji bi mogli održati SFRJ, i samo je bilo pitanje
kako izići iz Jugoslavije, kako osamostaliti države, koje su po Ustavu iz 1974.
godine bile autonomne države, jer su imale pravo na osamostaljenje. One su ušle
kao suverene države u SFRJ i, sa pravom, mogle su izaći iz nje. To je, uostalom,
utvrdila i Badinterova komisija, što je u međunarodnoj zajednici kasnije u pot-
punosti i prihvaćeno. Ali, oni koji su kao Ante Marković tražili da se prebrodi
privredna kriza, koji su željeli ojačati privredu, oni su, u stvari, htjeli da u mir-
nom vremenu, uz pomoć velike pomoći s vana, prije svega Amerike, dođe do
tihog raspada SFRJ, kao između Čeha i Slovaka. To je Ante Marković mislio, ali
- 303 -
je Amerika mislila da što duže zadrži
utjecaj na ovom prostoru, pa makarGRANICE TREBA DA SPAJAJUMISLIM
DA JE DOBRO ŠTO JE PRIJELAZ DEBELI
u konfederalnom konceptu, ali da taj
prostor kontrolira iz jednog mjesta.
BRIJEG OTVOREN, ČIME CRNA GORA
Tako su se našli njihovi zajednički
POTVRĐUJE SVOJ SUBJEKTIVITET U
interesi, a nisu shvatili da Milošević
MEĐUNARODNIM ODNOSIMA. HRVAT-
ne želi ni federalnu ni konfederalnu
SKOJ ODGOVARA DA IZAĐEMO IZ JED-
Jugoslaviju, on je, jednostavno, želio
NOG STANJA ZBOG KOJEG NISU KRIVI
Veliku Srbiju, i on je uporno provodio
NI CRNOGORCI NI MI. DAKLE, DOŠLO
taj plan koji je završio optužnicom za
JE DO JEDNOG TRAGIČNOG SRAZA ZA
ratni zločin na svoj račun, završio je sa
VRIJEME RATA U DUBROVNIKU, I ZA
hektolitrima krvi na svim prostorima,
tako da svi od toga imamo štete. ČEGA JE KRIVA CENTRALNA VLAST U
BEOGRADU. JASNO, NEKI SU I U CRNOJ
ONOGOŠT: Kako se tadašnja GORI NASELI, ALI MNOGI SU BILI PRO-
crnogorska delegacija u jugoslov-
TIV NAPADA NA DUBROVNIK,KOJI ĆE
enskom parlamentu ponašala u
OSTATI JEDNA MRLJA.
tim odsudnim danima, raspada
zajedničke države?
- Mislim da je jedan dio Crnogoraca bio svjestan ovoga što ja sada gov-
orim, pa se pošteno i časno postavio. Jedan dio bio je, praktično, impresioniran
Miloševićevim „uspjesima“, i to je možda bio razlog zašto su prihvatili invalidnu
Jugoslaviju, iako je bilo jasno da Jugoslavija umire.
ONOGOŠT: U javnosti se dosta špekuliše oko razgovora između Tuđmana
i Miloševića. I Vi ste lično nekim njihovim sastancima prisustvovali, pa nam re-
cite da li ima istine u nekim tvrdnjama da su se njih dvojica u mnogim stvarima
u potpunosti saglasili?
- Ima, sigurno. Na kraju, ja sam dogovorio Karađorđevo. Ja sam s Borom
Jovićem u Predsjedništvu Jugoslavije razgovarao o problemima s kojima smo
se mi u Hrvatskoj suočili. Naime, srpska sela, cijeli prostori naseljeni pretežno
srpskim stanovništvom, počeli su se intenzivno naoružavati kvalitetnim oružjem,
koje je dolazilo iz jugoslovenskih garnizona. Znali smo da će doći do eksplozije.
U tom sukobu u kojem je 10 odsto Srba protiv ostatka Hrvatske, znao sam da
će oni izgubiti sve! A nije bilo potrebno da bilo tko gubi za probleme koji su
se pojavljivali jer je bio jedan snažan nacionalni naboj, bila je izražena bojazan,
ali to se sve moglo prevladati i uz pomoć Beograda da je Milošević uopće bio
zainteresiran da se srpski problem riješi. Taj problem je mogao biti riješen za ze-
lenim stolom, ali Miloševiću je, u stvari, bila potrebna pobuna Srba u Hrvatskoj,
da bi rat lakše prebacio u Bosnu i Hercegovinu, jer njemu je interes bio Bosna
i Hercegovina. Kad sam ja, razgovarajući sa Borom Jovićem, rekao da imamo
informacija da znamo da se kamionima, tegljačima dovozi oružje, da će doći do
- 304 -
eksplozije, pitao sam ga: Zašto svoje suplemenike tjerate u izgubljenu bitku, sui-
cid? Jović je jednostavno odgovorio: „Nas Srbi u Hrvatskoj ne interesuju, oni su
vaš problem, oni su vaši građani. Nabijte ih na kolac ako hoćete. Oni nama nisu
bitni, jer mi tražimo 66% Bosne i Hercegovine, to je bilo srpsko i ostaće srpsko“.
Rekao sam: ako je to tako, zašto mi onda ne bi sjeli za stol, jer nemate pretenzija
na hrvatski teritorij, ne interesira vas sudbina Srba u Hrvatskoj, ajmo onda sjesti
za stol, pa onda riješiti ove probleme koji nastaju na terenu, jer svi problemi su
rješivi. Idemo sjesti za stol. On je rekao da se slaže. Kazao sam – neka se bosan-
ski problem riješi pred Ujedinjenim nacijama, ali opet za zelenim stolom. On se
složio i pošao pitati Miloševića za mišljenje. Pitao ga je, on se složio, ja sam pošao
za Zagreb da pitam Tuđmana da li je on za razgovor. Odgovor je bio potvrdan,
i onda smo sjeli dogovoriti vrijeme i mjesto. I Tuđman je jednom rekao da je
dogovorio s Miloševićem susret u Karađorđevu, mi smo ga taj dan čekali (to je
bilo 30.03.1991. godine) vratio se Tuđman, onako, sav ozaren. Rekao je da gradi
hrvatsku za tisuću godina, da nam Milošević nudi banovinske granice Hrvatske
plus Cazin, Kladušu i Bihać, što je, kako je Milošević rekao, a nama Tuđman
prenio, tzv. turska Hrvatska, koja Miloševiću ne treba. Onda, poslije, vidite što
se događalo sa Fikretom Abdićem, da je preko njega snabdijevana nafta, da je on
trgovao i sa jednom i sa drugom stranom. Na kraju sve se skupa završilo u krvi,
i to je sastanak o kojem nas je Tuđman obavijestio kad se vratio iz Karađorđeva.
Nakon par dana otišao je u Tikveš, ali nas onda više nije obaviještavao što je
tamo sve izdogovarano. Ali, iz svega onoga što se kasnije događalo, vidimo da su
sukobi između Hrvatske i Srbije bili na teritoriju Hrvatske, a na teritoriju Bosne
i Hercegovine, Hrvatska i Srbija su surađivale u njezinom komadanju. Jedni su
stvarali srpsku republiku, drugi su stvarali hrvatsku republiku „Herceg-Bosnu“, i
samo naivac može vjerovati da je to osnaživalo BiH. To ju je razaralo.
ONOGOŠT: Koliko je hrvatska javnost bila obaviještena da je u vrijeme
rata u Hrvatskoj postojala jedna druga Crna Gora, koja je digla glas protiv, i
koja je zbog toga imala dosta problema?
- Moram reći da sam ja, ali i drugi koji su kontaktirali sa ljudima iz Crne
Gore na ovaj ili onaj način, znali da postoji jedan veliki dio Crnogoraca koji se ne
slaže sa politikom Slobodana Miloševića i koji je bio zainteresiran da Crna Gora
iskoristi svoje pravo na osamostaljenje kao što su to drugi iskoristili. A ja sam to
izvlačio iz jednog razgovora kojeg sam imao na Ohridu sa vašim bivšim pred-
sjednikom Momirom Bulatovićem. Ja sam njega iskreno pitao, šetajući obalom:
„Daj reci mi, Momo, kad bi došlo do jednog poštenog referenduma,kako bi se
Crnogorci postavili? Da li bi ostali u invalidnoj Jugoslaviji, koja bi bila od Srbije
i Crne Gore, ili bi Crna Gora iskoristila pravo da sa drugima izađe i da se osamos-
tali?“ Bez obzira što je njegova politika išla sasvim drugim tokom, što je on im-
presioniran Miloševićem, još je pokazivao znakove samostalnosti na prvoj Haškoj
konferenciji, kad je iznenadio i samog Slobodana Miloševića. On mi je odgovorio
- 305 -
da kad bi došlo do takvog izjašnjavanja,
najveći dio Crnogoraca bio bi za samostal- MILOŠEVIĆ JE HTIO 66POSTO
nu Crnu Goru. BiHRAZGOVARAJUĆI S BOROM
JOVIĆEM, PITAO SAM GA: ZAŠTO
ONOGOŠT: Da, Bulatović je tada SVOJE SUPLEMENIKE TJERATE U
još bio „na slobodi“...
IZGUBLJENU BITKU, SUICID? JOVIĆ
- Je, još nije bio zastrašen (smijeh). MI JE JEDNOSTAVNO ODGOVORIO:
„NAS SRBI U HRVATSKOJ NE IN-
ONOGOŠT: Kao iskusan političar,
TERESUJU, ONI SU VAŠ PROBLEM,
koliko vremena predviđate ovoj Jugo-
ONI SU VAŠI GRAĐANI. NABIJTE IH
slaviji, odnosno kada bi moglo doći
dao konačnog razlaza Beograda i NA KOLAC AKO HOĆETE. ONI NAMA
Podgorice? NISU BITNI, JER MI TRAŽIMO 66%
BOSNE I HERCEGOVINE, TO JE BILO
- Razgovarajući ovdje u Podgorici i SRPSKO I OSTAT ĆE SRPSKO.“
prije par dana na Cetinju, moram reći da
sam uspostavio paralelu između onoga što se događalo kad sam ja došao u Be-
ograd, što se događalo u Beogradu, i onoga što se događa danas. Moram reći da
su to skoro identične stvari. Kad sam ja došao u Beograd, rekao sam da ću biti
posljednji predsjednik Jugoslavije takve kakva je ona bila u tom momentu, jer se
ona nije mogla održati zato što nije radila ni jedna savezna institucija. Nije radio
Ustavni sud, nije radio Vrhovni sud, nije radila Savezna skupština, u blokadi je bilo
Predsjedništvo i Savezno izvršno vijeće, armija je prešla na stranu Miloševića....
to je bio jedan totalni haos. Identičnu stvar danas imate ovdje, dakle i rezultati će
sjutra biti isti. Ne funkcioniraju savezne institucije, Crnogorce u Beogradu pred-
stavljaju ljudi koje oni nijesu izabrali, jednostavno, u blokadi je cijeli državni
mehanizam, jedino što funkcionira je Slobodan Milošević i njegova volja, jer u
svojim rukama drži cijeli represivni aparat, a to ne znači da se Jugoslavija tako
može održati. Ona ovakva, jednostavno, ne može opstati. Vidite, ni za ova dva
konstitutivna faktora u SRJ, za ta dva oka u glavi, kako je Milošević volio reći,
nema više integrirajućih faktora. Jedino što Crna Gora može učiniti je proces koji
se upravo i događa (detaljno pratim sva dešavanja u Crnoj Gori). Mislim da su
potezi dobro dozirani, ide se na to da se dobije što više subjketiviteta, da Crna
Gora sama rješava svoje probleme, da postaje međunarodni čimbenik, a kako će
sve skupa završiti, o tome će odlučiti crnogorski narod.
ONOGOŠT: Ima li, po Vašoj procjeni, mogućnosti da se Crna Gora osa-
mostali mirnim putem?
- Pa ja mislim da će tako i ići ako se Crna Gora odluči za samostalnost.
Milošević više nije u stanju proizvesti ni jedan rat. On sada putem raznih smicali-
ca pokušava ponovo oživjeti rat na Kosovu, namjerno zaoštrava odnose sa Crnom
Gorom, da bi dobio homogenizaciju na teritoriju Srbije. Još je jedan dio, nakon
svih njegovih neuspjeha, nevjerovatno još opčinjen Miloševićem i još ne razumije
- 306 -
da je on tragičan slučaj u povijesti srpskog naroda, jer ja sam Miloševiću rekao,
odlazeći iz Beograda, da je njegov plan stvaranja Velike Srbije na račun tuđih
teritorija, da će to biti veliki jedan sraz, da će to biti rat u kome će on biti gubitnik,
i da će ga na kraju Srbi morati osuditi zbog toga. I kroz šalu sam mu rekao da
imam želju, kad ga budu vješali na Terazijama, da misli na mene, a ja ću misliti na
njega... I sada ne znam da li on misli na mene, ali ja na njega mislim (smijeh).
ONOGOŠT: Da li ste se prilikom posjete Crnoj Gori sastali sa predstavnici-
ma ovdašnje vlasti?
- Pa, nisam još razgovarao sa oficijelnim predstavnicima vlasti, susrio sam se
sa stranačkim prijeteljima, imat ću ručak sa dr Novakom Kilibardom, a sastat ću
se i sa Jevremom Brkovićem.
ONOGOŠT: Kakva je trenutno privredna situacija u Hrvatskoj?
- Vidite, ja sam se sa Tuđmanom rastao na nekoliko točaka: na njegovoj po-
litici prema Bosni i Hercegovini i u Bosni i Hercegovini, rastao sam se po pitanju
privatizacije jer sam smatrao da će ona završiti katastrofalno, kao što je i završila.
Ta privatizacija nije išla u cilju da se do vlasnika kapitala dođe tragom nastan-
ka kapitala, nego se išlo tragom nastanka HDZ-a. Opet se, znači, išlo jednom
politikom podobnosti a ne logikom stvaranja kapitala. Jasno, to je dovelo da su
mnoga poduzeća došla u ruke onih koji o tome ne znaju ništa, tako da su uništeni
veliki sistemi: „Rade Končar“, „Prvomajska“, „Jugoturbina“; „Industrogradnja“;
„Hidroelektra“. To su sve poduzeća koja su dobivala svjetske poslove na velikim
natječajima sa visokom tehnologijom. Ta su poduzeća, jednostavno, nestala, ali
su znatno oštećena, a čim nema velikih sistema, nema ni male privrede. Pret-
postavljao sam da će to upropastiti hrvatsku privredu. Hrvatska sada ima jed-
nak broj umirovljenika kao i zaposlenih. Razumije se, to je vrlo teško održavati.
Sa Tuđmanom sam se rastao i po pitanju centralizacije vlasti i sredstava. Ja sam
smatrao da se mora izvršiti decentralizacija, da na nižim nivoima dobijemo moti-
vacije, a time i brži razvoj Hrvatske u cjelini. Na žalost, moji prijedlozi nisu bili
usvojeni, pa sam se sa tom politikom rastao. Sada samo možemo konstatirati da
je dug Hrvatske prema inozemstvu oko devet milijardi američkih dolara, da je
iz Hrvatske iznesen ogroman kapital; procjene su da on iznosi između dvije do
osam milijardi, a to je otišlo na Kajmanske otoke, Djevičanske otoke, u Švicarsku,
Austriju, tko zna kuda, i mi ćemo to morati procesuirati nakon narednih izbora. Mi
ćemo jedan dio tih sredstava sigurno vratiti i uz pomoć međunarodnih faktora, ali
ćemo i vrlo brzo omogućiti funkcioniranje pravne države, što je posebno važno,
da bi postali zona sigurnosti i da bi dobili svježi kapital koji može aktivirati naše
resurse. Gledajte, ja sam ipak zadovoljan utoliko što je Hrvatska ostvarila taj
okvir u kojem demokratski procesi mogu djelovati, bez obzira na to što se ja
sada sa zvaničnom politikom ne slažem. Uvjeren sam da neće doći do nikakvih
udara, da neće doći do nikakvih izvan institucionalnih rješenja, da ćemo mi nakon
- 307 -
sljedećih izbora napraviti novi korak u Hrvatskoj koji će koristiti i našem okolišu,
susjednim zemljama, koristit će Europi i nama samima.
ONOGOŠT: Ono što je u ovom momentu možda najaktualnije u Hrvatskoj,
ali i van nje, jeste upravo završen slučaj Dinka Šakića. Kako ste Vi gledali na
suđenje?
- Slučaj Šakić je pobudio veliki interes u Hrvatskoj, ali kako ste i Vi rekli i
vani. Riječ je o zapovjedniku ustaškog logora, gdje su deseci i deseci tisuća ljudi
ubijeni samo zato što su bili različite vjere, zato što su bili različite nacionalnosti,
ubijalo se bez sudskog postupka, radilo se, jednostavno, o zločinu, i za taj se
zločin mora odgovarati. Dinko Šakić je bio zapovjednik toga logora, i osobno je
sudjelovao u ubistvima. Već javnost zna kako je ubijen Milo Bošković, liječnik,
kada je rekao da mu ponos ne dozvoljava da ga se vješa, i zamolio je da ga se
strijelja, a Dinko Šakić mu je i izašao u susret i ubio ga, a mnogi su povješani.
Taj slučaj je vezan za jednu banalnu stvar .- i oni su pogubljeni samo zato što je
netko pokušao bježati iz logora... Za takve stvari se mora odgovarati, jer se mora
znati da je zločin – zločin, i da se za njega mora odgovarati, bez obzira kada,
pravda mora biti dostižna. Ono što mene zabrinjava to je ono što se događalo iz-
van sudnice. U sudnici je primijenjen zakon, izrečena je maksimalna kazna i time
je Hrvatska pokazala da shvaća o čemu se ovdje radi. Dio olinjalih ustaša presudu
je dočekao sa protestima, neki su ljudi čak i fizički napadnuti dok su izlazili iz
sudnice. Ta slika šteti Hrvatskoj. Hrvatska se mora, definitivno, ograditi od bilo
kakvih profašističkih natruha jer se mora znati da Hrvatska nije mogla opstati kroz
NDH, ili za vrijeme II svjetskog rata, zato što je bila proizvod politike fašističke
Italije i Njemačke, koje su izgubile rat. Drugim riječima, da su svi Hrvati bili u
ustašama – i žene i djeca, i rođeni i oni koji umiru, II svjetski rat bi završio isto
onako kako je i završio. Drugi svjetski rat se ne da redizajnirati, zna se tko je
pobijeđen, tko je pobjednik. Zna se tko je činio zločine, i sa time treba jednom
za svagda završiti, tako da Hrvatskoj upravo odgovara individualizacija krivnje,
odnosno nestanak kolektivne krivnje. To važi i za nedavne ratove na našim pros-
torima. Svi moraju odgovarati za svoja nedjela, pa i Hrvati.
21. oktobar –1999.god.
- 308 -
MOJI TEKSTOVI
VESELI PREDSJEDNIK
Predsjednik Bulatović – naveden na tanak led
Sukob koji se desio u DPS-u je nešto izuzetno povoljno sa više aspekata. Kao prvo,
i najneupućeniji su sada shvatili da je predsjednik Crne Gore Momir Bulatović puki
izvršilac naredbi Slobodana Miloševića. Mora se priznati da su takav kurs dugo vremena
držali i Milo Đukanović i Svetozar Marović, ali su ipak uočili kuda on vodi. A vodi
pravo u ponor i beznađe, kao i svaki put koji vodi Milošević. Jer sa Slobom, Mirom
i Momirom nema neizvjesnosti. Izvjesna je samo propast. Momir se za Glavni odbor
specijalno pripremao kod tate i mame u Beogradu, napravivši scenario po kojem su
članovi Glavnog odbora bili obavezni da se izjašnjavaju zajedno za potpuno odvojene
stvari, samo da bi on dobio ono što je dobio. Međutim, već sada su se mnogim članovima
Glavnog odbora otvorile oči, iako u tom Glavnom odboru ima i dosta Momiru odanih
članova. Momir sada pokušava svoj nasukani brod spasavati lijepeći ga mineralnom vo-
dom. Koliko je to dobar lijepak – sam će osjetiti čim korakne u brod. Naročito je Momir
zadovoljan što je Vlada uslišila njegove želje za smjenama članova Vlade. Srećnog li
predsjednika.
Njegovu sreću upotpunio je naročito Sveto Marović. Ako je od Mila i očekivao
tako nešto, od Sveta nije. Međutim, nije računao da je Sveto i suviše mudar da bi svoju
karijeru i dalje vezivao za potpuno promašene i prevaziđene političke gubitke. Taj Sve-
tov udar, Momira više ne vraća na noge, a Sveto je dobio brojne simpatije.
Ukoliko se na Skupštini bude raspravljalo o povjerenju Vladi, ni tu Momir neće do-
biti ništa. Pored barem polovine poslanika DPS-a, kompletna opozicija će biti na strani
Vlade, iz prostog razloga što se niko normalan neće vezivati za Slobodana Miloševića.
I što sada da radi Momir? Kakav savjet dati predsjedniku koji se odrekao predstavl-
janja svoje zemlje u inostranstvu, koji duševno pati (naročito sada),koji je tužio Mihaila
Radojičića da ga je nazvao konjem.
Ponuditi mu da se i dalje bavi politikom je za njega veoma bolno. Zato je možda
najbolje preporučiti predsjedniku da se bavi karateom. Njegova žena Nada je istaknuti
karate radnik, a on se bez tutora ne snalazi. Po najnovijim anketama na pitanje: „Koga
bi glasali za predsjednika između Mila i Momira“ – njih 95% se izjasnilo za Mila a 5%
za Momira. Zato mu je najbolji potez – karate.
Veliki potresi se dešavaju i u Narodnoj stranci. Može se reći da sada postoje dvije
Narodne stranke- jedna Novaka Kilibarde, uz koga su Šoć, Drecun, Popović, Đurđevac,
i druga – Glavnog odbora sa Bojovićem na čelu. Vjerovatno će biti i dva kongresa. Ovih
dana slušamo i teške optužbe jednih protiv drugih. U tome prednjači Drecun, koji u stilu
starih komunista raspaljuje prave rafale optužbi. Dojučerašnje partijske kolege ovakvim
istupima govore dosta o sebi. Začuđuje da je gospodin Kilibarda tako nešto dozvolio u
svom taboru. Jer, takve prepiske i napadi štete i jednima i drugima. Imali su šansu da na
vanrednoj skupštini demokratski riješe ko ima većinu. Sada je, izgleda, za to kasno.
april 1997.
- 310 -
GLAVNI ODBOR DPS-a

Članovi Glavnog odbora DPS-a imaju pred sobom ne mnogo težak zadatak
– da podrže reformski kurs Vlade i prepuste da ona nastavi započeti posao
– bez ucjena, a samim tim i da prećutno pokažu Momiru Bulatoviću da se
njegov mandat bliži kraju. Svaka druga odluka i istrajavanje na kursu
koji je Bulatović namijenio Glavnom odboru je nerazumna i vodi cijepanju
Partije, vanrednim izborima, a možda i haosu, koji bi mogao biti izazvan
na ulicama Crne Gore
Telegrafski rečeno – vijest bi glasila: Glavni odbor DPS-a je dobio zada-

tak od Miloševića preko Bulatovića da od Mila napravi Radoja Kontića. A to
znači da bude puki izvršilac Glavnog odbora i da za svaku važniju odluku ide
na konsultacije kod G.O., te da ako G.O. odluči drugačije, to slijepo izvrši.
Za zadatak i ovlašćenje koje bi predsjednik Bulatović htio dati predsjedniku
Vlade – Milo Đukanović skoro da ne ispunjava nijedan uslov. Kao prvo, suviše
se razlikuje od Radoja Kontića, drugo – njegova popularnost kod građana
sa biračkim pravom mnogo prevazilazi popularnost Momira Bulatovića – i
svakim danom – sve manje grupe koja ga podržava. I to ne malo već mnogo.
Sve ankete pokazuju da su Milo i Sveto najzaslužniji za ubjedljivu pobjedu
DPS-a. Milo Đukanović u najnovijem sukobu pokazao je da neće svoje ljude
mijenjati samo zato što se to prohtjelo Slobodanu Miloševiću. Jer, Momiru
se odavno ništa ne može prohtjeti. On je od dolaska na vlast samo slijepo
izvršavao prohtjeve iz Beograda. Jednom se malo uskočoperio, ali je odmah
odustao iz straha koji je u njemu, izgleda, urođen. Pored toga, premijera bije
glas jakog, odlučnog i sposobnog čovjeka...
Prije zasijedanja republičkog parlamenta sastaće se ponovo G.O. DPS-
a, đe bi trebalo donijeti po Crnu Goru i sebe lično mudru odluku. Znaju oni
odlično da Milo neće prihvatiti ucjene i dobro znaju ko politički bolje stoji i ko
sigurno u svakom mogućem većem sukobu izlazi kao pobjednik. Zato članovi
G.O. pred sobom imaju ne mnogo težak zadatak – da podrže reformski kurs
Vlade i prepuste da Vlada nastavi započeti posao – bez ucjena, a samim tim
i prećutno pokažu Momiru Bulatoviću da se njegov mandat bliži kraju. Za
dobro Crne Gore. Svaka druga odluka i istrajavanje na kursu koji je Momir
Bulatović namijenio Glavnom odboru je nerazumna i vodi cijepanju partije,
vanrednim izborima, a možda i jednom haosu koji bi mogao biti izazvan na
ulicama Crne Gore. Vanredni izbori su za opoziciju najbolje rješenje, dok haos
jedino ludaci mogu priželjkivati, a kojih sigurno ima.
Kao jedan od aktivnih učesnika, često i jedan od organizatora narodnog
- 311 -
okupljanja, ili kako se to drugačije zove – mitinga – uvijek sam to smatrao
kao nužno zlo. Sve je bolje kada se problemi rješavaju kroz institucije nego
na ulici. Mitinge doživljavam kao upozorenja i prijetnje nosiocima najviših
državnih funkcija da preduzmu mjere da se ono što narod osjeća da ne valja
– mijenja, a ne da se svojim odlukama dalje doprinosi produbljivanju krize.
Najgora je stvar ako se na ulici mitingom ruši vlast. To ni za jednu državu
nije dobro. Zato, ukoliko članovi G.O. DPS-a žele haos u Crnoj Gori, oni
će podržati izbor Slobodana Miloševića za predsjednika Jugoslavije. U tom
slučaju, odgovornost za haos sami će snositi. A haos je u tom slučaju nemi-
novan.
ODNOSI U FEDERACIJI
Ono što G.O. nije saopštio javnosti su i bitna neslaganja oko funcki-
nisanja Jugoslavije. Jer dok Bulatovićevci zagovaraju Miloševićevsku Ju-
goslaviju, u kojoj će on biti više od Boga, postoji i drugo krilo koje zagovara
ravnopravnu i potpuno suverenu Crnu Goru u Federaciji – Crnu Goru koja
će odlučiti o sebi u Crnoj Gori i koja bi kao takva imala mnogo bolje odnose
sa Srbijom nego sada. Normalno, ukoliko su u Srbiji na vlasti nedemokrat-
ske snage, ili kao sada – profašističke, onda da se odmah i distancira od
njih. Na svaki način. Ukoliko to ne bi uradilo, državno rukovodstvo se ne
bi razlikovalo od sadašnjeg V.D. predsjednika, koga karakteriše patološki
strah od beogradskog gazde i analogno tome – potpuna vazalnost.
Jedno od veoma važnih pitanja je koliko narod podržava sve ovo što
se sada dešava u DPS-u? Čemu tolike zatvorene sjednice? Zašto rukovod-
stvo TV CG preuzima onako mračnu ulogu izvještavanja? Zašto DPS ne
reaguje na onako sramnu kampanju antisrpskih medija prema premijeru?
Pod antisrpskim medijima podrazumevaju se tzv. državni mediji, koji od
dolaska na vlast Miloševića vrše takvu funkciju i potpuno su antisrpski i an-
ticivilizacijski. Sva je sreća što je najzad njihov uticaj dosta minoran, kao
i onih budala koje pod imenom uglednih ljekara i intelektualaca poreklom
odavde služe vjerno propaloj srpskoj režimskoj politici. Oni su uvijek bili
anticrnogorci.
MEDIJI
Jedno od pitanja koje crnogorska vlast nije rješavala kako treba je i pitanje
crnogorskih medija. Taj prostor su uvijek htjeli monopolisati, shvatajući to kao
uslov za vječitu vladavinu. To se posebno odnosi na dodjeljivanje frekvencija
i sve one laži koje nam je povodom tog servirao ministar Gomilanović. Možda
je i dobro ovo što TV CG čini premijeru – da lakše uvidi šta znače mediji koji
- 312 -
nijesu u službi objektivnog informisanja građana. Zato što prije treba ne samo
dozvoliti već i pomoći razvoj nezavisnih medija kako štampanih, tako i ele-
ktronskih, a na čelu državnih medija postaviti profesionalce a ne sluge. U tom
slučaju svaki demokratski orijentisan čovjek imaće koristi. To je i jedna veoma
važna legitimacija prema svijetu. TV Crne Gore sada svojom uređivačkom
politikom nije ni crnogorska ni objektivna, a TV Nikšić od svog otvaranja vodi
anticrnogorsku politiku i tome treba da dođe kraj. Nedavna peticija novinara
TV Crne Gore o tome da TV preuzima pored Tanjugovih i servise drugih agen-
cija – govori jasno da novinari žele otvorenu i objektivnu televiziju.
Pred G.O. DPS-a više ne bi smijelo biti dilema. U onolikoj mjeri zat-
vorene sjednice samo donose političku štetu, a vrijeme je sazrelo za oproštaj
od podaničke politike koja je do skoro vođena.
maj 1997.
- 313 -
PREDSJEDNIČKI IZBORI
* Momirovo samokandidovanje i opasna podjela sjever-jug

* Pražnjenje stolica
Iako do predsjedničkih izbora ima oko pola godine, u vladajućoj partiji kam-
panja se uveliko odvija. Zasluge za to pripadaju Momiru Bulatoviću, koji je sada
predsjednik bez vlasti, uticaja i ugleda. Ako je nešto malo u ranijem periodu od
ovoga i imao, u poslednja dva mjeseca je i to izgubio. Preko svojih malobro-
jnih pristalica krenuo je da se maltene samokandiduje. Podršku je dobio u nekim
malim sredinama, a naročito veliku podršku je dobio od ginekološkog odjeljenja
iz Berana. On takođe pokušava da napravi podjelu sjever-jug, igrajući na veoma
opasnu kartu. Ukoliko nastavi sa takvom rizičnom igrom, nije isključeno i da
bude uhapšen – zbog pokušaja podrivanja države i ukupnog pravnog sistema. Pre-
thodno da po hitnom postupku bude razriješen.
Odgovor na Momirovo iznuđeno samokandidovanje je odmah stigao, tako da
su Milo i Sveto ekspresno ispredlagani iz većih i važnijih sredina izuzev Podgorice.
Momir sa sve manjom svitom očekuje da na Glavnom odboru dobije većinu za
svoju kandidaturu. Izgleda da se još jednom potvrđuje pravilo da političari u padu
gube kompas i vezu sa realnošću. Tako i Momir, svakodnevno se namještajući ko
će ga bolje prikovati za dno. Prvo državni tužilac Šušović, pa predsjednik Ustav-
nog suda Mitrić, pa ministri Rakočević, Vujanović, Drljević i tako dalje redom.
Simbolično je bilo otvaranje Crnogorskog pozorišta, sa one dvije prazne stolice
u prvom redu. Otvaranje pozorišta je izuzetno značajno i pamtićemo ga sigurno
dugo. Međutim, i govor ministra Rakočevića je bio odličan. Govor kakav i do-
likuje otvaranju hrama crnogorske kulture. Ovog puta od kulture je i krenulo.
Sada su na redu drugi da one dvije stolice isprazne.
Praznim stolicama iz prvog reda nacionalnog teatra pridružile su se još neke
prazne stolice u redovima iza. Iz TV Crne Gore prije svih. Možda je to čista sim-
bolika a možda i nije. Uglavnom prazne TV stolice su vjerovatno prepoznale da
su one sledeće za potpuno pražnjenje. Skoro. Na zahtjev gledalaca.
Opozicija se povodom predsjedničkih izbora još ne oglašava. To je i sasvim
očekivano jer još je rano. Biće veoma zanimljivo sa kojim će kandidatom izaći
Narodna sloga. Ako izađu sa jakim kandidatom, onda će taj kandidat vjerovatno
dobiti glasove onog krila koje podržava Momira Bulatovića, koji nema više prođu
kod DPS-a. Ukoliko bi cijela opozicija stala uz jednog kandidat,on bi mogao
dobiti veoma veliki broj glasova. Za dobitak izbora svakako ne, ali su možda
predsjednički izbori pravi trenutak da na političkoj sceni kao jak opozicionar
bude lansiran novi čovjek. U Crnoj Gori kandidata ima dosta, ali zbog samoljubi-
vosti opozicionih lidera ne mogu dobiti šansu. Čak i poslije izbornih neuspjeha
većine partija. Ono što je dobro i što ohrabruje je sastanak koji su imali Đukanović
- 314 -
i Marović sa liderima Narodne sloge Kilibardom i Perovićem. Za očekivati je da
su našli zajedničke interese oko odbrane Crne Gore od mraka koji nosi Milošević
i njegovo crnogorsko zamorče. Ukoliko uspiju u toj odbrani, a hoće – nakon toga
na potezu bi bili Đukanović i Marović – da prvo otvore i demokratizuju državnu
televiziju, a onda redom poprave sve ono što je DPS činilo nedemokratskom par-
tijom. Pred sobom imaju odličnu priliku, a iza sebe podršku demokratskog svijeta.
Ne bi je smjeli prokockati.
Predsjednički izbori u Srbiji će biti veoma zanimljivi. Kao prvo, da se vidi
da li će, i pored ustavnih ograničenja, Milošević ponovo biti kandidat. On je na-
vikao da krši Ustav, pa ni sada to ne bi bilo iznenađenje. Ukoliko bude kandidat,
posao za njega valjano obavljaju njegove oprobane sluge. Sluge koje on hapsi,
bije, baca na dno pa diže... Sve dok u opoziciji bitne uloge drže Šešelj i Vuk, on
će biti na vlasti. Srpska opozicija se mora Vuka što prije osloboditi ukoliko želi da
dobije izbore. On je višestruko štetan. Zagovarači odvajanja Crne Gore ističu da
je najbolje da u Srbiji bude predsjednik Šešelj. U tom slučaju odvajanje Crne Gore
je neminovno i potpuno izvjesno.
Još jedan veliki problem zaokuplja crnogorsku javnost. To je potpuno sro-
zan ugled sudstva. Za njegovo ozdravljenje potrebno je prvo smijeniti većinu
predsjednika sudova jer se radi o potpuno iskompromitovanim ličnostima kako
na poslovnom planu tako i u privatnom životu. A to nije nevažno za obavljanje
jednog, trebalo bi, veoma časnog posla. Zatim bi trebalo utvrditi odgovornost za
bruku koja se dešavala oko suđenja Novaku Kilibardi i Slavku Peroviću. Najmanje
što bi trebalo uraditi sa sudijama koje su režirale tu bruku je doživotno udaljava-
nje iz pravosuđa. Da bi se kod građana povratilo povjerenje u sudove – na potezu
su Parlament i Ministarstvo pravde. Najgore rješenje bi bilo da sadašnji predsjed-
nik Vrhovnog suda Ratko Vukotić nudi rješenja. To bi već bilo tragikomično.
jun 1997.
- 315 -
MILOŠEVIĆA U HAG
Umjesto da kao glavni i najveći krivac za rat, krvoproliće i zvjerstva koja su
činjena na prostorima bivše SFRJ odgovara pred domaćim ili međunarodnim su-
dom za ratne zločine, on je glavni kandidat za predsjednika ove nesrećne države.
Nesrećne, kada imamo takvog kandidata za predsjednika, a, na žalost, i sa šansom
da postane predsjednik. Istorijski gledano neće biti prvi put da na mjesto šefa države
dolaze bolesni, tj. patološki tipovi. Bilo je takvih primjera kroz istoriju, ali je raz-
vojem društva i uspostavljanjem demokratije, a samim tim i kontrole vlasti takva
mogućnost sada u svijetu svedena na mnogo manje šanse. Kod nas izgleda još ne.
Da se tako nešto ne desi kod nas, mogao je spriječiti Glavni odbor DPS-a
samo da je odbacio podršku kandidaturi Miloševića. Međutim, i onih četrdesetak
članova koji su bili protiv veliko je ohrabrenje ukoliko se sjetimo kakva je DPS
bila stranka prethodnih godina i koliko je vjerno služila zločinima Slobodana
Miloševića. To je skoro pola članova koji su protiv, a najvažnije je da su protiv sva
tri potpredsjednika (Milo, Sveto i Milica). Kako će DPS uskoro škartirati Momira,
to je i očevidno da Milošević više nikada za svoje ciljeve neće imati saučesnike u
DPS-u, a za takav kurs DPS će u crnogorskoj opoziciji (onoj koja vrijedi) i drugim
institucijama imati podršku u stvaranju fronta za odbranu od nazadne i gubitničke
politike Miloševića.
Ukoliko se napravi retrospektiva Miloševićeve vladavine, onda je jasno da
je on najviše nagrdio svoj narod i svoju državu. On je dokazao da je svima veći
prijatelj nego svom narodu. On i njegova politika odveli su svoj narod u rat koji
je izgubljen. Srbe je rastjerao sa svojih vjekovnih ognjišta i sada ih pretvorio u
izbjeglice i beskućnike. Zaboravio je i prebrojati dosadašnje žrtve, raseljene, ran-
jene... za očuvanje vlasti i ogromnog bogatstva, koje je stekao prevarom i lopovlu-
kom, spreman je opet krenuti u rat. Kako više to ne može u Sloveniji, Hrvatskoj,
a vjerovatno ni u Bosni, ostali su mu Crna Gora i Kosovo. On to teško može da
uradi bez svojih vjernih sluga – državnih medija u Srbiji, ogromnog broja poltro-
na, koji su se enormno obogatili uz njega, i te pozicije sada čuvaju, te u Crnoj Gori
– Momira Bulatovića i sve malobrojnije ekipe uz njega. Miloševiću je naročitu
podršku uvijek davao Šešelj, koji mu je bio stalna uzdanica i kao vjeran sluga
i kao pokazatelj narodu kakva bi budala mogla doći ako bi, ne daj bože, glasali
protiv njega.
U Crnoj Gori je talas otpora protiv Miloševića izuzetno ojačao i mogao bi
spriječiti njegov dolazak na mjesto predsjednika Jugoslavije. U Srbiji je takođe
sve više onih koji uviđaju gdje njegova politika vodi, a i već je dovela. Skoro
do potpunog ponora. A valjda će biti sve manje Vučelića, Kertesa, Sokolovića...
spremnih da galopiraju čim im gazda baci kost koju treba trkom da vrate, ližući
mu ruku na povratku. Njihova uloga je dobro plaćena, ali je nedostojna čak i malo
poštenog čovjeka.
- 316 -
Ova godina je po mnogo čemu prelomna. Ili će se napraviti korak nazad, koji
bi nas vodio pravo u ponor, ili korak naprijed, koji nam daje šansu da se borimo za
bolji život i priključak ka svijetu. Naprijed sa Miloševićem ne možemo, i vrijeme
je da ga otkačimo. DPS ima veliku, najveću šansu. Pomoć stiže sa svih strana,
čak i od onih od kojih je nijesu zaslužili. Kako bi nam bilo sa Miloševićem kao
predsjednikom dokaz je i hapšenje Biljane Plavšić u Beogradu. O krađi lokalnih
izbora da i ne govorimo.
Reformskom kursu u Crnoj Gori se pridružuju i oni kojima tu nema mjes-
ta. Ne zato što je tu mjesto privilegovanim nego što tu nema mjesta onima što
juče služiše jednog a danas drugog gospodara. Oni će nakon prve upotrebe biti i
potrošeni. Ako se ozbiljno misle reforme i sprovoditi.
OPOZICIJA-NEZAVISNI MEDIJI
Taman kada je opozicija u republičkom parlamentu počela opet veoma dobro

djelovati i kada se opet pojavila nada da će svoje poljuljane pozicije povratiti i
ojačati, predsjednik Liberalnog saveza je izrekao neke konstatacije koje zaslužuju
komentar. Njegove izjave da u Crnoj Gori nema više nezavisnih medija, već su
to sada Milovi mediji, te da su ti mediji dobijali pomoć na račun opozicije su
potpuno netačne. Gospodin Perović je i ranije pokazivao svoje viđenje neza-
visnih medija, tj. po njemu nezavisan medij je samo onaj koji služi Liberalnom
savezu ili njemu, što je po njemu još i poželjnije. Reformski kurs u Crnoj Gori,
koji nudi pored nužnih reformi i šansu za raskid s Miloševićem, normalno je da
bude podržan od strane i nezavisnih medija. Nijesu nezavisni mediji zbog toga
zaslužili da budu okarakterisani kao Milovi, jer ovo je, kroz reforme, borba za
demokratizaciju, za Crnu Goru... Gospodin Perović i opozicija su uvijek imali i
imaće u nezavisnim medijima veći prostor od vlasti za iznošenje svojih stavova
i kritika, a sve iz razloga što je i nezavisna štampa po svojoj prirodi opoziciona,
ali ne u smislu da bude servis opozicije. Što se tiče pomoći koju dobijaju neza-
visni mediji, mogu upoznati gospodina Perovića da je kod dodjeljivanja pomoći
glavni kriterijum – da medij nije u službi ni vlasti ni opozicije, jer to je i uslov da
bude nezavisan. Mediji su veoma značajni za političke faktore, a poslije ovih iz-
java jednog od čelnika opozicije razlike između gledanja na medije između vlasti
i opozicije skoro da nema. Bitno je imati medije pod svojom kontrolom. Zato
postaje čudno kada neko ko se u Crnoj Gori i van nje legitimiše kao demokrata
ima ovakav odnos prema medijima.
jul-avgust 1997. god.
- 317 -
RASTURANJE DRŽAVE
Svojim postupcima koji ne predstavljaju iznenađenje već potpuni kontinu-
itet, Milošević od sebe pravi rušitelja Jugoslavije, pa treba očekivati da on
nastavi u tom stilu. U tom poslu nesebično mu pomažu Bulatović i njegove
malobrojne pristalice
Od ranije se znalo da Miloševićevom režimu odgovara da provjereni sluga

Bulatović i dalje bude v.d. predsjednika Crne Gore. Da bude v.d. a da Milošević
bude taj koji će i dalje upravljati Crnom Gorom. Kada se desila kriza u DPS-u,
od koje Crna Gora ima i te kako koristi na polju demokratizacije, srpski režim
je odmah i svim sredstvima stao na stranu smijenjenog predsjednika DPS-a –
Bulatovića. Vrijeme je zatim pokazalo da je Bulatović političar u agoniji, koji se
posvađao sa svim državnim institucijama, na kraju sa samim sobom, loše teledir-
igovan iz Beograda.
Kada je Bulatovićev poraz postao vidljiv i iz aviona bilo je za očekivati da će
Miloševićev režim prihvatiti stanje na terenu i prilagoditi se situaciji. Međutim,
svakim danom iz Beograda stižu sve otrovnije strijele prema Crnoj Gori, tako
da se ulazi u period velike političke krize, koja može ići u dva pravca; ili da
Milošević najzad uvidi da više ne može kontrolisati situaciju u Crnoj Gori, ili
da provociranjem situacije i povećanjem tenzija produbi još više krizu. Ukoliko
Milošević prihvati činjenično stanje, onda je to najbolje rješenje. Međutim, tada
Milošević postaje Lilić, a takvog ga je teško zamisliti. Ukoliko pak nastavi dalje
provociranje, doći će do ekcesa, a moguće i sukoba. To bi po nekim shvatan-
jima bio uslov za uvođenje vanrednog stanja. Međutim, treba imati na umu da je
uvođenje vanrednog stanja u Crnoj Gori potpuno nemoguće, s obzirom kakav je
crnogorski narod. Međutim, sasvim je sigurno da bi taj pokušaj isprovocirao ras-
pad SRJ i brzopotezno odvajanje Crne Gore.
Od kada je donijeta odluka o predsjedničkim izborima u Crnoj Gori, stojim
na stanovištu da Bulatović neće učestvovati na njima.
Posljednji njegovi potezi idu u prilog moje pretpostavke. Štaviše, može se
očekivati da će Milošević pokrenuti mehanizam za smjenu Kontića i postavljan-
je Bulatovića na mjesto predsjednika Savezne Vlade. Time bi bio u situaciji da
bitku nastavi. To je samo jedan od načina koji nije nerealan. Samo što nosi veoma
štetne posljedice. Događaj u Republici Srpskoj ne idu na ruku Miloševiću, a i
Dejtonski sporazum koji je potpisao – takođe potkopava njegovu vlast. Uz to,
Kosovo, Sandžak, i Vojvodina su neriješeni problemi koji Miloševiću neće davati
miran san. Ukoliko se u Crnoj Gori situacija politički riješi i pobijedi Đukanović,
Milošević će imati problem manje -Crnu Goru, koja će se sama o sebe starati, tako
da Milošević više nikada neće na nju imati nikakvog uticaja. On to neće svojom
voljom prihvatiti, ali će ga realno stanje na to natjerati. Kada to prihvati, moraće
- 318 -
Momira Bulatovića smjestiti u fioku, zajedno sa Martićem, Jovićem, Ćosićem... i
ostalim vodonošama.
Najnovija lakrdrija oko Saveznog Ustavnog suda nimalo ne iznenađuje. Već
je opštepoznato da su svi savezni organi pod političkom palicom Miloševića, i tu
nikakve pravne činjenice, zakoni i propisi nemaju nikakvog značaja. Sve te od-
luke i rješenja imaju u sebi isključivo politički predznak. Ono što je važno jeste to
što takve političke odluke u Crnoj Gori neće imati nikakve pravne važnosti, kao
i to što su svi relevantni pravni stručnjaci dali svoje tumačenje političke odluke
Saveznog Ustavnog suda. Jedino će politička šteta takvog odnosa saveznog ustav-
nog suda biti velika. A to nije malo.
Svojim postupcima koji ne predstavljaju iznenađenje već potpuni kontinuitet,
Milošević od sebe pravi rušitelja Jugoslavije, pa treba očekivati da on nastavi u
tom stilu. U tom poslu nesebično mu pomažu Bulatović i njegove malobrojne
pristalice.
Neisticanje kandidata na predsjedničkim izborima od strane parlamentarne
opozicije je ipak iznenađenje. Bez obzira na to što bi šanse na uspjeh bile male,
ozbiljna opozicija treba da ima kandidata na predsjedničkim izborima. U pro-
tivnom, ona nije ozbiljna. Ukoliko se nijesu mogli usaglasiti oko zajedničkog kan-
didata, svaka stranka je trebalo da da svog kandidata. Oko zajedničkog se nikada
neće ni moći dogovoriti.
Već se sada nameće utisak da koalicija Narodna sloga odbrojava poslednje
dane. Do vanrednih parlamentarnih izbora nema mnogo vremena. Sasvim je sig-
urno da će biti koalicija, a za mnoge neupućene i iznenađujućih. Najbolje rješenje
bi bilo da sve stranke, uz, ovog puta, pošten izborni zakon, izađu na izbore sa-
mostalno. Tako bi svi znali koliko su moćni, a zatim na raspolaganju ostaje prav-
ljenje koalicija u Parlamentu, koje će valjda biti i neminovne za koaliciono vršenje
vlasti.
Jedno od prijatnih iznenađenja u ovoj krizi je TVCG. Dugo je to bila partijska
televizija, koja je građane više dezinformisala nego informisala. Sada je to posve
drugačija kuća, koja je otvorila prostor i za opoziciju, što ranije nije bio slučaj.
Korišćenje agencijskog servisa Montene-fax, Bete, Foneta... takođe je odličan
potez. Glavni urednik Đurković je zaslužio pohvale. To što je grupacija Momira
Bulatovića stavljena pomalo u neravnopravan položaj nije iznenađujuće – zbog
njenog djelovanja protiv interesa Crne Gore i njenih građana.
Nadajmo se da će TV u ovom stilu nastaviti, tj. da to neće biti samo na kratko.
Bitno je da se građani informišu objektivno i profesionalno, a da se uticaj vladajuće
politike svede na minimum.
- 319 -
U PAMET SE BRAĆO CRNOGORCI!

