MIROSLAV KRLEŽA

DNEVNIK
1914-17
DAVNI DANI I

ŠARAJ EVO, 1981

 Priredio za štampu:
Dr ANĐELKO MALINAR

Ekskluzivni izdavač djela

Miroslava Krleže
NIŠRO »OSLOBOĐENJE«

Realizovano u sa ra d n ji:
NIŠRO »OSLOBOĐENJE« - Sarajevo,
O O U R Izdavačka djelatnost i
IKRO »MLADOST« -
Zagreb kao suizdavač
 JUBILARNO IZDANJE U POVODU
85-GODIŠNJICE AUTOROVA ŽIVOTA
 O b ja š n je n ja i n a d o p u n e ispod crte sitn im slo v im a a o zn ačen i
z v je z d ic o m (*,**) p o tječu iz au torova pera, ostalo su in te rv en cije
p r ire đ iv a č a tek sta .
GODINA 1914
 Februar 1914
26. II 1914

H ebrejska pentalogija. »Saloma« kao prélude.

Flert s jednim prefinjenim Aleksandrijcem, tipičnim
predstavnikom helenskog aristokratskog duha (neka
vrsta grčkog Baudelairea). Sve što se govori na sceni o
religiji isprazno je brbljanje. Bili bi bolji vicevi nego
biblijski patos. Snobizam, to je moda vremena: konver-
zirati o novim bogovima. Saloma je erbtomanka, ali
ona to tjera na diskretan način. Saloma konverzira, ona
voli razgovorom osvajati. Zapravo duhovita, frivolna
mačka. Svakako pametnija od glasnih vojničkih glupa­
na koji zvekeću kavalerijskim sabljama i ostrugama,
dosađujući toj blaziranoj djevojci kao pravi provinci­
jalni kavalerijski oficiri.
Johanaan, veoma slabo nadarena glava provincijal­
noga klerika. Seljak, primitivac, koji nigdje nije bio i
ništa nije vidio ni čuo. Čovjek nepismen, koji je naučio
jednu jedinu knjigu napamet, od toga živi, uvjeren da
je pojeo svu pamet velikom žlicom. Njemu nije teško
podmetnuti nogu. Krist je fantom, a ribari primitivci.
Vole luk i sir i vino, janjetinu na ražnju s macesima,
grube šale. Pojma nemaju o čemu se radi.
Sve to sa glazbenim vihorom Sikstine. Sveti Otac
Papa predstavlja sintezu ovih književnih likova. Sve se
to prošetalo iz knjiga. Sve je to netko napisao. Opisali
onoga pjesnika koji je to napisao.

lm Zwielicht der Dämmerung

schweben wir dahin
und trinken des Meeres
blaue Melodien.
Angora Katze Du,
ein junger Tiger ich,
Salome,
ich liebe
und
ich hasse Dich!'

Na terasi ljetnikovca judejskoga tetrarke. Otvoreni

pogled na kobalt morske pučine. Magnolije, kamelije,
oleandri, lovorika. Sumrak. Saloma, naga kao božica,
zaogrnut a srebrnim velom, u razgovoru s mladim rims­
kim aristokratom. Konjanički oficir, dodijeljen na
službu judejskoga tetrarke, neka vrsta dvorjanika.
SALOMA: Ništa! Dosadni ste kao mokri psi! Sve što
um ijete to je da se nakostriješite kad aportirate pre­
pelicu. Niste li primijetili kako je svaki takav prepe-
ličar miles gloriosus?2 Stupa u taktu bubnja i trube...
Takvi ste u odnosu spram žena: poenteri! Htjela bih
jedam put već nekoga tko nije glup kao pas. Nešto
više, samo za jednu jedinu nijansu...
RIM LJANIN: Bojim se da je ovo vaše »nešto više« -
pusta retorika. Mislim da tu nema ničeg što bi bilo
- »nešto više«! Zemlja, psi, pasja ljubav, zdravlje.
Pas ili hipopotam! Čuo sam da se danas u Rimu veo­
ma cijeni hipopotamovo sjeme kao krema za ten!

1 U s u m r a k u su to n a n e s ta je m o le b d e ć i i p ij e m o p la v e n a p je v e
m ora. T i s i a n g o rsk a m ačka, a ja m la d i tigar, S alom a, j a te i lju b im i
m r z im !
1 h v a h sa v i v o jn ik ?
SALOMA: Ten je kod žene najm anje važna stvar! Važ­
ne su zvijezde.
RIMLJANIN: Promatrajući zvijezde, uvijek imam je­
dan te isti osjećaj, da padam k njima. Zvijezde su
ispod nas. Nebo je pod našim nogama. Zemlja je u
svakome pogledu iznad zvijezda. Ja stojim na zem­
lji. meni je to dovoljno.
SALOMA: Stajati na zemlji je dosadno. Ne znam, ali
više nem am živaca za tu vašu glupu zemlju.
Stiže grupa filozofa.
ATENJANIN: Lijepa fraza: sumrak je najintimniji pri­
jatelj ženske ljepote. Sumrak i najružniju ženu pret­
vara u zagonetnu lutku. Sumrak je genijalan slikar,
on gasi sve boje, to je najveći lažljivac na svijetu.
D R U G I ATENJANIN: Netko nam je rekao, kraljevno,
da ste odjedrili u nepovrat, a sad je vjetar pao, te za­
pravo nismo znali gdje ste. Na moru je potpuna tiši­
na.
SALOMA: Odjedrili smo pod magnolije na pasje ostr-
vo! Na otok ljubavi, zna se. Bilo je dosadno. Kaže se
da je život ljubav, u jednu riječ, učinili smo pod ma­
gnolijam a čitavu hrpu pasje ljubavi.
ATENJANIN: Život dobi ja svoj jedini dublji smisao u
umjetnosti. Umjetnost nema nikakve druge svrhe
nego da oduhovi život. Umjetnost oduhovljuje i lju­
bav. Za ljubav treba inspiracija kao i za pjesmu. Biti
velik um jetnik u ljubavi, to nije mala vještina. U
tom pogledu vi ste genijalna umjetnica, virtuoski-
nja, Visočanstvo, velikoga stila.
D R U G I ATENJANIN: Život živi od krvi, i osim umo­
rstva nem a nikakvog drugog smisla. Ribe. Velike i
male, pantere, jaguari, bogovi, pauci, škorpioni, m aj­
m uni i cezarska glupost. Želio bih da nađem nekoga
tko bi mogao da mi objasni »kako« se sve to može
oduhoviti? Život nije pjesma ni ljubav, nego slijepo
umorstvo!
SALOMA: Sve, što bih mogla da vam kažem, ne bi bilo
ništa m anje dosadno nego to što ste vi već rekli. Svi
mi glumimo. Ja glumim uzvišenu bludnicu, a vi
pjesnike, mislioce, umjetnike, generale. I to veoma
loše. Loše je kada general hoće da glumi pjesnika, a
 ne um ije ništa drugo nego da kolje! Stigla sam na
kraj puta. Jedino pametno u životu jeste: umrijeti.
Meni je, gospodo, dosadno živjeti, upravo, dosadno
mi je s vama, jer mi dosađujete kao kudravci, s koji­
ma čovjek ne umije nego da se igra... No, u redu.
Mislim da nema među vama ni jednoga koji se nije
m nom e poigrao. I to je dosadno. Jedno mi nije jas­
no: zašto glumite konverzaciju, kada ste doista nez­
grapni kao mokri psi, a ni jedan od vas ne misli dru­
go nego da me onjuši i lizne crvenim pasjim jezi­
kom ; zapravo, sve nas to ponizuje do četvoronožno-
sti.
RIM LJANIN: Malo logike: što biste vi, zapravo, htjeli,
kad poslije ljubavi nikad ne ćete ono što hoćete?
SALOM A: Muči me već davno jedna te ista misao, da
je »zem lja« zapravo pasji glupa kad hoće da oplodi
samu sebe. A to i čini. Izrasla je u mraku i siluje
samu sebe i njuška samu sebe, uvijek u jednom te
istom ritmu. Spava sa sobom i, što je najčudnije, ta
prokleta planeta nije još dosadila samoj sebi, te ne
znam šta je njoj to uvijek podjednako tako zanim­
ljivo da njuška oko svog vlastitog repa?
ATENJ ANIN: Ne mogu da slijedim te vaše smione mis­
li. Dopustite mi, Visočanstvo, da vam ozbiljno izja­
vim da vas ne razumijem.
SALOM A: Kako me ne razumijete? Stvar je neobično
jasna i logična. Rekla sam kako se zemlja obm anju­
je kad misli o sebi, s izvjesnim kratkovidnim dosto­
janstvom, da je neobično mudra, kada se njuška i
oplođuje. Zemlja samu sebe spolno muči, ona ljuba­
ka sama sa sobom, glupa je kao bilo koji poenter ili
hrt u pasjim svatovima, a kad se o tome laže tako da
se pišu knjige ili pjesme, onda je to doista djetinja­
sta fraza, sve to prozvati oduhovljivanjem, kao što
ste to malo prije riskirali da kažete. Još je najpamet­
nije biti pijani gladijator! Taj je uvjeren da je veo­
ma važan na cirkuskoj predstavi! On riskira svoju
glupu glavu za novac da bi mogao da jede luk i da
hrče sa pijanim djevojčurama! Plaćeni ubojica i,
uopće, mačke, zmije, škorpioni, lavovi, ljubav, sve je
to kaos. M oj kraljevski poočim, uzvišeni Tetrarka,
 hoće da zakolje moju m ajku da bi me mogao okru­
niti judejskom krunom. To moja uzvišena gospođa
m am a zove rodoskvrnućem. A to, što je ona blagoiz-
voljela da ubije svoga supruga, mog kraljevskog oca,
da bi se udala za Tetrarku, to ona zove ljubav! Utješ­
no je pri tome samo to što moja gospođa majka tvrdi
da moj kraljevski otac nije bio meni tata, nego da
mi je rođeni tata moj stric Tetrarka. Moj otac, pre­
ma tome, nije bio meni ocem, nego je moj otac Te­
trarka, dakle moj rođeni otac hoće da ubije svoju le­
gitimnu ženu, da bi se kao udovac oženio svojom
vlastitom kćerkom. Od svega, prema tome, najviše
bih voljela umrijeti.
ATENJANIN: Kad vas je ono neki dan, kraljevno, uje-
la riđovka, poblijedjeii ste. Strah pred smrću je ze­
m aljska pojava. Znači, zemlja se ne voli udaljiti od
sebe.
SALOMA: Sve ste vi to negdje pročitali! Vi kupujete
svoje misli i svoje misaone sisteme po dućanima po­
modne robe, mijenjajući svoja uvjerenja, kao mi,
inferiorne ženke, svoje toalete, takoreći sezonski. U
svemu tome nema mudrosti, ni misaonog stila, ni
ukusa. Rekla sam: meni se umire...
 Novembar 1914
3. X I 1914
FA N T A lSIE M USI CALE
Harfe zvijezda u svilenoj tmini,
svadbeni zvu k zvona sa lire Oriona.
Vodoskoci srebra u staklenoj tišini,
na livadi cvjetnoj Djevica Madona.
Pod njenom nogom svemir, vasiona
i luciferski kikoi đavolskog poltrona:
predigra Golgote, ukleta i bona.
Pod krstom na brdu plakati će Ona
nad krvavim truplom svog jedinog sina.
Tutanj groma, siva grmljavina.

IZ STIHA
Iz stiha riče zvijer i ždrijelo vulkana
grm i grm ljavinom Hefajstovog stana,
a često plače riječ nad pogrebom dana
kad svaka je slika kao goblen tkana.
Iz stiha bije bol i razgara se rana,
a stih se često grize, kao bijesno pseto.
Ludo i mrsko i gnjilo je sve to,
o, glupane, o, analfabeto!

4. X I 1914
NO VEM BARSKI D A N
Magle, magle, grobovi i magle,
i sve je samo groblje, sprovod, žalost.
U srcima lju d skim spava tiha radost
arija u tajni aristona.
To z v u k je sjajnog blagoslovljenog zvona
što odzvanja kad se javlja Ona,
u kolutu zvijezda, uz psalm e eona
kad blisne pogled gospe sa balkona.

5. X I 1914
NO KTU RNO
Legende, sjenke, mjesečina, basne,
gasi se svjetlost, paluca i gasne,
o, ka ko su tople m ajske noći kasne.
A k o rd i neba, barjak amaranta,
a m jesečine gong, smaragdna santa,
topi se i dimi, kao snijeg se tali.
Flam ing dana blista, pale se kristali,
sv je tiljk u jutra sunce na nebosklonu pali.
Beatrice mila, u svitanju Sikstine
dogor’jeva svijeća, izdiše i gine
u baršunu jutra, u sjaju tišine.

30. X I 1914
B IL A JE M JESEČINA
Bila j e mjesečina, snijeg i m i
išli sm o tih i i nesretni.
M onogram naših snova blistao je nama ,
ko blistav svjetionik. Vjetar. Tama.
Ja sam bio sam i ti si bila sama.
Bili sm o straža na m rtvačkoj straži,
na pogrebu jed n e tihe laži.
I tako sm o stigli na kra j drvoreda.
T v o j parfem od gnjilih, uvelih reze da...
Rosa u staklu staklenog pogleda.
Adieu, ma chère ,'je r tako živjeti se ne da.

Z b o g o m , d ra g a moja.
 D ecem bar 1914
5. X I I 1914

»Ruska ideja« (to jest ideja kako je tumači Dosto­

jevski) jeste sinteza svih evropskih teokratskih zamisli
i kombinacija. Dostojevski jeste zapadnjački idejni
sintetik svega što je Zapad bilo kada religiozno -
»mnogo teo, malo započeo«...
Kaže li Dostojevski »Mi« (iz čednosti, u pluralu),
on vjeruje da - »Oni«, to jest Rusi, kao apostoli na
Duhove, govore sve intelektualne jezike svijeta i da,
vladajući tom babilonskom poliglotijom, sučuvstvuju
sa m oralnim i intelektualnim interesima svih evropskih
naroda. Vrhunaravna ta solidarnost tipično je rusko,
svemirsko, vaseljensko, pravoslavno, carsko, bizantins­
ko svojstvo. Zamisao istočnoga grijeha Dostojevski je
prenio u oblast narodne ruske svijesti kao jedan od naj­
hitnijih elemenata ruskog nacionalnog osjećaja. Osje­
ćaj ruske narodnosti kod njega je sinonim za spoznaju
nacionalne grešnosti. Zato, jer su spoznali svoju ljuds­
ku manjevrijednost, Rusi (a to su kod Dostojevskoga
sve njegove ličnosti) skloni su samobičevanju, samo-
pljuvanju, samoponiženju. To (problematično) flage-
lantstvo glavnim je motivom njegove retorike, to jest
retorike njegovih heroja, koja traje u beskonačnost.
Samo tako se može nositi raspelo svog vlastitog nesavr-
šenstva, i samo tako se čovjek može čistiti (u trajnoj

2 Miroslav K R L E Ž A D N E V N IK
 autoan a litičk o j ispovijesti s epileptičkim katarzama),
da se u vječn o j borbi sa sam im sobom ponizuje.
(Aljoša, M iškin, R askoljnikov, M armeladov, Šonja,
Mića, S m e rd ja k o v itd.) Pravoslavlje Dostojevskoga je
rusko, a ru sko pravoslavlje je Azija.
K a k o s p ra m tih teza stoji ruska oficijelna crkva,
nije jasno, ali jo j ta rom ansijerska propaganda očito
nije nesim patična. Ovaj am algam n ajra zno vrsnijih teo­
rija n ije katolicizam ni protestantizam, to je neka vrsta
p ovam p ire n o g lutoranstva na jeziku, u prividnoj pobu­
ni protiv d ru štv en ih laži, a zapravo pretvorljivo arhi-
__m an d ritsk o p re n em ag an je oko otrcanih smicalica u pi­
ta n jim a m o ra la i evanđeoske ljubavi.
Po D ostojevskom e Rus je čovjek, Slavjanin,
svečovjek, i sve što taj »Svečovjek« govori, to hoće da
bude »sveljudsko«. To su bile teme jedne duhovite
kon verzacije (više konferanse slavnoga pisca) na dvors­
kom b alu sanktp ete rb u ršk o m koncem sedamdesetih go­
dina.
U d ru štv u duhovitih d am a i m ilovidnih gospođica,
kada je na dvorskom e balu u gospojinskom krugu go­
vorio o K ristu (kao da je taj simbol neka figura gardijs­
kog lieuten anta, koji tu na p arketim a igra vals, uz lirski
zveket svo jih salonskih ostruga), Dostojevski je samo
parafra zira o je d n u od svojih o m iljenih tem a iz svoga
» D n e v n ik a « . R uski Hristos jeste na svijetu zato da
bude a rtiljerist i da puca iz topova za oslobođenje bal­
kanskih Slavena i čitavog čovječanstva. To m u je poziv!
R uski H ristos šatro je po toj logici jako bin izam u liku
đavolskog Bonapartea.
O n o što je o deklam irao Dostojevski o slavenskoj
ženi u sv ojoj p uškinskoj besjedi, ono je model uzornog
s p o m en d an sk o g prigodničarstva. Trebalo bi (za antite­
zu) o ž e n a m a u francuskoj revoluciji napisali studiju i
usporediti ih sa tipom pasivne, lirske, sanjarske Tatja-
ne, k o ja (po svom e pjesniku) nije bila lijepa, ni naroči­
to ša rm a n tn a , ni naročito pam etna. To Tom aš G arrigue
M asaryk Evropi ne će um jeti objasniti. Slučevski, Stra­
hov, A n e n k o v , Pisarev, Solovjov, Čiž, Suvorin, Milju-
kov itd. napisali su o svem u tom e debele knjižurine, da
bi T. G. M. sve to mogao prepisali u isto takvu jednu
kn jižu rin u .
 Dostojevski je neka vrsta viteza, bogatira, Don
Quijotea, kome je umjetnost sredstvo, a nije cilj, i on
je poučan slučaj propagande u umjetnosti, dosljedno
sprovedene u djelo do krajnjih mogućnosti. Poslije špa­
njolske katoličke drame (Calderon), Dostojevski je oz­
biljan, opasan i prijeteći prim jer religiozne propagande
u književnosti. Sto su spram njega Tolstoj, Gončarov,
Turgenjev? Konzervativni umjetnici, od Dostojevskog
nerazm jerno invenciozniji i bogatiji, više skloni kom­
promisu, ali je on spram njih, kao kaluder, fanatik -
idejno mnogo jednostavniji. Dostojevski je više saliven
od jedne te iste mase, upravo discipline, on je inspiri­
ran jednom veoma uzanom fiksnom idejom: bezuslov-
nom pobjedom carističkog evanđelja po čitavome svije­
tu, topovima, politikom i knjigama.
Miller: Sudbina Dostojevskome (kao epileptiku)
bila je maćeha. A i život mu nije bio sklon. Ali upravo
te nedaće odgojile su ga za njegovu misiju, do koje se
je čovjek mogao probiti samo putem patnje i stradanja.
Dostojevski je »ponio u grob veliku tajnu«, a to je jed­
na od onih legendi koje su htjele da ga romantično
heroiziraju, čini se, bez ikakve podloge. Koju »tajnu«?
Da je ubio čovjeka? Da je bio razvratnik? (Smiješno.)
Obasjavajući bengalski biografiju ovoga pisca, svi
apologeti od Strahova do T. G. Masaryka slikaju taj ži­
vot a la Benczur ili Piloty, paletom neobično banalnom:
djetinjstvo u Božedomki, u moskovskoj bolnici, gdje
mu je otac felčer, Troicka Lavra, Kremlj, Moskva ma-
ćuška, Vasilije Blaženi, svjetlomrcanje kandila pred
mračnim i zloslutnoblistavim ikonostasima, ono što se
T. G. M.-u pričinja Mongolijom, Azijom, svijetom za
sebe, a što je isto tako stupidno u bilo kojoj latinskoj
crkvi u Zlatnom Pragu ili u bilo kome gradu zapadne
Evrope. Zašto sveti Franjo Asiški ne bi bio Mongolija,
a Miškin to jeste? Zar Vatikan nije neka vrsta Tibeta?
Zašto bi Dickensove figure bile tipične za »Zapad«, a
»Bijedni ljudi« za »Istok«, kada su takvi bijedni ljudi
tipičan produkt proletarijata i velegrada na »Zapadu« i
na »Istoku« podjednako? Volio je Puškina, kažu, ali
još više od Puškina djelovao je na njega Schiller: »Raz­
bojnici«, »Don Carlos«. Bio je mlad oficir, praporščik,
lum povao je kod Lercha, po o tm je n im fash ionable1
san k tp e te rb u rš k im restoranim a, igrao je biljar, zalutao
u krug N ek raso va i Bjelinskoga, ostao fasciniran super­
lativima, zaglavio sa petraševcima i našao se na katorgi.
M ladić na izletu u socijalizam, u revoluciju, u zavjere,
p om ilovan pod vješalima, robijaš u sibirskim rudnici­
m a i (po vlastitom e p rizn a n ju ) F om a Fomič u Semipa-
latinsku, s p re m a se na svoj poziv proro ka godinama. To
je caristička platform a izvan dobra i zla bilo kakvog
vrem ena, a naročito pak ruskog apsolutističkog perioda
izm eđu 1850 i 1880. Krećeš se ruskim aristokratskim
svijetom sa b a r ja k o m takvih oficijelnih ideja, eksteri­
to rijalan si za sve buduće zavjere, za sve moguće polici­
je i političke sm rtne osude, je r ne misliš svojom gla­
vom, j e r ne misliš ono što misliš, nego misliš ono što
drugi m isle da je u redu da se tako misli. Povukao si se
u v r h u n a r a v n u neutralnost koja jeste sam aritanska, a
opet n ije politički sum njiva, a osim toga je slavna i
društven o v eom a ugledna, »salonfähig«,2 jer se poduda­
ra sa d rž a v n im i crkvenim program om čitavoga C arst­
va. N jego v očaj za vrijem e katorge i m oralnoga sloma
u Sibiru nije nikakav neobičan fenomen nekog naroči­
tog oča ja ; on se vrlo brzo snašao, i kada godine 1856
piše M a jk o v u o »sveruskoj Ijubavi« kao o panaceji, os­
lobođen je već svake o b m ane takozvanog »liberalnog
frazerstva«.
L upati po liberalnom frazerstvu sa desnice, sa reli­
giozne carističke desnice, značilo je šezdesetih i sedam ­
desetih godina osigurati se od svakog rizika. »Gospod s
vama, a ru b a lj nam a!« U tom pogledu odnio ga je neča­
stivi m n ogo desni je od Gogolja. Da je Bjelinski doživio
ovu katarzu Dostojevskoga, bio bi (po svoj prilici) sišao
s u m a od gađenja. Sve to varira se u djelu Dostojevsko­
ga u o dno su sp ra m svih n apredn ih misli, a naročito pak
spram turgenjevsk og nihilizma. Put do »Bjesova« bio
je već dav no otvoren kao njegova ortodoksna reakcija
na bilo k akav liberalizam. Kod Dostojevskoga sve, što
je intelek tu aln o (ničeovski) riskantno, govore som nam -

1 p o m o d n im
! » p o d e sn a za sa lo n « .
buli, a Bjelinski (»Im ate li p o jm a što ste napisali?«,
1846) osjetio je, to jest, još bolje, nanjušio je u n jem u
opasnog n e p rija te lja već godinu kasnije (1847). Dosto-
jevski našao se po proročanstvu Bjelinskoga na v rh u n ­
cu svoje slave točno tam o gdje mu je ovaj bio prore­
kao. O k ru ž e n m asom m račnjaka, upropastivši svoj ta-
lenat sm ion og analitika, postao je apologetom jedino-
spasavajućeg pravoslavlja.
D o b ro lju b o v , Tkačev (A. Nikitin), M ihajlovski
nisu baš pokazali mnogo invencije kod ocjene njegova
opusa. Estetski ga do danas nije prikazao još nitko de­
taljno. Da su m u ličnosti galerija negativnih, bolesnih,
izn ak a žen ih likova, da su svi njegovi heroji lude, da se
kao ro m a n s ije r bavi duševnim bolestima više nego be­
letristikom , da su m u knjige m enažerija bjesom učnika,
to je bila sv ak od nevna m uzika pod njegovim literar­
nim balko nom . O sjećajući da nije rekao sve, upravo
svijestan d a nije rekao još ništa, on je u strajno i posto­
jan o i sve više i sve divlje pisao i pisao, i pišući tako
u m ro u šezdesetoj godini svoga života.
Kao prélu de velikom oratoriju, G ogolja sm atraju
uvertirom d jelu Dostojevskoga, koje se pojavilo iz Go-
goljeva »Š in je la « kao čudo na čarobnjačkoj seansi.
MTadost pod vješalim a, robija i progonstvo, fomafo-
m ičevština kod nekih prostaka u sibirskim palankam a,
velika k a rije ra ro m an sijera koji zarađuje mnogo, i, pi­
šući ro m a n e da bi mogao da živi, stradava sve do svog
vlastitog predvečerja, kao pisac koji se d nevno bori za
svoju a firm a ciju , to je historija ovoga čovjeka, koga ni­
sam za p rav o n ikad a dočitao jer mi je tra jn o i p o djed­
nako dosadan. I sada više volim Baudelairea i Gautiera,
Berlioza i R ossinija i G o ld o n ija nego »K aram azove« ili
bilo što slično. (Ni Dickensa nisam mogao svariti n ika­
ko, a i »P ikvikovce« sam čitao pune tri godine).*
Šta će T. G. M. s ovom tem om ? Ne snalazim se u
ovoj p ed anteriji. To su arhipelazi potpuno nepoznatih
p ojav a i p o jm o v a: tu ploviti nije tako jednostavno. D a­
nas, k ad a se toliko piše o »slavenskoj duši«, gdje je ta

* Z a p isi u z d je lo S lu čev sk o g . T eodor M ih a jlo v ič D o sto jev sk i

(g o d in e 1892) i T. G M asaryka R u sslan d und Europa (g o d in e 1913)
»duša«? Hercen o hiljaduosamstočetrdesetiosmoj -
da! K ropotkin: »Osvojenje hljeba« - da! Bezuvjetno!
Kulakovski o Ilirizmu: osim dokumenata o Gaju neza­
nimljivo. Nadson i Domjanić: Wahlverwandschaften.1

1 S ro d n o st po izboru.
GODINA 1915
 Februar 1915
4. Il 1915

Postoji magija ljepote i tko vjeruje u nju pokloni­

kom je ezoterične sekte koja je izumila svoje tajno,
vlastito zagonetno pismo, svoj govor i svoje hijeroglife.
Dovoljno je da se netko kažiprstom takne jednog jedi­
nog zvuka Debussyjeve mjesečine ili da netko uglje­
nom povuče sjenku na hartiji, da se tim mističnim zna­
kovima ostavi trag ovdje, kako smo bili tu, kao znamen
onima koji dolaze. Hoće li daleka pokoljenja umjeti či­
tati naše zagonetne lirske znakove kojima markiramo
ljudski put kroz ove pomrčine? Ne govori ni jedan um ­
jetnik samo spolja, nego i iznutra. Iz sebe. Iz svog mra­
ka. Iz svoje svjetlosti.
Vjerovati u ljepotu linije ženske noge koja se da­
nas suvrem enom darežljivošću dama razotkriva do be­
dra, u zagonetnome sjaju crne svilene čarape, to je Fé­
licien Rops nam ro nama da nas crne ženske čarape šar-
miraju intenzitetom njegovih vlastitih zapažanja. Ve­
ličina um jetnika i jeste u tome što on, opažajući, širi za
nas naše horizonte, otvara nam oči od strave, čuđenja^
ili zanosa.
Riječ svemir fascinantna je za uho koje je toliko
fina, eterična posuda, da u njem u odzvanja ova tajanst­
vena riječ čitavim nizom nejasnih slika. U ustima jed-
noga profesora matematike i fizike, profesora Janeza
Benigara na primjer, to je nešto: »Gdi su farbe zraka-
ste, a zrake farbaste...« Masna ova smjesa od zgužvanih
pantalona, cvička, šljivovice, bagoša, izgrizenih virđini-
ja i riđe kosmate spodobe u prljavoj košulji ne može da
osjeti tajanstva riječi svemir.

A n e m o n a : zeleno, smaragd, tajanstveni utopljenič-

ki prsten. P o sljednji uzdah u pastelnoprozirnim tkan i­
n am a vode. Iznad trupla crvena pruga zlatne ribe. Tiho.
Bez riječi. N a dnu. E o n 1 zvuči grim izno: požar u n e­
s h v atljivo d alek im tm inam a. Opasna riječ, vuče k sebi
u s p iralam a u d ub ok i vrtlog bezdna.

Život je opasna igra. Za analizu jedn e pjesme,

kako n astaje ovaj do m ino od retorike? Snivao sam da
prolazim koridorom , b esk rajno dugim, škurim , a na
dn u p la m e n žute petrolejke. Baršun naslonjača, sagovi,
koraci tihi, a u d n u koridora, u jedno m e naslonjaču od
grim izn e presvlake, gospođa A. Pristupio sam ovoj
dam i i bio sam logičan: VNe mislite li vi, gospođo, m o­
lim vas, d a je život v eom a opasna igra? Može se dogo­
diti da se tu u nam a, u meni, trgnu neki elem enti koji
se m ogu p o k re n u ti po zako nu mnogo d ub ljih inercija
nego što su ove vaše ili m o je bijedne konvencije koje
od nas čine lutke u p a n talo n a m a ili u su k n ji? To samo
tako izgleda n a ovim našim balovim a da smo u oklopu
plastrona, m idera, frakova ili m ondura. Može se dogo­
diti da z v je r k a u nam a, naćulivši uši nad zovom prašu­
me, o d je d n o m slijepo, takoreći četvoronožno rikne i da
se sve ovo strovali u je d n o j jedinoj sekundi u kaos.
Onda, nad kaosom, sve vaše suze bit će post hoc.«2 Bit
će kasno
P o re d a jm o elem ente ovih zvukovnih asocijacija
jedn og razgovora u snu: jasno, strasno, kasno. Igra. Ti­
gra. P o re d a jm o ih posve b an aln o po običnom domino-
-principu: a, b, b, a.

' V je č n o st
1 n a k n a d n e .«
 Svitanje blago, proljetno, jasno,
život je mračna opasna igra,
vihora urlik, bijesna rika tigra,
opojna ljubav, umiranje strasno.

Tu shema a, b, b, a postaje dosadnom i pjesnik

obično zapne ne imajući pojma šta će, jadan, dalje.

U ovoj igri bit će jednog dana kasno

plakati nad odrom davno mrtve zgode.
Jer život je krilat san. Javi se i ode.
Trn uvelog cvijetka što nas u snu bode.

5. II 1915

NO KTU RNO

Urlanje nokturna, vjetra, noćne strave,

vihor plače mrakom, tonu zvijezde plave.
Za orionskim zviježđem Plejade sitne laju,
ko psetance kad laje za kočijom starom,
a Velika su Kola trula diližansa.
U jednom trenutku zvjezdanoga transa
nad ovim starim nebeskim ormarom
kikoće m ajm un u m ajm unskom Raju.

