Polemos 2 (1999.

) 1-2: 11-41, ISSN 1331-5595

102. BRIGADA HRVATSKE VOJSKE U OPERACIJI

VIHOR 1991. GODINE

Vlado Hodalj

UDK: 355.422.1(497.5 KUPA)”1991”

355.45(497.5)”1991”
355.311.6(497.5)”1991”

Struèni rad
Primljeno: 15.IX.1999.
Prihvaæeno: 24.IX.1999.

Sa<etak

U radu se pokušava rekonstruirati planiranje, organizaciju i izvoðenje operacije VIHOR,

jedne od prvih ofenzivnih operacija Hrvatske vojske izvedenih u Domovinskom ratu
(prosinac 1991. godine). Operacija je završila neuspjehom, pri èemu je stradalo nekoliko
desetina pripadnika 102. brigade. Temeljem dostupnih iznesenih podataka te temeljem
rašèlambe temeljnih elemenata planiranja, organiziranja i izvoðenja operacije, glavni
uzroci propasti operacije VIHOR i tragedije 102. brigade le<e u vrlo teškim objektivnim
i subjektivnim uvjetima koji su u vrijeme pripreme i provedbe ove akcije vladali na
gotovo svim ratištima u Hrvatskoj, nepripremljenosti zapovjedništva i postrojbi za
pripremu i provedbu slo<ene operacije forsiranja rijeke iz pokreta, nedostatku temeljnih
i posebnih vojnostruènih znanja za pripremu ovakve operacije i drugim, pogrešnoj
procjeni nekih kljuènih elemenata ove operacije, posebno borbene spremnosti 102.
brigade da izvede ovakvu operaciju, neodgovornosti viših razina zapovijedanja i
nedisciplini.

Kljuène rijeèi: operacije, Domovinski rat, forsiranje rijeke, 102. brigada HV, Kupa.

Vlado Hodalj umirovljeni je brigadir HV. Godine 1991. zapovjednik je 120. brigade ZNG/HV,
a od 1991. do 1992. zapovjednik je Obrane grada Siska kao posebne operativno-taktièke
grupacije u sastavu OG za Sisak i Baniju. Na Hrvatskom vojnom uèilištu od 1993. do 1996.
godine naèelnik Katedre strategije i operatike. Suradnik na projektu i suautor studije Hrvatska
vojska 2000: Nacionalna sigurnost, oru<ane snage i demokracija (Zagreb: Strata
istra<ivanja/SDP, 1999.). - Autor posveæuje èlanak uspomeni na hrabre borce 102. brigade
i oklopno mehanizirane jedinice Operativne zone Zagreb koji su poginuli u operaciji VIHOR,
12. i 13. prosinca 1991. godine, te svim ostalim pripadnicima postrojbi i zapovjedništava
koji su sudjelovali u toj operaciji.

11
Hodalj, V.: 102. brigada...

UVODNE NAPOMENE

Osnovna motivacija ovog èlanka sadr<ana je u rijeèima amerièkog generala Omara

Bradleya koji je svoje ratne memoare (Uspomene jednog vojnika) posvetio “vojnicima
koji su se èesto pitali zašto idu tamo gdje su išli” i dodao: “Mo<da æe ovo djelo
pomoæi da se da odgovor na njihova pitanja.”
U sklopu napadne operacije VIHOR, 102. brigada, 36. in<enjerijsko-pontonirska
bojna, Glinski bataljun, oklopno-mehanizirana jedinica Operativne zone Zagreb
(OZZ), antiteroristièka jedinica (ATJ) Policijske uprave Sisak i Zapovjedništvo
operativne grupe za Sisak i Baniju (OGSB), pokušali su 12. i 13. prosinca 1991.
godine na dijelu rijeke Kupe od Pokupskog do ušæa r. Gline u Kupu izvesti napad
iz pokreta s forsiranjem rijeke što se u vojnoj vještini smatra jednom od najte<ih
i najslo<enijih borbenih radnji. Bila je to, nesumnjivo, najslo<enija operacija OGBS
u 1991. godini i zasigurno jedna od najte<ih operacija na èitavom hrvatskom
ratištu 1991. godine, pa i u cijelom Domovinskom ratu. Na<alost, operacija je
završila neuspjehom. S obzirom na pretrpljene gubitke i <rtve, borci 102. brigade
i ostalih postrojbi koje su sudjelovale u operaciji i danas se pitaju što se zapravo
dogodilo, a ovaj je rad pokušaj da se otvori rasprava o razlozima i okolnostima
pod kojima je do neuspjeha došlo. Autor, dakako, ne misli da mo<e dati odgovor
na sva pitanja vezana uz ovaj dogaðaj, a pogotovo ne smatra da je kadar dati
konaènu istinu o ovome dogaðaju. Namjera ovog rada stoga je ogranièena i u
njemu autor temeljem vlastitih istra<ivanja iznosi osnovne dostupne podatke i
predla<e neke zakljuèke o pripremama, izvoðenju i rezultatima ove operacije.
Operacija VIHOR nije bila samo jedna od najte<ih i najslo<enijih u Domovinskom
ratu, veæ i jedna od najkontroverznijih. O noj je bilo više razlièitih slu<benih i
poluslu<benih ocjena, a još više neslu<benih razmatranja koje su ponekad bile
dobronamjerne, a nerijetko su bile proizvoljne i u funkciji osobnih razraèunavanja
sudionika.
Slu<benih i javnih rasprava, rašèlambi i ocjena ove operacije bilo je do sada
nekoliko:
• Glavna inspekcija obrane (GIO) je 18. prosinca 1991. godine, dakle samo pet
dana poslije propasti operacije VIHOR, podnijela Ministarstvu obrane pismenu ocjenu
uzroka i posljedica propasti akcije. Izvaci iz te ocjene objavljeni su u Nacionalu od
27. kolovoza 1997. godine. Autentiènost objavljenog dokumenta GIO nije kasnije
opovrgla, pa nema razloga sumnjati u njegovu vjerodostojnost.
• U okviru pokazne vje<be “Pješaèka bojna u napadu s forsiranjem rijeke”,
izvedene 16. sijeènja 1993. godine na rijeci Savi kod Siska, organizirana je
posebna radna toèka u selu Orlekoviæ (2 km sjeveroistoèno od sela Šišinec)
na kojoj je autor ovog teksta promatraèima vje<be, meðu kojima su bili i
najodgovorniji èasnici Hrvatske vojske, iznio kratku kronologiju zbivanja u
operaciji VIHOR, nakon èega je voðena <iva rasprava.
• U Zapovjedno-sto<ernoj školi (ZSŠ) Hrvatskog vojnog uèilišta (HVU) “Petar
Zrinski” u Zagrebu, polaznici treæega naraštaja ZSŠ u proljeæe 1995. godine

12
 Polemos 2 (1999.) 1-2: 11-41, ISSN 1331-5595

proraðivali su posebnu temu iz predmeta “Taktika” pod radnim nazivom “102.

brigada HV u akciji 12/13. prosinca 1991. godine - iskustva i pouke”.
• U èasopisu Nacional objavljeno je tijekom 1996. i 1997. godine šest èlanaka u
kojima se te<išno ili djelomièno govorilo o sudjelovanju i sudbini 102. brigade
u VIHORU.

Tijekom 1999. godine Glavni sto<er oru<anih snaga Republike Hrvatske (GSOSRH)
provodi sustavnu rašèlambu borbenih djelovanja postrojbi HV u razdoblju od 1. rujna
1991. godine do 15. sijeènja 1992. godine. Premda ne raspola<emo konkretnim
podacima, opravdano je vjerovati da su sudjelovanje i sudbina 102. brigade u VIHORU
trebali biti predmet i ove rašèlambe.
Ni jedna od navedenih rašèlambi, osim teme provedene u ZSŠ (a i ona je zbog
raspolo<ivog vremena imala tek djelomiène rezultate), nije dala kompletan prikaz
svih zbivanja vezanih uz ovu akciju. Iskljuèujuæi dva od šest napisa u Nacionalu, gdje
svoje viðenje dogaðaja daju vojnici, neposredni sudionici (najèešæe anonimno), ostali
uèesnici u raspravama bili su razmjerno slabo informirani ili nedopušteno subjektivni, a
dio njih koristio je, na<alost, ovaj dogaðaj za meðusobne profesionalne, politièke
pa i ljudske diskvalifikacije.
Kao zapovjednik obrane Grada Siska, sa 102. brigadom susreo sam se prvi put
7. prosinca 1991. godine, kad sam obaviješten da je na prilazima gradu, zbog
mraka i napada neprijatelja, zastala kolona jedinice iz Zagreba koja kroz Sisak
treba proæi prema Sunji. Dan ili dva dana kasnije, dakle 8. ili 9. prosinca 1991.
godine, u zapovjedništvo obrane grada Siska i 120. brigade došli su zapovjednik
102. brigade, naèelnik sto<era i naèelnik veze brigade; posljednjeg sam poznavao
od ranije. U skoro dvosatnom razgovoru upoznali su me sa sastavom brigade, a
ja njih s osnovnim iskustvima iz dosadašnjeg tijeka rata na sisaèkoj bojišnici.
Sutradan sam s naèelnikom sto<era 120. brigade i skupinom èasnika iz
zapovjedništva obišao zapovjedništvo 3. bojne 102. brigade koje je bilo razmješteno
u selu Krateèko. Kao i ostali zapovjednici postrojbi podreðenih OGSB, bio sam
nazoèan na sastanku na kojem su podijeljene zadaæe za operaciju VIHOR (sastanak
se odr<ao na zapovjednom mjestu OGSB u Sisku, u Rimskoj ulici, dana 11. prosinca
1991. godine i trajao je od 18 do 20 sati). Po završetku VIHOR-a prisustvovao sam
u OGSB svim dnevnim analizama u kojima se govorilo o uzrocima i posljedicama
propasti ove akcije.
Osim što sam bio svjedokom priprema i sudionikom kasnijih rašèlambi operacije,
djelovanje 102. brigade bilo je predmetom i mojeg kasnijeg rada. U pripremi spomenute
pokazne vje<be “Pješaèka bojna u napadu s forsiranjem rijeke”, koju sam po
zapovijedi naèelnika Glavnog sto<era izvodio sa 57. samostalnim bataljunom Sisak
16. sijeènja 1993. godine, predlo<io sam da posljednja ratna toèka vje<be bude u
selu Orlekoviæ i to na temu “Iskustva i pouke iz borbenih djelovanja 102. brigade
12. i 13. prosinca 1991. godine”. Tijekom priprema za ovu radnu toèku, dobio
sam od naèelnika Glavnog sto<era pismeno ovlaštenje za uvid u raspolo<ive
dokumente i za obavljanje razgovora s dijelom neposrednih uèesnika akcije VIHOR.
Tada sam prikupio više razlièitih pisanih dokumenata i shema (popis je na kraju

13
Hodalj, V.: 102. brigada...

ovog teksta). Isto tako, obavio sam neposredne razgovore s naèelnikom sto<era
OGSB, naèelnikom sto<era 102. brigade, naèelnikom veze 102. brigade, zamjenikom
zapovjednika 3. bojne 102. brigade, èlanom zapovjedništva Glinskog bataljuna,
zapovjednikom 36. in<enjerijsko-pontonirske bojne, zapovjednikom oklopno
mehanizirane jedinice OZZ i s èlanom zapovjedništva Policijskog odreda “Braæa
Radiæ”-Sisak. Razgovori, analiza dokumenata i objavljenih napisa u tisku, kao i
ranija neposredna iskustva, omoguæili su mi da stvorim razmjerno cjelovitu sliku
o djelovanju 102. brigade u VIHOR-u.

1. 102. BRIGADA I OPERACIJA VIHOR U PROSINCU 1991.

GODINE

1.1 102. brigada od nastanka do kretanja u operaciju VIHOR

102. brigada Hrvatske vojske formirana je u Zagrebu 1. prosinca 1991. godine.
Njen sastav èinili su mobilizirani pripadnici prièuvnog sastava. Nije mi poznato
koje su jedinice Teritorijalne obrane ili prièuvnog sastava bivše JNA èinile jezgro
za formiranje brigade (u to vrijeme postrojbe HV formirane su prema
mobilizacijskim popisima naslijeðenim od starog re<ima). Prema nekim
neprovjerenim podacima, zapovjedništvo brigade i dio èasnièkog sastava formirani
su znatno ranije (navodno u listopadu 1991. godine) te su, navodno, prošli
odreðenu obuku; prema istim podacima veæi dio zapovjedništva i èasnika bio je
uoèi formiranja promijenjen. Pouzdaniji podaci o tome nisu poznati, ali okolnosti
formiranja brigade nisu neva<ne za konaènu ocjenu èitavog dogaðaja i trebalo
bi ih dodatno istra<iti.
Nakon formiranja, brigada je do 6. prosinca 1991. godine prošla kroz temeljnu
vojnu obuku na podruèju Samobora, Borongaja i Kerestinca. Kakav je bio sadr<aj
i stvarni kvalitet te obuke takoðer nije poznato, a niti to nije neva<no.
Temeljem izvješæa zapovjedništva brigade od 14. prosinca 1991. godine mo<e
se zakljuèiti da je brigada imala sljedeæi sastav:
• zapovjedništvo
• pristo<erne postrojbe: dom zapovjednika, vod veze, izvidnièki vod, in<enjerijski
vod
• tri pješaèke bojne (1., 2. i 3. bojnu), te
• pozadinsku, odnosno logistièku satniju.
Brojno stanje, takoðer prema izvješæu od 14. prosinca 1991. godine bilo je:
zapovjedništvo s pristo<ernim i logistièkim postrojbama brojilo je 300 ljudi, 1.