Svaki glas za Bulatovića je glas protiv Crne Gore, protiv šanse za bolji život i
priključenje svijetu
Poznato je da kurve najviše pričaju o poštenju, a isto tako i o istini oni kojima
je ona strana. Još nekoliko dana aktuelni predsjednik Crne Gore Momir Bulatović
za slogan izabra riječ ISTINA, tj. nešto sa čime se odavno posvađao. Brojni su
primjeri njegove svađe sa istinom. Treba se sjetiti samo Prevlake pa bi i to bilo
dovoljno, a dugačak je spisak svih njegovih laža i paralaža. Daleko bi mu bolje
pristajala riječ OBMANA. To je prava riječ za njegovo ukupno političko djelovan-
je od kada ga je u političku orbitu izbacio njegov politički otac sa Dedinja.
Koliko je Bulatović izgubio kompas pokazuje i njegov predizborni spot na
kojem je u svojoj sjenci postavio istorijske velikane Crne Gore. Reagovanje po-
rodica na takav skandal je potpuno opravdano. Komedija je upotpunjena time što
se baš Bulatović koji je otvoreni neprijatelj i rušitelj Crne Gore poštapa crnogor-
skim velikanima, stavljajući sebe u istu ravan ili čak veću i od Njegoša, Kiša,
Ljuba Čupića... Zahvaljujući obmani pomognutoj od strane Miloševića uspio je
da prevari jedan ne mali broj građana koji ga sada podržava, igrajući na kartu
mučenika koga treba žaliti. GREOTE – riječ je koju mnogi za njega koriste.
Predsjednički izbori su, u stvari, u najvećoj mjeri borba Mila Đukanovića
i Sloba Miloševića oličenog u njegovoj sjenci zvanoj Momir. Ostali kandidati
nemaju skoro nikakve šanse, tako da će teško svi zajedno skupiti 10% glasova.
Šteta je što opozicija nije dala kandidata jer bi izbori bili mnogo zanimljiviji. Ova-
ko vrijeme u kampanji zauzimaju neke potpuno minorne nacionalističke stranke.
Što se tiče odnosa snaga Milo – Momir, i tu je sve jasno. Sve što je misleće u
Crnoj Gori ukapiralo je da treba da glasa za Mila. Momir je izgubio na svakom
planu. Kampanja mu je više nego smiješna, a njegova priča o jugoslovenstvu,
separatizmu i kriminalu drži vodu koliko i bure bez dna. Na tu priču se upecala
samo ona masa koja se na svaku udicu peca. To je u Crnoj Gori sve manja popu-
lacija, a to će i izbori pokazati.
Sporazum između DPS-a i opozicije je nešto što najviše ohrabruje. Kao
posljedica sporazuma, opozicija na predstojećim izborima skoro apsolutno
podržava Mila Đukanovića, što je potpuno logično kada se uzme u obzir da nijesu
istakli svoga kandidata. To je značajan iskorak u odnosima između vlasti i opo-
zicije, i to u budućnosti treba da bude opoziciji izuzetno cijenjeno. Ona je time
pokazala da su joj Crna Gora i njeni interesi ispred borbe za vlast. Time je, u
stari, već i počela svoju kampanju koja treba da na političkoj sceni Crne Gore
donese potpuno novu sliku. Kao prvo, da niko ne dobije apsolutnu vlast, a zatim
da stranke koje su ekspoziture strankama iz Srbije potpuno iščeznu sa političke
scene. Uz novog predsjednika Crne Gore to će biti politički faktor koji će biti
- 320 -
brana da se sa Crnom Gorom radi ono što je rađeno za vrijeme Miloševićeve
vladavine Crnom Gorom. Momira Bulatovića treba nakon 5. oktobra što prije
zaboraviti. Mnogo je lošeg uradio, a sijaset je toga i Crna Gora je to dobro platila.
I vrijeme je da se stavi tačka na to. On će nakon izbora biti politički mrtav, a oni
koji su ga podržali – brzo će uvidjeti koliko su lakomisleno nasjeli na obmanu
„poštenog“ Bulatovića.
U Crnoj Gori vlast i opozicija moraju, kao što to sada i rade, sarađivati kada su
vitalni interesi Crne Gore u pitanju. A vitalni interes je trenutno da naprave jedan
front u odbrani Crne Gore od nesreće zvane Milošević, koji će uskoro usrećiti
Srbiju, slično kao što je usrećio Bosnu, Krajinu, Slavoniju.
Jedinstven DPS je po mnogo čemu bio vještačka tvorevina, i sve ovo što
proističe iz njihovog sukoba je bilo donekle i očekivano. Jedino nije bilo za
očekivati da će Crnu Goru nakon 7 godina vlast dovesti u situaciju da bira između
opstanka ili samouništenja. Treba očekivati da su oni koji žele da Crna Gora ne
postoji u manjini.
Ovo u Crnoj Gori nije samo politička borba između Mila i Momira, odnosno
Sloba. Ovo je dosta dublje – ovo je izbor između opstanka Crne Gore i nje-
nog potpunog gušenja i iščeznuća. Zato je sada trenutak kada Momira Bulatovića
treba potpuno politički poraziti, i svaki glas za njega je glas protiv Crne Gore i
šanse za bolji život i priključenje svijetu. Kako na Milovoj promociji doajen našeg
glumišta Ljuba Tadić citira: „U pamet se, braćo Crnogorci“.
oktobar 1997.
- 321 -
PREDSJEDNIČKI IZBORI KAO POVOD
IZAZIVANJE
GRAĐANSKOG RATA
Milošević priželjkuje rat u Crnoj Gori, otvoreno ga podstrekavajući, uz pomoć
srpskih državnih medija i namjesnika iz Podgorice
Da je Slobodan Milošević spreman radi očuvanja vlasti učiniti mnogo štete

poznato je kroz mnogobrojne primjere, ali da će pokušavati da izazove građanski
rat u Crnoj Gori, ipak, većina građana nije očekivala. Nakon sve one pomoći
koju je u toku predizborne kampanje upućivao svom kandidatu, što direktno, što
indirektno, preko državnih medija u Srbiji, Milošević se odlučio i na najopasniji
korak – destabilizaciju Crne Gore pokušajem izazivanja oružanih sukoba u njoj.
Opasnosti koje proizvode takvi potezi su ogromne. Sama nacionalna podjela koju
pokušava lansirati njegov štićenik, prebrojavajući glasove na taj način, podsjeća
na vrijeme neposredno prije rata u Bosni. Međutim, pouke su valjda izvučene.
Sve veći broj glasača koji je na izborima glasao za Miloševićevog kandidata već
se kaje nakon postizbornih dešavanja, uvidjevši kakav je bolesnik bio kandidat za
predsjednika.
Da se kojim slučajem već nije desio rat u Bosni i Hrvatskoj, jasno je sada svi-
ma da bi se isto i ovdje odigralo. Međutim, međunarodna zajednica je ta koja neće
dozvoliti nešto slično, a za Crnu Goru je veoma značajno što nakon dosta vremena
najzad dobija svoga predsjednika. Predsjednika koji neće biti Miloševićev sluga i
koji neće biti samo figura u njegovim rukama, što je njegov prethodnik bio čitavo
vrijeme otkad je ušao u politiku. Velika je šteta što je ikada i ušao, ali i što je ikada
iz Zadra i doselio u Crnu Goru. Uskoro će jednako biti dobrodošao u Crnu Goru
kao što je i u Zadar.
Posljednji izbori su napravili i podjelu na emancipovanu Crnu Goru i onu
koja to nije. Izraziti predstavnici ove druge su se pojavili odmah nakon izbora sa
balvanima na ulicama i pokazali svoje pravo lice. Primitivno, glupo, ružno... U
gro planu svog djelovanja izbacili su nacionalizam, mržnju i laž. Oni su relikt
prošlosti i sreća je da će ih svakim danom biti sve manje. Zasluge što su oni u
manjini – najviše pripadaju Liberalnom savezu, koji je sve ove teške godine, koje
su sada iza nas, najviše učinio na emancipaciji građana i usađivanja u njih vjere
u same sebe. Da toga nije bilo, teško da bi danas u Crnoj Gori mogla pobijediti
demokratska opcija.
Svi koji se nalaze u taboru Miloševića i koji su za taj tabor glasali – moraju
što prije uvidjeti svoju zabludu, jer što prije to učine, biće bolje i po njih i po nas
koji to već odavno znamo. Prema njima nema uopšte razloga da se primjenjuje
bilo kakav revanšizam i represija. Ali oni koji ih obmanjuju, uvlačeći ih u veoma
opasne igre, i te kako moraju da odgovaraju za svoja nedjela prema građanima
- 322 -
Crne Gore. Još su na vrijeme Predrag Bulatović, Žižić, Knežević, Labudović.. da
svoj obraz sačuvaju time što će se ograditi od djelovanja Miloševića i njegova dva
namjesnika i poslužitelja (Pavla i onog glavnog, koji ne zaslužuje ni ime da mu se
spomene). Za njih dvojicu je kasno jer im vrijeme koje dolazi neće biti naklonjeno.
Najbolje im je da odu iz Crne Gore i da se nikad više ne vrate. Suviše su joj štete
nanijeli. Pavle će vjerovatno u Hag, a ni ovom drugom nije sigurno da mu se ne
pridruži.
Nakon završenih izbora mora se konstatovati da su birački spiskovi i dalje
veoma loše sređeni. Do parlamentarnih izbora moraju se potpuno srediti i to os-
taje kao jedan od glavnih zadataka međustranačke radne grupe. Izborne komisije
takođe treba promijeniti. U njima moraju biti stručni ljudi koji makar javno ne
smiju da se deklarišu i da otvoreno navijaju. Na ovim izborima imali smo prilike
da vidimo Republičku izbornu komisiju u jednom drugom svijetlu. Ne mnogo
časnom i profesionalnom, ali je ipak, na kraju, većina (6 prema 3) odlučila da
proglasi narodnu volju. Indikativan je takođe primjer nikšićke izborne komisije,
koja je takođe bila navijački nastrojena, a naročito njen predsjednik, koji je ujedno
i predsjednik nikšićkog suda, na žalost. To je isti onaj koji je crnogorsko pravosuđe
srozavao na najniži nivo kada je sudio Kilibardi.
Nakon završenih izbora i čestitki koje novom predsjedniku stižu sa svih stra-
na, otrovne strijele stižu samo iz Srbije. Nijedna iz Hrvatske, Bosne, Albanije,
Italije... Samo iz Srbije. Jedino iz nje i žele da biraju naš put, naše rukovodstvo i da
o nama odlučuju. Valjda im je to ostalo od prethodnika – Karađorđevića, Pašića...
Milo Đukanović je prepreka i kraj takvom odnosu. Neće više prolaziti teza o Crnoj
Gori koju hrani Srbija. Crna Gora ide krupnim koracima ka razvijenoj Evropi u
pogledu razvoja demokratije a uskoro i ekonomije. Kao takva, Srbiji će više biti od
koristi nego da slijedi Miloševićevu pogubnu, anticivilizacijsku politiku i slijepi
put. Srbija ima svoju šansu već u decembru, kada su zakazani predsjednički izbori.
Za Srbiju bi najbolje bilo da izabere Milana Panića, ali će vjerovatno tu strategiju
srušiti Vuk Drašković. Ukoliko se to ne desi, već Panić postane predsjednik, onda
bi on, uz sigurnu pomoć Đukanovića, od Miloševića napravio Lilića.
Građani Srbije koji su demokratski orijentisani proslavili su i pozdravili pob-
jedu Đukanovića. Oni u njemu vide šansu da im pomogne da se oslobode zla i
najvećeg neprijatelja srpskog naroda u njegovoj istoriji.
Nakon svih dešavanja mogla bi se izvući pouka za budućnost kako bi se pre-
duprijedile neke slične nesreće. Naime, svi kandidati za predsjednika bi trebalo
da budu podvrgnuti pregledu jedne stručne komisije koja bi im davala uvjerenja o
tome da li su normalni ili ne, te da li u bližoj porodici imaju možda, kao Milošević,
sve same samoubice. Takvi bi bili odmah diskvalifikovani a građani pošteđeni
nevolja. Takav pregled ne bi mogli pozitivno proći ni neki predsjednički kandidati
sa posljednjih izbora u Crnoj Gori.
novembar 1997.
- 323 -
PROVOKACIJE
- Turistička sezona
- Kosovo i crnogorski regruti
- O reformama
Turistička sezona je krenula bolje nego što se očekivalo i pored problema

koje Crnoj Gori nameće Srbija. Događaji na Kosovu su onemogućili turiste iz
Makedonije da ljetuju u Crnoj Gori. Neukidanje viza strancima je takođe uman-
jilo dolazak stranih gostiju iako će broj stranaca u odnosu na prošlu godinu biti
znatno veći. U Herceg Novom veliki je problem nedostatak vode i taj problem
takođe se inspiriše iz Beograda. Samo na primjeru turizma koji treba biti glavna
razvojna djelatnost Crne Gore vidi se koliko Srbija tj. njeni politički faktori ne
žele Crnoj Gori nikakvo dobro.
Intenziviranje aktivnosti crnogorske diplomatije na pravednom rješenju prob-
lema Prevlake, otvaranju graničnog prelaza na Debelom brijegu i uspostavljanju
prijateljskih odnosa sa Hrvatskom nastoji se na svaki način zaustaviti.
Taj zadatak se pokušava ostvariti preko Savezne Vlade i izvjesnog Kneževića
koji na relaciji Zagreb – Beograd rovari protiv Crne Gore. Na Kosovu otpočinje
sve više rat. Svakim danom sve je više žrtava kao i prognanih, iseljenih. Crnogor-
ski mladići koji se nalaze na odsluženju vojnog roka angažovani su u vojnim
akcijama i otpočeo je njihov dovoz u limenim sanducima. Crnogorsko državno
rukovodstvo se zadovoljava usvajanjem skupštinske deklaracije i zaključaka od
kojih nema nikakve vajde umjesto da odmah sve crnogorske vojnike pozove da se
odmah vrate u Crnu Goru. Ne bi oni tim potezom rušili Jugoslaviju jer je ona vol-
jom Miloševića, Šešelja, Draškovića, Bulatovića – odavno srušena. Samo bi legal-
izovali faktičko stanje. Koalicija – DA ŽIVIMO BOLJE – MILO ĐUKANOVIĆ
koja je na izborima odnijela apsolutnu većinu već sada vuče neke loše poteze. Ti
potezi se pretežno vuku iz DPS-a. Trebaće izgleda dosta vremena da ta stranka
iskorijeni navike jedinstvenog DPS-a. Ostataka takvog ponašanja ima dosta pa
bi DPS-u bilo najbolje da na važnim mjestima bude najmanje članova DPS-a i
da što više takvih mjesta ustupe SDP-u i Narodnoj stranci. Naročito SDP-u kao
i da uključe u politički i privredni život stručnjake koji nijesu članovi političkih
partija.
Evidentno je da DPS kadrovski veoma loše stoji. To najbolje pokazuje i
primjer Nikšića gdje se dugo i dugo vijećalo i natezalo oko izbora novog predsjed-
nika. Oni koji bi znali to da rade većinom neće da prihvate. Neće iz razloga što je
u Nikšiću vođena pod okriljem jedinstvenog DPS-a ne samo politika koja Nikšić
uništava i vraća na nivo selundre već i kadrovski izuzetno loša politika. Tako
većina direktora u Nikšiću ne bi znali ni kokoške čuvati, a kamoli biti uspješan
privrednik. Takvi „kadrovi“ su stvorili svoj klan i zadatak reformista je da taj
klan razbiju. Dobro je da je za predsjednika izabran dr Miško Drljević, izuzetan i
- 324 -
čovjek i ljekar, kojem obavezno treba dati šira ovlašćenja i eliminisati naviku da
mu Komitet DPS-a bilo šta diriguje.
Za očekivati je da reforma prvo zahvati sudstvo. Da se kao prvo iz sudstva
pomaknu oni koji su se dobro obogatili lažirajući mnoga suđenja. Zatim da odu
neznalice kakvih je dosta u pravosuđu i naročito je važno da odu političke sluge.
Na taj način stvorio bi se prvi uslov za stvaranje nezavisnog sudstva. Nova cr-
nogorska vlast mora se sjetiti kakva su sve politička suđenja organizovana do juče
u Crnoj Gori. Neki nosioci zloupotreba u pravosuđu su političkom aktivnošću u
poslednje vrijeme pokrili svoje greške. Za nagradu treba ih odmah penzionisati.
I Šušovića i Vukotića i Mitrića. Za mnoge od nosilaca zloupotreba bi u svakoj
pravnoj državi bio pokrenut postupak utvrđivanja odgovornosti. Ovo se naročito
odnosi na predsjednika nikšićkog suda Perunovića za kojeg mnoge sudije iznose
masu optužbi. Najave da će se uskoro raspisati opšti reizbor sudija je potpun
promašaj. Na taj bi se način izjednačile poštene i stručne sudije sa nosiocima
zloupotreba i neznanja. Zato treba imenom i prezimenom reći ko zbog svojih
grešaka ne može biti više sudija. Tropske vrućine koje vladaju mogu imati veoma
pozitivno dejstvo na mozak. Ukoliko dođe do tačke ključanja mozak bi mogao
donijeti najzad i pravu odluku – U SE I U SVOJE KLJUSE.
Kako je kljuse otperjalo za Beograd onda ostaje – U SE. Na zdravlje!
jul 1998.
- 325 -
BOLJI ŽIVOT KASNI
Cijene rastu – penzije manje i neredovne
Potčinjen položaj Crne Gore u federaciji
Pobjednička koalicija DA ŽIVIMO BOLJE – MILO ĐUKANOVIĆ, za sada,

ne ispunjava data obećanja, a naročito ne ono najvažnije – o boljem životu. Istina
je da je još kratko vrijeme za neke značajnije pomake, kao i problemi u okruženju
(Kosovo i ogroman broj izbjeglica koji je utočište našao u Crnoj Gori) razlozi su
koji otežavaju ispunjavanje obećanja. Uz to se može još dodati djelovanje nel-
egitimnog Bulatovića, koji čini sve da se osveti Crnoj Gori. Međutim, mora se
reći da koalicija nije smjela donijeti odluku o enormnom povećanju cijena tel-
efonskih usluga u trenutku kada se penzije smanjuju i neredovno isplaćuju, kada
i većina zaposlenog stanovništva prima lične dohotke sa velikim zakašnjenjima
i dosta smanjene. Umjesto da Vlada ove probleme rješava, ona ih ovakvim pot-
ezom samo komplikuje.
Iako je stav nove Vlade u najvećoj mjeri stvar mandatarovog izbora i dogov-
ora članova koalicije, ipak nije teško zapaziti da je teško naći razlog ili kriterijum
na osnovu kojeg su se u Vladi našli ministar vjera Slobodan Tomović i ministar
kulture Budimir Dubak. Ta veoma važna mjesta u Vladi treba da pokrivaju kompt-
entnije ličnosti. Takođe, ponovo postavljanje Miomira Mugoše za ministra zdrav-
lja nije nimalo naišlo na odobravanje u zdravstvenoj struci. Vlada Crne Gore pred
sobom mora stalno imati zadatak koji je preuzela, a koji za sada ne ispunjava.
Uspravljanje Crne Gore ne samo da nije vidljivo već je sve vidljiviji njen
potčinjen položaj. Nije i ne može biti nikakav problem ako se predsjednik Crne
Gore sastaje sa Miloševićem. Nije problem ni koliko se puta oni sastaju, ni
ko prisustvuje tim sastancima. Problem predstavlja ako se oni i dalje sastaju, a
Milošević ne poštuje volju iskazanu na crnogorskim izborima, već i dalje drži onu
prikazu za predsjednika tzv. savezne vlade. Pored toga, uvlači Crnu Goru u sukob
na Kosovu, onemogućava rješenje problema Prevlake i otvaranje granice prema
Hrvatskoj, i još mnogo, mnogo toga. Vrijeme je odavno sazrelo da predsjednik
Đukanović podnese Miloševiću minimum zahtjeva koje ovaj mora ispuniti da bi
njihovo sastajanje dolazilo u obzir. U protivnom, od uspravljanja Crne Gore i
njenog ravnopravnog odnosa nema govora.
Pobjeda košarkaša na svjetskom prvenstvu je zaista veliki i zaslužen usp-
jeh, vrijedan svake hvale i poštovanja. Međutim, ni ovom prilikom nije izostalo
nipodaštavanje Crne Gore, počevši od skandiranja na utakmicama – Srbija, Sr-
bija... pa do govora i izjava predstavnika političkog života Srbije i navodne Jugo-
slavije. Srećom, u takav ambijent košarkaši se nijesu uklopili.
septembar 1998.
- 326 -
UZGRED REČENO
JUGO-PAPAZJANIJA
SRJ i služenje medijima
TV Crne Gore – partijski servis
SRJ sve više liči na papazjaniju. Milošević i njegova dvorska luda Šešelj
dokrajčuju Srbiju. Kosovo su već skoro sasvim izgubili i sada maltretiraju univer-
zitet i medije. Sve što misli – treba uništiti i stvoriti Srbiju bez mozga, poslušnu i
na koljenima – deviza je dvojca spremnog na sve zbog vlasti. Suđenje medijima,
najprije srpskim a onda i crnogorskim, pokazuju da je Srbija i njen režim spreman
na sve. Izopštenje od svijeta je samo mali dio od arsenala koji su spremni upotrijebiti
protiv „svog“ naroda. Suđenje Monitoru će vjerovatno ući u anale svjetske gluposti.
Povodom ovih i sličnih suđenja crnogorsko rukovodstvo se drži sasvim okej, za
razliku od držanja koje ga je karakterisalo kada se sudilo novinarima i novinama u
Crnoj Gori a sve u njihovoj režiji. Da li su se naučili na svojim glupostima i najzad
politički sazreli ili im sada ovakav kurs politički odgovara – ostaje da se vidi.
Uglavnom, manje-više sve odluke koje donosi crnogorsko rukovodstvo, tj. Vla-
da, donose se na guranje, mahom od strane SDP-a i Narodne stranke. Tako DPS i
dalje korača i radi usporeno, ili je to možda politička strategija.
Crna Gora je dobila mitropolita, tj. crnogorska crkva. U vezi sa ovim događajem,
Televizija Crne Gore je potpuno pala na ispitu. Nije od nje očekivano da se svr-
stava, već da objektivno da informaciju. Međutim, TV je bila servis Rista Radovića
i Slobodana Tomovića, a sve je urađeno po nalogu Svetozara Marovića, više puta
dokazanog anticrnogorca. Kada je za glavnog urednika TV došao Velibor Čović,
zasigurno profesionalac koji zna svoj posao, svi smo očekivali da TV neće više biti
servis vladajuće garniture. Međutim, Čović je sada samo serviser vlasti. Bilo je
očekivati da će Čović zbog nemogućnosti da profesionalno radi dati odmah ostavku
i zadržati svoj visok rejting koji je imao među kolegama. Međutim, on je taj re-
jting olako izgubio. Zaista i nije čudo da najbolji novinari Televizije sjede kući,
dok neke početnice vode TV Dnevnik i potpisuju ga kao urednici umjesto Čovića,
tj. Marovića. A i nije samo Čović usamljen. Ima još urednika koji su kao kadar iz
nezavisnih medija prešli za urednike u državnim glasilima i koji sada možda čak i
revnosnije služe režimu nego što su radili njihovi prethodnici. Neki su se na pitanju
crnogorske crkve već i dobro istrenirali.
Institut poslaničkih pitanja koji sada važi u republičkom parlamentu je prava
stvar. Veoma brzo nam otkriva šta sve radi vlast, a i oni koji vrše vlast preko Savezne
vlade (SNP), tako da jedni druge veoma efektno legitimišu za mnoge zloupotrebe. I
tako vrijeme prolazi, a SRJ ne funkcioniše, niti će. Jedan me prijatelj skoro pitao kada
će Crna Gora da se odvoji od Srbije, a ja sam mu odgovorio da je to već urađeno,
samo što još nije sazrelo vrijeme da se objavi, il’ to možda ja snim.
novembar 1998. god.
- 327 -
KRIZA NA KOSOVU
U IŠČEKIVANJU M I R A
Da li će Milošević konačno platiti cijenu svoje vladavine
Vijest o podizanju optužnice protiv Slobodana Miloševića zbog ratnih zločina je

zasigurno vijest mjeseca. Da li će do tog procesa ikada doći, te da li takva optužnica kasni
koju godinu – nije teško odgovoriti. Haški sud je to morao mnogo ranije da uradi i poštedi
bivšu SFRJ svih ratnih razaranja i mnogih zločina. Cijena njegove vladavine se ne može
još u potpunosti izmjeriti jer joj nije došao kraj, iako ovog puta izgleda da se zaista i bliži.
Međutim, Miloševićevo pojavljivanje pred Haškim sudom nije realno jer će on svakako
to izbjeći odabirajući sam način.
Crna Gora trpi i dalje djelovanje vojske, tj. komandnog kadra. Starješine vojske iz-
gleda da još ne uviđaju da su na brodu koji tone, i ukoliko se ne distanciraju od Miloševića
prekidom izvršenja njegovih naredbi, slična sudbina će i njih zadesiti. Ovo se prije svega
odnosi na admirala Zeca i generala Obradovića. Admiral Zec je još u predsjedničkim
izborima politički agitovao za Bulatovića; iako mjesto na kojem se nalazi ne bi trebalo
da dozvoljava takve aktivnosti. Komanda vojske iz dana u dan nastavlja provociranje su-
koba u Crnoj Gori, iako je evidentno da se na stranu takve vojske većina rezervista neće
svrstati, već će zajedno sa policijom i građanima braniti svoju domovinu Crnu Goru.
Sa velikim iščekivanjem se očekuje završetak NATO akcije. Iz mnogih izvora znamo
da je mir na dohvatu ruke. Ruska diplomatija kroz aktivnosti Černomirdina za sada ne us-
pijeva da donese mir, iako je on, po mnogim ocjenama, veoma blizu. Bilo bi dobro da do
mira dođe što prije, iako je na Miloševiću veoma teška odluka, po njega svakako i najteža,
jer treba da potpiše ne samo vojnu kapitulaciju, koja je bila očekivana, već će to značiti i
svoju političku kapitulaciju koja za sobom nosi i onu drugu, ukoliko ne želi u Hag.
Izvori iz Miloševićevog vrha kažu da tzv. predsjednik Savezne vlade Bulatović već
desetak dana ne može da dobije prijem kod Miloševića i da je samim tim već maltene
smijenjen. Čak se govori i o njegovoj smjeni u stranci, te se kao naslednici pominju
Predrag Bulatović, Branko Kostić ili Danilo Vuksanović. Momira Bulatovića je nakratko
očaralo Dedinje te se silno zaletio ka Beogradu, a vratiće se, izgleda, vozom u koji se u
međuvremenu od njegovog odlaska presijeda na nekoliko pravaca. Potpredsjednik Vlade
g-din Kilibarda s pravom je prozvao Akademiju i Univerzitet zbog ćutnje, samo je trebao
da ih prozove za dugotrajnu ćutnju koja naročito karakteriše Akademiju i njenog pred-
sjednika Vukotića.
CANU je odavno mali SANU, pa se sa nestrpljenjem očekuje organizovanje Dukl-
janske akademije kako bi Crna Gora dobila svoju akademiju nauka i umjetnosti.
Nego kada se sve ovo završi, neki će morati da odu sa političke scene. Među njima
će svakako biti i još jedan prevaziđeni političar – Svetozar Marović, predsjednik Parla-
menta, koji je dugo vremena zapržavao svaku čorbu pa to i sad radi. Parlament je nakon
jedne mudre rezolucije opet postao cirkuska šatra.
jun 1999. god.
- 328 -
POŠTOVANI ČITAOCI
Stigosmo do jubilarnog 100-tog broja. Za dnevnu novinu to i nije neki jubilej
jer stigne veoma brzo ali za periodičnu ipak jeste. Mi smo evo zajedno sa Vama
uspjeli doći do jubileja pa će sada ići sve brže i bolje.
Kada smo počinjali bilo je zlo vrijeme. Raspad Jugoslavije, zatim ratni pokliči,
sramni i podanički odnos crnogorskog državnog rukovodstva prema Miloševiću i
saučesništvo u osvajačkim ratovima u Hrvatskoj i Bosni... Zajedno sa vama ustali
smo protiv takve politike. Sve ove godine afirmisali smo Crnu Goru kao otvoreno
društvo kojem treba uvesti demokratske principe i povezati ga sa razvijenim svi-
jetom. Srećom desio se i rascjep u tada jedinstvenom DPS-u tako da se otvorio
prostor za politiku koja Crnu Goru vodi putem razvoja, a pravi otklon od politike
koja vodi u propast. Nažalost u Crnoj Gori nije mali broj onih koji podržavaju
politiku negatorstva Crne Gore i koji svaki razvoj i napredak vide kao izdajstvo
i kolaboraciju. Njihovom edukacijom moramo se svi baviti u narednom periodu
kako bi u sledećem vijeku Crna Gora bila razvijena i bogata država. Suverena i
samostalna ali u vezi sa svima sa kojima ima koristi da bude. Do novog broja.
Srećno!
avgust 1999.
- 329 -
POLITIKA KAO MANIPULACIJA
LICEMJERJE DPS-a
Sa kim to razgovara DPS/Marović – SNP-ovac u redovima DPS-a
DPS evidentno ne doživljava koaliciju „Da živimo bolje“ drugačije nego kao
da ne postoji. Sami vrše vlast, sami o svemu odlučuju, a SDP i Narodna stranka
na to pristaju.
Voditi razgovore o budućnosti SR Jugoslavije, bez koalicionih partnera,
licemjerno je, a još i više nego licemjerno je o tome razgovarati sa strankama
koje su i sami označili kao rasturače i rušitelje Jugoslavije. Jedinstveni DPS je
bio jedna retrogradna partija i mnogi su bili nerealni optimisti koji su očekivali
da će nakon podjele jedinstvenog DPS-a na dvije stranke ovaj dio, nazovimo ga
reformski, biti demokratski i da će politički sazreti izvukavši pouke iz promašene
politike koju su vodili. Međutim, u redovima DPS-a i to na raznim mjestima su
mnogi koji se ne razlikuju od pripadnika partije dojučerašnjih drugova iz SNP-a
Njihov predvodnik je Svetozar Marović,koji je prije nekoliko dana sa delegacijom
odslušao u stavu mirno čas prekora od strane Mire Marković, idejnog vođe srp-
skog režima, koji ovu zemlju u crno zavi.
Od Marovića se drugo i ne može očekivati, ali od predsjednika Đukanovića
može i mora. Na njemu je da prekine ovu diletantsku politiku svoje stranke i
obustavi pregovore sa SNP-om, JUL-om i radikalima. Politički je poštenije da
pregovaraju sa SNP-om. Već skoro dvije godine su im usta puna prekora i osuda
Miloševića, Markovićke, Šešelja, Tomića, Milutinovića...., a sada žele sa njima da
se dogovaraju oko države. NEĆE MOĆI, GOSPODO! Zaludu će vam biti državna
partijska televizija, već se što prije morate okrenuti Crnoj Gori i njenoj budućnosti
i onome što ste obećali – Bolji život. Da bi nešto ozbiljnije ostvarili morate, kao
prvo, imati u vidu da vi to ne znate sami. Zato se morate šlepati uz SDP, koji ima
i kadra i znanja. I to Vam je mudro činiti. Uvođenje crnogorske monete je jedan
od dokaza da ste još uvijek neodlučna vlast, koja je navikla da trpi. Nakon što vas
je vojska maltretirala nekoliko mjeseci, već dugo Vas inflatorno guše. Da li ćete
uvođenjem marke nešto učiniti ostaje da se vidi.
novembar 1999.god.
- 330 -
DPS I CRKVA
IGRE OKO CRKVE

Počelo je izjavom Svetozara Marovića da je jedina pravoslavna crkva u Crnoj
Gori srpska crkva, a to je samo kontinuitet Marovićevog srbovanja i nelegitimnog
miješanja u crkvene stvari.
Na to ćuti Ustavni sud Crne Gore. Ćuti i tužilac. Izjava Marovića je proti-
vuastavna jer on ne istupa kao građanin već kao predsjednik Skupštine. On je sebi
uzeo za pravo da odredi koja je crkva jedina, tj. da on arbitrira u sporu koji pred
njim niko i nije pokrenuo. To mu ni Ustav ni ijedan zakon ne dozvoljava. Njegova
izjava je i nemoralna i nedostojna jednog hrišćanina, uzevši u obzir da on, na žalost,
pokriva i izuzetno visoko mjesto državne politike.
Kao predigra igrama oko Božića, desio se eksces u Narodnom pozorištu i
napuštanje koncerta od strane srpskih popova i srpskog ministra vjera u Vladi Crne
Gore. Logično je da je čitav događaj režiran u kabinetu DB-a, kao i što su po nji-
hovom zadatku poslati ljudi koji su okružili mitropolita crnogorskog – Mihaila
Dedeića. I ne samo njega. Na žalost, po njihovom diktatu djeluju i mnoge tzv. ne-
zavisne institucije, koje su se pretvorile u servise aktuelne politike. Zbog takvog
djelovanja šteta je ogromna, jer su te institucije u vrijeme rata u Bosni i Hrvatskoj
čuvale obraz Crnoj Gori svojim djelovanjem. Sve ovo oko crkvi dešava se po planu
jedino se kontroli mogu oteti građani i početi da se sukobljavaju. Zato je tu policija
koja će razdvajati.
Događaji oko loženja badnjaka u Podgorici takođe su izrežirani. Na to se
naročito naljutio predsjednik SDP-a Žarko Rakčević i nagovijestio istupanje iz koa-
licije, tj. zakazivanje sastanka Glavnog odbora stranke i predlog za istupanje iz
koalicije. Koliko je to realno – ostaje da se vidi za vrlo kratko vrijeme. Ne bi bilo
iznenađenje da Glavni odbor i donese takvu odluku, a da je pojedini članovi Vlade
i drugih državnih organa iz te stranke ne poštuju. Staro je pravilo da Crnogorci više
vole vlast i privilegije nego išta na svijetu. Brojni su dokazi za to. Još jedna oso-
benost „krasi“ Crnogorce. To je poltronstvo. Ono je prisutno na svakom koraku. Od
preduzeća, stranaka, pa čak i do nezavisnih i kulturnih institucija. To da poltroni sebe
odmah lansiraju u vlast poznato je, ali pomalo je iznenađujuće koliko je poltrona
prisutno i u rukovodstvima opozicionih partija. Zato i nije iznenađenje kako ih vlast
lako kupuje.
Predsjednik Đukanović je čestitao Božić pravoslavnim vjernicima i srpskom
mitropolitu Amfilohiju. Zaboravio je da čestita Božić crnogorskom mitropolitu, ili
je možda mislio da je dovoljno da čestitku prenesu agenti DB-a koji se ne odmiču
od mitropolita Dedeića. To nije dovoljno, pa će ubuduće predsjednik morati javno
da čestita crnogorskom mitropolitu, a tek onda i srpskom. U protivnom, priča o us-
pravnoj Crnoj Gori neće imati ni pokriće ni potrošače na sledećim izborima. Ili će,
možda, uspravnoj Crnoj Gori biti potreban VEP.
januar 2000.
- 331 -
O MINISTRU MUP-a
ISUVIŠE GREŠAKA MINISTRA MARAŠA

Šira crnogorska javnost za njega
je prvi put čula kada je u vrijeme Za vrijeme ministrovanja gosp. Maraša, dro-
neposredno prije sukoba u jedin- ga se odomaćila u Crnoj Gori, privredni krimi-
stvenom DPS-u tadašnji predsjed- nal se zataškava, korišćenje kriminalaca za
nik Crne Gore Momir Bulatović potrebe države je iznad svakog normalnog
izričito tražio njegovo smijenjivanje prosjeka, tako da slučaj sa „kvartašima“ u
sa mjesta šefa državne bezbjednosti. Nikšiću nije iznenađenje. A ministar na raspo-
Njegovu smijenu nije prihvatio Milo laganju ima ogroman broj policije koja, uzgred
Đukanović – tada predsjednik Vlade. rečeno, nikada nije bila bolje plaćena. Postav-
Ubrzo zatim gospodin Maraš postaje
lja se i pitanje – zašto ove mjere u saobraćaju
ministar unutrašnjih poslova. Protiv
njega SNP pravi ogromnu kampanju. nijesu primijenjene ranije ili nije sačekano
Javnost je sa nestrpljenjem očekivala do septembra, već se na ovaj način ogroman
ministrovo pojavljivanje u javnosti, broj gostiju odbija do Crne Gore i time minira
kao i polemiku između njega i SNP- turistička sezona, od koje se mnogo očekuje.
a u Parlamentu. Do toga je i uskoro Za Vladu Crne Gore je najbolji potez da gos-
i došlo, i mnoge pristalice predsjed- podina Maraša što prije penzionišu. Time će
nika Đukanovića su ostale zapanjene za Crnu Goru učiniti mnogo.
javnim nastupom ministra Maraša.
Odavno politička scena nije imala lošiji javni nastup. Bilo je očigledno da ministar
Maraš nema skoro nimalo kapaciteta za javne nastupe. I normalno, SNP je poenti-
rao, sve češće ga pozivajući da se obrati javnosti ili da dođe u Parlament, što je on
izbjegavao, šaljući svoje zamjenike. Izgovori tipa da se on ne snalazi prilikom javnih
nastupa, ali da se radi o visoko profesionalnom policajcu, ubrzo su pali u vodu.
Ministar je iz dana u dan sve više pokazivao nesnalaženje. Smotre na kojima se
on pojavljuje, a naročito kada izdaje komande, više liče na dječije predstave ili loše
komedije. A onda slijede sve veće greške. Nakon ubistva Gorana Žugića – savjet-
nika predsjednika Crne Gore za nacionalnu bezbjednost – ministar ostaje nijem i
pored potpuno neuspješne istrage. Tada nema ostavke, već se ministar osokolio da
iz kabineta drži političke lekcije, loše čitajući političke pamflete, slične onima koje
saopštava savezni ministar informisanja Goran Matić. Nakon neuspješnog i amaterski
pokušanog atentata na Vuka Draškovića, ministar nudi ostavku, dok u međuvremenu
policija mnoge osumnjičene prebija i tako dolazi do iznuđenih priznanja. Sve to
podsjeća na slučaj Emila Labudovića, kada je u vrijeme januarskih događanja policija
pod Maraševom komandom imala navodno sigurne dokaze da je Labudović pucao
na policajca, a da bi sada pokušavali da iz te lakrdije izađu sa što manje prašine. I
tako dalje redom, Ministar Maraš ponudi ostavku predsjedniku Vlade. Licemjerstvo
bez granica. Pravi profesionalci i odgovorni ljudi dobro promisle prije ostavke, i kada
odluče da je daju, onda je ne nude, već je neopozivo podnose.
jul 2000. god.
- 332 -
NAKON SAVEZNIH IZBORA - Piše: Rajko Zorić
SAMOSTALNOST PRED VRATIMA
Režim nema više šta čekati. Pravi je trenutak za rješenje

crnogorskog državnog pitanja.
Posljednjih deset godina Crna Gora je prošla pravu golgotu. Zarad in-
teresa Miloševićevog režima aktivno je učestvovala u razgradnji bivše
Jugoslavije te uzela učešće u ratu u Bosni i Hrvatskoj. Crnogorsko ruko-
vodstvo je bilo najobičnije oruđe u rukama Miloševića. I ono koje je i sada
sa njim i ovo koje je sada protiv. Crna Gora je vezivanje za Miloševića
skupo platila. I životima svojih građana i ekonomskim sunovratom. Bilo,
ne ponovilo se!
Srećom, desio se sukob u DPS-u, i onaj pametniji dio je okrenuo list i
okrenuo se interesima Crne Gore, a protiv Miloševićevog režima. Od toga
trenutka za Crnu Goru se rađa nada da će se priključiti razvijenoj Evropi.
Stvara se crnogorski blok, u koji ulaze svi oni koji Crnu Goru vide kao
razvijenu državu koja će uhvatiti priključak ka Evropi. Naravno, to nije
moguće bez samostalne i suverene Crne Gore. U taj blok ulaze i oni koji
su ranijih godina uveliko srbovali i poništavali Crnu Goru. Njihovo edu-
kovanje je višestruko značajno. DPS, ovaj Milov, ka ideji samostalne Crne
Gore kreće se veoma sporo, a možda i preoprezno. Vjerovatno iz straha
od rata koji bi Milošević mogao izazvati. Pobjeda Koštunice i opozicije u
Srbiji otklanja skoro potpuno opasnost od rata i stavlja DPS pred odluku
–Crna Gora – samostalna i suverena ili novi period vezivanja za Srbiju i i
uludo trošenje vremena za ideju koja nema perspektive. Promjene koje se
najzad dešavaju u Srbiji su od istorijske važnosti za cijelu Evropu, i trenu-
tak je da se odnosi sa Srbijom umnogome poboljšaju na svakom polju, ali
normalno – samo kao odnosi dvije zasebne države.
Ovi izbori su pokazali da SNP nema više od 20% pristalica, a uskoro
treba očekivati da se i taj broj znatno smanji. Na drugoj strani, raspoloženje
građana za samostalnu Crnu Goru znatno se povećava i već sada preov-
ladava. Zato je vrijeme da se referendum raspiše, i nema razloga za bilo
kakvo čekanje. Opciju samostalne Crne Gore u vrijeme neposredno pred
referendum treba da zastupaju zajedno i barjaktari te ideje – crnogorski
liberali, zatim SDP-ovci, kao i novokomponovani Crnogorci iz DPS-a i
poneki iz Narodne stranke.
- 333 -
Samo ne treba zaboraviti – ukoliko Crna Gora ne bude demokratska
država, onda bolje da se i ne osamostaljuje. To će nakon osamostaljenja
otvoriti mnoga hitna pitanja. Počev od privatizacije, koja nas pred svijetom
sramoti, pa do miješanja politike u sve pore života i sprečavanja da se
razviju demokratske institucije društva – nezavisno sudstvo i ostale ne-
zavisne institucije, koje sada, makar većina, nose predznak nezavisne, a
potpuno su pod kontrolom vlasti. Droga, šverc, korupcija, tajna policija,
bogaćenje preko noći.. su samo neke od anomalija i bolesti crnogorskog
društva. U samostalnoj i, nadati se, demokratskoj Crnoj Gori moraće se
ovim baviti crnogorsko društvo. To će biti prva i najvažnija reforma. I ne
samo najvažnija već i kvalifikaciona. Za one sljedeće, jer spisak je dugačak
ako se želi u Evropsku Uniju.
septembar 2000.
- 334 -
ŠTA NAM RADE
RAZGRNIMO
M R A K
Da smo mi ozbiljna država, kao što nijesmo i da imamo ozbiljnu

Vladu, kao što nemamo, zbog ove restrikcije struje predsjednik Vlade
bi odmah smijenio ministra privrede.
28. oktobra 2000. godine imali smo čast da nas obavijeste da počinje restrikcija stru-
je, tj. električne energije. Sezona grijanja još nije ni počela,a eto već restrikcije počele.
Kiša je bilo sasvim dovoljno, ali ni to izgleda, nije pomoglo. Šta tek očekivati u decembru,
januaru? Bolji život valjda, ili novu prevaru?! Struje će biti dovoljno jedino ako budu
kakvi izbori ili možda referendum. Tada će crnogorska vlast sve obezbijediti. Da smo mi
ozbiljna država, kao što nijesmo i da imamo ozbiljnu Vladu, kao što nemamo, zbog ove
restrikcije struje predsjednik Vlade bi odmah smijenio ministra privrede. Ali mi imamo
predsednika Vlade koji je potpuno nemoćan da nešto tako učini, tj. da smijeni nekog od
ministara. On odlično zna kakve mu je sve greške i štete napravio ministar unutrašnjih
poslova, pa ministar vjera, pa itd. redom. Ali on nikoga ne može da smijeni. A za bolji
život, Vlada je najodgovornija. Zato građani treba da odmah obustave dalje plaćanje
električne energije sve dok im ne bude isporučivana bez restrikcija.
IGRA NA VIŠE KARATA
Glavni odbor DPS-a je najzad, nakon više od 10 godina vođenja porazne politike
po Crnu Goru, donio jednu ohrabrujuću odluku. Ali, DPS ne bi bio to što jeste da odmah
sjutradan, kroz djelovanje potpredsjednika Vujanovića i gospodina „ON“ (kako ga g-
din Sušić zove) odluku Glavnog odbora ne dovedoše u pitanje. DPS je inače kroz ranije
djelovanje partija koja u svojim redovima njeguje osobine da se u toku jedne sedmice
može biti i Srbin i Crnogorac, i Turčin i Albanac, i nacionalista i demokrata, i četnik i
partizan, i bjelaš i poluzelenaš... Za svaku zgodu kapa je spremna. Samo ovog puta neće
moći. Državno pitanje Crne Gore se mora rješavati. Neće se više moći igrati na više ka-
rata. Vrijeme odluke se veoma bliži gospoda iz DPS strašno griješe ako misle da će se sa
Koštuničinom ekipom dogovoriti o državnom statusu Crne Gore kao što su se ranije dogo-
varali sa Miloševićem. Ovog puta neminovno im je da što prije raspišu referendum, a još
prije da obustave sve razgovore sa predstavnicima Srbije, jer u tom razgovoru oni nemaju
nikakve šanse za uspjeh, niti ovlašćenje da u ime Crne Gore to rade. Glavni odbor DPS-a
je na putu da prelomi stvar i da na taj način najzad sebe stavi u red onih koji o Crnoj Gori
razmišljaju kao o svojoj domovini. Bez DPS-a, mi koji to oduvijek smatramo, vjerovatno
nećemo moći doći do Crne Gore suverene, samostalne i međunarodno priznate. Zato smo
im mi potrebni, a i oni nama. Jer nije slučajno što se formiraju građanski i demokratski
savezi koji traže referendum. Ukoliko se DPS o to ogluši, onda od samostalne Crne Gore
neće biti ništa, ali ni DPS neće više sasvim sigurno biti na vlasti. Biće oduvan brzinom
kojom je i Milošević početkom oktobra oduvan.
- 335 -
Zato gospodo iz DPS-a, otkažite prvo dalju koaliciju sa političkim trgovcima
iz Narodne stranke koji, kao što znate, nemaju ni 1% pristalica, niti će ih ikada
imati. Zatim raspišite referendum s poštenim i jasnim pitanjem i omogućite fer us-
love za kampanju protivničkom taboru. U međuvremenu, sklonite kokain i marl-
boro momke sa rukovodećih mjesta, medija, sportskih klubova, firmi, društvenih
organa koji, i uzgred rečeno, nemaju nikakvih referenci za poslove na koje su ih
vaši lideri postavili. Za ishod referenduma ne brinite. Jer za samostalnu Crnu Goru
glasaće 70% birača. Pa onda da je nakon toga učinimo i demokratskom. Pred
Vama je, gospodo iz DPS-a, izuzetna šansa da se operete za sve ranije greške koje
ste imali, a bilo ih je mnogo. Evo, ovih dana Vam i Liberalni savez šalje poruke
da će Vas podržati. SDP Vas je već podržao. To najavljuju i druge institucije, a i
ankete pokazuju da raste broj građana koji su za samostalnu Crnu Goru. A i VI
DPS-ovci odlično znate da će odnosi samostalne Crne Gore i samostalne Srbije
biti mnogo bolji nego što su ikada bili.
novembar 2000. god.
- 336 -
BLAGO NAMA S VAMA
LIJEPA NAŠA
Stolice važnije od domovine
Naša domovina bješe od Triglava do Đevđelije. Zatim nam je skratiše. Prvo

za deželu, onda za Hrvatsku, uz nešto krvi. Oko Bosne tek je krv lila na sve strane.
Zatim ode Makedonija. Srećom, ona mirno. Slovo se svelo na Srbiju i privid zvani
Crna Gora. U početku od Crne Gore bješe privid, a onda ni to. I tako to traja do prije
otprilike tri godine, kada Crna Gora opet posta privid, a onda sve više i neki vid.
Dočekasmo da politički ode glavni grobar naše domovine. I oni mali grobarčići
polako odoše skoro svi. Ili barem postadoše marginalci. Hag neke traži, neki se
smrću spasiše Haga, a eto naš bivši predsjednik CG utjehu traži u alkoholu. Njegovi
partijski drugovi kažu da Momir dnevno obori i po dvije boce viskija. Mnogo je
potrešen zbog glavnog pa eto pije da zaboravi.
I tako se polako mi moramo okrenuti lijepoj našoj Crnoj Gori. Bog nam dao li-
jepu domovinu. Lijepu i prelijepu, ali eto mi kao da je nećemo. U stvari, mi hoćemo,
ali On i hoće i neće. Oni bi stolicu, i izgleda da im je to najvažnije. Hoće stolicu
u Ujedinjenim nacijama i za Srbiju i za Crnu Goru. Ako se dogovore sa SNP-om,
možda će tražiiti i za njih stolicu. Svijet to neće razumjeti jer Oni ne znaju koliko
ovi naši vole stolice i da im ne ulazi u glavu da i velika Amerika ima samo jednu
stolicu. Zato bi ih mogao smiriti makar malo dukljanski premijer Jevrem Brković
da im dodijeli koju stolicu kad već onako brzo dijeli akademske titule. Već smo
svjetski prvaci u broju akademika. Više ih imamo od Francuske. A Crnogorci su
vazda najviše voljeli vlast i titule. Zato DPS ako odluči da ima svoju domovinu,
imaće lak posao. U svakom selu, bratstvu, zaseoku neka Jevrem dodijeli po neko-
like titule akademika i biće ne 70 nego 80% za samostalnu i suverenu Crnu Goru.
I Smajo će se pridružiti.
Prije dva dana osvanu vijest da je formirana, tj. registrovana partija Narodna
sloga i eno već poziva Novaka Kilibardu da bude predsjednik. Otela se izgleda,
kontroli Narodna stranka pa DPS u starom maniru formira konkurenciju. A pitanje
koje nas sve muči je ko formira Otpor u Crnoj Gori. Neki kažu –Koštunica, drugi
– Amfilohije, treći –Maraš, i sve neke pretpostavke. Uglavnom ukoliko se titule
akademika ne podijele što prije i u što većem broju, Otpor će imati sve više pris-
talica jer od boljeg života nema ništa. To premijer Vujanović najbolje zna. I SDP
takođe.
Liberali k’o liberali. Podržaće DPS i za uniju i za konfederaciju, jer kažu to je
sve bolje od boljega. U ono najbolje ne mogu im vjerovati. A i neskromni su lib-
erali. Hoće Crnu Goru i samostalnu i demokratsku. DPS će možda pod pritiskom na
ovo prvo i pristati, ali na ovo drugo – nikad.
Blago nama s njima.
novembar 2000.
- 337 -
O POLITIČKIM TURBULENCIJAMA
POLITIKA KAO USUD
Oni su ti koji misle da je sve u njihovim rukama.

