Professional Documents
Culture Documents
partnerom?
Jednom kada dijete uđe u obitelj, lako je zanemariti odnos između partnera.Taj odnos odgovornost je
i muškarca i žene i želja za njegovanjem i održavanjem odnosa s obiju strana, prvi su korak prema
bliskosti i intimnosti nakon rođenja djeteta
OBJAVLJENO: 8.11.2013
Rođenje djeteta je velika promjena u životu para. Dolaskom novorođenčeta, odnosi između žene i
muškarca nepovratno se mijenjaju i više nikada neće biti isti kao prije. Ako si damo vremena da se
oprostimo s ranijim odnosom i izbacimo očekivanja da će "sve biti po starom", spremnije možemo ući
u novi odnos koji je pred nama.
Dijete je, kada se rodi, u potpunosti ovisno o drugom ljudskom biću. Ono treba nekoga tko će o njemu
brinuti danonoćno. Većina budućih roditelja to zna, no razmišljanja o roditeljstvu i očekivanja koja
imaju, često se znatno razlikuju od stvarnosti. Jedno je razmišljati o brizi i odgovornosti za dijete, a
drugo je stvarno brinuti o djetetu, biti tu za njega, osjetiti ga, prepoznati njegove potrebe i zadovoljiti ih
i to dvadeset četiri sata na dan.
Iako je majka potrebna djetetu, jednako tako djetetu treba i otac. I otac bi trebao biti uključen u
život djeteta i već od rođenja kvalitetno se povezati s njim, dajući si dovoljno vremena da ga upozna.
Otac može na sebe preuzeti veliki dio brige oko djeteta. On može njegovati dijete, nositi ga,
uspavljivati, maziti, može se uključiti u gotovo sve aktivnosti te također pružati mu pažnju, ljubav i
zaštitu.
Povezanost oca i djeteta biti će drugačija nego djetetova povezanost s majkom. Ta različitost
daje bogatstvo i obogaćuje odnose u obitelji. Različitost znači da će otac neke stvari raditi drugačije
od majke, no to ne znači da ih neće raditi dobro. Kada očevi preuzmu dio odgovornosti o djetetu na
sebe (i kada majka prepusti svoj dio odgovornosti) moguće je da će se susresti sa stavom partnerice
da ipak ona "zna najbolje" i da će očekivati da i otac radi isto! To bi mogao biti izvor sukoba, no
podijeljena skrb o djetetu nosi puno više dobroga: partneri imaju više vremena za sebe, ali i svoj
odnos.
Međutim, istinski podijeljena skrb o djetetu danas nije tako česta. Otac može biti nesklon
preuzimanju dijela svakodnevne brige o djetetu ili kućanskim poslovima iz različitih razloga, a
podlogu takvog stava možemo tražiti i u povijesnom naslijeđu kulture u kojoj živimo. Ravnopravnost
žene i muškarca, iako danas vidljiva na papiru, u realnosti je još uvijek nedostižna.
Stoga neće biti rijetkost da majka preuzme na sebe cjelokupnu skrb i odgovornost o djetetu, a ne
samo za vrijeme dok otac radi i fizički nije prisutan "u kući". To će joj donijeti dodatni teret i
iscrpljenost. Ako se još dogodi da se radi o djetetu s izraženim potrebama, koje zahtjeva stalni
angažman odrasle osobe koja se o njemu brine, umor (i fizički i psihički) je još i jači!
Jednom kada dijete uđe u obitelj, lako je zanemariti odnos između partnera. Međutim, partnerstvo
žene i muškarca nije nešto što je samo po sebi razumljivo; ono se razvija i gradi svakim trenutkom
u danu. Partnerski odnos odgovornost je i muškarca i žene. Želja za njegovanjem i održavanjem
odnosa s obiju strana, prvi su korak prema bliskosti i intimnosti žene i muškarca nakon rođenja
djeteta.
Potrebe žene i muškarca u odnosu su drugačije. Svijest o tome pomaže nam da bolje razumijemo
naš odnos i razmotrimo svoja očekivanja. Ženama treba više emocionalnog kontakta dok je
muškarcima fizički kontakt izuzetno važan. Ta različitost ne bi trebala biti prepreka, iako većinom
nije lako razumjeti drugu stranu i uistinu prihvatiti različitosti.
Način odrastanja, prošla iskustva i odnosi oblikuju načine kako u odnose ulazimo danas. Način na koji
smo tijekom odrastanja naučili uspostavljati kontakt i biti u odnosu s drugima ponavljaju se i u
novostvorenim odnosima i obitelji koju sami stvaramo. On oblikuje očekivanja prema sebi, ali i
partneru kao i sliku o tome kakav odnos treba biti. Kako se slike od osobe do osobe sigurno razlikuju,
ne treba dodatno napominjati da mogu biti izvor nesklada i sukoba među partnerima. Opet, svjesnost
i spremnosti prihvaćanja različitosti pomaže nam u uspostavi kvalitetnog partnerstva.
Djeca uče promatrajući odrasle. Gledajući i osjećajući odnos majke i oca dijete uči o odnosima, o
sebi, o svojim roditeljima. Ono se uči zajedništvu, načinima pokazivanja ljubav, razgovoru, slušanju i
razumijevanju. Uči kako se odnositi prema drugima, ali i kako rješavati probleme kada se pojave.
Roditelji su odgovorni za atmosferu u obitelji, a njihov partnerski odnos važan je sastavni dio ozračja
u kojem djeca odrastaju. Važno je da i majka i otac vode računa i o svom partnerskom odnosu, da
ga njeguju i održavaju. Bivajući uz roditelje koji cijene i poštuju jedan drugog, dijete se uči
međusobnom poštovanju i uvažavanju.
Muškarac i žena tada dobivaju više vremena za sebe i mogućnost da se ponovo više posvete
jedno drugome. Kako dijete raste vremena za intimnost i bliskost je sve više. No važno je
napomenuti da je jedino iskrena želja partnera da se posvete jedno drugome "ispravan" motiv
izgradnje intimnosti i bliskosti. Odnos neće napredovati ako imamo doživljaj da se moramo posvetiti
partneru zato jer "to tako treba biti" ili netko drugi tako kaže.
Neki parovi osjećat će bliskost i povezanost cijelo vrijeme, dok će nekim parovima, nakon rođenja
djeteta, trebati određeno vrijeme da ju ponovo uspostave.
Prvi mjeseci nakon rođenja, većinom su posvećeni djetetu. Ono postaje središte zbivanja. Tako i
treba biti! Naći vremena za partnerstvo tada je prilično teško. No, to nikako ne znači da i ti prvi
mjeseci, kako i kasnije razdoblje, ne mogu biti ispunjeni bliskošću i međusobnom posvećenošću
partnera jedno drugome.
Podijelite s nama svoje iskustvo je li se i na koji način promijenio vaš odnos s partnerom
nakon što ste dobili dijete