Ja ne znam da li živi ljudi znaju

do čega se danas rasplinulo sve:
m jesec i nebo, oblaci i zvijezde?
Palikuće noćas nad planetom jezde
i pale sve što stigne: sudbine i ljude,
a sve se ljudsko svelo na stakleni pogled,
na suzu u oku pjesni ka i lude.
 11. 11 1915

Opisati jednog sušičavca koji se pretvara u životi­

nju. Svijestan toga da je osuđen na smrt, on se kreće
svijetom kao lavina. Počeo je tihom, prigušenom liri­
kom kao nevina melankolična pahuljica snježna, leptir
nad planinom. Od tog nevinog titranja lirskog on je sti­
gao među ljude sa hladnim daškom planinske mećave i,
dodirnuvši materi ju, zakotrljao se niz moralne strmine
kao usov koji ore preko planina čitave prašume, da bi
uz grm ljavinu razorio malene pospane gradove u dolini
i jednu čitavu civilizaciju.
Mogao bi početi takav tuberkulotik kao korektor u
jednom svinjskom poduzeću, kao što je obzoraština na
primjer. U takvoj kloaki, gdje je jedan L.a) genije, ta­
kav luckasti mulac piše liriku, dosadnu, pomodnu. On
korigira, promatra ljude i grize ga neko neizrecivo
mračno svojstvo izopćenih ljudi. Grbavaca i sušičava-
ca. On mrzi ljude. Nesretno je zaljubljen. Ostavila ga
je djevojka. Nije imala nikakva razumijevanja za nje­
govu poeziju. Bila je gluha za njegove ljepote. Takav
povrijeđeni brodolomac može da postane po svoju oko­
linu koban.
Da je Nietzsche bio tako naivan kao Dostojevski,
da je mogao da bude tako barbarski nevin da piše bele­
tristiku, da je, dakle, mogao da postane zabavnim ro-
m ansijerom, on bi zacijelo bio napisao stvari u svako­
me slučaju artistički i moralno nerazmjerno zanimlji­
vije od Dostojevskoga. Stvari, naime, više na svome
mjestu, po zahtjevu sutrašnjice. Naime, više od onog
stupnja moralno-intelektualnog na kome stoji Dosto­
jevski. A što bi to bilo ili biti moglo? Da je Zaratustra
džentlmen, u sakou engleske mode, da pije apsint po
kavanama oko Rond Pointa, ne bi bio mnogo duhoviti-
ji od Wildea. Poznate figure Dostojevskoga (Ivan,
Aljoša, Smerdjakov, knez Miškin) kao porte-parolei fi­
lozofije Dostojevskoga nijesu drugo nego voštani sim­

a) V la d im ir L unaček.
boli koji izgovaraju masu esejističkog teksta, u posve
drugom smislu nego Zaratustra, a opet na isti način.

Što je Zaratustra? Kako bi Zaratustra izgledao na

sceni? Mnogo pametnije od Bocklina, nikakve sumnje
nema, ne bi... Zaratustra traži muziku. Kakvu? Gau-
tier-Verdi? Dostojevski muzički izražen? Zamislite kad
bi Dostojevskoga instrumentirao Bizet? Šta je učinio
od Prospera Merimeea? A Massenet od »Fausta«?

Tko je važniji:, um jetnik ili mislilac? Mislioci su

Kolumbi. Artisti se iskrcavaju na novootkrivenim arhi­
pelazima kada su već opasne plovidbe završene. Ko­
lumbo je mislilac i pjesnik. Sa Kolumbom plovi masa
probisvijeta: ogavne bande književnika, filozofa, muzi-
kanata, vojnika. Kolumbo je sam. Stoji na pramcu,
zuri nepomično u jednome pravcu: u Alfu u Kolima
Malim. On vjeruje u nešto, o čemu su mogli sanjati
samo pjesnici. Ta kolumbovska vjera u ostvarenje pjes­
ničkog sna je osnovni movens pustolovine kojoj dra­
matski prijeti negativna filozofska misao o neostvarlji-
vosti snova.

Šta je muzika? Muzika je lirska paučina između

srca i mozga. Njene zvučne niti, to je tkivo nečega što
je između nas i naše pameti i naših crijeva negdje nesh­
vatljivo duboko u nama, oko nas, nad nama, nad zvi­
jezdama, koprena u oku, slutnja u primozgu.

¡2. II ¡915

Svijet je surov, ljudi isto tako. Svi su pod svojim

krovom podjednako sebeljubivi. Crkva tu nije postigla
gotovo ništa. Nije uspjela da ukroti u čovjeku životi­
nju. Osim toga: u ovome rasapu svih vrijednosti kada
živimo još na početku rasula i kada se ne može dogle­
dan vrijeme preocjenjivanja naših krivih (ljudskih)
»vrijednosti«, danas, u ovim obezglavljenim prilikama,
imati d o v o ljn o treznoce vlastitog rasuđivanja opasnije
je nego ikada. Razm išljati o stvarim a danas je mnogo
opasnije nego »van se nagnuti«. E pericoloso sporgersi
Klica je svih tih zbrka u tome što je život, čini se
po svem u, »život« naim e »kao takav«, uopće isključivo
i sam o bezglava borba, i što oni pojedinci koji nijesu
sposobni da u borbi učestvuju jer ih ona boli, što su
takvi slabići a priori osuđeni na nestanak. Ovakvi ma-
n jev rije d n i, za borbu nesposobni pojedinci nijesu pre­
m a to m e živ o tin je i p re m a tom e oni nezdravo razm iš­
ljaju o z d ra v im stvarima. To su sanjari. Pjesnici bez ta­
lenta.

P ro m a tra o sam danas u niši kavanske garniture u

N a ro d n o j k avani je d n u gospođu. Jednu ženu. Jednu
udatu ženu. Bila je blijeda kao posm rtna krinka, kao
heretik poslije torture. O n a se rastaje od svoga supruga
gn jav atora. I ta n jih o v a b račna gnjavaža traje čitave
noći. I m a j u lju di v re m e n a za razm atran je svojih sitnih
briga. O n, dakako, nije mobiliziran. On je civil. Dok se
furiozno gine oko nas, tu se čitave noći raspreda jedn a
d o sadn a novela iz kruga i po m otivim a Przybyszew-
ski - Strindberg. Slaba literatura u životu. Ljudi od pa­
pira. Tu se cijede prave ljudske suze, a ne d jelu ju pre­
ko ram pe. Loši glumci.

K roz naš kolodvor prolaze d an ju i noću transporti.

Tisuće i tisuće nevino osuđenih otputovale su u smrt.
D n e v n o stižu puni vlakovi ranjenika, bez nogu i bez
ruku, i svi tu sta n u ju s nam a, u ovome m alom gradu, tu
jau ču čitave noći po bolnicam a pokraj nas, i tu u m iru s
nam a, i tu ih pokapaju, prolaze sprovodi kroz ovaj grad
u b e s k ra jn im povorkam a, prolaze ovi glupi sprovodi
ovim glu pim ulicam a bez k ra ja i konca, a po ovim glu­
pim k a v a n a m a sjede glupani zaokupljeni svojim blesa­
vim seb e lju b iv im p itan jim a svojih blesavih ljubavnih
trokuta. L irika se piše o tim glupim ljubavim a, koje
plaču sa g ita ra m a pod balkon im a gdje se liubav izraža­
va na posve naivan način prepisivanja starinskih kon-
conijera.
 Motiv za noveletu

Položila djevojka maturu i putuje u veliki grad na

studij iz jedne male provincijalne palanke. Ostavlja u
malom provincijalnom gradu svoju sjenku, jednog lirs­
kog trabanta, jednog kotarskog pristava ili sudskog
adjunkta, ukoliko kotarski pristavi uopće mogu biti
lirske sjenke. Tip najobičniji koji u djevojci peca do­
bru partiju. Njegovi tanki plavi brčići vonjaju po mo­
krom duhanu, slabokrvne, beskrvne, suhe usnice, oči
upaljene od kroničnog konjunktivitisa. Oči toga Ge-
richtsadjunkta boje rubina, pogled prozirno staklen,
pogled kunića. Djevojka je jedinica bogatog apotekara,
a G erichtsadjunkt peca Sremicu, miraždžiku. Djevojka
ide da studira farmaciju, kako bi naslijedila tatinu apo­
teku i kako bi mogla da vodi taj, već u trećoj generaciji
unosni obiteljski posao. »Sve će tako ostati u famili­
ji...«
Gospodin doktor Gerichtsadjunkt je njen nevini
flert sa malih silvestarskih i karnevalskih zabava. U
predvečerje njenog odlaska šetaju obalom rijeke. Pred­
večerje kao takvo u noveli. Banalno beletrističko pred­
večerje. Prši snijeg. Sumrak. Djevojčica je tužna. Putu­
je u veliki grad, daleko od roditeljskog doma, ovdje je
sve idila, ona ne voli ovog svog adjunkta, ali se privikla
na dosadnog pratioca kao na psa. Gerichtsadjunkt uzi­
ma njen m uf i miriše taj muf, a u oku pojavila mu se
suza. Lirska scena. Gospodin doktor Gerichtsadjunkt
glumi kao da plače. Osjećajući: sve je gotovo. Njegova
lirska žica pokrenula se nad pomišlju da mu apoteka
putuje na tri godine u veliki grad i da mu djevojka ne
će ostati vjerna. Promatra njen muf kao relikviju. Dje­
vojka se sagnuta i pomilovala svoga Gerichtsadjunkta
po kosi, tako da se njena ruka dotakla njegova zatiljka.
Pod prstima osjećaj hladne kose. Gerichtsadjunkt je
privine i poljubi. Takozvani prvi poljubac. U tome tre­
nutku prolazi jedna poznata gospođa, supruga advokata
V. Skandal u malome gradu. Glasina: jeste li čuli, apo-
tekarova ljubaka javno sa pristavima. Glasina pretvara
se u malome gradu u elemenat, djevojka je kompromi­
tirana. Djevojka je otputovala. Studira. Polaže ispite,
tri su godine prošle i minule. Ništa se više nije nikada
dogodilo. G e ric h ts a d ju n k t se oženio, a d jev ojk e više
nitko n ik a d a nije poljubio. Sjedi u apoteci, tata je
um ro, bogata je, i razm išlja kako je onoga dana nebo
bilo sivo. t ule su se čavke. O no je bilo u životu sve. Svi
njeni prosci su prasci. O n a je neka vrsta Penelope. Ne
da se.

13. II 1915, tri sata poslije podne

A lfonso V.a) M nogo novaca. Apoteka u Koprivnici.
Karlovac, M àhrisch-W eisskirchen, kavalerija, kavale-
rijski oficir, Berlin, snobizam, knjige, japanske sam u­
rajske sablje, kitajski paravani, porculan, Kongo, Afri­
ka, put oko svijeta propao 1914, Knut H am sun , Ra­
b in d ra n a th Tagore. Bel-esprit - malgré lui.1 Veli: »Ja
sam stvorio je d n u pjesm u o Ham letu.« » G d je m u je«,
pitam. Kaže: »Ostavio ju je u N jem ačkoj. Sprem a se na
režiju. R ežirat će H ofm an nsth ala, Shakespearea. Ra-
b in d ra n a th a Tagorea. To su asovi. M anje od toga nika­
ko.«
A ja sam hirovit kao prim ad o n a i mislim: „Takvi
su pjesnici! Neznalice i vjetrogonje, ako im tata nije
n a m ro apoteke. Pjesnici su vjetar u granju, na vodi, na
livadam a, n a šum skim proplancima, u Ijubavim a i u
kavan am a. L ahor sa visokih planina.”

M otiv za jednu melankoličnu novelu

D a m a u bijeloj batistnoj bluzi. Polušvabica. Agra-

m erka, P o h rvać en a u drugom koljenu. G rađanka. O t­
m jena. Ne sasvim otm jena. Vulgarna po prirodi. P ropa­
la. Bez novaca, raspuštenica sa slabom apanažom , glad­

' L jep o ta n d u h a - protiv v lastite vol je

a) A lfo n s V erli.
na ljubavi. Toga nije svijesna. Priglupa. Zaljubila se u
pjesnika, u drugorazrednoga pjesnika, u civilu advoka­
ta, rezervnoga Fähnricha. Kako je kod nas u posljednje
vrijeme moda da naši pjesnici za dame svoga srca pje­
vaju njemački, kako je to »nobl«, to je i gospodin dok­
tor Fähnrich propjevao njemački da bi umilostivio svo­
ju milostivu gospođu. Otprilike ovako:

Sie gingen die im m er gefährlichsten Wege

und waren beide so blass.
Sie gingen die im m er gefährlichsten Wege...1

Bilo je lijepo. U svojoj batistnoj bluzi svirala je

dama gitaru: tri rifa mola, ljupček moj dragi, oj, jesens­
ke duge noći, a onda su gospodina doktora jednoga
dana obukli u kostrijet pričuvnoga zastavnika, otputo­
vao je na D njestar i đavo ga je odnio. Raznijela ga gra­
nata. Od čitavoga romana ostala je jedna jedina foto­
grafija, gitara na zidu sa zelenom svilenom vrpcom i
uspomena na pjesnika u njegovim stihovima. A dama
u bijeloj batistnoj bluzi, u onoj istoj u kojoj je stupala
sa mrtvim zastavnikom »die immer gefährlichsten
Wege«, flertuje danas s jednim mladim kavalerijskim
ritmajstorom iz Beča. »Oj, ljupček moj dragi...«
Čitaju zajedno njemačke stihove mrtvog pjesnika,
koje blagodatna dama čuva u jednoj baršunastoj kutiji.

Stille ist in m ir am sonnigen Mittag.

Weisse Taubenschaaren flattern in meiner Seele.
M eine Gedanken sind silbern und helle,
Ja, es ist die Liebe am sonnigen Mittag . 2

1 Iš li su u v ije k n a jo p a s n ijim p u to v im a
i b i!i su o b o je ia k o b lije d i.
Iš li su u v ije k n a jo p a s n ijim p u to v im a ...

1 U m e n i vla d a tišin a u su n č a n o po d n e.
B ije la ja ta g o lu b o v a le p r ša ju u m o j o j duši.
M o je su m is li s r e b r n e i sv ije tle .
D a. to j e I i u b a v u su n č a n o p o d n e.

3 Miroslav K R L t Z A D N E V N IK
 Pjesnik je jedamput za svoju Dulcineju, na rande-
vuu u crkvi, napisao i ovu pjesmu:

U nama klija, buja, raste radost sveta, primarna i

čista.
Neponjatna ko zvijezda, nedohvatna ko svjetlac
kada sine.

M ramorni sveci u lađi punoj crkvene tišine

za viđaj u nam ljubav što pjana čistog zanosa nam
blista.

O, gospo moja, u ovoj mračnoj crkvi, u kandila

sjaju,
kunem ti se da ću, dok trenuci traju
mog života, biti tvojim poklonikom vjernim
i služiti ti pasji, srcem zahvalnim i smjernim.

Mrtav pjesnik pjevao je o lastavicama s njenog žu­

tog kineskog paravana, a tko bi imao davolsko oko da
vidi kako su se preko tih lastavica prevjesile ritmaj-
storske pantalone, mogao bi napisati gorku priču o ne-
postojanosti ženskog srca. Noći oko tog kineskog svile­
nog žutog paravana bite su sa mrtvim zastavnikom ve­
sele. Frivolne. Mnogo frivolnije te su noći danas s rit-
majstorom: Sie gingen die immer gefährlichsten
Wege...

Za naših dugih noćnih bdjenja i vizita

na usni okus čaja i okus biskvita,
uz stihove dubrovačkog kneza
upijamo štimung starih bakroreza.

U svjetlosti sivoj sivog svitanja i dana

cvrkut se čuje sa žutog paravana.
O, bozi, čujte pjesmu pjanoga peana...

Stvari su se razvijale žalosno. I ritmajstor otputo­

vao je na Dnjestar, i njega je raznijela granata. Dama
u batistnoj bluzi pala je u tešku melankoliju.
 Sjedi kod kuće i u sjeni svog svilenog paravana čita
kanconijer mrtvog zastavnika u svome spomenaru,
pjesme pisane njegovom rukom. Čita pjesme svoga
mrtvog ljubavnika i umire od tuge za pokojnim ritma j-
storom.

Jednog kišnog dana ja, draga, ću umrijeti

ko zgaženo pseto u lokvi tople krvi.
A vrijeme, što ljude i uspomene mrvi,
posjetit će te, gospo, u predvečerja sjeti.

U kopreni mraka, blijeda će ti ruka

m ilovati toplinu naših relikvija.
U srcu otrov, na usni žalost ti ja.
Kanonade odzvuk,
to zem lja bubnja o daske mog sanduka.

A naša srca, pogledi i geste,

ruže u vazi, lijepe riječi, jao -
sve to je udes koban rastrgao.
Sumrak. Tišina. Glasovi sa ceste.

To se simultano podudara sa prezentom, dok ona li­

sta kanconijerom. Glasovi prolaznika s ulice. Ona
plače. Instrumentacija ovih stihova ne povezuje se u
bolu sa smrću zastavnika, nego ritmajstora. 1 poslije
smrti nabija rogove zastavniku s ritmajstorom. Vara ga
posthum no s njegovim vlastitim pjesmama. O, bože,
kako je žalostan ovaj zimski nokturno.

Bdijemo. Z im ski nokturno. A vani

nad maglenim poljem tiho se dani.
Na zelenom plišu, dva leša blijeda,
boja tvoje kose, zlatna boja meda.

Na krovu harfe. Žice telefona.

M elodija tiha pogrebnih zvona.
D vije voštane lutke. Tišina. Sami
ne znam o što je. A u polutami
miriše ambra: zlatne kose prami.
 A ja vas gledam. Pobožno i kao
slikar kad slika ikonu Mado ne.
U tom e trenutku nisam n i dobar n i zao,
a harfe žica posm rtno zvone.

To što je tu bila shema, sasvim banalna, jednoga

skribenta i diletanta, sada postaje izvorom iskrenog
bola za drugim ljubavnikom, koji je, kao i njegov pret­
hodnik, pao na slavnome polju časti, ne u kavalkađi,
nego u blatu.

14. II 1915, na dan sv. Valentina

Živimo u malom gradu. Zvona, mentalitet, hori­
zonti: provincija. A oko nas otvoreni prostori. Velike
rijeke, veliki gradovi, velika mora. Treba se ukrcati. Ot­
ploviti. Šta rade ovdje ovi banskosavjetnički ljudi od
svojih banskosavjetničkih gospođa? Sve ove dame, sve
ove banske savjetnice i sve one gospođe banskih prista­
va i banskih perovođa obične su kokoške. Njihovi ban­
ski pijetlovi maltretiraju ih kujnom i dosadnom bans-
kosavjetničkom djecom, koja se zovu naša draga
»dječica«: kronične angine, zubobolje, ospice, kašalj,
proljevi, palačinke, ručkovi i večere... Zečevi na lovač­
ku... Gospoda supruzi banski savjetnici su, razumije se,
lovci... I gospoda banski perovođe su isto tako lovci.
Gulaš u Svetom Križu Začretju kod prepošta na farofu
i tri fazana Presvetlom... U srijedu, poslije podne, iz­
među pet i sedam na pivu u restauraciji kod Južnog ko­
lodvora lovački dogovor banskih savjetnika i banskih
perovođa. »Barun Trenk«, »Vesela udovica«, Irma Po-
lakica, Arnošt Grund, Feldmarschalleutnant Rade
Grba, alias Raymond von Gerba, kao najviši pojam
carske i kraljevske karijere u carskoj i kraljevskoj gar­
nizoni kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog
trojednog i glavnog grada. Problemi: sedmi ili šesti či-
novni razred, avanzirati, pod svaku cijenu avanzirati.
Izlet u Krapinske Toplice ili u Romerbad, u Tiiffl, u
Rohitsch-Sauerbrunn. Ljeto u Crikvenici. Komarči,
muhe, dječji proljevi. Loža prvi kat desno, abonman.
Poslije »Walzertrauma« ajnšpener kod »Jagerhorna«.1
Silvestrovo kod tete Paule, banske savjetnice. Vizita
kod generalice u G ornjem gradu. Imali smo peh: gene­
ralica ima danas veliki veš. Taj kod Presvijetlog. Djeca
u školi: odlikaši. Dobro je. Djeca dobro uče, sve u redu.
Stariji dečko studira pravo, dobio je stipendiju za Peš­
tu. Sin tete Adele je u Innsbrucku. Bit će sekundarijus
kod Milosrdnih sestara. Kolači, imendani, torte, sretna
Nova godina! Stan od tri sobe s erkerom u jednoj od
donjogradskih ulica (trideset i jedan forint mjesečno).
Nobl. Makart-špajscimer. Čitava ta kutija igračaka, ti
kokošji mozgovi u ovom vihoru danas. Ne shvaćaju da
im je to Strich iiber die Rechnung.2To ne shvaća nitko.
Ne znam kako opisati sve ovo s Promenade? Na
horizontu od Odre bijela perjanica dima. Kreće se oko­
mito, povija se nad livadama, putuje turopoljskim šu­
mama, odmiče u plavoj daljini. Vojnički transport ne­
staje u nepovrat. Lađa koja nestaje. Ne možeš je zau­
staviti, a nestaje u smjeru matematski preciznog brodo­
loma. Slika brodoloma u mislima neobično jasna. Te
misli su oštre kao floreti, dodiruju obris onog vlaka u
daljini, onu malu igračku s bijelom perjanicom koja
nestaje. Jedan pijetao naviješta kišu negdje iz mračnog
podzemlja.
I ovo vrijeme u meni. Kao što se osjeća vihor à?
dolazi, tako strepim pred olujom. Nisam htio pokleknu- \
ti pred tim vremenom, čuvao sam nekakvo dostojanst­
vo čovjeka u sebi, ali to vrijeme je teško. Preteško da bi
ga mogao ponijeti jedan jedini, osamljeni pojedinac.
Osjećam kako padam pod ovim teretom. I, evo, što
bukti u meni i što ne znam kako izraziti: bukti u meni
volja da ostanem uspravan, da se ne dam, a ja sam ipak
pao zgažen.

1 p o la para h ren o v k i kod »U ovačk og roga«.

2 križ p rek o računa.
 M art 1915
2. III 1915

Muči me nostalgija za onim što je jedamput bilo, a

ne će se više vratiti. Za vlažnim, rosnatim, tihim jutri­
ma, za slobodnim lirskim svitanjima, kada između ju ­
tra i rose i blistavih zvijezda nije bilo ničeg nego samo
mi, zvijezde i rosa. Bili smo slobodni kao psi. A danas
između zvijezda i rose stoje imperativi kao jače sile.
Nema više neposrednog, slobodnog odnosa između zvi­
jezda i rose i nas. Postoje; imperativi. Postoji ovo sve
što se zove: »sve ovo«!'Jer danas vise nema pejzaža, ni
jablanova na ravnici, ni oblaka. Danas se šuljaju oko
nas ljudi naoružani do zuba i strijeljaju svakog tko
hoće da misli kako sve to baš nije vrhunac mudrosti
kako oni strijeljaju.
Plač za zavičajem slobodnih inspiracija ko jih više
nema. Peron čađav, prljav, popljuvan, stotine tisuća,
milijuni putuju, a čovjek ne može da otputuje nikamo.
Rešetke, menažerija. Soldateska. Pjesme soldateske. Su­
lude m akine parostrojeva, svi su pijani. Semafori, tiha
zelena voda pod mostom, skitnje noćnim drumovima,
samo psi, seoski kudrovi, i ja na putu za Remetinec -
Stupnik. Proljeće. Oblaci. Snježne poljane. Krilo čavke
na vedrom odsjaju nebeskog kobaita. To krilo prijavo i
sivo kao kreljut kojom se čiste peći. Siva, poderana, otr­
cana krpa. Ptice su bolesne i ušljive. Nije to tako veselo
kao što se odozdo pričinja. Kaže se: u svilenom plavet­
nilu lepet bijelih krila, a doista: ćoravo, gladno, boles­
no, pred smrt, um orno i sažaljenja dostojno. I upravo
tu gdje je čovjek počeo da intervenira u prirodi, gdje se
pojavio kao gotovo natprirodna snaga, prevladavajući
nemoćno bitisanje među elementima, tu, u ovom histo­
rijskom trenutku, taj isti čovjek potpuno je poludio i
postao kartečom gluposti i zločina. Opasniji od tigra.

Stigla je jedna karta iz Rima. „ 0 , bože moj, na

ovoj planeti postoji i Rim! Postoje antikne piazzete i
klokot vatikanskih fontana. I Sikstina. Toplo poslije­
podne. A ovi isti turopoljski oblaci nad Sikstinom.”

10. I II 1915 u 12.45 po podne na Promenadi

Podne. Na klupi, zapisujem u teku. Blijeda sunča­

na sjenka penkale klizi papirom i njen oštri vršak luta i
vrluda oko grafitnih mašna i krivulja rukopisa, a iz
dvorišta Korpskomande čuje se pijukanje. To jedna
milostiva štapsfeldvebelica tovi svoje purice. Selo u gra­
du. Ovi naši graničari sa svojim idiličnim horizontima:
pilići, svinje, kokoške, purani, sve je to lajtmotiv našeg
graničarskog života. Arkadija. Dobro jesti i klati. Ovo,
da se oko toga ratuje, potpuno je sporedno. To nitko ne
uzima ozbiljno. Tako je na svijetu. Tko bi u to dirao?
Čisti Metternich. Harmonika. Signali tramvajski iz Ili­
ce. Tišina sunčanog podneva, dim iz dimnjaka okomito.
Plavi kolutovi dima. K uhaju se objedi. Putuje zima.
Očajna, prazna zima na odlasku. Sirene, daleko. Podne.
Polagano se javljaju zvona, kao da im je teško pokreta­
ti stare hrastove tramove na tavanu tornja. Sve škripi.
Jedini hrvatski top, to je top na Promenadi. Podnevna
kanonada.
Razm išljam o gospođici S. Carmencita. S njenim
tenom nije nešto u redu. Njena nesretna ljubav bio je
jedan od zlatne mladeži oko jedne elitne banke. Dje­
vojka m u nije odgovarala »društveno«. Mezalijansa:
njen »tatek« je podvornik. Zanijela je, pokušala je da
se truje, spasili su je, luta pomalo kao egzaltirana svije­
tom. I jedan njen stric je pokušao samoubojstvo, a
onda se doista i ubio. Kaže ona za svoga strica (profeso­
ra): nije on bio stvoren za ovaj svijet!
Svi su naši adepti protiv samoubojstva u beletristi­
ci. Uvriježilo se »kod nas« mišljenje da se »kod nas«
nisu ubijali tako da bi to imalo »kod nas« smisla dono­
siti na scenu. To što meni govore o mojoj drami »Leše­
vi«, ne bi ni pas pojeo s maslom.
- Šta su ovi »Leševi«? Čista fikcija...
Kakva fikcija, do vraga, kada mogu da nabrojim
nekoliko samoubojstava iz vlastitog opažanja? Obitelj
»Leševa« potpuno je stvarno zamišljena. Ona je doista
realno postojeća. Ona je simbol jednog stanja. Stari Leš
je tipograf, pijandura, socijaldemokrat po nekim svo­
jim m utnim maglama u glavi, a sin propalica, korektor,
pjesnik bez talenta, pjesnik u našim prilikama, a što bi
i mogao drugo nego da se objesi? Kćerka tipkačica.
Otruje se. Stari pije i popravlja svijet kod špricera u ve­
likim potezima: grosso modo, programatski. Zavodnik
kćerke: gospodin doktor Highlife. Banalno.
Pam etnije bi bilo pisati drame o koleri na Koso­
vom polju 1913, ili klasično monumentalno: rimsko-bi-
zantinski sukob kod nas, na našem historijskom tlu. To
uvijek traži stihove. 30 Bände-Stimmung.1 , Richard
Wagner. Louis XIV. »Götterdämmerung«.2 Sikstina.
Kosovo 1 9 12- 13. Godina tisućudevetstotinaičetrnaesta
do danas. Plameni motivi sami po sebi rastu u m onu­
mentalno.

U literaturi nema Zagreba, time se nitko nije bavio.

Kamenita vrata sa Lavom ispred Nugentove kuće. Lju­
di pod starim, čađavim svodovima gornjogradske tvrđa­
ve javljaju se kao sjenke Dorice Krupićeve i Gregori-
janca. Le dix-huitième3 ovih grofova Nugenta i Serma-
gea nitko još nije opisao. Krčelić? Po Krčeliću Šenoa?

' 3 0 sv e za k a štim u n ga.

1 » S u m ra k b o g o v a « .
3 O sa m n a e sto sto lje ć e
Slabo. Ivan Krstitelj Tkalčić, August Šenoa i F ran jo
Rački, d va historika i jed an historijski ro m an sijer izra­
dili su regulacioni plan G o rn je g a grada i srušili K am e­
nita v ra ta da bi od P rom enad e do Popova to rn ja otvori­
li šetalište. I Bakačevoj kuli ta su trojica potpisala
s m rtn u osudu.

O n a j stari u m o rn i venecijanski lav na gornjograd­

skoj N u g e n to v o j kući, uz kulu od K am enitih vrata,
kako je on dopu tov ao m eđu ove gornjogradske šoštare?
Tko je bila ta lijepa duša k o ja je postavila ovoga lava
ov d je? D o b ro stoji ispred stare, izlizane, krvave, izbli­
jed jele stijene.
A M a d o n a ? Č u do tvo rna Advocata Urbis Zagra-
biae', pod K a m e n itim vratima... Tolike milostive naše­
ga G r a d a in tim n o su povezane sa palucanjem kandila i
žižaka pre d Svetom Slikom ove v rhu n a rav n e lutke. Ko­
liko li je n esretnih žena oplakalo svoju m rtvu sreću
pod ov im čađ avim svodom stare gornjogradske kule?
Ta je m etafizička beba kao neka vrsta nebeske lutrije.
Sve te babe n a k o ljen im a očekuju od ove božanske
bebe svoj glavni zgoditak.
A od Svete K atarine k ren uo je Ju rk o K n ž a n ić na
svoju an ab azu . T u su lum povali i Anžuvinci, na dugo­
me pu tu od N a p u lja do Budima. Ovim sm rdljivim uli­
ca m a vu k ao je svoju ćopavu nogu i Fuchs. Od svih
m ad ža rsk ih gradova na ja d ra n sk o m putu stara ova
tvrđava zad ala je n ajn eu g o d n ije glavobolje budim skim
grofovim a. Studentski balovi po gornjogradskim dvora­
n a m a rodili su j e d n u naciju. To ni M etternich nije m o­
gao spriječiti. Šenoa je ostao jedinim pjesnikom ovoga
grada. Žalosno.

Je d n a novela: djeca sunca. Nigdje u čitavom gradu

n e m a toliko su nca kao na Prom enadi. P odnevna varija­
cija, ne n o k tu rn o . Nitko od kom pozitora nije muzički
osjetio podne.

Z a štitn ica G rad a Zagreba.

 Odvajati tijelo od misli, najčistiji je besmisao. Nit­
ko još u povi jesti ljudske misli nije ukazao ni na jednu
jedinu pomisao koja ne bi bila vezana o ljudsko tijelo.
Bez čovjeka nema ljudske misli, misao, to je čovjek!

Mir, iz današnje perspektive, izgleda kao ljubavna

iluzija. Pjesnička harmonična pomisao da svijetom vla­
da Mir... M eđutim: kako ie taj »Mir« izgledao, to nas
uči povi jest. A povijest naših dana dokazuje nam bjelo­
dano da takvog »Mira« nikada nije ni bilo niti biti mo­
glo, dakle: tralala...

Život se može tumačiti na razne načine, a naročito

je neinteligentno razmišljanje kako bi ljudski život
mogao imati svoj dublji smisao kada bi na čovječjem
putu vladali zakoni mudrosti i pameti jjMeđutim: m aj­
muni u prašumi rade sve obratno od onoga što je logič­
no. Oni se spasavaju pred gromovima na grane, a pred
vatrom u vodu, a jedina životinja koja osim čovjeka ne
um ije plivati, to je majmun.