14
 Polemos 2 (1999.) 1-2: 11-41, ISSN 1331-5595

bojna imala je 506 boraca, 2. bojna 540, a 3. bojna 527 boraca. Dakle, brigada je
ukupno brojila 1873 èovjeka. S tim je sastavom i brojnim stanjem ušla u VIHOR.
Iz izvješæa te iz formacije i brojnog stanja mo<e se zakljuèiti, prvo, da brigada
nema formacijske jedinice za paljbenu potporu, protuoklopnu borbu i protuzraènu
obranu. Takvom formacijom brigada je znatno borbeno oslabljena te ju je u borbenim
djelovanjima valjalo ojaèati. Drugo, brigada je solidno popunjena ljudstvom (skoro 100
posto), ljudstvo je obuèeno u uniforme i ima osobno naoru<anje, što u mnogim
brigadama HV u to vrijeme nije bio sluèaj. Primjerice, 120. brigada (Sisak) u to
vrijeme imala je oko 1600 boraca i tek je formirala 3. bojnu iako je u borbenim
djelovanjima do tada bila veæ 3 mjeseca – od 1. rujna 1991.
Poslije formiranja i provedene obuke, 102. brigada dolazi 7. prosinca 1991.
godine u Sisak i podreðuje se Operativnoj grupi za Sisak i Baniju. Zapovjedništvo
OGSB brigadu razmješta jugoistoèno od Siska i to u sljedeæa podruèja (v. ZEMLJOVID
I.: Shema obrane OGSB uoèi izvoðenja operacije VIHOR s naznaèenim podruèjima
razmještaja 102. br. po dolasku u zonu odgovornosti OGSB):
• Zapovjedništvo, pristo<erne i logistièke postrojbe u selo Galdovo
• 1. bojnu u selo Prelošèica
• 2. bojnu u selo Gušæe, te
• 3. bojnu u selo Krateèko.

Prema ratnom dnevniku brigade, jedinice brigade su èetiri dana, od 8. do 11.

prosinca, provodile obuku iz gaðanja, postavljanja minskih polja i forsiranja rijeke.
Kakav je bio stvaran sadr<aj i kvaliteta te obuke nije poznato, te bi i tu èinjenicu
trebalo još istra<ivati.
Zapovjedništvo OGSB i zapovjedništvo brigade imali su do odluke o uvoðenju
brigade u VIHOR podatke o sastavu i borbenoj spremnosti brigade, pri èemu je
najva<niji zakljuèak bio da èasnièki i vojnièki sastav nemaju nikakvog borbenog
iskustva, bilo pojedinaèno ili skupno.

1.2 Situacija na Sisaèko-banijskoj bojišnici uoèi izvoðenja

operacije VIHOR
Sisaèko-banijska bojišnica bila je jedna od šest najva<nijih i najpoznatijih bojišnica
u Hrvatskoj tijekom poèetne faze Domovinskog rata 1991./1992. godine (ostale
bojišnice bile su istoèno-slavonska, zapadno-slavonska, karlovaèka, lièka i srednje
dalmatinska).
Sisaèko-banijska bojišnica praktièno se formira veæ krajem lipnja 1991. godine kao
posljedica poznate pobune srpskih elemenata u Glini, koja se odmah potom proširila
na podruèja izmeðu Dvora i Kostajnice, izmeðu Sunje i Kostajnice, izmeðu Siska i
Sunje te oko gradova Kostajnice i Petrinje. Ukupnim otporom na Baniji od kraja lipnja
do kraja rujna 1991. godine rukovodi Krizni štab za Sisak i Banovinu.

15
ZEMLJOVID I. - Obrana OGSB uoèi izvoðenja operacije VIHOR
 Polemos 2 (1999.) 1-2: 11-41, ISSN 1331-5595

Glavne snage na koje se Krizni štab oslanja ukljuèivale su redovni, prièuvni i

specijalni sastav MUP s podruèja Banije i ostalih podruèja RH. Pored njih nalaze se
i razne dobrovoljaèke formacije, jaèine od skupina do bojni. Prve postrojbe HV
koje se na ovom podruèju formiraju bile su 2. gardijska bojna 2. “A” brigade
Zbora Narodne garde (formirana 3. lipnja 1991. godine), 57. samostalna bojna
(26. lipnja 1991. godine), 55. laki protuavionski divizijun protuzraène obrane (2.
kolovoza 1991. godine) i 120. brigada (1. rujna 1991. godine). Navedene postrojbe
Krizni štab uvodio je u borbu sukcesivno i na najva<nijim pravcima.
U rujnu 1991. godine, došlo je do znaèajne destabilizacije fronte HV na
Baniji. Redom padaju Hrvatska Kostajnica, Hrvatska Dubica, Petrinja i glinsko
zaleðe. Odlukom Ministarstva obrane i Glavnog sto<era, Krizni štab je
rasformiran, te je 30. rujna 1991. godine formirano Zapovjedništvo OGSB.
Zapovjedništvo preuzima zapovjedne funkcije, a prva mu je zadaæa stabilizacija
obrane i spreèavanje daljnjih prodora neprijatelja. Naroèita zadaæa je obrana
grada Siska koji u tom trenutku postaje glavni cilj neprijatelja.
Pored zauzimanja Siska ili njegovih dijelova, neprijatelj ima još dva cilja. Jedan
je probiti i uništiti obrane Sunje te cijelom du<inom od Blinjskog Kuta do Jasenovca
izbiti na desnu obalu rijeke Save. Drugi cilj neprijatelja jest uništenje hrvatskih
snaga u d<epu Farkašiæ (prostor od Nebojana, preko sela Slana do ušæa rijeke
Gline u rijeku Kupu). Bez zauzimanja tog prostora neprijatelj ne mo<e krenuti
svim snagama na Sisak; stoga zadr<avanje i obrana tog prostora imaju znaèajan
utjecaj na obranu Siska. (Navedeni ciljevi neprijatelja prikazani su na ZEMLJOVIDU I.).
OGSB je u listopadu 1991. godine uspio sprijeèiti ostvarenje ciljeva neprijatelja
na ovoj bojišnici. Formirana je obrana Grada Siska (15. listopada). U njenom
okviru je zapovjedništvo 120. brigade uspjelo objediniti sve snage oko Siska, pa
se obrana grada definitivno konsolidirala. Svi pokušaji neprijatelja da razbije
hrvatsku obranu bili su od polovice listopada 1991. godine osujeæivani. Akcijom
2. gardijske bojne (iz sastava 2. ”A” brigade), snage JNA razbijene su u listopadu
na smjeru selo Stari Farkašiæ - selo Vrateèko i odbaèene do sela Glinske Poljane,
èime je d<ep Farkašiæ obranjen i saèuvan. Istovremeno, konsolidirana je i ojaèana
obrana Sunje.
Tijekom listopada na prostor izmeðu rijeka Kupe i Gline dolaze, doduše
nekompletne, 145. brigada (14. listopada), 100. brigada (22. listopada) i 144. brigada
HV (24. listopada). Formira se Prvi petrinjski bataljun i 36. in<enjerijsko-pontonirska
bojna koja odr<ava prijelaze na Kupi izmeðu Letovaniæa i Vrateèkog. U okolici
Siska, na raznim zadaæama, anga<iraju se i dvije ATJ MUP-a, i to “Vukovi” i “Ose”.
OGSB formira svoj mješoviti topnièki divizijun i mješoviti protuoklopni topnièki
divizijun. Sve ove mjere definitivno stabiliziraju obranu i stvaraju uvjete za
preuzimanje inicijative na bojišnici, pa je tako OGSB 13. studenog 1991. godine
poduzeo i prvu veæu ofanzivnu operaciju na prostoru d<epa Farkašiæ (koja je,
doduše, tek djelomièno uspjela).

17
Hodalj, V.: 102. brigada...

Prije izvoðenja operacije VIHOR, zona odgovornosti OGSB ide od mjesta

Pokupsko, preko petrinjskog zaleða, Siska i Sunje do kanala Trebe<. Raspored
postrojbi u navedenoj zoni prikazan je na ZEMLJOVIDU I.
Situaciju u zoni odgovornosti OGSB prije poèetka operacije VIHOR karakterizira
èinjenica da su naše snage u pasivnom polo<aju i da su razvuèene na širokom
frontu te da je na sva tri te<išna smjera (d<ep Farkašiæ, Sisak-Petrinja te Sunja)
dubina obrane mala. Glavna opasnost i dalje prijeti od koncentracije neprijatelja
oko Petrinje. Istovremeno, razvidna je nu<nost preuzimanja inicijative na fronti s
ciljem da se pokušaju osloboditi zauzeta podruèja.
U takvoj operativnoj situaciji od strane Zapovjedništva operativne zone Zagreb
(ZOZZ) na prostor OGSB upuæena je 102. brigada, vjerojatno sa zadaæom ojaèavanja
snaga OGSB. U operativnom rasporedu OGSB, 102. brigada postaje jedina
slobodna jedinica koja je izvan dodira s neprijateljem. U tom trenutku
zapovjedništvo OGSB veæ planira operaciju VIHOR.

1.3 Zamisao, ciljevi i sadr<aj operacije VIHOR, sudjelujuæe

postrojbe i njihove zadaæe
Zamisao i ciljevi operacije VIHOR razvidni su iz nekoliko dostupnih slu<benih
dokumenata:
• Zapovijed Zapovjedništva OGSB, napisana 9. prosinca 1991. godine i uruèena
jedinicama u 20 sati 11. prosinca 1991. godine. (Vrijeme uruèivanja napisano je
rukom kao primjedba na primjerku zapovijedi koja je uruèena 102. brigadi);
• Upute za izvršenje borbenog zadatka koje su takoðer izraðene u Zapovjedništvu
OGSB i dostavljene jedinicama kao prilog zapovijedi; te
• Izvod iz sheme odluke koji je dostavljen 102.brigadi.
U tim dokumentima definirani su cilj operacije kao i te<išni i pomoæni pravci na
kojima æe biti izvedena. Isto tako, podreðenim jedinicama razmjerno su jasno
odreðeni pravci napada, crte bli<e i sljedeæe zadaæe i opæe zadaæe jedinica. Iz
dokumenata je uglavnom jasno što koja jedinica treba uraditi, tko s njom u tome
sudjeluje, odnosno tko su joj lijevi i desni susjedi.
Osim izrade planskih dokumenata, uobièajeno je i gotovo neizbje<no da
zapovjedništvo, koje planira ovakvu i sliène operacije, izvede zapovjedno izviðanje.
Tada se izravno na terenu preciziraju zadaæe jedinica i utvrðuje koordinacija meðu
njima. Kao zapovjednik 120. brigade, podreðene OGSB, nisam sudjelovao ni u kakvom
skupnom izviðanju. Je li ono izvedeno s jedinicama koje su trebale iæi u napad (145.
brigada, 2. ”A” brigada, 102. brigada, 10. brigada) iz raspolo<ivih dokumenata
nije razvidno.
Ono što je pouzdano poznato jest da je zapovijed za VIHOR izdana i priopæena
na sastanku zapovjednika OGSB i podreðenih jedinica koji se odr<ao 11. prosinca
1991. godine, u veèernjim satima (od 18 do 20 sati) na zapovjednom mjestu