Zato ih podsjećamo da ih što češće peru
Na crnogorskoj političkoj sceni veoma je živo. SNP igra na dvoznak: javno –

za Koštunicu, tajno – za Miloševića. Biće zanimljiv dolazak Momira Bulatovića
u crnogorski parlament kao poslanika. Da li se to Momir vraća kući pošto je nije
uspio zapaliti iz više pokušaja? Prije će biti da je dobio novi zadatak.
DPS muči glavna briga – da li će predsjednik Đukanović na Samitu u Za-
grebu učestvovati kao predsjednik Crne Gore, tj. Crnogorac ili kao Jugosloven.
DPS zaboravlja da je to skoro sporedno sve dok ne shvate da to moraju riješiti
u Crnoj Gori. Znači, referendum – ne do juna, već mnogo ranije. Pa eto, i Sveto
Marović se posljednjih dana prestrojava, što bi mogao biti nagoveštaj da će DPS
ipak ići jedinstven na referendum. Možda se i Smajo pridruži?
Narodnjaci od 1% prvo ucjenjuju pa onda ipak idu na pregovore. Vruće –
hladno je njihov imidž. Da li će na taj način povećati rejting, čisto sumnjam, a u
njihovu koaliciju sa Koštunicom teško je vjerovati zbog njihovog malog uticaja.
Koštunica će se osloniti na jače i provjerene Srbe u CRNoj Gori. Prije svega na
Amfilohija, koji je najdosledniji srpski političar u Crnoj Gori, i na njegovo stado.
Zanimljiva su partijska saopštenja SNP-a i DPS-a. I jedna i druga, po svojoj
formi i sadržini, prizemna su i nevaspitana. Nizak nivo političke kulture krasi
obije stranke, a i veoma često rječnik, od kojega bi se i Šešelj zastidio. Prije neki
dan Dragan Koprivica, poslanik SNP, na veoma grub i nedostojan način politički
je napao profesora dr Milicu Pejanović Đurišić, sasvim sigurno jednu od rijet-
kih osoba u Crnoj Gori koja je ne samo izuzetno moralna osoba već i istaknuta
naučna i javna ličnost. Iako nikada nijesam politiku partije kojoj ona pripada vo-
lio niti podržavao, čak naprotiv, ipak što se tiče prof. Milice Pejanović-Đurišić,
mora se priznati da je za crnogorsku političku scenu jako dobro što na njoj pos-
toji tako uvažena ličnost, koja u svakom slučaju podiže kvalitet političke zrelosti
u Crnoj Gori. Iz tih razloga g-dinu Koprivici je potrebna mjera u nastupima jer,
u protivnom, ide na ruku DPS-u. U DPS-u postoji mnogo onih koji zaslužuju
opravdane kritike koje SNP često i čini, ali ovoga puta je potpuno promašio. Što
se tiče DPS-a, potpuno je neshvatljivo ko piše i ko stoji iza njihovih saopštenja.
Takva saopštenja mogu biti samo kontraproduktivna, a spikeri koji ih čitaju –
politički klovnovi. Njihovu edukaciju bi morao da preuzme profesor Vuk Minić,
koji i kada kritikuje, to radi sa visokim stepenom šarma i političke kulture.
- 338 -
SDP je već dugo partija koja se nalazi u političkoj defanzivi i koja nemušto
pokušava nekim inicijativama, izjavama i sl. uvjeriti prvo sebe u svoju snagu.
Šteta što je ova partija svela svoj uticaj na nivo jedne nevladine organizacije
ili najviše – jednog odjeljenja Dukljanske akademije. Liberali su partija koja
u ovom političkom trenutku ima šansu da svoje izgubljene birače povrati, kao
i da sve one crnogorski opredijeljene građane koji su nezadovoljni koalicijom
– Da živimo bolje – privoli da glasaju za njih. U svakom slučaju, partija koja je
odigrala veoma pozitivnu ulogu i koja nakon jedne krize kroz koju je prošla već
sada pokazuje sve stabilniju i koegzistentniju politiku.
novembar 2000. god.
- 339 -
ČEKAJUĆI REFERENDUM
REŽIM NA POPRAVNOM
Da li je, kako reče Liberalni savez, vrijeme isteklo i hoće li
biti kasno za referendum
Stav šefova diplomatije Evropske unije možda je za crnogorsku vlast

iznenađenje, ali da su makar malo osluškivali stavove i savjete koje su u javnosti
izricali Liberalni savez, ponekad SDP, dr Radovan Radonjić, građanska inici-
jativa i drugi, uvidjeli bi na vrijeme da je njihovo aktivno čekanje u stvari pa-
sivno čekanje, a njihova priča o uspravnoj Crnoj Gori priča za kratku, tj. izbornu
upotrebu.
Sasvim je izvjesno da crnogorski režim troši vrijeme čekajući pozitivan ishod
iz Beograda. Već krajem septembra kada je Milošević izgubio vlast, trebalo je
odmah raspisati izbore i referendum. Međutim, režim je uludo trošio vrijeme
čekajući formiranje Đinđićeve vlade kako bi se sa njom dogovorili. Kako nije
trebalo dugo vremena da se uvjere u namjere dojučerašnjih „prijatelja“, sada
se nalaze u mnogo težoj situaciji. Tu situaciju ne otežavaju samo međunarodna
zajednica već i propuštanje rješavanja mnogih pitanja zbog kojih je koalicija „Da
živimo bolje“ pala na ispitu. Kao prvo, socijalna i privredna situacija im ne ide
naruku. Štaviše, gora je nego u vrijeme kada su im građani dali povjerenje. Priva-
tizacija se odvija na netransparentan način uz mnogo zloupotreba i nezakonitosti.
Od podjele vaučera građanima za sada nema ništa, ipak dugo traju ta obećanja.
Korupcija je prisutna na svakom koraku. Za privredni kriminal više se i ne odgov-
ara. Važno je samo partijski se pokriti, i nema odgovornosti. Istina, opšti kriminal
je u padu, ali je zato trgovina drogom u porastu, kao i ubistva službenika MUP-a.
PAD POPULARNOSTI
Na drugoj strani imamo sve brojniju populaciju mahera koji se preko noći
enormno bogate. Da je to bogaćenje rezultat njihovih preduzimačkih sposobnosti,
to bi bilo sjajno. Međutim, to je rezultat potpuno neregularnog sticanja bogat-
stva, na osnovu nezakonitih a često i kriminalnh radnji u kojima im pojedinci iz
državnog vrha pomažu ili ih zbog veza sa njima niko ne smije čak i kontrolisati.
Crna Gora od toga trpi višestruku štetu, a građani sve više gube, s pravom, pov-
jerenje u vladajuću oligarhiju.
Ipak, izbori su, za razliku od referenduma, izvjesni. Biće zanimljivo kakve će
vlast povući poteze. Da li će partijsku televiziju vratiti Crnoj Gori i učiniti napor
da ona postane najzad državna? Da li će svoju političku sudbinu slomiti preko
medija koji je potpuno neproduktivan, čak i za DPS, da li su dva glavna krivca za
takvu televiziju toliko važni da ne mogu biti smijenjeni? Da li je i ministar Maraš
- 340 -
nezamjenjiv? Da li od direktora Željezare stvarno štreca crnogorska vlast, što je,
izgleda, evidentno.
A ukoliko se režim odluči da najzad upali motore i probudi se, izbori će
pokazati da li je Liberalni savez bio u pravu kada je rekao da vrijeme za rješavanje
državnog pitanja ističe i da će vjerovatno biti kasno. Da li će u DPS-u prevagnuti
demokratske snage vidjećemo i kroz kadrovska rješenja koja se očekuju u Tel-
eviziji i MUP-u. Ukoliko se opet odluče da na najodgovornija mjesta postavljaju
kadrove koji nijesu iz tih kuća i službi, već ih budu postavljali po kriterijumu par-
tijske poslušnosti ili po kumovskim i rođačkim vezama, onda je bolje da DPS što
prije ode sa političke scene, pa makar ih i još gori od njih zamijenili.
GRAĐANI ĆE ODLUČITI
Evropskim i ostalim međunarodnim diplomatama Crna Gora je bila značajna

više zbog obaranja Miloševića nego što je sama zanimljiva. Zato stavovi šefova
diplomatije EU mnogo ne iznenađuju. U krajnjem, posljednju riječ će imati
građani Crne Gore, koji će odlučiti hoće li Crna Gora biti samostalna država ili je
neće biti. Normalno, ukoliko se referendum uopšte raspiše.
Bora Đorđević, nekada velika zvijezda muzičke scene, roker koji je, s
pravom,nosio epitet jednog od vodećih muzičara bivše Jugoslavije, već duže vri-
jeme bije veliku životnu bitku. Velika količina droge i alkohola koje je nemilos-
rdno konzumirao učinila je svoje tako da ga češće u Beogradu možemo vidjeti
kako leži pored kontejnera nego na koncertima. I zato mu ove uvrede koje je sasuo
novom pjesmom – Otcijepi se Milo – kako predsjedniku tako i crnogorskom nar-
odu, treba oprostiti. U ime onih vremena kada je publiku oduševljavao.
januar 2001.
- 341 -
CRNA GORA POSTAJE ZONA NESIGURNOSTI
SERIJA SE NASTAVLJA
Dana 8. januara u Podgorici usred dana,
pred velikim brojem prolaznika,
ubijen je Darko Raspopović (43), zvani Beli,
visoki funkcioner MUP-a Crne Gore
Crna Gora definitivno više nije bezbjedna. Ono što se u vrijeme Miloševića
događalo u Beogradu, polako ali sigurno prelazi na crnogorski teren. Sve više
ubistava, obračuna, nedozvoljenih trgovina, kriminal, sve više postaju crnogorsko
obilježje. Ni obični građani nijesu više sigurni.
Nakon što je ubijen Goran Žugić, evo desilo se još jedno ubistvo visokog
funkcionera crnogorske bezbjednosti. U međuvremenu, osumnjičeni za atentat na
Vuka Draškovića oslobođeni su zbog nedostatka dokaza. Ubice Gorana Žugića
nijesu pronađene. Milan Paunović, jedan od funkcionera MUP-a, podnio je os-
tavku. Priča se, zbog zataškavanja razjašnjenja ubistva Žugića. Službi unutrašnjih
poslova sve šamar do šamara i ne samo službi već i Crnoj Gori.
Predsjednik Vlade će valjda najzad smoći snage da ministra Maraša više, ne
razriješi ili penzioniše, već pokrene pitanje njegove odgovornosti.
januar 2001. god.
- 342 -
ŠTA NAM RADE
VEĆ VIĐENO
- Referendum i „naši“ BG Crnogorci

- Filipovo „približavanje“ Amfilohiju
- O histeriji protiv Albanaca
Kada je početkom devedesetih godina održavan onaj referendum o učešću

Crne Gore u Miloševićevoj Jugoslaviji, a koji je više ličio na vrtićko zajebavan-
je, Crnogorci iz Beograda ili Crnogorci u Beogradu su sve to otćutali, tj. nijesu
protestvovali ni što nemaju pravo glasa o tako važnom pitanju, ni što ih matična
država ne konsultuje o tako važnom pitanju, a eto njima je u Crnoj Gori đedovina
a nerijetko su i sami rođeni u Crnoj Gori. Interesantno je da im tada nije smetao
zakon o referendumu, a sada im smeta. Ni tada nijesu mogli da glasaju u Crnoj
Gori, ali eto tada je to bilo prihvatljivo, a sada ne. Pored toga, „našim“ Crnogor-
cima nije smetalo ni to što u Srbiji nijesu nikada održali referendum, pa makar bio
i onakav kao kod nas. Sada su crnogorski negatori u liku Bećkovića, Tadića, Am-
filohija i sličnih dobili zadatak kakav su „Crnogorci“ uvijek i dobijali od „braće“
– ubiti svoju majku i utrijeti svaki trag Crnoj Gori.
Kako se aprilski izbori bliže, to sve postaje zanimljivije na političkoj sceni.
U koaliciju će izgleda ući oni koji su jedni o drugima govorili gore nego Šešelj i
Kilibarda jedan o drugome. Ali zato su od koalicije daleko dojučerašnji drugovi,
kumovi i partijski istomišljenici. Ne samo dalji već su politički i veći neprijatelji
nego političari sa dijametralno različitim opcijama. Zato su sada bliži Božidar
Bojović i Dragan Šoć sa Predragom Bulatovićem nego Momir i Predrag, Duško i
Srđa, Novak i Drecun..
Još jedna zanimljivost krasi crnogorsku političku scenu. Oni koji su NATO
pakt i vodeće zemlje u njemu nazivali najvećim zlikovcima, krvopijama, svjet-
skim žandarmima i slično sada samo što se ne kunu njima. Zato bi prije svih
izbora bilo zanimljivo na televiziji napraviti jednu retrospektivu djelovanja svake
partije posljednjih godina. Mnoge partije najradije bi spalile te materijale jer malo
je reći da ih kompromituju.
Koliko će aprilski izbori biti stvarno demokratski ostaje da vidimo. Parlam-
entarni kanal će sasvim sigurno biti malo gledan jer je narodu politike i mahom
loših i iskompleksiranih političara preko glave. Pogotovo što su više nego poznati
stavovi svih pojedinačno.
Ankete pokazuju da opcija za samostalnu Crnu Goru ima dosta veću pred-
nost, a i vidan je napredak Liberalnog saveza. Do izbora će se malo šta promi-
jeniti, jedino će Liberalni savez sa sadašnjih 12 – 15 procenata, ukoliko ne dođe
- 343 -
do velike crnogorske koalicije, a neće – jasno je – pasti za koji procenat, kao što
će vjerovatno i Momirova partija skočiti za koji procenat na štetu Predragove i
Žikine partije. Ostalo će ostati isto. DPS će, i pored veoma loše unutrašnje politike
i prevare zvane “Bolji život” zahvaljujući tome što se na ovim izborima, makar i
posredno, rješava državno pitanje, dobiti većinu, iako da nije toga, sasvim sigurno
bi ta partija zasluženo izgubila vlast.
Crnogorski premijer Filip Vujanović se ovih dana sastao sa crkvenim veliko-
dostojnicima. Tu nije bilo mjesta za mitropolita crnogorske crkve. Ali je tu bio
mitropolit srpski Amfilohije. Samo što pred ove izbore ovaj trik DPS-a sasvim
sigurno neće uspjeti.
Ako ovi kilometri asfaltnih puteva i trotoara sasvim sigurno donose glasove
birača a time i izborni rezultat, to Amfilohije nije neko koga mogu opet nasa-
mariti.
Događaji u Makedoniji, koji sve više mirišu na pravi rat, bili su inicijalna ka-
pisla političarima i pojedinim strankama da to iskoriste za svoje, mora se reći, prl-
jave ciljeve i pravu histeriju protiv albanskog naroda. Ti su ciljevi zarad političkih
ambicija da se u Crnoj Gori obavezno što više naelektriše atmosfera pred izbore,
a možda i izazovu sukobi. Prethodno, što više omrznuti Albance, i u tom cilju
izmišljati što više, počev do navodnih parola, prisustva Oslobodilačke vojske Ko-
sova i sl. Naslovi u ”Danu” i “Glasu Crnogoraca” oko prekida jedne košarkaške
utakmice glase: „Poziv na linč djece“ i «Ipak je htio da kolje“. Zaboravili su da
ovo nije Crna Gora iz ’92. godine. A u laži su kratke noge.
mart 2001. godine.
- 344 -
O POLITIČKOJ DOSLJEDNOSTI
NARODNJACI NAJDOSLJEDNIJI
Tako mi Šoćeve dosljednosti i poštenja
Uopšteno govoreći, u Crnoj Gori se vrlo malo pamti. Zbog toga crnogorski narod
biva često izmanipulisan. Tako je bilo i kroz dalju, a i bližu istoriju. Nažalost, tako je
i danas. Manipuliše se najviše uoči izbora. Stoga je ovom tekstu cilj da što teže prođe
manipulacija.
Kao prvo, „naši“ političari svake izbore proglašavaju istorijskim i najvažnijim.
To da su svi istorijski nema dvoumljenja i jučerašnja kiša je dio istorije. Ali da su
najvažniji, to im ne treba nikada vjerovati, sem što se tiče njihove političke karijere.
U javnosti (političkoj) najviše pohvala za dosljednost dobijaju Liberali. Ja se s time
uopšte ne slažem. Za mene Liberali jesu stranka koja jeste dosljedna, ali Narodn-
jaci su ubjedljivo najdosljednija partija. I ne samo na crnogorskoj političkoj sceni.
Evo i obrazloženja. Ako se prizovemo sjećanju, sjetićemo se početaka višepartijskog
djelovanja u lijepoj našoj Crnoj Gori. Narodnjaci i Liberali su bili na ivici noža, ali
zato na izbore narodnjaci uđoše u koaliciju sa Liberalima (tadašnjim „ustašama“,
„izdajnicima“, „srbomrscima“...). Oštricu tadašnje njihove kritike naročito su osjećali
Momir, Milo, Peđa. Ne mogu a da se ne sjetim kakve su sve atribute Narodnjaci
dali tadašnjem predsjedniku Vlade Milu Đukanoviću. Nakon rascjepa jedinstvenog
DPS-a, Narodnjaci nađoše nove koalicione partnere – SDP, stranku koja se zalagala
za samostalnu Crnu Goru, i već tada se moglo ukapirati – ukrivene separatiste DPS
– sa Milom Đukanovićem na čelu. Kao i u Narodnoj slozi atak i u koaliciji „Za bolji
život“, Narodnjaci su potpuno predano radili na projektu osamostaljivanja Crne Gore.
Na oštrici britkih skupštinskih istupa Narodnjaka našli su se SNP-ovci i Liberali. I
jedni i drugi su napuštali bojno polje pred bujicom „argumenata“ Milovih portparola.
Peco Popović je u tom periodu bio prva violina od koje su svi bježali. Čak je i Miko
Živković, ne mogavši mu se oduprijeti, posegnuo za pesnicama, misleći da bi to imalo
efekta. Nema lijeka z Peca.
SVESTRANI KOALICIONISTI
Poslije pada Miloševića trebalo je tražiti novog koalicionog partnera. I šta je bilo
logičnije nego ga naći u SNP-u i bivšim partijskim drugovima, sa kojima su prije neko-
liko godina razmijenili predivnih ljudskih poruka (naročito je Peco Drecun iščašćavao
bivše saborce). I zato su Narodnjaci, kao što vidite, ubjedljivo najdosljednija politička
pojava. Oni u svojoj dosljednosti i ne žele da na izbore idu nikada više sami, čime
pokazuju još jednu karakternu osobinu –svaki neprijatelj može biti prijatelj i obrnuto.
Može se desiti da na crnogorskoj političkoj sceni uskoro ne bude dovoljno političkih
partija, da bi Narodnjaci na svakim sljedećim izborima imali novog koalicionog part-
nera. Za sljedeće izbore (nakon aprilskih ostaju Momirova partija, zatim Dinošina
- 345 -
(kod kojeg ću se lično založiti da im u dodjeli mandata bude darežljiv kao Peđa i Žika),
onda Stranka devizne štednje, i da se ne zaborave- „letači“. Spisak nije dugačak, pa se
pribojavam da će u Crnoj Gori uskoro ponestati koalicionih partnera.
Eh, zaboravio sam radikale. Narodnjaci obično najviše vole koalicije sa partijama
koje najviše kritikuju: ko se voli, taj se svađa!
Malo se moram osvrnuti na kampanju i TV duele. U kampanji je bilo odličnih
reklamnih spotova, ali je i tu Narodna stranka bila najbolja. Ušila je čak i DPS, što je
znak da su joj džepovi puni. Ko ih je napunio, najmanje je važno.
Od TV duela, najviše pažnje javnosti su izazvala dva duela – Kilibarda- Vučić
i Krivokapić – Popović. U prvom duelu, mora se priznati da je Vučić, iako zastupa
jednu nazadnu i retrogradnu politiku, u duelu sa profesorom Kilibardom ostavio bolji
utisak i izašao kao pobjednik. Što se tiče drugog dijela, mora se priznati da odavno nije
viđen neko da na politički duel izađe spremniji od Ranka Krivokapića, koji se, prosto,
loptao sa Pecom Popovićem.
DUŠANOV INTELEKTUALAC
Što se tiče promocija, vidno je da skupovi Liberala obećavaju njihov dobar re-
zultat. Takođe tipujem da će partija Momira i Duška ostvariti bolji rezultat nego što
ankete prognoziraju.
Sve u svemu, ova godina će biti u znaku politike. U planu su aprilski izbori, ref-
erendum, pa opet izbori. Nije lako sve to svariti, pogotovu ako Narodnjaci neke od tih
izbora bojkotuju. Bez njih bi izbori bili nedosljedni. Kada bi sve partije bile dosljedne
kao Narodnjaci, predsjednički izbori bi bili potpuno izvjesni i riješeni u prvom krugu.
Kao bivši koalicioni partneri, Liberali, DPS-ovci i SPD-ovci bi, da su dosljedni, gla-
sali za najdosljednijeg od svih, ministra pravde kakvog u istoriji Crna Gora nije imala
– Dragan Šoća, Dušanovog intelektualca, borca bez mane i straha, koji je i armiji i
Slobu, i Milu i Momiru, i svoj Crnoj Gori i Srbiji pokazao zube. On je alfa i omega
koalicije za Jugoslaviju, on određuje ko može a ko ne može u koaliciju. On je smijenio
Momira, pocijepao SNP, prethodno očistio stranku od izdajnika i svjedoka iskrenog
zalaganja za nezavisnu Crnu Goru. I nije čudo da je u Crnoj Gori već zaživjela kri-
latica: Tako mi Šoćeve dosljednosti i poštenja!
april 2001.
UBIJEN VELIKI ŠAMPION
Samir Usenagić (36), poznati sportista, ubijen u centru Podgorice, 8. maja, sa

više hitaca koje je u njega ispalio Željko Bulatović, koji je nakon toga pobjegao
Podgorica je već odavno postala grad u kojem se ne može šetati ili sjedjeti u
centru bezbjedno. Za posljednja četiri mjeseca ovo je četvrto ubistvo, a sva su se
desila u centru grada. Ubice nakon izvršenih krivičnih djela ni u jednom od ovih
ubistava nijesu uhvaćene.
- 346 -
Podsjećanja radi, 8. januara ubijen je Darko Beli Raspopović (42), službenik
Državne bezbjednosti MUP-a Crne Gore, Milan Radulović (34) ubijen je 19. mar-
ta, Miloš Krstović (38) ubijen je 13. aprila. Nijedno od ova tri ubistva nije rasvi-
jetljeno. U sjećanju je i ubistvo Gorana Žugića, koje takođe nije rasvijetljeno.
Ovih dana, formiranjem koalicije, Liberali će vjerovatno dobiti Ministarstvo
unutrašnjih poslova. Zadatak im neće biti nimalo lak Ministar Maraš će im pre-
dati u ruke mnogo nerasvijetljenih djela, kao i pozamašan broj zataškanih djela i
krivičnih prijava koje je i on zataškavao, istina često i po nalogu drugih.
SVJETSKI AS U KARATEU I KIK-BOKSU
Samir Usenagić rođen je 1965. godine na Cetinju, a izuzetno bogatu karijeru

započeo je u Karate klubu „Mladost“. Veliki potencijal Usenagić je nagovjestio
još u mlađim kategorijama, a odmah po prelasku u seniorsku konkurenciju 1986.
godine, osvaja titulu prvaka Evrope u Madridu, u teškoj kategoriji. Te godine
prvi put je izabran za najboljeg sportistu Crne Gore. Godinu dana kasnije postaje
prvak Jugoslavije, a osvaja i srebrnu medalju na Svjetskom kupu u Budimpešti. U
naredne tri godine Usenagić je bio prvak Jugoslavije u teškoj kategoriji, a 1989.
i 1990. najbolji i u apsolutnoj kategoriji. U Budimpešti 1989. godine osvaja i
Svjetski kup. On je 1991. godine prešao u kik-boks i vrlo brzo u potpuno novom
sportu stigao u sam svjetski vrh. Na svjetskom prvenstvu u Berlinu 1992. osvaja
srebrnu medalju, a iste godine postaje i amaterski prvak Evrope. Sljedeće godine,
u gradu svojih najvećih uspjeha, Budimpešti, postaje amaterski prvak svijeta i
prelazi u profesionalce. Iste godine, po drugi put je izabran za najboljeg sportistu
Crne Gore.
Usenagić je i tri puta zaredom izabran za najboljeg karatistu Jugoslavije – od
1987. do 1989. godine.
maj 2001. god.
IMA LI KRAJA KRVAVIM OBRAČUNIMA
U centru Budve ubijen je Blagota Baja Sekulić. Njegovo ime je pominjano

u člancima „Nacionala“ i „Dana“. Čak je i bilo najavljeno da će biti svjedok na
sudu. Jasno je da se likvidacije u Crnoj Gori nastavljaju, a da ministar unutrašnjih
poslova sa svojim saradnicima ništa ne čini da se to prekine, a počinioci privedu k
poznaniju prava. Izgleda da će prije biti da ministar Maraš čim se desi likvidacija
odmah završava istragu i prije početka.
jun 2001. god.
- 347 -
POSTIZBORNA CRNA GORA – piše Rajko Zorić
CRNOGORSKI RAŠOMON
Ako se postavi pitanje- zašto onda toliko kritike rukovodstvu LSCG, a ne i
DPS-u – odgovor je lak i jasan. Zato što nas je DPS navikao na političko pros-
tituisanje a LSCG nije
Politička situacija u Crnoj Gori odavno nije bila tako dramatična i puna pre-
okreta. Prvo su bili to događaji oko formiranja skupštinske većine i mogućnosti
da potpuno suprotstavljene političke stranke formiraju koalicije. Naročito veliku
pozornost javnosti izazvala je mogućnost da rukovodstvo Liberalnog saveza uđe
u koaliciju sa grupacijom „Za Jugoslaviju“. Znajući dugogodišnje stavove Lib-
eralnog saveza, ova mogućnost je bacila u sjenku sve ostale razgovore koji su
se vodili. Pa i onaj u kome su Marović i Vujanović nudili povratak na platformu
iz 1999. godine, koja i ne spominje mogućnost samostalnosti Crne Gore. Ako
se postavi pitanje – zašto onda toliko kritike rukovodstvu LSCG, a ne i DPS-u
– odgovor je lak i jasan. Zato što nas je DPS navikao na političko prostituisanje, a
LSCG nije. Međutim, kada se na politiku pogleda sa manje emocija, a više razu-
mom, onda se mogu donijeti i drugačiji zaključci. Na primjer – nije uopšte loše što
politički subjekti, tj. rukovodstva stranaka razgovaraju. Čak naprotiv, to je veoma
dobro. Pa i kada se naprave dogovori, a pogotovu konsenzusom, to ne može biti
loše. Ideja LSCG da se na referendum ide bez bojkota, uz prethodno usvajanje
zakona konsenzusom je odlična i tu ideju DPS treba da prihvati i da sjedne da se
oko toga dogovore sa koalicijom „Za Jugoslaviju“.
Rukovodstvo LSCG je izloženo zaista ogromnom pritisku i napadima sa
svih strana. Da li su u pregovorima učinjene krupne ili manje greške pokazaće
članstvo LS, kao i njegov demokratski kapacitet da sve to riješi unutar partije, ne
dozvoljavajući da oni koji nijesu članovi LS o tome odlučuju. Tu računam i sebe
jer član LS nijesam nikad ni bio.
Drugi po značaju događaj koji zavređuje pažnju političke javnosti je razgovor
DOS-a i SNP-a o Haškom tribunalu, kao i zajedničkoj platformi o novoj Jugo-
slaviji.
Oko Haga se veoma teško dolazi do dogovora, i na tom pitanju bi mogla da
se uruši koalicija koja je formirala Saveznu vladu, koja se i onako pita koliko i
Momirova u vrijeme Miloševića. Znači, nikoliko. Međutim, sada je za političku
scenu Crne Gore značajnije to da li će SNP ostati tvrd u svom stavu i time poka-
zati da ubuduće to neće biti stranka kojoj će se kao do sada diktirati iz Beograda.
Ukoliko ostanu pri svom stavu, to će im svakako podići rejting, bez obzira što
zastupaju nešto što je neizvodljivo, tj. da u Hag ne idu državljani Jugoslavije.
Ono što je do sada javnosti upućeno pokazuje da SNP i NS DOS-u nude sas-
vim drugi dogovor o Jugoslaviji od one kakva je bila. Veoma mali broj zajedničkih
- 348 -
funkcija koje će biti ponuđene su dokaz da je i koalicija „Za Jugoslaviju“ svjesna
da je teško doći do ravnopravnosti između dva nesrazmjerna dijela. Međutim,
koalicija još uvijek insistira na jednoj stolici, što je kamen spoticanja sa crnogor-
skim blokom.
Izbor novog predsjednika Parlamenta, po prirodi dogovora, između koalicije
„Pobjeda je Crne Gore“ i LS ne bi trebalo da izaziva neku veću pozornost javnosti
da se o tome nije pobrinuo Jevrem Brković preko „Crnogorskog književnog lista“.
Način na koji je to uradio je nešto za šta ne postoji dovoljno gruba riječ da ob-
jasni sve one niskosti i odvratnosti kojima se ne prvi put služi isluženi policijski
smećar. Za Crnu Goru je žalosno da jedna takva nakazna pojava bude na čelu
jedne „akademije“.
Pisanje „Nacionala“ i „Dana“ oko šverca cigareta, umiješanosti crnogorskog
režima u sve to, kao i u likvidacije koje se događaju u Crnoj Gori veoma su pri-
mamljive teme o kojima se ovih dana mnogo govori. Koliko je procenat tačnosti
svega toga vrijeme će pokazati, i to veoma brzo.
Potezanje crnogorskog predsjednika za tužbom protiv „Nacionala“ i „Dana“
nije kvalitetan potez iz više razloga. Bilo bi mnogo produktivnije da se mnoge
stvari istjeraju na čistac. A da li bi se to Predsjedniku isplatilo?
Da li bi jednom čistkom koja je neminovna, više glasova dobio ili izgubio?
Sasvim sigurno – ovo prvo!
jun 2001. god.
- 349 -
Piše Rajko Zorić
ŠTA NAM RADE

DUPLO GOLO
Način na koji se nude najviša mjesta u Vladi i drugim državnim institucijama
je više nego žalostan. To je najbolji dokaz koliko je Crna Gora potonula i
koliko zaostaje za normalnim svijetom. Vlast Crnu Goru doživljava kao svoju
đedovinu i privatno vlasništvo pa visoka i, trebalo bi, odgovorna mjesta nudi
kao da u kafani nude jabuke ...
Predlog sastava nove Vlade mandatara Vujanovića je u Parlamentu donio

dosta priče, i jasno je da je riječ o Vladi koja ne samo što neće dugo trajati, već
je unaprijed osuđena na nepovjerenje i kojoj, bez obzira na loš personalni sastav,
neće biti nimalo lako. Ukupna privredna situacija je očajna, politička takođe, tako
da će biti pravi podvig da ova Vlada ostane na vlasti i do Nove godine. Njen
problem je i što je manjinska, tako da joj Liberali neće ništa progledati kroz
prste. Povoljnost ove Vlade je što nema više u svom sastavu Vukašina Maraša
– osvjedočene štetočine Crne Gore i crnogorskog Rada Markovića. Da li će on za
sve štete koje je učinio i odgovarati? Da se nadamo da hoće. I Marković i Kertes
su bili uvjereni da će njihova svijeća gorjeti beskonačno. Međutim, klupko se
polako odmotalo pa će valjda i ovo naše, crnogorsko.
Zašto Sekretarijat za informisanje ćuti kada je riječ o fašizmu koji se plasira
preko “Crnogorskog književnog lista”, a bio je veoma agilan kada su u pitanju
bili Radio Pljevlja. Radio Berane... tj. svi oni koji nijesu u skladu s vladajućim
mišljenjem. Inače, “Crnogorski književni list” se udarno reklamira na TVCG,
„Vijestima“ i još nekim medijima, što znači da je onaj koji daje apanažu Dukljan-
skoj akademiji napunio i njima džepove. Začuđuje da im makar „Vijesti“ nijesu
nakon fašizma koji se proklamuje u ovom listu skinuli reklamu sa svojih stranica!
Što se tiče Dukljanske akademije, tu zaista ima jedan broj (istina, ne mnogo njih)
koji zaslužuju da nose titulu akademika i koji su svojim naučnim i drugim djelom
ostavili i ostavljaju pozitivan trag. Međutim, pristajanje da im u DA predsjednik
bude neko ko nema, izgleda, čak ni osnovno obrazovanje, a uz to ni osnovnih
moralnih i ljudskih skrupula, tu njihovu zaslužnost dovodi ozbiljno u pitanje i,
najblaže rečeno, svrstava ih u red onih Crnogoraca koji su uvijek bili halapljivi
na titule, novac i želju da budu javne ličnosti. Ta akademija za sada ostaje zarob-
ljenik, koji zbog takvog predsjednika i odnosa prema njemu ostalih članova, u
javnosti ne može biti doživljena kao ozbiljna akademija, iako je CANU svojim
ćutanjem koje je trajalo sve vrijeme rata i haosa svoj dignitet odavno urušila. No,
izgleda da je to sudbina Crne Gore. Dvije akademije i dvije pravoslavne crkve.
Sve duplo, a i sve s malim ugledom, upregnuto za političke interese jedne ili druge
- 350 -
vlasti. Dukljanska akademija bi najbolji potez povukla kada bi što skorije objavila
svoj prestanak rada, a time bi najviše pomogla i onome koji im šalje apanažu.
Način na koji se nude najviša mjesta u Vladi i drugim državnim institucijama
je više nego žalostan. To je najbolji dokaz koliko je Crna Gora potonula i koliko
zaostaje za normalnim svijetom. Vlast Crnu Goru doživljava kao svoju đedovinu i
privatno vlasništvo pa visoka i, trebalo bi, odgovorna mjesta nudi kao da u kafani
nude jabuke i kruške. Možda je i to jedan od razloga što mnogi intelektualci ne
prihvataju takve ponude, prosto ne vjerujući da je takvo nešto moguće. Međutim,
od ove vlasti je sve moguće i sve očekivano. Od njih malo šta dobro može da se
očekuje. Ideju samostalne Crne Gore oni će vjerovatno potpuno diskreditovati
svojim „izvanrednim“ privrednim i ukupnim ekonomskim rezultatima, tako da će
referendum biti suvišan. Na nešto slično upozorio je ovih dana Slavko Drljević,
direktor Hipotekarne banke, koji je stručno objasnio kako je privredna situacija i
kakve sve iluzije postoje. Na jesen je najavio socijalne nemire, koji će možda doći
i prije. Već sada je česta pojava da štrajkači u mnogim firmama blokiraju puteve,
što je ipak, bez obzira na opravdanost štrajkova, ordinarna glupost, na koju država
ne reaguje. Blokiranjem puteva pravi se šteta mnogima koji sa njihovim problem-
ima nemaju nikakve veze, pa bi bilo mnogo normalnije da štrajkuju pred zgradom
Vlade – te da blokiraju ulaz u nju. Od toga niko ne bi imao štete, a poneka plata bi
se sasvim sigurno iskamčila.
jun 2001. god.
- 351 -
NA UDARU MALI KABINET
· Na čelo kolone stali su predsjednik Crne Gore, „Monitor“, policijski

“Književni list”, ...
· Šoćijada
Prosto je nevjerovatno s kojim se žarom i elanom želi srušiti Mali kabinet

Liberalnog saveza, a time normalno i Liberalni savez. Izgleda da je predsjed-
niku Republike najveći protivnik i neprijatelj Mali kabinet, a ne SNP, NS,
Koštunica. Umjesto da se više bavi katastrofalnom ekonomskom situacijom u
Crnoj Gori, razrješenjem slučajeva likvidacija u Crnoj Gori i sličnim problem-
ima, Predsjednik, izgleda, samo sanja Liberalni savez, odnosno Mali kabinet,
koji je, izgleda, pravi bauk. Daleko od toga da nije bilo grešaka kod Malog
kabineta, ali ovakva borba protiv njega je neobjašnjiva ukoliko se želi ići ka
cilju koji je LSCG odavno postavio – nezavisna i demokratska Crna Gora. Ili,
možda, hajkači žele samo ovo prvo. Dok se projugoslovenski blok ujedinjuje,
procrnogorski se razjedinjuje, a i zbog toga što Liberalni savez neće nikad biti
sluga DPS-u, što bi ovi htjeli.
LJUBAV BEZ GRANICA
Inače, predsjednik Crne Gore je svoj prvi intervju „Monitoru“, nekada ne-
zavisnom nedjeljniku, dao nakon deset godina izlaženja, ali je sada to postala
prava ljubav bez granica. Tako sada predsjednik preko „Monitora“, čak i kroz
pisma čitalaca želi srušiti Mali kabinet. „Nema“ Predsjednik prilike da to kaže
na drugi način nego kroz pisma čitalaca. Postupci koji su više smiješni nego
ozbiljni. Šteta je i što „Monitor“, koji je nekada nešto značio, sada više ne
znači ništa u smislu nezavisnog novinarstva.
ŠOĆIJADA
Za predsjednika Narodne stranke Dragana Šoća sada se tek doznaje da je

možda učinio krivično djelo, koje je predmet istrage, zato što je potrošeno 2,7
miliona maraka. Da je kojim slučajem Narodna stranka i dalje u koaliciji sa
DPS-om, o ovome sasvim sigurno ne bi bilo ni pomena. Ali vlast crnogorska je
baš najbolje pokazala svoj obraz kroz ovaj slučaj. U stvari, ona obraza nikada
nije ni imala. Ne bi bilo iznenađenje da sada protiv Šoća pokrenu postupak i
zbog dezerterstva.
- 352 -
PITANJE ZA MINISTRA UNUTRAŠNJIH POSLOVA
KO UBIJA I PO ČIJEM NALOGU?
Novi ministar unutrašnjih poslova je po preuzimanju odgovorne funkcije

dao nekoliko zanimljivih izjava. Neke poteze koje je povukao i izjave koje je dao
podržali su i iz opozicionih klupa. Međutim, pred ministrom se kao glavni posao
postavlja da u što skorije vrijeme upozna crnogorsku javnost sa razlozima zašto
istrage o likvidacijama u Crnoj Gori tapkaju u mjestu i zataškavaju se, te da li su
tačne kuloarske i ne samo kuloarske priče da su sve likvidacije izvršene po nalogu
DB-a i Vukašina Maraša. Sve dok se odgovori na to ne daju, povjerenja u MUP i
ministra neće biti.
avgust 2001. god.
- 353 -
Reagovanje bivšeg ministra unutrašnjih poslova Vukašina
Maraša povodom članka objavljenog u „Onogoštu“, br. 179, 10
avgusta 2001. godine
MONSTRUOZNA
KLEVETA
Iz pera vašeg direktora Rajka Zorića bio sam još kao ministar unutrašnjih
poslova klevetan i optuživan na najbrutalniji način, bez bilo kakve argumentacije.
Trpio sam najgnusnije insinuacije i podvale, i upravo zato što sam se nalazio na
čelu MUP-a, nijesam želio reagovati i sebi dozvoliti da na bilo koji način javnost
dovede moj položaj sa mojim reagovanjem. Vaš direktor se nije ustručavao da
u svojoj beskrupuloznosti i monstruoznoj mašti, i samo takvom senzacionaliz-
mu plasira o meni najgnusnije neistine, u čemu je toliko daleko otišao, praveći
poređenja sa Radetom Markovićem, ostavljajući čitaocima tendeciozne asocijac-
ije na beogradske likvidacije i famozne hladnjače. Međutim, ono što ste o meni
napisali u „Onogoštu“ od 10. avgusta ove godine, pitajući se tendeciozno “da li
su tačne kuloarske, i ne samo kuloarske priče da su sve likvidacije izvršene po
nalogu državne bezbjednosti i Vukašina Maraša“ u Crnoj Gori predstavlja najg-
nusniju klevetu i uvredu. Smatram da je to nešto najmračnije i najbezobraznije što
je jedan list plasirao o nekom bilo kada u Crnoj Gori, a sve bez ikakve argumenta-
cije. Takvoj vrsti pisanja cilj je jasan. Ne radi se ovdje samo o tendencionalizmu,
zloj namjeri, senzacionalizmu i kleveti.
Stoga, očekujem ovoga puta da ćete u sudskom postupku imati priliku da
„dokažete“ svoje tvrdnje, koje sa gnušanjem, prezirom i indignacijom odbacu-
jem.
Toliko, zbog poštovanja prema vašim čitaocima.
Vukašin MARAŠ, u
Podgorici, 14.08.2001.godine
- 354 -
ODGOVOR NA PAMFLET
VUKAŠINA MARAŠA
Dragi Vukašine, radujem se što sam Vas najzad isprovocirao da se oglasite.
Opraštam Vam što ste se oglasili jednim pamfletom i što ste pokazali još jednom
koliko ste nepismeni. Vi ste se inače i ranije, kada Vas neko prozove, branili pam-
fletima, bez ikakvih činjenica, pa me to i sada ne iznenađuje. Vidim da sva moja
pisanja o likvidacijama u Crnoj Gori za vrijeme vašeg ministrovanja nijeste shva-
tili. Vi to, dragi Vukašine, shvatate kao atak na Vas, a potpuno je suprotna moja
namjera. Ja Vam pokušavam pomoći da dokažete da Vi, dragi Vukašine, a i služba,
tj. ministarstvo na čijem ste bili čelu, nije upletena u likvidacije. Sve dok se o
istrazi ćuti i dok ona namjerno tapka u mjestu, i ja a i mnogobrojna javnost sum-
nja. Ta se sumnja jedino može eliminisati pronalaženjem ubica i nalogodavaca i
prezentovanjem činjenica javnosti. Time će biti zadovoljene i familije ubijenih,
koje su naročito ogorčene, dragi Vukašine.
Zato Vam, dragi Vule, predlažem da, umjesto što ćete mene tužiti sudu,
učinite nešto mnogo pametnije, dajte jedan dugi intervju „Onogoštu“ koji bih
ja sa Vama sa zadovoljstvom uradio. Obećavam Vam da sam dobro verziran oko
mnogih detalja i da će pitanja biti korektna i veoma konkretna. Jedino je uslov da
intervju radimo uživo, da bi naš razgovor za čitaoce bio interesantniji. Evo vidite,
dragi Vule, da Vam ja nijesam neprijatelj, i da Vam želim pomoći da dokažete da
ste čisti u vezi sa likvidacijama. Ja ću biti neizmjerno srećan ukoliko se to desi, jer
bih bio mnogo nesrećan ako bi u Crnoj Gori, koju mnogo volim, ministar i služba
bili uključeni u tako prljave radnje. Zbog toga ja svojim pisanjem i provociram ne
bi li se istrage najzad okončale. Ukoliko se to desi, ja ću Vam, dragi Vule, oprostiti
što mi je već odavno prisluškivan svaki telefon (privatni, dva službena i mobilni),
kao i to što DB već odavno prati svaki moj korak i pokušava u javnosti plasirati
razne intrige u vezi sa mnom.
A ukoliko se, dragi Vule, oglušite o ovaj moj predlog (krajnje prijateljski)
i odlučite se za sud, onda Vam mogu poručiti da se dobro pripremite jer Vam neće
biti lako, čak i ako se odlučite da se na sudu ne pojavite, već da se sakrijete iza
advokata.
- 355 -
SUĐENJE LISTU „DAN“
MASKE PADAJU
Poslije ovakve presude ko će još u svijetu biti naivan da se upeca na udicu
zvanu – crnogorske reforme i crnogorska demokratija! I najneupućenijima je
jasno da je to samo jedna laža i foliranje
Predsjednik Osnovnog suda u Podgorici Milić Međedović, donesenom pre-

sudom kojom se glavni urednik DAN“-a Vladislav Ašanin osuđuje na pet mjeseci
zatvora, uslovno na dvije godine, a zbog prenošenja teksta iz „Nacionala“ zadao
je crnogorskom režimu i pravosuđu odlučujući udarac. Ko će još u svijetu biti
naivan da se upeca na udicu zvanu – crnogorske reforme i crnogorska demokrat-
ija! I najneupućenijima je jasno da je to samo jedna laža i foliranje. Crna Gora
nema demokratskih kapaciteta, nema ne samo nezavisno pravosuđe nego ga nema
uopšte, nema skoro ništa što jedno društvo čini makar blizu demokratskim. Ipak,
ova presuda koju je sudija Međedović izrekao može biti veoma korisna – da se
počnu buditi odavno zaspali, a među prvima premijer Filip Vujanović, koji ima
velika ustavna ovlašćenja, pa bi trebalo da počne da se miješa u svoj posao, a ne
da izigrava Radoja Kontića, a svoj posao da predaje u ruke jednog klana koji Crnu
Goru unazadi.
Što se tiče Ašanina, mora se reći da je on ranije kao glavni i odgovorni ure-
dnik državne televizije, dok se nama, nezavisnim medijima i novinarima sudilo,
partijski disciplinovano ćutao tj. nije se oglašavao. Mi ranije osuđivani, na takođe
montiranim suđenjima, nijesmo ni tada ćutali, a ne ćutimo ni sada.
septembar 2001.god.
- 356 -
U SUSRET KONGRESU DPS-A
NAJZAD
To što je DPS evoluirao je dobro, ali je i činjenica da im je trebalo mnogo
vremena i da su u periodu svoje evolucije mnogo štete napravili. Nego zbog
značaja ovoga trenutka o toj šteti sada ne treba govoriti jer, kako reče Ranko
Krivokapić, biće vremena da se otvore mnoga pitanja koja se neće moći ni u
jednoj varijanti izbjeći.
Iako su mnogi mislili da taj dan neće nikada doći, on se sasvim približi
– kongres DPS-a, na kojem će se usvojiti statut koji su im Liberali i SDP
nudili deset godina i ubjeđivali ih da je to pravo rješenje. Od tih istih DPS-
ovaca naročito su Liberali bili anatemisani i postavljeni skoro na odstrel
sve ove godine. Međutim, vrijeme DPS-ovaca je najbolje pokazalo koliko
su vodili pogrešnu politiku i bili u zabludi. Kao i u svim sferama života,
evolucija je veoma logična, a u većini slučajeva – i dobra. To što je DPS
evoluirao je dobro, ali je i činjenica da im je trebalo mnogo vremena i da su
u periodu svoje evolucije mnogo štete napravili. Nego, zbog značaja ovoga
trenutka o toj šteti sada ne treba govoriti jer, kako reče Ranko Krivokapić,
biće vremena da se otvore mnoga pitanja koja se neće moći ni u jednoj
varijanti izbjeći. Objašnjenja tipa da je trebalo da sazri vrijeme za ideju
nezavisne Crne Gore su više opravdanja. Jer, u stvari, trebalo je da sazri
rukovodstvo te partije i izgleda da je predsjednik DPS-a najviše vremena
i strpljenja potrošio na jugoslovenski opredijeljenog Vujanovića i srpskog
„vjernika“ – Marovića. Narod crnogorski je progutao mnogo političkih
folova, ali Sveta Marovića kao Crnogorca – to bi ipak bilo previše. Tu je
svakako izgubljeno dragocjeno vrijeme, ali je i dobijena mogućnost da se
igra na više kolosjeka, što je inače specijalnost ove partije. Mora se priznati
da vjerovatno DPS ne bi ni sada imao snage da se opredijeli za ovaj put
da nije taj put u DPS-u krčio sam predsjednik. Bez njegovog zalaganja,
DPS bi još deceniju bio daleko od stavljanja u statut da će se partija boriti
za međunarodno priznanje Crne Gore kao samostalne države. Sada kada
je izvjesno da će DPS biti na tom fonu, treba još jednom istaći da bez
djelovanja LSCG, SDP-a i mnogih drugih, gdje ubrajam i „Onogošt“, ne bi
bio moguć ovakav kurs DPS-a. Ono što se takođe ne može zaboraviti je i
velika a politički veoma prljava kampanja koju je DPS mnogo godina vo-
dio protiv već pomenutih, pa bi trebalo očekivati da se na kongresu makar
izrazi žaljenje zbog toga i da se takva praksa potpuno napusti, jer je još
prisutna. Ukoliko to u DPS-u ne shvate, onda će se na referendumu sigurno
- 357 -
izgubiti. Takav ishod zato treba preduprijediti i pred referendum stvoriti
jedinstveni crnogorski blok i zajednički nastupiti – Predsjednik Crne Gore
Milo Đukanović sa DPS-om, Liberalni Savez, SDP, malobrojni intelektual-
ci koji se nijesu zadukljanili kod Jevrema, što znači – svi oni koji se zalažu
za nezavisnu Crnu Goru a koji taj projekat ne kompromituju. Već sada ta
opcija ima logističku pomoć Predraga Bulatovića, a ona će se povećavati
kako se referendum bude bližio.
Ekonomska situacija je posebna priča. Sada je već izvjesno da kabinet
Vujanovića bez značajnije međunarodne pomoći ne može poboljšati stand-
ard, što je pred referendum jako bitno.
Stavljanje na uvid građanima dosijea DB-a je dobar potez jer pomaže
demokratizaciji Crne Gore, ali taj postupak mora imati drugu fazu, pa se
treba nadati da će ministar Jovićević biti dalje agilan da se kurs nastavi.
oktobar 2001. god.
- 358 -
NA IZMAKU GODINE
PREDREFERENDUMSKE
BRIGE
Crna Gora ide ka referendumu sa milion problema. Crna Gora je siromašna u
svakom pogledu. I duhovnom i materijalnom
Referendum, da ili ne? Pitanje koje već poduže vrijeme zaokuplja cnogor-
sku, a i ne samo crnogorsku javnost. Uistinu veoma značajno pitanje u razvoju
Crne Gore. Međutim, malo se pažnje obraća kakva je Crna Gora u takoreći već
skoro predvečerje referenduma. Realno – ispod svakog prosjeka. U svakom po-
gledu sem u poremećenim sistemima vrijednosti. Tu je iznad svakog prosjeka.
Ako se krene od životnog standarda, jasno je da Crna Gora ide silazno umjesto
uzlazno. I ovo malo zadržanog niskog standarda je uveliko održano zahvaljujući
međunarodnim donacijama. Privreda je u očajnom položaju. Proizvođačke firme
(one veće) većina su pred stečajem. Elektroprivredna situacija je katastrofalna, s
tim da je svake naredne godine sve gora. Zdravih kolektiva, s nešto boljom per-
spektivom, ima veoma malo. Te malobrojne firme su na oku stranaca ili domaćih
novopečenih bogataša da ih kupe. A Crna Gora od toga ima samo štetu, a ne
korist. Dobar primjer za to je Pivara Trebjesa. Za razliku od privrede, koja je
u kolapsu, u Crnoj Gori cvjetaju neki drugi biznisi. Poslovi sa cigaretama i sa
drogom. Jasno je da se na tim poslovima ostvaruju ogromni prihodi, ali opet
Crna Gora tj. njena najbrojnija populacija nema koristi. Čak naprotiv. Šteta je
višestruka. „korist“ tj. prihod odlazi u džepove novopečenih kumova, rođaka, pri-
jatelja.. (tu računam i Sveta) „svemogućih“. Znači, neposredno pred referendum
Crna Gora je siromašna u svakom pogledu. I duhovnom i materijalnom. Nekada
su se Crnogorci i Crnogorke busali pred svijetom o velikim intelektualcima na
ovom prostoru. Sada je situacija posve jasna. Intelektualno je Crna Gora posve
propala. Ona jedino ima ogroman broj kvazi intelektualaca. Oni su prisutni svuda
i najjači su oslonac režimu. A režim je takav da čovjek ne bi imao srca da ga po-
zajmi ni najvećem neprijatelju.
TUGA I ČEMER - O medijima pred referendum bolje da ne pišem. Tuga
i čemer. Kada mi neko kaže da sam novinar, kao da mi opali šamar. Pa se onda
sjetim one emisije na stranačkoj TV DPS, gdje se Predsjednik Crne Gore zalaže
za novinarski kodeks, a ne pada mu napamet da nešto slično predloži onima čiji
je kolega. Političarima. Jer ipak su novinari amateri u sveukupnoj laži koja ovdje
caruje.
Nezavisno sudstvo u Crnoj Gori. Nema ga. čak se i ideja o nečemu takvom
ovdje u korijenu zasijeca. A državnog tužioca treba preimenovati u neprikosno-
venog poglavara koji će se svim mogućim i nemogućim sredstvima boriti za zaštitu
lika i djela Predsjednika. U tome će imati veliku pomoć od „nevladinog sektora“
- 359 -
i političkih analitičara, raznih sadašnjih i budućih akademika. A već sada je neke
sramota reći da su akademici. Nije ni čudo. I tako. Crna Gora ide ka referendumu
sa milion problema. Mlađi ljudi, pogotovu oni s diplomama ili ne rade ili rade
kod novopečenih. Kod onih koji su dosta teško naučili i da se potpišu. Koliko je u
Crnoj Gori stimulisan mladi svijet da formira porodicu posebna je tema o kojoj bi
se mogla i studija napisati. U najkraćem, ne bi nam ovo ni neprijatelj učinio.
STVAR PSIHOLOGIJE
Mnogo razloga za brigu pred referendum. To što veliki broj ne želi svoju državu
je prosto neshvatljivo i nevjerovatno. To je već stvar psihologije. A sve probleme
naprijed pomenute i nepomenute lakše je mnogo i jedino moguće rješavati u sa-
mostalnoj državi. Prvo država, a onda demokratija. Uvođenje demokratije u Crnoj
Gori biće bolan proces sa mnogo neprijatelja kojima demokratija ne odgovara.
P.S: Novogodišnje želje:
- Crna Gora samostalna