Kakve bi se sve klangasocijacije dale izvesti na ri­

ječ Ban? Kakve su to sve naše sramote sadržane u poj­
mu »Svijetloga Bana«? Vrijeme će pokazati hoće li net­
ko imati i za taj posao fantazije? Najmanje, hiljadu
stranica. Rauchovi, Oršiči, Draškovići, Nadasđy, odakle
su doputovali ovi talijanski kramari Balbi, Buratti, oda­
kle jednom Madžaru ime Amadeo Varkonyi? Kardina­
lov šešir u katedrali... Banska grobnica. Jezuiti u G or­
njem gradu i njihov put do Palmotićeve ulice, od 1780
do 1Q07. Palmotić i svi kontrareformatori. Svibanjske
pobožnosti kod isusovaca 1906-07. Sitniji šljivari:
Skrlci, Mihalovići, Jelačići itd. Banski savjetnici po
ovim dvoranama. Tomašić Trešćerovački i gospođa mu
Paula Gajeva. Rakodczay. Czuvay. Biskupi. Grado­
načelnici. Khuen. De Francisci. Popovi. Doktori. Advo­
kati. Kramari. Kakvo je to društvo? Uz Befiku jedan k
und k. Generalstabshauptm ann1 sa svojom mladom su­

1 c. (ca rsk i) i k. (k r a ljev sk i) kap etan gla v n o g štaba

prugom, simpatičnom Ijepuškastom trudnom Bečan-
kom, na Mlinarskoj cesti. Otputovala žena u Beč da
rodi dijete mrtva oca. (Pao na Drini.) Udovice presvi-
jetle, a u tome pučani ili plemići, Mažuranić, Bogo*-'ić,
Kukuljević. Tisza u Zagrebu 1914. O svemu tome od­
lučuju popadije iz Plaškog, poštari iz Brinja i slavonski
graničari. Rada se jedno društvo bez profila, silazi
džentri sa M arkova trga, a naša Koalicija, bog joj dao
duši lahko, antišambrira kod gospodina grofa u Gesztu
(a Geszti grof urnal).
 Septem bar 1915
I. IX 1915 u 3 sata poslije podne. Botanički vrt

Bijelom mekanom hartijom (knjige), preko reda­

ka, preko kolona, preko čitave grafičke mase nečujno
se kreću sjenke lišća. Kao prsti ljudski lišće dodiruje
slova, prelijeva se preko olovnih rečenica, teče jegulja-
sto lirski, trepereći i uznemirujući sam tekst prozirnim
sjenčanjem arabesaka i tako, slijevajući se u neshvatlji­
voj igri ljudskih prstiju, protječe kao da netko prebire
po ovoj knjizi prélude na klavirskim tipkama. Čudna,
neshvatljiva muzika nijemoga lišća.
Čitam simultano Flauberta: »Sv. Antonija«,
Strindberga: »Damask« i »Vjerovnike« i Schopenhaue-
ra: II, 287 o objektivaciji volje. U narkozi čitanja posve
sam parter.1 Čitam prazne riječi, vucarajući se iz dana
u dan po ovim klupama, bez cilja i bez svrhe. Bez kori­
jena. Lelujav i proziran kao sjenka lišća na hartiji, pot­
puno netjelesno. ne postojeći.
Protutnjao je brzi voz za Rijeku. Od Kupjaka do
Fužina mračne zelene šume, blistava lepeza panorame
od Senja i Vrbnika do Omišlja i Glavotoka, a dolje du­
boko u sjeni sunčanog poslijepodneva teče tiha Kupa.

p o tišten .
Kvarner na suncu, pastelnoplava Učka, bonaca na puči­
ni, od Brajdice do Kantride žice, straže, topovi, nema
vapora u Barošu, sve je žalosno, a ova madžarska loko­
motiva yeceras još ponijet će do Rječine miris plješi-
vičkih sjenokoša i narančasti zapad sunca nad Čabrom.
Osjećam kako bih mogao da radim neke goleme
stvari. Nije mi jasno što bi imalo to da bude: mramorni
torzi, fresko-kompozicije, znojenje u fraku nad diri­
gentskim pultom u bjelokosnom odsjaju partiture, a
sjenka dirigentske ruke kreće se preko hartije kap sjen­
ka ovoga lišća. Drame. Zavjese. Daske. Drame na das­
kama. Pljesak po zlatnim ložama u polumraku., iPisati
bi trebalo i pročitati čitave biblioteke, i pjevati Kao pti­
ce od jutra do m raka što pjevaju, a ne ovako bezvoljno
protjecati, biti bez svrhe i ne znati ni što, ni kako, ni
kuda? Trebalo bi vjerovati, klečati, moliti se, mrziti, ra­
zarati, proklinjati, samo ne ovako umiruckati u ovom
prokletom Botaničkom vrtu, gdje je sve uredno kao na
nekom dosadnom drugorazrednom groblju, i sve je to
zapravo kod nas grob drugoga razreda, i sve je pokopa­
no: i čovječanstvo, i Evropa, i moral, i razum, i logika, i
jedino što postoji, to su ove demonske novine u kojima
nema ni unče zdrave pameti.
U m oran sam od dugoga puta. Nebo je tako jasno,
tako silno plavo, tako naivno kao djetinjasti ton Turge-
njeva u njegovim »Senilijama«. Nebo je tako akvama-
rinski čisto, tako bistro kao gorski potok, a cvijeće, a
sunce, a sjenke, pak pianissimo zelene gore nad Svetim
Jakovom s oblacima, kao pianissimo violina tako sneno
tih, kao u narkozi kada se gubi svijest i ne osjeća se
nego samo srce u sljepoočicama. A srce krvavo zvoni.
Nakovanj srca odzvanja u školjci uha, sve je toplo, sep­
tembarski milo, i da nema ove glupe britve u našoj svi-
jesti koja svakog trenutka prijeti da će nam presjeći
grkljan, bilo bi dobro živjeti. Međutim, kakav je ovo
san? Prolazi fijumanski brzi, odjurio je od onog čađa­
vog peštanskog Barossa i grmi preko Save spram Reme-
tinca i Leskovca, u velikoj čeličnoj paraboli preko Savs­
kog mosta, grmi spram Kleka, a mi smo zapeli sa zlat­
nim ribicama u tihom perivoju, očekujući očito da nas
đavo odnese kao vreću krompira. Svi smo se pretvorili
u vreće. To se sve zove »doživljavanje života«. Tu mas­
nu, prljavu, krvavu smjesu gluposti zovemo životom.
Izmjerili smo melasu tu, snimamo je grafički, snimamo
je veoma preciznim aparatima i lupama i mikroskopi­
ma, uvjereni da na taj naivni način, crpeći iz mora
vodu kašikom, mjerim o oceane. A život je objavljenje
čudestvenog vatrometa sunaca, i kako bi naše bijedno
oko moglo da se snađe između ovih fontana svemirske
vatre, između ovih ljubičastih zvjezdanih korona, u
vrtlogu ove đavolske pirotehnike, kada se život danas
objavljuje tako suludo artiljerijski. Sve je oko nas bo­
lesno. Ne ću da bolujem. Tko može da nadvlada moju
postojanu volju koja nije htjela a ni danas se ne će po­
drediti ovoj gluposti oko sebe? Ne će se predati. Hoću
da obujm im tu neobuhvatnu melasu stvari i pojmova,
da preplivam na drugu obalu. Dobar sam plivač i pre-
plivat ću ovu kaljužu, bez obzira na to da li je to djeti­
njasto ili nije.

17. IX 1915 u 3 sata poslije podne,

Botanički vrt
Misli o Strindbergu. Ako se pojam »muško-žens-
ko« svede na formulu kao na konstantu, ovi pojmovi
odvajaju se matematski jasno u dvije grupe, ali se time
stvar svodi ipak na posve ispraznu igru riječi. Weinin-
gera (o kom e Zlatko-1) govori u superlativima) ne razu­
mijem. Ustrijelio se.
M eđutim: gdje počinje u nama »žensko«, a gdje
svršava »m uško«? Gdje su granice svi jesti koje bi se
mogle odrediti? Nisam još sreo neke žene (ni u knjizi)
koja bi mi bila zaimponirala znanjem ili mudrošću
(Schopenhauer dixit,1 io su sheme koje smo naučili), a
da li je »muško« u čovjeku zato naročito dostojanstve­
no jer su neki drugi ljudi istoga spola napisali genijalne

' S ch . je rekao,
a) Z la tk o G a li.
knjige? Međutim: kakva je ženska pamet u majkama,
koje su sluškinje čitavoj obitelji? One su veoma često
glava i srce ovih organizacija, a od prvog do prvog u
mjesecu plivaju pametnije nego svi ministri financija u
parlam entarnim krizama. »Muško« kao ideal, to je
neka vrsta Todtenkopf-husara, sa mrtvačkom glavom
na šubari. Jedna varijanta Rilkeovog korneta, a »žens­
ko«, to je Strindbergova gospođica Julija.

U četiri sata poslije podne

U m oran sam. Olovo u zglobovima. Pod svakim ko­

rakom osjeća se zemlja. Nisam gladan, ali mi se jede.
Same dobre stvari: kobasice, jaja, somborski sir s koz­
jakom. Eventualno i safalade. Osjećam kako obami-
rem, kako trnem, kako se gasim, upravo bolje: tonem.
Hodam, vučem se, krepavam, bolujem. A od Save, od
Kajzerice bjesomučna paljba. Pucaju mašingeveri. Bije
se bitka. Od pruge u Vrbiku trubači. Svi mogući signali.
Bubnjevi. U kasarni smo premda još nismo tamo. Me­
talni odzvuci vagonskih pladnjeva: čelik tendera po
prugama, astmatične lokomotive, zviždukaju željez­
ničari vagonima kao policijskim psima.

20. IX 1915 u 3 sata poslije podne,

Botanički vrt

Tm urno. Dosadno. Umorno. Schopenhauer: Spal-

lanzanijev eksperiment.* Zvoni katedrala, idu kanonici

* S p a lla n za n i, K ¡su ita ti d t e s p e rie n z e so p ra ta r ip r o d u z io n e del'a

testa n e lle lu m a c h e te r r e s tn ' V oltaire. L es c o lim a ç o n s du r e v e re n d
p e r e I'e sc a r g o tie r.1
V o lta ire je p o n o v io S p a lla n z a n ijev pokus: O d siječe !i se p,užu
g lava, narast ce m u nova.
R e z u lta ti p o k u s a o p o n o v n o m tzra sta n ju g la v e k o p n e n ih p u ž e ­
va.
■ P u ž e v i č a sn o g oca p u ža ra .
na psalme. D a ji se netko brine što su jednom pužu od­
sjekli glavu? Čitavo čovječanstvo je danas takav jedan
puž bez glave. Hoće li mu narasti nova ticala? Nova pa-
met? Nova svijest?

21. IX 1015, podne, na Rokovom groblju

Čovjek raste kao jablan: visoko, smjelo. Čovjek ja­

blan odbio se^ od zemlje, raste u oblake, razgovara sa
gromovima. Čovjek jablan prerast će ovo što se zove:
biti dolje na zemlji. A dolje na zemlji, to je sve ovo da­
nas: bogovi, kasarne, ratovi, ludnice. Iz vinograda do­
nosi vjetar glas klopoca. Jesen stiže, dunjo moja, a du­
nje nema. Regruti pjevaju: »Filipović i naš car puši
lulu i cigar. Filipović lulu puši, Sarajevo bijelo ruši, ša-
laj.« Sjajno.

U 3 sata poslije podne. Botanički vrt

G n ja v im se. Rabindranath Tagore. Alfons Verli.

Režira »Chitru«. Pravi od toga: Uraufführung in
Agram.1 Uza sav zanos za Upanišade i Rigvedu, Tagore,
koji se uz ovu sugestivnu sliku: Istok, Indija, Azija,
Ganges, Budha čita mirodijski, melodiozno, prelazi u
kvazilirsku monotoniju, koja postaje pomalo dosadna
kao tropska kiša, a onda počinje da gnjavi i gnjavi sve
više. Kakva je to lektira? Za snobove? Ili je uopće ne
razum ijem ?

Prosto ne znam šta je ovo u čemu smo, ali da nije

dobro, to je jasno. Opisati to? Kako? Wilde? Bang? Ro­
denbach? Shelley? Možda Byron? Prije svega on.

' P ra izv ed b u u Z agrebu.

4 Miroslav K R L E Ž A D N E V N IK
 Riječki voz točno po voznom redu: veselo. Kao da
je pun putnika. U Opatiji jedan panzion zove se Bony-
hadi. Katedrala. Ptice. Vjetar. Vjetar u platanama. Tu i
tamo već po koji list pada svečano, sasvim mrtvo. I
moje ruke su uvelo lišće. Umorne, kao da se Ijušte. Ne
umire mi se. A umire se lijevo i desno, oh, kako se umi­
re! Prosto sve smrdi od leševa. Imam osjećaj da je sve
ovo što me muči više pitanje ukusa nego straha. Neka-
rakterno ženski je ovako gubiti volju. Očajavati je žen­
ski. Ako je doista tako, onda su svi biblijski proroci (po
svoj prilici) bili žene. Hoću, upravo htio bih, a nemam
snage, da pokrenem svoju vlastitu volju kao konja. Taj
moj konj u meni umoran je. Gladno kljuse. Osjećam,
ne budem li se iskobeljao iz ovog vira, da će me povući
u vrtlog propasti. Ova prokleta kasarna moj je fatum.
Torquato Tasso isto je tako bio opsjednut svojim fatu­
mom. Magnetsko polje kasarne vuče me k sebi. To os­
jećam. To neminovno dolazi. Svi smo mi fascinirane
žabe.

22. IX 1915, podne, Jurjevsko groblje

O podnevnim ekstazama. Najinteligentniji (do da­

nas) oblik da se kleči pred nekom tajnom, to je kleča­
nje pred nebeskom usijanom loptom. Svako sunčano
podne podjednako je svečano: ognjeni točak zakovitlao
se nad kubeta i nad tornjeve svih civilizacija, on grmi
iznad razlivenih voda oceanskih i nebeskih ažurnom
svojom grm ljavinom u znaku pobjede Svjetlosti.
U čaškama bijelih cvjetova, pod peludnim svodovi­
ma, kao blistajući sakramenat, svijetli sunčana svjetilj­
ka algama u zelenim dubljinama morskim isto tako
kao i paucim a na starom tavanu. U tajanstvenim apsi­
dama ruža, u krvavim bazilikama tulipana, u gotičkim
lijerovima ljiljana, u prozirnome zelenilu lišća, vatrene
žice sunca grme kao harfe, a ribe, a zvona, a ljudsko
srce i cvijeće, sve to pliva sunčanom kaskadom, koja
teče kao milost nebeske svjetlosti, prosijavajući našu
ruku, ljubičaste spletove naših žila, krvavu mesnatu
masu naših dlanova, kada čovjek školjkom svojih bo­
lesnih i um ornih ruku crpe sunčanu fontanu, koja
svečano, ekstatično pjeva nad svima nama u kobaltu
podnevne vedrine. Nur Narr, nur Dichter!1 Sve je to ja­
lovo. Postoji još uvijek i drugi fatum: stvarnost ovoga
pokolja.
Od svih mogućih varijanata razmišljati na suncu
sada, kada se već osjeća kako je lišće senilno, sklerotič­
no, kako m u ni sunčana svjetlost više ništa ne će po-
moći, kako dolaze jesenski vjetrovi, naše antipatične
kiše, novembar, od svih tih fatalnih mogućnosti sunce u
ovome trenutku, to je najm anje zlo! Sve su nesunčane
religije kobne zablude um a i srca ljudskog. Sunce, kao
pojam, poganski je čist oganj, svjetlost u staklenim ve­
drinama, nepojm ljiva vatra u azuru, i kretati se u pla­
tnenim krugovima oko Sunčane Svjetiljke, svakako je
čovjeka dostojnije nego zvoniti na pobunu protiv zako­
na Sunčane krvi. Ne Kalvarija, nego podnevni trijumf!

Prošao je jedan konj pod suncem i u prosjaju za­

blistala mu je griva crveno kao peraja škarpine. Boja
neba nad Cm rokom : mlijeko. Nad Svetim Ivanom i
Medveščakom sve u sedmorobojnoj paučini. Sava u da­
ljini blistava sablja, borongajski toranj: lađa nad tala-
som šum a; sa Jurjevskog groblja pogled na kožarske i
novoveške trule krovove: dimnjaci lupanara, promukli
glas gramofona: valcer iz »Traviate«. Iz jednog prozora
Jurjevske ulice skale na klaviru, klizi tramvajska lira
mirogojska, klopoci i vjetar u trešnjevoj grani, psi, tele­
fonske žice, nem ir sve vulkanski.
Sjedim s glavom među dlanovima i mučim se: kad
bi sad bilo negdje neko plavo ostrvo (svejedno kakvo,
svejedno gdje, a ne bi trebalo ni da je plavo), pa da is­
plivam iz ove ludnice. Isplivao bih, došao bih, stigao
bih trabakulom sa smokvama i uljem, zamirisalo bi u
zamračenoj sobi po tamnosmeđoj sprženoj kavi u
m oju počast, bilo bi spokojno zrelo ljeto, žaluzije spuš­
tene, zavjese na prozorima neprozirne, sunčan dan i

1 S a m o lu đ a k , sa m o p je sn ik !
dolazak kod n ek ih blagodatnih žena, kod gospođa sa vi*
so ko o d n jeg o v an im ukusom, kod nekih poetesa, gdje
bismo čitali stihove, recitirali drame, igrali m oje teksto­
ve, gdje bi bilo cvijeća, ljubavi, sreće. Možda malo no­
vaca. N ovaca (po m ogućnosti) nešto više! Uzeo bi čov­
jek n e č iju ruku, ruku jed ne žene, mirisala bi ta ruka
o k u p a n a suncem , nokti bi joj bili zlatni i ruka blistava,
v rh u n a r a v n a ru k a M inerve ili Pa 11as Atene, ruka jedne
netjelesne božice, ru ka od voska, od alabastra, od bjelo­
kosti, ru k a Primavere... Botticellijeva Prim avera ima
bazedovski u znem iren pogled, to je glup pogled jedne
guske, sve su žene takve Primavere, đavo neka znade
što se m ota u glavam a tih Primavera, a tako je žalosno
bez njih. I tako prazno.

27. IX 1915 u 4 sata poslije podne

T m u r n a jesen. Kaže mi Đ u k a :a) »Trebalo bi pisati

u novine. S vejedno što! N e m a m o novaca. Kasa je praz­
na.« Naši zah tje v i nijesu veliki: malo čaja, špirita,
rum a, slanine, eventualno pogačica od čvaraka... Ni to
ne bi bilo loše... A što? D a pišem u novine? A što da
pišem?
Misli o dram i. O tragediji. Boga bi trebalo donijeti
na scenu kao n ek u vrstu Grandseigneura, bel-esprita,
velikoga gospodina, aristokrata, polovine O sam naesto­
ga stoljeća, k ad a se živjelo više-manje lako um no i la­
godno, bez strah a pred pado m Bastilje. Taj Gospodin
Bog na sceni bio bi neka vrsta slobodnoga mislioca,
m aterijalista: Faust à la G o ethe u Weimaru. G e n ijala n
stvaralac. Veličina svoga vremena. Gavan. Kao Richard
W agner u Palazzu V en dram in pred smrt. Na vrhuncu
slave.
T aj Bog je g enijalan u m jetnik, on je kipar, on je
stvorio čitave galerije kipova, ali on je i čarobnjak, koji
je te svoje voštane kipove oživio magičnom rukom. On
je kao stvaralac stvorio čitavo čovječanstvo. To čovje­
čanstvo živih kipova, to je njegovo veliko djelo, i ti ki­
povi ljudi nisu drugo nego ogledala Gospodnja. L ju d i­
a) Đ u r o C v ijić.
ma, zna se, ne ide dobro. Ljudi kao ljudi: od byronskog
motiva o Kainu do Don Juana, do Voltaireovih motiva
u »Candidi«: čitava historija ljudska je dokaz da ove
voštane figure, koje se kreću kao kipovi kojima je Bog
Stvaralac udahnuo svoju božansku dušu, da se kreću
krivo. Vladaju drugi zakoni na toj našoj planeti, a Bog
osjeća kako bi trebalo učiniti red. Kako da učini red?
Da se netko od njegovih očovječi. Da od Boga prijeđe
među ljude kipove i da ih opameti, da im udahne bo­
žansku pamet. Tko bi to mogao da bude, ako ne sin
ovoga Boga? I sve dalje, što se već ima ili može dogoditi
s tim božjim sinom do Golgote.
Otac, kao Richard Wagner u Palazzu Vendramin,
ili Rodin, je Genije, a njegov sin je potpuno bezličan
médiocre čovjek: bezimeni sin u sjeni genijalnog ime­
na očevog treba da pasivno pretrpi sve što je pretrpio
Sin Čovječji na ovoj planeti. Perverzna tema, poslije
koje slijedi sinovljeva pobuna: on ubija svoga oca kao
šarlatana! Velika, mistična tragedija u bezbožnim stiho­
vima, početak zapadnoevropske ateističke legende...

Teška glavobolja, umor. Zašto se naš jezik zove

hrvatski »ili« srpski? Meni je svejedno kako se zove,
ali onaj »ili« - taj »ili« trajno me smeta kada to ču­
jem iz usta Josipa Bacha.

Već nekoliko dana ponovno antišambriram kod

Bacha. Sreo sam neki dan Magerla (Gotalovačkog). On
je matoševac, a i nije. Pričam mu o Bachu, o svojim
dramama. On je na mojoj strani. On je vjeran poklo­
nik m ojih ideja. Naročito se oduševio ovom mojom
idejom o Bogu. Kaže: »Pišite vi, ali ne njima - a oni
neka pišu vas. Mi capite?1 Samo pišite dalje! Guarda e
passa!«2
- Da, da, guarda e passa, bravo, ali kako svršiti s
ovim rodomontadam a: »Wilde, Biblija, Platon, nije za
scenu, sve su vam ideje ateističke, recite vi meni kada
je kod nas sin ubio svog oca, gdje, kada je otac slao sina

1 S h v a ća te li?
2 » P o g le d a j i id i!« (D a n te, »P a k a o « , III, 51.)
 da pogine, kod vas se uvijek siluje na sceni!« Ja sam
grub, upotrebljavam prostačke izraze, rukopis mi je
strašan (nem a krivoj, pišem »e« mjesto »a«, a Presvi-
jetli ne samo da ne će nego i ne može, postoje ovdje
oko nas i drugi faktori, bože moj, ja ubijam, ja palim
na sve strane, ja nemam pojm a o tome šta je pozornica,
dijalozi mi ne vrijede, ja nisam čovjek, nego mašina, ja
sam Lope de Vega, Romain Rolland, ja pišem i ja ću
napisati, ali ovo sve je bezobrazno, više nego bezobraz­
no, nem a govora da bi se bilo šta moglo igrati kako ja
mislim, to scena ne podnosi, da, Byron, da, Byronov
»Kain« da, ali, vidite, »Legenda« nikako ne, ili, na
prim jer »Kraljevo«? Sto znači »Kraljevo«? Kakve su
to sulude vizije? Ili »Leševi«? Sami kadaveri, grobnice,
groblja, grobari, svijet bi poludio da to vidi, najposlije
svi su siti groblja i danas problem smrti nikoga ne inte­
resira.
Sluša me Magerl (Gotalovački). Siše svoj čik u lije­
vome kutu usne i kaže: »Samo vi pišite dalje...«
- »Pišite dalje!« Šta radite? »Pišite dalje!« A
tako? Vi pišete? Samo pišite dalje! A to, kako pišete,
tako ne pišemo mi, jer tako nisu pisali oni koje prepisu­
jemo, ali što se vašeg pisanja tiče, to je dobro što pišete,
samo tako ne piše nitko, samo pišite, jer pisati i pisati
nije jedno te isto, pošto jedni pišu da bi drugi čitali, a
drugi opet čitaju što prvi nisu napisali, ali svejedno tre-
~T~ ba pisati, jer je u pisanju spas radi samog pisanja, a to
je moderno. Dobro je da pišete! Tako barem netko kod
nas- piše, jer danas (kod nas) uopće ne piše više nitko, i,
najposlije: zašto bi i pisao, kada to pisanje nije ono pi­
sanje kako se piše u svijetu, a u svijetu se piše da bi se
pisanje isplatilo, a to, molit ćemo, kod nas, nažalost,
nije slučaj. Kod nas pišu pučki učitelji, i to na početku
svoje karijere kao posve mladi početnici, glupani, i to
ne za dugo, jer je pisati dosadno, a pisati po novinama
isto je tako dosadno kao i čitati, jer to nije ni prepisiva­
nje, nego tralalikanje, a za teatar pisati, da, da, to je
vrlo dobro, to je pametno, to je idealno, to je slavno,
samo tko će to igrati, kada nitko ne ide na ono što se
piše, nego na »Veselu udovicu«, a to je Irma Polakica, a
ne pisanje...
 O ktobar 1915
20. X 1915 u 4 sata poslije podne u Maksimiru
Jesen n a d jezerom . Prava jesen: lišće na zelenoj
u stajalo j vodi gospodskog perivoja, glorijete, drvoredi,
travnjaci, šu m v je tra u om orikam a, niski m elankolični
oblaci i o d je k taljiga sa blatne ceste. Spava biskupski
p ark sv o jim sto ljetnim snom. Jedna grana om orike za-
n jih a la se pod vjevericom . Sa zelene lepeze prosula se
šaka kapljica. Ne z n a m da li je to halucinantno, ali
odozdo, d u b o k o ispod naših nogu kao ispod jezera, pod­
m uklo, osjeća se vibracija m aksim irske zemlje. Pod­
z e m n a g rm ljav in a. Topovi sa Soče. Ono, što se nad ze-
len gajskim k o rito m noću veom a dobro razabira kao ne­
s u m n jiv o jasn o titran je m em brane, na C m roku, kod
vile Weiss, iz m rač n e jaruge savske, od Svete Nedjelje,
i Oštrca, i S tojdrage i Podsuseda kao m račno m u m lja ­
nje p rav e p o d m u k le grm ljavine, to u ovom rosnatom,
vlažnom , m o č v a rn o m M aksim iru treperi pod hrastovi­
ma, dolazi odozdo, n e p rija tn o kao podzem ni potres.
S u rv av a ju se pod našim nogam a pakleni k am enolom i u
ponore pod zem lja. To su topovi!

G r i z e m se od nerada, od prepisivanja starih pjesa­

ma, od p raznin e. D r n d a n je sm rdljivim tram v a je m do
kav an e »B auer«, gdje sjedi masa glupana u gustom
oblačnom dimu. Tamo ima još kranjskih kobasica. Je­
dino što je veselo na čitavome putu: obojadisani bare­
ljef kao pekarski cimer u Vlaškoj ulici: mužek i kumica
na putu, a iz neba padaju kifle i kajzerice. To su jedine
kifle i kajzerice u čitavome gradu.

21. X 1915 u 4 sata poslije podne

na savskom nasipu kod Jaru na

Sava je velika. Od vode odjekuje grmljavina topo­

va. Sava ima svoj naročiti zvuk i glas. Karpatske vode
govore posve drugim jezikom. Ova svijetlozelenosiva
triglavska brzica jedna je od najhirovitijih voda na svi­
jetu. Nad jarunskim bajerom Sava pjeva svoju pjesmu
naročito, a kroz njen jarunski šum i njene hirovite
skerco-virove, odozdo, pod koritom m um ljaju topovi.
Čuju li ribe ovu riku? Da li još netko prisluškuje ovom
vapaju paklenijeh ždrijela? Da se čuju topovi sa Soče,
o tome se šapuće po kavanama. Postoji sočansko ma­
gnetsko polje i svi se mi krećemo u njegovoj magiji.

Slobodni mislioci fin de sieclea1 bore se protiv tak­

vih fantom a kao što je »Plava zvijer«... Riječi...

Govore čovjeku: budi slobodan! Ako si biblijski že­

nik na logu s nevjestom, već nijesi slobodan jer su te
uktali sakramentom. Ako si činovnik, stjenica u uredu,
ili pas na lancu: kakva ti ie to sloboda? Ako si proval­
nik, prijeti ti krvnik sa zakonima u ruci. Ako si luda
djevica, ism ijavaju te. Ako si bludnica, žigošu ti sise go­
rućim ljiljanom. Nisi čovjek. Ako si riba, pojest će te
veća riba, ako si ptica, pucaju po tebi, ako si čovjek,
prisluškuješ odjekivanju topovske rike pod svojim no­
gama i prem a tome nisi slobodan. Ako si u braku, gnja­
viš se, ako si parija, pije ti viša kasta krv, dakle što bi
trebalo da budeš da postaneš čovjekom? Na koji način
da poživiš da bi mogao sačuvati svoj obraz i čiste ruke,

1 k o n ca sto lje ć a
 OKTOBAR 1915
i

kada ti sa sviju strana prijete kao bračnom, božjem i -

državnom tii topovskom mesu?

25. X 1915 u 4 sata poslije podne, Maksimir

Idila. Dva voleka: kumek, zlatni klipovi kukuruza

na taljigama i žute biblijske dinje iz Kanaana. Sve za­
jedno ne vrijedi ni dvije forinte. Jesen. Daleka ravnica
s jatom ždralova i jedno zlatno raspelo. Sve je tu još
uvijek scena iz grofovskih vremena. U ovako pitomom
kraju gdje se seljak zove mužek, gdje mu je žena kumi-
ca, gdje su volovi voleki, a presvijetli ljudožderi nad
njim a gospončeki, tko bi mogao da raspara ovo nebo
m u njam a? Samo pjesnici, a i to su riječi. Jedna krunči-
ca ševa u blatu i djevojačka pjesma na livadi. Pogrebna
zvona. Sveti Petar nariče i tralaliče. Netko je umro. Sve
teče svojim tokom kao da se ne zbiva ništa. Gdje je svi-
jest o panici? Sveti Petar zvoni svojim pokojnicima iz
garnizonskog špitala.

28. X 1015

Ograničenost wertherovskih lirizama u instrumen­

taciji Massenetovoj. Taj Massenet sa Goetheovim moti­
vima nije još do dana današnjega raskrinkan kao bes­
misao. Do današnjeg dana to nije bilo nikome smiješ­
no. A ustvari ovako zločinačke, kriminalne, perverzne,
bolesne civilizacije još nije bilo u historiji Ni jedna
nije bila razdirana takvim protuslovljima.
 N o v em b ar 1 9 1 5
2. X I 1915, podne, na Rokovom groblju

Sve je Centralna Evropa, a ne Evropa. Nad nama

je helenski čisto, Platonovo Nebo. U to isto nebo gleda­
li su i Platon, i Heraklit i Aristofan. Kakva sitna traga
luduje danas pod istom ovom kapom nebeskom? Sto­
jim na Rokovom groblju, pod nogama krovovi Medu-
lićeve ulice, misli jasne, čiste i dosljedne. Jednostavne,
kao ravnalo ravne. To ravnalo može da posluži za ljest­
ve kojim a se nekakav biblijski svetac popeo u nebo. I
danju su nad našim glavama zvijezde, treba ih samo vi­
djeti. Sve je čisto. Vjetar u granju, razlivene vode, kas­
na jesen i put čovjeka. Sve je himna.