18
 Polemos 2 (1999.) 1-2: 11-41, ISSN 1331-5595

OGSB u Sisku. Jesu li neke jedinice, a posebno 102. brigada, i prije toga sastanka,
odnosno mimo njega, dobivale neke zapovijedi, valjalo bi tek rekonstruirati. Sudeæi
po tome kako su se dogaðaji odvijali, mo<e se zakljuèiti da su prije tog sastanka
odgovarajuæe zapovijedi vjerojatno dobili Glinski bataljun (ili jedan njegov dio,
odnosno izviðaèi), ATJ Policijske uprave, 36. in<enjerijsko-pontonirska bojna i
policijski odred “Braæa Radiæ”.
Prema toèki 4. zapovijedi Zapovjedništva OGSB, zamisao za izvoðenje operacije
VIHOR bila je sljedeæa (doslovni citat):
“ODLUÈIO SAM:
Na dijelu sisaèko-banijske fronte prijeèi (sic!, op. aut.) u odluèna napadna b/d (borbena
djelovanja, op. aut.) na širem podruèju Gline i Petrinje s ciljem: sna<nim i
neoèekivanim udarima IDG (izvidnièko-diverzantskih grupa, op. aut.), ubaèenim
borbenim grupama i sna<nom vatrenom pripremom nanijeti neprijatelju što
veæe gubitke na izabranim pravcima, a zatim izvršiti brzi prodor glavnim snagama
(oklopno-mehaniziranim i pješaèkim jedinicama) na pravcima: s. (selo op. aut.)
Stankovac - s. Viduševac i s. Mokrice - Pribiloviæ Brdo - s. Gora - s. Sibiæ, a
pomoænik (sic! op. aut.) snagama na pravcima: Pokupsko - s. Buèica - s. Taborište,
Gajdekovo - s. Slatina, s. Graèenica - Pokole - s. G. Taborište, Stankovaèko brdo
- s. M. Solna - s. Dvorište, ušæe r. Glina - Glina - s. G. Jame - s. Haðer i s. Slana -
s. Glinska Poljana - s. Graberje, razbiti snage neprijatelja i stvoriti uvjete za
uvoðenje svje<ih snaga i produ<enje napada.
Ukoliko neprijatelj ispolji djelovanje po Sisku snagama Petrinjskog bataljuna,
obrana Siska i Sunje biti u gotovosti za izvoðenje protunapada na pravcima
njihovog djelovanja.
Dijelom snaga osigurati se s bokova. Te<ište POB (protuoklopne borbe, op.
aut.) imati na odbijanju OMJ (oklopno-mehaniziranih jedinica) na ispoljenim
pravcima djelovanja
Na dostignutim linijama provoditi masovno zaprerèavanje (sic!, op. aut.).
Poèetak napada______________ (u zapovijedi ostavljeno prazno; vrijeme poèetka
napada usmeno je zapovijeðeno za 5 sati 12. prosinca 1991. godine, op. aut.).

Zamisao operacije rekonstruirana je na ZEMLJOVIDU II. - Shema zamisli zapovjedništva

OGSB za izvoðenje operacije VIHOR (rekonstrukcija autora, originalna shema nije
dostupna).
Iz odluke za izvoðenje operacije i iz sheme mo<e se zakljuèiti da operacija ima
sljedeæe temeljne znaèajke:
I. Osnova zamisli je ubacivanje u neprijateljsku pozadinu, narušavanje sustava obrane
neprijatelja, a zatim paljbena priprema napada i prodor na više izabranih pravaca
(dva glavna i pet pomoænih).
II. Napadi se trebaju odvijati na prostoru širine oko 20 km, dubina napada od 6 do 10
km.

19
ZEMLJOVID II. - Zamisli zapovjedništva OGSB za izvoðenje operacije VIHOR
 Polemos 2 (1999.) 1-2: 11-41, ISSN 1331-5595

III. Bitna znaèajka prostora napada je rijeka Kupa kao prirodna zapreka za izvoðenje
napada na pet od ukupno sedam pravaca, dok na preostala dva ona ote<ava
snabdijevanje i manevar. Osim toga, prostor napada dijele rijeka Glina i njena
dolina.
S obzirom na to da rijeka Kupa, odnosno prijelaz preko nje, najbitnije utjeèu
na pripremu i izvoðenje operacije, va<no je razvidjeti na koji naèin Zapovjedništvo
OGSB planira forsiranje rijeke. U zapovijedi i uputama za njeno izvršenje predviðeno
je da se rijeka Kupa savlada na sljedeæim mjestima i vrstama prijelaza:

Za potrebe 10. brigade:

• Na desantnom mjestu prijelaza br.1 ( DMP-1) u rajonu Pokupskog s pet
èamaca s vanbrodskim motorima. To mjesto kasnije postaje skelsko mjesto
prijelaza br.1 (SMP-1) s jednim GSP (skela na vlastiti pogon koja slu<i za
prijevoz tenkova i oklopnih transportera) i jednim PTS (plivajuæi transporter
na vlastiti pogon koji slu<i za prijevoz ljudstva i motornih vozila); te
• Na DMP-2 u rajonu Gajdekovo sa devet èamaca s vanbrodskim motorima.
Za potrebe 102. brigade:
• Desantno mjesto prijelaza br. 1 (DMP-1) u rajonu sela Šišinec s 12 èamaca s
vanbrodskim motorima (bitno je naglasiti da se ovo DMP treba uspostaviti tek
nakon što 10. brigada ovlada rajonom sela Graèenica. Ovo DMP poslije prerasta
u skelsko mjesto prijelaza br. 1 (SMP-1) s jednim GSP i jednim PTS.
• DMP-2 u rajonu Stankovaèko polje - broj sredstava za prijelaz u dokumentima
nigdje nije definiran.
• Mostovno mjesto prijelaza (MMP) na rijeci Glini za koje se u prièuvi planira i
uporaba tenka za nošenje i lansiranje mosta.

Zanimljivo je i vrijedno spomena da Zapovjedništvo OGSB posebno regulira mjesta

prijelaza te broj tenkova i oklopnih transportera odnosno borbenih vozila pješaštva koji
æe prijeæi Kupu. Tako se predviða da Kupu prijeðu:
• 4 tenka i 1 borbeno vozilo pješaštva preko prijelaza u Pokupskom;
• 8 tenkova i 2 borbena vozila pješaštva preko prijelaza u Šišincu; te
• 3 tenka i 4 borbena vozila pješaštva preko mosta na rijeci Glini.
Dakle, ukupno su planirana èetiri desantna mjesta prijelaza, dva skelska mjesta
prijelaza i jedno mostovno mjesto prijelaza. Pri tome se dva skelska mjesta prijelaza
planiraju uspostaviti istim sredstvima (GSP i PTS), ali u razlièito vrijeme. Sva sredstva i
posluge za prijelaz osiguravala je 36. in<enjerijsko-pontonirska bojna.
IV. Postizanje cilja operacije bitno bi promijenilo odnos snaga na cijeloj Sisaèko-
banijskoj bojišnici jer bi se stvorili uvjeti za ugro<avanje glavnih neprijateljskih
snaga stacioniranih oko Petrinje i, u konaènici, za oslobaðanje Petrinje, uz
istovremeno izravno ugro<avanje neprijateljskih snaga u podruèju Gline,
odnosno stvaranje uvjeta za osloboðenje toga grada ili izvoðenja operacija
širih razmjera.

21
Hodalj, V.: 102. brigada...

V. Jedna od bitnih osnovnih znaèajki sadr<aja VIHORA jest da sve jedinice osim
102. brigade na izvršenje zadaæe (napad ili obrana) kreæu iz dotadašnjeg
prostora rasporeda, odnosno s polo<aja koje su veæ dr<ali. Problem dovoðenja
i razvoja jedinica u operaciji ostaje iskljuèivo vezan uz 102. brigadu.
VI. U operaciji VIHOR predviðeno je sudjelovanje:
• Sedam brigada i to: 10. brigada, 102. brigada, 144. brigada, 145. brigada,
120. brigada, snage Sunje (ranga brigade) i 100. brigada. Od sedam brigada
tri su predviðene za napad, a èetiri za obranu, prièuvu ili ojaèanje drugih
postrojbi.
• Uz brigade, predviðeno je sudjelovanje i èetiri bojne i to: 2. bojna 2.”A”
brigade, 57. samostalna bojna, Glinski bataljun i Petrinjski bataljun. Od
ove èetiri bojne, samo jedna ide u napad u kompletnom sastavu (2. bojna
2.”A” brigade), a Glinski bataljun samo djelimièno (veæi dio je predviðen za
ojaèanja 10. i 102. brigade). Ostale dvije bojne ostaju u obrani.
• Od policijskih snaga sudjeluju ATJ Policijske uprave Sisak i policijski odred
“Braæa Radiæ”.
• Od jedinica za borbenu potporu sudjeluju 36. in<enjerijsko-pontonirska
bojna, 55. laki topnièki divizijun PZO, 1. mješoviti topnièki divizijun i 1. mje-
šoviti protuoklopni topnièki divizijun.

Zadaæe jedinica (smjer napada, bli<a i sljedeæa zadaæa) vidljive su iz ZEMLJOVIDA II.
Znaèajno je da Zapovjedništvo OGSB za operaciju odreðuje znaèajnu prièuvu
(toèka 6. zapovijedi) i to jaèine skoro brigade (1. i 3. bojna 144. brigade, 3. bojna
120. brigade i dvije samostalne èete iz 57. samostalne bojne i 55. lakog topnièkog
divizijuna PZO).
Prema tome, ideja Zapovjedništva OGSB za izvoðenje VIHORA je jasna. Za našu
je temu najva<nije da se, prema zamisli operacije, 102. brigada dovodi iz oèekujuæeg
rajona, da prelazi u napad iz pokreta s forsiranjem rijeke te da napada na jednom
glavnom i jednom pomoænom smjeru.

1.4 Zadaæa 102. brigade i uvjeti u kojima treba biti izvršena

Zadaæa 102. brigade i uvjeti u kojima ona treba biti izvršena regulirani su zapovijedi,
uputama za njeno izvršenje i izvodom iz sheme odluke. U toèci 5. na str. 5 zapovijedi
za 102. brigadu se odreðuje (doslovni citat):
102. br. ”R” s Glinskim bataljunom: U toku noæi na “D” nasilno prelazi preko r.
Kupa u rejonima s. Šišinec i Stankovaèko polje i mosta preko r. Glina i iz pokreta
prelazi u energièan napad (uz prethodnu izradu prolaza u minskim poljima) na
glavnom pravcu s. Stankovac - s. Viduševac i pomoænim pravcu (sic!, op.aut.) ušæe
r. Glina - s. G. Jame - s. Haðer. Granica desno s. Graèanica - (k. 102) - Jurèevac (k.
213) - Pokole (šumska kuæa) - s. Sumari, lijevo r. Glina.

22
 Polemos 2 (1999.) 1-2: 11-41, ISSN 1331-5595

Bli<i zadatak je dostiæi liniju s. M. Solna - s. Haðer, a u daljem s. D. Trstenica - s.

D. Selkovac - s. Pariz i ovladati sa s.Viduševac i s. Dvorište.
Po ovladavanju zadanim linijama, primjenom masovnog zapreèavanja i
utvrðivanja sprijeèiti protivnapad OMJ iz pravca Vrginmosta i Gline.
Na dostignutoj liniji biti u gotovosti za podršku svje<ih sanaga za produ<enje
napada.
ZM (zapovjedno mjesto, op. aut.) u s. St. Farkašiæ, NZM (naredno zapovjedno
mjesto, op. aut.) u s. V. Solna.

Poèetak napada u ovoj zapovijedi nije bio reguliran, ali je, kako je veæ istaknuto,
usmeno odreðen za 5 sati 12. prosinca 1991. godine.
Osim toga, naroèitim uputama za izvršenje borbenog zadatka za 102. brigadu bilo
je regulirano:
Po ispoljenom dejstvu 10. br TO (Teritorijalne obrane; stariji naèin oznaèavanja
jedinica HV, op. aut.) u rejonu s. Graèanica i neutraliziranja neprijateljevih snaga u
s. Stankovac, 36. in<pontb (in<enjerijsko-pontonirska bojna, op. aut.) u s.
Šišinec uspostavlja DMP koje prerasta u SMP. Za prelazak 36. in<pontb osigurava
12 èamaca sa v/m (vanbrodskim motorima, op. aut.), 1 GSP i 1 PTS (...)
(nepotrebno izostavljeno, op. aut.). Raspored prelaska preko r. Kupa odvijati
æe se ovim redom: artiljerija za podršku, transport PTM i PPM (protutenkovskih
mina i protupješaèkih mina, op. aut.), tenkovi i OT (oklopni trasnporteri, op.
aut.), transport municije i ostalo prema odluci Zapovjednika mjesta prelaska.
Prioritet u tim prelazima imaju ranjenici i sanitetsko osoblje (upute, str. 1-2).