- Da ministar Jovićević saopšti istinu o likvidacijama u Crnoj Gori
- Da kumovi i prijatelji „svemogućih“ odu zajedno na zasluženi odmor na
spuške livade,
- Da se ponište namještene privatizacije,
- Da Crna Gora dobije državnu televiziju,
- Da kokain ljubavnici malo predahnu,
- Da širi auditorijum sazna ko je (imenom i prezimenom) vlasnik novih
medija i od kojih sredstava.
- Da državnom tužiocu Vukčeviću ne strada srce ako se ovo prethodno
ispuni. I dosta je, a možda i previše!
decembar 2001.god.
- 360 -
ŠTA NAM RADE
NOVOGODIŠNJE ČAROLIJE
- O SMJENI MUGOŠE
- O DOBRICI ĆOSIĆU
- O KOALICIJI DPS-SNP
- O TRGOVIMA
MUGOŠA ODOLIO
Na velika zvona je najavljivano više dana smjenjivanje gradonačelnika

Podgorice – Mugoše. Na kraju je Mugoša poentirao, najavjujući prije sjednice
da neće biti smjenjen. Znao je da „narodnjaci“ uvijek mogu poslužiti, tj. da ih
može jeftino kupiti, zašta su oni uvijek i koristili. Gradonačelnik Podgorice je još
jednom pokazao svoju političku „umješnost“ kakva je u Crnoj Gori uvijek bila na
cijeni.
DOBRICA
Dobrica Ćosić se založio za crnogorsku državnost. U početku su mnogi
mislili da je to vic, međutim, to „otac nacije“ pokušava u posljednjim danima
života malo oprati krvave ruke. Čak je i po pitanju Kosova demokratski istupio.
Da li će i Matija Bećković jednog dana učiniti slično? Prognoziram da neće
jer je Bećković Crnogorac, a Crnogorci se sa pogrešnog kolosijeka ne vraćaju,
već dosljedno idu pogrešnim putem do kraja. Primjeri Miloševića., Karadžića,
Kostića, M. Bulatovića... i drugih to jasno dokazuju. Jedan od rijetkih izuzetaka je
Novak Kilibarda, koji će po tome ostati upamćen.
KOALICIJA?
U posljednje vrijeme sve se više čuje kako bi moglo doći do uspostavljanja
još veće saradnje a možda čak i koalicije između DPS-a i SNP-a. Ukoliko bi
se SNP približio DPS-u i prihvatio da podrži crnogorsku samostalnost, to bi za
Crnu Goru bilo sjajno rješenje. Međutim, približavanje DPS-a SNP-u na projektu
zajedničke države sa Srbijom, za DPS bi bilo ravno samoubistvu. To bi bio kraj za
tu partiju a pogotovo za čelnika DPS-a. Zato je ta varijanta nerealna.
TRGOVI
Najnovija dešavanja u vezi sa proslavom Pravoslavne nove godine su više za-
bavna nego ozbiljna. Ton zabavnosti daju Koalicija za Jugoslaviju, kao i premijer
Crne Gore. Jer nema logike da partije organizuju dočeke Nove godine na trgovima.
Partije to treba da urade u svojim prostorijama za zainteresovane, a na trgovima i
- 361 -
javnim prostorima partije mogu organizovati jedino političke skupove. Dočeke i
zabavne manifestacije po svojoj prirodi a i zdravoj logici treba da organizuju prije
svih kulturne organizacije, a u konkretnom slučaju to bi evenutalno mogla uraditi
i crkva. A logičan slijed je i da dozvole za takve priredbe daju opštine u kojima se
manifestacije održavaju. Zato je uplitanje u sve to premijera Vlade, a i ministra
unutrašnjih poslova apsurdno i bez ikakve potrebe. Komentar koji je izrekao sudija
Ustavnog suda Mitrić u TV Dnevniku pravi je odgovor i odlično tumačenje. Zato
trg treba odobriti za koncert, kako je to SO Podgorice već i uradila, a partijama
ga dati kada prave politički skup. Ukoliko se uskoro raspiše referendum, a zatim i
obavezni, inače redovni izbori, eto partijama do mile volje da koriste trgove.
Sve se češće čuju ocjene da iza uvođenja restrikcija struje i nedostatka
električne energije stoje politički razlozi i da je to, u stvari, diverzija protiv refer-
enduma. Ukoliko je to i dijelom tačno, onda bi Vlada Crne Gore trebala da snosi
ogromnu odgovornost, a naročito resorni ministar. Javnosti je predsjednik Vlade
dužan da odgovori na izrečene ocjene i sumnje.
Novogodišnji program na TV DPS je bio nešto bolji nego ranije. Podijeljena
su mišljenja da li je za to i koliko zaslužan Mihailo Radojičić. Jedni smatraju da
je on nižerazredni zabavljač, koji se na TV ponaša kao na piljari, dok drugi smat-
raju da je on crnogorska Nela Eržišnik. Šteta je što u novogodišnjem programu
nije učestvovao državni tužilac Vukčević – koji je bez premca kada je komedija
u pitanju.
Sa velikim iščekivanjem i uzdahom očekuje se da nakon dnevnih novina
„Publika“ startuje i televizija „IN“. Vjerovatno ni ona neće nositi predznak neza-
visni mediji jer važnije je da bude objektivan i profesionalan medij nego da bude
navodno nezavisan, kako rekoše na svom početku u „Publici“. Da čovjek pukne
od smijeha ili muke. Sve je ovo još jedan mamac za lakovjerne. A u Crnoj Gori
još uvijek je mnogo naivnih.
januar 2002.
- 362 -
NEZNANJE KAO ZANIMANJE
AUTOGOLOVI
- Koalicije za Jugoslaviju, režima..
- Poentiranje ministra Jovićevića
- Milova „pomoć“ „Danu“
Opet građane Crne Gore uveseljavaju parlamentarci. Ali, ne evropski već

domaći. Prvo su Peđa i družina iz Koalicije za Jugoslaviju pokušali da unesu
novinu u parlamentarni život, ubjeđujući javnost a vjerovatno i sebe same da
mogu sjeđeti u Sali Parlamenta, ali da to nije nikakav dokaz da su oni tu pris-
utni i da čine kvorum. Tome se smijala čak i ona grupa njihovih pristalica koja
ih voli bez zadrške i čiju lojalnost ništa ne može zamijeniti. Ali jasno je da je
to bio očigledan autogol Koalicije za Jugoslaviju.
Zatim je krenula rasprava o odgovornostima ministra policije Andrije
Jovićevića koju je inicirala Koalicija za Jugoslaviju, valjda želeći da politički
poentira. Zasigurno nijesu računali da će ih ministar veoma drčno i uz puno
dokaza optužiti za događaje u Beranama. Navikla se bila Koalicija na Vukašina
Maraša pa nije očekivala da će ih ministar politički isprašiti. Naročito su otužno
izgledali očito isprovocirani Peđa Bulatović i njegova uvrijeđena sjenka Šoć. I
umjesto da opravdano i dalje otvaraju pitanje djelovanja Službe državne bez-
bijednosti, oni su išli devizom – Napad je najbolja odbrana – i dozvolili minis-
tru da ih razobliči u scenariju događaja u Beranama. Koalicija je sebi dala još
jedan autogol, a ministar Jovićević veoma efektno poentirao iako i dalje cr-
nogorskoj javnosti ostaje dužan da odgovori na pitanja o likvidacijama u Crnoj
Gori, tj. dokle su stigle istrage, da li ih je uopšte bilo i ko je odgovoran. Takođe
da obećani doprinos da SDB bude kontrolisana služba i da se počne da bavi
poslom zbog kojeg i treba da postoji, a ne da ima zadatak da brani vladajuću
partiju, tj.njenu vlast svim sredstvima, služeći se veoma često neljudskim pos-
tupcima. I režim takođe sebe daje autogolove, tako da je politička situacija više
zabavna nego ozbiljna.
Istražni postupak, suđenje i osuda vinovnika nereda u Beranama je klasičan
autogol. Jer, takva brzina i ažurnost je prosto zapanjujuća. Uporediva je jedino
sa svjetskim rekordom Vrhovnog suda Crne Gore uoči predsjedničkih izbora,
kada je taj sud svakih desetak sekundi donosio po jednu presudu, tj. rješenje o
pravu glasa. E da je u slučaju Štrpci pokazan hiljaditi dio beranske ažurnosti!
Politički procesi protiv medija su takođe klasičan autogol režima. Slučaj
Ašanin će ostati kao bruka koja se nikada neće moći oprati, a rat koji protiv
„Onogošta“ vodi Viši sud iz Podgorice je dokaz da Crna Gora i nema prave
sudove, već su to klasični politički sudovi. Jer, šta vrijedi „Onogoštu“, što
- 363 -
nikšićki sud donese oslobađajuće presude, kada čuvar režimskog sna (Viši
sud) sve to „mora“ poništiti i ukinuti, a sve pod naredbom, kako prizna jedna
sudkinja Višeg suda, koja je“morala“ da posluša zapovijest i koja je ubrzo za-
tim postala sudija Vrhovnog suda. Partiji na Vlasti još uvijek ne pada na pamet
da pred sopstvenim pravosudnim organima makar započne jedan proces u vezi
sa događajima u i oko dubrovačkog rata ili oko ratnog huškanja koje je u Crnoj
Gori bilo veoma izraženo. Zato nije čudo što se republički državni tužilac ne
doživljava ozbiljno i što su sve glasnija mišljenja da taj organ treba ukinuti.
Najveće zasluge za to su sadašnjeg državnog tužioca Vukčevića, koji je mnogo
napora učinio da kao član DPS-a bude i tužilac DPS-a.
Predsjednik Đukanović novom tužbom protiv „Dana“ nastavlja svoju bor-
bu protiv medija koje ne može kontrolisati. „Dan“ sve više povećava tiraž, a
Milo im svojim tužbama zdušno pomaže, pa se postavlja pitanje ko je glavni
marketing agent „Dana“.
februar 2002.god.
- 364 -
KUDA IDE CRNA GORA
LED SE TOPI
Svaka analiza odnosa u Crnoj Gori, političkih, društvenih ,
ekonomskih, kulturnih... mora poći od apsurdnosti,
koja je karakteristika čitavog istorijskog hoda crnogorskog naroda.
Veoma je malo primjera gdje se apsurdnost ne čitava.
Zato je apsolutno, umjesto analize, prikladnija metoda psihoanalize.
Da li će 2002. godina biti prekid kontinuiteta crnogorske apsurdnosti?
Ima šanse!
Bitka za samostalnost Crne Gore ulazi u završnu fazu. Februar je po

mnogo čemu odlučujući mjesec. Zahvaljujući prije svega Evropskoj uniji i
njenom uplitanju i arbitriranju. Iako je prije samo nekoliko dana izgledalo da
će EU naložiti predsjedniku Đukanoviću da ni po koju cijenu ne ide u refer-
endumski proces, već da se mora prihvatiti model – Crna Gora u demokrat-
skoj Jugoslaviji, sve se više nazire da će Crnoj Gori ipak biti dozvoljeno da
njeni građani odluče o svojoj sudbini, tj. da dobiju ono pravo koje sleduje
svaki narod. Pa eto čak i crnogorski, koji je u velikom procentu kroz istoriju
pokazivao da više voli Ruse i Srbe nego sebe same. Najveće zasluge što EU
crnogorski narod tretira kao polupunoljetan i polupismen pripadaju Vojis-
lavu Koštunici. On ih je svojim nacionalizmom i ponovljenom favorizovanju
srpskog hegemonizma na uštrb svih ostalih naroda u susjedstvu uvjerio da
Milošević u njemu ima ne samo dobrog nasljednika već i da Ćosić, Bećković,
Amfilohije i ostale perjanice srpskog fašizma – u Koštunici imaju najboljeg
izvođača radova. Za srpske fašiste on (umiveni Voja četnik) stiže ipak sa
značajnim zakašnjenjem. Da je bio na Slobovom mjestu, to znači – prije 10
godina – imao bi nažalost, veliku šansu da njihov nedosanjani san ispuni i
stvori Veliku Srbiju. A gdje bi bilo tu mjesto Crnogorcima, koji se ne bi dali
posrbiti, bolje je ne pominjati.
Predsjednik Đukanović u ovim po njega a i Crnu Goru dosta teškim tre-
nucima pokazuje (do sada) upornost i dosljednost, čime opciji samostalnosti
povećava šansu da uskoro ugleda svijetlo dana. Iako mu se može mnogo
toga prigovoriti, počev od izuzetno loše vođene unutrašnje politike, znatnog
kašnjenja u realizaciji crnogorske suverenosti, pa do kočenja procesa demok-
ratizacije crnogorskog društva u cjelini, ipak, mora se priznati da bez njegove
dosljednosti i harizme, koju ima u sopstvenoj partiji, priča o crnogorskoj
samostalnosti u ovom trenutku ne bi imala neku značajniju šansu. Ukoliko
Crna Gora izvojuje samostalnost, Milo Đukanović će svojim doprinosom
amortizovati mnoge greške koje je pravio. Kako on, tako i njegova partija.
- 365 -
Kako je politika velika trgovina, ne bi bilo nikakvo iznenađenje da se za pro-
jekat samostalnosti istrguje s crnogorskim partijama, tj. onima koje se zalažu
za taj projekat, da ukoliko se dođe do cilja, neka pitanja odgovornosti ostanu
nepokrenuta. To bi u politici bilo potpuno očekivano i ne prvi put.
Evropska unija je svojom politikom prema crnogorskoj samostalnosti
podsjećala na led koji je svakim danom sve tanji, i do 1. marta će se sasvim
sigurno i istopiti. Kako se led bude topio, tako će se i Peđin SNP približavati
suncu, vodeći računa da se ne opeče. Svaka analiza odnosa u Crnoj Gori,
političkih, društvenih , ekonomskih, kulturnih... mora poći od apsurdnosti,
koja je karakteristika čitavog istorijskog hoda crnogorskog naroda. Veoma
je malo primjera gdje se apsurdnost ne čitava. Zato je apsolutno, umjesto
analize, prikladnija metoda psihoanalize. Da li će 2002. godina biti prekid
kontinuiteta crnogorske apsurdnosti? IMA ŠANSE!
februar2002.god.
- 366 -
CRNA GORA – PROTEKTORAT

- REFERENDUM ILI ZABORAV
- ŠTRAJKOVI
- UTEMELJIVAČ SA RAČUNALJKOM
Da li će i Crna Gora postati protektorat, slično kao neke bivše jugoslovenske

republike? Ukoliko prihvati Solanin plan, to je sasvim izvjesno. Zatim je potpuno
očekivano da Solana ili neko sličan odluči, tj. imenuje i novog predsjednika Crne
Gore, koga će moći ukoliko ne ispunjava njihova očekivanja, uvijek smijeniti.
Shvatljivo je da se protektorati naprave u Bosni, na Kosovu.... nakon rata i svih
strahota, a i tamo kao prelazni period. Ali da se u Crnoj Gori, đe nije, a i neće biti
rata, pravi protektorat, van je svake pameti. Neshvatljivo je da unutarstranački
dijalog u Crnoj Gori izostaje i da se čeka Solana da zasoli crnogorsku juhu.
Najnovija reagovanja članica DOS-a su potpuno shvatljiva, i ona bi trebalo
da osvijeste rukovodstvo SNP-a da ukapira da im Crna Gora mora biti na prvom
mjestu, a da za ideju Srboslavije, po njihovoj mjeri, sve će manje moći da u Srbiji
pronalaze koalicionog partnera. Za sada tu im je iz DOS-a ostao samo Koštunica
i njegova DSS, a iz srpske opozicije im se neće isplatiti da traže partnera zbog
međunarodnog lobija. U prosrpskim medijima govori se o sukobima koncepata
u SNP-u, gdje se Predrag Bulatović označava kao sve više procrnogorski orijen-
tisan. Ipak bi se tu prije moglo reći o demokratskom stasavanju te partije i okre-
tanju ka Crnoj Gori, što je korak naprijed SNP-a, pa i po cijenu da se stranka
pocijepa. Jer, onaj drugi dio koji bi ostao na starim partijskim pozicijama ne bi
imao nikakve perspektive u periodu koji dolazi. Ta politika će veoma brzo biti
odbačena i od međunarodne zajednice. Toga je svestan i predsjednik Đukanović,
pa pomalo kupuje vrijeme, iako će narednih dana morati donijeti konačnu odluku.
A svaka odluka sem referenduma je po njega i DPS put u zaborav. Podršku za
put u zaborav daće im Liberalni savez – naravno, ukoliko prihvate Solanin plan.
Ovih dana su se aktivisti rasturili na sve strane ne bi li pronašli posrednika koji bi
ubijedio Slavka Perovića da prihvati kompromis i podrži ih. Cijena za uspješno
posredovanje je nebitna, ma koliko visoka bila. Samo su zaboravili da im je želja
maksimalno nerealna, a samim tim i neostvariva. Zanimljiv će biti odnos SDP-a
ukoliko DPS prihvati Solanin plan.
ŠTRAJKOVI
Štrajkovi sve više potresaju Crnu Goru. Bez sumnje, sasvim su opravdani.
Privredna situacija je izuzetno loša, a o nekoj ekonomiji je suvišno govoriti. Kada
bi se po osnovu ekonomskih rezultata vrednovalo, crnogorska vlast je ne samo
zaslužila da odmah bude smijenjena već i da odgovara zbog potpuno pogrešno
- 367 -
vođene ekonomske politike, koja je sve prije nego reformska. Čak najviše zabrin-
java što partije koje čine vlast i ne pomišljaju da pred građane izađu s nekim pro-
gramom. – vizijom kako izaći iz krize. Pošto je postala moda da štrajkači blokiraju
puteve, evidentna je štednja goriva, čime se pred svijetom potvrđuje konstatacija
da je vlast „štedljiva“ i da zaslužuje međunarodnu „podršku“. A prosvjetari će
dokazati da đake mogu edukovati potpuno isto za 25 minuta kao i za 45. Time
će sve diplome dobiti na značaju, a Crna Gora će se sve više primaći Evropskoj
Uniji. Sve će veća nostalgija biti za vremenom koje je obilježio Miting gladnih, s
prosječnom platom od 1.500 DM, i na vrijeme kada je vođena bespoštedna borba
protiv jagnjećih brigada. U međuvremenu, borci su postali svjesni magarci, pa je
nostalgija sve jača.
UTEMELJIVAČ SA RAČUNALJKOM
Dva dana nakon sahrane Ćana Koprivice pročitao sam 32 (!) stranu „Moni-
tora“ i riječi koje je na komemoraciji izgovorio utemeljivač Monitora No. 1. Bio
sam ne malo iznenađen kada sam uvidio da je utemeljivač No. 1 iskoristio ovu
priliku da uključi, i u takvom času, svoju čuvenu računaljku ne bi li glavnog fi-
nansijera „Monitora“ predstavio kao nekoga koga je on maltene častio da bude
drugi utemeljivač. Pomenuo mu je redovne pomoći koje su trajale do posustajanja
Monteksa, kako reče, a zaboravio je, odnosno stavio u svoju računaljku, pomoći
koje je Ćano davao u kešu preko utemeljivača No. 1. Iako Ćano nije pomagao ni
„Monitor“ ni druge da bi od toga on imao ličnu korist, ovakav odnos prema njemu
je više nego mizeran.
mart 2002. god.
- 368 -
A ĐE..
DALEKO OD MOZGA
Ukoliko ne budemo imali referendum ni ove godine (a miriše na to),
opravdanja će imati ko da izriče. Prije svega, akademsko-smećarski lobi,
koji se koristi u dnevno-političke svrhe i koji će imati poznati zadatak – da za
sve okrivi Solanu i Slavka Perovića. Uz to, malo da uzdrma i Širaka,
koji od njih puni gaće.
Hrvatski suci su ovih dana donijeli još nekoliko presuda u nizu kojima se
kažnjava poznati splitski nedjeljnik Feral Tribjun. Presude se donose kao odštete
za duševne patnje i boli koje je navodno Feral proizveo kod tužilaca. Način na koji
se ove presude donose baca veliku sjenku na razvoj hrvatskog društva i na demok-
ratizaciju u njemu. Međutim, hrvatski suci su naslijeđeni iz Tuđmanovog vreme-
na, a i onoga ranije, tako da predstoji teška borba za razvoj hrvatskog pravosuđa.
U tu borbu su se uključili mnogi hrvatski intelektualci, kao i organizacije. Održan
je i protestni skup. Na čelu protesta bio je niko drugi nego predsjednik Hrvatske
Stjepan Mesić. On je dao i novčani prilog za Feral, a u izjavi je naglasio da svako
ko tuži i traži više od jedne kune odštete je borac protiv medija, demokratije,
slobode.
Mi u Crnoj Gori imamo posve drugačiju situaciju. Kod nas Predsjednik tuži
i podstrekava svoje lizogusce (savjetnike, prijatelje, kumove) da takođe tuže.
Sudije ekspresno osuđuju, uvlačeći se Predsjedniku, ugrožavajući mu time funk-
ciju unutrašnjih, naročito probavnih organa. Crnogorski intelektualci ili ćute ili
saučestvuju u još jednom crnogorskom posrtanju. A slijedeći primjer Mesića,
kako bi bilo mudro da Đukanović povuče sve tužbe, te da svoj prvi intervju da
baš „Danu“. Time bi učinio potez koji bi ne samo za crnogorsku političku scenu
bio od ogromne koristi već i za njega. Ukoliko kod predsjednika Đukanovića ima
imalo demokratskog kapaciteta, ovo bi trebalo da uradi, bez obzira da li je „Dan“
u svom pisanju bio nekorektan, netačan, zlonamjeran i sl. Nakon toga, sudije koje
su obrukale svoju profesiju (koja bi trebalo da bude jedna od najčasnijih) ne bi
imale više mjesta u crnogorskom pravosuđu, a časnim sudijama koje već postoje
pridružili bi se novoizabrani, koji bi imali pune ruke posla, kada se uskoro klup-
ko malo više odmota oko mnogih afera, kao i nezaboravnh likvidacija o kojima
savjetnik Predsjednika „ništa“ ne zna.
REFERENDUMSKI LOBI
Ukoliko ne budemo imali referendum ni ove godine (a miriše na to), opravdan-

ja će imati ko da izriče. Prije svega, akademsko-smećarski lobi, koji se koristi u
dnevno-političke svrhe i koji će imati poznati zadatak – da za sve okrivi Solanu i
- 369 -
Slavka Perovića. Uz to, malo da uzdrma i Širaka, koji od njih puni gaće. Akadem-
sko-smećarski lobi je inače miljenik crnogorske javne scene. Oni, tj. pripadnici
lobija, imaju centralna mjesta u gotovo svim medijskim emisijama, tribinama,
priredbama, a njihova saopštenja i upozorenja centrima svjetske moći su udarne
vijesti (na žalost njihovu, samo u Crnoj Giri za koju su i projektovani). Eto, ovih
dana se tom lobiju pridružio i Vesko Barović – gromada intelektualna – zbog koje
se dnevnik „Publika“ ponovo štampao, a Vilijem Montgomeri ne može da dođe
sebi nakon Veskovog neslaganja sa njegovom politikom. Tako mu i treba kada se
sa Veskom nije konsultovao.
POJASEVI I LOKALNI IZBORI
Blago Crnoj Gori sa novim Zakonima o saobraćaju i novim kaznama. Palo

vlasti na pamet da napuni malo praznu kasu. Šipak! Nema im građanin odakle
plaćati. Oglodan je. Do koske. Nijesu se sjetili da isprave očajnu signalizaciju, da
prekinute linije u krivinama isprave u pune... i još mnogo toga što utiče na bez-
bjednost. Kazne su im jedino važne. I kase. Zaboravili su nezakonito postupanje
partijske policije, kada su oduzimane dozvole a zatim pečatirane za uspomenu. Da
bi u Crnoj Gori imale efekat, ovakve kazne, prethodno treba riješiti mnoga pitanja
koja oni neće da rješavaju. Saobraćajna kultura se uistinu i stvara, između ostalog,
i kaznenom politikom. Ali ne samo njom. Do tada – pojasevi su obavezni. Ali ne
za sve.
Bliže se lokalni izbori. Još se ne zna ko će s kim. U koaliciji ili sa njom.
Katastrofalna ekonomska situacija može biti značajna za glasače. Otpuštanje za-
poslenih iz državnih organa (finansijska policija se ukida, ZOP takođe, policija
smanjuje i brojno stanje i plate) takođe može biti značajno. Još je dosta faktora
koji mogu uticati da DPS prođe na izborima po želji Svetozara Marovića.
mart 2002. god.
P.S: Posljednje vijesti govore da je Đukanović prihvatio Solanin plan i

odustao do obećanog referenduma. Da li će nakon toga podnijeti ostavku ostaje
da se vidi narednih dana. Da li će Vladu spašavati koalicija Za Jugoslaviju –
takođe je (ne)izvjesno. Jedino su se u potpunosti obistinila predviđanja liberala
da Đukanović neće raspisati referendum.
- 370 -
JOŠ JEDNA U NIZU
PREVARA DPS-a
Pokušaj da se očigledan poraz pretvori u pobjedu ostaće samo pokušaj.
Međutim, svjedoci smo da se iz DPS-a pokušava nešto mnogo opasnije.
Želi se da se za nejedinstvo u crnogorskom bloku optuži LSCG, a pomalo
i SDP. Zaboravili su da su klasičnu izdaju baš oni – DPS-ovci napravili i
prekršili sporazum.
Najprije, imao se utisak da se vratilo vrijeme neposredno nakon potpisanog

Dejtonskog sporazuma. Vrijeme kada su se Milošević i njegova politika sprdali
sa Srbijom i Crnom Gorom i slavili pobjeduod očiglednog poraza. Potpuno je isti
osjećaj sada kada slušate premijera Vujanovića. Predsjednik Đukanović nakon
sramne kapitulacije, koju je potpisao u voljenom Beogradu, čak se odvažio da
izađe istu noć pred novinare, valjda računajući da će mu neki i dalje vjerno služiti.
Ali, prevario se. Novinari, listom, na odličan način su predsjednika legitimisali.
Pokušaj da se očigledan poraz pretvori u pobjedu ostaće samo pokušaj.
Međutim, svjedoci smo da se iz DPS-a pokušava nešto mnogo opasnije. Želi se da
se za nejedinstvo u crnogorskom bloku optuži LSCG, a pomalo i SDP. Zaboravili
su da su klasičnu izdaju baš oni – DPS-ovci napravili i prekršili sporazum. Pozivi
na očuvanje jedinstva u crnogorskom bloku, koji se čuju od nekih dobronamjernih
intelektualaca su ipak dosta nerealni. Bez obzira na evidentnost velike štete uko-
liko dođe do raspada crnogorskog bloka, mora se postaviti ključno pitanje: kako i
ko još može vjerovati u crnogorskom biračkom tijelu predsjedniku Đukanoviću?
Takođe i koje su garancije da DPS ne bi nešto slično učinio i za tri godine?! Zato
bi možda izlaz iz ove situacije bio da DPS ustupi osam poslaničkih mandata
LSCG-u i SDP-u kako bi oni imali jače garancije te da se onda formira nova Vlada
od ove tri partije. Takođe da se predsjedniku Đukanoviću oduzme pravo da bilo
šta potpisuje bez odluke Parlamenta. U slučaju da DPS ovo naprijed prihvati, onda
bi dobar potez bio i da se sporazum u načelu prihvati, a da se neki djelovi odbiju.
Oni koji su, prosto, neprihvatljivi. Takođe da se na skupštinskom zasjedanju već
sada utvrdi tačan datum održavanja referenduma. LSCG i SDP, kao barjaktari ide-
je crnogorske nezavisnosti, da stanu na čelu kolone, a DPS iza, a ne kao do sada
da DPS, kao stranka veoma loše prošlosti, bude na čelu. To se sada i pokazalo kao
najveća greška. Zato ne bi bilo ni veliko iznenađenje da DPS već sada pregovara
sa nekim iz Koalicije za Jugoslaviju.
O predsjedniku Đukanoviću ne treba mnogo trošiti riječi. On je sve rekao.
Treba očekivati da makar ode na dostojanstven način, i za Crnu Goru je najbolje
da odmah podnese ostavku. Međutim, on je već pokazao da mu interes Crne Gore
nije mnogo bitan. Reagovanja srpskih stranaka su potpuno opravdana i očekivana.
Zajednička država je očuvana. Nema obećanog referenduma, a ni dvije stolice.
- 371 -
Zato je priča iz DPS-a o savezu dvije države previše naivna i otrcana.
Osnovano se postavlja pitanje šta bi donijeli novi parlamentarni izbori. Vjer-
ovatno bi skor između stranaka koje su zagovornici crnogorske samostalnosti i
onih koji zagovaraju zajedničku državu bio isti, kao i na posljednjim izborima, ili
sa veoma malom izmjenom. Samo što bi u crnogorskom bloku LSCG i SDP bili
mnogo jači u odnosu na DPS. Iz toga razloga bi ustupanje osam poslaničkih mjes-
ta DPS-a bio pametan potez jer bi DPS najmanje toliko izgubio na eventualnim
izborima. Sve u svemu, predstoje veoma burni dani. Zanimljivo je i da su lokalni
izbori zakazani 15. maja, kada je radni dan. Da li se i ovdje krije neka zamka?
Generacije koje sada izborno stasavaju, u velikom procentu, žele Crnu Goru
kao svoju državu, pa će taj talas veoma brzo oduvati sve ove šićardžije kojima je
lični interes ispred državnog.
mart 2002.god.
- 372 -
U SUSRET IZBORIMA
USPRAVLJANJE GRAĐANINA?
Koalicija za Jugoslaviju sasvim logično i očekivano slavi pobjedu, Liberali koje
je DPS prevario, kao i čitavu Crnu Goru, pokušavaju da razmontiraju DPS,
ali im skoro niko u tome ne pomaže. SDP sve više simulira, dok Milovi
intelektualci i analitičari peglaju potpis Sporazuma, čime javnosti stavljaju
do znanja da bi i eventualni potpis o Crnoj Gori kao srpskom regionu takođe
peglali, zajedno sa Filipom.
Prašina oko potpisivanja Sporazuma polako se sliježe. Naročito nakon

skupštinske debate. Kratak siže bi glasio: Đukanović i DPS prekršili Sporazum
i obećanje o referendumu, zahvaljujući Liberalnom savezu Vlada Filipova pala,
SDP izlazi iz te Vlade. Koalicija za Jugoslaviju slavi Sporazum. Mnogo toga os-
taje nepoznanica. Kao prvo – da li je uopšte realno da dođe do dogovora između
DPS-a, SDP-a i LSCG oko formiranja nove Vlade? Ili će doći do formiranja Vlade
od DPS-a i neke od partija iz Koalicije za Jugoslaviju? Ili novi izbori, što bi bilo
najlogičnije?
Lokalni izbori, koji su već zakazani, zasigurno će pokazati kakav je odnos
snaga, i vjerovatno će odluka o republičkim izborima, tj. da li će do njih doći, biti
donijeta nakon ovih izbora, znači – u maju. Na jesen bi u tom slučaju bili mogući
i svi izbori. Dakle, pored predsjedničkih, koji su obavezni, i saveznih.
POHLEPNI SKOROJEVIĆI
Inače, parlamentarna rasprava je protekla u očekivanom tonu. Koalicija za

Jugoslaviju sasvim logično i očekivano slavi pobjedu, Liberali koje je DPS pre-
vario, kao i čitavu Crnu Goru, pokušavaju da razmontiraju DPS, ali im skoro niko
u tome ne pomaže. SDP sve više simulira, dok Milovi intelektualci i analitičari
peglaju potpis Sporazuma, čime javnosti stavljaju do znanja da bi i eventualni
potpis o Crnoj Gori kao srpskom regionu takođe peglali, zajedno sa Filipom. To
je još jedan u nizu dokaza da DPS može te pohlepne skorojeviće uvijek kupiti i
upotrijebiti. Tu i leži razlog neuspjeha obnove crnogorske državnosti a i sveko-
likog sunovrata crnogorskog društva (moralnog, materijalnog, duhovnog...).
Nakon dugog odbijanja saradnje sa Haškim sudom u dijelu isporučivanja
optuženih – SNP je sada to glatko prihvatio i time dokazao da nije sada samo Crna
Gora protektorat međunarodne zajednice već je to i većina političkih partija. Kako
će na to reagovati birači SNP-a nakon onoliko prašine bačene im u oči? Lokalni
izbori u maju će pokazati da li je građanin – birač najzad postao punoljetan, ili je
još uvijek bogom dan za manipulaciju. Već dvanaest godina, što je više bio varan i
- 373 -
siromašen (u svakom obliku), građanin je sve veće povjerenje iskazivao DPS-u i
SNP-u (ranije jedinstvenom DPS-u). Da li će se najzad građanin uspraviti i ukapi-
rati sve laže i paralaže dvojca za sunovrat Crne Gore, ili će i dalje uživati da bude
varan, obmanjivan i pljačkan, znaćemo već polovinom maja?
FANTOM TVOREVINA
Bivši premijer Crne Gore Vujanović reče u više navrata da ovakve državne
tvorevine još svijet ne viđe, misleći na ovu Sporazumom utvrđenom. Pošto je
Havijer Solana napravio to čedo, sa nestrpljenjem se očekuje da nas preko svo-
jih emisara obavijesti koga će postaviti za predsjednika surogat države, a koga
za djelove te države. Zatim koga će u Hag i ko će ga morati isporučivati. I ono
najvažnije- šta će biti sa Dukljanskom akademijom i hoće li biti eura za nju? Bez
Dukljanske akademije Evropska Unija bi bila osiromašena. Do tada uživajmo u su-
kobu Koštunica-Đinđić, divimo se dokazanoj hrabrosti predsjednika Đukanovića
kad kaže: „Ako puno traže, vidimo se na izborima“. Nakon prevare, drčno – nema
šta.
Počela je prodaja cigareta na komade. Požurite. Sezona počinje.
april 2002.god.
- 374 -
SVE BURNIJE
CRNA GORA U VANREDNOM STANJU

* SEKS TRAFIKING
* UKIDANJE TV PRENOSA I BOJKOT OPOZICIJE
Tužna je sudbina Crne Gore. U svakom pogledu sve dok nam sudbinu kroji
mafija na vlasti i mafija uz vlast. Najnovija odluka tužioca o, slobodno se može reči
zataškavanju afere trgovine ljudskim dušama tj. sex trafikinga je još jedna u nizu
bruka za Crnu Goru. Možda čak i neočekivana jer je makar zbog međunarodne
zajednice bilo za očekivati da će se makar simulirati neko suđenje. Moguće je i
da su osumnjičeni pribjegli i klasičnoj ucjeni da bi se sve ovako završilo. Ovo tim
prije što se može već čuti da je u aferu bilo uključeno i većih zvjerki od četvorice
osumnjičenih. Odgovornost MUP-a i Tužilaštva je ogromna i povodom ove afere
ti organi su se još jednom diskreditovali.
Reagovanja mnogih organizacija i pojedinaca jasno pokazuju kakva je šteta
načinjena odlukom tužioca, a to jasno pokazuje i stav iz SAD-a.
Na bilo koji način da se posmatra situacija u CG, počev od ekonomske,
političke pa sve do ukupnog funkcionisanja svih službi u njoj, može se zakjučiti
da je Crna Gora već odavno u vanrednom stanju.
UKIDANJE TV PRENOSA I OPOZICIJA
Ukidanje parlamentarnog kanala i TV prenosa parlamentarnih zasijedanja je

isprovociralo crnogorsku opoziciju da napusti parlament i najavi vanparlamen-
tarno djelovanje. Uz to opozicija najavljuje, na inicijativu Liberalnog Saveza, i
formiranje opozicionog bloka koji bi imao zadatak da sruši ovu anticrnogorsku i
anticivilizacijsku vlast koja je na nesreću ovog naroda uspjela vještim manipulaci-
jama da pridobije povjerenje ogromnog broja neznavenih glasača. Nakon dosta
grešaka koje je opozicija napravila u svom djelovanju uoči parlamentarnih izbora
kao i skorih predsjedničkih, izgleda da se opozicija na greškama najzad naučila i
shvatila sa kakvom mafijom ima posla i koliko je teško tu mafiju skloniti sa vlasti.
Taj cilj se samo može ostvariti zajedničkim djelovanjem opozicije kao i mnogih
nestranačkih ličnosti koji će zajedno pokrenuti usnuli i potpuno osiromašeni nar-
od da okrene leđa ovom režimu koji ih je doveo dovde, a predhodno potpuno
opljačkao i ogromno bogatstvo iznio van Crne Gore.
U Crnoj Gori nema sudstva, tužilaštva, policije, državnih organa, državnih
medija i sl. što u normalnim državama postoji. U Crnoj Gori je sve to stavljeno
u službu odnarodjene vlasti i potpuno privatizovano. Sve je isto kao u vrijeme
Miloševića. Poltronizam i poltroni su na cijeni. Ko ne sluša, gubi primamljivo
mjesto, a ponekad i glavu ako puno smeta. Nezaobilazni Vukašin Maraš odmah
- 375 -
zatvori istragu i dovede za ministra policije penzionisanog advokata koji nema
pojma niočemu sem što nemušto klima glavom. Ako je on pokazatelj snage SDP-
a i pokazatelj njihove snage da ucjene DPS onda su oni sasvim sigurno postali
partija SDB-a. Potezi koje vuče DPS pokazuju da ih je polako uhvatila panika,
ali to ne mora ništa da znači ako opozicija ne bude znala to da iskoristi. Štrajkovi
i razni oblici nezadovoljstava biće sve veći i to opozicija treba da iskoristi na
pravi način. Vlast je postala potpuno obijesna i gluva čak i nad ljudskim sud-
binama da se putem štrajka glađu pokušava dobiti zarađeno. To najbolje pokazuje
tužna sudbina radnika pomoraca. Nakon ljudske drame koja već potresa javnost
može se konstatovati da nijedan iole moralan čovjek ne može sjeđeti u Vladi Mila
Đukanovića. Nego, on i Vukašin Maraš su odabrali one koji će uvijek biti poslušni
i bez građanske hrabrosti da se izvuku čak i kada im je postalo očigledno kuda
plovi Milov brod. I nije čudo da u jednom krajnje neljudskom istupu protiv pomo-
raca upotrijebe Vojina Đukanovića o kome zaista ne treba trošiti riječi.
Da li će Peđa Bulatović uspjeti da neke svoje ranije loše procjene i poteze
ovoga puta popravi i krene pravim putem vrlo brzo ćemo vidjeti. Uzevši u obzir
da je on na čelu ubjedljivo najjače opozicione partije od toga će u potpunosti za-
visiti uspjeh opozicione koalicije. Od ostale tri partije ne treba očekivati greške
u djelovanju jer su one već dokazale svoju odlučnost u borbi protiv režima kao i
namjeru da partijske interese potpuno stave u službu daleko većeg cilja. Liberalni
Savez je već dokazao da može i treba biti glavni stub opozicije u oslobađanju
Crne Gore od mafiokratske vlasti.
Tužno je bilo gledati emisiju na TV CG na temu ukidanja prenosa sjednica
parlamenta kao i parlamentarnog kanala. Sa kojim je žarom branila te odluke
Radmila Vojvodić bilo je više nego gadljivo. Koča Pavlović je na odličan način
povukao za jezik nekada šarmantnu rediteljku, i ništa više od toga, a ona je poput
najodanijeg partijskog službenika upotrijebila sve svoje skromne mogućnosti da
zadovolji šefa i opravda odluke od njega skrojene.
jun 2002. god.
- 376 -
Pred(izborne) igre
FENOMEN ZA ANALIZU
Početak devedesetih godina, kada je jedinstveni DPS došao na vlast, pokazao
je da momci koji su ulicom došli na vlast odlično poznaju mentalitet crnogor-
skih birača, za razliku od opozicije. Što je vlast više lagala, manipulisala,
dovodila narod u izolaciju i sve veću bijedu, kao nagradu dobijala je sve veću
podršku. Bez sumnje, to je neobjašnjivo ali tačno. Fenomen za analizu!
Kupovina glasova na nedavnim parlamentarnim izborima jedni objašnjavaju

političkom vještinom, dok drugi smatraju da se radi o sramoti bez presedana. Bez
obzira ko je u pravu, evidentno je da je kupovine glasova bilo. Ono što je najpo-
raznije to je cijena po kojoj se glas mogao kupiti. Da li je izuzetno loša materijalna
situacija u kojoj se nalazi crnogorski birač uticala na tako mizernu cijenu, ili je
to, u stvari, realna cijena za koju se može kupiti ili prodati većina crnogorskih
birača?! Znači, između 30 i 50 eura!
Početak devedesetih godina, kada je DPS (jedinstveni) došao na vlast, poka-
zao je da momci koji su ulicom došli na vlast odlično poznaju mentalitet cr-
nogorskih birača, za razliku od opozicije, a, priznajem, i mene. Što je vlast više
lagala, manipulisala, dovodila narod u izolaciju i sve veću bijedu, kao nagradu
dobijala je sve veću podršku. Bez sumnje, to je neobjašnjivo ali tačno. Fenomen
za analizu!
Uoči ovih posljednjih izbora, opozicija je u kampanji iznosila najviše ocjene
da je ova vlast kriminalizovana i upletena u mnogo afera. Na pitanje da li je to
tačno, jedan moj komšija mi reče: „Jeste, sve vjerujem da je tačno, ali ću opet
glasati za njih“. Napominjem da on nije član DPS-a, da ima troje djece i da je na
ivici preživljavanja.
Udar na Liberalni savez
Na udaru kampanje koju je vodio DPS (kupovina i razne vrste ubjeđivanja)

naročito su se našli glasači Liberalnog saveza. Čitava kampanja DPS-a je, u stvari,
i bila koncentrisana ka toj ciljnoj grupi. I uspjeli su. Po mojoj ocjeni, oko četrdeset
odsto ranijih glasača LSG-a glasao je za DPS, dok je LS ovog puta dobio nešto
novih glasača (oko 5000). Bez obzira na podbačaj LS-a, od dva poslanika u odno-
su na raniji saziv Parlamenta, da nije podbacila i Koalicija „Zajedno za promjene“
(SNP, SNS i NS), DPS ne bi imao apsolutnu vlast. No, ako neko dobije vlast i to
apsolutnu, nakon dugogodišnje vladavine u kojoj je narod doveden u klasičnu
bijedu, onda postaje dosta neozbiljno i degutantno iznositi bilo kakve dokaze o,
najblaže rečeno, lošem vršenju vlasti. U Crnoj Gori to se pokazalo kontraproduk-
tivnim.
- 377 -
Ako bi se napravila usporedba sa Srbijom i, recimo, odnos intelektualaca
prema vlasti, moglo bi se doći do zanimljivih saznanja. U Srbiji je i za vrijeme
Broza, i za vrijeme Miloševića, i u vremenu između, bilo dosta profesora uni-
verziteta koji su zbog antirežimskog istupanja (ili drugačije rečeno – otpora) iz-
bacivani s posla. U Crnoj Gori niko (bar mi nije poznato). To jasno pokazuje da
u Crnoj Gori skoro da nema intelektualaca koji će javno iznijeti kritički sud o
režimu, a da to neće vrlo brzo naplatiti i time biti ućutkani. Smatram da su intele-
ktualci najzaslužniji što ova vlast može ovako da se ponaša i da bude nagrađena
apsolutnom vlašću. Kada se sjetim događaja od prije desetak godina, ratnih po-
hoda i ratnih „uspjeha“ DPS-a, naročito se sjetim djelovanja SDP-a i „Monitora“.
Časnih godina, moglo bi se reći, tada. Ali, sada je jasno samo da je tvrđen pazar za
dobru prodaju, i više nije ostalo ništa od tada. Jer, sada oni kasaju u fijakeru Mila
Đukanovića, a on im određuje cijenu, i, zavisno od situacije, obično ih precijeni
i prenagradi. U više sam navrata devedesetih godina ublažavao vatrene istupe tih
„boraca“ za samostalnu i demokratsku Crnu Goru, naročito o sadašnjem predsjed-
niku Crne Gore. Sada imam utisak da ga vole više nego sami sebe. Ili im DB daje
nove sadržaje za njihove biografije?!
I bivši Liberali su zanimljiva sorta. Ima ih svuda. Mislim u DPS-u. Dosta ih
se dočepalo pozicija. Bilo bi ih dugo nabrajati. I dalje zbore da vole Crnu Goru.
Samo ne kažu koju. Vidljivo je čiju. Njima je do Crne Gore koliko i Peđi do
Jugoslavije. Odlaskom Mila Đukanovića sa mjesta predsjednika Crne Gore na
mjesto premijera, za očekivati je da se novi predsjednik ponaša u okvirima svojih
nadležnosti, što nije bio slučaj ni sa Momirom Bulatovićem, a pogotovo sa Milom
Đukanovićem, koji je, sviđalo se to nekom ili ne, politička ličnost broj jedan u
Crnoj Gori, a đe je on, tu je i sva vlast (za sada)!
Predsjednički kandidati
Oko predsjedničkih izbora već se kalkuliše oko kandidata. Pominju se