4. X I 1915

Što znači »izrazita ličnost«? Stvara li priroda ta­

kozvane »izrazite ličnosti« po planu ili je to samo ka­
prica? Uom o universale (Burckhardt) tek iz naše ro­
mantične perspektive postaje ono što mi podrazumije­
vamo pod ličnošću velikoga stila. Ti su ljudi umirali u
svome vrem enu po pravilu gotovo svi savršeno bezime­
ni.
 8. X I 1915., ponoć

Nikada nisam volio Dostojevskog. Ne usuđujem se

priznati (ni sebi) da mi je dosadan. O njemu govori se
kao o bogu. Imam u tome pogledu svoje iskustvo. Svi,
kojima se on sviđa, ne sviđaju se meni. To nisu moji
ljudi. Juraj Demetrović zaljubljen je u Dostojevskoga.
I Dragan Prohaska. I Nehajev...

Trebalo bi pjevati o suncu, o sunčanim danima i o

sunčanim ljudima. Bezuslovno i veoma smiono i uvijek
o sunčanom gnjevu. O vedrinama. Uzvišeno. Pobjedo­
nosno. A kada se piše o poniženjima, trebalo bi govoriti
jezikom sunčanim, a taj nije klečanje pred bogom,
nego spolno upotrebljavanje tog istog pojma. To je
muški, kako poniženi boga skidaju s neba. Ne ikone,
nego požar.

Izlazim samo noću. Noć je ljepša od dana. »Noć je

bog za one stvorio na koje danju nije mislio.« Soča već
nekoliko dana šuti. Noć je moja. Samo moja. Jedini
noćobdija nad ovim gradom, to sam ja. Nema nigdje
nikoga. Kada su ratovi, ljudi vole da spavaju. Nema
nigdje ni psa. Samo sove u Zelengaju. Mrak. Još tjedan
dana: a zatim, servus, Brezina! Zbogom, civili!

18. X I 1915

U izlogu jedne iličke trgovine okvirima: Assunta.

Što znači bijela, koketna bosa ženska noga na zmi­
ji, koja se savila uz srp mlađa pod zvjezdanim likom
Vječne Djevice, u trenutku njene posmrtne apoteoze u
obliku Uzašašća? Ta bijela, čista, astralna snaga na gad­
nom, plutonskom, podzemnom, đavolskom tijelu Zmi­
jurine koja je u punome naponu praživotne, slijepe
snage htjela da se sklupča i ugnijezdi u mesu. u utrobi,
u toploj maternici ove morganatske kraljice Svemira
post m ortem ?'
Ta je Mađonina noga vrhunaravni pojam netjeles-
ne, božanske i čiste ljepote nad zmijskom pojavom sve­
ga što je zemaljsko, zapravo đavolski puteno i bijedno
ljudsko. Đavo, kao nevjerni sluga Gospodnji, kao od­
bačeni službenik vrhunaravnog vladara svjetova, poz­
navajući veoma intimno^ takoreći zakulisno sve slabe
strane svoga Principala i Sefa, dobio je od Boga nogom,
jer veliki Meštar Metafizike ne voli mračnih đavolskih
pogleda svoje rafinirane zemaljske posluge koja je
prozrela sve trikove staroga majstora.
Netko, tko ima uho za nemušti, zmijski, đavolski
govor, mogao bi odgonetati riječi ovog nebeskog - va-
feta de cham bre,2 a tko bi umio da byronski opjeva te
zagonetne riječi, stvorio bi dobru poemu...
Evo, što sikće G uja pod nogom Djevice, na srebr­
noj luni u predvečerje vječnoga Angelusa:
- Sjećaš li se Madona? U ono vrijeme (a tome je
davno), jednog proljetnog predvečerja, boreći se s Bo­
gom u tvojoj kolebljivoj ženkastoj glavi, sklupčao sam
se kao prva topla zmija u tvome krilu. Tvoj nazaretski
stan nije bio lođa fra Angelica, već mala smrdljiva izba
puna škorpiona, stjenica i gamadi svakojake, a ja sam
ti, u tvojoj provincijalnoj bijedi, bio dočarao čudesne
bogate gradove na Fufratu... Bila si već na putu da mi
se prikloniš i da otputujemo u Babilon kao zgodan par:
jedna mlada, naivna djevica i jedan zmi jski probisvijet
koji zvecka zlatom i draguljima. Stari Krvnik (koji u
odabiranju svojih elegantnih pustolovina nikada nije
imao pretjerano mnogo ukusno odnjegovane mašte),
imitirajući u Ijubavi vjekovima uvijek moj vlastiti iz­
bor, poslao je pred tvoju kolibicu četu svojih Serafa, i
kada su se ti kavaliri pognali u nebeskoj gloriji kao četa
krilatih božanskih glasnika, ti si povjerovala da će ti
ona dijam antna zvijezda martovskog predvečerja svi-

p o slije s m r ti9
sob ara.
jetliti vječno i da će ova serafinska opera odzvanjati sa
muzikom sfera za čitavoga tvog zemaljskog života, i
tako si raskrilila svoje naivne, ustreperene ruke i preda­
la svoju tjelesnu tajnu onome golubu, koji nije bio
zmija, nego golub, dakako, ali golub sa najvišeg vrhun­
ca nebeskog. To je bila stvar tvog ličnog zbunjenog
ukusa, da si povjerovala u ljubavni šarm jedne bijele
golubice, a nije bilo teško uznemiriti fantaziju male,
nepismene provincijalke čitavom jednom falangom Se-
rafa u zlatu i u srebru i u oblacima tamjana, ambre i in­
dijskih mirodija,
- Drugoga jutra, međutim, pokazalo se da je sve
to bilo samo naivan san, poslije kojega nastupa (po pro­
gramu u ovoj dolini suza) grešna zbilja, kao u svim tak­
vim melodramatskim basnama. Socijalne posljedice
bile su kobne. Život osramoćene djevojke koja se udaje
za senilnoga starca, jer nema drugog izlaza. Skitanje
stranim zem ljam a u bijedi i neimaštini i na kraju plač
na stratištu, nad truplom svog egzaltiranog, genijalnog
jedinca, koji je bio plod jedne jedine božanske ljubav­
ne noći s vrhunaravnom pticom,
- Mene, dakako, ni jesi htjela da počastiš svojim
alabastrenim krilom, a sada kada si balzamirano vošta­
no truplo, kada si starija otmjena dama, prilično banal­
na moieta Murillova (dekoracija svih filistarskih spa­
vaonica), sada, u plavome dimu kadionica uz zvuk po­
grebnih zvona, jedna grešna zemaljska idila javlja ti se
u obliku zmije kao uspomena iz mrtvog djetinjstva. Ti
me prezireš, znam, ti me gaziš u visočanstvu rnorga-
natske nadvojvotkinje nebeske, jer pučanka, ti si danas
prva dam a Carstva, a ipak, kneginjo moja uzvišena, zar
ne osjećaš na svojoj nozi palucanje moga jezika što te
žeže kao otvorena rana? Ostala si otrovanom mojim
tjelesnim dodirom i ti samo glumiš da si me zaboravila;
Nikada ni jedna žena nije zaboravila prve tople zmije
u svome krilu! Koliko si me grijala svojim tijelom ‘i
svojim usnam a za djevičanskih nemirnih noći, nesret­
nice! Šta si imala od svog nebeskog Zaručnika? Sramo­
tu, poniženja, djetinjastog starca kao supruga i krvavo
majčinsko srce probodeno sa sedam mesarskih nože­
va...
 - Kako smo mogli biti sretni nad plavim vodama
babilonskim gdje čitave noći odzvanjaju gitare?-Semi-
ramido moja! Apage, satanas,1 to je prazna riječ sa tvo-
jih usana, jer ti se dosađuješ, ljepotice moja, u tome
svom carstvu gdje uškopljenici m rm ljaju psalme, a sve
je ubitačno dosadna nedjelja poslije podne. Zvona,
muhe, kolači po izlozima poslastičarnica, pljusak vo­
doskoka u malom rajskom perivoju, gdje na nebeskim
stazama, kao u vatikanskom vrtu, nema ni jedne jedine
m ram orne klupe, a svi sveci puše porculanske lule sa
dugim kamišima i šetaju u bijelim spavaćicama do
poda. Unebovapijuća Glupost nebeske bolnice, šum re­
dovnica u predvečerje, pomolimo se, blagoslovljena,
Angelus...

' O d stu p i, so to n o ,
 Decem bar 1915
4. X II 1915 u jedan sat o podne u kasarni

Bila je lipanjska noć, zvijezde nad glavom i hladna

lipanjska rosa uz žubor potoka do Kraljičina zdenca. A
ja sam hodao i hodao, nestalo je zvijezda, počeli su da
biju gromovi, a ja sam hodao pod m unjam a u ljetnom
pljusku, u svitanju, a ja sam još uvijek hodao i sav mo­
kar od kiše, od lipnja, od noći zaspao sam kao mlado
pseto pod jednom bukvom i kad sam se probudio, sun­
ce je bilo nad granama već za nekoliko kopalja. Tako
samo vukovi lunjaju šumama, kako sam pregazio Slje­
me kod Svetoga Jakova i u jednoj krčmi pod Bistrom
pojeo pola hljeba kuružnjaka sa slaninom i hodao i ho­
dao, i tako prašnim drumovima lutajući dogurao do
Sutle već u kasnoj noći. Naspavao sam se u maribors­
kom vlaku, a drugoga jutra napisao sam u celjskom
parku čitav snop pjesama, bio sam slobodan kao raketa
nebu pod oblacima, a danas se stidim sebe i svega oko
sebe dvadesetičetiri sata dnevno. Sjedim u oficirskoj
školi, treći put regrut u životu, zidovi, rešetke na prozo­
rima, harm onika i jedan te isti osjećaj: stida.

5 Miroslav K R L E Ž A : D N EVN IK
 17. X II 1915 u 7 sati navečer

»Učiona«. Učimo se. Uče nas. Tko? Gospodin vod­

nik Firšt, gospodin kapetan Gotz i gospodin natporuč-
nik Tomašević, Astrojaguarska monarhija, velika karta
na stijeni, 1 : 800.000. Oko mene sami idioti. Esekerski
Švabe, jedan srijemski »Grossgrunđbesitzer«,1 nekoli­
ko pučkih učitelja, jedan profesor više građanske škole,
nekoliko maturanata, jedan Guzina i jedan Buzina. Je­
dan Latinčić i jedan Vlahović. Svi oni uzimaju ovu ško­
lu ozbiljno kao da je prava škola. Prava oficirska škola.

18. X II u 2 sata poslije podne, u učioni

Gospodin vodnik Firšt predaje strojopušku. Lutam

Austro-Ugarskom 1 : 800.000 na karti. Od Praga do
Drezdena nije daleko. Zašto nisam otputovao u Nje­
mačku? Pod Višegradom: Budimpešta^ I u Budimpešti
dalo bi se živjeti mnogo slobodnije. Setam Budimom
uz tursku kupelj. Tamo su dobre kavane u Stroblovom
parku pod kraljevskim gradom. Naslonjači od pletene
slame na terasi. Gospodstvo kao u Abaciji. Nema više
čokolade ni šlaga, ali ovako bijedno, kao ovaj gospodin
vodnik Firšt sa svojom strojopuškom, ne bi bilo. Ne ra­
zum ijem čemu ovo mučenje? Ostati je nekarakterno, a
kako ne ostati? Ovo je sve diplomatsko poniženje, u
svakom pogledu pasje, javno, intimno, moralno, tjeles­
no. Davi me. U omaglici sam. Kao da ću se onesvijesti­
ti. Ločemo i oblizujemo tu svoju smrdljivu domobrans­
ku šerpenjicu, a čemu? Sve je to ružno i nedostojno. Ta
glupost svršava u krčmi sa Pokornyjevim pelinkovcem
i gospodinom vodnikom Firštom, koji neobično voli
Pokornyjev pelinkovac mukte, kao pažnju od svojih
jednogodišnjih dobrovoljaca (»dobrovolci, vrag vam
mater, bute vi vre krv p.«), a zvekeće velikom zlatnom,
sa dvije srebrne velike i sa dvije srebrne male i on od

» v e le p o s je d n ik « ,
nas »jednogodišnjih dobrovoljaca« - »stvara ljude«.
On nam je učitelj i veliki uzor junaštva i poštenja.

San: lutam mjesečinom, a na mjesečini krepani

miš. To nije miš, to je vuk. Stara krepana vučina. Net­
ko ga je ustrijelio. Zadavio se u lokvi svoje krvi. Tu sto­
je bačve sa rozinama. Mnogo bačava i same rozine u
njima. Kao da se ukrcavaju na lađu. To nije lađa, nego
ogromna lokomotiva. Crna kao ogromna granitna
Keopsova piramida. Dolazi Mihovil Nikolić i otvara go­
ruće ždrijelo ove lokomotive i baca u vatru nekoliko
paketa orahovih štanglica. Govori: »To je za imendan
moje žene.«

22. X II u 4 sata poslije podne

Pokazali su nam danas streljačke jarke! Da vidimo

modele svojih grobova. Nikada fraza nije imala takvo
značenje kao što ga ima danas. Kaže netko: »Najveći
neprijatelj svih bacila je Miillerov sistem.« Ili: »Alko­
hol je najveći neprijatelj našega naroda.« Ili: »Tko su
naši neprijatelji? Naši neprijatelji su svi oni koji ne će
Mir!« Toliko sam oglupavio, te se ne usuđujem više
misliti logično. Sve mi ispada naopako. Postoji naročita
logika u mišolovkama. Može miš da bude i genijalan,
ako je u mišolovci, s njime je svršeno.

29. X II 1915 u dva sata poslije podne u kasarni

Iz kovačnice odjekuje nakovanj, a djeca na ulici

pjevaju o mami koja je došla s kolodvora: adija-dija-
-de! Pukovnijska muzika vježba Rakoczijev marš.
Bombardoni, trešte stakla od grmljavine plehmuzičkih
truba. Ordonanc cijepa drva. Sjedim u sobi desetnika
od dana. M inim alno 30 Celzija. Varaždinske Toplice. U
službi sam. Slušam vatru u gvozdenoj peći sa bosans­
kim grbom. Netko j,e pekao jutros slaninu, miriše sve
na kujnu. Svijetlosive kurtine sunčanog poslijepodne-
va. U mislima: Sava, Šćitarjevo,Rugvica, Jakuševac. Tu
Sava teče tiho kao po ruskim ravnicama. U Šćitarjevu
bio je Mirko Rački učitelj, i jednoga dana je otputovao
u Beč. Dosadilo čovjeku da školnikuje, postao je slikar.
Jedna te ista misao: o sumraku bogova. Trebalo bi ovje­
kovječiti galeriju bogova na samrti, jer posljednji bo­
govi u historiji čovječanstva umiru pred našim očima.
Ne znam što je umrlo da rne boli. Potresla se zem­
lja pod našim nogama, odnio je potres nekakve divne
m ram orne spomenike bogova u koje smo vjerovali. Bih
su to divni bogovi! Međunarodnosti. Evrope. U meni
paluca sasvim čađav, smolav, smrdljiv oganj očaja. Nad
čime? Što je progutalo ovo podzemlje pod našim noga­
ma? Nekakve intimne iluzije i mnogo naivnih ljepota,
koje je teško izraziti riječima Bili smo ljudi, a danas
smo podle nakaze. U neizvjesnosti bolne čamotinje
boli me čežnja za izlazom. Zvjerska tuga u kavezu
plače u nam a i to bije kao zubobolja i boli me sve jače.
Spašavajući se mržnjom, čovjek se odbija u indiferent-
nost u samoći.

Kako bih mogao da kažem nešto onim ženama

ispred kasarnske ograde, koje tupo bulje u ovu mesnicu
kao goveda? Putuju n jihovi i na posljednjem oproštaju
izmijenit će jedan-dva nijema pogleda, a iz četvororeda
u punoj ratnoj opremi sa ženinim picekom u torbi pu­
tuje čovjek u smrt. A ona, prazna i blesava, s nateče­
nim rukam a gorućecrvenim kao da su se upalile od
vrbanca, stoji i ne shvaća ništa. Naš narod. Čovjek
može da želi, da se uzvisuje, da prezire, čovjeka može
da boli, on može da pojmi, da se ljuti i, na koncu: kuja
se grize za svoj vlastiti rep u ovoj bjesnoći. Šta ostaje
od svega? G rim asa jedne takve buduće nijeme, u svo­
joj boli oglupavjele udovice, i nekoliko kapljica vode u
njenim goveđim očima. To je sve.

30. X II !9I5

Klovije, Međulić, jedan i drugi Laurana, Tartini,

T'ommaseo i svi Korvinovi ljudi, madžarski biskupi,
graveri, poeti, sve do Zrinskih, sve je to naš, hrvatski
mediteranski krug... Kamo su se razlili od Budima do
Napulja?

Na repeticiji, na kiupi, našao sam knjigu Karin Mi-

chaelisove. O Ijubavi još nitko nije imao kuraže da pro­
govori istinu. Tko bi smio da napiše roman o probav-
nim sm etnjam a? U ovim romanima a la Karin Michae-
lisova zvoni uvijek po neki lirski feder kao u malenim
porculanskim satovima s jednom naročito slatkom ari-
jicom.
» Ridi, bajazzo«,' vrijedi i za aktivne oficire profe-
sionale. Tko živ, tko mrtav, vrijedi i za ovu gospodu.
Oni liferuju druge u smrt, ali i sami ginu isto tako.
Opasna profesija. Šta imaju od toga? Kronenorden i
prvi red serkla na D’Albertovoj operi. A onda u vago­
nu, konji i transporti i Galicija.

Kada bi ljudi bili ljudi. Karin Michaelisova piše

dopise sa ratišta. Zaljubila se u jednog aktivnog aus­
trijskog oficira. Piše gospođa da Austrija doista brani
nekakvu civlizaciju...

» S m ij se. n a ia c o «
GODINA 1916
 Januar 1916

8. I 1916 u sedam sati navečer, pod repeticijom

Uče ovi oko m ene »dužnosti desetnika od dana«.

Svi sm o ronioci u blatu. P rodire gusti m utljag kroz naše
dresove, udavit cemo se. Ova škola, ove svjetiljke u
g orn jo ilič k o m blatu, ova susnježica, ova blesava učioni­
ca, ovaj k a p e ta n Gotz, ovaj idiot, tako neobično nalik
na trgovca jed n e M einlove filijale pod Trgom svete
V eronike u Budimu. O naj o nd je idiot prodavao je čaj i
pekm ez, a ovaj ovdje bezobrazno zvekece sabljetinom.
Jedan te isti tip nam etljivog glupana.

r i t a m Nazora. Nazor ima svoju dobru publiku

m edu ovim pučkim učitel jima. G im nazijalcim a je do­
sadan. N e tk o je rekao: »To je najveći pjesnik čitavog
Slavenstva.« N etk o je govorio o n jem u na nekakvom
p re d a v a n ju »da je on jed in i Evropejac u našoj kn jižev­
nosti« - docira G., učitelj na visokoj građanskoj školi
u Osijeku.
M ogu li da p rovociram nekoga da je to sve šablo­
na? P o b u n ili su se školnici: »Kako to m islim ?« Sve su
to soboslikarske patrone. To su ruže i cvijeće i arabeske
u sob oslikarskim patron am a. Tako se može slikati u be­
skonačnost. K a k v a je to retorika? H elenska? Mi bismo
trebali p o ez iju drugoga stila, takve poezije, kakva bi
n a m a bila potrebna, n e m a 1
 - T k o sm o to »mi«, k o jim a je potrebna takva poe­
zija d a iz n je n e perspektive N azor ne znači ništa?
- Mi, Evropejci.
Svi se s m iju toj m o jo j glasnoj i patetičnoj izjavi.
S m atra li se netko danas Evropejcem , to je smiješno.
Svi su, više-m anje, nacionalisti sui generis.1 Kažu:
» D o b e rd o b je naša granica.«T ako misli i Branko Kneže­
vić.

Kod S trindberga svi su junaci zapravo priglupi. A

tko je p a m e ta n ? D a li su takvi romani, čitani danas, uo­
pće bilo kak v o m jerilo nečega? Sve to danas nije zdra­
vo. P ita ju m e šta je to »zdravo« - po m eni? Rossini:
»Seviljski brijač«! Rossinijeva uvertira, to je po meni
zdravo! T o m e se svi smiju. To je m ene naučio Schopen­
h au e r d a je tako. I to p obu đ u je veselost! Nietzsche mis­
li da je Bizet bolji od Wagnera. Sklon sam da v jeru je m
da je D ’A lb ert neka vrsta k rah erla za aktivne oficire.
To već n e m a m kom e da kažem. U n rendez-vouz m a n ­
qué...2

K ako b ih opisao srp a n jsk u noć na R okovom grob­

lju? Z ele na noć, jablanovi šum e na lahoru sa Sljemena,
sve kao šam p anjac. C hop in je um io da opjeva takve
ljetne noći. N a zo r je formalist, od njega mogu se učiti
sam o oni početnici koji uče pisati poeziju kao nešto što
se m ože naučiti. O n je kao pjesnik rime model, to nis­
m o u s ta n ju bez njega, bez Tresića, bez koga opet Na­
zor n ije zn ao kako da se izrazi, a sve je zapravo tali­
jan sk a p ro v in cija osam desetih godina. Carducci et
comp.
O n o što se u n am a dim i kada razm išljam o o pjes­
m am a, to se dim i crno i gusto, a možda ne će ni b u k n u ­
ti, ali o sjećam o da neki požari, kada bi planuli, da bi
planuli.

Z a e ro tik u treba im ati smionosti. Tko je dobar lju ­

bavni p je s n ik ? L am artin e? H ugo? - »Venez de l’o m ­

1 s v o j e v rste
2 P r o m a š e n i sastan ak ...
bre, o ù son t les lions. Venez de la lumière, où sont les
aigles!«1 T o ? Ili D an te ? »Nessun maggior dolore...«i
N azor se boji svega Što je nekonvencionalno, a naročito
da ne po re m e ti disciplinu. O n je profesor i zato se sviđa
A lb ertu Bazali i Drechsleru.

O vo što sm o mi, sve je to brutalno, grubo, neotesa­

no, barbarski. O ovim suptilnim lirizm ima klaonice tre­
ba pisati od početka smiono. N ejasno je kako.

Ne u s u đ u je m se ili ne sm ijem pomisliti ili ne

znam , ne u s u đ u ju se ili ne s m iju pomisliti ili ne znaju
da je tru lež je d in a form ula svega u čem u smo. Noću,
kada se sve sm iru je u n a m a i oko nas, prelazim o u
svečane, blagdanske, tople, velike sunčane predjele.
Boje i sjen k e, oblaci i glasovi, sve treperi fatamorgan-
ski. Š e tn je nad krovovim a, nad sudbinam a, nad histori­
jom , š etn je netjelesne, pahuljaste, stvar je rasterećena i
lebdi kao san. A u ju tro sve se razara sa prvim korakom
u ovu b r u ta ln u ludnicu.

U k ak v im se to mi prilikam a nalazim o? Velik dio

čovječanstva moli se i k lan ja porculanskim lurdskim
bebam a kao stv arn o postojećim božicama. D rveni sveci
i polubogovi na k o n ju sa sabljom i ostrugama, čitava
je d n a k a v a le rija bogova.

M irisalo je sve po đ urđ icam a u snu. Sastao sam Al-

k ib ijadesa u svilenoj tunici i rekao mi je: »Svi ste vi
naivčine, potecite i recite Nazoru, da je ipak velika raz­
lika u g o d in a m a izm eđu vas i njega.« Trčao sam. Ni­
sam našao nikoga.

1 » D o đ i t e iz s j e n e g d j e su lavovi. D o đ i t e sa sv i j e t l a g d j e su o r l o ­
vi !«
; » N e s s u n m a g g i o r d o l o r e « ( c h e ric o rd a r s i del t e m p o felice nella
m i s e r i a , ) - » V e ć e boli ne i m a d e (već sj e ćati se sv o j i h s r e t n i h d a n a u
n e v o l j i ; ) ( D a n t e , » P a k a o « , V, 121 - 123. p r e p j e v M. K o m b o l a .)
 Č ita m Feuerbacha. I on je učitelj, I od njega treba
učiti više nego iz Vježbovnika. Plavo podne, plavi obla­
ci, plave sjenk e, sve plavo.

Ja ra z b ija m sebi glavu: ne t r e b a s u m n ja ti u to da bi

čovjek m ogao da izgubi svoj put. Čovjek se ne bi bio
probio do ovakvog načina ra zm išljan ja (feuerbachovs-
kog) da je m ogao da zabludi na stram puticam a, a tih je
bilo b e z b ro jn o mnogo, a im a ih i danas. Nijesu su m n je
u tom e pogledu a ma baš ni n a jm a n je opravdane! Čov­
jek je p redvidio m noge stvari u svojoj prošlosti, i mi,
pre dviđa ju ći p u n u pobjedu čovjeka u svakom e pogle­
du, p redviđ am o, p re m a tome, logično. Svaka ljudska
stvar od p očetka prevladala je grdne minuse, ali čovjek,
već sam o po to m e što je dvonožac, nesum njivo je plus
u prirodi. Mi z n a m o un ap rije d da će tako biti kako tni
znam o, k ako smo uvjereni da biti ima. Sve su naše mis-
¡i u p eren e u vjeru pune pobjede sebe samoga, to jest
čo vjek a m eđ u ljudim a, m eđu ljud im a koji se gube u
t la p n ja m a i na stram puticam a, ali je sve to lutanje
sam o tr e n u ta č n o i prolazno.
Iz ovoga razreda, iz ove pričuvnočasničke škole sa
pločom i kre d o m i političkom kartom Austrougarske
M o n arh ije, iz ove sobe sa rešetkam a (više zatvora nego
učionice), n a m a je potrebna silna, neizrecivo silna vje­
ra u to da pred n am a stupa čovjek, i to na čelu svake
ljudske po vorke i svake čete. I ove naše dom obranske
čete i bilo koje čete bilo gdje na ovoj zemlji. N a m a je
p o treb na v je ra da će ljudi na čelu ljudskih kolona iphk
izvesti stvar tako da se konačno svi ljudi nađu na jed ­
nom e sastanku sa toplim stiskom prijateljske ruke.
M ožda ce to biti jednoga d an a u Svibnju. Jednoga svi­
b anjskog dana... To nas uči Feuerbach, koji nam ne go­
vori »kak o « , nego »što«! N ije ni potrebno da n am kaže
»k ak o « je r »kako«, to je stvar sviju nas pojedinaca da
izmislimo. O duvi jek, od prvoga dana kako mi je pao u
ruke, volim Feuerbacha. To je m oj čovjek. To je volja
ka višem, što se cijedi iz ovog grozda ljudske pameti.
Feuerbach je dušev na higijena. Profilaksi ja. Feuerbach
nas čuva od zaraze gluposti i životinjstva.
 Po čem u se m jeri veličina pojedinih historijskih
ličnosti? Po tom e što su odudarale od svoje sredine.
O b rn u ti r a z m je r je jedina m jera. Nije li ova feuerba-
cfiovska v je ra u čovjeka naivni »fetišizam«? To su lita­
nije. »K ućo bjelokosna, moli za nas!« »T o rnju Davi-
dov. moli_za nas!« C itam L uthera. I on je bio barbarski
retorik. Č itam u »Neue Freie Presse«: unterbewusste
geistige R egungen.' Kaže čovjek za Rafaela da je tako
radio. »Podsvi jesno...«

21. 1 1916. u pola devet navečer

Pravdao sam se sa svim a o svemu. Kao da lajem o

na ra zn im jezicim a, mi sm o jedni drugim a inostranci:
N e m a m više živaca za ove glupane. N em am živaca da
šutim, a progovorim li ipak, stidim se što sam progo­
vorio. J e r e m ija nad razvalinam a. Čovjek, što bi m o­
gao? Da biblijski razdere h aljine svoje i da stane rida­
ti? Bio bi glup kao histerična baba. Dolazi mi na tre n u t­
ke da plačem. Jedini spas: je d n a strojopuška sa G rm o-
ščice m ože da bude u svemu tome m orfij ¡Svi razm išlja­
ju po logici: jesti i spavati. Boriti se da bi čovjek mogao
jesti i spavati. Spavati sa ženam a, naravna stvar, a onda
opet klati jesti i spavati, ž e lu d a c i žena. To je smisao
za stvarnost. K ada kažu čovjeku da je pjesnik kao da
su m u rekli glupan. Ta uvreda ima jedan te isti prizvuk.
S iedne strane, preziruci sve ove suviše ljudske slabosti,
čovjek feuerbachovac gubi se u protuslovljim a sa sa­
m im sobom. L uther je neizrecivo zbrkan u svojim
svađama. G r u b o laže. To su isusovci naučili od njega
da sv rh a posvećuje sredstvo. Malo je ljudi u m jelo da
tako m rzi i da tako raspiruje m ržn ju kao Luther

G o sp o d in G otz u sobi ordonanaca: tigar među

m iševima. Ovi ordonanci su ausšus. Ljudi bez tri prsta
na d esnoj ruci, ćoravci, kilavci, slaboumnici, padavičav-
ci, sušičavci, sam a bijeda. Ciganska čeljad. A ovaj nat-

u ' N o v o j s l o b o d n o j š l u m p i « : p o d s v i j e s n i d u h o v n i p o k r e ti
čovjek m eđ u n jim a , Bram arbas s korbačem i sabljeti-
nom, k ak v a m esarčina! Kakav urnebes, kakve pljuske,
kakvo u rla n je ! Sve bestidno.
 F e b r u a r 1916
5. II 1916 u tri sata poslije podne

H e r m a n n B ahr je katolik, a carski i kraljevski i

kraljevski ugarski do m obranski Vježbovnik, to su špa­
njolski p roto k o larn i propisi za masovnu katoličku
smrt. K o n fo r m n o sve i u n ajb o ljem redu. Neprilika je
u tom e što kod nas H e rm a n n a Bahra sm atraju revolu­
cionarom .

6. II 1916 u 11 i 15 prije podne u kavani »Pariz«

N ed je lja . Poslije m om čadske mise sa pričuvnočas-
ničkom šk olo m kod Svetog Blaža. Bio je prisutan Štan-
cer. F e ld k u ra t je govorio veom a učeno. U potrijebio je
riječi: flu k tu a c ija i vibracija. To je bilo za du ho v n u eli­
tu bud ućih p riču v n ih d o m ob ran skih časnika. Kaže: ra­
cionalizam je pao pod stečaj, a katekizam je jedini
način da se čovječanstvo spase. (Čovječanstvo - to
znači: svi mi zajedno.) Istočni grijeh je ob jav ljen je nad
razum om . K rivine našeg v rem ena nisu u tome što je
danas rat, nego u tom e što naš inteligenat misli da mu
je bog n epotreban. To je istočni grijeh naše inteligenci­
je. Bez vlasti i oblasti na zem lji bi trajalo sveopće kla-
nje, a bez viasti u duh u zavladao bi svijetom sveopći
mrak. (Sada je svjetlost, a klanja nema.) C rkva božja
m eđu lju d im a nadvladat ce Kainov grijeh naroda i doći
će Krist K ralj M ironosac i porodicu ljudstva pomiriti
kao otac kod stola kada sm iruje djecu svoju nem irnu
kriškom hljeba. To je, dakle, svrha života našega.
Misli o toj propovijedi: trebalo bi sve to staviti u
glo m aznu ro m an č in u , tako golemu te se ne bi mogla sa­
gledati d ru g a obala, a rom an čin a poplava tekla bi s lju ­
dim a i sa ind ivid ualn im sud bin am a što nestaju kao
kapljice velike rijeke. Individualne sudbine nestajale bi
u takvo j kom poziciji kao sjenke u igri svjetlosti kobnih
histo rijsk ih požara.