Upute nadalje predviðaju (strana 2):

102 br: do 01,00 (sati na “D”, op. aut.) 1. bat. (bataljun, bojna, op. aut.)
razmjestiti u rejonu Trsje u gotovosti za pokret u s. Šišinec.
3. bat. do 01,00 u rejonu Vrateèko i u gotovosti za pokret ka ušæu r. Glina
nakon zauzimanja ATJ Sisak.
2. bat. do 02,00 razmjestiti u širem rejonu Trsje u gotovosti za prebacivanje
skelom u s. Šišinec nakon ovladavanja 1. bat. sa mostobranom u s. Graèanica.
NAPOMENA: Potreban broj vozila prema zahtjevu zapovjednika brigade
osigurava logistièka baza OG.
Pravac kretanja: Donja Posavina - Sisak - Lekenik - Buševac - Kravarsko - D.
Hruševac - Hotija - Trsje, a 3. bataljon Donja Posavina - Sisak - Letovaniæ -
Vrateèko.

Smjer dovoðenja, osim za 3. bojnu 102. brigade, kasnije je promijenjen i

zapovijedi zapovjednika brigade odreðen je drugi smjer. Kompletna zadaæa 102.
brigade, kako proizlazi iz raspolo<ivih dokumenata, prikazana je na ZEMLJOVIDU III.:
Shema zadaæe 102. brigade u VIHORU.
Iz citiranih dokumenata je vidljivo:

23
Hodalj, V.: 102. brigada...

I. 102. brigada ojaèana je Glinskim bataljunom; meðutim, iz kasnijih preciziranja

zadaæa Glinskog bataljuna ovo ojaèanje ostalo je sporno (o tome više u sljedeæem
potpoglavlju).
II. 102. brigadi odreðeni su smjer i vrijeme dovoðenja, te oèekujuæi rajon prije
uvoðenja u napad. Kod toga je bitno uoèiti da 1. i 2. bojna 102. brigade
trebaju forsirati rijeku Kupu u selu Šišinec, a predviðeno je da 3. bojna prelazi
preko mosta na rijeci Glini.
III. Prije prelaska 102. brigade, 10. brigada treba ovladati rajonom sela Graèanice,
a ubaèene snage (o kojima æe još biti govora u sljedeæem potpoglavlju) trebaju
savladati neprijatelja u selu Stankovac i zauzeti most na rijeci Glini.
IV. Glavne snage 102. brigade trebaju napadati smjerom s. Stankovac - s. Viduševac,
a pomoæne snage smjerom rijeka Glina - G. Jame - s. Haðer. Bli<a zadaæa je na
crti s. M. Solna - s. Haðer, a sljedeæa s.Viduševac - s. Dvorište, gdje se jedinice
trebaju ukopati i podr<ati uvoðenje svje<ih snaga.
V. U zoni napada 102. brigade predviðena je uporaba oklopno-mehanizirane
postrojbe Operativne zone Zagreb jaèine 11 tenkova i 3 oklopna trasnportera
odnosno borbena vozila pješaštva, s kojom treba ostvariti tijesno sudjelovanje.

1.5 Zadaæe i uloge susjednih i sudjelujuæih jedinica

Prema zamisli i odluci Zapovjedništva OGSB, 102. brigadi susjedne jednice u VIHOR-
u jesu: desno 10. brigada TO, a lijevo 2. “A” brigada ZNG (jaèine oko taktièke
grupe, dok su ostale postrojbe ove brigade na drugim ratištima). Sudjelujuæe
jedinice jesu Glinski bataljun, ATJ Sisak, 36. in<enjerijsko-pontonirska bojna i
oklopno-mehanizirana jedinica OZZ. Na obali Kupe u selu Šišinec nalazi se i dio
policijskog odreda “Braæa Radiæ”- Sisak koji se u zapovijedi ne spominje. Zadaæe
ovih jedinica i njihov predviðeni utjecaj na izvršenje zadaæe 102. brigade dani su
u borbenim dokumentima OGSB.
10. brigada TO. Zapovijedi OGSB zadaæe ove brigade odreðene su ovako: “U
toku noæi na “D” nasilno prelazi preko r. Kupe u rejon (sic!, trebalo bi stajati “u
rajonu” op. aut) s. Pokupsko i Gajdekovo, izraðuje prelaz u minskim poljima i
neutralizira neprijateljske otporne toèke u rejonima K. 199, Kobiljaèa, s. Slatina, s.
G. Buèica, s. D. Taborište, prelazi u odluèujuæi napad na glavnom pravcu pravcu s.
Graèanica - Pokole - s. G. Taborište i pomoænom Pokupsko - s. G. Buèica - s. G.
Taborište (...). U bli<em zadatku izbiti na liniju Kobiljaèa (tt. 188) - Popovo
kuèište (tt. 155) - Rastova kosa (tt.. 199), a u daljem na liniju s. G. Buèica - s. G.
Taborište - s. Sumari (...) Granica: (...) lijevo s. Graèanica (k. 102) - Jurèevac (tt.
213) - Pokole (š. Kuèica) - s. Sumari.”
Iz zadaæe koju je dobila 10. brigada mo<e se zakljuèiti da je glavno mjesto
prijelaza 102. brigade preko rijeke Kupe na samoj granici s 10. brigadom, a selo
Graèanica je u zoni 10. brigade. Uputama je predviðeno da 102. brigada poène
prelaziti rijeku Kupu tek kad 10. brigada osigura Graèanicu. Isto tako, vidljivo je da
u daljnjim djelovanjima 10. brigada stalno štiti desni bok 102. brigade, te da vezuje
24
 Polemos 2 (1999.) 1-2: 11-41, ISSN 1331-5595

snage neprijatelja koje djeluju na smjeru Viduševac - Pokupsko. Dakle, izvršenje

zadaæa 10. brigade kljuèno utièe ne moguænost izvršenja zadaæe 102. brigade.

2. brigada “A”. “2. brigada “A” s 2. bojnom 144. brigade: Po ispoljenom napadnom
djelovanju 102. br. “R” na G. i D. Jamama iz sadašnjeg rejona obrane uz sna<nu
art. (artiljerijsku, topnièku, op. aut.) pripremu prelazi u energièan napad na
pravcu s. Slana - s. Glinska Poljana - s. Graberje. (...) U bli<em zadatku ovladati
s s. Glinska Poljana - Šestanj (tt. 239), a u daljem izbiti na komunikaciju s.
Marinbrod - s. Graberje.”

Iz navedenog je vidljivo da je napad 2. brigade uvjetovan uspjehom 102. bri-

gade. Nejasno je zašto 2. brigada nema nikakvih obveza prema oslobaðanju
mosta na Glini koji dr<e snage neprijatelja a s kojima je 2. brigada u neposrednom
dodiru. U daljnjem razvoju 2. brigada štiti lijevi bok 102. brigade.

Glinski bataljun. U zapovijedi je podreðen 102. brigadi. Meðutim u uputama mu

se daju zadaæe koje tu podreðenost èine samo formalnom. Tako je u uputi reèeno:
Glinski bataljun je jedinica koja ima najviše borbenog iskustva, koje je u ovom
trenutku od izuzetne va<nosti.

U skladu s tom ocjenom, Glinski bataljun dobija èetiri zadaæe i to:

• S izviðaèko-diverzantskom grupom (IDG) i ATJ uništiti neprijatelja u selu
Stankovac;
• Ubaciti IDG u rajon Pokole i sela Viduševac radi djelovanja u neprijateljskoj
pozadini i sprjeèavnja protunapada neprijatelja;
• U svaku bojnu 102. brigade i 10. brigade rasporediti 10 vojnika, a uz svaki
tenk po dva vojnika kao vodièe; te
• Ostatkom ljudstva dr<ati pod kontrolom va<ne objekte na osloboðenom
podruèju.

Dakle, Glinski bataljun kljuèno utièe na zadaæu 102. brigade. Omoguæuje

prijelaz, sprjeèava protunapade i osigurava orijentaciju jedinica na nepoznatom
terenu.
ATJ Sisak. Zadaæe ATJ regulirane su na strani 2. uputa za izvršenje zadaæe (uz
va<nu pripomenu da postoje dvije verzije strane 2. uputa). Po onome što je
navedeno na strani 2., ATJ Sisak ima sljedeæu zadaæu: ATJ Sisak (minus 20 ljudi
koje ukljuèiti u IDG Glinskog bataljuna) vrši blokadu Stankovaèkog brda i na
osnovu razvoja situacije uništava neprijateljske snage u tom rejonu. Po izvršenju
ovog zadatka vrši èišæenje terena na pravcu Stankovaèko brdo - selo Babiæ - M.
Solna - kota 193 - Babiæi - Popovo brdo - D. Viduševac gdje organizira èvrstu i
upornu obranu i spreèava prodor agresora iz pravca Gline. Na istoj strani uputa,
u pojašnjenju zadaæe 3. bojne 102. brigade, navodi se: 3. bat do 01.00 u rejonu
Vrateèko i u gotovosti za pokret ka ušæu r. Glina nakon zauzimanja ATJ Sisak.

25
ZEMLJOVID III. - Zadaæa 102 br. u operaciji VIHOR i pravci djelovanja susjednih jedinica
 Polemos 2 (1999.) 1-2: 11-41, ISSN 1331-5595

Kako nemam pouzdanih podataka je li ova druga zadaæa stvarno izdana ATJ-u
ili nekoj drugoj jedinici, pitanje mosta na rijeci Glini ostaje otvoreno. U svakom slu-
èaju, izvršenje zadaæe ATJ takoðer znaèajno utièe na izvršenje zadaæe 102. brigade.
36. in<enjerijsko-pontonirska bojna osigurava sredstva za prijelaz rijeke Kupe i
ljudstvo za rukovanje njima, te vrši prevo<enje preko Kupe i povrat. Prema
tome, jasno je da ova postrojba ima jednu od najva<nijih uloga u izvršenju
zadaæe 102. brigade.
Oklopno-mehanizirana jedinica Operativne zone Zagreb. Iz dokumenata nije
jasno je li ona podreðena 102. brigadi ili nije. U svakom sluèaju, tenkovi i oklopni
transporteri trebali su biti nositelji udara i tempa u napadu, a imali su i va<nu
psihološku ulogu.
Policijski odred “Braæa Radiæ” u dokumentima se izrièito nigdje ne spominje.
Meðutim, njegova uloga trebala je biti znatna. Prije svega to se odnosi na
obavještajnu potporu brigade, a zatim na osiguranju oèekujuæeg rajona, te na
potporu u forsiranju rijeke.

U uputama za izvršenje zadaæe navodi se da æe prvi put u borbenim djelovanjima

biti uporabljeni zvuèni efekti (imitacija borbenog djelovanja helikoptera, tenkova i
oklopnih transportera). Gdje æe to biti uporabljeno, u dokumentima nije navedeno.
Bez obzira na to što æe kasnije još biti govora o ovakvim ulogama susjeda, veæ
sada se mo<e reæi da su susjedne i sudjelujuæe jedinice kljuèno utjecale na borbena
djelovanja 102. brigade te da je koordinacija sa njima na terenu bila odluèujuæi momenat
da li æe se zadaæe 102. brigade ostvariti ili ne. Zadaæe susjednih jedinica vidljive su i iz
ZEMLJOVIDA br. III.

1.6 Kronologija operacije VIHOR (od 11. do 15. prosinca 1991.

godine)

11. prosinca 1991. godine

Toga dana u 20 sati sve jedinice dobile su konaènu pismenu zapovijed za napad i
upute za njeno izvršenje, pa i 102. brigada. Zapovjedništvo brigade po prijemu
zadaæe u dilemi je krenuti ili ne. Tra<i se sastanak sa zapovjednikom OGSB;
sastanak se, prema svemu sudeæi, i odr<ao. Tek nakon toga donosi se konaèna
odluka da se ipak krene. Buduæi da nema vremena za bilo kakvo ozbiljnije
planiranje, zapovjedništvo izdaje pismenu zapovijed za dovoðenje (“Zapovijed
za pokret”, v. popis dokumenata na kraju teksta). Tom zapovijedi jedinice
brigade dovedene su u oèekivajuæi rajon, u mjesta koje je odredilo
zapovjedništvo OGSB (vidi shemu na ZEMLJOVIDU III.). Navodno je zadaæa za
forsiranje rijeke i za napad zapovjedništvima bojni izdana usmeno (prema
nalazima GIO od 18. prosinca 1991. godine).