Marović, Ljubiša Stanković, D. Vukčević, don Miško.... Marović bi od svakog
kandidata opozicije izgubio, jer je on osvjedočeni anticrnogorac, od kojeg će se
DPS morati vrlo brzo distancirati. Stanković je ugledan naučnik, Vukčević vr-
stan intelektualac, ali će ipak biti čudno ukoliko DPS, kao najjača partija, kan-
diduje nekog ko nije njihov član. Bilo bi, recimo, očekivano da DPS kandiduje
za predsjedničke izbora direktora Vektre Dragana Brkovića, Veselina Barovića
ili Gorana Rakočevića. Sva trojica su dokazali da su se za vrijeme DPS-ove vla-
davine najbolje snalazili i da su u veoma teškim vremenima stekli pozamašan
imetak, kao i veliku reputaciju – kako domaću, tako i međunarodnu. Uz to su u
veoma dobrim odnosima sa Milom, što im je posebna povoljnost, koju su i do sada
„pomalo“ koristili.
novembar 2002.
- 378 -
JOŠ JEDNA U NIZU ZAJEBANCIJA
Već je skoro godinu dana od potpisivanja sporazuma, a tek je usvojena Pov-

elja. Svi akteri u pregovaranju su dali aktivan doprinos zajebavanju napaćenog i
neznavenog naroda. I međunarodna zajednica je pokazala veliku dozu strpljenja.
Opravdano se postavlja pitanje – Zašto? Da li je i međunarodna zajednica svje-
sna da ova zajednica nema perspektivu ili igra igru postepenog i nežurbenog
procesa integracije Crne Gore i Srbije u federalnu zajednicu? Ja tipujem na ovo
drugo, a najviše zbog kooperativnosti premijera Đukanovića koji pod pritiskom
Solane prihvata kao svaki grešnik svaku ucjenu. SDP za malo vlasti biće kao i do
sada „nevoljni“ saučesnik i „borac“ za samostalnu Crnu Goru na svakom mjestu.
Povelja i zakon su usvojeni ali ostaje da vidimo kako će teći implementacija.
Koliko će još DPS moći da laže svoje ogromno biračko tijelo i da mu priča priču
o referendumu.
Predsjednički izbori opet nijesu uspjeli i igra se nastavlja. Prvo će DPS prom-
ijeniti Izborni zakon, a onda im neće biti teško da dobiju izbore uzevši u obzir
snagu i rejting koji trenutno ima SNP i njihov mogući kandidat. Opozicija s pra-
vom proziva režim za neviđeni pritisak na građane da izađu na izbore, ali zabo-
ravljaju da je to sve viđela međunarodna zajednica i zažmurila. Ne vidi opozicija
ili se pravi da ne vidi da Đukanović ima i dalje podršku SAD. Istina, ne veliku kao
ranije ali je zavrijedio zaslugom i opozicije koja nije znala da pridobije taj lobi
koji je bila već skoro osvojila.
Predsjednički izbori izuzev Filipa Vujanovića i dijelom Dragana Hajdukovića
donijeli su nam i jednu komediju od desetak ostalih kandidata koji svi zajedno ne
mogaše osvojiti ni 2% glasova. Polovinu od njih je zavrbovala služba DB da bi
predsjedničke izbore pred svijetom simulirala kao ozbiljne izbore. Ostala polovina
se zeza. A predsjednički izbori nijesu uspjeli jer je takva volja Mila Đukanovića.
On će polako tu funkciju svesti na što više protokolarnu i Crnu Goru okrenuti sve
više kao republiku u kojoj će svu vlast imati kancelar, tj. ON. Takav naum ima i
Đinđić sa Srbijom.
EKONOMSKI SUNOVRAT
Kako oživjeti raspalu privredu, zadatak je koji kao primaran stoji pred Vla-
dom Mila Đukanovića. Da li je uopšte imalo realno očekivati da neko ko je
najzaslužniji za raspad ne samo privrede nego svega što je imalo ikakve vrijed-
- 379 -
nosti u Crnoj Gori sada nešto pozitivno učini. Realno nije ali građani Crne Gore
u velikoj većini vjeruju prevarama pa tako čine i sada. U svakoj normalnoj državi
građani bi u ovakvoj ekonomskoj bijedi makar održali generalni štrajk i dali neke
ultimatume Vladi. Nakon toga, zna se. Ali u Crnoj Gori je sve pobrkano pa i to.
Crnogorski građanin je glupi, zatucani poslušnik i nije čudo što ga ova vlast tako
i tretira. A opozicija je priča za sebe. Umjesto da stalno potencira ekonomsku sit-
uaciju u kojoj se građani nalaze i da ih poziva na štrajk, oni mnogo više posvećuju
pažnje tužnom i uistinu žalosnom državnom tj. Milovom tužiocu Vukčeviću. Zab-
oravljaju da će i poslije njega Đukanović postaviti nekoga sličnog – sve dok bude
imao apsolutnu vlast.
Logističku podršku ovom nedemokratskom režimu i dalje punim intenzitetom
daju pored Milove i Jevremove akademije i Milovi mediji. Medijska situacija u
Crnoj Gori je žalosnija nego u vrijeme Miloševića.
Tiranija je prisutna na svakom koraku. I simulacija. Počev od akademika,
„intelektualaca“, analitičara... pa do većine nevladinih organizacija.
mart 2003. god.
- 380 -
POTOPLJENA CRNA GORA
KUD PLOVI OVAJ BROD

POTOP CRNE GORE* 100 DANA VLADE* PREDSJEDNIČKI IZBORI* SVETO(A)
Sve je jasnije da će tragična smrt srpskog premijera Zorana Đinđića pomoći Sr-
biji da se obračuna sa organizovanim kriminalom i krene ka rješavanju ekonomskih
problema. Za razliku od Srbije u Crnoj Gori ni na vidiku nijesu nikakva poboljšanja.
Ona je izgleda za duži rok potonula. Ono što je zajedničko i za Srbiju i za Crnu Goru
je da su nosioci kriminala u državnim organima i da im SDB služi kao privatni servis
za prljave i veoma unosne poslove, likvidacije i sl. To najbolje pokazuje istraga oko
ubistva Đinđića. Odavno je poznato da SDB ne služi onome što bi trebalo već da je to
klasična kriminalna organizacija koja je izvršila skoro sve likvidacije, a zatim istragu
zataškavala. Srbija se sa tim problemom uhvatila u koštac i pobijediće ga, dok je Crna
Gora daleko od toga da je i pokazana volja za tako nešto. Naprotiv. Sve se čini da do toga
ne dođe. Na čelu otpora nalazi se državni vrh koji je u potpunosti ikorporiran u kriminal
i predvodi ga. Za to ne treba da čudi ko Crnu Goru predstavlja u Beogradu. I onda
uopšte nije iznenađenje da je tamo i Vukašin Maraš. Za vrijeme ministrovanja Maraša
desile su se brojne likvidacije koje su makar za širu javnost ostale nerasvijetljene. I
sada Maraš najavljuje rješavanje tih istraga. Sada kada više nije ministar. Javnosti je
jasno da je on bio jedan nesposobni ministar koji je i najveći krivac za nerasvjetljavanje
likvidacija. Da li su Maraš i SDB izvršili sve te likvidacije vjerovatno će se saznati tek
kada ova garnitura ode sa vlasti.
Aferu oko tužioca, sex trafikinga i mnoge ostale na sve se načine zataškavaju. Na-
jnovije istupanje bivšeg ministra Jovićevića na najbolji način to pokazuje. Ukoliko se i
pom. ministra Orlandić ne umiri biće i on uskoro bivši. Voljom SDP-a čiji je član.
Prošlo je 100 dana „nove“ Vlade. Rezultati su impozantni. Već se osjeća reformski
zamah. Živi se mnogo bolje. Standard je sve veći, a štrajkova skoro i da nema. Već
se sada pokazuje koliko opozicija nije imala sluha kada nije podržala Milovu vladu.
Već se sa svih strana svijeta raspituju i prepisuju Agendu. To je program za dva vijeka
ispred i prosto je nevjerovatno koliko je naš čojek pametan da smisli tako nešto. Ja
sa velikim oduševljenjem razgovaram sa Milovim biračima o stravičnim rezultatima
Vlade naslonjenim na Agendu i na veoma brzo dejstvo koje ima. Tako jako dejstvo
nema ni najčistiji kokain koji je inače postao nacionalni desert u Crnoj Gori. Crnoj da
ne može biti crnja.
Evo skoro samo što došli nijesu. Promijenjen je zakon o broju potrebnih
za uspjeh izbora. Sjećam se da takav zakon oko potrebnog broja koji predložiše
liberali uoči obećanog a neispunjenog referenduma u crnogorskom parlamentu
nije usvojen voljom „crnogorske“ partije zvane Milov DPS. Sada im takav zakon
- 381 -
odgovara, „tako da imaju odličnu priliku da Vujanovića proizvedu u predsjednika.
Na ruku im ide KZJ koja se tražeći kandidata za izbore samo dodatno kompromi-
tovao. I vjerovatno su urušili koaliciju što dodatno učvršćuje međunarodnu zajed-
nicu da Đukanovića nema ko srušiti sa vlasti. Kandidat LSCG Miodrag Živković
bez potpune i iskrene podrške KZJ nema baš naročite šanse da izbori drugi krug.
Bez obzira što ima dosta razočaranih birača DPS-a koji će ga glasati.
SVETO
Bilo je pravo uživanje gledati Sveta kako ga sa velikim uživanjem i još većim
uvažavanjem primaju najveći predstavnici međunarodne zajednice. Bilo mi je žao
što tim događajima nije prisustvovao Milo Đukanović koji je još zaslužniji od
Sveta što je Crna Gora tu đe je. A Sveto se super snalazi. Za koliko se išlifovao
prosto je za pohvalu. I oko saradnje sa Hagom je bio veoma direktan. On je zaista
neko ko brzo sve zaboravlja. I svoju ulogu u Ratu za Mir i sva pakovanja Vukašina
Maraša prema njemu sa kojim je sada u „velikoj“ ljubavi. Nekada je i onaj dželat
sa Dedinja koji sada u Hagu odgovara samo za dio svojih zlodjela bio za saradnju
sa Hagom. A zaslužio je mnogo više da mu se sudi u Beogradu nego u Hagu. I
ne samo zbog umobolnog ubistva Ivana Stambolića, organizovanja atentata na
Draškovića... već mnogo, mnogo toga.
Ovaj novi Zakon o saradnji sa Hagom je uistinu odličan. Samo da Karla ne-
koga ne zaboravi. Da li je Sveto uistinu iskreno za to?
april 2003.
- 382 -
MOŽDA IMA PRAVDE
NAGLAVAČKE
Zanimljivi se događaji dešavaju u Srpskoj narodnoj stranci. Promjena

predsjednika nije prošla nimalo mirno, bez potresa. Naprotiv, način mijenjanja
doskorašnjeg predsjednika Bojovića samo je potvrdio pravilo u Crnoj Gori da i u
opoziciji teško se napušta vlast. A biti lider opozicione partije je imati vlast i os-
jetiti sve čari koje ona donosi, a koje lideri, a naročito l i d e r č i ć i obožavaju. Na-
jbolji primjer teškog i mukom začinjenog gubljenja vlasti i nepristajanja na njega
je Kilibarda i njegova čuvena rečenica kada je izgubio podršku Glavnog odbora
NS – „Raspuštam Glavni Odbor i sve opštinske odbore“. Nakon toga najveći ma-
jstor manipulacija je zakazao Skupštinu na kojoj je mogao ko god hoće doći, a uz
pomoć vlasti se pobrinuo da to bude njegova podrška. I sada Kilibarda pravi dar-
mar sa Narodnom slogom jer je i njih izveslao. I kada se pocijepao DPS imali smo
sličnu situaciju. Božidar Bojović je u srpskom biračkom tijelu predstavljen kao
jedan rijetko pošten i moralan političar koji se maltene politikom bavi iznuđeno
jer je u svojoj struci vrstan i cijenjen stručnjak. Što se tiče struke to je sasvim
tačno jer je uistinu dr. Božidar Bojović dobar stručnjak i cijenjen u medicinskim
krugovima. Međutim njegovo političko djelovanje je potpuno odudaralo od takve
ocjene i on se u svom političkom hodu koji je ovih dana završen predstavio kao
jedan nacionalista koji je svog sebe posvetio borbi za Veliku Srbiju. Zato je njegov
ponižavajući odlazak sa predsjedničkog mjesta potpuno zaslužen. Da li će njegov
naslednik ići istom trasom i doživjeti njegovu sudbinu, možda i nije velika nep-
oznanica?
SPONZORI
Čitajući tekstove povodom smrti velikana glume Miodraga Petrovića Čkalje

ostao sam još jednom zaprepašćen koliko je u našem društvu okrenuto sve
naglavačke i koliko je sistem vrijednosti poremećen. Jedan takav glumac, a uz
to i izuzetan čovjek doživio je da svoje penzionerske dane provodi na ivici gole
egzistencije. Slično živi i poznata glumica Nela Eržišnik, .. U svakoj normalnoj
državi Čkalja bi imao pored slave i veliko materijalno bogatstvo. Sjetih se odmah
i naših crnogorskih primjera - pjesnika Vita Nikolića i zasigurno režisera čiji će
kvalitet teško ko dostići - Živka Nikolića. Skoro identična sudbina. A ovih dana
direktor “Vektre”, mehaničar po struci i izražavanju potpisao je ugovor o spon-
zorstvu beranskih sportista u visini dvjesta pedeset hiljada evra. Ova bi država
bila mnogo pravednija i bolja za život da ovakva sponorstva mogu da davaju oni
koji su zadužili društvo u pozitivnom smislu.
- 383 -
H A Š K E OPTUŽNICE
Opet se diže buka oko haških optužnica. Najnovije četiri protiv generala i
starješina policije izazivaju veliko nezadovoljstvo u pojedinim krugovima, a med-
ju njima začudo prednjači vlast u Srbiji. Kada je hapšen Milošević, Šešelj i slični
oni su likovali ne računajući da će i oni koji su se u međuvremenu presvukli doći
na red ako su odgovorni za zločine. Ne bih uopšte o ovome pisao da u vazduhu
ne osjećam da će i u Crnoj Gori uskoro biti slične bure. Pa ne bi bilo logično, a
ni zasluženo da Crna Gora bude preskočena. Neki su se svojski i sa žarom trudili
da ne bude tako. Počev od onih koji su neposredno činili zločine na terenu pa do
onih koji su ih majstorski podstrekivali svojom politikom kao i medijskom proiz-
vodnjom rata.
novembar 2003. god.
- 384 -
KAKO DO VANREDNIH IZBORA
ALTERNATIVA
VLAST JE NA KOLJENIMA. OPOZICIJA ČEKA DA ĐUKANOVIĆA OBORI
MEĐUNARODNA ZAJEDNICA UMJESTO DA TO SAMA UČINI
Socijalna i privredna situacija u Crnoj Gori je, malo je reći, katastrofalna.

Ako postoji dno i ulazak u istinsko siromaštvo onda je crnogorski narod upravo
tu. I materijalno, i duhovno. Ne treba nikakva ni veća ni stručna analiza da se
vidi privredna situacija. Potpuni kolaps. Kada se tome doda podatak da i među
preduzećima koja rade skoro da niko nikome ništa ne plaća, da najveći privredni
kolektivi u CG posluju sa ogromnim gubicima, da se sprovodi lopovska privatiza-
cija, da se i dalje preko tendera sve živo namješta i da su svi veći poslovi potpuno
pod kontrolom istog klana, da je 80% stanovništva već u stanju siromaštva... onda
je jasno da postoje ogromni razlozi da Vlada odmah podnese ostavku. Drugi ra-
zlozi koji su takođe i evidentni i neoborivi su manje važni od ovih prvih.
Ako se samo malo zaviri u proteklih desetak godina lako se uočava da je
stanje iz godine u godinu sve gore. A u tom periodu je međunarodna zajednica
uložila ogroman novac u pomoć Crnoj Gori. Koliko je samo puteva izgrađeno od
te pomoći, rekonstruisano, izgrađeno i renovirano škola, uloženo u raznu infras-
trukturu, edukaciju, pomoć socijali, medicinskim ustanovama, reformama... I to
nije činjeno samo da bi bio oboren Milošević jer je pomoć i nakon toga sve veća
i veća.
Premijer Đukanović je za vrijeme vladavine Miloševića za sve ekonomske
nedaće baš njega optužio i obećao nakon njegovog pada da će trend boljeg tj.
bogatijeg života stanovništva biti iz dana u dan vidljiviji. Kako evo već neko-
like godine Milošević više ništa ne odlučuje i politički je mrtav vidimo odlično
kojim je trendom išla Crna Gora pod dirigentskom palicom Mila Đukanovića.
Pod sankcijama i pod svakom vrstom izolacije pod Miloševićevom diktaturom
u Crnoj Gori se mnogo bolje živjelo i privredna situacija je bila mnogo bolja
nego sada. Iako je na ovim prostorima vazda tražen za promašaje alibi i krivac
na drugoj strani sada je to nemoguće činiti. Ovoga puta i podjela građana bilo po
nacionalnom ili nekom drugom ključu više ne pali. Zato su sva nastojanja Službe
Državne Bezbjednosti u proizvođenju novih podjela neuspješna.
Vlada Crne Gore je postala potpuno nemoćna da više bilo šta učini. Crni fon-
dovi kojima je sve ove godine upravljao klan i šef režima, prazni su. Međunarodna
pomoć je sada strogo kontrolisana i od toga se više ne može uzimati. Biznis sa
drogom i cigaretama je sve teže raditi zbog velike zainteresovanosti međunarodne
zajednice da se to spriječi. Agilnost pripadnika SDB i ostalih zaljubljenika u premi-
jera je sve manja, a sve je više onih koji brod koji evidentno tone napuštaju. Počev
od “Monitora” pa završi do sve većeg broja članova i rukovodilaca u DPS-u.
- 385 -
Kada se sve ovo sabere jasno je da ova vlast mora da ode. Ne treba pominjati
stanje u pravosuđu, ogromnom broju državnih institucija i organa koji su potpuno
privatizovani, državnim i drugim Milovim medijima “nevladinim organizacijama“
akademijama i sl. I bez toga Crna Gora je dovedena do ambisa i svaka sljedeća
Vlada će imati ogroman i veoma težak zadatak da oporavlja teško oboljelog boles-
nika. Trebaće mnogo znanja i napora.
A šta radi opozicija? Njen zahtjev za vanrednim izborima je logičan i
očekivan potez kao i izjava da ulicom ne želi smjenjivati vlast već izborima. To-
liko smo svi naučili jer smo skupo platili cijenu dolaska vlasti sa ulice. Međutim
postavlja se pitanje šta i kako radi opozicija da do tih vanrednih izbora što prije
dođe i zaustavi se ovaj sunovrat u kojem se sada Crna Gora nalazi. Skoro ništa.
Čak naprotiv. Napadaju jedni druge i čekaju da međunarodna zajednica uz pomoć
Ratka Kneževića, Andrije Jovićevića, “Dana” i dr. aktuelizujući evidentne afere
ukloni Mila Đukanovića sa vlasti i na tacni im je ponudi. Tako se neko ko ozbiljno
razmišlja o preuzimanju vlasti ne ponaša. Zato i nije čudo što Liberalni savez sada
vuče iznudjene poteze da sam nešto pokuša jer mu izuzev NS ostala dva opozi-
ciona partnera više odmažu nego pomažu. Opozicija ukoliko želi promjene mora
organizovati zajedno ono što sada čini Liberalni Savez i pozvati Medojevićev
Savjet za promjene da se u potpunosti odredi prema režimu i da ga na taj način
izvede na čistinu. Takođe da pozove sve one javne ličnosti koje su i koje i dalje
mogu pomoći da se ovaj propali režim ukloni sa vlasti. Ne smiju se zaboraviti ni
članovi DPS-a, naročito stručni ljudi koji će biti od koristi u periodu ozdravljenja
crnogorskog društva.
Uplašenom i potpuno osiromašenom crnogorskom građaninu mora se na
pravi način pristupiti i objašnjavati. Uvjeriti ga da može biti bolje.
Jer ukoliko se bude čekalo da neko izvanja to završi onda građanin neće na
izborima dati dovoljnu podršku sadašnjoj opoziciji. Bez obzira na sve afere.
A sve više postaje jasno da će i Đukanović teško sam povući pravi potez i
podnijeti ostavku. Time bi zaista pomogao Crnoj Gori.
decembar 2003. god.
- 386 -
KUDA SADA IDE OPOZICIJA
BULATOVIĆ OPET ZA MILA
Najnoviji potezi koje je povukao

Predrag Bulatović samo su realan sl- Najveću štetu zbog ovakvog
ijed poteza koje on odavno vuče. Još
djelovanja Predraga Bulatovića
za vrijeme jedinstvenog DPS-a on
je imao glavnu ulogu u tome kako imaće pored cjelokupne opo-
što više lagati i obmanjivati biračko zicije i SNP. Ta će partija već na
tijelo i krasti na izborima. Čitav sljedećim izborima imati još veći
njegov politički angažman počivao pad nego što ga inače ima od
je na neistinama i manipulacijama. kada Peđa Milov partiju vodi.
Kao majstor neistine i manipulacije
on je bio omiljeni junak prvo Mila
Đukanovića, zatim Momira Bulatovića, pa evo sada opet Mila Đukanovića.
Uspio je već nekoliko godina izigravajući opozicionara da prevesla opozi-
cione prvake, a i glasače SNP-a. Iako u sebi nikada nije imao bilo kakve
značajnije kapacitete koji bi ga kvalifikovali za bilo kakav ozbiljan posao,
a kamo li za politiku, u Crnoj Gori u kojoj je sve naopačke okrenuto nije
slučajno što je P. Bulatović od statiste bio u situaciji da se ponaša kao neki
važan igrač. Tu mu je važnost dao najviše Milo Đukanović i nije čudo što mu
sada Bulatović duva u leđa. Međutim, kome on duva, taj bude i oduvan.
Dugoročno, opozicija crnogorska imaće koristi otklonom od Peđe Mi-
lovog, ali trenutno će najveću korist imati Milo Đukanović jer sada kada
je dobro uzdrman, u prvom redu katastrofalnom ekonomskom i socijalnom
situacijiom u Crnoj Gori, a zatim i spoljnim pritiskom zbog brojnih afera,
ovakvim rascjepom u opoziciji on je dobio novo vrijeme za konsolidaciju.
SAD i EU već nekoliko godina pokušavaju uozbiljiti crnogorsku opo-
ziciju očekujući da ona preuzme vlast u Crnoj Gori. Nije nikakva tajna da
Đukanović više nema njihovu podršku. Međutim, sve dok alternativa nije
ozbiljna, oni će držati situaciju status quo u kojoj neće biti za Đukanovića,
ali ni protiv njega. U navodne reforme koje sprovodi Đukanović i njegov
kabinet ne vjeruje nijedan građanin Crne Gore, računajući i premijera samog.
Zato nije ni čudo što se pomoć Crnoj Gori svakim danom smanjuje, a i ona
odobrena se ne realizuje. Međunarodna zajednica čeka neku drugu vlast u
Crnoj Gori. Vlast koja će biti zaista reformska. Pitanje koje se jasno postav-
lja je koliko je Crna Gora daleko od toga? Čini se da je sada barem 30%
dalja nego što je bila prije deset dana. U Crnoj Gori, nažalost, demokratske
snage su još uvijek bez neke značajnije podrške biračkoga tijela. Iako je glad
- 387 -
zakucala već uveliko na vrata mnogih porodica, to nije razlog da se ovoj
vlasti u značajnijoj mjeri okrenu leđa i uskrati podrška. To je jedan od fenom-
ena crnogorske političke scene. Još u vrijeme Kralja Nikole bilo je prisutno
mišljenje da što je gospodar za narod gori, narod ga više voli. Vrijeme Mila
Đukanovića je taj apsurd još više istaklo. Što više narod sada ne samo loše
živi već krepava, to je podrška Đukanoviću sve veća. Otriježnjenje naroda
koje se već izvjesno primiče, biće veoma bolno i radikalno za pojedine centre
moći u Crnoj Gori.
U posljednje vrijeme opet se diže prašina pričom o referendumu. Ta se
priča opet programirano šalje u etar iz krugova koje kontroliše Milova DB.
Počev od SDP-a, preko nekih lojalnih medija, pa do fašisoidne organizacije
Jevrema Brkovića. Opciji nezavisne i demokratske Crne Gore loše se piše.
Kada oni govore o referendumu onda ga vjerovatno za dugo neće biti. Pa
kada Milo potpiše neko novo odlaganje referenduma, oni će optužiti Liberal-
ni savez za izdaju. Priča koja u Crnoj Gori možda još uvijek nije potrošena.
Uglavnom, kao što vidimo, opet će vjerovatno onaj notorni Solana da
nam rješava sudbinu. Ili je to zaslužena kazna.
mart 2004.god.
- 388 -
CRNA GORA NA RASKRŠĆU
NAJAVA PROMJENA
IZBORI I MANIPULACIJE U HERCEG NOVOM,
ODNOS DPS-a I SPC,
SUKOB MAROVIĆ-ĐUKANOVIĆ,
PROTESTI I SUĐENJE ŽIVKOVIĆU
Nakon Tivta završeni su i izbori u Herceg Novom. Koalicija DPS-SDP nije
uspjela osvojiti vlast što je bilo i za očekivati ali je navedena koalicija pokušala
na izboru za predsjednika Herceg Novog izvesti jednu do sada neviđenu političku
bravuru.
Naime, poturili su građanima kao kandidata Stanka Zlokovića koji se pred
građanima pokušavao predstaviti više kao nepartijski kandidat. Ali vrhunac
svega je Zlokovićevo izjašnjavanje u nacionalnom smislu kao Srbin i njegovo
izjašnjavanje za očuvanje zajedničke države. Da čovjek ne povjeruje. Predstavlja
stranku koja se izjašnjava za sve suprotno od toga. Građani, srećom, nijesu nasjeli
na tu političku prevaru, iako što se tiče očuvanja zajedničke države, Zloković je
možda u pravu. Bez obzira što u Statutu DPS-a je zapisano da se oni zalažu za osa-
mostaljenje Crne Gore očigledne su makar dvije činjenice. Prva i osnovna je da
je DPS partija koja je jasno samo za očuvanje vlasti po svaku cijenu i druga da je
samostalnost Crne Gore zadnja rupa na svirali Mila Đukanovića ukoliko mu ona
ne omogućuje ostanak na vlasti. To je Đukanović najbolje pokazao potpisivanjem
Sporazuma.
Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je u Pljevljima napravio pomirenje
sa Srpskom pravoslavnom crkvom nakon dosta potresa i trzavica u tim odnosi-
ma. Međutim, budući, sve su prilike, patrijarh Amfilohije je mnogo tvrd orah za
Đukanovića i kompanjone. To im je više puta dokazao. Počev od događaja oko
jezika pa do ogromnog uticaja koji Amfilohije ima na srpske stranke u Crnoj Gori.
Ako se prisjetimo njegove odlučujuće podrške Đukanoviću kada je biran za pred-
sjednika Crne Gore u oštrom i neizvjesnom sukobu sa Momirom Bulatovićem, a
koja je vjerovatno i odlučila pobjednika, postavlja se pitanje da li Amfilohije može
opet biti u koaliciji sa Đukanovićem? Mišljenja sam da Đukanović veoma teško
može više ikada dobiti podršku Amfilohija. Nije razlog njihovo različito političko
opredjeljenje i gledanje, već potpuno uzdrmana pozicija Đukanovića i njegov iz-
vjestan politički pad. Da nije toga, oni bi mogli opet zajedno.
Dugo se u javnosti špekuliše o sukobu Đukanović-Marović. Sve njihove izjave
da su dobri prijatelji su obične političke šarene laže. U njihovom odnosu nije bilo
nikada prijateljstva, već samo goli politički interes. Marović odlično zna da su svi
napadi na njega, kao i medijska halabuka orkestrirani lično od Mila Đukanovića.
Marović će se sasvim sigurno za to osvetiti, ali samo kad bude siguran da to
- 389 -
može bezbolno po svoju poziciju učiniti. Trenutan odnos snaga i podrška koju
Marović ima za svoju politiku od strane međunarodnih političkih faktora dovodi
njihovu netrpeljivost blizu tačke kada će se možda skinuti rukavice. U tom su-
kobu Marović je apsolutno superioran iako je on dokazani politički plašljivac. Za
očekivati je da uz njega stanu svi oni članovi DPS-a koji su za zajedničku državu,
a protiv osamostaljenja. Takvih ima dosta, ali sve dok je Đukanović politički jak
oni su pritajeni i ćute.
Koliko će sukobe u DPS-u isprovocirati protesti opozicije ostaje da se vidi.
Ti će protesti biti sve masovniji i polako će prerasti u socijalne mitinge. Tada
će mnogi koji još plašljivo ćute podići glavu i dati podršku promjenama koje se
moraju dogoditi. Crna Gora bez obzira na državno pitanje mora najzad krenuti
naprijed i rješavati one najvažnije probleme – krah privrede i ekonomije kao i
ogromno siromaštvo koje je već evidentno. Te probleme ne može rješavati poli-
tika Mila Đukanovića koja ih je proizvela. To mora raditi neko drugi. Neko ko je
pošten i sposoban. A pitanje državnog statusa Crne Gore zahvaljujući ovoj vlasti
ko zna kada će građani imati prilike da rješavaju. Bilo bi pošteno da u normalnoj
situaciji, koja inače u Crnoj Gori neće brzo doći građanima se da šansa da donesu
odluku o tom važnom pitanju. Prije nego što je Đukanović potpisao Sporazum
jasno je bilo da je oko 57% građana bilo za nezavisnost Crne Gore. Sada je taj pro-
cenat otprilike pola za, pola protiv. Ako se postavi pitanje zašto je pao procenat za
samostalnost jasno je da je zasluga za to isključivo Mila Đukanovića. On je zadao
svojom politikom žestoki udarac tom projektu. Možda i trajan.
Suđenje Miodragu Živkoviću će sigurno ući u anale bruke koja se već
dugo odigrava u crnogorskom pravosuđu. Ovo je vjerovatno finale. Od kada je
Đukanović počeo za svoju politiku upotrebljavati sudove, a to već dugo traje, bilo
je raznih i mnogobrojnih dokaza da u CG nema ne samo nezavisnih sudova, već
nikakvih. Ustvari ima političkih. Tu je kraj, jer drugih nema.
Zato se promjene u Crnoj Gori očekuju kao jedini put njenog opstanka. Što
prije dođu, prije će proći ova užasna agonija.
maj 2004. god.
- 390 -
KO JE NARUČIO UBISTVO JOVANOVIĆA
ISTRAGA OKO UBISTVA DUŠKA JOVANOVIĆA

TAPKA U MJESTU – SUĐENJE ŽIVKOVIĆU NOVA
SUDSKA LAKRDIJA – PROTESTIMA DO SMJENE
VLASTI
Nakon mjesec dana od mučkog i sramotnog ubistva Duška Jovanovića istraga
nije još uspjela da javnosti prezentira sa sigurnošću ime ubice glavnog urednika
dnevnika „Dan“. Sve tapka i vrti se u krug. Ministar Đurović je najavio da će
dati ostavku ukoliko se ne razjasni ubistvo, koje je podiglo na noge Crnu Goru.
Od ostavke za sada nema ništa. Jedino javnost zabavlja istražni sudija Ivanović,
koji, sve su prilike, nema pojma o poslu kojim se bavi. Za očekivati je bilo da se
makar na službeni razgovor pozovu svi oni koji su protiv Duška podnijeli tužbe.
Službeni razgovor, uzimanje izjave i provjera alibija je potpuno normalna istražna
radnja kako bi se svi koji bi imali motiv da Duško bude ubijen saslušali i provjer-
ili. Saslušanje i provjera ne znači da je neko okrivljen. Problem je, izgleda, bio
da se sasluša premijer. Ubistvo Duška Jovanovića svakako crnogorskom režimu
ne odgovara i već mu nanosi nemjerljivu štetu. Zato treba očekivati da ubistvo
razjasne. U suprotnom, teško da će ikada sa sebe skinuti krivicu umješanosti u
ovo sramno dijelo.
Javnosti je odavno poznato da je Dušku Jovanoviću prijećeno, kao i da je
odavno bio pod specijalnom prismotrom SDB, najneljudskije i najsramnije službe
u istoriji Crne Gore. Ta služba je oduvijek bila privatna služba vlasti koja je pratila
sve one koji o vlasti loše misle i govore, i o njima izmišljala najbezočnije laži. Pos-
toji velika sumnja da je SDB umiješana u mnoge likvidacije ne samo u Crnoj Gori
već i mnogo šire. Duško Jovanović nije bio kriminalac, pa da ga neko zbog toga
ubije. Jasno je da se radi o političkom ubistvu. U ovom slučaju je mnogo važnije
ko je naredbodavac i naručilac ubistva nego ko je izvršilac. Ubistvo je urađeno
izuzetno profesionalno, što bi trebalo da bude od koristi istražnim organima ako
hoće da ubistvo razjasne, jer malo ko u Crnoj Gori može to tako profesionalno da
uradi, kako bi rekao Duško Marković, alijas Duško Dugouško, kako ga nazva Ž.
Ivanović, direktor “Vijesti.”
SUĐENJE ŽIVKOVIĆU
Lakrdija sa suđenjem Miodragu Živkoviću, lideru LSCG, nastavlja se. Sudija

je ovaj predmet shvatila kao šansu da se dopadne premijeru i, onda kao i neki
prethodni, dobije napredovanje u službi. Zaboravila je da optuženi ima pravo
da svoju odbranu zasniva na izvođenju dokaza koji mu mogu ići u prilog. To je
abeceda pravosuđa, odnosno da se omogući tuženome da dokazuje pred sudom
- 391 -
svoju nevinost. To je Miodragu Živkoviću uskraćeno. Svi njegovi napori su uzal-
udni. Sudija ima cilj i prije nego što je suđenje počelo. Zato je sudija i kriv što ovo
suđenje dobija epitet klasičnog političkog suđenja. Da je premijer kao tužilac ovo
suđenje shvatio kao gotovu stvar i prije početka jasno pokazuje i njegov odabir
advokata koji ga zastupa. Riječ je o penzioneru koji na suđenju više spava nego
što prati šta se dešava.
Međutim, presuda koja je već unaprijed pripremljena, premijeru će sasvim
sigurno donijeti mnogo štete i glavobolje. Ovo nije prvi put da premijer sebi daje
autogolove tužbama i presudama, koje nam jasno govore da Crna Gora nema ne-
zavisnih sudova i da im je mnogo daleko.
PROTESTI OPOZICIJE
Opozicija je, izgleda, uspjela da svoje međusobne razmirice prevaziđe i da

najzad zajednički djeluje. Mnogi misle da tako neće dugo izdržati. Ako izdrže da
zajednički djeluju, onda su im šanse da izdejstvuju vanredne izbore veoma velike.
U protivnom, mogu se povući sa političke scene. Ovaj put opozicija pokazuje i
zavidnu upornost, što je ranije nije krasilo. U vezi sa protestom postavlja se jedno
veoma važno pitanje – zašto se narod mnogo masovnije ne pridružuje protestima,
budući da je doveden do prosjačkog štapa? Da li je to strah koji je uvijek kra-
sio crnogorsko pučanstvo, ili je to još uvijek prisutna ljutnja na opoziciju zbog
međusobnih svađa, koje su je „krasile“, a čime su išli na ruku Milu Đukanoviću,
protiv kojeg su se neki sve ove godine navodno borili. Posljednji protesti poka-
zuju blagi porast broja prisutnih. Da li će se taj broj podići do one cifre koja će
režim i uzdrmati ostaje da se vidi, ali je jasno da opoziciji ide na ruku izuzetno
loša privredna i ekonomska situacija koja karakteriše Crnu Goru. Od toga koliko
će opozicija uspjeti da se približi osiromašenim slojevima zavisi i njen uspjeh u
naumu da dođe do izbora, na kojima će najzad u Crnoj Gori biti ova kriminogena
i nesposobna vlast poslata u političku istoriju.
jun 2004. god.
- 392 -
AMNEZIJA KOJA TRAJE
LJETO I REFERENDUM
VAŠARSKI TURIZAM I PRAZNE PRIČE O REFERENDUMU
Ljeto se polako primiče kraju i uskoro će se svesti račun turističke sezone.

Rezultat će biti vjerovatno sličan prošlogodišnjem, što otprilike znači da je dosta
dobar kada se uzme u obzir ponuda i klijentela koja koristi takvu ponudu. Već
poduže vrijeme crnogorsko primorje je pretvoreno u najobičnije vašarište koje po
malo čemu podsjeća na Mediteran. Dominira folk muzika najnižeg nivoa, trubači...
na plažama i ulicama slikavanje sa majmunima, zmijama... po ulicama prodaja
robe sa buvljaka umjesto suvenira, na plažama proricanje sudbine i gledanje u
karte... itd., itd. Cijene su takođe veće nego u Bugarskoj, Turskoj i još nekim zem-
ljama gdje su usluga i uslovi za odmor daleko iznad ovdje ponuđenih. Zato treba
biti zahvalan gostima koji su vjerovatno samo iz razloga prirodnih pogodnosti
blizine prednost dali našem primorju. Vjerovatno će proći dosta vremena dok Cr-
nogorsko primorje ne vrati i ne dovede prave goste koji će potrošiti i ogroman
novac. Prethodno će se morati riješiti pitanje vodosnabdijevanja, poboljšati putna
infrastruktura, izgraditi moderni hoteli jer je sada većina u raspadu i reći zbogom
vašarištu i napraviti ambijent mediteransko-crnogorski. Dok je ova garnitura na
vlasti nema ni govora o primicanju takvom cilju već će se dešavati rasprodaja
svega što vredi u bescijenje, cvjetaće nelegalna gradnja i trgovina drogom a sve
će češće letjeti automobili u vazduh od podmetnutih bombi. To je perspektiva iz
sadašnje situacije.
REFERENDUM
U političkom smislu zaista je potrebna ogromna drskost i bezobrazluk pa da

se sada krene u priču o referendumu. Sada kada nije ni na pomolu. Za to se brine
ekipa koja za Mila radi, sv. Jefrem i SDP. Kada je Milo odustao pod ucjenom od
obećanog referenduma SDP je napustio Vladu tj. kako oni kažu oborio je. Zatim
su na sebi dosljedan način nakon nekoliko dana ušli u istu Vladu kod istog man-
datara. Sve boreći se za što veći broj mjesta u državnoj upravi i privilegije koje to
donosi. Oni su trenutno veća smetnja osamostaljivanju CG i od DPS-a jer im je
namijenjena uloga preveslavanja biračkog tijela. Zato su i krenuli u priču o refer-
endumu ovako rano. Njihov izlazak iz Vlade i izazivanje vanrednih izbora može
biti isključivo ako im Milo zada taj zadatak. O Jefremu i ekipi koju on predvodi, a
koja nigdje više ne može ni vodu nositi ne treba trošiti ni riječ. Treba je prepustiti
šefu Milu koji je plaća i koja mu radi na rejtingu.
- 393 -
KOLEKTIVNA AMNEZIJA
Ovom Milovom dvojcu treba pridodati i Peđu Milovog koji već nekoliko
godina postiže zavidan rezultat u očuvanju Milove vlasti. Uspio je sve dogovore
opozicije srušiti, a svako ujedinjenje opozicije spriječio u pravom trenutku. Pored
toga svoju SNP kojoj je predsjednik na svakim izborima spušta po 5%, a za račun
Mila. Sve one u SNP-u koji misle da treba drugačije kao recimo Žižić on ipak
drži pod makar nekom kontrolom. Prije 2 godine SNP je mogao kada im se prohtje
izvesti na ulice dvadesetak hiljada pristalica, a sada zajedno sa ostalom opozici-
jom teško i pet hiljada. Sve je ovo zasluga Peđina i niko mu ove rezultate ne može
osporiti. Zato je on uz neizostavni DB glavna karika Milove vlasti, a ne SDP koji
ne bi ni cenzus samostalno na izborima osvojio. Jefrema i njegove vodonoše treba
posmatrati kao dio DB-a.
Najneobičnija pojava u Crnoj Gori već poduže vrijeme je kolektivna amnez-
ija koja ne da vlada već caruje. Nju fantastično koristi i njeguje ovaj režim kojem
se mora odati priznanje da ima izuzetnu sposobnost da upravlja stadom.
jul 2004. godine
- 394 -
CRNOGORSKA OPOZICIJA
ĐUKANOVIĆ MIRNO SPAVA