Od godine 1910, iz peštanske perspektive, sa Hayd-

novom in s tru m e n ta c ijo m žalosnih austrijskih retreta1
po m alim garnizonim a, kao oratorij polagano raste svi­
tanje |ednog motiva, jed ne misli, jednog raspoloženja
koje vijuga kao staza i putuje, penje se, vrluda, prati
potočiće, žu b o r pro ljetn ih voda, ptica, jezera.
Blatno jezero sa ciganskim cim balim a i velikim
peštanskim lo kom otiv am a u sum raku, svijetiozeleno
Blatno je ze ro sa veselim budim peštanskim djevojčica­
ma i m u z ik a m a i lovovima i konj i ma od Som ogy vara
do Siofoka, šum e oko Kaposvara, zečevi, srne fazani,
lisice, ribe, li jen, žut, blatan Dunav, pijani bogati peš-
tanski hoteli, kavane, lađe, bordeli, peštanske i beo­
gradske kelnerice, generalice, pijanistkinje, medicinar-
ke, Beograd, Srbi ja, Agram, vojske, konji, bitke, ratovi,
parlam enti, Kalemegdan, Sarajevo, ( erina Vlado, sve
do Velesa, do Skoplja i do Bregalnice, i sve od Đ u k e a) i
G u s te h) do K am ila,c) do mene, do ovoga grada Agrarna
danas i do ove propovijedi kod Svetoga Blaža danas.
P lutarho va k ro n ik a banskih savjetnika i banskosavjet-
ničke trage, naših slatkih gospođica (agramerskih)., tako
sklonih velikom kultu duha, ljepote i poezije, vjere u
budućnost naroda, 'a la Lisinski ili R ubido Erdody na
Rukovčevoj zavjesi.
povečerja
a) Đ u r o C v i j i ć . - b) A u g u s i Ces are c. - c) K a m i lo Ho rvatin.
 - Was sie nicht sagen!' N em ojte nas zafrkavati!

S u d bin e naših pjesnika gladuša, sam oubojica, luđa­

ka, staraca, nesretnika. Sm rt K ranjčevica u Sarajevu
godine 1908. Problem našega nacionalizm a kako ga je
pronio kroz »K azališnu k avanu ^ Vladim ir Č e o n a do
1914. K sen o fo n to v a A na b aza danas po djednako m o n u ­
m entalno. Patos n a s ta ja n ja jednoga naroda.

U ko n trastu : desetogodišnjica »S avrem enika«: tko

će dati sliku b eskrajne, zaturene, zaostale naše dom aće
bijede sa d e ta ljim a toga prosjačkog života, gdje jedn a
m je n ic a od 250 K ru n a predstavlja problem čitavog k ru ­
ga ž ira n a ta ? Velika, patetična, dub ok a besjeda nad m ra ­
v in ja c im a našeg d u h a i plač nad kljastim , uzetim sta­
n je m ove z e m lje k oja se vozika traljavim kolicima
m a jk o b o ž a rs k ih bistričkih bogalja. N ikako da krenem o
nek o m cestom. Bokci na mostu, pom ozi bože!

Što bi bilo kada bi se čovjek počeo opijati? Jedini

izlaz kod nas g en eracijam a: vino. Zašto se kod nas tako
pi je? T k o nije kod nas pijan, ili tko nije bio pijan ? Si­
noć N. u pisoaru »Bauera«. Bivši čovjek, bivši ljudi, bi­
vše čovječanstvo. Pričala m i je A. da je već za »Ustav-
nosti« bio konfidenU N a to, da se i to može biti, nisam
nik ad a ni pomislio. Č udno! A u velikoj A nabazi ti bi ti­
povi igrali slavne uloge n a ro d n ih voždova. Zašto sm a­
tra ju toga č o v jek a talen to m ? Uostalom : tko su ti koji
ga s m a tr a ju tale n to m ? I što je to uopće: talenat?

12. II 1916 u 10 sati p rije podne

u kavani »Pariz«

P o s th u m n i silogizam: da smo na vlastitom odru

tako m u d ri kao što bi svatko od nas mogao biti, da je iz
zb ro ja s v o jih ličnih gluposti izvukao treći k orijen pa-

1 - T a š to n e velite!

6 Miroslav K R L E Ž A : D N EVN IK
meti, nitko se ne bi bojao um rijeti. Živjeti, naime, pod
ovakvim o k o ln ostim a nem a baš nikakva smisla.

B arbari u nam a, kod nas i m eđu nama. N a svako­

me k o ra k u osjeća se seljačko meso. Jezik u opancima,
stil i način izra žav a n ja u gaćama, vlajianje u kočijaš-
kim čizm am a. Sve grubo i neotesano. Što bi rekla neka
gospođica b iderm a je rsk a: n em a forme. Doista: nem a
konv encije! N e m a tradicije! N em a odgoja! Što se tu
kod nas k ultiv ira u toj štam pi? Kakva fraza? Kod M ad­
žara vlada b a ro k n a fraza u jeziku stotinu godina u­
natrag o tk ako su m adžarski počeli pisati neki baruni.
Kod P o lja k a vlada u jezik u učtivost saskih kraljeva.
Kod nas n ije bilo b arun a ni kraljeva ni barokne fraze;
n ijed an naš hrvatski grof u b aro ku nije pisao hrvatski.
Nije pisao uopće. To je bilo m ožda mnogo inteligentni­
je. A ro g a n cija šljivarska ove kajkavštine izgovara se
»odozgo«, iz takve plavokrvne visine, tako utvorljivo
kao da je to jezik plemstva, a ne kmetova, a ono što se
zove »čista suza narodnog govora«, to su fratarske gus­
le u M orlakiji.

N a sto jim kako bih se nekako depersonalizirao.

Vršim posto jan e napore da se nekako izvadim iz samog
sebe. Da se p renesem u drugu neku tepsiju gdje bih se
cm ario n a drugi način.

Č o v je k se može nadnijeti nad svoje m rakove kao

nad ponore. Č ovjek može, da bi ispitao d u b ljin u svojih
ponora, d a baci odozgo u sebe neki kam enčić vlastitih
s u m n ja da bi čuo kako dubo ko će se otkotrljati taj n je­
gov s u m n jič a v i upitnik, gdje on to odzvanja, taj
kam enčić, u kak v im m račn im spiljam a vlastitih misli,
ali, nažalost, čovjek ništa ne će doznati više od tjeskobe
ko ja je tu i k o ja n am govori uvijek jedno te isto: da je
sve p o d je d n a k o mračno. Č am im o u čam otinjam a.
Samo uzdasi nas prate iz vlastitog m rak a u beznadnoj,
m elo d io zn o j žalosti stiha. A facit1 svega: pjesma. Da li

rezultat
se ritm ič k im rim o v an jem , to jest djetinja stim slaga­
n je m riječi u zatvorene kalupe postizava nešto više od
obične igre p asijan sa?

Selim u novi zvjerinjak. K asarna u K rajiškoj ulici.

K ap etan Š.a)

13. II u 9 sati prije podne

N a dvorištu pučke škole u K rajiškoj ulici. K a m p a­

nil Svetoga Blaža vlada čitavim krajem . Pljuskovi zvo­
na o d z v a n ja ju nad krovovima. Liju se odozgo, moćno,
p objedonosno. Sve treperi od te muzike, i stakla na pro­
zo rim a i o p n e u našim ušima. Lirika i umorstvo.

H elada, Bizantija, R im i Beč, kakve su to bijedne

postaje d u h a ljudskog u ovoj kalvariji? To je spuštanje
s e r p e n tin a m a svijesti, sve niže i niže iz dana u dan.

S trindberg. D jelu je sugestivno, a traja n mi je osje­

ćaj da to nije »to« i da nije ni »ono«, ni »ovo«, nego
nešto deseto, a što, nije mi jasno. Po čem u je W edekind
velik pisac? K akva je razlika izm eđu A. Francea i
S trin dberga? S trindberg je Evropa. N ordijska, central­
na, zapad na. S trindberg je form ula za čitav niz lucka­
stih s ta n ja u m oralu te histerične, neurastenične,
boem ske, u m je tn ič k e Evrope. Da li je to stanje čisto?
Z dra v o ? D o b ro ? Šta je to »zdravo« stanje? N em a sum ­
nje: sve je u S trindbergu mučno. Nervozno. Napeto.
M igrena nad gadn im i n ep rija tn im stvarima. Sve je za­
pravo zg u ž van a postelja u nesretnim Ijubavima. Jutra u
b račn im spavaonicam a. Trebalo bi otvoriti prozor. Ovi
su bra k o v i k o n zum irani. Trebalo bi raspariti ovo pare­
nje. R aspariti ga možda, kao Barbe-bleu?1 I na koncu:
Dam ask. Ž alosno o b raćenje jednog slobodnog mislioca
koji se proglasio socijalistom. Ako je Strindberg doista

1 M odrobrađi?
a) Š u p u l
pao sa svoga konja, ako je taj Crux n je m u doista po­
stao »spes u n ic a « ,1 ako to nije novinarska patka ili
poza, šta je onda, do vraga, to?

Balestrieri: Beethoven. Tako je počelo. Boemi zure

u m ra č a n b u n a r Ijubavi, u narkozi »Apassionate«. Ova
Ijubav d a n a š n je beletristike dosadna je kao živživkanje
vrabaca oko k o n js k ih balega. »Lulu«. Bolje je biti fra­
tar. S am o ne H e rm a n n Bahrovog tipa.

Sve ovo u pisarni u K rajiškoj ulici je bljutavo.

Bljutav je m iris prašine, bljutav je miris dječje m o­
kraće k oji vlada pod tim krovom, miris plinskih svjeti­
ljaka, gn jilog ¡sparivanja od gnjila hljeba, sve je b lju ­
tavo. I z vu k telefonskog zvonceta je isto tako bljutav. I
glasovi u m e m b ra n i od kaučuka su bljutavi. K ru h i m i­
ris k r u h a i v onj do m o b ran sk ih dronjaka, slame, smeća,
izm etina. Sve je trulo i lijeno, nedopečeno kao palačin­
ka, b lju ta v o i gnjilo.

Rat uništava kasarnske bljutavštine barutom , gra­

n a ta m a i ek splo zijam a i, prem a tome, nije da nem a
smisla. R at će i ovu ratn u strindbergovštinu ponijeti
kao v je ta r što diže smeće na cestama. Rat ima utoliko
smisla uk olik o gazi prek o filistarskih kretenizam a kao
nosorog, kao m am u t, kao neshvatljivi im perativ ovoga
vrem ena, koje će se udaviti u svojoj vlastitoj gluposti
upravo zato je r je izgubilo svaki ljudski smisao. U
ovom ra tu D iluvij gazi preko lirizama raznovrsnih m a­
lograđan skih gluposti i od tog b astardiranja rađ aju se
luckaste misli. D a n ašn ji nazovimoral, ove naše pseudo-
religije, ove pra zn e crkve, ove dogme u koje više ne
v je ru je nitko, ovi »ideali« koji su već davno postali pa-
pagajsko b rb lja n je , sve to je za ovaj rat »smeće«. Rat
urla pre k o toga »smeća« kao vihor i ako od ovih izm e­
tina ne bude ostalo ni mrve, pak ni uspomene, ne će
biti n ik a k v e štete!

( C r u x sp e s u n i c a ) Križ... » j e d i n i spas«
 O vaj rat, kad bi bilo logike, odnio bi prije svega sve
Biskupe i sve C rkve, sve vjere ovoga svijeta, a u prvom
redu » kršćanstvo«, i to upravo ovu vrstu istočnog i za­
padn jač k o g »kršćanstva« koje blagoslivlje topove i sab­
lje u ime »evanđeoske ljubavi«. Ovaj rat kao o bjavlje­
nje n asilja i slijepe volje k o ja kanibalski hoće da pož-
dere sve oko sebe, ovo besmisleno ludovanje grube sna­
ge k o ja ljud ožd ersk i kusa sve hum anističke ideale, ovo
ludilo p re žđerat će se gvožđa od o ružja i krepati kao za-
vislanski m ed v jed u poljskoj basni, od čelika i čavala u
svojoj d ro bin i, a intelektualne koprive i korov svakoja­
ki preživjet će (nažalost) ove gromove i ovu oluju. Kult
bezid e jn e b ru taln e energije u štampi po piskaralim a
tresigaćam a d je lu je smiješno. Ovaj rat je surovi bar­
barski a ten ta t na ljepotu, na ljepotu kakva se s e n t i m e n t
talno čuva u srcu kao dragocjeni, suzam a optočeni m e­
d aljo n kao u sp om ena na d ivna vrem ena kada su Evro­
pom isto tak o urlali ratovi kao što urlaju i danas
(»F leurs du m a l« ),1 a pjesnici ipak nisu zaboravili svog
dostojanstva. O vaj rat je bolest koja će zadaviti mnoge
sm ione misli, a konačno, na kra ju igre, smione misli za­
davit će ovaj rat, je r ovo ludilo nije nikakav fermenat,
nego n a jb a n a ln iji krim in al koji spada pod ud ar isto
tako b a n a ln ih kaznenih zakona.

Č ita m W agnerovu autobiografiju. Spekulativno,

proročki za n osn o govori m eni VVagnerova m uzika već
go d in am a o stvarim a koje se ne mogu izreći riječima, a
pisane riječi ovoga čovjeka djelu ju lažno, prazno i
golo.

D a li sam uzvišen iznad ovoga rata? Smion i čist

pogled iznad ovoga rata naprijed, i preko ovoga rata, i
dokle? Pom isao nad velikom spoznajom da se pobjedo­
nosno uzv isu jem iznad ove zbrke ispunja me samosvi-
jesnim p o n oso m dostojanstvenog osjećaja čistoće. Jas­
na bistrina uzvišenja iznad ratova i iznad država i iz­
nad svega što se zbiva u ovim nizinam a du h a ljudskog.

' ( » C v i j e ć e z la« ).
Dobro je biti orao i kružiti iznad najviših vrhunaca.
Čelo k o je k rije takve misli tvrdo je kao kam enolom .
T akvo je čelo m ra m o rn i kam eno lom na visokim brdi-
nam a, prkoseći svjetovim a i vihorima. A ko razgovara,
razgovara sa zvijezdam a.

17. II 1916

Č u v a m kristalnu čašu svoje čistoće. Nosam je o b je­

m a r u k a m a kao kalež, a osjećam kako mi se muti iz
d an a u d a n sve više. Sve bljutavija prljavština kaplje
mi u m o ju čistoću iz dan a u dan i ja se m utim i prljam.

San: u M u ze ju za u m jetn ost i obrt, u velikom vesti-

bulu pod p rljav im d ro n jc im a i krpam a, kao razdera-
nim b a rja c im a : vizitacija, asentacija, regrutacija. Sto­
jim regrutski gol golcat pred doktorom U rbanijem ,
koji nešto p rčka po meni kao tobože po pacijentu, kao
da p rislu šk u je pisk u tan ju mog piskutljivog šum a na
plućn im vršcima, i onda me raskrinkava pred nevidlji­
vom k o m is ijo m : ecce hanovska!1 »Ecce hanovska«, iz­
javio je d o k to r U rb a n i patetično i predao me onako go-
log čitavoj je d n o j kosm atoj rulji rutavaca, koja se
sručila odozgo niz m uzejske stepenice kao rulja k rv ni­
ka, i vuče me n a stratište preko Zapadnog perivoja u
R ain ero v u ulicu. Tu prolazi pokraj povorke, koja me
pljuje, m archese Tito Strozzi, veom a uzvišen i veoma
m iran, p o tp u n o n eu tra lan kao da ga se ova golgotska
scena ne tiče savršeno ništa. Istrgao sam se toj rulji i
pobjegao na groblje svetoga Roka, a ru lja za m n o m
kao p a s ja h ajk a, a kod Medulićeve ulice ispred Datlero-
ve p apirnic e leži na tračnicam a raskom adano krvavo
ljud sko truplo. Preskočio sam truplo kao zec i strugnuo
na b rd o pod ja b la n o v im a neobičnom brzinom , ne os­
jećajući z e m lje pod nogam a kao da lebdim. Pobjegao
sam.

1 R i j e č iz sn a.
 Žalosno, oblačno, februarsko magleno, vlažno j u ­
tro. Sivo. Pisoari, plinske lampe, žam or kom panije koja
se sp re m a na m učenje, sve olovno, sivo. Dno. Telefon:
meso, in te n d a n tu ra , boležljivci u bolnicu, mazda, kuj-
na, luk, slanina, brašno, prijavak... U o rm arim a krista­
li, sove, lajdensk e boce, jed n a k una zlatica, jedna lisica
se n e p rija z n o iskesila. Reži. Prozori prljavi, sivi, žuta
svjetlost, sjenke, u kutu otom an gospodina narednika,
koji tu spava od milosti kapetana, i tako čuva, veli,
kasu. A u e rk a plače, g raja s hodnika, kiša. Izgled: ku­
hinjski b alkoni od Kolodvorske ceste, kišama isprane
stijene do sadn ih dvokatnica. Kako stan uju ovi naši do­
sadni, sivi, otrcani, polukrepani, prljavi sugrađani kan-
celisti i čin ovn ici? Sve sam i subalterni činovnici, akce-
sisti i kancelisti po ovim dvosobnim stanovim a bez ku­
paonice s k u h in js k im balkonim a. Žene u parhetu, kan­
celisti pijani, rabijatni, tuku djecu, djeca slabo uče, i
takva idiotska civilizacija bez ikakvog svog u nutrašn jeg
lika, sm isla i sad ržaja pod g rm ljav ino m topova kam o je
o tpu tov ala? Od ovog čovječanstva kakav se Nazaret
može očekivati?

Č itam R icharda Wagnera. Krize u Rigi, krize u Ko-

nigsbergu, u Leipzigu, u Parizu, T ra jn e krize. D im se
vuče od Ju žn o g kolodvora čađav i m račan, prljava kre­
pana m ačka od dim a, a kroz kišu prom iču m okre krpe
snijega. Sve brže. Vijavica. Sve što pišem i što sam napi­
sao je d v a da je libreto za nenapisanu simfoniju. O rato ­
rij.

18. II u sedam i 30 sati ujutro

A ko je svem ir - kaos, ljudski pojedinac predstav­

lja u toj kaotičnoj zbrci ipak, po svemu, nesum njivo,
rafin iran i veom a visok stepen pameti. Samo se ova pa-
met, n e o rg an iziran a za život u džungli, podređuje kao­
tičnim i posve hirovitim zakonim a svemirskim, i tako
postaje žrtvom zvjersk ih snaga. U prirodi, gdje jedno
drugo ždere, što ne znači da je ono što nas je proždrlo
p am etn i je zato je r smo slabiji, druge m jere, osim biti
jači, čini se da usred ove zbrke i nema.
A k o je svem ir h arm o n ič n o v rh u n a rav n o djelo, kao
što n a m teleolozi, ti beskom prom isni poklonici »svrho-
vitosti«, p ro p o v ijed a ju , o nd a ovaj stupanj ljudske pa-
meti, n a k o m e se nalazim o danas, predstavlja iz n jih o ­
ve perspektiv e zaista ateistički kaos. Mi smo, veli, ra­
zorni, z b rk a n i i kaotični s tim svojim zbu n jen in nega­
tivnim m islim a koje poriču sveopću kanibalštinu kao
kozm ički p rincip harm o nije.

U 9 sati ujutro

Nad k a r to m Zagreba i okoline 1 : 75.000. Tko ima

k arto grafsko oko, uživa u pejzažim a na zem ljovidu kao
da čita p artitu ru . A p stra k tn a m elodija erozijskih masa
sa čistim a r ij a m a izohipsa.

Sjedio sam sa Vladom B.-enrr"y u Protivinskom re­

storanu sep te m b ra m jeseca godine 1911, a u kavanu je
ušao i sjeo u nišu pod svodom iličkog prozora A .G .M .b)
Im ao sam u džepu čitav snop svojih pjesam a i već sam
bio na s k o k u do stola A.G.M.-a, ali me je svladala tre­
ma u p o s lje d n je m tren u tk u i nisam se usudio da riski­
ram da s tu p im pred lice ovoga čovjeka. Poruke Branka
K neževića iz bolnice M ilosrdnih Šestara, poslije »Le­
gende« 1914 februara, našle su me već na drugoj obali.
O n d a sam već otputovao na veom a velik razm ak od
A.G.M.-a. O n d a sam već imao neku sliku o tome kako
se m ogu trovati naši narodn i bunari.
Stojeći nad odrom A.G.M.-a u mrtvačnici mirogoj-
skoj, o tk in u o sam jedan prol jetni cvjetić od vijenca na
odru i stavio ga u antologiju francuske lirike. Negdje
mi se taj uveli cvjetić izgubio, a danas žalim ovu smrt.
Č ovjek me je zvao sentim entalno, bio sam grub. Ono

a) V l a d i m i r Borošić. - b) A n t u n G u s t a v Matoš.
što se govorilo na k a rm in a m a o A.G.M.-u (sve sami
p rom in enti), ne bi bio pojeo ni pas s maslom.

Poslije podne u 4 i 30

Pojavila se jedn a sasvim malena, jedva prim jetlji-

va krpica vedrine. Ta m odra parcela među sivim oblaci­
ma sa neko liko sunčanih mačeva, oh, kako je pozlatila
ovu žalost svojom bogatom opernom rasvjetom. Ljudi,
uglavnom , n e m a ju pojm a kako je ljepota, u prvome
redu, a često i isključivo, ovisna od rasvjete, a kako je
rasvjeta p o treb n a za goli život kao kap vode u pustinji
(duha). Kao jedan jedini plod datulje u pustinji što
može da spasi od sm rti kam ilu i jahača, tako jedan pos­
ve n eznatni detalj rasvjete može odigrati ulogu pojasa
za spasa v an je u o dređen om e trenutku, kada je čovjek u
opasnosti da potone i da se udavi u m elankoliji. Plivati
u ra s v je ta m a (ljepote) iziskuje naročiti trening.

Sam oća u zbornici. T ik a ta k a n je stare školske ure

tak-tak-tak. Sunce sve više. Tiha lirska samoća: čovjek
ima p o treb u da prede kao mačak. Toplo. Izvan vrem e­
na. Izvan svakog mogućeg ljudskog prostora. Mačkasto,
solipsističko toplo klupko svakoj ljudskoj pameti upr-
kos. P otkov e na majolici poda u hodniku. Ulazi ordo-
nanc: » N a ro d n e novine«, »Obzor«. Još nisam s onu
stranu d o b ra i zla ove farse u kojoj glum im o inteligen­
ciju. Viče netko na h od nik u (narednik Curčić), kreše
bogove. N a pisaćem stolu malo sivo porculansko stilizi­
rano m agare sa bisagom kao korpom punom porculans­
kog cvijeća. Kao ukras. Netko mu je vezao oko glave
dvije-tri ljubičice. U o rm a ru crvenoukoričena godišta
»S m ilja« i globus. Jelica Belović-Bernadzikovska i Ko­
lumbo. M ik ro sk o p m eđu fizikalijama. Sve pod
ključem . Knjige, globus i nauka.
 IO. II 1916 u tri sata poslije podne,
pisarna satnijska

R ichard W ag ner počeo je kao liberal četrdesetos-

maš, a on d a je završio fanfaronatu intelektualno neo­
bično b ije d n o sve do zveketa mačeva oko »Parsifala«
sa F rie d ric h o m Nietzscheom.

T k o bi m ogao da napiše kroniku austrijske Arma-

de, trebalo bi da po rtretira n a jm a n je trideset p ojedina­
ca u ra z n im njih o v im razvojnim linijama. Svetozara
Borojevića, na prim jer, kao k om an d an ta garnizone u
Košicama, i onu dam u, k o n ku binu jednog potpukovni­
ka, k oja ga je iskorbačevala na korzu. Takve pjesnike
kao što je u Tem išvaru H e rr Oberst Preradović. Među
R adetz k y je v im graničarskim oficirima nekoliko tipova:
m ladoga L e u tn a n ta K ukuljevića ili kapetana Vukelića,
oca M ilk a n a Lovinca, samog M ilkana Lovinca kao
predstavn ika one generacije naših graničara koja danas
doživljava katastrofu, sve do zbrke u glavi Öberleut-
nanta B ranka Kneževića. Oficiri u našoj književnosti
uopće. Osim toga galerija ovih danas: Jurica Štancer,
njegov brat (sinovci Slavkovi), Vernić T uranjski, mlada
gospoda husari i ulani na peštanskom korzu. Bečko
Novo M jesto, Mödling, Teodor Petras-Wickerhauser, fi-
ju m a n s k a akadem ija, admirali, Linienschiffsleutnan-
ti,1 zatim najo b ičn iji infanterijski grašak: Tomašević,
G öm bös, Schredl, Knežić i zlatnom velikom odlikovani
civilisti à la Gavez.

22. II 1916 u 11 sati prije podne,

satnijska pisarna

Poslije p rija v k a kancelističko uredovanje. P redm e­

ti. M rtvi sni, vesela svitanja.

p o ru č n ic i lin ijsk ih brodova,

 23. II 7976 u 7 i 30 ujutro. Hercegovačka ulica

Kiša. Blato. V ježba na cesti. Živo, veselo jutro. Vje­

tar u g ran i om orika, a u srebrnom e velu grom ada ilič-
kih kuća, pod nogam a kubusi grada, sve sivo, svileno,
radosno.

U pola jedan noću, noćna straža u zbornici

F e b ru a rs k o m elankolično lutanje u mislima, Stre-

lohitra v o ž n ja oblaka i zvjezd anih vedrina na vjetru.
Ova neb eska plovidba p u n im jed rim a d jelu je kao elik­
sir. K o ji su m otori ove ludnice u ovoj kasarni i onog
neba nad našim glavam a? Dolazi proljeće, na jugu
smo, psi, oblaci, svjetiljke, sve se kreće, sve laje, sve pu­
tuje. N e m irn a noć. I željezničari (na Južnom kolod­
voru) u z m ah a li su se svojim lam pam a nervozno. I ure
na to rn je v im a histerično: j?am, bam, bam, prijestolo­
n asljed n ik Rudolf, b aru n Kulmer, Sveti Vasilije (Blaže­
ni), Sveti V inko Paulski, katedrala, knjige. Deussen: In ­
dija. N a stolu v o ja rn o n a d zo rn o g netko je zaboravio To-
m icevu » M elitu«. Prvi susret s tom »M elitom «: god.
1907. C vjetale su Upe u Tuškancu kad sam prvi put sreo
tu Melitu. Jed n a od n a jja č ih k njiževnih im presija ono ­
ga perioda, »P u t^o ko zemlje«, »Križari«, »Zlatarovo
zlato« i »Vlatko Šaretić« od Zagorke.
Listam »M elitom «. K njiga za drugogimnazijalce,
Z apravo n evjerojatn o. Slabo kao Novakovi »Stipan-
čići«. T am o n etko um ire i jede pečeno pile. Jedna d je­
vica. L eskovar je mnogo veći pjesnik. Turgenjev. N et­
ko od slu žb u ju ćih čita K ellerm anna: »Tunel«. Listam
fran cu sk o m antologijom . Sve prazno. Ne govori danas
ništa D 'A n n u n z io : Eleonora Duse. Baudelaire.

D ra m a o Baudelaireu: gospođa m ajk a generalica,

o tm je n a d am a, snobovska plava čarapa, grande am o u ­
re u se 1 i sin paralitik. M ože li biti nešto tužnije na ovo­

1 v elika lju b a v n ic a
me svijetu od ovih jalovih razgovora, od ove konverza­
cije g eneraličin ih kavalira u n jen o m salonu o književ­
nosti? Kao Izidor K ršnjavi u Salonu M.H.P.a) kada čita
svoga svetoga F ra n ju Asiškoga jeseni 1913. Bio je poz­
van i A.G.M ., ali se nije pojavio. H e rm a n n Bahr i n je ­
govo pism o M.H.P. o meni na tem elju »Legende«. To
mi je bila je d in a legitimacija u onom društvu. G o vori­
lo se: »O, o n je m u ima H e rm a n n Bahr dobro mišljenje.
Dečko je talen tiran.«

D ra m a o trulim p ra zn in am a u životu pjesnika kao

što je Baudelaire, kada u svijesti okoline kojom je
o k ru ž en n e m a zaista ni najsitnijeg sim ptom a po kome
bi se dalo zaključiti da je bilo tko oko njega imao i
n a jb ljeđ eg p o jm a da je u dodiru sa čovjekom, koji
p red stav lja čitavo jedno stoljeće ne samo francuske
nego i ev rop sk e poezije.
J a d n o bitisanje usred tra jn ih neprilika i briga, kada
su sve prividnosti uperene izravno protiv čovjeka, koji
je zaista h rid in a nad horizontim a, a glava m u je perfo-
rirana i p u n a magle. I sam je zaboravio odakle je, tko
je i šta hoće. M rtvac na čaju u generaličinom salonu,
neka vrsta obiteljske sramote.

Deussen: u n jem ač k o j Misli koja je disciplinirana

ju n k ersk i, D eussen nije d ovoljno smion i nadaren pjes­
nički k o n tra p u n k t za indijske perspektive. On muca o
velikim s tv arim a ne um ijući se izraziti. Profesor.

T rebalo bi zapisati sve detalje iz Zagreba oko godi­

ne hiljadudevetstotinaidesete. Kako je izgledala Ilica sa
k o n js k im tra m v a je m , kako su ulice blatne i sive, a na­
ročito cipele. O ni provinci jalni cugšuji i visokožnirane
gospojinske cipeletine spram elegantnih peštanskih
(p otsdam erskih ) polucipela u Kiraly utci. Peštanske
ženske noge i agram erske. Z rinjevac i korzo sa dunavs­
kim k a v a n a m a u Pešti. To, kada zagrebačkom ulicom
prolazi je d a n presvijetli, to se osjeća. Tu je Šenoa kla­

a) M a n j a ( M a r i e ) F l o r v a t - P e l h e o .
sik, a ta m o vlada ukusom M o lnar Ferenc ili Herczeg
Ferenc. P ovratak iz Beograda 1912 ili povraci iz Pešte.

Bili sm o u jelenovačkoj šumi na p u canju sa prižiš-

cima. Stojim pospano i gledam u jed nu glupu vilu na
Hercegovačkoj cesti. T am o stanuje Dragan Prohaska.
Bio je u Moskvi. Piše nešto o književnosti. O bogumili­
ma. O ilirizmu.