12. prosinca 1991. godine

27
Hodalj, V.: 102. brigada...

Tijekom noæi 11. na 12. prosinca preko rijeke Kupe prebacuje se izviða-
èko -diverzantska grupa Glinskog bataljuna i ATJ. Oni napadaju neprijateljske
snage u selu Stankovac, M. Solna i dijelu sela Graèanica. Razbijaju neprijatelja
(oko 60 izbaèenih iz borbe) i zauzimaju selo Stankovac gdje èekaju prihvat
102. brigade. 36. in<enjerijsko-pontonirska bojna u selu Šišinec i u rejonu
Gajdekovo do 4 sata priprema sredstva za prijelaz. Prve jedinice poèinju prelaziti
èamcima u 4.30 sati.
Oko 8 sati neprijatelj poèinje djelovati minobacaèima oko mjestra prijelaza
102. brigade, ali to znaèajnije ne ometa odvijanje prela<enja. Do 9 sati 1.
bojna 102. brigade prešla je rijeku Kupu i ulazi u selo Stankovac.
10. brigada nije se pokrenula i nijedna njena jedinica ne prelazi Kupu ni na
jednom odreðenom prijelazu. 2. bojna 102. brigade pristi<e na lijevu obalu
rijeke Kupe, ali bez prisustva svojih zapovjednika ne <eli prijeæi Kupu. Tek
poslijepodne, oko 16 sati, Kupu prelazi 1. pješaèka satnija 2. bojne.
Od 10.00 do 13.00 Kupu prelazi oklopno-mehanizirana jedinica Operativne
grupe Zagreb, s osam tenkova i dva oklopna transportera koje prevozi GSP.
Tenkovi i dio pješaštva kreæu prema M. Solni gdje su u zaseoku Babiæi (oko 4
km od mjesta prelaza) zaustavljeni djelovanjem neprijateljskih tenkova te se
vraæaju u Stankovac.
Suoèen s ovakvim razvojem situacije, zapovjednik OGSB (prema izvješæu GIO
od 18. prosinca 1991. godine) osobno dolazi u selo Stankovac i djelimièno
korigira zadaæu 102. brigade. Nareðuje da 2. bojna zauzme selo Graèanicu i
zaštiti desni bok, a da 1. i 3. bojna nastave izvršenje zadaæe na glavnim
smjerovima napada.
U predveèernjim satima, dio ljudstva ATJ koje je bilo prešlo Kupu, napušta
selo Stankovac. Nije poznato kako je do toga došlo, odnosno je li to bilo
planski, prema èijem nareðenju ili samovoljno.
Tijekom dana, 3. bojna 102. brigade posjeda polazne polo<aje u selu Vrateèko,
ali tu ostaje zbog toga što nije zauzet most na rijeci Glini, kod ušæa u rijeku
Kupu.
Zbog toga što se njegova jedinica nije pokrenula i nije izvršila nijednu zadaæu,
zapovjednik 10. brigade je u veèernjim satim 12. prosinca smijenjen s du<nosti.
Unatoè poteškoæama i problemima, naše snage su toga dana uspjele u
potpunosti iznenaditi neprijatelja, nanijeti mu osjetne gubitke i zauzeti selo
Stankovac.

Noæ 12. na 13. prosinca 1991. godine

Noæ je bila vrlo hladna s temperaturama koje su se spuštale do oko 15oC ispod
ništice. Ljudstvo 1. bojne 102. brigade i oklopno-mehanizirane jedinice povlaèi
se u neporušene kuæe u selu Stankovac i tu uz osiguranje èeka jutro. 1. satnija
2. bojne 102. brigade povlaèi se iz sela Graèanica u selo Šišinec. Dio ljudstva 36.
in<enjerijsko -pontonirske bojne takoðer se povlaèi u bazu odvodeæi i sredstva
28
ZEMLJOVID IV. - Situacija u selu Stankovac 12/13. 12. 1991. godine

b
Hodalj, V.: 102. brigada...

za prela<enje preko rijeke, dok na mjestima prijelaza ostaju èetiri do šest desan-
tnih èamaca s vanbrodskim motorima. Zapovjedništvo 102. brigade nalazi se na
zapovjednom mjestu u selu Farkašiæ. (Situacija je prikazana na ZEMLJOVIDU IV.)
Veæ i letimièan pogled na razvoj situacije tijekom noæi, mogao je sve
zapovjednike navesti na krajnji oprez i poduzimanje nekih akcija veæ u noæi.

13. prosinca 1991. godine

U ranim jutarnjim satima, prema nekim podacima oko 7 sati, iz smjera Gornjih
Jama, Solne i Gornjeg Taborišta neprijatelj poèinje jak tenkovsko-minobacaèki napad
na selo Stankovac i na mjesto prijelaza u selu Šišinec.
Nekako u isto vrijeme, mo<da èak i prije poèetka napada neprijatelja, jedan
tenk oklopno-mehanizirane jedinice OZZ odlazi prema Graèanici gdje upada
meðu neprijateljske vojnike, a posada biva svirepo likvidirana. Prema nekim
navodima, nakon toga proširila se vijest da je neprijatelj zauzeo prijelaz u
Šišincu. Meðu ljudstvom 1. bojne 102. brigade i oklopno-mehanizirane jedinice
OZZ širi se panika, te poèinje neorganizirano povlaèenje prema rijeci Kupi u
podruèju sela Šišinca.
Na prijelazu se nalazi samo èetiri do pet èamaca koji ne mogu prihvatiti sve
vojnike, a skela za prijevoz (GSP) i plivajuæih transportera (PTS) nema.
Nezaklonjeno ljudstvo koje pristi<e do rijeke trpi gubitke. Manji broj vojnika
se odluèuje preplivati Kupu, pri èemu se neki zbog hladnoæe utapljaju.
Kako nema sredstava za prebacivanje oklopnih sredstava, njihove posade
prelaze Kupu kao pješaci i ostavljaju tenkove i oklopne trasnportere na desnoj
obali. Zapovjednik oklopno-mehanizirane jedinice OZZ iz jednog je tenka
uništio ostavljene tenkove i dva oklopna transportera, a potom posljednji
tenk uništio eksplozivom, kako tehnika ne bi neprijatelju pala u ruke.
Ljudstvo 1. bojne 102. brigade koje je uspjelo prijeæi Kupu, zajedno s ljudstvom
2. bojne, u panici se povlaèi putem Šišinec - Letovaniæ. Veæi dio vojnika odlazi
u Zagreb, a manji dio u dotadašnje oèekujuæe rajone oko Siska.
3. bojna ostaje na polo<aju u selu Vrateèko gdje je izvrgnuta topnièkom napadu
neprijatelja skoro cijeli dan i noæ. Zapovjedništvo 102. brigade povlaèi se u selo
Galdovo.
Time operacija VIHOR, barem što se tièe sudjelovanja 102. brigade, završava i propada.

14. prosinca 1991. godine

Zapovjedništvo 102. brigade izvještava zapovjedništvo OGSB da se od ukupnog
sastava brigade 398 ljudi još nalazi na prostoru Siska, a 1137 da je u Zagrebu,
navodno po odobrenju Operativne zone Zagreb. Brigada izvještava da su u akciji
poginula èetiri èovjeka, da je nestalo 17 ljudi, a ranjeno da je 19 ljudi.

15. prosinca 1991. godine

Preostali sastav 102. brigade povlaèi se u Zagreb.

30
 Polemos 2 (1999.) 1-2: 11-41, ISSN 1331-5595

Rezime djelovanja susjednih i sudjelujuæih jedinica od poèetka operacije do

D+3 pokazuje da su one svoje zadaæe izvršile samo djelomièno ili ih uopæe
nisu izvršile te da su pretrpjele znaèajne gubitke. 10. brigada ostala je inertna,
pa ni smjenjivanje njenog zapovjednika (12. prosinca) više nije moglo preokrenuti
situaciju. Dijelovi 2. ”A” brigade, mada izvode neprekidne napade na svom
pravcu ne uspijevaju razbiti obranu neprijatelja od 12. do 14. prosinca, buduæi
da 102. brigada nije izvršila zadaæu (ovladala Gornjim i Donjim Jamama). 14.
prosinca 2. brigada razbija neprijatelja oko Sv. Katarine i u dijelu Glinske Poljane,
meðutim to nije moglo dovesti do promjene razvoja situacije u operaciji VIHOR.
Oklopno-mehanizirana jedinica OZZ gubi èetiri èovjeka, te osam tenkova i
dva oklopna trasnportera. 36. in<enjerijsko-pontonirska bojna gubi sedam
èamaca. Ostale jedinice na drugom glavnom pravcu napada nisu poluèile
nikakav stvarni uspjeh.
Do 15. prosinca operacija VIHOR definitivno propada bez rezultata.

1.7 Neposredne posljedice neuspjeha VIHORA i 102. brigade

I danas je teško objektivno sagledati i prosuditi sve negativne posljedice neuspjeha
VIHORA i 102. brigade. One najte<e i najneposrednije posljedice bili su ljudski gubici
koji su na kraju iznosili 17 poginulih i 19 ranjenih. Najznaèajnije materijalne gubitke
predstavljalo je uništenje deset oklopnih sredstava i sedam desantnih èamaca. Jedna
cijela brigada Hrvatske vojske izbaèena je iz borbe (102. brigada ponovno æe se aktivirati
tek krajem veljaèe 1992. godine). U cijeloj OGSB moral je opao, sreæom bez te<ih
posljedica.
Negativan utjecaj neuspjeha operacije najjaèe se pokazao u Zagrebu gdje su širene
neprovjerene i najèešæe dramatiène vijesti.

2. UZROCI NEUSPJEHA OPERACIJE VIHOR

Pri razmatranju neuspjeha operacije VIHOR i 102. brigade ne treba zaboraviti specifiène
uvjete koji su vladali u ratu u Hrvatskoj 1991. godine, a posebno na sisaèkoj bojišnici.
Kad se govori o VIHORU, radilo se makar i o najstro<oj rašèlambi u okviru vojne
vještine, ne smiju su podcijeniti bitne znaèajke tadašnje situacije.
Na prvom mjestu valja ustvrditi da je rijeè o vremenu stvaranja Hrvatske vojske.
Ona se stvara od samog poèetka u svakom pogledu - organizacijski, logistièki,
borbeno, moralno, rukovodno itd. Pored toga, ona se stvara u izuzetno teškim
uvjetima: napada na narod i zemlju uz istovremenu urgentnu potrebu da se
odmah, bez posebnih priprema, jedinice koje su tek stvorene upute na prvu crtu
bojišnice. U takvim uvjetima formirana je i 102. brigada.

31
Hodalj, V.: 102. brigada...

Na sisaèko-banijskoj bojišnici, zbog njene velièine, va<nosti i broja raspolo<ivog

domaæeg ljudstva bilo je nu<no anga<iranje ljudi i jedinica iz drugih dijelova
Hrvatske. Posebno se to odnosi na grad Zagreb. U prvom poglavlju veæ smo
spomenuli dolazak 100., 144. i 145. brigade na ovo podruèje. Dolazak zagrebaèkih
jedinica znaèio je ogromnu pomoæ OGSB i svim braniteljima Banije, ali je otvaralo
i specifiène probleme. Dolazili su, mahom, ljudi bez ikakvog ratnog iskustva i
navikli na urbane uvjete <ivota; na nepoznatom prostoru, odjednom bi bili suoèeni
sa surovošæu rata i golom borbom za pre<ivljavanje. Ni 102. brigada nije u tome
mogla biti izuzetak.
Treba imati u vidu i ratne uvjete kao takve. Na greške i propuste lako je
ukazivati s mirnodopske vremenske distance i bez posebne osobne odgovornosti.
U uvjetima kada zapovjednik i zapovjedništvo osobno odgovaraju za ljude,
postrojbe, gradove i sela, i kada su suoèeni s nadmoænim neprijateljem, teško je
baš u svakom trenutku i kod svakoga oèekivati odluèivanje hladne glave.
Ogromna, prije svega moralna odgovornost pred ljudima kojima se zapovjieda i
pred narodom èija se nadanja nastoje ostvariti, stvaraju dodatno breme. S ovim
problemima suoèavalo se 1991. godine zapovjedništvo OGSB i cjelokupni
zapovjedni i vojnièki kadar 102. brigade, koje, osim toga, nije imalo ni dana
ratnog iskustva.
Rat je, na posljetku, ipak ovisan i o sluèajnostima. Da su se kojim sluèajem neki
dogaðaji odigrali drugaèije i da su se drugaèije sluèile pojedinosti, koje æu opširnije
izlo<iti, danas bi se VIHOR izuèavao kao svijetli primjer ratne domišljatosti i uspjeha.