Crnogorska opozicija, ovakva kakva je, ne predstavlja više nikakvu opasnost
za režim Mila Đukanovića. Ona mora pretrpjeti velike promjene, od taktičkih
do kadrovskih, ukoliko želi nešto postići
Nakon neuspješnog zajedničkog

djelovanja i pokušaja dobijanja van-
Ako se malo vratimo u prošlost
rednih izbora, crnogorska opozicija je i prisjetimo formiranja lokalne
dovela sebe u ćorsokak i na taj način vlasti u pojedinim gradovima, mo-
pomogla vlasti, učvršćujući joj pozic- ramo se sjetiti da je SNP, tj. Pre-
iju. drag Bulatović, maltene poklonio
Milo Đukanović može samo
LS-u gradonačelnika. Recimo, u
poželjeti ovakvu opoziciju. Prosto je
nevjerovatno kako mu idu na ruku. Nikšiću sa samo 3 odbornika LS
Za Predraga Bulatovića je jasno, već je dobio mjesto gradonačelnika.
nekoliko godina pišem da je on igrač Potpuno nelogično, ali veoma jas-
Đukanovića, ali ostali? Bilo kakva no. Bulatović je, kao iskusni lisac,
ozbiljna analiza djelovanja opozicije napravio sjajnu strategiju da on LS
pokazaće svu neozbiljnost te družine i
nije čudo da nijesu nikada mogli zavri-
polako razgrađuje. Sada on ne želi
jediti podršku EU kao ni SAD-a. Jasno više koaliciju sa LS, jer on je zamis-
je svima u međunarodnoj zajednici da lite poštenjačina, a LS je reketaška
je politika Đukanovića prava katastro- partija.
fa za Crnu Goru, ali je takođe jasno da
je alternativa neozbiljna da bi joj se dala podrška. U politici EU takođe malo ima
poštenja, već se radi o golom interesu koji se često silom i ucjenama nameće. To
dobro zna Đukanović, kada je pod pritiskom i ucjenama prihvatio Beogradski
sporazum.
Ako se malo vratimo u prošlost i prisjetimo formiranja lokalne vlasti u po-
jedinim gradovima, moramo se sjetiti da je SNP, tj. Predrag Bulatović, maltene
poklonio LS-u gradonačelnika. Recimo, u Nikšiću sa samo 3 odbornika LS je
dobio mjesto gradonačelnika. Potpuno nelogično, ali veoma jasno. Bulatović je,
kao iskusni lisac, napravio sjajnu strategiju da on LS polako razgrađuje. Sada on
ne želi više koaliciju sa LS, jer on je, zamislite, poštenjačina a LS je reketaška
partija. Tužno, i samo u CG moguće. Bulatović je mora se priznati uvijek bio
majstor manipulacija.
Ujedinjenju opozicije najviše je doprinio Slavko Perović, lider borbe za ne-
zavisnu Crnu Goru. On je uspio okupiti maltene svu opoziciju u cilju da se obori
režim. Ta bi borba možda i mogla uspjeti da nije Predraga Bulatovića. On se uvi-
- 395 -
jek postara da Milo mirno spava. Tako je bilo u svim kriznim situacijama po režim
Đukanovića. Bez obzira što je SNP najjača opoziciona partija LS, NS, SNS i DSS
nije trebalo da ulaze u koaliciju sa SNP sve dok je na njenom čelu Bulatović.
Svaka analiza će im pokazati da su više izgubili nego dobili tom koalicijom. Bolje
da i nijesu vršili lokalnu vlast, ali da su ostali na principijelnim pozicijama.
Događaji u LS su uzburkali političku scenu. Malo je novina u kojima lešinari
nijesu navalili na LS da ga dokrajče. LS je od osnivanja bio uvijek na meti na-
vodnih Crnogoraca iz DPS-a, kao i DB-a koji je odavno privatna Milova služba.
Brojan je spisak bivših članova koji su se bukvalno prodali. Zbog svih ataka na
LS veliki je uspjeh da su uopšte i ostali na političkoj sceni. Uistinu najjači udar
na LS je ovaj poslednji, jer je došao od strane lidera LS-a. LS je shodno svom
unutrašnjem ustrojstvu sve riješio na statutaran način i voljom većine. Miodrag
Živković je najavio formiranje partije i vrijeme će ubrzo pokazati da li će na iz-
borima proći kao njegovi prijatelji masoni koji su se već na sličan način ogledali.
Sada srpska opozicija pokušava iskoristiti štrajk u nikšićkoj gimnaziji da
bi opet skrenula pažnju na sebe. Jasno je da je u organizaciji štrajka opozicija
zaobiđena i da kormilo drži Amfilohije. On će sve više komandovati srpskom
opozicijom u CG kao i mogućim protestima, a možda i izazivanjem nemira. Cr-
nogorska vlast je prema njemu uvijek bila neodlučna i time mu jačala pozicije.
Crnogorska opozicija, ovakva kakva je, ne predstavlja više nikakvu opasnost
za režim Mila Đukanovića. Ona mora pretrpjeti velike promjene, od taktičkih do
kadrovskih, ukoliko želi nešto postići. Lokalni izbori u Tivtu, H. Novom i na-
jnoviji u Žabljaku, trebalo bi da su joj makar malo otvorili oči. Ako sa sadašnjih
pozicija dočeka lokalne izbore u Nikšiću, Kotoru, Cetinju i Budvi, doživjeće pravi
fijasko, a DPS povratiti vlast i u tim sredinama. Lijek je da LS, NS, SNS i DSS
formiraju čvrst savez koji će djelovati protiv DPS-a, a i protiv SNP-a sve dok Pre-
drag Bulatović ne bude smijenjen sa mjesta predsjednika SNP-a.
oktobar 2004. godine
- 396 -
UOČI LOKALNIH I ZBORA U KOTORU
KAZNITI MANIPULANTE I
PREVARANTE
Vanredni lokalni izbori koji će se

održati za koji dan u Kotoru po mnogo Kotor je grad po mnogo čemu
čemu su specifični.
Po prvi put, opozicija na ispred ostalih gradova, pa i po
republičkom nivou, a koja je u Kotoru tome što su gradjani Kotora
vršila lokalnu vlast, sama sebi je sk- svjesniji dio naše Crne Gore,
ratila mandat. Razlozi su poznati, a to koja je veslana i preveslavana
je afera koja se desila u vezi prodaje
zemljišta u zaleđu Trstena.
mnogo puta. Zato se s pravom
Nakon izbijanja afere i događaja očekuje da na ovim izbori-
u LSCG koji su se okončali izbaciv- ma kažete isto NE i DPS-u i
anjem dotadašnjeg lidera Miodraga njegovoj liberalno-masonskoj
Živkovića iz partije kao i Nikole
Samardžića nekim opozicionim par-
partiji.
tijama nije bilo baš jasno o čemu se
radi. Tako je najviše SNP bila u zabludi šta se ustvari desilo. Pošto su ubrzo
maske počele padati SNP je na sjednici SO Kotor glasao za zaustavljanje
štetnog posla, ali u pomoć je odmah pritekao DPS i od zaustavljanja prodaje
nije bilo ništa. Zaludna su očekivanja LS da će se državni tužilac Vesna
Medenica umiješati u svoj posao i pokrenuti postupak oko navedenog po-
sla. Nije Vesna Medenica postavljena na mjesto čuvenog Boba Vukčevića
da bi radila posao državnog tužioca, već da ništa ne bi radila. To je njen
posao.
Sada se gradjanima Kotora pokušava objasniti da se radi o odličnom
poslu koji će dovesti do procvata Kotora i donijeti blagostanje. Malo ko
postavlja pitanje, zašto se pomenuto zemljište prodaje za više od milion
i po evra manje od cijene sa kojom su Živković i Samardžić zamajavali
dugo javnost? Zatim, ko je uzeo tu razliku, tj. u čijim je džepovima završila
ta dosta velika suma? Zatim, zašto je Živković lagao javnost da se radi o
kamenjaru? Zatim, kako to da DPS podrži taj posao? Zatim, kako to da
Živković više nije mnogo kritičan prema Milu Djukanoviću, a treba da
se sjeti šta je sve o njemu govorio prije pola godine? Itd. Da li je uopšte
potrebno više i postavljati pitanja? Ko je slijep, taj ni sada ništa ne vidi!
Gostovanje Miodraga Živkovića i Nikole Samardžića na TV Elmag je
- 397 -
najbolje pokazao svu bijedu dva neuspješna političara koji se koriste svim
sredstvima kako bi jednu klasičnu pljačku prikazali kao posao u interesu
Kotora i Crne Gore. Moguće da od velike provizije koju će neko uzeti, neće
mnogo ili možda i ništa dobiti ova dva masona koji su se stavili u službu
režima u razbijanju LS-a. Milo Đukanović nije nikada mnogo plaćao one
koji rade ovakve poslove, on ih je znao iskoristiti i nakon toga brzo šutnuti.
Tako će biti i sa ova dva politička klovna. Miodrag Živković se čak toliko
bio osokolio kada je u emisiji dobio pozdrav od Dake i Miga Pejovića da je
eto izborio se i za TV duel sa Pedjom Bulatovićem. Nije mu palo na pamet
da pozove na TV duel Vesnu Perović, sadašnjeg lidera LSCG pa da čujemo
i vidimo taj duel, koji bi sa pažnjom bio gledan, jer bi M. Živković morao
pred javnošću da pogleda Vesnu u oči i odgovori na mnoga po njega teška
pitanja. Ovako, mason Žika će pričati još malo ovu priču, a na Vama, grad-
janima Kotora je da ovakve slučajeve na izborima sankcionišete.
Kotor je grad po mnogo čemu ispred ostalih gradova, pa i po tome što
su gradjani Kotora svjesniji dio naše Crne Gore, koja je veslana i prevesla-
vana mnogo puta. Zato se s pravom očekuje da na ovim izborima kažete isto
NE i DPS-u i njegovoj liberalno-masonskoj partiji.
decembar 2004.god.
- 398 -
GODINA CRNA
JOŠ JEDNA U NIZU, HOĆE LI SE IKADA

POGLEDATI TRAGOVI ...
Napraviti presjek i anali-
zu 2004-te godine nije teško. Ekonomska situacija u CG je grozna.
Nažalost, malo je dobroga da se Narod je gladan, žedan i go. Na drugoj
pomene, a mnogo lošega, crnoga. strani, prodaje se sve što ima imalo vri-
Događaj koji je obilježio ovu jednosti. Od preduzeća pa do sve manje
godinu svakako je ubistvo Duška vrijednih glasova na izborima. Vlasnici
Jovanovića. Nažalost, zgražavanje preduzeća postaju sve više kriminalci
nad ovim sramotnim i kukavičkim i maloumni lopovi koji ih kupuju češće
činom ogromnog broja građana pod tuđim, a rjeđe pod svojim imenom.
Crne Gore neće pomoći da se
Tenderi koji se raspisuju su unaprijed
pred lice pravde izvedu nalogo-
dodijeljenim određenim firmama, tako
davci ovoga zločina. Zaludu su
i međunarodni pritisci da režim da učestvovanje na njima samo uloga u
istjera na čistac sve u vezi sa ovim već poznatoj drami.
nezapamćenim zločinom. Već je
na sceni jedna humoreska od sudjenja koje bi i u vrtiću bolje osmislili. Ne
treba očekivati razrješenje sve dok se vlast u CG ne promijeni, a to će se
možda desiti mnogo, mnogo kasno da bi se došlo do ikakve pravde.
Ekonomska situacija u CG je grozna. Narod je gladan, žedan i go. Na
drugoj strani, prodaje se sve što ima imalo vrijednosti. Od preduzeća pa do
sve manje vrijednih glasova na izborima. Vlasnici preduzeća postaju sve više
kriminalci i maloumni lopovi koji ih kupuju češće pod tuđim, a rjeđe pod
svojim imenom. Tenderi koji se raspisuju su unaprijed raspisani za određene
firme, tako da učestvovanje na njima je samo uloga u već poznatoj drami.
Politička situacija je takođe grozna. Premijer Đukanović je Car, sa
neograničenom vlašću. Predsjednik najjače opozicione partije Predrag
Bulatović mu svesrdno pomaže da bude Car kojeg jedan dan kritikuje, a
drugi dan mu pomaže razbijanjem opozicionog djelovanja. Ostala opozicija
sve češće djeluje kao potpuno raštimovan orkestar tako da je Đukanoviću
dosta lak zadatak da vlada koliko bude on želio. Na ruku mu ide potplativost
Crnogoraca kao i njihova mala cijena. Zato nije čudo da se glas na izborima
plaća od 20 do 50 evra, dok je cijena formiranja partije koja treba da razbija
ne SNP već procrnogorski LS mnogo veća, a to on radi već više od deset
godina. Car je uspio da potpuno privatizuje kao svoje, SDB, sudstvo, najveći
dio policije, skoro sve medije. Zato mu opozicija koja nije na njegovoj strani
ne može ništa. Za one koji unutar njegovog bloka podignu glavu i nešto pita-
- 399 -
ju što se caru ne sviđa, zaduženi su kriminalci koji se u Cara kunu, tako da je
sve pod kontrolom.
U Crnoj Gori je droga uzela i svakim danom uzima sve veći danak. To je
cijena koju crnogorske porodice plaćaju za podršku režimu. Čisto da ne kažu
kako ih režim ne voli i ne misli na njih.
Jedno me vrijeme mučilo pitanje zbog čega jedan Filip Vujanović,
Ljubiša Stanković, Miško Drljević, Milica Pejanović, Radoslav Rotković,
Mijat Šuković.... i mnogi drugi podržavaju sve ovo makar i ćutanjem, a to uz
onu pravu opoziciju nikada ne čini jedan Radovan Radonjić, Nenad Bućin,
Milan Popović, i još malo njih. Porazna je činjenica za crnogorsko društvo
koliko je na prodaju izneseno kod većine SVE!
Zato, naši dragi čitaoci, ČESTITAM VAM NOVOGODIŠNJE I
BOŽIĆNE PRAZNIKE uz želju da zajedno jačamo talas promjena u Crnoj
Gori koji će se uprkos svemu jednom morati desiti. Naša je obaveza da damo
svoj doprinos. Ljudska i crnogorska.
decembar 2004.god.
- 400 -
DA LI ĆE BITI PROMJENA
U SUSRET IZBORIMA
HOĆE LI MILO NIKŠIĆANE JAHATI
VANREDNI IZBORI PRILIKA ZA POPRAVNI
Nakon Kotora evo za koji dan održaće se i vanredni lokalni izbori u Nikšiću,
gradu u kojem je ujedinjena opozicija vršila vlast.
Svaka analiza opozicionog vršenja vlasti u Nikšiću, dje su ustvari bili pozicija,
pokazuje da su rezultati vidljvi, bez obzira što DPS sve to osporava. Uz sve otpore
koje je lokalna vlast imala od republičke, kao i balast koji je naslijedila od DPS vlasti
može se reći da vlast koja sada dobije na izborima preuzeće lokalnu upravu u boljem
stanju od stanja i zaduženosti koju je ova sadašnja vlast naslijedila. Mnogi se pitaju
da li je opozicija morala skraćivati sebi mandat i ići na vanredne izbore đe postoji
opasnost da ih izgubi. Nakon lokalnih izbora u Kotoru i svih udara DPS-a tj. Mila
Đukanovića prema LSCG jasno je da se na izbore moralo. Da su sadašnji predsjednik
SO Nikšić Labud Šljukić i tri odbornika LSCG, nakon svoga pristupanja Liberalno
masonskoj DPS partiji vratili mandate Liberalnom Savezu, potrebe za izborima ne bi
bilo. Ovako bilo je jasno da se na izbore moralo.
Šta se na izborima može očekivati? Svakako dosta neizvjesna borba za vlast u
lokalnom parlamentu, kao i za mjesto gradonačelnika.
Milo Đukanović je kao kandidat za gradonačelnika Nikšića ispred svoje pri-
vatne partije kandidovao pred glasače Nebojšu Radojičića, političkoj javnosti skoro
potpuno nepoznatu ličnost. Nije prvi put da se Đukanović odlučuje za takve poteze,
očito svjestan da mora narodu ponuditi nove ljude umjesto dosta iskompromitovanih
kadrova DPS-a. Nebojša Radojičić je prepoznatljiv javnosti više kao sin Branka
Radojičića nego što se dosada on isticao javnim istupima kojih ustvari i nije bilo.
Jasno je da se radi o kandidatu koji se dosada aktivno politikom nije bavio, koji
uživa ugled u kolektivu u kojem radi kao i medju svima koji ga poznaju, koji je bio
liberalno nastrojen i koji kao takav uz sve one prednosti koje na izborima nosi kandi-
datura DPS-a ima velike šanse na izborima. Međutim, jasno je i da on nema političku
snagu te da je zbog toga samo oruđe u rukama onih koji imaju političku snagu i koji
bi njegovom pobjedom od njega pravili političkog poslušnika kakvih u DPS-u ima
mnogo. Kandidat SNP-a za gradonačelnika je Božo Milović, inače potpredsjednik
SNP-a. Javnosti poznat duži niz godina. Zauzimao je veoma odgovorna mjesta kako
u stranci tako i u Saveznoj Vladi, a bio je i generalni direktor Rudnika Boksita. U
svakom slučaju SNP je teško mogao imati boljeg kandidata. Božo Milović je zaista
ugledni građanin Nikšića i sa velikim šansama da dobije izbore u drugom krugu u
kojem se očekuje da se nađe sa kandidatom DPS-a Nebojšom Radojičićem. Praksa
svih dosadašnjih izbora govori da kandidati ostalih manjih partija, kao i nezavisni
- 401 -
kandidati imaju daleko manje šanse, bez obzira što su pojedini kandidati odlični i bili
bi zaista dobri gradonačelnici. Njihove šanse da uđu u drugi krug su takođe više u
domenu teorije, jer se u CG najviše glasova još uvijek daje ovim dvjema grupacijama,
tj. DPS-u i SNP-u.
Svakako je većina kandidata za gradonačelnika veoma dobra, to se ovoga puta
mora priznati. Tu je i dr. Rade Kosović, kao nezavisni kandidat koji bi da ima jaku
stranku iza sebe bio sa velikim šansama, a ovako kao nezavisni kandidat sa mnogo
manjim iako se radi ne samo o uglednom doktoru već i veoma cijenjenom čovjeku,
ne samo u Nikšiću već i mnogo šire. NS je kandidovala Sava Djurđevca, svoga pot-
predsjednika, što govori o tome koliko ozbiljno računa na ovim izborima. Svakako
da su i ostali kandidati spremni da se bore za što bolji rezultat na izborima. LS je za
gradonačelnika istakao takodje odličnog kandidata, Miloša Barovića, koji pred sobom
ima posebno težak zadatak, a to je da postigne što bolji rezultat, a da uz to postigne ono
što je još važnije, da LS bude sa mandatima u opštinskom parlamentu. Taj zadatak mu
je veoma otežan uzevši u obzir da Milo Djukanović nastavlja i dalje veoma prljavu
kampanju protiv LSCG koju već 15 godina vodi, a sve radi uništenja partije od koje je
i program preuzeo i mnogo toga. LS uporno podsjeća na sva Djukanovićeva nedjela
i to je glavni razlog stalnih njegovih napora da LS bude zbrisan sa političke scene u
Crnoj Gori. Zato i proizvodi stalne sukobe i kupuje kupljive liberale. Ovi izbori su za
LS istorijski i svi koji imaju imalo pamćenja i koji su nekada bili uz njih sada imaju
i dodatnu obavezu da ih glasaju. Labud Šljukić, kandidat za gradonačelnika ispred
novoformirane Živkovićeve partije iznenadio je javnost jednom veoma napadnom
i skupom kampanjom, pa gradjani s pravom postavljaju pitanje odakle sada novac
kada ga dok je bio u LS nije bilo.
Biće veoma zanimljivo i kako će nakon izbora izgledati sastav opštinskog parla-
menta tj. ko će sa kim u koaliciju? Da li će opozicija sa nivoa CG opet biti u situaciji
da formira opštinsku vlast, tj. da li će stranke srpske orijentacije biti u situaciji da one
to učine? Takodje će biti veoma zanimljivo ko će biti tas na vagi i od čijih će mandata,
možda čak jednog ili dva, zavisiti koaliciona vlast. Da li će to biti LS ili možda ova
nova potporna partija DPS-u koja ima kao što građani vide dosta novca za kampanju,
pa i za skoro sve bilborde u gradu? Kada bijahu u LS-u ne mogaše ni telefon stranački
platiti. DPS će svakako ovoga puta sve učiniti da dobije izbore sam i da ne zavisi ni
od kakvih koalicija. To je mašinerija koja zna kako se to radi i uz 30 glasača SDP-a
koje ova stranka standardno ima u Nikšiću, nijesu bez šansi da na ovim izborima
dobiju sami vlast. Postoji takodje računica da Živkovićeva partija osvoji koji mandat
pa da se sa njom pravi koalicija.
Da li će Nikšić biti nastavak Kotora i verifikacija ponovne DPS vladavine ili
početak kraja propasti DPS vladavine ili i početak kraja propasti CG u koju nas sve
zajedno DPS vodi već podugo, vidjećemo veoma brzo. Građani CG su potpuno
zasluženo imali ovakvu vlast sve ove godine, jer ovakvu vlast mogao je trpjeti i željeti
je i dalje samo teško bolestan ili maksimalno glup i izmanipulisan građanin. Crna
Gora i jednih i drugih ima u velikoj većini.
mart 2005. god.
- 402 -
U DRŽAVI MAGARACA
MILOVIM PUTEM
Nakon nekoliko lokalnih izbora i sve lakše i ubjedljivije Milove pobjede, CG
polako ulazi u apsolutnu vlast jedne partije, Milove. Nakon rascjepa jedin-
stvenog DPS-a kada je Milo nokautirao Moma, evo opet sreće u CG
Prošlo je više od godinu dana od ubistva Duška Jovanovića, a što je najvažnije,

crnogorska javnost još uvijek ne zna ko je naredbodavac ubistva. Sudjenje Dam-
iru Mandiću traje, a u medjuvremenu je uhapšen i Vuk Vulević, za koga minisar
policije kaže da je umiješan u Duškovo ubistvo. Institut za izvještavanje o ratu i
miru (IWPR) čije je sjedište u Londonu, naveo je da je premijer CG upleten u ovo
ubistvo.
Začudo niko nije reagovao na ovu izjavu, ni iz vlasti ni iz opozicije. Sud-
jenje inače protiče u saslušavanju svjedoka koji se u sudu ne sjećaju ni svoga
imena, a kamoli događaja o kojima treba da svjedoče. Primjetno je i nepoštovanje
suda koje se najviše očituje u neodazivanju pozivu kao i lažnom svjedočenju.
To sve pokazuje da će put do istine u vezi sa mučkim ubistvom biti težak i dug,
a vjerovatno će se sudjenje završiti bez imena nalogodavaca, a možda i direkt-
nih izvršilaca. Damir Mandić je radio za SDB, to je sasvim jasno, kao i da je ta
služba upletena ne samo u ovo ubistvo već i u mnoga druga. Zato je predlog da
Duško Marković i dalje bude na čelu te najvažnije Milove uporišne tačke sasvim
očekivan, kao što je i očekivano da političke prostitutke iz SDP-a to progutaju,
zarad viših ciljeva, učešća u vlasti koja im tako prija. Duško Dugouško se doka-
zao kao jedan od najlojalnijih Milovih udvorica. A udvorica u CG ne može faliti,
ima ih i za izvoz. Ali Dugouško se izbirikao u radu pa je od Maraša preuzeo čak i
prijeteće sisteme. Tako je direktoru „Vijesti“ čim ga je nazvao „Duško Dugouško“
priprijećeno smrću, ne samo njegovom nego i familije. Srećom, intervenisao je
premijer i zaustavio Dugouška da ne napravi kakav belaj. Milu se mora priznati
da se sa crnogorskim tzv. intelektualcima sprda na zaista izuzetan način. Od njih
je napravio najveće magarce u magarećoj Crnoj Gori.
ZNA SE KO JE KRIV
U posljednje vrijeme se opet aktuelizuje priča o hapšenju Muslimana u Crnoj

Gori i isporučivanju pod nož ratnim zločincima u Republici Srpskoj. Šta se sa
sigurnošću može reći ovdje u Crnoj Gori, unikatnoj po svemu? Tadašnji premijer
Milo, a on je normalno i sadašnji, i tadašnji predsjednik CG Momirkica Slobova
sigurno nijesu krivi, pa šta su se oni pitali. Krivi su osvjedočeni krivci Slavko
Perović i novinari koji su se borili protiv rata, a koji su nažalost do sada malo i
premalo suđeni i osuđivani u nezavisnim crnogorskim sudovima, Veseljko Ko-
- 403 -
privica, moja malenkost, Dragan Drinčić,... Ma, sve nas kažnjene treba još žešće
kazniti.
Nakon nekoliko lokalnih izbora i sve lakše i ubjedljivije Milove pobjede, CG
polako ulazi u apsolutnu vlast jedne partije, Milove. Nakon rascjepa jedinstvenog
DPS-a kada je Milo nokautirao Moma, evo opet sreće u CG, nema više neizvjes-
nosti, na svakim sledećim izborima Milova bulumenta će biti sve ubjedljivija.
Neće im biti potrebni ni SDP, ni masoni Živkovićevi kao dekor. A šta će im kad
Milo ima Peđu. Sa njim može i referendum dobiti dvotrećinskom većinom. Više
se opozicija ne smije busati ni sa Plužinama i Pljevljima. Milo će ih i tu rasturiti.
Zato im je bolje da ćute. Imati Peđu na čelu je klasični mazohizam opozicije.
DOBRO, DA GORE NE MOŽE BITI
Ovih dana je premijer Srbije prebrojao državljane CG koji žive u Srbiji. Jasno
je da to Voja Koštunica radi po nalogu SPC, te svojim nacionalističkih mento-
ra Ćosića, Amfilohija i Bećkovića. O tandemu Tadića, sinu i ocu, ne treba riječi
trošiti. Uglavnom, svi bi oni da na referendumu ne odlučuju gradjani Crne Gore
već građani Srbije. Ali kada im krajem godine dodje Solana prihvatiće oni savez
država, pa će referendum biti samo formalnost.
Od kada je Milošević pao sa vlasti u CG se sve bolje i bolje živi. To nam je
tada Milo najavio i to se osjeća. Itekako! Privatizacija teče tako uspješno kao
rijeka uzbrdo. U Željezari se mijenja već treći Rus. Mašala! Telekom već uveliko
otpušta radnike, u KAP-u se čeka Deripaska, a nad njim lebdi sudski postupak u
Rusiji. Nikšićka Pivara postaje sjenka nekada najbolje pivare na Balkanu, a i šire.
Sada se i u CG više piju druga piva. Brojni su primjeri propadanja CG u ekonom-
skom smislu. U političkom je samo napredak. Našim cijenjenim gradjanima je
trebalo samo nekoliko godina da uvide da je izlaz iz krize što veća podrška Milu
i njegovoj apsolutnoj vlasti. Uvidjeli su sve zablude drugih puteva, zato – MI-
LOVIM PUTEM!
jun 2005.god.
- 404 -
POVODOM MOMIROVOG INTERVJUA
SVETO LUPEŽ
MOMIR BULATOVIĆ JOŠ JEDNOM PONOVIO DA JE
SVETO MAROVIĆ LUPEŽ I PROFITER
Najnovije Momirovo pojavljivan-

je pred kamerama, svakako je izaz- Momir takođe reče da mafija vlada
valo pozornost uspavane crnogorske Crnom Gorom. Dobro se sjetio. Ne reče
javnosti. Neću komentarisati njegove
koliko je on tome KUMOVAO. Ne reče ni
stavove u vezi sa raspadom zajedničke
što mnogo ranije ne obavijesti javnost
nam države, kao ni njegovu neslavnu
ulogu u pregovorima, đe je znano bio o vezi kriminalaca i državnog vrha. U
samo nosač Miloševićeve aktovke. stvari, sada je teško i praviti razliku
Zato što je on u svim pregovorima – ko je kriminalac, a ko vlast?! Te da li
imao težinu kafe-kuvarice, te stavove je državni vrh takođe dio ili možda čak
ne treba ni uzimati za ozbiljno. i vrh organizovanog kriminala?! Pa
Međutim, ono što ja vjerujem Mo- onda, da li se više uopšte pita politički
miru, a inače mu mnogo nikada nije- vrh ili je potpuno vezanih ruku?!
sam vjerovao, jer mu istina nije mnogo
bila bliska, izjava je koju već više puta ponavlja, a to je da je SVETO MAROVIĆ
LUPEŽ! Nije ovo prvi put, Momir je to objavio i u svojoj knjizi. Prije nepunu
godinu, u jednom sam tekstu pisao o tome da je Sveto kupio sinu novi džip, koji
je koštao gotovinski, više od 150.000 eura. Informaciju sam dobio iz Budve iz
pouzdanih izvora.
RAT I MIR
Sveto Marović, poznat kao inspirator RATA ZA MIR, polako će, izgleda,
ipak odgovarati za lopovluk. Trebalo je , istina, da odgovara za rat koji se vodio
na prostoru bivše nam domovine, a koji je žestoko raspirivao, zajedno sa Milom
i Momom. Aferu oko kupovine opreme vojsci će vjerovatno uspjeti da zataška
svojom odanošću i klečanjem pred izaslanicima EU. Kao već dobro izvježbani
lupež, a uz pomoć Vula, teško da se može i pomisliti da ovaj dvojac nije uzeo
dobar procenat od posla. Momir je u intervjuu pominjao i Vula, kao veoma opas-
nog, a ja tu moram još nešto dodati. Znam da je Vule bio glavni scenarista mnogih
tekstova protiv Sveta, a zna to odlično i Sveto. Normalno, sve je to režirao Svetov
’’prijatelj’’ Milo, a ko bi drugi.
Momir takodje reče da mafija vlada Crnom Gorom. Dobro se sjetio. Ne reče
koliko je on tome KUMOVAO. Ne reče ni što mnogo ranije ne obavjesti javnost
o vezi kriminalaca i državnog vrha. U stvari, sada je teško i praviti razliku - ko
- 405 -
je kriminalac, a ko vlast?! Te da li je državni vrh takodje dio ili možda čak i vrh
organizovanog kriminala?! Pa onda, da li se više uopšte pita politički vrh ili je
potpuno vezanih ruku?!
Kada slušamo Momira, vidimo svu bijedu crnogorske vlasti, kako one u ko-
joj je on stolovao, tako i ove sada kojoj umjesto njega ton daje SDP. Zato je Crna
Gora ovdje gdje je, žalosna da žalosnija ne može biti.
MILOV POKRET
Prije desetak dana imali smo priliku na TV CG da gledamo dosta opširan

izvještaj sa sastanka Pokreta za Milovu Crnu Goru. Izuzev profesora Radovana
Radonjića i pjesnika Popovića ostalo je bilo sve tuga i čemer. Zaludu su ova dva
člana pozivali na razum i djelovanje koje bi trebalo dolikovati borbi za samostalnu
državu, ali u sali nijesu imali sagovornika niti onih koji bi ih čuli. Ako je nekada
Branko Lukovac odavao utisak intelektualca i gospodina, to više sigurno nije, jer
se stavio u službu jedne anticrnogorske politike, čiji su rezultati već sad pogubni
za Crnu Goru. Mnogi od članova, na puno mjesta, govore, bitno je da mi do-
bijemo državu, pa ćemo onda lako mi Mila skinuti. Nekada je SDP, prije nego
što se prodao, bio veoma glasan protiv DPS vlasti. Nijesu mnogo birali riječi u
napadima i prozivkama. Kako uđoše u vlast pokazaše da i od DPS-a ima gorih.
Svi potezi koje vlast u poslijednje vrijeme čini idu ka tome da im nije do refer-
enduma. Izabrati člana partije za predsjednika Ustavnog suda, a zatim i potpuno
iskompromitovanog Ratka Vukotića za predsjednika Vrhovnog suda je poruka EU
da im nije do referenduma, odnosno stavljanje je u ruke Evropskoj unije jakih
razloga protiv referenduma. Zatezanje konopca na političkoj sceni je takodje pot-
puno nerazuman potez onih koji pričaju o demokratskom referendumu. Moguće
da im je obećan savez država, pa i dalje magarče ovaj magareći narod. Nazdravlje
izuzecima!
oktobar 2005.god.
- 406 -
TEKST IZ LIBERALA
KAKO SPLAVARITI
SAVJET ZA MILOVU CRNU GORU
Da li oni zaista brinu o Tari i Crnoj Gori ili igraju još jednu providnu igru za
svoga gospodara, a u cilju novog zajebavanja već milion puta zajebavanoga i
neznavenoga crnogorskog naroda? Biće da je ovo drugo, a po ko zna koji put.
Veliki stručnjak za splavarenje i sve vrste šegrtskih radova, Miško Vuković,
reče, ne trepnuvši da je Deklaracija o zaštiti Tare uperena protiv Tare.
Posljednja vruća tema kojom je crngorska javnost jako zaokupljena je da

li će Milo Đukanović potopiti Taru. Mišljenja su kao i vazda podijeljena. Ne
mali broj gradjana je potpisao peticiju protiv potapanja Tare. Medju njima je
i ne mali broj onih koji Mila doživljavaju kao mesiju. Pa o čemu bi moglo biti
onda riječi? Kako to da Baćo, Todor, Ranko, i gomila još Milovih sledbenika
i ljubitelja brani Taru? Čak i ambasador Lukovac!
Da li to oni zaista brinu o Tari i Crnoj Gori ili igraju još jednu providnu
igru za svoga gospodara, a u cilju novog zajebavanja već milion puta zajeba-
vanoga i neznavenoga crnogorskog naroda? Biće da je ovo drugo, a po ko zna
koji put. Veliki stručnjak za splavarenje i sve vrste šegrtskih radova, Miško
Vuković, reče, ne trepnuvši da je Deklaracija o zaštiti Tare uperena protiv
Tare. Medjutim ne treba sumnjati da mu neće biti teško da uskoro kada
bude u s v o j e n a Deklaracija, svoje objašnjenje da na potpuno drugačiji
način. Pridružiće mu se i pomoći ga svojim dosljednim stavovima SDP-ovci
koji su sjajni veslači, tako su sjajno spasili Crnu Goru od namještene priva-
tizacije KAP-a, a onda su i oko Telekoma javnost zapanjili petominutnom
dosljednošću. Pošto sada trube o referendumu i Tari, a sve za račun gazde
Mila, jasno je da su dobili ulogu zamajavanja javnosti i pripreme terena za
izvodjenje glavnih radova. Milovi mediji su nas vrlo objektivno obavijestili
da se formira Savjet koji će biti nosilac borbe za samostalnu Crnu Goru. Na
njenom čelu će vjerovatno biti Branko Lukovac, sadašnji ambasador u Rimu.
Mnogo je važno što je u tom Savjetu don Miško Perović, istaknuti trpač love
u sopstvene džepove. Pošto ih je dobro natrpao otimajući od svakoga, on će
dati izuzetan doprinos radu Savjeta, u svom stilu. Njegovim prisustvom biće
otvorena vrata svih zavisnih medija, tako da se malo Milo rastereti. Isluženi
policijski smećar, doglavnik DB-a, pjesnik, predsjednik Duklj. Akademije
je glavni govornik na sjednicama savjeta i prva truba Savjeta. Šteta što nije
u Savjet ponio i svu onu štenad iz Crnogorskog fašističkog glasila zvanog
- 407 -
CKL, kao i svoje štene iz Monitora-Vojičića. Za Milovo dobro raspoloženje
na sjednicama Savjeta zasigurno je zadužena režiserka Vojvodić, inače
omiljena premijerova dama, koja se sve više ističe univerzalnošću, počev od
velike stručnosti pravljenja otrcanih predstava, objektivnim i nepristrasnim
stavovima u Savjetu TVCG, pa do rukovodjenja jednim važnim segmentom
marketinškog biznisa Familije, na čijem je čelu omiljeni Radmilin lik. Mnogi
likovi su ostali nezadovoljni što i oni nijesu članovi Milovog Savjeta za Mi-
lovu Crnu Goru. Nego, uvjeren sam da će Savjet biti proširen zbog ogromnog
interesovanja. Da bi mu rezultat bio što bolji obavezno u sastav Savjeta treba
kooptirati i predstavnike masona. Ništa ne smeta što je u jednom trenutku
jedan njihov istaknuti sluga bio u sukobu sa Milom. Sada mu je to zaborav-
ljeno i oprošteno, ukoliko i to nije bila igra, da se mi, naivni, malo zabav-
ljamo. Sjednice Savjeta bi trebalo prenositi direktno na TV CG, obavezno
na oba programa, jer kako misle prisutni, tu se piše istorija. Samo ih treba
odmaći daleko od Cetinja, da ne bi Milo opet krenuo u kakvo zaklinjanje,
pa da ga opet Solana mora vući za uši, a SDP prije podne oboriti Vladu, a
popodne zbog viših ciljeva opet u nju ući.
decembar 2004. god.
- 408 -
TEKST IZ LIBERALA
CRNOGORSKI KAPITALISTI
DISKRETNA PRIVATIZACIJA
Rijetka je čak i država, a CG znamo da nije država (znamo i čijom voljom),
koja ima tako transparentnu i efikasnu-privatizaciju. Mora se priznati da je
veliki kapital u CG skoncentrisan kod veoma malog broja, već se sada može
reći, pravih kapitalista. Neki kažu da ih je u CG svega 5-6, a da su svaki
nakupovali po desetak firmi.
Prva karakteristika naše, osobene privatizacije, je ta što je DISKRET-

NA. Pravi vlasnik, koji kupuje, se skoro nikada niti pojavljuje niti prikazuje.
Skoro je tkz. vlasnik jednog važnog hotela, prilikom pojavljivanja na TV,
toliko se izmucao da je i moja komšinica, ne mnogo obrazovana, uzviknula
– Ti si vlasnik, taman koliko i ja!-
Mora se priznati da je veliki kapital u CG koncentrisan kod veoma ma-
log broja, već se sada može reći, pravih kapitalista. Neki kažu da ih je u
CG svega 5-6,a da su svaki nakupovali po desetak firmi. Jasno je i da do
kapitala nijesu došli na legalan način, niti od legalnih poslova. Takodje je
jasno da je medju njima i neko iz vlasti, sa samog vrha. Oni su nevidjeno
oprezni u skrivanju i kupovanju na druga imena, ali im ponekad ponešto
i promakne. Tako, ponekad se pomalo opušte pa ponešto kupe i na im-
ena članova porodice, od kojih neki nemaju niti zaposlenja niti registrovanu
firmu na sebe, uzgred rečeno. Ali imaju milione i milione eura, pa i još
ponešto, poneki stan u domovini i van nje, poneku kućicu, jahticu, lokalčić,
TV In, novine Publiku, republiku i sl., ... Kupili su i masu novinara-sluga,
od kojih su neki nekada nešto i značili, a sada ili njima služe ili su ih pozaj-
mili frizeru, akademiku. U Budvi sam saznao da je predsjednik Srbije i Crne
Gore Svetozar Marović kupio sinu novi džip, za kojeg mi rekoše da košta
više od 150 hiljada eura. Ma to je i sitnica, prema, onome, kojem Svetica nije
ni do koljena. Njega, Sveto mrzi više nego sva opozicija, ali javno kaže da
su prijatelji. E, rado bi njemu Sveto vidio ledja, ali da ga drugi sruše! On,
po sopstvenom priznanju to ne smije, jer je uz ovoga sva crnogorska, a i još
poneka mafija. Zato se gubi glava, za čas, kaže predsjednik Zajednice, ko-
jem se inače mnogo prijeti. Dobro, on malo i naduvava, ali od kada je ubijen
Duško Jovanović, opasnije je! Sveto, je inače veoma raznovrstan igrač, šta
sve nije prošao u političkoj karijeri. Od tvorca rata za mir, ratnog huškača i
poglavice Slobovog, zajedno sa kumom Momom i – prijateljem - Milom,
pa sve do portparola haškog, mirotvorca i pokajnika. Da se ne zaboravi i
njegova uloga u crkvi, jer je dugo bio desna ruka Amfilohijeva, sve dok je
- 409 -
to smio da radi odprijatelja. Cijena bavljenja politikom, a naročito dugog
boravljenja na vlasti je često dosta skupa. Sveto je ponekad i plati, one stare
grijehe će naknadno i mnogo skuplje. Predsjedniku, Svetu, je jedan od težih
poslova, kažu sretanje Vukašina Maraša, za koga on dobro zna da je naručilac
mnogih tekstova i napada na njega, a za račun i dobro raspoloženje Šefa.
Koliko bogatstvo može uticati na psihu crnogorskih kapitalista da se lijepo i
srećno osjećaju, dok im rodjaci, prijatelji, komšije i sveukupno stanovništvo
Crne Gore siromaši i propada, to oni najbolje znaju? Žive u prividu da su
srećni,često im stimulansi drže raspoloženje, a i oni su dio ove crnogorske
nesreće, koja nikako da se zaustavi.
Rasprodaju Crne Gore malo ko spriječava. Savjet za privatizaciju je
nosilac i pomagač zloupotreba. Ruski kapital je sve prisutniji iako se i iza
njega često kriju naši kapitalisti. Teško da će čisti kapital doći u Crnu Goru,
a bez takvog kapitala nema koristi. Sadašnja crnogorska vlast prodaje, sve
što može, da bi i dalje jahala i podjarmljivala građane.
DOKLE????
decembar 2004. god.
- 410 -
TEKST IZ LIBERALA
Januar kao povod
JAHANJE MAGARACA
E, kada bi mogao DPS, da ovo malo svjesnih građana u CG izbrišu ili lik-
vidiaraju kao što skinuše. D. Jovanovića, to bi im najbolje odgovaralo. Ne bi
niko više pominjao njihov Rat za Mir, ratnu politiku koju su vodili zajedno sa
Slobom, likvidacije u Štrpcima, kidnapovanje muslimana i predaju Karadžiču
(oko čega su dokumentaciju spalili), brojne likvidacije, trgovina cigaretama,
drogom, lopovsku privatizaciju .....
Januar nas uvijek podsjeća na onu čuvenu parolu Moma, Mila i Sveta
– GODINE POČINJU JANUAROM! Već tada je bilo jasno da oni grad-
jane Crne Gore smatraju debilima, idiotima i najobičnijom stokom. Sve što
su kasnije uradili samo je potvrda naprijed rečenoga. U medjuvremenu od
trojca je otpao Momo, ne svojom voljom, već iskazanom lakomošću da od
kradenoga kolača uzme najveći dio. U sukobu sa Milom znalo mu se da
će izgubiti, jer je Milo za njega internacionalni kalibar. Čak ga je i kum
Sveto ostavio na cjedilu, jer on ide uz pobjednike, a i njemu je oMILILo da
ponešto zdipi, a šta da se radi kada Sveto voli raskoš i moć, naročito poli-
tiku, koja mu je i najvažnija. U svojoj knjizi, Momo, kaže za Sveta, kada ga
je uhvatio u kradji, da mu je Sveto rekao, ti si svome sinu ostavio to što si
prvi demokratski izabrani predsjednik Crne Gore, a i ja moram nešto mome
ostaviti. Medjutim, tada Sveto nije očekivao da će ovoliko dugo jahati na
vlasti, pa se čak popeti i na veću funkciju od kuma Moma. Jeste da on, od
Mila i njegovih udarnih pesnica ne smije samostalno ništa odlučivati, ali to
njemu kao najpoznatijem crnogorskom beskičmenjaku ne smeta.
Opet je, ovih dana, u javnosti, u žiži, tema oko formiranja Savjeta za ref-
erendum i kao pandan njemu Savjeta za očuvanje Srbije i Crne Gore. Ovima
prvima je sada glavni problem, kako da iz Savjeta, bez potresa, nekako maknu
ili sklone u stranu Jefrema, najvećeg lažova i pljuvača u Crnoj Gori, a i šire.
Njegov doskorašnji jaran Marko Vešović je po njemu i njegovom nedjelu
izvršio veliku nuždu nakon čega je i Miško Perović, u svom marovićevskom
stilu, napravio blagi otklon od budaletine Jefrema. Međutim, neće im se lako
puštiti Jefrem, nije on džabe lajao na sve one koji neće pod Milov kišobran.
U drugom taboru, više osluškuju, šta se dešava u Milovom savjetu, nego što
imaju kakvu ozbiljnu strategiju očuvanja ove države, koja im, kada je stvar-
ana, nije bila po volji, ali sada im i ona ispunjava želju zajedništva. Pedjin
- 411 -
tj. Milov SNP, ne gleda blagonaklono na ideju stvaranja takve organizacije
ili Savjeta, ali Žižić ima drugačije mišljenje od Pedje Milovoga. Pedja će
učiniti, kao i do sada, sve, da Milu ništa ne ugrozi miran san na vlasti. Ostali
dio opozicije, iz tabora za zajedničku državu, će svakako ući u organizovano
djelovanje očuvanja zajedničke države sa Srbijom. Oni uveliko računaju na
vijesti iz Italije, oko sudskog procesa protiv Mila, a svjesni su, da i Marović,
nešto tako, jedva čeka, da bi sa njima, krenuo istim putem. E, kada bi mogao
Sveto i DPS, da ovo malo svjesnih gradjana u Crnoj Gori izbrišu ili lik-
vidiraju kao što skinuše Duška Jovanovića, to bi im najbolje odgovaralo. Ne
bi niko više pominjao njihov Rat za Mir, ratnu politiku koju su vodili za-
jedno sa Slobom, likvidacije u Štrpcima, kidnapovanje muslimana i predaja
Karadžiću (oko čega su dokumentaciju spalili), brojne likvidacije, trgovinu
cigaretama, drogom, lopovsku privatizaciju, potpuno uništenje budućnosti
Crne Gore, pretvaranje 70% gradjana Crne Gore u poslušne majmune...
Jedino što im odgovara, da i dalje vladaju i uništavaju Crnu Goru, a
ujedno i najvažnije je to, što je, većinski dio Crne Gore, kojim im i daje
podršku, još uvijek na nivou neadrentalaca!
Zato, toj Crnoj Gori treba stalno, svakoga dana, ponavljati GODINE
POČINJU JANUAROM!
januar 2005. god.
- 412 -
TEKST IZ LIBERALA
Promašena pista podgoričkog aerodroma
U CARSTVU LAŽI
Svi u CG jedva dočekali da dobijemo nacionalnu avio kompaniju. Skoro bez

izuzetka. Očekivalo se da će aerodromi biti brzo preuredjeni i adaptirani, ali
evo od kada je formirana aviokompanija, skoro deset godina a oni su loši, da
lošiji ne mogu biti. Najnoviji slučaj koji se desio na podgoričkom aerodromu,
srećom bez žrtava, trebao bi biti velika pouka, jer je lako moglo doći do
tragedije.
Prosto je nevjerovatno koliko je u CG sve čista improvizacija i koliko caruje

laž. Čak i kod onih,u svijetu mnogo ozbiljnih stvari, kao što je na primjer rad avio
kompanija i aerodroma. Svi smo u CG jedva dočekali da dobijemo nacionalnu avio
kompaniju. Skoro bez izuzetka. Očekivalo se da će aerodromi biti brzo preuredjeni i
adaptirani, ali evo od kada je formirana aviokompanija, skoro deset godina, a oni su
loši, da lošiji ne mogu biti.
Najnoviji slučaj koji se desio na podgoričkom aerodromu, srećom bez žrtava,
trebao bi biti velika pouka, jer je lako moglo doći do tragedije. A sve je počelo ova-
ko:
U BG je javljeno da je aerodrom u PG zatvoren zbog velikog nevremena i magle.
Bilo je to popodne. Let za koji sam imao kartu je trebao biti u 20h, a prije njega je
trebao biti još jedan let, takodje Montenegroairlainsa, kao i dva leta Jata. Odmah iza
20 h i 30 min. Jat je svoje letove otkazao zbog zatvorenog podgoričkog aerodroma.
Čekali smo da dobijemo slično obaviještenje, a primjetio sam da su mnoge oči uprte u
ministra Stijepovića, koji je stalno bio na telefonskoj vezi. Ja zaista ne mogu optužiti
pomenutog ministra da je on zaslužan što je avion poletio, ali sam čuo od putnika koji
ga poznaju da je on zaslužan što ćemo ipak polećeti. Neđe ispred 23h smo polećeli iz
BG. Let je bio potpuno normalan, sa malim turbulencijama. Medjutim prilikom sli-
jetanja nastao je pravi haos. Počeo je pravi lom, čovjek do mene je povikao, promašio
je pistu, u što sam se i uvjerio vidjevši to kroz prozor. Osjetio sam lom točka i oranje
kroz zemlju. Sve je to trajalo veoma malo i avion se zaustavio zaboden u zemlju. U
avionu je nastalo olakšanje i svi smo aplaudirali, srećni što smo živi. Tada na scenu
stupaju histerične i očito neobučene stjuardese koje vrištanjem unose ogromnu paniku
pa prinudno iskrcavanje protiče tako da se ne zna ko preko koga skače da bi što prije
izašao. Štiteći ženu ispred mene da je ne pregaze uspaničeni putnici, kada je ona
izašla osjetio sam da me neko odpozadi gurnuo i pao sam sa vrha izlaza u snijeg. Nije-
sam mogao na nogu hodati, već sam nakon nekoliko minuta počeo skakutati, a zatim
i puzati prema zgradi aerodroma koja je bila udaljena oko 2 kilometra. Vrijeme je bilo
užasno, ogroman vjetar, snijeg, hladnoća. Mnogi su putnici padali, ustajali. Dva mom-
- 413 -
ka su djevojku koja je bila na štakama prenijeli
na rukama. U trenutku kada smo već skoro svi Ovo je otprilike moj doživljaj
stigli u aerodromsku zgradu vidjeli samo da su
vatrogasna kola stigla do aviona koji je varničio.
ove nezgode koja se mogla
Na aerodromu sam tražio i zapomagao đe je mnogo gore završiti. Ja evo
hitna pomoć, jer mi je bila potrebna. Jedan me ležim sa nogom u gipsu i još
gospodin iz beograda dovezao do redakcije, nekim povredama, ali ipak je
rekavši mi, e moj prjiatelju kakva pomoć, ovo sve dobro kada nema žrtava.
je kao da smo pali u pustinju. Komšije su me
unijele u redakciju, pošto nijesam mogao hodati, Niko me iz kompanije nije ni
a zatim sam odmah pozvao hitnu pomoć koja je nazvao da me pita kako sam.
ekspresno stigla i povezla me do KBCa. Doktor To je ono što najviše boli.
i sestra su mi rekli da su bili na aerodromu ali da
su ih vratili jer ne trebaju, rečeno im je. Pitali su
me ko je bio u avionu i da li je to neki specijalan let pa se nešto krije.
Ovo je otprilike moj doživljaj ove nezgode koja se mogla mnogo gore završiti.
Ja evo ležim sa nogom u gipsu i još nekim povredama, ali ipak je sve dobro kada
nema žrtava. Niko me iz kompanije nije ni nazvao da me pita kako sam. To je ono što
najviše boli. Laži koje je govorio gospodin sa lulom neka njemu služe na čast. Ja o
njemu neću da pišem jer su me neke njegove kolege iz DPS-a molile da ga rasturim i
još mnogo ružnoga govoreći o njemu. Pošto su oni njegovi i on njihov taj posao ja za
njih neću raditi.
Dosta me putnika zvalo da mi daju podršku, a i interesujući se da zajedno pokren-
emo tužbu. Medju prvima i gospodin koji je bio u emisiji TVCG, a kojega sam ja
predložio da bude učesnik, pošto ja zbog povrede to nijesam mogao. On je u telefon-
skom razgovoru u potpunosti sve potvrdio da je tačno što sam ja u novinama izjavio,
što je i bio razlog da njega predložim uvaženoj koleginici Tomašević. Ko je gledao
emisiju mogao je vidjeti i čuti potpuno drugačiju priču od moje. Ja sam se samo nas-
mijao i rekao, još jedan tipični crnogorac, kakav sam srećan što nijesam. Njegovo ime
neće pominjati, jer to ne zaslužuje.
Direktor aerodroma Milovan Djuričković, je posebna priča i o njemu moram
koju reći. On je zaista čovjek koji nema pojma đe sjedi tj. koje radno mjesto nažalost
pokriva. To što ne govori istinu, manja je šteta od onoga što on o svome poslu nema
pojma, a što je u tv emisiji i u svim svojim obraćanjima javnosti pokazao. Vlada
CG, ima nadležnost, nad ovim, važnim segmentom saobraćaja i za očekivati je, da
nešto učini, kako bi posledice, koje su ovog puta srećom izostale, u budućnosti bile
izbjegnute.
Penzionisani instruktor za prinudne postupke Anatolij Kovalj je reagovao, rekavši
da je samo srećom izbjegnuta velika tragedija, jer osoblje aviona nije ispoštovalo pro-
ceduru, te da je bilo mnogo propusta.
Na potezu su oni koji su velikim dijelom krivi za sve ovo. Mislim na Vladu CG
koja postavlja na veoma odgovorna mjesta neznalice.
februar 2005. god.
- 414 -
ŠUŠKA SE
ŠUŠKA SE
- Po gradu se šuška da su povodom nedavnog praznika 8. marta najbolje

prošli oni kavaljeri koji su svojim damama umjesto skupocjenih poklona (parfema,
cvijeća, cipela…) poklonili veoma atraktivan, moderan, a jeftin poklon – jedan
od najnovijih luksuznih modela automobila sa dalekog zapada karakterističan po
požutjelim četvorocifrenim tablicama (TB).
- U Rudnicima Boksita riješili da prekinu učestale krađe. Imovinu dežuraju i
čuvaju rukovodioci.
- G-din Mihailo Radojičić – ŠOK-, je osudjen zbog „uvrede“ vlasti. G-din
Vučurević iznosi strašne optužbe za vlast crnogorsku. Njemu se ne sudi.
- Kao stručnjak za dezinfekciju grla gospodin je postavljen za lokalnog min-
istra za ekologiju.
- Kao iskusan strateg „s prve borbene linije“ gospodin Milan Stojović biće
kandidat za prvog „ministra“ napada u vladi Hercegovine sa sjedištem u Nikšiću.
- Krov Sportskog centra je loše isprojektovan, pa kada pada snijeg mora se
okretati.
- U manastiru Ostrog počeli su da krste i Crnogorce. Uslov je da vole Am-
filohija.
- Vlada CG ugroženim penzionerima odobrila kupovinu brašna i ulja po
sniženim cijenama od 40%. Međutim ulje je za njih trenutno skuplje nego u dru-
gim maloprodajama. U poslovima sa Vladom CG i gazda Jezda je ostao kratkih
rukava.
31. mart 1993.godine
- 416 -
USNULI DEKAN
Po riječima studenata na nikšićkom fakultetu sve je više velikosrpskih i

četničkih obilježja. Kako fakultet treba biti depolitizovana zona očekuje se pro-
tjerivanje tih i sličnih obilježja i nosilaca, od strane studenata koji žele sačuvati
nivo ove visokoškolske ustanove.
SVE BLIŽE?
Požar koji je nedavno zahvatio prostorije Narodne stranke gasili su liberali.