Da li je ilirizam bio uopće nekakav pokret, ili je to

sve izm išljeno u čitan k a m a za više razrede srednjih
škola. Č ini se da je tako. Čitao sam »Za m aterinsku ri­
ječ« u B otaničkom vrtu na klupi 1908. Dosadne zdravi­
ce. P razno kao rom ani Velimira Deželića starijeg u
»Prosvjeti«. Jedini, koji se pozabavio g rad njo m riječke
željeznice: M ilan Šenoa. Kozarac je pisao o m rtvim ka­
pitalim a i o šum am a. Bio je šumar. Zašto ovi Prohaske
n a s j e d n u pisati historiju misli i program a u našoj k n ji­
ževnosti? Koji su bili bezbožnjaci, a koji političari?
»Tito D orčić« i »Melita«. »Branka«. Leskovar.
» G ju rg jic a Agićeva«. »Pavao Šegota«. Kosorova Slavo­
nija. K u m o rd in a r i i grofovi i Ivakićeve sluškinje. Salo­
ni u fe ljto n u » N a ro d n ih novina«. U našoj književnosti
sve vrvi od p jesnika koji su po svome pozivu bili ofici­
ri, a k asa rn e nitko nije uzeo ad notam. K asarne u našoj
k njiževn osti nem a, i to upravo u književnosti oko koje
nem a već d vjesta godina baš ničega što ne bi bilo kasar­
na. »M elita« je d ob ar rom an. Naim e: »M elita« nije do­
bar rom an. »M elita« je loš roman. U »M eliti« ima sve­
ga što je po treb n o za d obar roman. Jedna kontesa, pro­
pali dvori, ladan jsk i motivi, grofovi morituri, malo Če-
hova, m alo plebsa kao kod Borothe: »Iz maloga svije­
ta«, društvo, novac, .nesretni brakovi, elegantni oficiri,
R ohitsch-S auerbrunn, bečki hoteli, peštanski hoteli, ge­
nerali, grofovi, jed an propali advokat, sam o za koga je
to pisano? Za kakve sluškinje?
 M art 1916
3. III 1916
N O VI BROJ »SA V R E M E N IK A «

Netom j e izišao p rvi bro j jedanaestog godišta orga­

na društva hrvatskih književnika »Savremenika«. Na­
kon deset godina stupa ovaj organ slobodnih hrvatskih
književnika u jedanaestu godinu, da i opet nastavi svo­
ju kulturnu m isiju u hrvatskoj inteligenciji prikazujući
najbolje radove naših književnika. Nema sumnje, da
će i u drugom svojem deceniju biti izvrgnut ljutim ali
uzaludnim nasrtajima i navalama svojih neprijatelja.
To će m edjutim kao dosada ljude oko »Savremenika«,
njihovog urednika i njegovog suradnika samo sokoliti
na ja či otpor. Zato treba da uz »Savremenik« prione či­
tava naša inteligencija i sve ono, što vodi brigu o razvit­
ku i napredovanju hrvatske lijepe knjige. Do sada smo
okupili oko sebe većinu, danas kao i u buduće moramo
da okupim o oko »Savremenika« i oko društva hrvats­
kih književnika sve što je u nas inteligentno, nadareno
i zadojeno interesom za kulturu. Samo na taj način
moći će se ostvariti program, što ga je »Savremenik«
uzeo sebi ciljem za budućnost. Samo tako će društvo
hrvatskih književnika, u kojem se okupljaju svi slo­
bodni kn jiževn ici bez stranaka m oći aktivno da imaju
udjela u hrvatskoj kulturi uopće a u književnosti napo­
se. Samo na ta j način m oći će se program »Savremeni-
ka«, k o ji napušta obrambenu svoju poziciju, izvršiti
naime postepeno uništavanje svega onoga, što nas dijeli
od velikih kulturnih naroda, poimence u sitnom radu,
u organizaciji kulturnoj kao što je na prim jer nalazimo
u našim susjedim a Nijemcima.
Samo na ta j način m oći će se osvještavanju naroda
podati i neki stalni cilj i samo tako moći će se naći onaj
toliko željk o va n i kulturni kontakt između naše inteli­
gencije i naroda. M onopoli mora ju prestati, a i prestat
će, politička ograničenja moraju da se maknu, sve neka
vodi sam o pom isao na kulturu i na što jače razvijan je
kulturnih elemenata u narodu. To će se ukazati nakon
rata, kad se budu političke prilike u nas pojednostavni­
le u pogledu stranačkih borbi, kao preko nužde. I ta će
nužda najprije i u prvom redu našu inteligenciju natje­
rati prirodnim zakonom k istini i usadit će im ljubav k
n jo j na svakom e području, a to je ona sloboda, za ko­
jo m su težili toliki zatočnici modernog književnog i
kulturnog života u H rvatskoj i u hrvatskom narodu. Za
tom slobodom kulturnog stvaran ja u opće, a književno-
-um jetn ičkog napose, u k o jo j nije niko sputa van, gdje
svaki m ože da progovori i da djeluje kako hoće, to je
cilj revije »Savremenika«. Ne bije se »Savremenik« za
jednu stanovitu slobodu, već za slobodu uopće, u kojoj
će svi im ati mjesta, koja im odredjuje njihova stvara­
lačka snaga.
»O bzor«. 3. III 1916. br 62, str. 1.

Bože, što misli poglavica bečko-budimskog glavnog

stožera general-podm aršal von H ofer o Livadićevoj
»slobodi uopće« kada se nak o n rata »ukaze« da će se
naše stran a čk e borbe pojednostavniti preko nužde, a ta
će n u žd a našu inteligenciju p riro dnim zakonom natje­
rati istini i usaditi joj ljubav na svakom e području.
Kako li će ta ljubav k istini, usađena na svakom po­
d ru č ju naše inteligencije, izgledati, ako poglavica glav­
nog stožera podm aršal von H ofer ne bude ostao čisti
» larp u rla rtist« savršeno indiferentan spram ovog revo­
lu cion arn og pokreta, za koji je Livadić Branko uvjeren
da p redstavlja slobodu uopće? Moglo bi se desiti da ne-
kom e od ovih poglavica glavnog stožera padne na pa-
met da m o bilizira ove ku ltu rn o m m isijom zadojene do­
jilje naše kn jiževnosti.

IZVJEŠTAJ N A Š E G G L A V N O G ST A N A

Budimpešta, 2. ožujka

Iz austro-ugarskog se glavnog stana službeno javlja

od 2. o. m j . : N igdje važni događaji, Zam jen ik pogla vice
glavnog stožera pl. Hofer, podmaršal.
» O b zo r« , 3. III ¡916, br. 62, sir. 3.

V ELIK I B RO J P R E D V E R D U N O M

Bitka na sjeveru franceske tvrd jave prolazi prema

osnovi i... posve se naravno razvija: paljba topništva,
jurišanje pješaštva, utvrdjivanje i obrana onoga, što se
zauzelo p ro tiv protunapadaja i priprem anje slijedećih
etapa dovozom topništva, nadopunjivanjem izgubljene
m om čadi i potrošene municije, novi napadaji paljbom
m akinskih pušaka i konačni pobjedonosni juriš. Sve
ako su i m etoda navale i kom binacije boja drugačiji
nego li što su p rije bili, ipak je neizbježiva promjena
boja i kratke stanke. To se poim ence imade protumačiti
time, što j e čitavi terrain pun humaka i brda. A li ceste
su golem im eksplozijam a upravo razderane. Njem ačko
je desno krilo baš na posljednjega veljače uz Maasu i
opet uznapredovalo i prinudilo je neprijatelja, da po­
dručje u velikom zavoju rijeke Maase kod Čhampneu-
viliea isprazni.
» O b zo r« , 4. III ¡916, br. 63. str. 1.

U » O b z o ru « Branko Knežević ustrajno o b jav lju je

svoje feljtone.

PO VRATAK

M islio sa m :
- Zar imade lijepa žena pravo, da zavodi muževe
u bludnju, te ginu i čeznu za njom e bez nade, bez oslo­
bođen ja ?...
Tako od prilike...

~Mirosku K R L tŽ A : D N EVN IK
 - Naučit ću te pam eti! Naučit cu te pameti! - za-
redom sam pom išljao i katkada protro ruke. Jer zaista
me je obilazila neka groznica kao onda, kada sam prvi
put obljubio ženu. Mnogi m ladi ljudi misle, da se geni­
jalnost prikazu je nemarnom neuljudnošću.
»Obzor«, 5. ¡11 1916, br. 64, str. !
Sve to u korizm e n o j nedjel ji
BENE D l K T X V I MIR

Pismo kardinalu Pompiliju.

Mi zato ne možemo, da se uzdržimo, a da jo š je d ­
nom ne dignem o sv o j glas protiv rata, koji se nama
pričinja kao sam oubijstvo civilizovane Europe. Mi ne
sm ijem o da propustimo, kad ce nam to okolnosti doz­
voliti, da predložim o svako sredstvo ili opet da na to
upozorimo, kako bi se že!jkovani cilj mogao doseći.
1 evo sada, gospodine kardinale, pruža nam ovu zgo­
du nekoliko pobožnih dama, koje su nam saopćile
namjeru, da će se prigodom skorašnje korizm e udružiti
u m olitvi i pokori, da izm ole što laglje od božjeg bez-
m jernog m ilosrdja konac ovog strašnog jada. Ovakva
namjera mogla bi nam dobro doći, je r je neprestana
m olitva i kršćanska pokora jedina utjeha u ovom razdi­
ranju našeg i svačijeg srca,...
Osobito opom injem o m i sve majke, supruge, kćeri
i sestre onih k oji su u boju. koje u svojem mekanom
srcu ž iv lje osjećaju od sviju ostalih osoba golem i jad
sadanjeg strašnog rata, da svojim prim jerom i svojom
blagotvornom snagom pri kućnom ognjištu okupe sve
članove svojih obitelji kako bi neprestano vruće m olit­
ve slali Bogu i pred njegovo prijestolje, dragovoljno do­
prinijeli žrtv e utažujući pravednu srdžbu Boga.
»O bzor«, 7. III 1916, br. 66, sir. I.

Benedikt XV grede tragom svojih pređa. 1 za

krstaških ratova Sveti Oci vodili su računa o m oralnom
v la d an ju o tm je n ih d am a iz takozvanog boljeg, viteškog
društva, čiji su supruzi prolijevali krv pod jeruzalem s­
kim zidinam a. Jedan od ovih Bene- ili Male-dikata up u­
tio je g osp o đ am a ratnim udovicam a XIV stoljeća posla­
nicu, da prestanu da griješe bludno, bojadišuci se be­
stidno, kao da ne teče krv za oslobođenje Svetoga gro­
ba. O v a papistička antiko zm etičk a k a m p a n ja protiv ru-
žiran ja usana evropskih ljepotica više je nego dirljiva,
jer dolazi u pravi čas. Bog je srdit, zato C ado rna gubi
bitke. O k u p im o se oko šporeta po našim k u jn a m a i pri­
k lon im o glave je r nam je to jedinom u tjeh o m u ovom
ra zd ira n ju ženskih srdaca.

U S N I tŽ S O J VIJA VICI

Feljton sa sjevernog ratišta koncem veljače. Pane­

girik div-lavovim a R arancza i Toporoutza. Rojevi u
ro jn im p ru g a m a su kao male zadružne obitel ji: vani vi­
javica. snijeg, ovdje kao u lafontaineskom m ravinjaku
jednoga feljtona: toplo, ugodno.
Topli gunjevi, čaj. ljudi pišu dopisnice svojim a
doma, \ ruci se čaj puši, vidjclica bdije, ophodnja svaku
noć dovede nekog »m oskalja« i pjevaju se becarske
pjesm e: »M i sm o braco hrvatskog...« Čim se popije čaj,
vec su zapjevali naše Učke, primorske , zagorske i sri­
jem ske pjesm e, ama baš onako iz sve duše. I ne smeta
ih snašanje teškog zimskoga života kao Eskimci, kad
ima čaja i drva. H rvatski vojnik snaša sve, trpi i prega­
ra, da spasi dom ovinu svoju, da bude živi narodni spo­
m enik u narodima vjernima hapsburškoj kruni .,.A
»O b zo r« . 10. III 1916. br. 69. str. 2.

V ELIKI BOJ O V E R D U N

Nakon pada Vauxa. Zapovjedajući general treće

vojske H um bert k o ji je došao na m jesto generala Sar-
raila valja kao jedan od najdarovitijih i najenergični­
jih vojskovodja, k o ji znade Napoleona na izust. I za ­
povjedn ik Verduna general Herr diljem je svoje duge
vojm čke karijere pokazao dosta, da je sposoban da ob­
naša ovu vrlo odgovornu čast.
»O b zo r« , II. III 1916, b r 70, str. I.

A T e k s t j e p a r a f r a z i r a n . P o t p u n tek st u D o d a t k u d r u g e k n j i g e .
 G E N E R A L PETA IN

Vrhovni zapovjednik 2. franceske vojske kod Verdu-

na general Petain, koji je stavljen nad generala Hum-
berta i zapovjednika Verduna generala Herra, veoma je
kako »Victorie« piše, obljubljen kod svojih vojnika
usprkos svo je strogosti. K ad se on pojavi, kola medu
njihovim vojnicim a lozinka: »Voila, Petain; Gare au
potin!« (Tu je Petain; pazi na jezik!) Kao pukovnik 33.
pješačke p u kovn ije mislio je Petain samo na rat, i to u
vrijem e kad su mnogi salonski časnici m islili samo na
unapređenje i zabavu. On j e jo š i sada tako okretan
kao najm lađi potporučnik odSaint-Cyra. K od rujanske
ofenzive, trčao je pred svojim vojnicima pet kilometara
daleko kroz najveće blato. Za šalu često običaje uspeti
se usprkos svojih 60 godina kojem posmatračkom čas­
niku na njegovo visoko sklonište ili na užas kojem raz­
vod niku skočiti u koji jarak. Sa smiješkom dijeli s voj­
nicima sve oskudice i za najneznatnijeg momka ima
uvijek kakvu potrepštinu. K ad je jednog vojnika na
dopustu u Parizu upozorio drug, da odviše troši, rekao
je o va j »A h šta, to se mene ne tiče, ja spadam među Pe-
tainove vojnike«.
»O bzor«. 14. III 1916. br. 73.. str 3

»Voila, Petain, gare au potin!« To je zaista dražesno.

P revedeno na d o m ob ranski jezik znači: Kuš, ne brbljaj
gluposti, evo Bramarbasa! Jasno. Piše »Obzor« da ovaj
šezdesetogodišnjak može trčati punih pet kilometara
kroz blato. Z n a N apoleona naizust, a može trčati kroz
blato pet kilom etara. N em a šta. Strateški genije!

IZ HR V A T SK O -SR PSK E K O A L IC IJE

Na veče održali su članovi hrvatsko-srpske koalicije

i jo š neki zastupnici saborske većine u »Palače Hotel
Croatia« oprosnu večeru, na k o jo j su sudjelovali ban
dr. Ivan barun Skerlecz i odjelni pretstojnici. Večeri je
predsjedao kao kućedomaćin potpredsjednik koalicije
narodni zastupnik g. Ljuba Babic-Gjalski. Kako
»H rvatska R iječ« javlja servirao je gazda Gostim irović
stolu od 40 servisa ovaj menu: Consomme en lasse, Oe-
fus poches So Holandaise, Fogas froids So tartare, Filet
de boeuf ala Crem e garniture. Pastette aux Hache, Pou­
larde Styrie, Salade - Com pote - Parfait, Voće - Sir,
Crna kava. Večera je prošla vrlo animirano. Izrečeno je
nekoliko zdravica. U nevezanom se razgovoru govorilo
o različitim političkim pitanjitna.
» O b zo r« , II. III 1916, br. 70, str. 2.

Prepis m e n ija je točan citat po »Obzoru«.

N O V I P O B O Č N IK G E N E R A L A B O R O JE V IĆ A .

Javljeno je, da je dosadanji pobočnik generala dra.

Svetozara Borojevića od Bojne, m ajor glavnog stožera
Slavko K vaternik imenovan zam jenikom ces. i kr. voj­
nog guvernera u Srbiji.
» O bzor«. P o p o d n evn i list . 8. III 1916. br. 67, str. 2.

M U Č E N JE Ž IV O TIN JA U Z A G R E B U

Primam o već češće pritužbe protiv pojedinih kiri-

jaša radi m učenja životinja. Naročito se tuže neki sta­
novnici Bakačeve ulice, gdje kirijaši teretnih kola upra­
vo nem ilosredno znadu tući konje, tjerajući ih uz
strminu na Kaptol. Tako je prekjuče došlo do oštrih
prosvjeda sa strane općinstva, protiv jednog kirijaša,
koji j e kon je udarao bičalom.
» O b zo r« , 12. / // 1916, br. 71, str. 2.

12. III 1916

N a T rg u bana Khuena. Postoji i to. I bista grofice
K h u e n H éd ervâryjeve isto tako. M agnati u m en ten u i
surki, sa s a b ljo m krivošijom , optočenom draguljim a, o
boku. A ristokratski boljari, panovi, šljahta, madžarski
džentri, a d a n a š n ja čeljad rezervista u m anežu: Kohn,
Sie reiten so schlecht wie alle polnischen Könige zu­
s a m m e n !1 Svi zvekeću m ačevim a i ostrugama. Kakve

1 Vi j a š e t e t a k o loše k a o svi p o l j s k i k r a l j e v i z a j e d n o !
strašne, kočoperne ostruge na tim civilističkim pijetlo­
vim a? Po bana lno sti m otiva (zapravo): jesenski m anev­
ri od K a lm an a , a doista: ce rekanje koje glođe ljudske
lubanje. N egd je glas harm onike. H arm o nika, pijetlovi,
vrapci u bosketim a, veliki plavi pastelni potezi preko
v unenog pro ljetn o g neba, i koraci prolaznika sve dalje
i sve tiše.

G o lfstre am i Sahara. Dva podatka na ovoj hirovi­

toj lopti, na ko jo j ljudi već m ilenijim a nastoje kako bi
razm išljali o stvarim a po n ekoj dubljoj logici, kao po
nekom tobože sustavu, a sve je podjedn ako razbaruše­
no, razbacano, razm etano, razvaljeno i rastrovano: tu
Sahara, ta m o G olfstream , o vd je Arktik, a tam o ratovi i
tu Trg G ro f a K h uen a! N em a reda ni logike, ni sistema,
ni repa, ni glave izm eđu ovih pingvina i ajku la i honve-
da. To se zove životna logika: ovo, kada nem a ni repa
ni glave i sve je riblja p am et i naivno kao m uha.
N a p rim je r: u atriju gim n azije Bana K h u e n a stoji
čitava četa an tičk ih bogova. Heieni. Helada. Antika.
P retpostavim o da sam lično jedan od tih helenskih bo­
gova, da mi se nije izvjetrilo p am ćen je i da lutam ovom
m ad ža rsk o m , ho nvedskom Evropom, usred ovoga rata,
kao au te n tič n o antičko božanstvo. Da prom atram svoje
vlastite h ra m o v e od Sicilije do Ilirika u ruševinama, da
gledam sve svoje svetinje oborene u blato, a tu se puši
ta m ja n po č u d n im h ra m o v im a nekom e ili nečem u što
je p o tp u n a negacija mene, što me je likvidiralo, što me
je zaboravilo, a ja, jučer još helenski bog, danas sam
sadrena figura u atriju g im n azije Bana Khuena, a na
D u n a v u i na Ja d ra n u govori se madžarski. Kakav je to
jezik? Bio sam u h ra m u tog nekog novog bezimenog
božanstva, izlazim, ne snalazim se, čudim se, ne razaz-
najem ništa, slušam oroze, bit će kiše, proljeće dolazi a
ze m lja je pod m o jim nogam a m ekan a kao gnjili sir.
Blato. Sve je blatno. G d je sm o?

M U Č E N JE ŽIV O TIN JA V B E O G R A D U

» Beogradske novine« ja \lja ju , da je c. i kr. zapov­

jedništvo mosne brane izdalo strogu zabranu, da civilni
 koči ja ši ne s m iju tući i m učni konje upregnute u teret­
nu kola. P oslije ove zap o vijesti dužnost je svakoga čas­
nika i vojnika carske i kraljevske vojske, da dadu takve
m učitelje ž iv o tin ja uapsiti po najbližem stražaru...
» O bzor«. 15. III 1916, br. 74. sir. 2.

13. III 1916

O štro p u c a n j e na K ajzerici sa p u n o m ratnom spre­

mom. Č itav b a t a l j o n u ratnom sastavu. U svakome
vodu šezdeset d o m o b r a n a . U ra zv ijen im linijam a, u
blatno j v la ž n o j travi, m e đ u k rtičnjacim a, sve blatno i
teško. C v j e t a j u to p o le n ad svijetloplavim ogledalom
vode, a boja t o p o l in i h cv jeto v a boja j e blijedog, posve
pro z irn o g c r v e n k a s to g porculana. N eobično h a rm o n i­
čan o d n o s p a le te tih b lijedoružičastih porcu lan skih lati­
ca sa j a k o m t a m n o m o d r o m d in a m ik o m azura. Nebo je
tako veselo k a o d j e v o j a č k i sm ijeh. Tiha voda, tihe
vrbe, tih a ra v n ic a , ptice, a u ovim lirskim koprenam a, u
ovim v e lo v im a s u n č a n o g a dana m iris baruta sasvim
sm o lav ; h e f a j s to v s k a k o v ačn ica puna dim a, gdje se va­
tre n im č a v lim a z a k i v a j u gvozdeni sanduci na ovim
p o s m rtn im p o č a s ti m a d u h a ljudskog. Svako je tane og­
njen čavao u n a š u p a m e t. Brutalno. Prolaze vozovi i
o d j e k u j e t u t a n j v o z a n a tram o v im a staroga mosta i sve
klepeće kao m l i n u p a k lu . P u tuju čete na Kvarner. Pro­
ljetno ju tro. O r a č i k re ć u se m okrim b razd am a; dosto­
ja n s tv e n a r a b o ta k o j a p r a ti sve zločine u historiji. Nije
bilo ta k v o g z l o č i n s t v a u prošlosti č o v jek a da ga nije
pratio d o s t o j a n s t v e n o u zvišeni i tihi hod orača.

S a n j a o s a m o v e n o ć i: stojim na žalu svijetlozelencg

plitkog m ora, m o r e se v alja lijenim talasima, a šum
vode ta k o je n a l i k n a š u m ženske svilene suknje. More
je h lad n o . I m a o s a m o s j e ć a j da je m o re hladno kao d je­
vo ja č k o tijelo p o d s v ilo m . Stojim na obali, a lijevi mi
je k a ž ip rst o d s j e č e n u d ru g o m e član ku , i krv lopti pu­
nim m lazom . S t o j i m m i r n o i p ro m atra m kako krv teče
iz m o g a prsta p u n i m m la z o m , kao da je taj prst mrtva
pipa, a n ije m o j e v l a s t i t o meso, i kao da sve to ne pripa­
da meni. Fasciniran sam bojo m : bojom svijetlog kar­
m in a što štrca iz prsta, a zeleno more šumi kao ženska
svila.

T \ R O /C A . T V R D A VICA. T V R Đ A V A V A U X

U tv rđ a v n o m sistemu V erđuna fort Vaux vrlo je

važna tvrđava, k o ja je pala ponovno u francuske ruke,
a kad je pala, pretvorila se u »tvrđicu«. Vaux je bio
tvrđava, kada su je zauzeli Nijemci, a sada je postao
»tvrđica«.
L'z naprezanje najvećih svojih si Ja, Francezirna je
doduše uspjelo da natrag zadobe tvrdjavicu Vaux. To je
m edjutim samo časovi ti uspjeh, koji je po sv o j prilici
sto ja o golem e gubitke. M oramo pom išljati, da će do­
duše im ati poziciju oklopijen e tvrdjice na kratko vrije­
m e u svojem posjedu, ali da ova malo ne posve unište­
na tvrdjavica ne m ože više pružiti zaštite, koju je o\a
tvrdjica pružala jo š pred nekoliko dana, kad je jo š bila
posve netaknuta. Za to m ožem o najvećim mirom da
susretnem o budući razvitak bojeva oko Verduna. Naše
će pješaštvo doskora odgovoriti Francezirna sa oružjem
u ruci.
» O bzor«. L% III 1916, br 74, sir. I

To je jasno. Zato smo m irni što se tiče budućnosti

Verduna.

14. III 1916

P u c a n je na male olovne ciljeve sa »kapslama«,

koje d o m o b ra n s k im žargonom zovu »prižišcima«. L u­
n ja m cestom uz vinograde Stejskalove vile, slušajući
ptice zelengajsk e i žice kako zvone, telefonske. P utuju
žicam a ljudske riječi je d n a za drugom kao kapljice
poslije kiše. Klize žicam a vijesti, same zle vijesti, i mis­
lim: ovo je ludnica. Kako ostati norm alan među ovim
l u d a m a 1? G e n ija ln o s u n č a n o , vedro, m irno, harm on ičn o
jutro, a ro m a n ič k a kapa Svetoga Blaža, obložena zele­
nom m a jo lik o m , kao da je ko ntu ra jednog kampanila,
u d a lek o m gradu, negdje na drugom svijetu gdje, po
svojoj prilici, ne će biti da ima svega ovoga što se ovdje
zove: stvarnost. O d je k u iu pucnjevi iz daljine od Ku-
stošije, od Grm oščice, iz Zelengaja, na sve strane se
puca. Iz plave tišine zvona. M rak iz jedne novogradnje
u D o n jo j Ilici (u kontrastu sa tam nocrvenim ciglama
boje te rra da Siena) dubok: clair-obscur sa jedne strane
holanđske slike. Čokolada.

U pola jedan u kavani »Pariz«

H isteričn a reakcija na našu p. štampu. Polupismeni

prijevodi iz » G ra z e r Tagesposta«, »M. Fr. Pr.« ili »Ber­
liner T agblatta« ili »Pester Lloyda« što se serviraju
našim k ra v a m a kao dom aća štampa, svi ti tekstovi ne
sam o da su »deutscbdenkend«:1 nego još i »schwarz­
-gelb loyal«.2 Niks dajč. Šta znači njem ački gledati,
misliti, pisati? Detedescarsi:3 to ne ide tako brzo, ali je
sudbonosno. Starčevic je tražio da se francuski uvede u
naše s re d n je škole m jesto njem ačkog. To je tada moglo
izgledati: tire par les cheveux, bei den H aaren herbeige­
zogen,4 ali nije bilo tako glupo...

15. III 19 lb

Š etam o s tim našim regrutskim m aro derim a u raz­

nim s m jero v im a. Sve je p uno regruta: svi rajoni, sve
ceste, sve livade, sve šume. Iz Krajiške do vodovoda na
C m ro k u : jedan-dva... N a sve strane puškaranje: iz Ze­
lengaja, od Vile Stejskal, sa C m joka, sa, Prekrižja, sve
'vrvi od regruta, svi se sprema jtl ’-»lia p o sljed n ji ispit
pred n e p rija te lje m « .

i. » m i s l e ć i n a n j e m a č k i n a č i n «
2 » c r n o -ž u to odani«.
R a z m j e m č i t i se:
n e p r iro d n o (nategnuto).
 Ju tros je Angelus doplovio tiho kao barka po zele­
n im je z e rim a nebeskim. Na ažu rno m e ogledalu među
o blacim a plisura zvonjave u pravilnim kružnicam a
zvu kov a koji lebde kao srebrne lopte i rastu, i lebde i
p u tu ju kao baloni, uzdižu nas, mi plovimo s njim a, a to
lirsko j e d re n je tra je. tren-dva, i tako je blago kao mor-
fij.

O d ju č e r je d n a te ista misao: građani smo crno-žu-

toga C arstv a i naš kralj bio je njem ački Car. a i danas,
kada to više nije, on je još uvijek vazal njem ačkoga
Cara, p re m a tome, logično, ovo je Carstvo - n jem ač­
ko, i mi smo, p re m a tome, logično, njem ački carski voj­
nici, a ne madžarski. To su državnopravne floskule,
koje ne u z im a m o dovoljno ozbiljno, no unatoč svemu
ipak je tako: mi smo n jem ač k a carska Armada. I sve je
kod nas g e rm a n iz a m : logika i zakoni, sintaksa i »Stille
Nacht. heilige N a c h t« ,1 adm inistracija i vozni redovi, i
kućni redovi, i cestoredarstveni propisi, i ljetnikovci, i
a rh ite k tu ra , i dvosobni stanovi bez kupaonice, i glupe
švapske ulice, i način m išljenja, i red nauke, i školske
knjige i gospoda profesori, a prije svega i iznad svega:
naša slavna A rm ada.

Stidim se stupati pred kom pani jom i zapovijedati

počast lijevo i desno prolaznicim a višega čina (i to su
gotovo svi prolaznici u uniformi), i neobično sam sre­
tan što u tim stvarim a djetinjasto uživa pučkoustaški
zastavnik Budicki, koji upravo plamti sav da može šeta­
ti g ra d o m sa isukanom sabljom ispred kom pan ije sa
b u b n je m i trubom . R a tu je m o kao teutonske kohorte, a
zapravo sm o ratni zarobljenici ili, bolje: veleizdajnici
ratu jući protiv vlastite narodnosti koje ne štiti prednost
ženevske konvencije. Ne zn a m što je perverzno, ako
nije to?

' » T i h a no ć, s v e t a noć«.
 PETA B IT K A N A SO Č I

Soča voda je šumela: ju n a 1915 prva bitka, septem ­

bra 1915 druga bitka, septem bra 1915 treća i novem bra
1915 četvrta bitka. U kupan rezultat 500.000 m rtvih,
od toga 180.000 T alijana sam o u četvrtoj bitki.
I tako j e evo započela peta velika bitka na Soči, na
koju su se Talijani tako dugo spremali, a koja se zacije­
lo za vršila istim uspjehom kao što su i prve četiri velike
bitke završile naime bezuspješnom navalom na naše
p ozicije uslijed junačkog držanja naših četa i umnog
vodstva dalekovidnih naših vojskovođa...
/ u ova tri dana. kako se sa m jerodavne vojničke
strane javlja, neprijatelj je bio bačen na svim linijama.
Boj m eđutim traje dalje, pa će po svo j prilici prema op­
sežnim mjerama, koje ih j e poduzelo vrhovno vojno
vodstvo Italije, potrajati dugo vremena.
» O b zo r« 16. III 1916. br. 75. str. I.