2.1 Operacija VIHOR: podrijetlo zamisli, njena osmišljenosti i

otvorena pitanja
Prvo pitanje u vezi ove operacije glasi: od koga je potekla ideja da se ona provede?
Odnosno: èija je to operacija bila i koja ju je krajnja zapovjedna instancija planirala ili
barem odobrila? Sve dosad objavljene rašèlambe svode VIHOR na Operativnu grupu za
Sisak i Baniju (OGSB) i na 102. brigadu, kao da iznad njih nije bilo nikoga ili da taj u
tome nema nikakve odgovornosti, pa izlazi da je VIHOR iskljuèivo ideja OGSB.
Èinjenica je da osim zapovijedi i uputstva OGSB ne postoje nikakvi planski dokumenti
viših razina zapovijedanja, odnosno oni nisu dostupni autoru. Okolnosti i èinjenice
sugeriraju da su ti dokumenti ipak morali postojati. Primjerice, Operativna zona Zagreb,
6. prosinca 1991. godine 102. brigadu podèinjava OGSB. Morao je postojati jasan cilj
zašto se to èini, iako o tome nema pisanih tragova. Tek se naknadno, u izvješæu
Glavne inspekcije obrane od 18. prosinca 1991. godine, navodi da je akcija pripremana
deset dana i da je bez primjedbi odobrena u Operativnoj zoni Zagreb. Takoðer se
navodi izjava zapovjednika OGSB da su u akciji, pored jedinica koje su do tada bile
podreðene OGSB, trebale uèestvovati i 10. brigada i 148. brigada koje su bile u
sastavu Operativne zone Zagreb i njoj podreðene.
Postojeæi dokumenti sugeriraju, prema mojem mišljenju, da je ideja za operaciju
VIHOR nadilazila potrebe, kompetencije i moguænosti OGSB, te da, slijedom toga, nije

32
 Polemos 2 (1999.) 1-2: 11-41, ISSN 1331-5595

ni mogla biti samostalna akcija ovog zapovjedništva, poduzeta izvan nekog šireg
operativnog plana. Jedna od naznaka u tom smislu je èinjenica da se u odluci
zapovjednika OGSB izrijekom navodi da se poslije izvršenja prodora na odabranim
pravcima i razbijanja snaga neprijatelja treba stvoriti uvjete za uvoðenje svje<ih
snaga i produ<enje napada. Slièan stav stoji u specificiranim zadaæama 10. bri-
gade i 102. brigade, ali nije naveden u zadaæama za 2.”A” i 145. brigadu.
Dakle, na što misli zapovjednik OGSB kad u etapi poslije dosizanja crte selo
Haðer - selo Viduševac predviða uvoðenje svje<ih snaga i produ<enje napada?
Koje su to snage, tko ih osigurava, kuda i kojim smjerom trebaju krenuti i s kojim
ciljem? O tome u navedenim dokumentima nema ni rijeèi. Nije vjerojatno, a bilo
bi i vojnièki neodgovorno, da zapovjednik OGSB pokreæe operaciju znajuæi da ne
postoje nikakve svje<e snage koje bi eksploatirale njen uspjeh ili je, naprosto,
uspješno okonèale. S druge strane, kad se izbije na navedenu crtu, pru<a se
realna moguænost za produ<enje napada opæim smjerom Glina - Obljaj - granica
s BiH. Tim prodorom mogli bi se ostvariti razlièiti znaèajni ciljevi kao što su
oslobaðanje grada Gline, rasijecanje i znatno oslabljivanje snaga neprijatelja na
Baniji i Kordunu, oslabljivanje snaga neprijatelja oko Siska i Karlovaca, a vjerojatno
bi se stvorili uvjeti i za oslobaðanje grada Petrinje. Istovremeno, otvarala se
moguænost za postizanje veæeg vojnog uspjeha koji je u to vrijeme Hrvatskoj
vojsci bio prijeko potreban iz politièkih ciljeva i radi jaèanja morala. Ne treba
smetnuti s uma da je prosinac 1991. godine vrijeme kada Hrvatska vojska planira
napadnu operaciju i posti<e poèetne uspjehe u Zapadnoj Slavoniji.
Dakle, ciljevi koji se otvaraju provoðenjem operacije VIHOR mogu se u punom
obimu postiæi samo širom operacijom operativno-strategijskog znaèaja. Naravno,
takvu operaciju zapovjedništvo jedne operativne grupe ne mo<e organizirati ni
uz najbolju volju.
Nejasni konaèni cilj operacije VIHOR, odnosno nejasnoæe oko ciljeva èije bi
ostvarenje njeno provoðenje omoguæilo, vidljiv je iz znaèajnih slabosti u zamisli
za izvoðenje operacije koju je, nominalno, stvorilo zapovjedništvo OGSB. Te
slabosti u prvom redu jesu u tome što se odreðuju dva podjednako va<na glavna
smjera napada. Èini se kao da se zapovjedništvo ne mo<e odluèiti izmeðu prostora
prema Glini i prostora prema Petrinji, mada je za OGSB prostor prema Petrinji
daleko va<niji. Meðutim, dvije treæine pomoænih smjerova napada nalaze se na
glinskom podruèju, a i glavne snage (po broju i po jaèini) planiraju se uporabiti
na glinskom smjeru. Planiranje izvoðenja jedinstvene operacije na dva zemljopisno
i topografski gotovo odvojena smjera, od kojih se na jednom napada uz forsiranje
rijeke, krajnje je riskantno i odgovaralo bi sasvim drugim ratnim uvjetima, pogotovo
što se odnosa snaga i borbene spremnosti jedinica tièe.
Sve u svemu, stjeèe se dojam da od poèetka planiranja ove operacije nije bilo
do kraja jasno što se njome stvarno <eli postiæi, tko u tome i s kakvim snagama
treba sudjelovati te, konaèno, tko to treba pripremiti i voditi. U tome je mo<da i
najveæa slabost ove operacije. Ako su pak pretpostavke o nu<nosti postojanja
“veæeg” cilja ove operacije netoène, onda su planeri i idejni tvorci ove operacije

33
Hodalj, V.: 102. brigada...

pokazali veliko neznanje i oslonili se na nedopustivu improvizaciju. Za vrijeme i

mjesto u kome se to dogaðalo to bi bilo prosto nevjerojatno.

2.2 Priprema i organizacija operacije VIHOR

2.2.1 Planiranje i priprema operacije
Uzimajuæi u obzir konkretne borbene uvjete i ciljeve, zapovjedništvo OGSB i
zapovjedništva podreðenih jedinica, a posebno onih koje æe sudjelovati u napadu
forsirajuæi rijeku - pri èemu je u najte<em polo<aju 102. brigada koja se dovodi na
posve nepoznat teren - bili su suoèeni s rješavanjem niza problema u planiranju i
pripremi operacije. Valjalo je saèuvati tajnost operacije i osigurati postizanje iznenaðenja,
razraditi neophodna plansko-provedbene dokumente i s njima upoznati neposredne
izvršitelje, izvršiti nu<nu koordinaciju i uskladiti sudjelovanje izmeðu jedinica na
terenu (i ovdje opet najte<e uvjete ima 102. brigada), moralno, taktièki, tjelesno
i organizacijski pripremiti ljudstvo od pojedinca do brigade za izvršenje ovako
slo<ene i opasne zadaæe, izvršiti logistièko osiguranje za dugotrajniju samostalnu
borbu od pojedinca do brigade te pripremiti i uvje<bati zapovjedništva bojni,
brigada i OGSB za voðenje i zapovijedanje ovako slo<enim operacijama.
2.2.1.a Tajnost. Prema svim pokazateljima, tijekom pripreme i provedbe
operacije VIHOR, zapovjedništvo OGSB uspjelo je saèuvati visok stupanj tajnosti
pripreme operacije i postiæi iznenaðenje kod neprijatelja. To se postiglo pripremom
operacije u vrlo uskom krugu èasnika u zapovjedništvu OGSB i u zapovjedništvima
podreðenih jedinica te poèetnim rasporeðivanjem 102. brigade u podruèje rijeke
Save prema Sunji, èime je neprijatelj doveden u zabludu o mjestu uporabe ove
jedinice. Stjeèe se, meðutim, utisak da su za raèun tajnosti u drugim dijelovima
pripreme poèinjeni znatni propusti.
2.2.1.b Plansko-provedbeni dokumenti. Na razini OGSB razraðene su
zapovijed za napad, upute za izvršenje borbene zapovijedi i shema odluke na
zemljovidu. Na razini 102. brigade izraðena je zapovijed za dovoðenje na polazne
polo<aje, a zapovijed za napad izdana je usmeno.
Premda se neuspjeh ove operacije ne mo<e svoditi na neprimjerenu izradu
planova, mo<e se kazati da u njima postoje neke nedopustive nesklapnosti.
Primjerice, izmeðu zapovijedi i uputa OGSB ima ne samo bitnih razlika, nego i
kontradiktornih odredbi koje dovode do bitnih nejasnoæa; tako, primjerice, nije
jasno je li Glinski bataljun podreðen 102. brigadi ili nije.
Nadalje, neki kljuèni dokumenti uopæe nisu razraðeni, kao, primjerice, posebni
plan prijelaza rijeke Kupe. On nije izraðen kao izvršni dokument, veæ je plan prijelaza
iznijet na više mjesta u zapovijedi i u uputama. Za operaciju nije napravljen poseban
plan djelovanja topništva i nije u izvodima dostavljen podreðenim jedinicama. Nije
razraðen ni novi plan veza, a niti plan logistièkog osiguranja operacije. Kad se govori
o ovim planovima, ne misli se na tek formalne planove, veæ na konkretne, u
slobodnoj formi pismeno izraðene planove iz kojih æe biti vidljivo što se radi, tko

34
 Polemos 2 (1999.) 1-2: 11-41, ISSN 1331-5595

radi i kada. Sve razine voðenja i zapovijedanja nisu dobile odgovarajuæe

topografske karte prostora izvoðenja borbenih djelovanja.
Je li zapovjedništvo OGSB imalo vremena i snaga za izradu ovih planova teško
je reæi; meðutim, ljudi i vremena se za to moralo naæi. Ako veæ ne u tom
zapovjedništvu, onda anga<iranjem sposobnih ljudi iz drugih postrojbi. Tajnost
njihovog rada mogla se postiæi njihovim izdvajanjem od svakodnevnih poslova na
sigurno mjesto. U njihov sastav trebalo je odmah uvesti i kljuène ljude iz
podreðenih jedinica (naèelnici sto<era, zamjenici zapovjednika bojni, naèelnici
in<enjerije i dr.), što je standardna procedura, poznata iz povijesti ratovodstva.
Poseban problem bio je i u tome što svi izvršitelji do razine zapovjednika
bojne nisu bili pravodobno i u potrebnoj mjeri upoznati s bitnim ciljevima i naèinom
izvršenja zadaæe. I to se moglo otkloniti da je radna skupina za pripremu izradila
izvodne dokumente koji su 11. prosinca uveèer mogli biti jednostavno uruèeni
izvršiteljima. Za 102. brigadu, zbog uvjeta u kojima izvršava zadaæu a i zbog
njenog neiskustva, trebalo je izraditi detaljnu borbenu dokumentaciju, svakako
zapovjied za napad zapovjedništva brigade sa shemom odluke, izvod iz plana
prelaska rijeke Kupe, izvod iz plana djelovanja topništva, plan logistièkog osiguranja
napada, izvod iz plana veze i zapovijedi za napad za sve tri bojne, zajedno sa
shemom odluke. Te dokumente brigadi je trebalo uruèiti najkasnije 11. prosinca
u veèernjim satima. Nakon primitka zapovijedi za napad, zapovjedništvo brigade
jednostavno više nije imalo vremena za planiranje i izradu bilo kakvih dokumenata,
a vrijeme ih je sililo na izvršenje. I ovdje se stjeèe dojam da je sve bilo nedopustivo
podreðeno tajnosti i iznenaðenju. Meðutim, nismo iznenadili samo neprijatelja
nego i sebe same, i to se pokazalo kobnim.
2.2.1.c Koordinacija i sudjelovanje jedinica. Èinjenica da mnoge jedinice, èije je
sudjelovanje bilo kljuèno za uspjeh operacije, nisu izvršile postavljene zadaæe, govori u
prilog tome da nije izvršena kvalitetna koordinacija na terenu ili da je uopæe nije bilo.
Tako se moglo dogoditi da 10. brigada uopæe ne krene u napad, da 2. bojna 102.
brigade izvrši nepotpun i nepravodoban prijelaz, da izostane potporno djelovanje
topništva, da in<enjerijska sredstva, osobito skele i plivajuæi transporteri, budu u
noæi s 12. na 13. prosinca povuèeni iz podruèja prelaska rijeke, da se ATJ povuèe
prije kraja djelovanja i da se ne zauzme va<an most na rijeci Glini. Upravo su
nabrojana pitanja morala biti riješeni koordinacijama na terenu, a zakazivanje u
ovim pitanjima jedan je od glavnih uzroka propasti akcije.
2.2.1.d Moralna, taktièka, organizacijska i tjelesna priprema ljudstva 102. bri-
gade. Ranije je veæ spomenuta obuka 102. brigade, izvedena u Zagrebu i èetiri
dana po dolasku u Sisak. Od svega što je trebalo biti sadr<aj te obuke, izvedena
je obuka u veslanju na èamcima na rijeci Odri (meðutim, ljudstvo brigade preko
rijeke Kupe prevezli su èamci s vanbrodskim motorima). Pitanje je i je li èasnièki
sastav brigade bio struèno i metodološki osposobljen za planiranje i provoðenje
ovakvih priprema. Druge èasnike nije bilo moguæe anga<irati, jer ih na raspolaganju
nije bilo, pa je, dakle, bar trebalo produ<iti vrijeme priprema brigade i izvesti
najprije pripremu èasnika, a onda jedinica. Svugdje se radilo na brzinu i u <urbi,