Da li je na pomolu koalicija?
FAVORIT
Kako je u komisiji za dodjelu 13-julske nagrade i gospodin Boško – Buba

Golović, za očekivati je da će nagradu dobiti grof Ćano, jer ga prijatelj Buba sve
češće pominje.
RADIKALI RADIKALNO
Zbog sve jače liberalne struje u Župi, vojvoda Šešelj najavljuje da će poslije
dizanja u vazduh Đerdapa sljedeća biti brana Liverovići.
ISTORIČAR PA PJESNIK PA MITROPOLIT
Momir Vojvodić – univerzalni parlamentarni „stručnjak“ i pojašnjivač cr-

nogorskog porijekla biće kandidat za sljedećeg Srpskog mitropolita u Crnoj Gori.
Neki ga zlobnici nazivaju – srpski makaronac.
PODACI SE KRIJU
Sve je više mladića iz našeg grada koji se ne odazivaju pozivu za služenje

vojnog roka, a nije mali broj ni onih koji se samovoljno vraćaju sa odsluženja.
PRIPREMA ZA IZBORE - PREKO BRAŠNA
Umjesto Centra za socijalni rad potvrde za brašno za ugrožene penzionere

dijeli gosp. Mirjačić, potpredsjednik SO Nikšić. Brašno su dobijali i neki koji sa
ugroženošću nemaju veze. Stranka na vlasti ništa ne prepušta slučaju.
- 417 -
STRAH OD ŽENE
Od nekih odbornika i poslanika do rijeći se ne može doći. U kući se ne čuju

živi. Zli jezici kažu da bi sve mirnije bilo kada bi u skupštinu poslali žene.
VRTEŠKA
U mlinu se ipak nešto vrti. Ponajviše oko kapije. Direktor nudi „aferašima“
koji dobiše sudski spor, pozamašne plate uz uslov da i dalje ostanu s one strane
kapije. Gradska dilema – Kome je mjesto sa koje strane kapije?
23.april 1993.godine
- 418 -
DUHOVI RATUJU
Po izvještajima od početka rata u Bosni je već odavno poginulo više od 3

miliona što će reći da živih više nema.
SIROTINJSKA ZABAVA
U Nikšiću se u poslednje vrijeme rađa sve više beba. Izgleda da je i sex

postao sirotinjska zabava.
BIVŠI ĆLANOVI PREDSJEDNIŠTVA
Dok Nenad Bućin gaji grožđe u Kotoru, Branko Kostić gaji radioaktivno ko-
rijenje u Zeti, a uskoro će prodavati i rasade.
RAD NA DUGE STAZE
Zahvaljujući izvještajima i pozdravima i čestitkama poznatog izvještača „s

prve borbene linije“ u Dubrovniku imaju snimljene podatke ko je sve bio na fron-
tu i ko ga od kuće pozdravlja. Svi podaci se nalaze u kompjuteru.
BIZNIS BEZ GUBITKA
Svakog dana je sve više dilera. Kako mnoge firme ne rade, bilo bi praktično
da im iznajme svoje prostorije jer to je već sada najbrojnija firma u gradu.
NOVI TREND
Nikšićke dame sada imaju drukčije kriterijume. Na cijeni su opasni momci sa

što boljim automobilima i punim džepovima. Prošlo je vrijeme romantike, ljepote
i pameti.
UVIJEK NA VRIJEME
Izvještaj o napadu na muslimanske stanove u Radio Nikšiću su držali u fioci.

Zahvaljujući našem novinaru koji je to objavio u „Monitoru“ i u Radiu su izvještaj
morali izvaditi iz fioke i emitovati ga.
NEDOSTATAK KONJA
U Crnoj Gori sve je manje konja. To se može vidjeti po tužbama upućenim protiv
ŠOK-a. Do sada se prepoznaše samo dva-tri. Suviše malo za teret koji treba nositi.
- 419 -
MIROVNJAK
Pita me jedan penzioner: Ko će biti sledeći političar kome će Slobodan za-

braniti ulazak u Jugoslaviju.
Pošto ja ne znah odgovor on mi reče: Hadžić, Šešelj, Jović, pa Čeko I tako
redom. Jer Slobo je sad mirovnjak.
OPET O ZELENKU
Gl. Urednik „prve borbene linije“ napade „Monitor“ što Predsjednika Crne
Gore naziva Zelenkom? Divna li advokata Predsjedniku, njemu su svojevremeno
kolege novinari tepali – Vrana-.
PLEMENITI FUDBALERI
Uzaludni će biti fudbalerima Sutjeske bodovi sa gostovanja ukoliko Nikšić ne

shvate kao domaći teren. U našem gradu svaki gost je čašćen. Ali naši fudbaleri
tu čast svu darivaše.
15.maj 1993.godine
- 420 -
DOMAĆI ZADATAK
U kancelariji predsjednika SO Nikšić, predsjednik CG Momir Bulatović je

uoči glasanja skupštine Republike Srpske ubjeđivao poslanike iz Bileće, Gacka,
Nevesinja i Trebinja da glasaju za Vens-Ovenov plan. Ovo je radio bez znanja
rukovodstva Republike Srpske, ali svakako po nalogu tate iz Beograda.
OBEZBJEĐENJE
Nikšićki dileri dobili su obezbjeđenje. Sada na trgu uvijek ima bar nekoliko
milicionera. A posao trpi. Gdje se nađe milicija nema ništa od posla. Nijesu to
odžačari pa da donose sreću.
„NEZAVISNI UNIVERZITET“
Zbog sve jače velikosrpske (anticrnogorske) orijentacije na Nikšićkom

fakultetu očekuje se da će dekan i pojedini profesori početi dolaziti na predavanja
sa šajkačama.
RAZDOR MEĐU RADIKALIMA
U gradu se sve više govori o sve većim neslaganjima među radikalima. Pod-
jele su između ekstremnih i umjerenih. Izgleda da je sukob neizbježan.
SANKCIJE SE I U ŽUPI OSJEĆAJU
Javio mi se jedan čitalac iz Župe. Kaže da je komšiju sa kamionom sada prvi

put za 10 godina vidio na benzinskoj pumpi. Eto vidite, čim ne rade Rudnici Bok-
sita i oni moraju plaćati gorivo.
UMIRANJE LUKSUZ
Uz sve troškove koji se moraju platiti kada neko umre – umiranje postaje luk-
suz. Kako su penzioneri postali socijala oni će svakako morati najmanje umirati.
Jer za taj luksuz sada se računa da im je potrebno najmanje 20 penzija.
U PRILOG MIRU
Mjere koje preduzimaju radnici bezbjednosti na oduzimanju nelegalnog

oružja podržava i jedan roditelj čiji je sin stalni prestupnik. On ne smije podršku
saopštit javno ali poručuje da će čim sin ponovo nabavi oružja telefonom javiti
komandiru Ljubu.
- 421 -
SEKSPLOZIJA
Na radio Nikšiću objaviše alarmantnu vijest o ne malom broju trudnih učenica

u osnovnoj školi, a sve se po njima ustanovi prilikom sistematskog pregleda. U
Medicinskom centru vijest negiraju i kažu da ginekolog nije ni prisustvovao pre-
gledu.
SEPARATNO ROĐENJE
Na dosta plakata za meč Ognjenović-Hernandez iscijepan je dio na kome piše

da je Bato iz Crne Gore. E Bato, Bato. Ne zamjeri im. Kriv svakako jesi. Jer da si
rođen u Srbiji i oni bi imali svjetskog prvaka.
9.jun 1993.godine
- 422 -
NOVO CRNO TRŽIŠTE
Dočekasmo najzad da je crni kurs deviza manji na ulici nego u bankama. Za

očekivati je da se milicija sada preseli u banke.
RASPLET?
Još se ništa ne zna šta bi sa krivičnom prijavom na direktora Mlina. Ili možda
sud čeka da i to poslanik Višnjić pokrene.
MINISTAR (NE)PRAVDE
Krediti koje su dobile neke probrane privatne firme nijesu se baš svi dijelili
samo po rođačkim vezama. Bilo je tu raznih poklona, počev od automobila, pro-
cenata i još mnog čega. Tu nikakvi limiti nijesu važili. Uglavnom za sve to vlast
„sigurno nije kriva“ reći će ministar pravde koji inače kaže da on nema skoro
nikakvih kompetencija.
KADROVSKA POLITIKA
Uslov da dobijete visoko rukovodeće mjesto ili možda čak i ministarsko može
da bude obavezno postojanje krivičnih prijava na Vas. A ako ne ispunjavate taj us-
lov onda morate čekati neku novu vlast koja će aktivirati te prijave i „zaslužne“
poslati negdje drugo ( možda i u ambasadore).
ŽENSKI HORMONI
Najzad su žene odahnule. Više im niko ne može prigovoriti da mnogo

pričaju. Primat im je preuzeo bez konkurencije vojvoda Šešelj – zvani replika.
NALJUTIO IH ČEKO
Kao što se pričalo, a mi u novinama nagovjestili, u radikalima počeše čistke.

Prvi odleće Čeko. To je i bilo za očekivati s obzirom koliko ga trijezno stanje drži.
NAŠI U BIJELOM SVIJETU
Kako sjednice Savezne Skupštine sve neuspješnije vodi Radoman Božović

sve se glasnije čuje da bi bilo bolje da se vrati u rodno Šipačno i uzme malo da
kosi. Za pomoć može povesti i dr Miloša Radulovića kome su gaće još uvijek
pune Šešelja.
- 423 -
KRIZA, KRIZA
U Nikšiću se nikada nijesu vozili luksuzniji automobili nego sada. A ko ih sve

vozi i odakle im? Grehota je i pitati. To su mahom nezaposleni.
NEKAD BILO
I penzioneri sve češće pjevaju – YESTERDAY-. A nije to samo zbog žala za

mladost.
ZA NJIH ĆE BITI
I cigarete su sve skuplje. Ako se ovako nastavi poskupljenje pitanje je ko će

ih na jesen moći kupovati.Oni svakako hoće. Makar i iz državnog budžeta ako im
Raja ne smijeni vojvoda. A šta ako ga smijeni. Onda će tek da puše.
JEFTIN SPORT
Govori se da će nagradu za širenje fizičke kulture SOFKA ove godine dodi-

jeliti direktoru Nibusa. Naime on je visokim cijenama autobuskih karata mnoge
natjerao da idu pješaka.
30.jun 1993.godine
- 424 -
STRAH OD ULICE
Kako je vrijeme došlo, napustiće nas i svi lopovi. Neki što neće imati što
krasti, a drugi da svoje bogatstvo sklone na sigurnom. Jer, ko zna, može opet ulica
suditi.
SIGURAN NAČIN DA SE PREHRANITE
Ukoliko nemate više šta ni da jedete rješenje postoji. Napravite neki mali
prekršaj i završićete u zatvoru, gdje ćete barem imati besplatnu hranu. Bar dok
prođe ova teška godina. Ali zapamtite, mali prekršaj. Za veće sud oslobađa.
I TO NAS PREVARIŠE
Kao što su nas prevarili da je naša domovina u svemu naj, naj... tako nas
prevariše i da je najgora stvar baviti se politikom. Sada uviđamo da je to ne samo
najlakši već i najunosniji biznis. I ne samo biti u vlasti. Čak je i bolje biti na čelu
jake opozicione partije.
PILE SA ČETIRI NOGE
U republičkom parlamentu poslanik Višnjić nam pred licem kamere pokaza i

zetsko ekološko pile sa četiri noge. Kako u skupštini ima dosta poslanika koji su
samo „dobri“ dizači ruka mogli bi i oni preći na četiri noge.
RATNI PLIJEN
Iako „nije“ bila u ratu CG ima svoj ratni plijen. Dio toga plijena su i luksuzni
automobili u kojima se sada vozi „dična“ vlast.
LASO
Nekada su njime hvatali bizone i divlje konje. U CG se koristi za hvatanje

naivnih. Izbori pokazuju i rezultat.
MINISTAR SPAVA
Kao i njegov predhodnik P.Bulatović i ministar Pejaković spava. Jer da

je budan ne bi poslanik Višnjić iznosio onoliko dokumentovanih podataka o
zloupotrebama. To bi valjda trebao biti posao Pejakovića. Ili će biti tačno ono što
se šuška da je to stvar dogovora da mu Aćim pripremi teren zbog javnosti.
- 425 -
KUPOVANJE SOCIJALNOG MIRA
Ako se i dalje ovako nastavi sa dijeljenjem mesa, ulja, brašna i ostalog, rad-
nici Željezare će početi i da ga bacaju. Jer, kako reče Dugo Krivokapić, dobiće
bruh, noseći toliko tereta.
NEOBIČNO BEZ DRAGICE
Republički parlament postaje sve ozbiljniji. Često čujem da mnogi žale što tu
nije više Dragica Tomas. Ona nas je sirotica od srca zasmijavala svojim „visok-
oumnim“ diskusijama.
28.jul 1993.godine
- 426 -
MOŽDA JE I TELOHRANITELJ
Ovih dana me više čitalaca zvalo da me pita da li sam gledao snimak iz

Ženeve, gdje je predsjednik CG „otjeran“ od stola gdje se pregovara. E sada da li
je otjeran ili je dobio novo zaduženje vjerovatno će uskoro obavijestiti javnost TV
CG ako odobri g. Vučelić.
VJERNOST – SNAGA DRŽAVE
Na jednom skupu kod predsjednika Srbije jedan ga je prijatelj upitao o pred-

sjedniku Crne Gore. „Vjerniji mi je od žene“ odgovorio mu Slobo. Ovo mu se
svakako može vjerovati iako ne znam da li bi Branko Kostić u to posumnjao.
TAKO SE PRIČA
Ministar Mugoša neće pasti. Bar za sada. I pored mnogih prljavih poslova
vezanih za njegovo ime on će ipak ostati nedodirnut. A i neće biti jedini. Jedino je
izvjesno da je Branko Abramović žrtvovan za „više“ ciljeve partije.
PIJANA VLAST
Za Nikšić mnogi kažu da je grad pijanica. I u pravu su. Ne treba mnogo

dokaza. Treba samo upoznati neke direktore, predsjednike... i sve je već jasno. A
svi su oni članovi DPS-a.
DPS OBEĆANJE LUDIM RADOVANJE
U predizbornim kampanjama narod je slavio uz prave fešte koje je organi-

zovala DPS. Sada kada narod gladuje bilo bi lijepo da se opet otvore kapije Sport-
skog centra i održi neka fešta. Gladnima neka donesu željezarci barem po jedan
sendvič. Oni ionako dobiše od ove vlasti dosta.
DROGA U CRNOJ GORI
Priča se o sve većoj količini droge koja je ubačena u CG iz inostranstva. Sve

više omladine je i koristi. Što je najgore govori se da su i neki iz vlasti uključeni
u sve to. Jer zarada je ogromna.
ODMOR PREMA ZASLUGAMA
Pošto su napravili šljivice dvojici milicionera, grupa „gradskih mangupa“

nalazi se na odmoru na hirurškom odjeljenju.
26.avgust 1993.godine
- 427 -
UTJEHA
Po pričanju najbližih mu saradnika i g. Momir Bulatović sve češće popije po

koju čašu više. Valjda mu je onda lakše.
VRIJEME OTRIJEŽNJENJA
Strani plaćenici nijesu Liberali, Ćano i ostali, kako sam mislio, već vlast koja
sve učini za neprijatelje ove zemlje, a to je – dovede zemlju u bijedu i rasulo...
piše mi jedan penzioner.
TV JAVNA KUĆA
Zbog izjave g.Draga Bakrača da je TV CG javna kuća, TV je prekinula svaku

saradnju sa radikalima. Ostaje nejasno ko se sve prostituiše pored Emila i Čola u
toj kući. Možda će i to g. Bakrač saopštiti.
UZVRAĆENA LJUBAV
Priča se da će radnici Željezare dobiti i sijeno. Zvuči prosto nevjerovatno, ali

DPS na sve misli. Pa prijatno željezarci.
„HRABRI“ RADOMAN
Gledajući sjednice saveznog parlamenta sve se više stiče utisak da Šešelj može
komotno Radomanu učiniti isto što i Mićun popu. Radoman će samo zaključiti
– Šta ćete, pa pomenut je.
SANKCIJE I PREMA SPORTU
Tereni za tenis ispod Trebjese ne mogu se završiti zbog nedostatka bitumena

kojeg nema u CG. U Srbiji ga ima, ali sankcije su na snazi. Jer ako se pojavi kakav
veliki talenat u tenisu Crna Gora ga može prodati i nekoj neprijateljskoj zemlji.
30. septembar 1993. godine
- 428 -
„OMILJEN“ I U NIKŠIĆU
Risto Radović je sve nepoželjniji i u Nikšiću. Sve ga teže i profisor Šijo može
odbraniti iako se svojski trudi.
PROMJENA KURSA
Studentski list Indeks sve više postaje separatan. Nekada je to izgledalo

nemoguće, ali vremena se mijenjaju. Nije isključeno da se slično „desi“ i sa Pob-
jedom.
VIŠI INTERESI
Vojvoda Šešelj sve češće proziva ženu Slobodana Miloševića. Šta ćete – neko
ne smije ni žene prozivati.
SRPSKE PATRIOTKINJE
Neke profesorice iz Školskog centra zbog štrajka đaka predlagale su da ih sve

treba pohapsiti kao one sa Cetinja, jer bolje spriječiti nego liječiti.
SNAGA DRŽAVE
Pored dilerisanja na trgu se odnedavno igra i poznata brundža uz veliki broj

posmatrača. Čak i milicija nijemo posmatra. Trg je sada zaista slika i prilika države
u kojoj živimo.
RAZBOLJELA DRŽAVA
Preko 7 miliona maraka koštala je izrada kovanog novca koji ne stiže da

stigne u opticaj. Inflacija ga unaprijed pojede. Za nastalu štetu guverner podnese
ostavku iz zdravstvenih razloga.
NARODNI VOLOVI
U gradskom parku sve je više krava na ispaši. Još samo hvale volovi. Ali
volovi se za sada snašli pa sjede na drugom mjestu.
CRNOGORSKO POZORIŠTE
Najzad je riješen problem prostora Crnogorskog teatra. Teatar se odvija u

Republičkom parlamentu, a pored domaćih imamo prilike uživati u glumi i
uvezenih pajaca.
30. oktobar 1993.godine
- 429 -
TAKO TREBA
Pohvalila mi se jedna učiteljica iz Budve da je većina učenika iz trećeg razre-

da, na pitanje – Šta ne bi voljeli nikada da budu – odgovorila – Svetozar Marović.
„Najprije sam bila zbunjena odgovorom, a sada sam ponosna svojim đacima“.
ONA SVE POGAĐA
Jedina vračara koja sve dosad pogađa nije ni Vanga, ni Kleopatra, ni Kirka...
već Mirjana Marković.
DAME SE OPREDJELJUJU
Poslije izjave Danice Drašković da bi u Crnoj Gori bila u Liberalnom savezu

i podržala Slavka Perovića, postavlja se pitanje koja je stranka gvozdene dame
– Milana Stojovića? Pogotovu poslije slanja ekipe u Radio- Tivat. DPS, svakako,
nije. To se odavno zna...
OBNOVITI PRIJATELJSTVO
Pošto odbornici SO Nikšić nemaju rješenje za Dom revolucije, ima predloga

da se obrate HVO-u i oni će ga trajno konzervirati. Čak i besplatno!
KAD MINISTAR RUKU LJUBI
Gospodin Antonije reče da mu je g.Amfilohije mnogo puta ruku ljubio.

Međutim, sada Amfilohijevu ruku ljubi ministar Slobodan Tomović, vrlo strasno
i obavezno - svakodnevno.
VRTAČKI ODBORI
U Crnoj Gori je u toku registracija novih ODBORA:
ODBOR 1
Osnivači: Emilo Labudović, Ilija Guzina i Svetozar Marović. Zadatak odbora

će biti – vrtanje nevinosti Milijani Baletić.
ODBOR 2
Osnivači: Milan Stojović i Božidar Vučurović. Zadatak odbora će biti – vr-

tanje Terezinih hlačica.
4.decembar 1993. godine
- 430 -
POGLED NA KRATKO
Penzioneri, čim dobiše marke, promijeniše i mišljenje. Opet su im ovi dobri,

a sve ostalo izdajnici. Samo se ne pitaju: čije im marke dijele?!
KAO JELJCIN
U vremenu kada je piće sve skuplje, jedino predsjednik SO Nikšić pije do

mile volje. Šta će – navikao, a piće, svakako, on ne plaća.
DPS – LIBERAL
Trenutno je jedan od najglasnijih liberala g. Vojo Đukanović. Naročito kada

popije koju. A sve kažu: ne može se u dvije partije odjednom.
I ONA IM POSTAJE USKA
Iako se govori da Milo i Momo nijesu u ljubavi, oni su na istom mjestu čekali
Novu godinu.U Crnoj Gori.
TV CRNE GORE – MARKUŠEVA ILI?
Emitovanje saopštenja izvjesnog Jovana Markuša, u udarnom Dnevniku, TV

CG daje na znanje da je i ona privatna. Samo se ne zna čija. Ili se odlično zna?!
BIĆE OPET POLEDICE
Govori se da će, ipak i u TV CG biti poledice i da će neki urednici, uskoro,

postati bivši. Govori se o onima koji su najviše služili.
BOŽIĆNI BADNJACI
I ove su se godine uz Božić ložila dva Badnjaka. Samo, izgleda, ovih „nas-
tranih“ je bilo mnogo više.
ARKAN ZAVRŠIO MISIJU
Nakon velike galame i prosute love na predizbornom teatru u Srbiji, Arkanu

prođe rok upotrebe. Samo: da li je to i on shvatio? Ako nije, uskoro će.
12.01.1994.godine
- 431 -
BUDUĆI UDARNICI
Kada se završi rat opet će se graditi pruga Brčko-Banovići. Gradiće je osud-

jenici iz prvog zatvora UN, ratni zločinci bivše Jugoslavije. Nećemo neke više
gledati iza skupštinske govornice.
GUBE DAH AVRAMOVE MJERE
Čim su skočile plate i penzije, stigoše i „niski“ računi za struju i telefon.
PARITETNE INSTITUCIJE
U CG sve se stvara paritetno. Počev od crkve, pa do drugih institucija. Kako

je krenulo, uskoro će se morati imati i dupli muževi, žene...
ZASLUŽIO POVJERENJE
Kako Šešelj najavi formiranje odbora radikala i na Cetinju, najbolje mu je za

predsjednika postaviti Jovana Markuša, koji ima sjajan prolaz u TV CG, a već se
dokazao kao pripadnik nebeskog naroda.
ONI ZNAJU KAKO
Iako mnogi govore da ova vlast nije ništa uradila, ipak su neki rezultati
vidljivi: reket se razvio; to je sada najunosniji biznis, droge ima sve više, a lovu
– zna se ko uzima.
SIROTIĆI MALI
Dok se njihovi unuci sve više drogiraju, „zadovoljni“ životom (ne) dostojnog
životinje, penzioneri nam i dalje režiraju put u pakao.
ISTRAGA NAPREDUJE
Sve je više samoubistava. Možda će nas, uskoro ubijediti da su se i nesrećne

Sarajlije na pijaci samoubijale. Oni oteti iz voza jesu, sasvim sigurno. Zbog toga
je i istraga tako duga.
12.02.1994.godine
- 432 -
KOME JE TO VAŽNO
Svaki bi posmatrač sa strane gledajući emisiju – Meni je to važno – pomislio

da su pravoslavci nacionalna manjina u Crnoj Gori.
NOVE MJERE
Najviše su pogodile radnike Željezare. Nema više mesa, brašna, sira, limuna,
sijena... Nije im se lako privići. Imao pa nemao, kaže ona narodna.
POGLED U BUDUĆNOST
Piše jedan penzioner: Vala da hoće uvesti sankcije Hrvatskoj ne bih ti pare
dao kada će ih nama ukinuti. Ovim stavom jasno je njegovim unucima zašto smo
dovde stigli.
BAKA I DEKA
Super deka je s pravom g. Avramović. Ali ima li je i ko je super baka? Ima,

ima – Milijana iskrica. Tako će i ključ biti zadovoljen.
HRABROST IZA LEĐA
Iako su neki iz DPS-a najavljivali da će pokrenuti inicijativu na Kongresu

za smjenu predsjednika Bulatovića zbog mlakih stavova, ne imaše hrabrosti. Na
kraju im jedino preosta da sa predsjednikom izmjenjaju osmomartovske čestitke.
REVANŠ
Radoman Božović najzad ućutkao Šešelja. Vojvodi polako krešu krila. Sada
ga i Beba Džaković može uputiti u neki žigolo klub.
INTERES OPET U PRVOM PLANU
Uskoro startuju krediti. Treba pod hitno obnoviti rođačke, kumovske i pri-
jateljske veze. Potrebni su žiranti pa će biti zakopane političke sjekire.
12.mart 1994.godine
- 433 -
JUGOSKANDIK – DRUGI PUT?
Šticovani kurs već postoji. Polako se i dileri vraćaju. „Super Deka“ otišao na
liječenje. Da li je opet u pitanju prevara?
KIDNAPOVANI – ODMAH I LIKVIDIRANI!
Oteti putnici iz voza su istog dana svi i likvidirani. To znaju svi iz vlasti, ali
nemaju hrabrosti da saopšte.
CRNOGORSKI PRESTO
Već odavno je nepopunjen. Ako se prohtje DPS-u na njega će sjesti Momir i

Beba – pa ćemo imati i monarhiju. Njih dvoje inače liče na kraljevski par.
TEREZA U GRAD TEATRU
Šuška se da će u špicu sezone ove godine u Budvi gostovati poznata inozemna

zvijezda Tereza Kesovija. Uslov je da joj Milan vrati ukradene hlačice. Organiza-
tor gostovanja je separatno krilo DPS-a.
DVOBOJ
Slavku Peroviću jedino preostaje da iz policije na dvoboj pozove nekog

muškarca. U prvom izazovu je promašio.
PERSPEKTIVA
Sportisti Crne Gore se intenzivno pripremaju za izlazak na međunarodnu

scenu. Učestvovaće na seoskim igrama u Malom Mokrom Lugu.
TVRD ORAH
Iako su ih vezali za radijatore i tukli, radikali vole ovu vlast i glasaju protiv
kontrole rada policije.
9.april.1994.godine
- 434 -
ZANIMANJE BUDUĆNOSTI
Na pitanje – Šta želite biti kada porastete?- ne mali broj učenika petog razreda
osnovne škole odgovorio je – Reketaši, to se najbolje isplati.
TAKO TREBA
Neki privatnici koji govorahu da ih politika ne interesuje, nakon dobijenog

kredita preko noći postaše članovi DPS-a. Zakon kapitala.
REVIJA ISTOK
Pored golišavih tijela na naslovnim stranama (aferim) revija Istok njeguje

jednu sjajnu rubriku gdje poličari govore i o sexu. Sa nestrpljenjem se očekuje da
progovori predsjednik Bulatović.
SPREMNI VATROGASCI
U nedavnom požaru u Nikšiću koji se desio 50 m od vatrogasne stanice, va-

trogasci još jednom pokazaše svoju spremnost. Požar su gasili u košuljicama krat-
kih rukava, a vode za gašenje je nestalo vrlo brzo, pa se požar rasplamsao. Pošto
je sve izgorelo u potkrovlju stigla je voda, a onda su izazvali prave poplave.
ZAHVALNOST
Pošto je u fudbalski klub Sutjeska uložio velike pare i rad, Cala Đukanovića
optužuju da je kriv za neuspjehe. Zaboraviše na igrače i trenera. Ili možda očekuju
da Cale počne da igra.
BLOKADA POPUŠTA
Glavni muzički hit u kojem se govori o dvanaest sati dolazi pravo iz Hrvat-
ske. Taj hit emituju i državni mediji. Počelo je.
11.maj. 1994.godine
- 435 -
DA IH NAUČE PAMETI
Izuzetno loš doček crnogorske delegacije u Grčkoj je, kažu, naručen iz Be-
ograda.
BARSKA VEZA
Podatke za prozivanje pojedinih funkcionera radikali u CG su dobijali od

ministra Pejakovića. To se priča i sa visokih mjesta u MUP-u.
NOVI DPS?
Sve se više govori o formiranju još jednog – novog DPS-a. Na čelu tog novog,
govori se, biće Branko kockica, a prvi do njega Danilo Vuksanović.
HRVATSKA VEZA
Ako želite kao nekada ljetovati u Dubrovniku – to vam jedino Slobo može
srediti. On se oko svega sa Franjom odlično dogovara. A ako Vam to sredi onda
obavezno povedite i Moma da posrka kavu na Stradunu. To mu je želja.
NEĆE JOŠ DUGO
Neki privatnici koji preko noći stvoriše veliki kapital rade uveliko i sa drogom.
Ima i onih koji su došli iz Bosne pa sada truju crnogorsku omladinu. Sa njihovim
imenima se već barata, a MUP kao i obično spava.
VIŠAK MATERIJALA
Upravi Sutjeske neća biti problem da izgrade veće tribine na stadionu. Samo
neka češće organizuju gostovanje Novog Pazara. Od svake utakmice skupiće po
10 kubika kamena za zidanje.
18.jun.1994.godine
- 436 -
KO ČEKA – DOČEKA
„Ljudina“ Aćim ne mora mnogo da brine zahvaljujući socijaldemokratama.

Ukoliko ga i uhapse, po predlogu socijaldemokrata biće dozvoljen sex u zatvoru.
Ministar Mugoša neće propustiti priliku.
ŽRTVA DPS-a
Srđa Božović je zaista žrtva.On za interes partije od silnog sjedjenja dobi

i hemoroide, bar tako govori opozicija. Oni bi ga rado podigli da malo šuljeve
odmori, ali ne da se on.
PRAVA MJERA
Na skupu u Igalu – radikali postaviše zahtjev da se Cetinju oduzme zvanje

prijestonice.Oni bi rado Zetu proglasili prijestonicom.
OPASNE IGRE
Nakon razvoda braka sa Miloševićem, Šešelju jedino preosta da se vrati ku-

movskoj ljubavi. Samo sve ga više Arkan gleda poprijeko.
INTERESI
Da nije Albanije ne bi bilo ni goriva ni mnogo još čega. A sve kažu da je

Grčka najveći prijatelj.
SVE SE POKLAPA
Nekada je i Jevrem Brković koristio ekavicu kao sada Novak Kilibarda. Onda
dalje redom...
- 437 -
IDEJNO POPUŠTANJE
Između ideje – Velika Srbija, koja je već napuštena i vlasti – Slobo kao i uvi-
jek bira ovo drugo, a Momir odmah reaguje na pucketanje prstiju.
VOJVODINE LJETNJE IGRE
Nakon šut karte koju vojvoda Šešelj dobi – šanse su mu sve manje da opet
pođe ljetovati na more. Jedino ako Dublovnik bude slpski.
RATNA OŠTETA
Zahvaljujući Avramovom dinaru Crna Gora će ove godine imati korist od

turističke sezone. Sjetimo se samo prošlogodišnjih čekova iz Srbije.
TAKO TREBA
Opet se aktuelizuju spiskovi ratnih zločinaca. I opet se govori da su na njemu

imena i tri novinara iz Crne Gore. Na njemu je i ime koje svi dobro znaju iz
Nikšića. Da bi ga što bolje sakrili – predložili su ga i za nagradu oslobođenja
Nikšića.
NA IZVOLTE
Talas biranja raznih mis - ne jenjava. Mlade djevojke se i dalje izlažu kao
da su kokoške. Uskoro će i svaka ulica imati svoju mis sa mandatom – nedjelju
dana.
1.septembar. 1994. godine
- 438 -
SVE JE U NJIHOVIM RUKAMA
Za ukidanje nagrade oslobođenja Nikšića postarao se ovogišnji žiri. Jer kome

će ubuduće biti do te nagrade kada je dodijeliše Milanu Stojoviću. To učiniše
članovi DPS-a.
JUGO KASAPI
Nakon odustajanja Miloševića od projekta – Velika Srbija- i Franju su se

uzdrmale pozicije u Kroaciji. Izgleda da njihov dogovor zeznu Bosna. E, šta ih
tek čeka.
CRNOGORSKI ZAPAD
Epidemija kolere u Albaniji i Crnu Goru itekako pogađa. Benzin je odmah

skočio na tri dinara i sve ga manje ima. I mnogo druge robe sada fali. To je dokaz
da nam je Albanija put u svijet.
PRAVILA SLUŽBE
Kako najavismo – počeše smjene u TV CG. Emilo se još drži – zahvaljujući

predsjedniku Bulatoviću. Ali neka se sjeti sudbine Vidoja Konatara.
DOPRINOS PROGRAMU
Jedina proizvodnja koja je ove godine izuzetno nadmašila prošlogodišnju je

proizvodnja sijena.
1.oktobar. 1994.godine
- 439 -
NI TRAGA OD PRAVNE DRŽAVE
Vladajuće stranke u Srbiji i Crnoj Gori skudaju imunitete poslanicima po

kriterijumu – koliko vole vladajuće garniture. Šešelja čak uhapsiše i osudiše prije
skidanja imuniteta.
TAKO ONI VLADAJU
U Srbiji je vlast angažovala profesionalne ubice iz inostranstva za likvidaciju

političkih i drugih protivnika. Do sada je 16 lica likvidirano.
HRABRA „DAMA“
U nedavnoj odbrani od jednog novinara, kao i sve pripadnice nježnijeg pola,

Milan Stojović upotrebi za odbranu sprej. Inače, sukob je nastao zbog pjesmice u
desetercu kojima Milan olajava one koji ga kritikuju.
PADAJU MONOPOLI
Od kada je „Elmag“ otpočeo sa radom u Nikšiću – Radio Nikšić skoro da

niko više i ne sluša. E, da je tako bilo prije tri godine.
SUD RADIKALA
Pošto Aćim Višnjić uvrijedi sve sudije – logično je što traži njihovo izuzeće
zbog pristrasnosti. Njemu je ionako Šešelj najbolji sudija, pa bi bilo najbolje da
mu on izrekne presudu.
PROLAZI ROK UPOTREBE
Po izjavi predsjednika vlade Srbije, Marjanovića, u jednom intimnijem

društvu – deda Avram će biti u januaru smijenjen.
3.novembar 1994.godine
- 440 -
NEDOSTATAK KADROVA
„Radikala“ Draga Bakrača sve češće u noćnim satima primjećuju kako piše
grafite po nikšićkim zgradama. To je prvi dokaz da radikali nemaju kadra ili možda
Drago želi dati primjer.
BRATSKI – NEMA ŠTA
Pošto struja u Crnoj Gori većim dijelom ide u Srbiju, u Crnoj Gori uvode
restrikcije.
NEPODOBNOST
Direktora Crnogorskog pozorišta smijeniše zbog toga što je Crnogorac. Na

njegovo mjesto dovedoše književnog kritičara iz Beograda.
ONI SU SE SAMI NARUŽILI
Mihailu Radojičiću (Šoku) ne daju više salu u Nikšiću da igra predstavu –

Seks u Gorskom Vencu-. Razlog je kažu – ruženje vlasti.
DA SE ZNA
Po izjavi jednog penzionisanog radnika KOS-a Momiru Bulatoviću je viken-

dicu ozvučio KOS Srbije. I ne samo njemu. Dobar glas daleko se čuje.
DRAGICA – KOMEDIJA
U parlamentu će opet biti smijeha. Vraća se Dragica Tomas.
NIKAD NIJE KASNO
Da su Narodna stranka i liberali shvatili na vrijeme kako da zajednički dje-

luju, DPS na prošlim izborima ne bi imao većinu.
29. NOVEMBAR
Iako republiku rasturiše, to im ne smeta da priznaju njen dan.
3.decembar 1994.godine
- 441 -
KO BI REKAO
„Poznata“ crnogorska političarka Dragica Tomas već 10 godina je ludo zal-

jubljena u Slavka Perovića. Ali, kako javlja agencija Srna, Slavko Perović joj nije
žestoko uzvratio.
KADAR ČELEBIJE
Novi direktor Crnogorskog pozorišta izvjesni Kordić zatražio je državljanstvo

Republike Srpske.
BOSANSKA KRIZA
Svijet još nije ukapirao kako okončati rat u Bosni. Rješenje je – umjesto
Akašija postaviti Kurtagića.
TAJNA VEČERA
Početkom decembra u nikšićkom motelu „Krupac“ održan je sastanak između

gen. Perišića i gen. Mladića. Prisustvovao je i Momir Bulatović – predsjednik
Crne Gore u svojstvu zapisničara i izvještača.
DVOSTRUKO KORISNO
Da bi Crna Gora dobila sve atribute državnosti uskoro će biti otvorena i jav-
na kuća. Kako je Drago Bakrač odavno inicirao tu ideju, bilo bi zgodno da on
presiječe vrpcu.
ZRNO PO ZRNO
Od proljeća u nekoliko većih gradova Crne Gore počinje obuka mladića za

buduću crnogorsku vojsku.
RISTOV STRAH
Opet se Risto prepao Antonija pa se oglašava saopštenjima. Šta bi mu se tek

desilo u četiri oka.
- 442 -
I NIJE DALEKO
Po proročanstvu Kleopatre dvijehiljadite godine Sloba će naslijediti žena koja

je rođena u znaku raka. Mnogi će biti spremni da mijenjaju pol.
ZELENO RJEŠENJE
Liberali još uvijek drže u tajnosti – svoje rješenje problema zaganjenja Zete.
Po njihovom mišljenju rješenje je – izbaciti sve filtere.
TV BG
Na nedavnom skupu liberala u Podgorici prisustvovalo je nekoliko stotina

neodgovornih pojedinaca. KAMERA PAMTI.
KRATKOVIDA POLITIKA
Izgleda da osudom Cetinjana u vezi sa sudjenjem oko Momirovog prsta

najviše gubi DPS.
VAŽAN JE SVOJ DŽEP
O dodjeli frekvencija u Crnoj Gori stara se Predrag Bulatović. Tako „Palma“

dobi frekvenciju iako neki ponudiše više.
IMA PREČA POSLA
Šuška se da svi poznati političari imaju pored žena i ljubavnice. Jedino nema
Momir. Nema kad – krši ustav.
CETINJANI VOLE NARODNJAKE
Ko kaže da Cetinjani ne vole narodnjake. Evo Slavko – Novaka, a Cecu – Arkan...
PO ZASLUGAMA
Ako Prevlaka bude kada u Crnoj Gori – Novak i narodnjaci su zaslzžili da im

se dodijeli na gazdovanje.
Februar 1995.godine
- 443 -
NE VOLE KONKURENCIJU
Pošto im preoteše slušaoce – iz Stojovićevog radija se dosjetiše – ukradoše

opremu Elmagu. Opet su monopolisti.
DROGA
Stradaju samo sitne ribe – kod kojih je nađeno po nekoliko grama. Oni koji
rade sa više – za sada su nedodirljivi.
MODERNIJE
U Nikšiću je krenulo nabolje. To nije više grad ubica nego samoubica.
SLOBODAN SVIH VJERA
I pored protivljenja svoga šefa – Rista Radovića, ministar vjera i propovjedi

Slobodan Tomović podržao je stvaranje muslimanske autokefalne crkve u Crnoj
Gori.
ANTISRPSKA VLAST
Tačno 10. aprila na dan stvaranja Nezavisne Države Hrvatske – Aćim Višnjić
treba da ide u zatvor.
NAUČNI SPOROVI
Ponovo boks – meč u zbornici fakulteta u Nikšiću, Akteri Miloš Vukićević i

Branislav Ostojić – pred dekanom i više očevidaca.
Mart 1995.godine
- 444 -
IPAK SE OKREĆE
Kroz navedenu emisiju može se vidjeti razlika između Amerike i Srbije.U

Americi su kriminalci iza brave, a u Srbiji na vlasti.
O ODGOVORNOSTI
I pored najave da će biti poznati krivci za enorman skok marke, od toga nema
ništa. Izgleda da su to krupne ribe.
NEUSPJEŠNI MINISTAR
Crnogorska delegacija u Beogradu uskoro će zatražiti smjenu Vladislava

Jovanovića, ministra inostranih poslova SRBIJE i jugoslavije.
PREDIZBORNE MASKOTE
Na sljedećim izborima sve stranke će imati i svoje maskote.Za sada se jedino

zna da će DPS-u maskota biti Dragica Tomas. Zasluženo, nema šta!
MEDIJSKI MONOPOL
Jasno je da ga se DPS neće odreći. Najnovije cijene naknada za frekvencije za

radio i televiziju to najbolje pokazuju. Komunizam je i dalje na sceni.
O DROGI
Ako posjedujete jedan gram droge, idete u zatvor, ali ako imate mnogo više,
ne morate. Razlog je jasan – više možete imati samo uz uslov da ste član DPS-a.
Ako ne vjerujete, pitajte ministra Pajekovića.
April 1995. godine
- 445 -
ZAJEDNIČKI DO CILJA
Nakon napada na Zapadnu Slavoniju Hrvatska se sprema za skori napad na

Kninsku krajinu. O planu akcija redovno se obavještavaju Franjo i Slobo.
INTERES POBJEĐUJE
Poslije dužeg vremena u TV dnevniku se pojavio Ćano Koprivica. Obezbjeđuje

ruske avione crnogorskoj kompaniji.
NA MUCI
Vojvoda Šešelj zadugo neće moći vidjeti more. U inostranstvo mu je zabran-

jen ulazak. Računa se i Crna Gora.
SVE NAŠE POBJEDE
Akcija rušenja bespravnih objekata u Budvi prošla je uspješno kao akcija

„Imaš kuću, vrati stan“.
BIĆE ODGOVORA
Počele su stizati prve tužbe na Rista Radovića. Razlog je rušenje partizanskih

obilježja, iza kojeg on stoji, dok mu Momir vrti slavski kolač.
DANKE DOJČLAND
Košarkaši Njemačke gostovaše u Beogradu, čime još jednom potvrdiše te-

oriju o međunarodnoj zavjeri protiv Srba. U međuvremenu stigli su i ljekovi i
druga pomoć iz Njemačke (zamislite za Srbe).
POKAJANJE
Brana Crnčević se pokajao. Sada kada je dobio nogu, ukapirao za šta je služio.
Međutim, mora se priznati da je ulogu srbofašiste odlično odigrao.
NIŽU USPJEHE
Ono što ne uspješe prošle sezone fudbaleri Sutjeske učiniše ove. Poslije ve-
likog zalaganja preseliše se u Drugu ligu. Nema veze, i mi smo drugoligaško
društvo!
Maj 1995.godine
- 446 -
DOPRINOS UKIDANJU SANKCIJA
Sve su veće racije u Srbiji gdje se izbjeglice šalju prisilno na ratište.
NE VOLE KONKURENCIJU
Iako ne mogu da prevoze dovoljan broj putnika, u JAT-u sve čine da crnogor-
ska avio-kompanija ne počne sa radom. Otići u Beograd avionom i nazad je skoro
nemoguće – avioni su stalno puni, ali neće JAT još dugo...
UPRAVNI ODBOR – SPAVA
Milan Vrana Stojović sve više radio Nikšić pretvara u privatni. Naime, rek-
lame firmi čije direktore ne voli – ne prima. Radnici zbog manjih plata ćute.
MONOPOL ZA BUDUĆNOST
Dok se u Srbiji nadoknada za frekvencije ne plaća, u Crnoj Gori je enormno

velika. A i ne dobija je svako. Ili je podoban ili je Slobov prijatelj.
SVETOST POZIVA
Sve češće u manastiru Ostrog sveštenstvo orgija. Iz Bosne dovode djevojke, a

i religiozno oslobođene Crnogorke. Informaciju prenose stanovnici Ostroga.
DOGAĐAJ PRVENSTVA
Svijet obilaze slike iz Atine – sa košarkaškog prvenstva. Izuzetno srdačan

susret uz poljupce – košarkaša Jugoslavije i Hrvatske – dokaz je da sport može
iznad prizemne politike.
1.jul.1995.godine
- 447 -
NEVINA SAVEZNA VLADA
Pošto za lošu turističku sezonu nije kriva Savezna Vlada onda je možda kri-
vac koalicija narodnjaka i liberala. Ili su možda krivi Makedonci.
RAVNOPRAVNOST
U Beogradu gorivo 2,40 dinara, u Nikšiću 5,50 dinara. Kome ide 3,10 dinara?
Možda za uniforme separatne crnogorske policije.
POČELO JE
Prvi sveštenik je prešao od Amfilohija ka Antoniju, a Pobjeda to korektno (?)

prenijela.
DPS – REKET
Od cigareta se neki „maheri“ preko noći obogatiše. Neki visoki kadrovi DPS
uzimaju velike procente. Isto važi i za gorivo, drogu...
PRAVO LICE
Mnogi ljubitelji pozorišta kažu da nijesu ni slutili koliko je Dragica Tomas

„pametna“ dok je nijesu čuli u parlamentu. Sada su njene predstave mahom po-
luprazne.
OTRCANA PRIČA
Član DPS-a Mitar Čvorović opet o ratu u Crnoj Gori. I opet narodnjaci i lib-
erali. DPS će morati smisliti nešto ubjedljivije.
SA NJIM NEMA NEIZVJESNOSTI
Svi Slobovi prijatelji su kao oni Grci iz Atine.
- 448 -
SPS-DPS
Rat za mir, a sada mir po svaku cijenu. Velika transformacija. Međutim posl-
ije kapitulacije – očekivano.
SVE VIŠE SMETA
Milošević pokušava da Karadžića ukloni. Angažovani su profesionalci.
RUSKI UTICAJ
Bolje bi bilo da nam je sankcije ukinula Albanija umjesto Ruske Dume. Rus-
ija otprilike toliko sada znači u svijetu.
SUMRAK TV
TV Crne Gore – doživjela je pravi krah na Budvanskom festivalu. Da li će

neko odgovarati – odlučiće DPS.
NAJAVIO PREDSJEDNIK
Crna Gora će uskoro sama birati mitropolita, tako da će isključiti mogućnost

Ristovog daljeg djelovanja.
1.septembar 1995.godine
- 449 -
UKLANJANJE TRAGOVA
Padaju žrtve od droge. Da li od nje ili to DB likvidira one koji o trgovini

drogom znaju dosta.
POLICIJSKA KIDNAPOVANJA
Počelo je prinudno prikupljanje rezervista. Pored vojne policije u tome

učestvuje i policija. Na ovaj način odziv je povećan na 30%.
NAJZAD
Eto opet se u pregovore uključi i Momir Bulatović. Samo da ne bude opet

zadužen za mrtvu stražu.
POČELO JE
U MUP-u Srbije ubrzano smjenjuju sa rukovodećih mjesta Crnogorce...
DOGORELO DO NOKATA
Tri profesora Ekonomske škole u Nikšiću pričaju da je Nikola Tesla ostavio

tajno oružje Srbima da ga upotrebe kada im bude najteže bilo.
KASNO JE
Mnoge izbjeglice iz Krajine izražavaju želju da se vrate u Hrvatsku. Sada su

potpuno svjesni prevare zvane – Velika Srbija – i Miloševićevih garancija.
MORAL PREDRAGA BULATOVIĆA
Na otvaranju TV Nikšić Predrag Bulatović se dovezao u ukradenom vozilu

koje je pokušao brat pravog vlasnika povratiti. Za sada neuspješno.
1.oktobar 1995.godine
- 450 -
ON JE SADA MIROTVORAC
Zbog čega bi Hagu bili isporučeni Karadžić i Mladić, a onaj glavni zaobidjen
– sve glasnije razmišljaju Hercegovci.
TAKO TREBA
Padu sankcija najviše se raduju novokomponovani bogataši. Sada mogu mir-

no da troše „zarađeno“ u inostranstvu.
LICEMJERJE
To je kada savezni ministar pravde govori kako se kriminal vidi i golim

okom.
„PRIVATIZACIJA“
Mnoge privatne firme zbog velikih doprinosa na lične dohotke zatvaraju.