O D L A Z A K P O D M A R Š A L A A N T U N A L IP O Š Ć A K A

Osječka »Drau« od 14. ov. mj. javlja:

Pod maršal Antun Lipošćak, koji je punih sedam
m jeseci zapovijedao na ratištu sa 42. hrvatskom dom o­
branskom pješačkom divizijom , poznatom s hrabrosti,
nedavno j e dignut s ovog mjesta i postavljen na čelo
jedn e druge vojne grupe. Vijest o odlasku ovog u vrije­
me mira i rata ponovno odlikovanog odličnog generala
hrvatskih domobranskih četa. proizvela je kod istih
bolne osjeća je.
Povodom svoga odlaska od zapovjedništva 42.
hrvatske dom obranske divizije izdao je podmaršal Li­
pošćak svojim podredjenim četama ovu zapovijed:
Gledam na jednako slavno i teško vrijeme. koje će
na stranicama povijesti slave ostati ovjekovječeno.
Opraštam se danas od Vas i u duhu stištem svakom po­
jedinom m om ku junačku desnicu.
Kao sinovi jedn e te iste m ajke zem lje, m i smo se
brzo naučili m edjusobnom poznavanju i poštovanju.
Bio sam si potpuno svijestan Vaše snage i Vaših djela.
Pobjeda j e bila naša.
 Ja Vam za Vaše svagdje pokazano sjajno držanje
izražavam svoju najsrdačniju hvalu. Držite i nadalje
Vaše zastave čvrsto i uzdignuto u slavu našeg sijedog
vladara i naše lijepe hrvatske domovine. S Bogom!
Svevišn ji vodio Vas i štitio Vas i u buduće.
Prije m og odlaska klanjam se s počitanjem pred
grobovim a palih junaka naše divizije i m olim se za po­
k o j njihovih duša.
Slava n jih o vo j uspom eni' - Podmaršal Lipošćak.
» O bzor«, 16. IH 1916. br. 75. str. 2.

lb. 111 1916 u 8 sati ujutro

na \ je ž bal ištu

Stoje p reda m n o m jed an tako nalik na drugoga,

kao one olovne figurine na koje se nišani s »prižišci-
m a«: Štrok Ju ra j, Mrzleški M artin. Tijački Mijo, Hor-
vat Joža, Poturiček Juro, Bekšec Jakob, Bukvič Bartol,
K v atran Tom o, P ajtak i K v akar i još dvjesta takvih
Kvakara, a ja im ko m an d ira m : stupati-stu-paj - i svi
oni na o n a j » p aj« udare desnom paf, paf, paf - i tako
s tu pam o paf-paf-paf kao jedan, jedan-dva, jedan-dva,
paf, paf, paf, sam o K vakar nem a sluha i nem a osjećaj
za ritam i tako se jedino to magare klati na repu kolo­
ne, kvareći svojom aritm ičk om pojavom ovu kadrilu,
koja sam a po sebi ne bi bila tako besmislena da joj je
svrha kako-tako ljudska. Jer, najposlije: stupati u četa­
ma, stupati u k olon am a uzduž i poprijeko globusa, stu­
pati za jednički, prijateljski, faustovski, da tako kažem,
harm o n ič n o , u cjelovitom ritm u čitavoga čovječanstva,
stupati na čelu takvih četa koje se kreću i koje pu tu ju
spram n ekih n a m a nepoznatih sretnih civilizacija, o,
bila bi to zapravo jedinstvena radost! U mislima tako i
sam za n ije t ritm o m čete koja se kreće kao čovječanst­
vo, K vakarovi krakovi, tako nezgrapno aritmički, toli­
ko su me uznem irili, te sam ga izgrdio na pasja kola
kao kra v u i bolvana i magare posljednje vrste. A u isto­
me tre n u tk u postidio sam se tog svog glupog ispada, jer
n ajp oslije i sam, kakav jesam , sa čitavim svojim »tje­
lesnim u s tro je m « (kao što bi rekao Hamlet), ne radim
drugo nego na repu te glupe balade kvarim njen histo­
rijski ritam svojim m islim a i svojom ovozemaljskom
prisutnošću. Tak o sam dao četi razlaz i pozvao k sebi
K vakara i pon udio ga jed n im Memfisom.
Bio je p o tp u n o zb unjen. Mjesto psovke cigareta,
i to M em fis, i još stisak ruke pred svima.
- Slušaj, Kvakar. tako ti sunce kokošarsko, otkud
si ti?
- Iz O roslavlja, gospon kadet!
- A kaj si ti v civilu, vrag te dal kvakarski?
- A kaj bi bil, gospon kadet: ja sem - prosim ih
- vatrogasec!
- Vatrogasec? V O roslavlju? Kak to?
- Lepo, gospon kadet! Ja gasim se vatre po Oros­
lavlju sv o jo m svetom vodicom. Kulko sem ja već og-
njov pastirskih pogasil, gospon kadet, čudo jeno...
- K a k v o m svetom vodicom ?
Se, gospon kadet, kaj črez nas teče, se je sveto i
voda naša kaj z nas curi, k o jo m škropim o po svetu, je
takaj sveta, kagbirekli. .
Kikot kom panije.
- A kad bi ja tebe v špange hitil, ti vatrogasec, na
pol vure, burno rekli, ka j bi se ti onda navčil m aršerati?
- Ne bi, gospon kadet! Niš se ja navčil ne bi. Kaj
bu m eni to? To v m oju tikvu nem re stati Ja bu m rajše
špange zdržal neg da ovak bedaka delate z mene. Pa kaj
je to pol vure?
~ I ti z m ene delaš bedaka, vrag te dal! Bum te v
špange hitil na tri vure. razmeš?
- 1 tri \ ure bum zdržal, pokorno prosim, gospon
kadet! A kaj su to tri vure? G da su oni devet meseci
zdržali v špangam a, zakaj ja ne bi tri vure?
- A gdi sem ja ležal v špangama?
- G d a su ih-njihova m am ica v trbu hu nosili d e\et
meseci, valda su v špangam a bili, a gdi, ak ne v španga­
m a? Ni om , bogme, onda nesu znaii maršerati. Pa kaj
je to tri v u re? G d a se m ora zdržati, se to ni niš, kaj bi
to bilo...
Propao sam ispred čitave satnije u jednom tren u t­
ku. O ko m ene zaorio je sm ijeh tisuća i tisuća Kvakara.
 Trubač koji stoji pokraj mene, ispiskujući iz piska
svoje svijetle m esingane trube slinu (kao da oblizuje ci­
garu), n a s m ija o se dob roćud nim p ro m u klim basom:
- Sprečitali su ovi fakini vas, gospon kadet! Vi ste
sm iješan čovjek!
- K ako sm iješan, po čemu sam ja sm iješan?
- Ne, ne-ne, htel sem reči: tak od srca človek, kak
beli k ru h , b u m o rekli. Z vam i je lahko tikve saditi.
Stigao je gospodin satnik na kobili sa svojim laki­
ra n im čizm am a. Infanterist na konju, sjedi kao baba u
fijakeru. Sve je više hum o resk a nego drama. Trebalo bi
se sm ijati, a iro n ijo m naših misli šta m ožem o drugo
nego da svodim o sve na gorkošaljive m otive? Evo ovo­
ga vola na kobili, u lak iranim čizm ama! Koliko li se
energije posvećuje kultu oficirskih čizama, da su blista­
ve na k a lu p u kao ogledalo, da su prave junk erske čizme
koje o rd o n a n c i prenose kao svetinje (a to slikaju aka­
dem ski slikari kao akadem ske kom pozicije » m rtv ih
priroda«), te Č izm e po izlozima u zornih postolara, os­
v ijetlje n e ružičastim svijetlom žarulje, na postam entu
kao S im bol ovog fantastičnog vremena.
S to jim u blatu bez dodira s ovim lju d im a u čizm a­
ma. K a k o je G éricau lt bio genijalan crtač! Njegovi h e­
lenski m otivi: bijeli k on ji na žalu m orskom , uzvijoreni
svileni peploni m ladih d je v o ja k a u trku i ove strašne
čizm etine oko nas, kojih ima sve više. Svi su izlozi
krcati čiz m a m a i sabljam a. Im a u Sokratu nekoliko tak­
vih a lu z ija po k o jim a se može zaključiti da ni helenski
dekad enti nisu neinteligentnije razmišljali o čizm am a
svojih oficira. Suviše m alo civilne pam eti u tim antič­
kim d o k u m e n tim a .

Prošao je m ariborski voz od Vrapca. Ulazi na Južni

kolodvor. S jećam se: restoran u Zidanom Mostu 1914
godine, na p ov ra tk u iz Venecije. Čekali smo osobni voz
iz M a rib o ra čitavu noć, Vladimir A rko i ja. O n je bio
na p o v ra tk u sa svojih lju b ljan sk ih zaruk a sa Pipom
Tavčarovom . Bio je pijan od zanosa. Plinska rasvjeta
restauracije blijedozelenkasta, a dolje šumi Sava i plovi
m jesec nad tintastim oblacima. Noć tam no azu rna, du-
 boka, lavež pasa. Daleko. M a k kuce. Kevću. Povratak
u savsku ja ru g u agram ersku. Žalosno.

P rislušk uju ći reskome odzvuku ocalne oštrice u

m o k ro m k ro m p iru, stojim kao vojarnon ad zorn i kraj
m o m čadske kujne. Ljušte dom obrani krom pir. pre­
pričavajući svoje glupe viceve.. Postoji lokalni h um or
ovog um iru ćeg jezika, a nitko od naših pjesnika nem a
sluha za te elemente. Uzvisuje se ta dom aća naša fraza
nad stv arno st svojom vlastitom ironijom koja ne uzli-
jeće visoko kao raketa, ali ra zv odn juje sve stvari, sve
po jm o ve i sve autoritete veom a postojano i veom a
tvrdoglavo do evidentnog besmisla. Taj naš jezik, koro-
zivne fraze toga jezika u b ija ju sve svijetle i junačke
ideale, sve p o jm o v e i napore, d jelujući rastvorno. Ta
fraza je km etska. O na je u tra jn o j depresiji. O n a odoz­
do p lju je po gospodskim čizm am a koje je gaze. O na ne
zanosi, o n a ne uzdiže, ona ne vjeru je ni u što osim u
neku vrstu katoličkog pesimizma, svršavajući nem in o v ­
nom n iv elac ijo m svega živoga u smrti. »Za sto let ni
kosti ni m esa.« T aj pučki, zagorski kmetski sarkazam
je ubitačan. R uga se svemu, vulgarizira sve i plebejizira
sve što je nad njim , i pre m a tom e je opasan i za svoj
vlastiti uspon. T a j sarkazam vuče dolje u p olupijano
raspoloženje oko svetog M ihala, i vuče se kao km etsko
p la n d o v a n je po zagorskim klijetima. » K oštan ja pucan-
ca i m o šta rezanca.« K a sarn a u K rajiškoj ulici. »Bruges
la M orte«. R odenbach.

Sto znači biti sm ion? Boriti se perom spada m eđu

n ajveća junaštva. To nije osv ajan je pozicija na juriš, to
je čitav niz nevidljivih, sam o zatajnih heroizam a koji
._se n a d o v e z u iu u tra jn o m i postojanom nap on u volje.
To znači svesti sebe i Sve svoje lične stvari i interese na
ništicu. To znači biti istraživač nepoznatih krajeva u
p u s tin ja m a duha, gdje čovjeka ne vrebaju samo lavovi
nego i ljudi.
- ' * O D C 'I 1 H : ) y A N i t r[ f & j y i ) M C > B R A m K O J P U K O V N I J I

»Sudrug«, list zagrebačke domobranske pukovnije,

ja vlja: Do danas je u 25. zagrebačkoj dom obranskoj
pu ko vn iji odlikovano l 169 momaka: od toga 10 zlat­
nom kola jnom , 153 srebrnom prvog razreda: 543 srebr­
nom II razreda i 443 brončanom kolajnom. O vdje nisu
uračunata časnička odlikovanja,
»O bzor«. ¡6. III 1916. br. 75. sir. 2.

NA M O R S K O J P O V R Š IN I O P E T N A D J E N O O S A M N A E S T L J U D S K IH
IJ E Š I N A

Javljaju iz Dubrovnika: osim onih nadjenih čov­

ječjih trupla u moru, o kojim a smo već javili, ovih je
dana opet kvučeno^k mora na broju osamnaest Iješina:
i to:
Dne 2. o. mj. u luci Brna na otoku Korčuli opaziše
nedaleko kraja kako nešto pluta , nalik na čovjeka. /
doista bilo je ljudsko truplo, razmrskane glave i ruke.
Istog su dana iz luke »Porto Rosso« na otoku Lastovu
vidjene g d je plutaju dvije Iješme Jedna je doplutala u
luku , koju izvukoše. Drugu bez glave i noge, more je
ponijelo prem a zapadu. Vladala je silna oluja...
Dne 4. ov. m j. u uvali »Grdača« kod Veleluke na-
djena j e jedna Iješina. Istog je dana u uvali »M ali Za-
glav«, takodje r kraj Veleluke. nadjena druga Iješina. /
to je ja vljen o brzojavno.
Na otoku Šipanu u uvali »Mala Lučica« istog je
dana dne 4. ov. mj. nađjeno čovječje truplo... U modri-
kastoj je odjeći, u m odroj m aji; s cipelama i galošama.
V džepu od hlača nadjena mu je novčarka sa 11 zlatnih
komada od 10 i od 20 dolara. 6 zlatnih amerikanskih
lira, 2 am erikanska dolara u papiru. 20 talijanskih fra­
naka u papiru i zlatni sat sa zlatnim lancem.
U nedjelju dne 5. o. mj. u jutro donijela je oluja u
m jesnu gradsku luku jednu Iješinu. U m odroj odjeci,
na ruci zlatn i vjenčani prsten i zlatni prsten sa briljan-
tima i s dva modra kamenčića. Još je kod njega nad/e­
no u talijanskim banknotama 300 franaka.
 Istog dana u luci Soline na otoku M ljetu truplo bez
glave; u luci »Pržina« kraj Lumbarde na otoku Korčuli
gola Iješina. bez glave, jedin o na nogama postole; u luci
»Porto Rosso« na Lastovu opet bez glave, a druga je
plutala izvan luke, što je m ore ponijelo pu t jugoistoka.
U p on edjeljak dne. 6. o. mj. na otočiću »Gubavac«
k raj Lum barde na Korčuli nadjeno je čovječje truplo.
Pred m jesnom lukom ispod »Lazareta« izvučena je
istog dana 6. o. mj. jedna čovječja Iješina, bez glave i
ruke. U džepu j e nadjena njegova iskaznica identifika­
cije. Osim ove iskaznice nadjena je potvrda vrhu ispla­
te članarine Srpskog Sokola u Los Angelosu; jedna
potvrda članarine Srpskog Dobrotv. Društva »Jedinst­
vo« i Saveza Sjedinjenih Srba »Sloga« u Los Angelosu;
jedna m jenica na engleskom jeziku vrhu isplaćenih 15
dolara, potpisom : »Risto S. Karić«, i jedna fotografija
ženske s natpisom : »Bianchette Biland«.
D ne 8. o. mj. nadjene su u luci »Brna« na ot. Kor­
čuli četiri Iješine, a u luci »Porto Rosso« na Lastovu
Opet jedn a Iješina . » O b zo r« , ¡7. III 1916. br. 76. str. 2.

BITI LIJEP

n ije nikakva um jetnost: lijepim praviti umjetnost

je Yes porculan pudera!... 1 najzapušteniji teint biva
dnevnom uporabom Yes pudera ružičast, svjež, fin,
baršunasto mekan i diskretno mekan.
Yes porculan pudar ovjekovječuje žensku ljepotu.
Svaka mudra gospodja znade danas, što duguje sv o jo j
ljepoti, stoga, nem ože ni jedna gospodja biti bez Yes
porculan pudra. Prema njegovom znanstvenom sastavu
je danas Yes porculan pudar jedin i apsolutno neškod­
ljiv i pu dar na svijetu, k o ji j e patentovan. K tome pripa­
dajuća Yes crema odstranju je sve nečisti kože i konzer­
vira teint do u najpozniju starost.
A m erikanski proizvod. Glavno skladišta za Austro­
- Ugarsku Béla Erényi, Diana-Apotheke, Budapest, Ká-
roly-kórút. 5.
\>O bzor«, O glas plaćen za čita v m je se c o žu ja k 19¡6.

8 Miroslav K R L E Ž A : D N EVN IK
 A U S T R O U G A R S K A M O N A R H IJA U SLIC I / U RIJEČI

Vojničke vi jest i. Odlikovanja i prom jene u ces. i

kr. vojsci.
Naredbeni listovi za ces. i kr. vojsku br. 35. od 21.,
br. 3b., od 23., br. 37. i 38. od 2b. veljače o. g. saopcuju
se među ostalima i odlikovanja i prom jene u ces. i kr.
vojsci s osobitim obzirom na čete 13. vojnog zbora.

M eđ u ovim odlikovanim Koulhanecim a, Karaseci-

ma, Havličcima, Navvratilima, odlikovani su jedan Fra­
n jo H ausner-N itsch, jedan Rikard Wagner, jedan Al­
fred C h a la u p k a pl, Sternwall, jedan O skar pl. Rziha, i
last not least1 M iron Šarac i G ju ro M rkobrada.

18. III 1916

U z m im o C hopina, Bibliju, Partenon ili Baudelai-

rea, van G ogha, Rimbauda. U tim form ulam a život po­
prim a neki smisao. Jutros je svanulo svijetlo, h a rm o ­
nično, vedro, tiho, sm ireno jutro, kao da nem a svega
ovoga oko nas.

P ra z n in a u m adžarskoj feljtonistici (danas). Prevla­

dava b ud im p eštan sk i trokut. O n i ona i on. Ili on i dvi­
je one. Ne više. Sam o to. I u vijek jed no te isto. Tko će s
kim e sp avati? O n a s n jim ili on s onom drug om ? Treći
piše p ism a ili p u tu je ili se ubija. U glavnom : treći obič­
no tuguje.

20. III 1916 u 9 sati prije podne

U Z elen gaju kod potoka na početku Radničkog

dola: sa prižišcima. Opalio sam po jed n o j zebi. Pala je
krvava. D ug o sam zurio u to nevino truplo, a onda je
cestom ze leng ajsko m progegao doktor Đ u ro Šurmin.

p o s l j e d n j i , ali ne i n a j m a n j e v ažn i
Na izb o rim a godine 1906 spalio sam ruke b u k tin jo m na
bakljađ i zagrebačkog opozicionog građanstva u počast
njegove pobjede. Tu sam se prvi put opekao n a našoj
politici. Razlila m i se nafta po prstima. Prolazi doktor
Đ u ro Š u rm in , najtipičniji kancelist naše politike, a
n em a p o jm a da sam spalio svoju ruku za njegovu pob­
jedu. O n doista nije kozm ička ličnost.
U g r a n ju m nogo sive svile paučinaste. Drveće je
vlažno pljesnivo, sve stoji pred p u pan jem , sokovi su
stali da kolaju. Sinoć sam po mjesečini odlutao do re-
m etske crkve, a jutros, kozm ički uzvišen, prezirem sebe
i sve oko sebe. O blak nad blatom.

G e r m a n i su danas iz svoje chamberlainsko-wagne-

rijan sk e perspektive čitavom svijetu n am etnuli sliku o
svojoj » ra s n o j specifičnosti«. O no što je Richardu
W a gneru bio isključivo muzički doživljaj jednog ro­
m antičarskog u m jetn ik a , a kod C h am b erla in a niz bele-
trističkih asocijacija, postalo je danas političkom paro­
lom je d n o g carstva, a ostala Evropa te feljtone uzim a
pod gotov groš. Mi, učenici Friedricha Nietzschea, im a­
mo vlastito m išljenje. Šta znači ta »jedinstvena rasa«
sa p ro testan tsk im raskolom od Tridesetogodišnjeg rata
do raskola Bebel - Liebknecht, danas? To, što je bilo
sam o poetska m istika na hartiji, postaje danas ju n k e rs ­
kim političkim sredstvom, a ostala Evropa, m jesto da te
glupe feljto n e negira kao glupu hipotezu, uzim a upravo
tu (p a n g e rm a n s k u ) glupost kao fakat. Sve fraze o teuto-
nizm u danas. Tako se može otputovati u nepovrat sva­
ke pam eli. Šta će biti od Evrope, bude li se ta parola
raskola pro d u b ila do intelektualno-m oralnih pukotina?
D anas je već i n jem ač k a m uzika počela da smeta ev­
ropske uši. Englezi se hvale da sviraju Beethovena.
Žalosno. Mi smo, osim toga, svi pomalo, u smislu zrins-
k o -fran k o p an sk ih poslovica o » n jem ač k o m zim skom
suncu«, o d u v ije k skloni da sm atram o kako je švarc-
^ e l b s in o n im za njem ačko. M eđutim : ni to nije istina.
Sve to po staje dosadno kao m uha, a čovjek i sam počin­
je da gubi pra v u m je ru u tim stvarima. Svakodnevno
p re isp itiv an je svog vlastitog zaglupljivanja jedini je li­
jek protiv toga. A tko ima danas vrem ena za takve du-
hovne vježbe, ako se ne dosađuje kod g ađa n ja i nišan­
j e n j a s prižišcim a u Z elengaju? Kvrcaju kapsle, pucaju
d o m o b ra n i u ležećem stavu, hodam kao pas na lancu
am o-tam o, n ju š k a m oko taraba ovog ograničenog živo­
ta i ne u m i je m napolje. Rekao je D u k a neku noć da bi
trebalo pucati. Danas, kada su m ilijuni naučili pucati,
kada se pu ca obrtim ice na sve strane, danas nitko ne će
da puca. G u b e se glave, p ucaju tikve, svi mi živimo u
tr a jn o m riziku, a nitko ne će da riskira. To je pasji rep
m eđu n o g am a koji ne da da se laje.

Zola, Brezina. N ikako da shvatim u čemu je veliči­

na B rezine? Kažu: W hitm an . Dakako! Ne ra zum ije m
po čem u W h itm a n ? G d je je Brezina od W h itm an a? Zo­
lin »D ébâcle«, M nogo sam više očekivao. N ije čovjek
ratovao. N e m a u toj knjizi njegove vlastite kože na pa­
zaru. Pisano napam et. A peu près...1

22. III ]9lt) na rajonu prije polaska u sedam sati ujutro

Pitao je general Matasić na pričuvnočasničkom

ispitu nekoga koji je glavni grad H o ndu rasa? Pučki uči­
telj iz Đ akovštine, jednogodišnji dobrovoljac, kandidat
za pričuv no g časnika, nije, dakako, znao. Nije znao nit­
ko, N ije zn a o ni general Matasić. N atporučnik Tomaše-
vić riješio je o nda ovaj gordijski čvor drugim jednim ,
m nogo in telig entnijim pitan jem : koji je glavni grad
F ra n c u sk e? To sm o znali svi. To je, naime, grad u koji,
po m iš lje n ju generala Matasića, treba ući da bi ovaj rat
svršio. To se - dakle - m ora znati napam et u ovak­
vim ško lam a kao što je naša. Budućim pričuvnim časni­
cim a treb a da je cilj rata bezuslovno poznat.

P rolazim uz plotove spram jaru nsk ih livada. U jed ­

nom b latn o m dvorištu kočoperi se paun. Kićeno. Deko-

O t p r i li k e . .. ( O d o k a . .)
rativno. Č u je se prase negdje gdje rokće. Nad našim
g lavam a plavi hrtovi u oblacima. Svježina proljetnog
jutra. Život se rastače kao fontana. Obrisi Medvednice,
pastelni oblaci, žubor potoka. Plješivica ocrtana oštrim
k o n tu ra m a alpinskim , čisto, melodiozno, veselo jutro,
sjen k e ob lak a nad m edvedgradskim masivom, nad K ra­
ljičinim zden cem i nad Svetim Jakobom . Sve će p reli­
stati u pet m inu ta. T je m e S ljem ena kao da pati od gla­
vobolje. Bijeli povez oko glave. N a sve se strane puca.
Regruti od Pedesetitreće leže oko Sam oborca i pucaju
kapslam a. N a Grm oščici mašingeveri blind, sa ladunzi-
ma, sve pet po pet. Ovo šaržiranje Schvvarzlose - laje.
Pucnjevi sa Kajzerice. T am o jutros Pedesetitreča do­
m aća p uca oštro u ratn im form acijam a. C rveni barjaci
m a r k i r a j u K ajzericu. O d je k u ju do Jaru n a geleri. Teče
bitka. O d j e k u j u trubači, bub njari, sunce, gavranovi,
piska lo k o m o tiv a sa Južnog kolodvora s odjecim a m u ­
zike. P u tu j u transporti, a od m okre zem lje uza samu
vodu na b a je r u o d je k u je po dm ukla grm ljavina, kao da
je p odzem n a. Jav lja se upravo ispod naših nogu kao
H a m le to v a krtica na terasi. Kao da sve treperi. To Soča
o d je k u je n ad savskim ogledalom. U svem u tom e kod
nas igraju Čehova. O b jav a ovog života i onog cehov­
skog.
- Potčasnici k meni! - Odm or. Pojavile su se
m ark etend erice. Jedna je natovarila svoju kantinu na
malo m agare. M ark eten derice kod Stendhala. Kraherli,
cukrice, nekakvi, rečemo, paprenjaci. N a sve se strane
puši i dim i topla voda ljudska. D im e se cigarete. Puši
naro d i m okri. A ono što se m ota po Đ u k in o j glavi, doi­
sta, p ita n je je ham letsko: pucati ili ne pucati? Samo po
ko m e? T ih prižiž n ih ciljeva ima toliko da bi za to tre­
balo da p u c a ju hiljade b aterija nekoliko stotina godina.
Još u v ije k ne bi bilo postrijeljano sve. A baterije puca­
ju i danas. K oliko se već puca, a još uvijek se ima puca­
ti po neč em u i sve je više ciljeva na svijetu. Izobrazba
čark ara štancerovska: kolji, Dvadesetipeta! Podlo, plit­
ko, bolesno.
 Č E H O V N A H R V A T S K O J S CE N I

Ipak je Čehov premoćan pjesnik, najživopisniji ru­

ski, a da bi m u se prikaze odrvenile, odbacile išta ljuds­
ko od sebe. Njegova kom edija vrije životom. On u isti
mah gleda iste konture lju di i života i rasprskava ih i
drobi u bezbroj raspoloženja i nastrojenja. Id. ( Branko
Livadlć.) » O bzor«. 19. III 1916. br. 78. str. 3.

23. III 1916 u osam sati ujutro

N a pu tu u streljanu u Mikulićima. O eutanaziji. Je­

d ino što bi se moglo: postati m orfinist i zaspati. »Spol i
m ozak«, »da i ne«, »čovjek i zvijer«, »čovjek među
zv ijerim a« , » m a j m u n u kavezu«, »vječno isto«... Je-
dan-dva, jedan-dva... S tupam o pognute glave, nad nam a
nebo astralno, evropsko, zagorsko, hrvatsko, igra u
oblacim a sjen e i svjetlosti, žubor potoka, pjesm a mli­
nova, m iris šume, livada, cvijeća, zemlje. Dom ovina,
H rvatska, svi smo mi Hrvati, mi stupam o pod našim
b arja cim a, stupam o tako od Kolina i Somm acam pagne,
a kam o stu p a m o ? U M a jla n d iji su tako stupali naši d je­
dovi na au strijsk e šištate.1 Pod Gvozdanovićem . Pod
Davidovićem . Bonaparte dolazio je od Lodija i Monte-
nottea. I o n d a su bila p ro ljetn a jutra. I o nda je netko
stupao sa tim četama, a misli su m u isto tako bile razdr-
te kao i nam a. Stigao je m eđ u dječake pan Jan Kollar i
razdro im je misli. U nio je n e m ir u pokoljenja. To tra ­
je do danas.

San prošle noći: stupam Ilicom od Kačića spram

»C orsa«, sam samcat, grad potpuno prazan, nosim u
ruci floret, šipka moga floreta posve je ta n a h n a kao
pšenična vlat, još ta n ja od vlati, svilen konac, ali od
takve m a te rije te stoji okom ito, savitljiva ali opet tvrda,
a na v ršku m og rapira paluca m ala crvena svjetiljka sa
božičnog drvceta. O d sjaj tog malog plam ička teče po
k ro v o v im a kao o dsjaj rakete. Stupam kao žongler. Na

( S c h i e s s t a t t, S ch ies statte), str elišta.

desn o m kažip rstu rotira m i taj floret, sve je veom a
opasno, sve se m ože skljokati u trenutku. Tako hodam i
tako žongliram . U »C orsu« svira ženska kapela.

P u to v a n je jedn og pozdrava: » H v a ljen Isus!« Djeca

u koru školskom , djeca n a ulici, bogom oljke po ispov-
jed ao n ic am a, svećenici kao prolaznici, » na vi jeke v je­
kova, d ijete m oje«, u streljani, to je form ula kada m e­
tak p a d n e izvan kruga. Bog bogova - zgoditak, a hva­
ljen Isus znači: idi do vraga! »Na, h valjen Isus - tri
m ag azina u luft! Bravo! D obri ste vi hvaljenisusi, oca
vam zagorskog, m a jm u n i prokleti, šta mislite da car
im a toliko novaca da plaća vaše hvaljenisuse?«
D o p u to v ao je je d a n sivi oblak i poškropio nas te­
m eljito. Još se ni je d a n M esija nije pojavio, a da prije
njega n ije životom stradalo nekoliko k o m p arserija isto
tak v ih b o ž jih ugodnika. To, m eđutim , ne d jeluje na
proroke, ta učiteljica života. Kiša do jedanaest sati. Iz­
vuk ao sam G o b in e a u a i čitam pod krovom. Prazno.
N etko je ju č e r spom enu o Pirandella. Kaže: »Luigi Pi­
randello je d o b ar pisac.« N isam nikada čuo to ime.

U tri sata poslije podne, kavana »Pariz«

U b erlin sk o m p arla m en tu scene govore poglavlja.

R ešetarova g ram atik a: sedam barjaka. D rechsler govori
o heroizm u .
Haeckel. I on spada m eđu učitelje. I Strauss. M eđ u­
tim, k a k a v je Haeckelov odnos spram vječnosti, a ka­
kav je N ietzscheov? Haeckel je dosadan kao prirodos­
lovni m u z e j: ribe, preparati u špiritu, p u n je n e ptice,
švapski dosadno, gnjavaža. Sve jasno. Ali n em a fluida.
O no k a k o se vjerovalo u eliksire nije bilo jasno, a zar
je jasn o kada se kaže: »O vaj je čovjek tem p eram en ­
tan ?« E tim olo gija p o jm a tem peram enat! Ili špirit. N a j­
običniji špirit pod k o h ero m ? Spiritus movens, esprit/
duh sveti. Sve nekakvi alkoholičarski i meteorološki
pojm ovi.

Pokretački duh, duh

 24. III 191b

O ponoći. Ne osjećam se dobro. Nisam u formi. Vi­

sok puls. Su ho grlo. Srce u svim žilama. Glavobolja.
Um or, S je d im u » v o jarn o n a d zo rn o j sobi« u gradskoj
pučk oj školi u K rajiškoj ulici, kao » v o jarn onadzo rni
s lu žbu ju ći časnik«.

D u v a široko: masno, glavobolno, glicerinski, neiz­

recivo dosadno. Već treći dan, neprestano, podjednako
in ten ziv n o i p o d je d n a k o besmisleno. Vjetar nad m alom
p ro v in c ija ln o m garnizonom , gdje su gradske pučke
škole p re tv o re n e u kasarne i gdje se oficiri i dom obrani
i carsko i kra lje v sk o topovsko meso gnjave n a noćnim
stražam a, a ju g o v in a trese šiljbocim a i plotovim a i d im ­
n ja c im a i svira po hodnicim a. To dolazi proljeće.

N a stolu leži d n ev na zapovijed bataljonska

(» bao nsk a«), k o jo m će se sutra objaviti d om obransk oj
d o m o lju b iv o j m o m čadi da se čitava naša masa iz K ra­
jiške p u čk e škole d o d je lju je u »XXI hodni baon«, koji
će k re n u ti pre k o K arp ata po svoj prilici od m ah poslije
Uskrsa, » a k o bog da i sreća junačka«.