35
Hodalj, V.: 102. brigada...

što je posljedica propusta u planiranju. Nedopustivo je da se ljudstvo ne pripremi

za iznenaðenja i ne poduèi, barem elementarno, ponašanju u nepredviðenim
situacijama. Zato pojava panike 13. prosinca ne predstavlja posebno iznenaðenje.
2.2.1.e Logistièko osiguranje operacije, posebno 102. brigade. O ovom pitanju,
koje je pored morala i voðenja i zapovijedanja, središnje pitanje svakog borbenog
djelovanja, nema mnogo slu<benih podataka. Postoje samo izjave <ivih sudionika,
vojnika koji se <ale na nepostojanje bilo kakvog logistièkog osiguranja te na to
da je logistika ostala skroz pozadi, na lijevoj obali Kupe. Jedan od logistièkih
problema pokazao se 12. prosinca naveèer kad je temperatura pala na 15oC
ispod ništice. U takvoj situaciji ljudi su prisiljeni potra<iti zaklon u selu i ne mogu
se dulje zadr<avati na polo<ajima u šumi na brdu iznad Stankovaca. Ujutro, gladni,
<edni i promrzli, bili su iznenada izlo<eni sna<nom napadu neprijatelja. Pojava
panike u takvim uvjetima ne treba izazvati èuðenje.
2.2.1.f Priprema zapovjedništva 102. brigade i njenih bojni za voðenje i
zapovijedanje. Premda æe se o voðenju i zapovijedanju još posebno govoriti,
mora se i ovdje naglasiti da su zapovjedništvo102. brigade i zapovjedništva njenih
bojni bila posve nepripremljena za voðenje i zapovijedanje u ovako slo<enoj
operaciji. S njima nije izvedena ni elementarna skupna obuka na temu napada s
forsiranjem rijeke. Nije izvršeno ni skupno zapovjedno izviðanje, barem u blizini
zone uporabe.
Na posljetku, zapovjedništva po prijemu zadaæe nisu imala vremena za bilo
kakve pripreme jer su odmah morala iæi na na izvršenje. Upozoriti valja da je
brigada imala samo sedam sati vremena za dovoðenje iz daljine od 30 kilometara
te za pripremu za napad. Oèekivati od neiskusnih prièuvnih èasnika u èinu
poruènika ili natporuènika da æe uspješno voditi brigadu u napad s forsiranjem
rijeke, i to noæu, nadmašuje svaki optimizam.

2.2.2 Organizacija forsiranja rijeke Kupe

Organizacija forsiranja rijeke Kupe trebala je biti jedno od kljuènih pitanja i sadr<aja
pripreme i provedbe VIHOR-a, osobito kad je u pitanju 102. brigada. Ranije smo naveli
odreðena mjesta prelaza, ljudstvo i sredstva za prevo<enje te osnovne elemente
plana prijelaza, a govoreno je i o nedostatku plana prelaska. U kronologiji ukazano
je i na odreðene probleme koji su se pojavili tijekom prijelaza.
Sada <elim istaæi neke krupnije nedostatke u pripremi i provedbi prelaza preko
rijeke Kupe. Od predviðena tri mjesta prijelaza za 102. brigadu desantno-skelsko mjesto
prijelaza Šišinec, desantno mjesto prijelaza Stankovaèko polje i mosno mjesto prijelaza
most na Glini, samo je jedno (Šišinec) realizirano. Ostala dva ni u pripremi nisu riješena.
Za most na rijeci Glini ne zna se tko æe ga zauzeti, a za desantno mjesto prijelaza
Stankovaèko polje nisu odreðena sredstva i ljudstvo koje organizira prijelaz.
Kljuèna pogreška kod prelaska rijeke bilo je nedefiniranje zauzimanja mosta na
rijeci Glini. Zbog toga nije uvedena 3. bojna 102. brigade, a to je znatno oslabilo
borbenu sposobnost brigade, pogotovo kad se vidjelo da nije krenula 10. brigada, a ni
cijela 2. bojna 102. brigade. Nadalje, nije se smjelo dogoditi da prijelaz Šišinec i

36
 Polemos 2 (1999.) 1-2: 11-41, ISSN 1331-5595

njegova zaštita bude praktièno u nadle<nosti druge jedinice, naime 10. brigade.
To se moglo riješiti drugaèijim odreðivanjem zone odgovornosti u napadu. Po
izvršenom prijelazu morao se formirati mostobran u funkciji zaštite snaga koje su
prešle i snaga koje æe naknadno prelaziti. Taj mostobran morao je predvidjeti
snage za kontrolu dominantnih visova iznad sela Stankovac, kontrolu puta
Stankovac - M. Solna, zaštitu boka prema Graèanici i selu Slana i zaštitu mjesta
prijelaza. Ovu zadaæu mogli su obaviti dio Glinskog bataljuna, ATJ, policijski odred
“Braæa Radiæ”i dio 1. bojne 102. brigade. Djelimièno je to predviðeno u zadaæi
ATJ i Glinskog bataljuna, no nije poznato je li to i provedeno. Na posljetku, nije
se smjelo dogoditi da dio najiskusnijih snaga koje su oslobodile Stankovac napuste
to podruèje 12. prosinca uveèer. Njihov zadatak mogao je biti završen tek kad se
102. brigada utvrdi na polo<ajima preko Kupe. Dakle, mo<e se zakljuèiti da su i
propusti u organizaciji prijelaza preko rijeke Kupe pridonijeli neuspjehu 102. bri-
gade.

2.2.3 Sustav zapovijedanja i veza

Zapovijedi za napad OGSB odreðeno je da zapovjedno mjesto OGSB bude u
Sisku, zapovjedno mjesto 102. brigade u selu Stari Farkašiæ, a naredno zapovjedno
mjesto 102. brigade u rajonu sela Velika Solna. Uputama za izvršenje borbenog
zadatka (toèka 1) odreðeno je da sa svim snagama proboja na pravcu Pokupsko
- Viduševac zapovijeda Štab sastava: Zamjenik zapovjednika OG (operativne grupe,
op. aut.) za Sisak i Baniju, Zapovjednik OG za Zagreb, Zapovjednik 10. brigade.
Prvo pitanje koje se ovdje neminovno postavlja jest o mjestu zapovjednika 102.
brigade u sustavu zapovijedanja, odnosno u štabu operacije, buduæi da je ova
brigada napadala na glavnom pravcu.
Ovako postavljeno zapovijedanje ima i niz drugih manjkavosti. Mjesto štaba
za zapovijedanje operacijom nije odreðeno, a njegov sastav je nedovoljan. Taj
štab trebao je imati zapovjedno mjesto u Šišincu (Brkiševina, Orlekoviæ) a naredno
zapovjedno mjesto u Stankovcu. Umjesto štaba to je moglo biti i izdvojeno
zapovjedno mjesto OGSB kojem se sastav mogao proširiti za zapovjednika 102.
brigade, zapovjednika Glinskog bataljuna, zapovjednika ATJ, zapovjednika 36.
in<enjerijsko-pontonirske bojne, naèelnika topništva OGSB, obavještajca OGSB,
naèelnika in<enjerije OGSB, pomoænika zapovjednika OGSB za informativno-
psihološku djelatnost i pomoænika zapovjednika OGSB za logisitku.
Nadalje, zapovjedno mjesto 102. brigade postavljeno je predaleko od podruèja
izvršenja zadaæe. Ono je moralo biti u selu Orlekoviæ s izdvojenim zapovjednim mjestom
br. 1 (IZM-1) u Šišincu, IZM-2 u selu Stankovac i IZM-3 u selu M. Solna. U svakom
sluèaju, trebalo je zapovjedna mjesta OGSB i 102. brigade, a osobito njihova izdvojena
zapovjedna mjesta, uskladiti kako prostorno tako i vremenski, tako da se zapovijedanjem
pokriju sve kljuène toèke i da ne doðe do udvostruèavanja zapovjednih mjesta. Isto
tako nisu odreðena ni zapovjedna mjesta Glinskog bataljuna, ATJ i 36. in<enjerijsko-
ponotonirske bojne. Ona su u svakom sluèaju trebala biti na mjestima koja su u
neposrednoj blizini izvoðenja borbenih djelovanja njihove jedinice.

37
Hodalj, V.: 102. brigada...

Kako je zapovijed za napad podreðenim jedinicama 102. brigade izdata

usmeno, nije poznato jesu li i gdje odreðena zapovjedna mjesta njenih bojni.
Ove su se okolnosti pokazale kritiènima za dogaðanja koja su uslijedila 13.
prosinca ujutro. Istina je da osim zapovjednika 1. bojne 102. brigade s vojskom u
tom èasu nije bilo nikoga s viših razina zapovijedanja tko bi mogao bolje prosuditi
situaciju i donositi razlo<ne odluke.
Iz pisanog izvješæa naèelnika veze 102. brigade vidljivo je da sustav veza nije
uopæe funkcionirao. To je vidljivo i iz navoda zapovjedništva OGSB da dana 13.
prosinca nije od 102. brigade primilo nikakva uznemirujuæa izvješæa. To, dakako,
zapravo i nije stvar veze veæ organizacije, jer veza samo omoguæuje postavljenoj
organizaciji da funkcionira. Ako nema organizacije, nikakva je veza ne mo<e
nadomjestiti.
Mo<e se stoga zakljuèiti da je voðenje i zapovijedanje operacijom VIHOR na
svim razinama bilo slabo i nedostatno te da je to jedan od va<nih uzroka propasti
akcije.

2.2.4 Uloga susjednih i sudjelujuæih jedinica

Ranije smo veæ podrobnije naveli zadaæe susjednih i sudjelujuæih jedinica i znaèenje
ostvarenja njihovih zadaæa za izvršenje zadaæe 102. brigade. Ovdje æemo naglasiti
neke kljuène probleme suradnje i sudjelovanja.
Na prvom mjestu to je uvjetovanost zadaæe 2. ”A” brigade kao lijevog susjeda, èije
se pokretanje predviða tek nakon što 102. brigada postigne uspjeh. Logiènije bi bilo
da je obratno, odnosno 2.”A” brigada trebala je potpuno samostalno krenuti u napad,
naravno, tijesno suraðujuæi s 102. brigadom na zaštiti svog desnog boka. Pored toga,
2. “A” brigada morala je dobiti zadaæu da sudjeluje u zauzimanju mosta na rijeci Glini
i da potpomogne uvoðenje 3. bojne 102. brigade. Ovako je njeno napredovanje dva
dana usporavano zbog izvršenja zadaæe 102. brigade, do èega, na<alost, nikad
nije došlo.
Što se tièe zadaæa Glinskog bataljuna i ATJ, one su postavljene dobro, ali je na
licu mjesta trebalo osigurati da se zadaæe i sprovedu. To se posebno odnosi na
zauzimanje mosta na rijeci Glini, i na noæ 12. na 13. prosinca.
Nadalje, kao što je veæ istaknuto, zona 10. brigade trebala je biti više lijevo
prema Pokupskom i nije se smjela miješati s glavnim mjestom prelaza 102. bri-
gade. 36. in<enjerijsko-pontonirskoj bojni je u zadaæi trebalo precizirati dokle æe
i koja sredstva dr<ati na Kupi za prijelaz, a koja sredstva mora imati u prièuvi.
Neprecizne ili nedoreèene zadaæe susjednih i sudejstvujuæih jedinica, uz
neizvršenje zadaæe 10. brigade kao najveæeg problema, dodatno su ote<avale
izvršenje zadaæe 102. brigade.

2.2.5 Snage u prièuvi i njihova uloga

Prièuva koja je odreðena u zapovijedi, jednim svojim dijelom nije bila operativna i
uporabljiva. Tako je u sastav prièuve odreðena 3. bojna 120. brigade koja, meðutim,

38
 Polemos 2 (1999.) 1-2: 11-41, ISSN 1331-5595

na sasvim drugom kraju bojišnice dr<i va<an rajon obrane, a slièna je situacija i s
3. bojnom 2. “A” brigade koja je odreðena za prièuvu, mada se veæ samu 2.
brigadu moralo ojaèavatio (s 2. bojnom 144. brigade).
Tako se prièuva svodi na 1. i 3. bojnu 144. brigade i 1. bateriju 55. lakog
topnièkog divizijuna PZO. I ovakva rezerva bila bi dovoljna i mogla bi se uèinkovito
uporabiti, naroèito na zaštiti desnog boka (umjesto 2. bojne 102. brigade) i još bi
ostale dovoljne snage za kasnije intervencije. Postavlja se pitanje zašto prièuva
nije uporabljena u bilo kojem obliku. O tome nema nikakvih podataka, a mo<da
je prièuva barem djelimièno mogla spasiti stvar.