Novi zakon ih je „odrao“, dok „velike“ društvene firme i dalje švercuju. Za njih
zakon ne važi.
SMETA LI RAVNOPRAVNOST
Premijera Đukanovića u Srbiji sve više optužuju da je nosilac separatizma u

Crnoj Gori, pa sve to nazivaju „slovenačkim sindromom“
SANKCIJE I DALJE KRIVE ZA SVE
Sankcije padoše – preprodavci deviza i goriva i dalje ostaše.
- 451 -
SAVEZNE VIZE
Ukoliko Rajove vize ostanu na snazi, od turista će u Crnu Goru doći jedino
NATO vojnici.
VOŽD VUČE KONCE
Iz Jovićevih zabilješki jasno se vidi koliko je u vođenju crnogorske politike

samostalan predsjednik Bulatović. Čim se malo bude osamostalio – Borinim će
stopama.
REAGOVANJE
Nakon objavljivanja u prošlom broju našeg lista – da je najbolja komedija

kada u parlamentu uzme riječ Dragica Tomas, gospođa Tomas me pozvala tel-
efonom i doslovno rekla: „Ako je komedija kada ja govorim, onda je prava trage-
dija kada ovi vaši govore“. Po obećanju to i objavljujem iako je i ona naša.
PREVLAKA IPAK POD ŠAHOVNICOM
Tuđman po pitanju Prevlake prevari Sloba. U suštini oni se međusobno pod-

jednako varaju. Samo je čudno što Momir u vezi sa tim daje izjave. Valjda zbog
narodnjaka.
„JAČANJE“ JUGOSLAVIJE
Momir u Beogradu, a Sveto za predsjednika Crne Gore na sledećim izborima.

Ovo je procurilo iz DPS-a.
REAGOVANJE SE OČEKUJE
TV Nikšić ne prestaje da srbuje. Urednik i dalje nedosledno sprovodi politiku

DPS-a.
RAZDVAJANJA
Nakon mnogih i Bokserski savez Crne Gore se razdružuje. Najveće zasluge

pripadaju Miju Perunoviću. Eto i on uvidio koliko smo ravnopravni iako je nar-
odnjak.
1.januar 1996.godine
- 452 -
PRVI APRIL
Početak rada crnogorske avio-kompanije. Zašto baš taj datum? Možda – za

izgovor – ukoliko avioni ne polete.
NAŠ SPASITELJ
Kada predsjednik Crne Gore objelodani jednog dana šta se moglo desiti sa
Crnom Gorom da se nije slušao Slobo – onda će mu i liberali sve oprostiti – reče
mi jedan ministar Savezne vlade. E, jedva svi čekamo da nam kaže.
KO ĆE ONDA DOBACIVATI POSLANICIMA
Nakon ovih starih i novih afera pašće i ministar Mugoša – javljaju poslanici
iz DPS-a.
POVRATAK DRŽAVNE SVOJINE
Vlasnička transformacija u CG ne ide ka privatizaciji već ka povratku državne

svojine. Sve je očiglednije.
„NEPOZNAT“ REŽISER
Nagađanja oko toga – ko stoji iza događaja u „Anteni M“ se nastavljaju. Neki

govore DPS, a drugi SDP. Narodnjaci bi rekli – to je isto.
ONI ZNAJU KAKO
Mnogi novokomponovani bogataši uskoro će u APS. Dolaze izbori, a narodu

treba priče.
TOLIKO IH CIJENE
Nagrađenim režimskim novinarima na pompeznoj svečanosti niko iz vlasti

ni ruku da pruži.
MUTNA POSLA
Čim je Sutjesci teško, angažuje se stari fudbalski mafijaš Đorić. Preko njega
se i sada uprava Sutjeske želi spašavati na kratke staze.
1.februar 1996.godine
- 453 -
BULATOVIĆ SMIJENJEN
Umjesto predsjednika Bulatovića, u Rim je putovala Mira Marković, kao

pratnja Slobodanu Miloševiću.
POVRATAK TRADICIJI
Sjever Crne Gore, koji mnogo drži do tradicije, vratio se na kratko parafin-
skim lampama, odbacujući frižidere, zamrzivače i ostale proizvode koje je izmis-
lio savremeni svijet. Za povratak tradiciji glavni sponzor je Elektroprivreda Crne
Gore.
MUZIČKA AKADEMIJA
Šteta je samo za instrumente što su izgorjeli. Za baraku – tek da je i prije 10

godina. Akademija bi do sada imala makar prostor. Po Podgorici se priča da je
požar bio podmetnut.
VIZE
U Crnoj Gori su ljuti na Radoja Kontića zbog zadržavanja vađenja viza stran-
im turistima. Kritikuje ga i „Pobjeda“. To već nije bezazleno. Da li se u DPS-u
ponavlja slučaj Kontić?
ČEMU NEZADOVOLJSTVO
Posjetu predsjedniku Narodne stranke Novaku Kilibardi – Londonu –

omogućio je i ugovorio njegov prijatelj Slavko Perović, reče jedan nezadovoljni
narodnjak.
SRPSKO BIĆE
U završnoj fazi su razgovori oko transfera Draga Bakrača u Narodnu stranku,

a izgleda da je i Šijaković na spisku.
ZA VJEROVATI JE
Nije mali broj građana koji žali zbog ukidanja sankcija. Kažu – bolje su
živjeli.
1.mart 1996.godine
- 454 -
NEPOŽELJAN
Za normalno funkcionisanje odnosa sa Srbijom crnogorsko rukovodstvo je

postavilo neke uslove. Prvi je – odlazak iz Crne Gore – Rista Radovića. Informa-
cija je već objavljena u srpskim medijima.
NESTAŠNI SVETO
Zašto je Budvanski festival dobio Milorad Vučelić, poslije noge koju je dobio
u Srbiji, ostaje tajna za širu javnost. Volja je Sveta Marovića, a on zna i razloge.
Možda je i Vesna Zmijanac u igri.
„OBJEKTIVAN“
Liberale mnogo voli novinar Politike Bećirović. On je čak vidio da su i grudve

kojima su gađane mažoretkinje bacali baš liberali.
TV-IGRA
Iznenađenje je da se Terezine hlačice nijesu našle na spisku nagrada TV –

Nikšić. Mora da su potrošene. Od nalazača.
U KORAK SA SVIJETOM
U Crnoj Gori se mora što prije otvoriti javna kuća. I to je atribut državnosti.
Tu se ne bi svađali stranački poslanici. A sad da li bi srpski građani to smatrali
separatističkom institucijom i izbjegavali je – pitanje je. Pravi Srbi bi.
TROFEJNA UPRAVA
Poslije ispadanja Milana iz Kupa UEFA, Berluskoniju se ljulja stolica. U

Nikšiću se priča da će Cerović i uprava Sutjeske zauzeti ta mjesta, a za trenera
povesti Karasija.
1.april 1996.godine
- 455 -
UGROŽAVANJE PORODICE
Da bi se oslobodili viška radnika u rudnicima Boksita u Nikšiću

prve otkaze će dobiti po jedan bračni drug pošto ima dosta slučajeva da oba
bračna druga rade zajedno. Da bi im doskočili neki se već razvode.
POŠTENO
Poslanik DPS-a Pribilović iz Budve izjavi da ne voli orgije jer mu je to

uvredljivo. Orgijanje neki shvataju drugačije.
RADIKALI
Aćim, Drago, Ilija i Milenko padoše brzo u zaborav. Čudno je da ih i Milan

Stojović zaboravi. Valjda zbog sukoba sa JNA.
OTEO SE KONTROLI
Priča se da DPS na može da smijeni Milana Stojovića. Neće da se zamjeraju

Vojsci ili nemaju snage za to. Uglavnom, ne vole ga. Bar tako pričaju. Među njima
je i Sveto.
ŠAPERIJADA I ČOVIJADA
Koliko nas vole – najbolje pokazuje slučaj „IBON“. Izbacili su ih iz lige bez
ijednog dokaza. Da su iz Valjeva, sve bi bilo drugačije. Samo što Čović više neće
dolaziti na gošćenje u Nikšić.
1.maj 1996.godine
- 456 -
TEŠKE UVREDE
Sada je jasno u koliki sukob ulazi Mira Marković sa Milom. Ono što je ona
napisala u „Dugi“ za Mila – ne može ostati bez odgovora.
PRAVI PAD
Čemu čuđenje za pad Avramovića? Kada posluže kratkoj upotrebi, padali su i

bolji političari: Panić, Ćosić, Ante Marković... Međutim, svi ti padovi bili su mačji
kašalj prema onom koji čeka Sadama.
POŠTENI PREDLOG
Priča se da će srpski mladići služiti vojsku u Srbiji, a crnogorski u Crnoj Gori.

Još da se izmijeni i komandni kadar pa će i odziv biti mnogo bolji.
HIPOTEKA SMETA
Svi pokušaji crnogorskih vlasti da u Crnoj Gori stigne strani kapital – za sada
su bez rezultata. I tako će biti sve dok budu pod Slobovim kišobranom.
I SVETU ĆE BITI MILO
Jedan bliski Momirov prijatelj mi reče da će Momir biti najsrećniji građanin

Crne Gore kada Slobo padne sa vlasti. Nema ni jedan razlog da mu ne vjerujem.
PROTIV CRNOGORSKE KOŠARKE
Pored despota sličnog Slobu – u liku Čovića, košarkaše „Ibona“ iz Prve lige
izbaci Veselin Barović, glasajući protiv interesa crnogorske košarke. I kontraudar
se očekuje, naročito protiv Barovića.
1.jun 1996.godine
- 457 -
MOĆI POLITIKE
Ulazi se u završnu fazu Slobodanovog prinošenja Radovanove glave.

Najčudnije će biti što će u tome saučestvovati i Biljana Plavšić.
MOŽDA I NAMJERNO
Pošto je Risto zamolio liberale da mu ne prave probleme, bilo bi fer da ga

liberali poslušaju, s obzirom da im je išao na ruku i Srpsku pravoslavnu crkvu u
Crnoj Gori srozao do dna.
TV PROMJENA
Najavljuje se promjena u TV CG. Direktora Jocovića zamijeniće Momirov

šef Kabineta Čelebić.
MITINZI
Ponudu Kilibarde da učestvuje na mitingu predsjednik Bulatović je glatko

odbio. Jedino bi ga Slobo opet mogao poslati na miting.
UMIRANJE TURIZMA
Na primorju će i ove godine glavni hit biti leskovačka pljeskavica i srpska

folk-muzika.
BORBA ZA ČLANSTVO
Neki „mladi“ DPS-ovci obećavaju omladini posao i lovu samo da postanu

njihovi. Neki mladi liberali i narodnjaci se dosjetili pa to prihvataju hvaleći se
kako su ih zeznuli.
OPASAN SUSRET
Priča se da ministar kulture Čelebić, inače srbin po prezimenu i imenu, kada

ode u Beograd, krije se da ga ne bi gdje sreo Mirko Zečević. Oće Mirko da mu
mijenja ime.
JAK KANDIDAT?
Kako će se na izborima pored stranaka glasati i za imena – moći ćemo da

glasamo i za Miletu-Piletu.
Jul-Avgust 1996. godine
- 458 -
CRNOGORSTVO JERES
DPS je formirao nekoliko srpskih stranaka za izbore. Samo su zaboravili da

formiraju barem jednu crnogorsku. Ili možda ni to ne smiju?
NAIVNOST
Govori se da Milošević neće da raspiše izbore dok ne vidi rezultat u Crnoj

Gori. Međutim, varaju se koji to govore. On je u Crnoj Gori raspisao izbore preko
svog daljinskog upravljača.
UZ EMIRA
Radovan Karadžić se nada da će i on dobiti na poklon plac u Miločeru. Pa i

on je Momiru dijelio ordenje.
POBRKANE VRIJEDNOSTI
Već sada postaje izvjesno da najbolja izborna saopštenja daju Crnogorski fed-
eralisti. Međutim, u ovakvoj Crnoj Gori to im vjerovatno neće biti dovoljno da
uđu u parlament.
SABORCI
Čvorović i Vojvodić su sada saborna stranka. Na svakim novim izborima oni

su u novim strankama. Imena strankama daje DPS – a priča se i novac. Možda će
Vojvodić na sledećim izborima biti u SDA?
KULTURNI DOŽIVLJAJI
Trg pjesnika u Budvi će se uskoro zvati – Dani srbovanja u posrbljenoj

Crnoj Gori. Da bude predsjednik zaslužio je Ranko Jovović, a portparol – Momir
Bulatović. Nagrade će i dalje dijeliti Milo, uz skromne poklone koje će od gladnih
usta odvajati Sveto.
REČE MI JEDAN PENZIONER
Valjali bi oni samo kada bi izbori bili svake godine. Ovako, svake četvrte
– malo je.
1.septembar 1996.godine
- 459 -
NA RUKU DPS-u
Razbijači koalicije Narodna sloga ne nalaze se u DPS-u već izgleda u „slozi“.

Da li će zbog toga poslije izbora biti nagrađeni – ostaje da se vidi.
SLOBODA INFORMISANJA
Glavni urednik „Liberala“ odlučuje šta će ići u novine jednako koliko i ure-
dnik „Pobjede“.
MEDIJSKA „RAVNOPRAVNOST“
U „Pobjedi“ pored predstavljanja stranaka ide i uporedni marketing DPS-a o

rezultatima javnih radova. DPS tako ima predstavljanje svakog dana, dok ostale
partije samo jedan put.
SIGURNO
Na TV predstavljanju DPS-a na pitanja novinarke predsjednik Bulatović je

čitao odgovor. Time je pokazao kako se radi sa državnim medijima.
JAJARE
Na nikšićkom mitingu Narodne sloge radikali su gađali Draga Bakrača jaji-

ma. Prošli su sa malom kaznom, uz osmijehe policije.
CRNOGORSKI MUSLIMANI
I oni postaše nesložni. Jedni u Narodnu slogu, a drugi u DB.
1.oktobar 1996.godine
- 460 -
BEZ PARDONA
U ime DPS-a sa Narodnom slogom, tj. Kilibardom i Perovićem, jedino se

beskompromisno obračunava Milo. Dueli su obostrani, a Momo i Sveto ćute. Oni
su to navikli.
GUBILIŠTE
Zaludu je Rajo srbovao i vjerno služio. Počeli su ga ti isti rušiti. Ne isplati se

biti Slobov čovjek.
I TO JE POLITIKA
Neki direktori nastupaju na promocijama DPS-a a protiv su DPS-a jednako

koliko i Novak i Slavko.
NIŠTA DŽABE
Harun Hadžić je zavrbovan da radi za DB još u zatvoru, tako da njegovo is-

tupanje za interese DPS-a nije slučajno, kao što i njegov poznatiji kolega Ugljanin
sada radi za Sloba, uz međunarodne posrednike.
„SIGURNO“
Milova izjava da će vlast izgubiti 2036. godine najviše žalosti koalicione

drugove Čvorovića i Vojvodića.
1.novembar 1996.godine
- 461 -
DOGAĐANJE NARODA
U Srbiji se opet događa narod. Onako kao je došao – tako će i otići najveći
zločinac prema srpskom narodu. Samo što će to Slobovo vrijeme mnogo koštati
Srbiju, a bogami i Crnu Goru.
PARTIJSKA DRŽAVA
Da je Crna Gora partijska država pokazuju sve veće svečanosti. Nigdje se

ne pozivaju predstavnici opozicije i ostale značajne osobe koje nijesu u DPS-u, a
kojima je tamo mjesto prije nego gomili DPS poltrona.
KLJUČ USPJEHA – BUDITE NADINI
Ukoliko imate talentovano dijete za sport, ono može da stigne samo do

vicešampionskih titula. Šampionske su zauzete za decu Nade Bulatović. To su
najbolje osjetili pioniri – karatisti iz Nikšića. A Nadina deca imaju i besplatan
marketing u državnim glasilima.
- 462 -
ČEKA PONUDU
Predsjednik Bulatović, osluškujući događaje u Srbiji, počinje da se oslobađa

svog gazde. Nadati se da će mu cijena biti makar približna onoj De Mikelisovoj.
OGRANIČENJE VLASTI
Predsjednik Vlade Milo Đukanović nije uspio da izvede u Nikšiću kadrovske

promjene koje je bio naumio. Situaciju kontroliše onaj što više ćuti i više se pita.
ODBROJANI DANI
Još samo nepismeni seljaci i magarci podržavaju Sloba i Miru u Srbiji. I

poneko u Crnoj Gori. U svijetu više niko.
VOJSKA – PROTIV DIKTATORA
Iako je vanbračna generalska kćerka, Mira Marković ne može svom mužu da

obezbijedi podršku vojske.
KADROVIK
Za novg saveznog ministra unutrašnjih poslova Slobo je naumio postaviti

svog najodanijeg slugu Mihalja Kertesa.
BEZ RAZLIKA
Do sada nijedan opozicioni lider ne podnese ostavku, iako na izborima mnogi

doživješe krah. To je dokaz da i da su vlast, isto bi se ponašali.
UKAPIRALI
Narodna sloga je odustala od mitinga, koji su samo išli na ruku DPS-u.

Međutim, krivce ne smjenjuje.
„PRAVNA DRŽAVA“
Najnovija suđenja koja predstoje Slavku, Novaku i Momiru biće savršen do-
prinos uništavanju ugleda sudstva, kojeg je i onako malo ostalo.
1.januar 1997.godine
- 463 -
GOSPOĐA PREDSJEDNICA
Dokaz da i Nada Bulatović želi da bude uticajna je smjena ministra prosvjete

Obradovića. Kažu da je to njeno djelo.
Svaki put kada Momo dođe od „tate“ iz Beograda, u Dnevniku Crne Gore
izvještava se vrlo šturo o protestima, tako da je to i dalje partijska televizija DPS-a.
PALA SUMNJA
Po gradu se šuška da je izvlačenje glavne premije „JUGO 55“ – u studiju TV

Nikšić – namješteno. Ako je to tačno, onda bi za TV Nikšić mogla da važi izreka:
„Ni po babu ni po stričevima već po tetki“.
RODOLJUBI
U Beogradu se broj petokolonaša svaki dan povećava. Poslije studenata – to

su sada i glumci, muzičari, akademici, profesori, sportisti, vojna lica... Slobu su do
groba jedino odani Šešelj i Momir. Šešelj povremeno, a Momo stalno.
SVE U GARAŽI
Nakon što nas obavijeste o kupovini jednog aviona, više ništa o njemu,
drugom avionu i crnogorskoj avio-kompaniji ne znamo. Možda je avion od star-
osti već rashodovan ili nema gdje da slijeće i polijeće.
SVE PO STAROM
Nakon proglašenja Crne Gore of šorom Slobo se postarao da ideja dugo živi.
Tek da se zna – ko se ne pita.
POUKE
Ratko Knežević uporno iz intervjua u intervju pokušava nešto da nauči pred-

sjednika Crne Gore. Ali, izgleda uzaludno – Momir to ne čita s pažnjom.
Februar 1997. godine
- 464 -
RAVNOPRAVNOST
Od stvaranja žabljačke Jugoslavije Crna Gora samo daje savezne premijere.

Predsjednika države samo može da sanja. Po Ustavu – nema šta!
HOĆE, MORA!
Crnogorski premijer optuži otvoreno Srbiju za probleme koje ima Crna Gora.
Milo reče, Momir još ne poreče.
SVE DOZVOLJENO
Kampanja koja se sada vodi u Srbiji protiv Mila Đukanovića može skoro
dostići i onu kakvu je svojevremeno vodio DPS protiv Slavka Perovića.
RAZMNOŽENI VIRUS
I lideri opozicije se samo mogu smijeniti mitingom. Kroz partijske organe

– nikako. Razlog je virus zvani poltron i ljubav zvana vlast.
ZNA SE
Pitaju se Nikšićani ko je platio dvojicu gorila koji prate na suđenju Lutovca,

advokata Momirovog i Svetovog, i čije su to gorile? Znaju te gorile da u Nikšiću
mogu završiti samo u kavezu pa su manji od makovog zrna.
LOŠA KOPIJA
Pokušaji da se u Nikšiću šeta i pravi buka po uzoru na Beograd izgledaju

smiješno i neuspješno.
PROŠLO ČETIRI MJESECA
Telefoni u nikšićkom selu Ozrinići još ne zvone iako su najavljeni u prediz-

bornoj kampanji za 15 dana.
Mart 1997.godine
- 465 -
DOSLJEDNOST
Nakon što je ranije svašta izjavljivao za Bulatovića, Vojislav Šešelj mu sada

posla telegram čestitke i podršku. Snage se ujedinjuju oko gospodara.
KOOPERATIVNOST
U nekoliko posljednjih dana dopremljena je u Crnoj Gori u vojne svrhe znatna

količina oružja. Pošteno. Taman da kasnije ne kupujemo novo.
POPULARAN
Nakon odvajanja od Momirove podaničke politike rejting Sveta Marovića je

izuzetno porastao.
ČIŠĆENJE SUDOVA
Šteta što Slavko Perović nije presudu u Cetinju stavio sudiji u usta. Jer, red
je da je pojede nakon bruke koju je učinio crnogorskom pravosuđu. Takvi neće
uskoro raditi. Njima će se suditi.
TV BASTION
TV Crne Gore je anticrnogorski medij. Za to se još uvijek stara rukovodstvo,

kao i onaj mali Bulatović, predsjednik Upravnog odbora.
ETIKA
Potpredsjednik Narodne stranke je stručnjak za šećernu bolest. Da li će biti

pravi etičar pokazaće uskoro kada Novaku skoči šećer.
April 1997.godine
- 466 -
BEZ CIJENE
Od svih političkih prostitutki, Mira Marković najviše voli Vučelića i Šešelja.

Slobo ih prvo baci u blato, zatim ih opet aktivira, i tako dalje u nedogled. Oni sve
izdržavaju.
ŠEF KAMPANJE
Kampanju protiv Mila i Sveta sada najviše vodi Janko Brajković, ubjeđujući
pored ostalih i samoga sebe da Momir voli Crnu Goru, te da hoće da je očisti od
kriminala. Janko je veoma aktivan. Pikirao je na mjesto ministra kulture, a o Milu
i Svetu svašta priča.
NIJE JOŠ KASNO
Milica – potpredsjednica je počela da koči. Uvidjela da je igrala na pogrešnu

kartu pa se sada prešaltava. Ili je počeo muž da utiče na nju?
ZABORAVNI
Sindikat bi trebalo da pokrene akciju navikavanja radnika da opet počnu da

rade. To će biti glavni problem poslije godina nerada. Čudno je da Sindikat ne
digne glas protiv spajanja uoči svakog praznika po 10 dana mini-odmora. I to je
ulog sindikata.
KUMSTVA
Koliko su ljudi danas slijepi – najbolje pokazuje primjer Sveta Marovića.

Kasno on ukapira sa kime se okumi. Ubuduće će morati da bude više budan.
UNOSNO
Izgleda da se najbolje isplati biti sektaš u opoziciji. Makar u materijalnom

smislu.
DOSADIO IM RISTO
Nikšićki skup Crnogorske pravoslavne crkve bio je dosta liše posjećen. „Nije
mi čudno što nije mnogo prisutnih, nego mi je čudno koliko je policije prišlo ovoj
crkvi“ – konstatova Garo Nikčević
Maj 1997. godine
- 467 -
AUTO – MOTO
Momir proziva za kriminal, a cilj mu je da se oslobodi supruge.
ZBRINUT
Lako je Momiru kada padne. Odmah ga čekaju i posao i kredit. Tu mu je brat

Dragan koji je direktor za samozapošljavanje.
ZAUZET ULOGOM
Savezna vlada sve više liči na pozorište – satirično. Iz tih razloga Rajo nije
došao na otvaranje Crnogorskog pozorišta.
OPASNOST CIJEPANJA
Ukoliko bi GO DPS-a stao iza Momira, nikšićki DPS bi se otcijepio, a odmah

zatim i cetinjski, barski, budvanski... Stranka bi se podijelila u dvije. Kao narodna
stranka.
POLITIKA I SPORT
Hrvati nas potpuno potopiše u vaterpolu. U rukometu – Korejanci. Bojati se

da u fudbalu ne budu Slovaci. Nije ni čudo, kada politički otpad vodi sport.
Maj 1997. godine
- 468 -
VRIJEME ČUDNO
Biće zanimljiva predaja trinaestojulskih nagrada. Momir treba Ljubiši da

preda nagradu. Hoće li imati obraza da ga u oči pogleda?
IZGUBLJENI
Čim počeše kumovi stradati, Momir zaćuta. Ne pominje više kriminal. Sada
mu je Sveto kriv.
PO ZADATKU
Da bi Crna Gora imala što manju zaradu od turizma postaraće se Savezna

vlada. Kao i oko propisa da Crnu Goru blokira u Of-šor poslovanju.
PROMJENA KURSA
Nakon ostavke glavnog urednika TV Crne Gore, direktor Jocović se ubrzano

prestrojava. Emilo je u svom neznanju i cinizmu dosledan.
„USPJEH“
Na Mediteranskim igrama osvojili smo manje medalja i od Hrvatske i od

Slovenije. Krivi su unutrašnji neprijatelji.
Jul-avgust 1997.godine
- 469 -
OSIP
Neke opozicione partije ostale su skoro bez članstva. Zamjena knjižica je

najbolji pokazatelj.
OZBILJNA SITUACIJA
Žika više ne pije. Uozbiljio se. Tek će ga situacija nakon izbora opiti. Ali će
se teško otrijezniti.
IZGUBLJENI KRITERIJUMI
Ukoliko bi Kasandra formirala partiju, imala bi šansu i da pobijedi. Kod nas

je tako. Limunada serije – velika popularnost.
Septembar 1997. godine
- 470 -
SEPARATIZAM
Na Milovim promocijama nastupa ogroman broj umjetnika iz Beograda, koji

ga otvoreno podržavaju. Momira niko.
POTKUPLJIVANJE
Uz pozive na promocije Momirove stranke, u Nikšićkoj Župi se dobijalo i po

50 maraka. Tako se, barem neki hvale.
POVRATAK
Kada je vidio koliko malo interesovanja pobuđuje Bojovićeva stranka, Sušić

ih je ekspresno napustio. Možda se vrati kod Kilibarde, a možda ode kod Mila?
POBRKANE VRIJEDNOSTI
Dokaz da se u Srbiji popularnost stiče služenjem i poltronstvom Miloševiću je

Šešelj. Opet je u orbiti. Vuk je malo zakasnio, iako im Slobo često mijenja uloge.
KRATKA PAMET
Kada se sve sabere i oduzme, nije čudo što u Srbiji Milošević tako dugo op-
staje. Dok je Šešelja i Vuka, posao mu je olakšan.
RAJO ČEKA
Ukoliko pobijedi Milo, Rajo će smijeniti Pavla Bulatovića i Zorana Kneževića,

a u suprotnom, Milove pristalice na čelu sa Vojom. Ovo prvo – samo uz saglasnost
Slobovu.
POLITIKA I KULTURA
Zahvaljujući izborima kulturni život je znatno obogaćen. Koncerti, izložbe,

pjesničke večeri... sve u službi politike. Na žalost.
Septembar 1997. godine
- 471 -
NAGRADE
U cilju sprečavanja blamaže nekih značajnih ličnosti, kao i datuma u Crnoj

Gori, treba pod hitno ukinuti sve nagrade. Ko ih sve dobi u posljednjih nekoliko
godina – da se čovjeku digne kosa na glavi.
RED
Dugačak je red zainteresovanih da čestitaju Milu izbor za novog predsjed-

nika. Najviše je tu Momirovaca.
KUNDAK
Milošević je uveo novi običaj u Srbiji. Kada naredi da nekoga likvidiraju, on

ga zatim u krugu porodice oplače. Tako bi i sa Stojičićem, Kundakom... Istraga se
ne vodi. Porodični su interesi iznad svega.
MEZIMČE
Kandidat za predsjednika Srbije porodice Marković – Milošević je provje-

reni hoštapler iz Atine – Milan Milutinović. Kao dokazani ljubitelj navedene
obitelji, on će se na izborima suprotstaviti takođe porodičnim kućnim ljubimcima
– Šešelju i Vuku. Porodici je skoro sasvim svejedno ko će pobijediti između njih.
Jedino su nezadovoljni kako je glasao crnogorski narod, koji nije izglasao Mir-
inog miljenika.
NEDOSTOJAN
Odnedavno saznajemo da glasovi časnih sestara i Albanaca ne vrijede koliko

i čistih Srbalja. To saopšti onaj što zahvaljujući istim glasovima poduže provede
na stolici koje nije dostojan.
PO GRAĐANIMA
Elektroprivreda prijeti građanima isključenjem struje zbog neplaćenih računa.

Zaboravljaju da je taj dug mali u odnosu na KAP ili Željezaru, koji skoro da struju
uopšte ne plaćaju. Neka oni prvo to naplate.
Novembar 1997. godine
- 472 -
MASKA
Pomilovanjem ogromnog broja osuđenih, među kojima je i znatan broj ubica,

bivši predsjednik je skinuo masku o svom moralu.
NOVI ČAPLIN HOD
Poslanik Simonović prezentuje novi način hoda u Parlamentu – pokušavajući

rukama da poleti.
BRATSKI
Nikšićkom pivu ne daju da prođe Prijepolje, a i još drugoj robi. Šalju nam
kriminalce da nas poduče kako da glasamo. Na kraju bi u Crnoj Gori i Bosnu
napravili.
EVIVA
Slobodan Milošević se nakon posjete Kini nalazi u Jugoslaviji, koja se smjes-

tila u Srbiji. Do Crne Gore neće ići. Dok je Mila, Lovćena, Grahovca, Slavka,
Durmitora, Novaka, Aćima, nikšićkog piva, Prijepolja...
NEPODOBNOST
Zbog podrške Milu, Dejo i Peđa nijesu sigurni putnici za Francusku, bez
obzira na kvalitet – rekla je baba Mira Julcima.
Decembar 1997.godine
- 473 -
OJAČANJA
Da bi neformalna grupa imala šanse na izborima moraju da učine još nekoliko

rezova. Prvo, za predsjednika da postave Predraga umjesto Slobove devojčice, a
Žiku da vrate na studije prava – od prve godine.
TALENAT
Jedini crnogorski poslanik koji bi mogao da bude maneken je Vuksan

Simonović. Jedino mu ruke smetaju, ali bi ih mogao vezati iza leđa, kada nas-
tupa.
SVE JE UZALUD
Slobova devojčica se pobjedi autonomnog Milutinovića radovala do suza. I

prva poslala čestitku. Imala je spremnu čestitku ako i vojvoda pobijedi.
CIJENE STANOVA
U 1998-oj godini najteže će biti Radoju Kontiću. Ne samo zato što neće moći
da radi ono što je trebao, već što će mu i to pravo ukinuti.
I JEDNO I DRUGO
Od kada je postao predsjednik Jugoslavije Milošević ne posjeti Crnu Goru.

On nju izgleda tretira kao stranu teritoriju ili ga ođe nema ko dočekati.
BIĆE MU NEDOVOLJNO
Neće Milošević žaliti da proda Srbiju da bi kupio Crnu Goru, izjavi Ćano
Koprivica. Izgleda samo da će još nešto morati prodavati.
ZASLUŽIO JE
Predsjednik Montenegroairlainsa jedva čeka da provoza Momira. Neka ga

provoza do Beograda, ali samo u jednom pravcu.
Januar 1998. godine
- 474 -
TURIZAM
Od svih mjesta Crnogorci najviše posjećuju Berkoviće. Sve dok važi uredba
za automobile.
PROSVEĆENJE
Na inauguraciji nije bilo predstavnika crnogorske crkve. Neki kažu da je Am-

filohije prihvatio da u svom mandatu proglasi autokefalnost i okaje grijehe.
MISIJA AMBASADORA
Teroristi Slobe Miloševića za mitinge su imali na raspolaganju i dva hemičara

koji su ubacali suzavce u zgradu Vlade. Njima je komandovao Pejaković.
Februar 1998. godine
- 475 -
PREDSJEDNIK
Izgleda da će predsjednik Jugoslavije više posjećivati Kipar nego Crnu

Goru.
PRAVOSUĐE
Vukotić, Šušović i Mitrić dobro iskoristiše šansu da učvrste svoje pozicije

koje, i sami znaju, ničim ne zaslužuju. Zato je pravosuđe još uvijek na niskim
granama.
VIŠE OD IGRE
Uticaj TV Crne Gore i Sekretarijata za informisanje na RTV Nikšić je mino-

ran. Za sve se pita gradonačelnik Nikšića, na zadovoljstvo momirovaca.
POSLEDNJE SMIJANJE
Zahvaljujući izborima i ova godina će biti puna mržnje i svadja u Crnoj Gori.
Samo što se tome neće radovati oni u Beogradu. Imaće oni svojih muka.
SPORT
Ukoliko košarkaši Budućnosti postanu prvaci Jugoslavije, to treba odmah

poništiti. Za nju navijaju stranci, Turci i kriminalci.
Mart 1998. godine
- 476 -
- 477 -
- 478 -
Sadràj:
DRUGI PI[U
Preci i potomci ....................................................................................... 7
Narod je zaboravio sebe ........................................................................ 9
Antimuzički udar ................................................................................ 11
Gdje su i {ta rade nik{i}ki intelektualci .............................................. 12
Crnogorski lanci i srpske svinjarije ..................................................... 13
Farma ili dràva .................................................................................. 15
Nema druge strane .............................................................................. 16
Koktel .................................................................................................. 17
@ena - u djelima kompozitora ............................................................. 19
Ah ti ~udni ljudi .................................................................................. 21
Pandemija side .................................................................................... 22
Privatizacija i cijene ............................................................................ 24
Vru}a politi~ka jesen u Srbiji .............................................................. 25
Tri ta~ke .............................................................................................. 28
Na razme|i milenijuma ....................................................................... 32
Pokre}emo krivi~ni postupak .............................................................. 35
Marko Ve{ovi}-intervju ...................................................................... 37
Kuda ide Srbija ................................................................................... 45
Jezi~ka obespravljenost ....................................................................... 49
O novinarima i novinarstvu ................................................................ 52
Pasta za zube ....................................................................................... 53
Nenau~no i zlonamjerno razbijanje crnogorskog naroda .................... 55
Nema dvostrukog narodnosnog bi}a ................................................... 57
Skidanje maske ................................................................................... 59
Korisna igra sa Milo{evi}em .............................................................. 61
Adaptibilne bojazni ............................................................................. 66
Istorijski kontinuitet crnogorskog jezika ............................................ 68
Vrelo ljeto, vru}a jesen ....................................................................... 70
Srpski Havel ........................................................................................ 72
Obraz iznad svega ............................................................................... 74
Odbrana i posljednji dani .................................................................... 77
Moè li ~ojski i prema svom narodu ................................................... 80
Oni su crnogor~ili zbog Milo{evi}a a ne zbog Crne Gore .................. 83
Dan poslije .......................................................................................... 88
Suverena nesuverenost ........................................................................ 91
Crnogorsko dràvno pitanje je moralno pitanje .................................. 93
FEST ponovo ...................................................................................... 96
Isku{enja demokratije ......................................................................... 98
Vratite nam na{eg zlo~inca ............................................................... 102
Sve vidljivija propast projekta .......................................................... 105
Zloupotreba nacionalnog mita .......................................................... 108
[ta da se radi ..................................................................................... 110
200 !!! ................................................................................................ 112
Siledìjska cenzura ............................................................................ 114
Zipciger ............................................................................................. 116
Imperativni mandat ........................................................................... 118
Bezgrani~ni stoicizam ....................................................................... 120
îje su crkve u Crnoj Gori ................................................................ 122
Sofisticirani totalitarizam .................................................................. 125
Izbor(i) .............................................................................................. 131
Crna gora u svetosavskoj dàmahiriji ............................................... 133
Ustavna povelja prije svega .............................................................. 136
Neka, ~o~e ......................................................................................... 139
Bačanje pod voz ................................................................................ 141
Crnogorsko novinarstvo je daleko od evropskih standarda .............. 144
Moralna prostitucija .......................................................................... 148
Vrijeme kukavi~luka ......................................................................... 153
U Vara`dinu odràn skup saveza crnogorskih asocijacija Evrope .... 155
S kraja na kraj zaborava(2) ............................................................... 157
Gra|a od koje se prave snovi ............................................................ 160
Dajmo djeci osmjeh .......................................................................... 165
Obi~na gra|anska zabrinutost ili zebnja ........................................... 167
Ispravljanje istorijske nepravde ........................................................ 169
Protest osiroma{enih, povre|enih i uvre|enih .................................. 171
Gladovanje za neposlu{ne ................................................................. 174
Svaki koncert je jedna slika iz ìvota ................................................ 176
Odnosi Crne Gore i Srbije
bili su najbolji dok su bile suverene dràve ...................................... 181
ZEZAL TRIBJUN
Kako sam dobio nezavisnost ............................................................. 194
Ustav Crne Gore ............................................................................... 196
Crnogorsko-Srpski rje~nik ................................................................ 199
Bo{nja~ki bez muke .......................................................................... 199
Izbor za izdajnika godine .................................................................. 200
Aforizmi ............................................................................................ 204
MOJI INTERVJUI
Bescarinska zona ideja stara ve} deset godina .................................. 209
Korjeni su vrlo va`ni ......................................................................... 212
Crna Gora u ujedinjenoj Evropi ........................................................ 214
Crna Gora je srpska dràva ............................................................... 217
Sport je najve}i biznis ....................................................................... 220
Ako je èna pametna onda je i lijepa ................................................ 223
Preskupa cijena rata .......................................................................... 226
Nije Crna Gora ni~i stipendista ......................................................... 229
Samostalna Crna Gora - politi~ki cilj ................................................ 233
Nada u bolje dane .............................................................................. 235
Nik{i} - lijepa prokle{tina ................................................................. 237
Pesma kao lek ................................................................................... 239
Ovde je moj rod i moja krv ............................................................... 241
Blizu ravnopravnosti ......................................................................... 243
Sve strane u Bosni odgovorne za zlo~in ........................................... 245
O~ekujem pobjedu ............................................................................ 247
Radikali presudni faktor .................................................................... 249
Na tragu nacionalnog pomirenja ....................................................... 251
Zvijezda je ro|ena ............................................................................. 257
Labud [ljuki}, advokat iz Nik{i}a .................................................... 260
Bez informativnog mraka Milo{evi} ne funkcioni{e ........................ 262
Bulatovi} destabilizuje Crnu Goru .................................................... 267
Pri~a o kriminalu - faktura za prodaju dràvnosti ............................. 273
\ukanovi} }e izdràti ....................................................................... 277
Na raskrsnici mraka i svjetlosti ......................................................... 278
O~ajni~ki poku{aj Bulatovi}a ........................................................... 279
Milo{evi} treba da se izjasni ............................................................. 280
Crna Gora srpsko ~udo ...................................................................... 280
Izbori na svim nivoima ..................................................................... 282
Uklju~ivanje albanaca u damare Crne Gore ..................................... 286
U politici nema naknadne pameti ..................................................... 289
Narod je shvatio {ta mu je bolje ........................................................ 293
Nik{i} }e biti evropski grad .............................................................. 297
Rat je bio dogovoren ......................................................................... 302
MOJI TEKSTOVI
Veseli predsjednik ............................................................................. 310
Glavni odbor DPS-a .......................................................................... 311
Predsjedni~ki izbori .......................................................................... 314
Milo{evi}a u Hag .............................................................................. 316
Rasturanje dràve .............................................................................. 318
U pamet se bra}o Crnogorci ............................................................. 320
Izazivanje gra|anskog rata ................................................................ 322
Provokacije ....................................................................................... 324
Bolji ìvot kasni ................................................................................ 326
Jugo - papazjanija ............................................................................. 327
U i{~ekivanju mira ............................................................................ 328
Po{tovani ~itaoci ............................................................................... 329
Licemjerje DPS-a .............................................................................. 330
Igre oko crkve ................................................................................... 331
Isuvi{e gre{aka ministra Mara{a ....................................................... 332
Samostalnost pred vratima ................................................................ 333
Razgrnimo mrak ................................................................................ 335
Lijepa na{a ........................................................................................ 337
Politika kao usud ............................................................................... 338
Raìm na popravnom ........................................................................ 340
Serija se nastavlja .............................................................................. 342
Ve} vi|eno ......................................................................................... 343
Narodnjaci najdosljedniji .................................................................. 345
Crnogorski ra{omon .......................................................................... 348
[ta nam rade duplo golo ................................................................... 350
Na udaru mali kabinet ....................................................................... 352
Monstruozna kleveta ......................................................................... 354
Odgovor na pamflet Vuka{ina Mara{a .............................................. 355
Su|enje listu “DAN” - maske padaju ................................................ 356
Najzad ............................................................................................... 357
Predreferendumske brige .................................................................. 359
Novogodi{nje ~arolije ....................................................................... 361
Autogolovi ........................................................................................ 363
Led se topi ......................................................................................... 365
Crna Gora - protektorat ..................................................................... 367
Daleko od mozga .............................................................................. 369
Prevara DPS-a ................................................................................... 371
Uspravljanje gra|anina ..................................................................... 373
Crna Gora u vanrednom stanju ......................................................... 375
Fenomen za analizu ........................................................................... 377
Jo{ jedna u nizu zajebancija .............................................................. 379
Kud plovi ovaj brod .......................................................................... 381
Naglava~ke ........................................................................................ 383
Alternativa ......................................................................................... 385
Bulatovi} opet za Mila ...................................................................... 387
Izbori i manipulacije u Herceg Novom, odnos DPS-a i SPC ........... 389
Istraga oko ubistva Du{ka Jovanovi}a .............................................. 391
Ljeto i referendum ............................................................................. 393
\ukanovi} mirno spava .................................................................... 395
Kazniti manipulante i prevarante ...................................................... 397
Jo{ jedna u nizu, ho}e li se ikada pogledati tragovi .......................... 399
U susret izborima .............................................................................. 401
Milovim putem .................................................................................. 403
Sveto lupe` ........................................................................................ 405
Kako splavariti .................................................................................. 407
Diskretna privatizacija ...................................................................... 409
Jahanje magaraca .............................................................................. 411
U carstvu laì .................................................................................... 413
[U[KA SE ........................................................................................ 416

O autoru
Rajko Zorić, rođen 7. 07. 1959. godine u Šavniku.
Završio je Pravni fakultet. Bavi se novinarstvom i publicistikom. Od

1992. do kraja 2005. godine izdavao nezavisne crnogorske novine Onogošt
(Montnews), u kojima je bio sve vrijeme direktor, a pet godina i glavni i
odgovorni urednik.
Osnivač je i prvi predsjednik Crnogorsko-Britanskog Društva-Mon-
tenegro-British Association.
Jedan je od osnivača i prvi predsjednik Asocijacije nezavisnih
štampanih medija Crne Gore - Mont Press.
Jedan je od osnivača i u prve četiri godine član predsjedništva ispred
medija Crne Gore Asocijacije Lokal Press.
Protiv njega je vođeno mnoštvo političkih sudskih procesa.
Autor je knjige “Zorići iz Ozrinića”.
(“Obožavam čitati kako riječima bičuješ ološ...!”)
Marija Drašković-Čatlak
Njujork 2002. godine

Rajko Zoric - Misija (Onogost) PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Rajko Zoric - Misija (Onogost) PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Rajko-Rajkan Zorić

Knjigu posvećujem Stanislavu-Ćanu Koprivici,

Nikšić, novembar 2007.

Onogošt je jedini nezavisni medij koji je izlazio u Crnoj Gori. Izlazio

Onogošt je moj najveći ponos i najveće djelo.

Nekada je u Crnoj Gori važio jedan duboko ukorijenjeni način shvatanja

Crna Gora danas

Miomir ČOLAKOVIĆ, decembar 2002. godine

Željko MUSOVIĆ, januar 1993. godine

Dragan Drinčić, mart 1993. godine

Alit Asović, mart 1993. godine

Miomir ČOLAKOVIĆ, avgust 1993. godine

FARMA ILI DRŽAVA

Miomir ČOLAKOVIĆ, januar 1994. godine

MITROPOLIT AMFILOHIJE RADOVIĆ

NEMA DRUGE STRANE

MITRONOSNI ARHIMANDRIT ANTONIJE ABRAMOVIĆ,

„SVEŠTENICI NE SMIJU DA DIJELE NAROD“

Aleksandar ZEKOVIĆ, decembar 1993. godine

Kad mi iz provincije, najčešće vozom druge klase, dojezdimo u prijestonicu,

Dobrana MILJANIĆ, maj 1994. godine

Jedna jedina opera („Filadelﬁja“) koju je napisao L.V. Betoven inspirisana

Marija DRAŠKOVIĆ, mart 1995. godine

Marija DRAŠKOVIĆ, maj 1996. godine

U svijetu je registrovano oko 22 miliona oboljelih i zaraženih,

„Jedan svijet, jedna nada“ – ime je ovogodišnjeg antisida slogana, koji

Vesna Jauković, decembar 1996. godine

prof. Veselin KOMNENIĆ, februar 1996.

VRUĆA POLITIČKA JESEN U SRBIJI

Nedavno je Zoran Đinđić, predsjednik Demokratske stranke (DS) i jedan od

Dok se režim i opozicija a, bogami, i opozicija međusobno, grčevito bore za

Takođe je veliko pitanje da li prijetnje vlastima generalnim štrajkom imaju

Vladimir MARKOVIĆ, oktobar 2000. godine

Ako bi kojim slučajem tvrdili da je novi Zakon o javnom informisanju

Postkomunističko novinarstvo bilo je uveliko pripremljeno - sa svojim ve-

Učinak ovog čudovišnog zakona, i Uredbe Vlade Srbije, koja mu je

CENZOR – „TUŽILAC“ I „SUDIJA“

Cenzor, kao stražar pravovjernosti i zaštitnik poretka, prisutan je, demon-

dr Ratko BOŽOVIĆ, februar 1999. godine

Pred samo svitanje novog vijeka i novog milenijuma vaseljenu su zloslut-

Nauka je u XX vijeku doživjela pravi trijumf. Potvrdila je vrijednost homo

A društvo bez zdrave porodice, razbijeno je društvo. Uostalom, još se

Blažo ZLOPAŠA, maj 1999. godine

POKREĆEMO KRIVIČNI POSTUPAK

ONOGOŠT: Zbog čega smatrate da je prodaja dijela Instituta Simo

Hajdana MANDIĆ, mart 2000. godine

Uzdam se u naš kukavičluk. Crnu Goru će spasiti jedino naša strašljivost.

Hajdana MANDIĆ, avgust 2000.

KUDA IDE SRBIJA

SUMORNI DESETOGODIŠNJI BILANS

1. Za osam godina Srbija i srpski narod učestvovali su u četiri rata na prostoru

5. Simbioza vlasti i novca je faktički legalizovana i široko primenjena, što

NUŽNOST ODLASKA AKTUELNE VLASTI

Slobodan VUČETIĆ, septembar 1999. godine

U uslovima sve većeg nastupanja velikosrpskog unitarizma, centraliz-

dr Vojislav NIKČEVIĆ, mart 2000. godine.

Jelena B. ĐUKANOVIĆ, jul 1999. godine.

Melanija BULATOVIĆ– BRAJOVIĆ, oktobar 1999. godine

NENAUČNO I ZLONAMJERNO RAZBIJANJE

Neki naši naučnici, književnici, publicisti, novinari i mi velikosrpske

Branko NIKAČ maj 1999.

NEMA DVOSTRUKOG NARODNOSNOG BIĆA

U ljudskome rodu je normalno da se čovjek iskazuje po svojemu im-