2.2.6 Reakcije Zapovjedništva OGSB i 102. brigade tijekom izvedbe

operacije
Nakon što su se pojavile nepredviðene teškoæe, neke reakcije tih zapovjedništava bile
su neodgovarajuæe.
Kad je postalo jasno da 10. brigada ne prelazi rijeku, bilo je oèevidno da se od
akcije na tom dijelu mora odustati ili da je treba korjenito reducirati. Zapovjedništvo
se odluèuje na ovo drugo, ali pri tome nedovoljno reducira cilj i zadaæu 102. brigade.
Vjerojatno je tome razlog što se zapovjedništvo ipak nada da æe se nakon smjene
zapovjednika 10. brigade (12. prosinca uveèer), ova brigada pokrenuti ujutro 13.
prosinca.
Još je neprimjerenija reakcija na èinjenicu da 2. bojna 102. brigade nije u cjelini
prešla Kupu, te da, prema tome, nije osigurano izvršenje ni reducirane zadaæe. U tom
trenutku trebalo je uvesti rezervu ili tijekom noæi izvuæi 1. bojnu 102. brigade nazad na
lijevu obalu Kupe te zaustaviti akciju na tom dijelu fronte.
Kada je ujutro 13. prosinca postalo jasno da ni taj dan nema ništa od 10. brigade,
trebalo je munjevito reagirati, a ne èekati rasplet dogaðaja i stihiju koja je izrodila
paniku.
Isto je tako posve nerazumljivo zašto nema reakcije na povlaèenje dijela ATJ uveèer
12. prosinca. Ako se radilo o nesporazumu trebalo je te postrojbe rano ujutro 13.
prosinca vratiti. Neshvatljivo je takoðer zašto se odmah tijekom prvoga dana nije
izmijenilo vrijeme napada 2.”A” brigade èiji bi vjerojatni uspjeh promijenio negativnu
situaciju na desnom krilu.
Iz svega toga mo<e se zakljuèiti da zapovjedništva ne povlaèe odgovarajuæe
poteze, vjerojatno zato jer nemaju uvid u situaciju, što je posljedica slabosti koje
su veæ iznesene u potpoglavlju o sustavu zapovijedanja i veza.

2.2.7 Zakljuèak o uzrocima propasti operacije

Temeljem dostupnih iznesenih podataka te temeljem rašèlambe temeljnih elemenata
planiranja, organiziranja i izvoðenja operacije, glavni uzroci propasti operacije VIHOR i
tragedije 102. brigade le<e u:
• Vrlo teškim objektivnim i subjektivnim uvjetima koji su u vrijeme pripreme i
provedbe ove akcije vladali na gotovo svim ratištima u Hrvatskoj, pa tako i na

39
Hodalj, V.: 102. brigada...

sisaèko-banijskoj bojišnici.
• Nepripremljenosti zapovjedništva OGSB, 102. brigade i njenih postrojbi za
pripremu i provedbu ovako slo<ene operacije.
• Kratkom vremenu koje je predviðeno za pripremu ovako slo<ene operacije.
• Nedostatku temeljnjih i posebnih vojnostruènih znanja za pripremu ovakve
operacije kako u zapovjedništvu OGSB, tako posebno na svim razinama
zapovijedanja u 102. brigadi.
• Nedovoljnom broja struènog ljudstva u zapovjedništvu OGSB i pogrešnom
oslanjanju iskljuèivo na vlastite snage.
• Pogrešnoj procjeni nekih kljuènih elemenata ove operacije, posebno borbene
spremnosti 102. brigade da izvede ovakvu operaciju u tom trenutku.
• Neodgovornosti viših razina zapovijedanja (Operativna zona Zagreba i Glavni
sto<er koji su morali znati za pripreme ovakve operacije i u njih se pravodobno
ukljuèiti te svojim utjecajem otkloniti navedene krupne propuste).
• Nedisciplini koja se pokazala u tome da pojedine jedinice idu u akciju po
vlastitoj volji.

ZAVRŠNA RAZMATRANJA

Operacija VIHOR u svim svojim segmentima potvrdila je iskustvo da ratove dobijaju

narodi, a da bitke gube ili dobijaju vojske. Pri tome samo u izuzetnim situacijama
i na najni<oj razini posebnu ulogu mogu odigrati pojedinci ili skupine, ljudi koji
su naroèito hrabri ili posebno domišljati. Bitke meðutim dobivaju visoko motivirane,
vrhunski organizirane i obuèene vojske. Da bi se to postiglo nu<no ih je za to i
pripremiti. Priprema tra<i vrijeme i uvjete, te ljude koji imaju znanja i iskustva.
Znanje se pak posti<e uèenjem i uvje<bavanjem i to nikakva volja i “dobra
namjera”ne mogu promijeniti. Svega toga u pripremi i provedbi VIHORA nije bilo ili
je bilo nedovoljno. Zašto je bilo tako i je li moralo biti tako, sasvim je drugo
pitanje.
Jasno je da se Hrvatska vojska u to vrijeme, pored nesporne visoke motiviranosti,
organizirala i obuèavala u izuzetno slo<enim uvjetima, najèešæe na prvoj crti fronte
izvršavajuæi istovremeno i ratne zadaæe. Usprkos svemu, operacija VIHOR mogla se i
morala bolje pripremiti, a njenu pripremu trebalo je prepustiti ljudima koji su imali
odgovarajuæa znanja i sposobnosti.
Osim pogrešaka u planiranju i pripremanju, ostale pogreške mogu se svesti na
neiskustvo, te<inu situacije, objektivni nedostatak vremena i moguæu pogrešnu
procjenu. Prema mome mišljenju, najveæi doprinos buduænosti Oru<anih snaga
RH i potpunom objektivnom vrednovanje velièine Domovinskog rata neæe biti u
tra<enju krivaca za ovaj i sve ostale VIHORE koji su prohujali i ostavili štete, veæ u
objektivnoj spoznaji stvarnih uzroka koji do toga dovode te u stvaranju uvjeta
da se takve stvari u buduænosti više ne ponavljaju.
40
 Polemos 2 (1999.) 1-2: 11-41, ISSN 1331-5595

U jednom komentaru ove operacije, pripadnike 102. brigade se na krajnje

uvredljiv, nepravedan i podcjenjivaèki naèin nazvalo “zagrebaèkim šminkerima”
koji su navodno pobjegli umjesto da se nastave boriti. Ovakvi komentari nala<u
da se unesemo u situaciju u kojoj su se tih kobnih prosinaèkih dana 1991. godine
našli pripadnici 102. brigade.
Teško je vjerovati da su dvadesetogodišnji, neobuèeni, nespremni i slabo
voðeni zagrebaèki mladiæi, gotovo djeèaci, mogli u danoj situaciji bolje reagirati.
Zar nije dovoljno što su gladni i promrzli u jutro 12. prosinca 1991. godine prešli
Kupu i uputili se u nepoznato, ne znajuæi ni zašto ni dokle? Zar su u rano maglovito
jutro 13. prosinca, zasuti stotinama projektila, mogli prepoznati koji su od njih
topnièki, a koji minobacaèki, i zar bi im to saznanje moglo pomoæi? Što su trebali
uèiniti kad su došli na polusmrznutu Kupu i vidjeli da nema èamaca za prevoz?
Preostalo im je da se ukopaju za “odsudnu kru<nu obranu” ili da skoèe u hladnu
rijeku. A što su konaèno mogli uèiniti kad su se dokopali kakve takve sigurnosti
na drugoj obali, a gdje ih opet nitko nije èekao, nego krenuti u Zagreb? Ljudstvo
102. brigade našlo se, zbog niza propusta u planiranju, pripremi i organiziranju
operacije, u kritiènoj situaciji i postupilo je kako je jedino i moglo. Zbog neuspjeha
operacije ne zaslu<uju ni prezir ni omalova<avanje.
***
U ovom èlanku koristio sam se dostupnim dokumentima, osobnim zapa<anjima
i navodima iz razgovora sa sudionicima akcije; temeljem toga stvarao sam vlastite
prosudbe i zakljuèke, pri èemu ne iskljuèujem moguænost pogreške i u faktografiji.
Nadam se, meðutim, da æe ovaj prilog biti samo povod za iscrpniju i temeljitiju raspravu
o ovome dogaðaju.

Konzultirani dokumenti i literatura

1. Dokumenti
“Zapovjed za napad”, Zapovjedništvo OGSB, od 9. prosinca 1991. godine (izvorni, neobjavljeni
dokument)
“Upute za izvršenje borbenog zadatka”, Zapovjedništvo OGSB (izvorni, neobjavljeni dokument)
“Izvod iz Sheme Odluke Zapovjedništva OGSB za 102. br.” (izvorni, neobjavljeni dokument)
“Zapovjed za pokret”, Zapovjedništvo 102. br, od 12. prosinca 1991.godine (izvorni, neobjavljeni
dokument)
“Izvješæe o stanju 102. br Operativnoj grupi za Sisak i Baniju”, od 14. prosinca 1991. (izvorni,
neobjavljeni dokument)
“Ratni dnevnik 102. br.”, izvodi za razdoblje od 8. prosinca do 21. prosinca 1991. godine (izvorni,
neobjavljeni dokument)
“Izvješæe obavještajnog organa 102. br”, od 9. prosinca 1991. godine (izvorni, neobjavljeni
dokument)
“Zapisnik”, sastanak Zapovjedništva 102. br odr<an u s. St. Farkašiæ u 12.15. sati 13. prosinca
1991. godine (izvorni, neobjavljeni dokument)
“Izvještaj naèelnika veze 102.br. Zapovjedništvu brigade”, sastavljen 15. prosinca 1991. godine
(izvorni, neobjavljeni dokument)
“Dnevno izvješæe”, Zapovjedništvo 36. in<enjerijsko-pontonirske bojne od 12. prosinca 1991.

41
 godine (izvorni, neobjavljeni dokument)
“Dnevno izvješæe”, Zapovjedništvo 36. in<enjerijsko-pontonirske bojne od 13. prosinca 1991.
godine (izvorni, neobjavljeni dokument)
“Izvješæe o organizaciji prijelaza rijeke Kupe”, Zapovjedništvo 36. in<enjerijsko-pontonirske
bojne od 13. prosinca 1991. godine (izvorni, neobjavljeni dokument)
“Izvješæe ministru obrane”, Glavna inspekcija obrane RH, od 18. prosinca 1991. godine,
objavljeno: Nacional 27. kolovoza 1997.)

2. Èlanci
Budimir, Bo<o: ”Bobetko neistinama obmanjuje javnost” (Nacional, svibanj 1997.)
Latinoviæ, Andrea: ”Za tragediju su krivi…..”(Nacional 27. kolovoza 1997.)
Latinoviæ, Andrea: ”Kad smo krenuli u akciju…..”(Nacional 3.rujna 1997.)
Latinoviæ, Andrea: ”Nas sedmoro objesilo se o deblo”(Nacional 10. rujna 1997.)
Španoviæ, Srðan: ”J. Bobetko general poslije rata” (Nacional 23. travnja 1997.)

CROATIAN ARMY’S 102nd BRIGADE IN THE HURRICANE

OPERATION OF DECEMBER 1991
Vlado Hodalj

Summary

The paper makes an attempt to reconstruct the planning, organizing and conducting
of the VIHOR Operation, one of the first offensive operations of the Croatian Army
during the National War (December 1991). This operation ended unsuccessfully, and
the 102nd Brigade suffered several dozen casualties. On the basis of avaible pub-
lished data and an analysis of the basic elements of planning, organizing and con-
ducting of the operation, it is suggested that the main reasons for the debacle of the
VIHOR operation lie in the very grave objective and subjective circumstances encoun-
tered on almost all front lines in Croatia during the period in which this operation was
prepared and conducted; a lack of readiness among both the troops and their com-
mand structure to prepare and conduct a complex operation of crossing a major river
on the move; the lack of basic and special military skills needed for an operation of
this kind; and other factors, such as the misjudgement of some key factors of this
operation, especially of the combat readiness of the 102nd Brigade to conduct an
operation of this kind, the lack of responsibility of the higher echelons of command,
and the lack of discipline.

Keywords: Operations, National War, River Crossing, 102nd Brigade of the HV, Kupa.