Ponoć. Siv, p rašn jav miris učiteljske zbornice (te

tu žn e sobe sa vitrinam a, po k ojim a tako sablasno pa­
n o p tik u m s k i šute ku n e i lasice sa lajdenskim flašama i
crvenim , o ra n ž k a rm in o m ispruganim jad ran skim
š k a r p in a m a i jastozim a) vuče se po podovim a i sve je
n a to p lje n o tim z a p ah o m vlažne prašine, katrana, urina
i stjenica, gnjile slame i baruta, a negdje pod trulom
dasko m grebe miš. N a R udolfovoj kasarni sat. Tri u d ar­
ca o broncu. Lopte, krugovi rudolfinskog zvona, sa
to rn ja zgrade k o ja nosi Im e prijestolonasljednika jed­
noga C arstva, k oje »svi mi b ranim o našom krvlju i
našim m esom «. R asplinulo se. Otputovalo. Koliko je
sati? Tri u d a r a gongom nad gradom koji spava. Preli­
jeću zvijezde, ra stvaraju se na tren utak staklena jezera
nebeska pod bijelim oblačnim jed rim a u brzoj vožnji.
V aljaju se m u tn i, sivi nimbusi, tako teški kao m okre
ponjave m rtvačke, bolničke, karbolizirane, te se čini
kao da d o d iru ju krovove nad m račnim i pustim Prila­
zom gdje n e m a ni psa, ni čovjeka, ni sjenke, samo sivi,
m elankolični oblaci, sa ru m enim , pomalo dram atskim
o dra zo m vatre iz ždrijela jedne lokomotive. Astmatič-
no grčevito uspištala se u m rak u ta m ala lokom otiva na
J u ž n o m kolodvoru, kao ra n je n a sipa. T rčk ara am o­
-tamo, zvižduka, laje kao m ala kuca, a sada se ustrčala
preko sk retn ica i stala. Sve je sentim entalno, ranjeno : i
glas psa od Save, daleko, tam o negdje iza pruge, i prve
kap lje kiše n a staklu » V ojarn onadzo rn e sobe«, i ova
glupa pedagoška lađa sa sadrenim Janom Am osom Ko-
m enskim u vitrini, ii ja sa svojim p jesm am a i čitavom
tom glu pom p isan ijo m k o ja traje, je r je čovjek opsjed­
nut d u s im a nečistijem kada misli da upisujući stvari u
svoje glupe teftere zaustavlja neku pojavu u prolazno­
sti. U toj glupoj carskoj i kraljevskoj historijskoj pro­
laznosti jed n o g a v rem en a koje nem a lika ni sadržaja. I
S im u ltano : n o k tu rn o pod Belfortskim lavom godine
1913 u Parizu. Laus, h o n o r et triu m p h u s perpetuus,1
slavne p o b je d e b a lk an sk o g oružja! Viski u »Closerie des
L ilas«! Z atim : zlatna kupola mletačkog Svetog Marka,
godinu d a n a kasnije, na lipan jsk om vihoru ju ta rn je m ,
koji je vitlao ja tim a g olubinjim kao lišćem. Vizija
M o rlak ije kao dostojanstvenog, maglenog, nepobjedi­
vog b e d e m a nad K varnerom : nikada nitko ne će od
ovih V enecijan ac a da se prob ije kroz magle i vjetrove
oko V ra tn ik a i Štirovače, do tihe zelene A rkadije na
Kupi. O, kak o je glupo, kako je beznadno glupo, više
od toga: kako je p a rte r2 sve to što pišu i kako pišu » N a­
rodne no vine«! Kakav je to panturanski i pangerm an-
ski ton i n ač in ? Ta em faza hrvatskog oružja, od kojega
sam i ja je d a n aspirant (na čin zastavnika), sa karabin-
kom i sa b ljo m od nikla.

H v a l a , čast i v j e č n i t r i j u m f .
1d eprim antno
 Z atim : vraćam se je d n im od posljednjih tram va ja
od Z ap a d n o g kolodvora peštanskog, preko mosta svete
Margite, kući, u Budim, na broj 4 u ulici svete Veroni­
ke. Jesen je godine 1915. Zelene plinske svjetiljke. Glas
cvrčaka po v in og radim a i livadam a budim skim . Stigla
me je, konačno, kasarna F ran je Josipa I. U glavi:
H a u p tm a n n , W edekind, Strindberg, Rodenbach, Ver-
haeren, u te k a m a stihovi, mnogo pjesama, zapravo lirs­
ka g ra fo m a n ija . W ir sind G e h irn m e n sch en um Gottes
Willen, wir sind ja nicht M enschenfresser!1 Stigli smo
na term inus. D alje se ne može. K om edija počinje, poš­
to su civilne zavjese konačno i neodgodivo pale.

O T V O R E N JE P R O L JE T N O G S A L O N A

U subotu prije podne otvoren je u Umjetničkom

salonu Ullrich u Ilici br. 54. »Proljetni salon« skupine
nekih m ladjih hrvatskih umjetnika.
U l i sati došao je u salon ban dr. Ivan barun Sker-
lecz u pratnji predstojnika za bogoštovlje i nastavu dra.
Tropscha... Otvorenju prisustvovali su g. nadbiskup dr.
A nte Bauer s ravnateljem nadbiskupske pisarne g. Bar-
leom , m jesni zapovjednik generalmajor g. Seipka, in­
tendant hrv. zem. kazališta vel. župan g. Vladimir pl.
Treščec, gr. načelnik arhitekt g. Moljac, sa gr. zastupni­
cima prof. g. Matićem, arhitektom g. Pilarom i drom K.
Siebenscheinom , predsjednik društva umjetnosti dr.
Kršnjavi i mnoga druga gospoda.
» O b zo r«. 26 /// 1916. br. 85. str. 2.

D O Z V O L A N O ŠEN JA P A P /N S K O G R E D A

Jučerašnje »Narodne Novine«, saopćuju, da je

Njegovo Veličanstvo blagoizvoljelo dozvoliti, da kra­
ljevski ugarski dvorski savjetnik i umirovljeni ravna­
telj kraljevske zem aljske obrtne škole u Zagrebu, Her­
mann Bolle, sm ije prim iti i nositi podijeljeni mu pa­
pinski viteški red Sv. Grgura. /;/ ^ ^ ^ ,
M i s m o r a z u m n i lju d i, za im e boga, m i n i s m o l j u d o ž d e r i 1
 31. III 1916

Dan, dva, tri poslije Uskrsa krećemo, a dotle su nas

pustili s lanca da lutam o drum o vim a, dok ne stigne te­
legram A O K .'

N o sam svoje rukopise kao m ačka mlade. Puni dže­

povi p jesam a, n a sve strane pjesm e, a sve je nulla nul-
lissima!2 S unčano podne na Jurjevskom groblju. Ku-
mulusi nad S lje m e n o m već gotovo svibanjski. C vjetaju
kruške, veselo žubore vode, ž a m o r djece, pjesm a ptica,
zvoni podn e nad dalekom plavozelenom ravnicom tu­
ro po ljsko m s p ra m Rugvice i Šćitarjeva. Nad borongajs-
kim š u m a m a u daljin i Moslavina. Intenzitet mirisa pod
pastelno zelenim klorofilom starih kestenova na P ro m e­
nadi. S jedim , i nije mi jasno što se zbiva? Z no jim se da
mi je ogrlica posve hladna. M rtvački ovratnik.

Poslije podne u 4 i 30 u crkvi svete M arije

S ta rin sk a hrastova, m asivna barok na vrata širom

rastv orena da bi pljesniva d vorana crkve osjetila tople
sun čan e ožu jsk e slapove, što se toče nad krovove ovoga
starog g rada tako riblji gnjilog pod zidinam a kaptolski-
jem. Prazn a je Sveta M arija, nem a u njo j ni jedne po­
božne duše, sam o ja sjedim sa svojim srcem i slušam ga
kako bije: tam , tam, tam. M uklo o d jek u je m oje srce u
staroj h rasto vin i m a n jin s k o g klecala. Sjedim u klecalu
od porte desno i p risluškujem cvrkutu lastavica oko
t o rn ja i je d n o g otvorenog prozora. Ove godine stigle su
lastavice v eom a rano, a k am o su doputovale u ovu ukle­
tu z e m l j u ? N egdje od Vlaške ulice Chopin. M arcia fu-
nebre. Daleko. Sve dalje. Crno-žuta tkanina, jedan in-
fante rijski vod, čindarata, odosm o daleko nad oblake,

' (A O K = A rm e e o b e rk o m m a n d o ), V rhovne vojne kom ande.

2 n a j n i š t a v n i j a ni štica!
na ra p o rt Svevišnjem , pa kad nas budu pitali gore (po
svoj prilici u nebu), zašto sm o stigli, šta ćemo M u odgo­
voriti?
- Zaklali su nas, Gospodine, ispekli su nas i poje­
li! A k ak o ćem o o nda uskrsnuli u svojoj carskoj i kra­
ljevskoj rein ka rn ac iji, Gospodine, kad nas je raznijela
g ra n ata?
S n atrim u byronskim motivim a jedne rim ovane
molitve, k lo n u la mi je glava m eđu toplim dlanovima,
čuje se srce u prsim a i u sljepoočicama, zurim u klecalu
m a rijin s k e porte, a vani guču golubovi, i guču i guču, a
C h opin još jed v a jeđvice treperi u školjci ovog našeg
jadn og i tako nervoznog sluha. Poslije C h opina Haydn:
»G o tt erhalte, G ott beschütze, uns’ren Kaiser, unser
L a n d .« 1 Salva na R ib njaku, bubnjevi. C o n su m m a tu m
est.2
U h o n ad je d n o m nesretnom zem ljom , uho sa noć­
nom g rm lja v in o m sočanskih topova što grm e već od
prošle jeseni, što tako pod m uk lo grme kroz zelengajsku
m aglu d an i noć i noć i dan, već godinu dana. Visoki
dječji so prani od Krvavog mosta i Skalinske ulice. K ap­
tolska djeca! I ja sam, o, davno je već tome, bio jedam-
put n a iv n o kaptolsko dijete. Sve se udavilo, sve je grob­
lje. M irisi crkve: ta m ja n i tam noljubičaste ljubičice na
čipkastoj trpezi G ospo dnjoj. C vrkut lastavica. Koraci
na k a m e n u skalina. Šum ženske suknje. Ušla je jed na
crna n esretn a gospa i produžila do glavnog žrtvenika,
gdje se o d je k iv a n je n jenih koraka smirilo u mekoći bo­
gatog crvenog saga. Ustala je od svoje nijem e molitve
na k o lje n im a uz grm ljav in u klecala. Pod Kalvarijom
uzn e m irilo se kandilo. Sa katedrale sat. Negdje daleko
pjeva neka žena. Glas m uzike veseo; Radetzky-marš,
Lehar, Albini, Zajc. Siget. A ovdje hladne prikaze m ra­
m orn ih svetaca u tako strašno n ehajno j nepomičnosti,
te se ta uzvišena o k a m e n je n a statika pričinja nad sit­

1 » B o ž e , živi. Bože, štiti, c a r a naš eg i naš d o m . « P rv e rije či a u s ­

trijs k e h im n e (p rv o tn i tekst p o čin ja o je: » G o tt erhalte F ra n z den
K a i s e r « , t e k s t L. L. H a š k a , m u z i k a J o s e p h H a y d n , p j e v a n a p r v i pu t
12. II 1797).
2 S v r š e n o je.
nim ljud sk im , vojničkim pogrebnim m arševim a nesh­
v atljivom vječnošću.
Pom isao: „ P u tu je m sa XXI hodnim baonom na
frontu. Ovih dana. Kažu, o d m ah poslije Uskrsa. A
Uskrs je pred vratima. Č ek am o A.-O.-K.-telegram.
Stvar je postala ozbiljna. Hoću li u m rijeti? Je li to
početak ko n ca ? Z ar je ovo glupo, m elankolično k u n ja ­
nje u p ra z n o j crkvi bilo sve? Zar je moguće da je ovo
m irn o i tih o poslijepodne zaista ono što se zove - ko-
nac? D a je o n a j C hop in sa crno-žutom tk an in o m pos­
lje d n ja fo rm u la svega što se s nam a ovdje dogodilo ili
moglo dogoditi? G lu p ih li, zaista, eventualija!”
N e z n a m zašto, javila mi se u mislima sjenka, kao
što m u piše n a grobu: »Zastavnika i P jesnika« F rana
Galovića. (N ik a d a nijesam od toga čovjeka ništa mogao
da ra z u m ije m : ni što je htio ni kako je radio.) Vidio
sam ga p o slje d n ji put početkom augusta 1914 za prvih
dan a m obilizacije. U ogledalu kolodvorske čekaonice II
razreda. Ušao je u čekaonicu, odrazio se u ogledalu kao
s jen k a i ra sp lm u o se u prljavosivom dašku zrcalnog
a m a lg a m a kao dim. Kolodvor je bio blokiran m asam a
graničara. Čitava Jelačićeva granica, K ordun, Lika,
K rajina, Slavonija, sve se skrdalo u onoj fantastičnoj
zgradi na Trgu F ra n je Josipa, tako fatalno nalik na
o ra n ž e riju u velikom h arm o n ič n o m gradu gdje, osim
perivoja, vodoskoka i oranžerija, nije bilo nikakvih
većih briga do tih prokletih d ana augusta 1914, kada se
G ra n ic a p o k re n u la da ponovno spasi Beč.
Kao pravi horvatski agram erski stanovnik provin­
cijala, dalek i izoliran od G ranice, gazio sam preko gra­
ničarskih m obiliziranih kadavera, koji svi hrču po po­
dov im a kolodvora, i kao da gazim preko m rtvaca posli­
je bitke, tako mi je kao na palubi lađe koja se stala
grd no valjati. Ne znam, zapravo, što sam tam o tražio, u
onoj carskoj i kraljevskoj n arodn oj gužvi? Tako! Kao
Kosovka d je v o jk a : lutam franciskojozefinskim bojiš­
tem sa k o n d iro m lirike. Suvišan sam om e sebi i toj gra­
ničarskoj gužvi, dakle svima nam a zajedno. A Fran
G alović p ojavio se kao sjen k a na spiritističkoj seansi u
ogledalu i otputovao doista u svoje vlastito »Začarano
ogledalo«. N e tk o je tada rekao da je Fran Galović m o ­
biliziran i da p u tu je u Sisak k svojoj regimenti. Prek o
Siska na D rin u u sm rt kod Noćaja. I to se može. I ja p u ­
tu je m pre k o K arpata na D njestar, sa svojim XXI bao-
nom. Do T o p o ro u tza i do Dobre Noči! Tam o je naša
slavna v ra žja Četrdeset i druga divizija. Pred tim sam
m og ućn ostim a dosada izmicao sa tvrdoglavošcu je d n e
sistem atske opasne igre koja svršava. Fatum od godine
1^12 - 16* Četiri glupe godine.

Kako je isprazna taština koja goni čovjeka na škra-

banje ovih im ag in arn ih zapisa koji hoće da budu neka
posm rtna, čini se po svemu, oproštajna pisma. K o m e?
N e m a m nikoga. Z ar ne bi bilo mnogo dostojanstven ije
crknuti bez z n a k a ?
 April 1916
U M JE T N IČ K I P O R T R E T I N A D B IS K U P A D R A JOSIPA S T A D L E R A / D R A
A N T E B A U ERA

Javljaju iz Sarajeva. U izlogu jedn e ovdašnje trgo­

vine izložen i su od 25. o. m. portreti nadbiskupa vrhbo­
sanskog dra Josipa Stadlera i nadbiskupa zagrebačkog
dra A n te Bauera, koje je po narudžbi Središnje Uprave
hrvatskog društva »N apredak« izradio bečki slikar H.
Brandner.

Doista j e čudno, da hrvatsko društvo »Napredak«

nije našlo za shodno da za hrvatske ove dobročinitelje
dade izraditi portrete kod jedn og hrvatskog slikara.
» O bzor«, 28. III 1916. br. 87, sir. 2.

O D L IK O V A N J A 26. H R V A T S K E D O M O B R A N S K E PJE ŠAČKE

P U K O V N IJ E

M nogo se j e već pisalo o junaštvim a 26. karlovačke

dom obranske pješačke pukovnije. Treba samo spome­
nuti Batar i Crni Vrh, Karpate i Galiciju te nedavna ju ­
naštva kod Rarancze i Toporoutza.

U prvom redu predložena je pukovnijska zastava

na odlikovanje zlatnom kolajnom hrabrosti, dok ćemo
o časnicima naknadno popis odlikovanih donijeti, a
m om čad bez časnika odlikovana je:
Zlatnih kolajna ima 7... Srebrnih I. razreda 201;
srebrnih II, razreda do sada 602; brončanih kolajna u
svem u 231. Dakle ukupno 1071 odlikovanje, a da ova­
mo nisu uračunani oni, k o ji su odlikovani sa krstorn za
zasluge. Z anim ivo je pogledati i to, da je kod karlovač­
ke 26. puk. dosta malen broj odlikovanja sa bakrenom
kolajnom, ali s toga veći postotak srebrnih kolajna, kao
znak, da su odlikovani zbilja počinili odlična junaštva.
Mi srdačno čestitamo karlovačkoj 26. domobrans­
koj pješačkoj pu kovn iji i njezinim odlikovanim juna­
cima. » O b zo r« I IV 1916. br 92. str 2.

3. IV 1916

G lav o b o lja, vlažni dlanovi, suho grlo, angina, bo­

rim se s influencom . G u ta m aspirine, nezdrava m ješa­
vina slika, sam e slike u klaonici. Zapravo: u klaonici. U
sv ako m tre n u tk u ukaz u je mi se sedam stotina M uncho-
va. Da sa m Goya, um io b ih sve to dati grafički. A naši
artisti, n az o v im o ih tako, zovu se Häusler Karlo i Wies-
ner L ju b o i W iesner-Livadic Branko.

P ov orka crn ih udovica. Čitava zem lja je u koroti.

Jed n a od n jih zaustavila se pred izlogom Kuglijeve
k n již a re i zuri u kartu Istočnog ratišta. Teče bitka kra-
kovska o k to b ra godine 1914. U izlogu Kugli jeve k n již a ­
re izvješene su prve listine gubitaka: Popis ranjen ih,
poginulih i nestalih. Dobila je udovica telegram i
osm rtn icu , a »N jega« u ovom popisu nema. O na se
n ada da je to a d m in istrativ n a pogreška, jer »Njega« tu
nem a, i da je » O n « još uvijek živ. » G ö tte rd ä m m e ­
ru n g « .1 Apassionata. Svijeće na klaviru. Sumrak.

S je d im u kavani »Pariz«, što su je godine 1914 u

prvom fran k o fo p sk o m naletu prekrstili ¡m enom Andri-

» S u m ra k bogova«.
je S chiavo nea (je r je na uglu Medulićeve ulice, a dalje
nisu mislili, bila im je pod nosom), čitam »Z ürcher
Z e itu n g « 1 i »Journ al de G enève«, vidim o grom nu ko­
ličinu stvari i odnosa, a zapravo ne vidim ništa. Jasne
su m i sam o m o je vlastite relacije, potpuno lične, a isto­
dobno i nisu.

Boje d o z rije v a ju kao breskve. Radi se o jedinstve­

nim slu čajn im , posve slučajnim tren u c im a zrelosti. Već
tre n u ta k kasnije, boje i utisci kao voće g n jiju i nestaju.
N e p restan a igra i p re lijev a n je fragm enata: u oblaku
m r a m o r n a noga nage boginje, zaogrnute maglenom
t k a n in o m ; h elenska klasična noga boginje u trci za d u ­
pinom , a zatim polarna p razn ina staklenog vedrog
neba, h la d n o a ž u rn o staklo vakuum a. Više mi govori
crveni cv je ta k pelargonije n a clair-obscuru2 jednog po­
luotvorenog prozornog okvira sa crnom, d u b oko m i za­
go n etn o m p o za d ino m nerasvijetljene sobe, jed n a m o­
dra pjega p latn en e bluze u sm eđoj sjeni drvoreda, nego
čitava ova soldateskna stvarnost što se tu uzb ub n jala
oko nas. zd rav o j pam eti ljudskoj uprkos. Jedna grana
om o rik e u obrisu modrog neba ili glas potoka, luk a rk a ­
de, voćnjaci na o b ro n c im a vinograda ili građanska o tm ­
je n a gospođa na balkonu, na Trgu F ran je Josipa 1 kao
šp an jolski m otiv: dam a sa lepezom u crnim čipkama.

O d lu tao sam na jakuševačka polja preko Save, da­

leko. Sunce, m uhe, žabe, ptice nad oranicam a i veliki
bijeli cvjetovi, teški lijerovi na aprilskom vjetru. Jedan
kobac u sv o jim tihim spiralam a nad n ijem om , stakle­
nom p lo h o m vode. Daleke čavke. Glog uz cestu. Škripa
točkova i z u j a n j e jedno g insekta, sve me je to smirilo
do voštane ko n tem p lacije z a ro n jiv a n ja u tišinu, u okvi­
ru ko je n ije bilo ničeg baonskog, kraljevsko ugarsko
beletrističkog, k raljevsko hrvatsko-slavonsko-dalma-
tinskog. S eljačke bijele turopoljske tarabe od brezovine
s in ten ziv n o zelenim ru bo m trave, i jasno žitkoplavi
rub crte gorskih bokova tam o gdje se nebo d od iru je sa

' ( Z a p r a v o : N e u e Z ü r c h e r Z e i t u n g ) » N o v e c irišk e n o v i n e «
1 na svjello m rak u

« Miroslav K R L t Ž A D N EVN IK
ze m ljo m , k ad a se g ra n je sablasno ru m en o miče kao po­
ludjeli k o ra lji na n ebeskom požaru predvečerja. Sjenke
na m o k r im o ra n ic am a atlasno blistave, u tam n o j boji
d uhana. Vratio sam se sa tem p eratu ro m 38,5. Influenca.
Angina. Sljezov čaj. Dosadno.

5. IV 1916 na Cmroku, 9 i 30 p rije podne

N e u g o d n o glav in jan je na rubu nesvjestice. T em pe­

ratura: 37,6.

6. IV 1916 kod Sv. Ksavera u 6 sati poslije podne

Visoki puls: više od 108. Vinogradi na crvenom

suncu, sve u požaru sunca ribizne boje, i oblaci, i trava,
i vrapci i šum a, sve crveno, i glas tam burice je krvav.
Kod » R e in in g h a u s a « na večeri (rizoto), tek što se nije-
sam sk ljo k ao i jed va sam se dovukao kući: 38,7.

14. IV 1916

Apicitis bilateralis1 p. T achycardia2 1 0 8 - 124, idio-

patska ili esencijaln a? Na bazi p arenhim atozn e stru-
m e? V itium valvularum cordis (poznati idealni: H erz­
klappenfehler) - upala srčanih zalistaka, servus!

U 2 i ¡5 poslije podne u kavani »Pariz«

Kao p livan je u transu. Sve pojave i stvari zam ag­

ljene. U sta u p lam enu, jezik suh, kapci na očim a peku,
jagodice n a vršcim a prstiju znojne, jastučci na podlani-
ci isto tako, osjećaj u m o rn e osamljenosti, potpuno klo-

1 O b o s tra n a u pala p lu ćn ih vršaka

2 u b r z a n i r a d sr c a
nuće volje i elana, srce u grlu, na rubu nesvjestice,
o m a m lje n o st, a uz to neobično jaka, razdražena živah-
nost u m islim a. Misli se roje: kak ofo nija glasova, bo­
lećiva istančano st sluha, na rubu plača od emocije, širi­
na osjećaja, svi jest o vlastitoj nem oći i pom alo bijes:
„K ako, do vraga, da se to nije pojavilo prije, nego baš u
ovom tre n u tk a , kada sam se već pom irio s tim, i kada
im am svoj vlastiti plan? Sjeo sam da se k artam sa sud­
bin om , nošen d o brim slu tn ja m a da je partija m oja, a
sada se sve porem etilo.”

16. IV 1916 u 1 poslije podne

U » P iv o v a ri« poslije dijagnoze i razgovora sa je d ­

nim k re te n s k im »S tabsarztom «:1 „To sve, dakle, nije
h ip o h o n d rija , i ja sam doista bolestan? I Tbc! Zar i
Tbc? N o r m a la n put svake horvatske mizerije... P om iri­
m o se s tim. A dio XXI m aršbaon! Odosm o u špital. I to
je na k o n cu stvarno, a kao takvo ne može da bude glu­
po, kao što je rekao je d a n drugi pjesnik.”

N a ro d n a poezija u svojim n a jh itn ijim elem entim a

nije drugo nego borba protiv kobnog turskog infiltrata
u našem organizm u. (O naj Stabsarzt govorio mi je neš­
to i o infiltratu.) Z ar nije ne pretje ran o slavno intelek­
tualno z a k a š n je n je kada se ta sim bolika jednog mrtvog
historijskog perio da uzdiže do nacionalnog ideala? Ako
je vidovdanski kult poraza i katastrofe samo simbol za
dan a šn jic u , to jest za bitke koje se vode danas po ovim
špitalim a i k asa rnam a, onda bi tim alegorijam a trebalo
dati je d a n posve drugi sadržaj! Traže se nove teme. Šta
će ovim m o jim do m o b ran im a, koji hrču u ovoj školi (a
ta g r m lja v in a iz ovih sm rdljivih vreća dopire i u ovu
sobu v o ja rn o n a d z o rn o g časnika, koji bdije nad bao-
nom), kosovska sim bolika? G d je je od ovih naših do­
m o b ra n a D in a rid a ? Naši ljudi nisu s tim fantazmagori-

' » šta b n im liječn ik o m « :

ja m a ni u k ak voj vezi već više od četiri stoljeća. To, što
rade C v ijić i Belić, Vladim ir Č erina i M ilan M arjano-
vić, šta će n a m to? Čitam ISladsona. Dosadno. T u b e rk u ­
lozno. N a iv n o à la D om janić. Listam »Karam azovi-
ma«. O sim onog razgovora s đavlom, ti me »Karam azo-
vi« n ik a d a nisu ^zanimali. A i taj motiv samo zato, jer
je faustovski. Č itam » K areninu«. Dosadno. Čovjek
p rekid a točno ondje, gdje mislim da bi trebalo tek po­
četi. H tio bih da vidim A n u K areninu u postelji, intim ­
nu, n em a s k ira n u , neposrednu, šta radi tamo, šta misli,
kako se vlada u tim opasnim trenucim a kada spol prev­
ladava sve predrasude jednog ko nvencijam a zagluplje-
nog d ru štv a? D a li je A n a K arenina u Ijubavi tem p era­
m e n tn a i k ak o daleko? Zašto se ljudi boje istine kada
je gola? R u b en s se nije bojao golih žena. G odine 1907
čitao sam prvi put » N a n u « (u n jem ač k o m prijevodu).
Mislio sam da će to biti nešto nalik na »Zlatne m uh e«
V odvarškine. M eđutim , ni u »N ani« nijesam našao ono
što bi m e bilo zanim alo. N e m islim na erotiku, ali čita­
jući » In tim u « V ladim ira Nazora, o k ojoj je neki dan
je d a n kadetaspirantski učo iz Essega pjevao hvalospje­
ve, d osađivao sam se prilično. Riječi i riječi i riječi. Ne
mislim n a kvazipornografiju, ali zašto se ljudi stide da
o pisuju u k njizi k oja se zove » Intim a« svoja in tim n a
s tan ja o k o jim a svaki n o rm a la n čovjek sanjari, moglo
bi se reći, dvadesetičetiri sata dnevno? Sve što se danas
u beletristici piše o m otivim a ljubaVi ide pod hipokrit-
ski, kancelistički sistem točkica. (D rvene M arije i
D rven e V eronike, sve drveno kao Venera Milonska. Još
uvijek: D e n k v e rb o t.1 K ih ajo ln i veszćlves! È pericoloso
sporgersi!)2

Pod V en ero m M ilonskom sklopio sam poznanstvo

s n e k a k v im m ad ža rsk im p ro vin cijalnim snobom. O bi­
lazio je taj m ram o r, oblizujući ga svojim m onoklom ,
bio je p rvi put pred n jim i slinio je sav od ushićenja:
»Quel ra ffin e m e n t!« 3

1 Z a b ra n a m išljenja.
2 O p a s n o je v a n se n a g n u t i ! )
’ »K ak v a profinjenost!«
 P rim ije tio sam da ta dam a spada u red dosadnih
bečkih milostiva, sa M akart-špajscim erom u trosobnom
stanu negdje oko Landstrasse-Hauptstrasse, II Stock
link s.1 D a im a paom e u doksatu svog salona i šareni
p o rcu lan n a galeriji svoga divana, a goste prim a u re-
fo rm šlafro k u kod stola u blagovaonici pod hengelam-
pom. V e n era M ilonska voli danas Lehâra, pak logično i
Heinea. U svak o m slučaju »A n der schonen blauen
D o n a u « ! 2 P otpuno nezanim ljiva dam a u postelji. Ne
spada m e đ u d em on sk e »šnaperice«, o kakvim a sanjaju
kadeti po transilv anskim m alim garnizonam a. Po sta­
rim re ceptim a husarskim , žena treba da se trese u
postelji kao siru tka na cjedilki. To Venera M ilonska ni­
kada ne bi bila u stanju.
O duševio se on aj peštanski mulac m o jim tekstom,
p lanu o je sav i pozvao me na ručak: prix-fixe,3 1,75 fra­
n a k a ; v o l-au -v en t/ poule au riz,’ karam elna krema, pa
smo se poslije odvezli na Wildeov grob. Pokazalo se da
je n e k a k a v kabaretski pjevač, prvoga d ana u Parizu, ali
mi je dao riječ da će m o jo j tezi o Veneri M ilonskoj
dati n a jširi publicitet, i tako sam se riješio glupana.
A na k o n cu: sve je to istina. Žene u beletristici sve
su P e tra rk in e Laure od gipsa. Ljepotice na balkonim a,
a čovječanstvo im p jev a uz gitaru sonete kao A. Njem -
čić svojoj H ildegardi: »Hildegardo, gledaj dol’, s tvog
balk o n a n a ok o l’!«6

T re b alo bi pisati o p o tp uk ov nik u Slavku Štanceru,

a ne o H ildegardam a.

1 Z e m a l j s k a g l a v n a cesta, II k a t lijevo.

2 » N a lijep om plavom D un avu « !

3 sta ln a cijena,
4 v r s t a p a š t e t e (od lis n a t o g t i j e s t a sa m e s o m ili r i b o m )
s p ileći r iz o to ,
” N j e m č i ć e v i s t i h o v i u k o m e d i j i » K v a s bez k r u h a ili: t k o će biti
v e lik i s u d a c « , k o j e a u t o r p a r a f r a z i r a , glase:

Hildegardo, gledaj dol'

U tu noćcu naokol’.
Slušaj moga srca vaj,
Pa m e pusti u tvoj raj,
 Klasičan p rim je r estetske hem eralopije (Caecitas
n o c tu rn a estetica)1 iliti p rim je r kokošjeg zasljepljenja.
K asn o g a proljeća godine 1914, kada se na mletač-
kom e B ije n alu pojavio Ivan Meštrović u ulozi Proroka
sa V ido vd ansk im hra m o m , u izlogu kavane »Pariz«,
prisutni: d r L u jo T h a lle r ,Đ u r o Szabo, Juraj Demetrović
i Z o fk a Kveder-Jelovšekova. T em a razgovora: Mesi­
janstvo Iv a n a Meštrovića. Da li je Ivan Meštrović pro­
rok d in a rs k e rase, vidovdanski žrec, neka vrsta našeg
rasnog n a tč o v je k a pred k o jim je pokleknula čitava Ev­
ropa? Misli, način i tem e Koste Strajnića, M itra Mitri-
novića, Ive Vojnovića, M ilana M arjanovića, A ndrije
M ilčinovića, Račkoga, D ragan a Prohaske itd. Svi su
unisono protiv Čerine, protiv »Vihora« kao suviše glas­
ne, revolveržurnalističke galam e
M o je teze u razgovoru s iim adeptim a čudne estets­
ke sekte tr a j u već nekoliko mjeseci, a glase kao negaci­
ja ove z b r k a n e retorike. Negacija ne posve m ehanička,
ali d o s lje d n a i p ostojana: da tu n em a rasne ideologije
ni ideja, ni vidovdanskog misterija, ni m esijanstva; u
ovoj s k u lp tu ri radi se u prv om redu o bečkoj Secesiji, i
to, nažalost, sasvim običnoj i sasvim banalnoj bečkoj
Secesiji, a zatim o M etzn eru u prvom redu i o Bourdel-
leu više nego o Rodinu, D iskusije traju gotovo svakog
d an a ko d c rn e kave.
D osadila m i je ta p ro vin cijalna fetišistička b rb ljari­
ja i takcs-sam jednoga d an a donio svoj mefistofelski
đavolski stroj i postavio ga na stol kavane »Pariz«. Iz
jedn og b r o j a n je m a č k ih n ekak vih ilustracija i nekih
kataloga m o n tir a o sam u je d n o j m api na kartone deta­
lje M e tz n e ro v ih heroja, udovica, jun aka, u gestama pa­
tetičn im on og m o n stru ozn og spom enika, podignutog u
slavu b itk e kod Leipziga godine 1813.

Ma je Ijubav puščan prah.

Slušaj m oje pjesm e ah!
Gleda j zlatih zviezda roj,
To je m ojih muka broj.
( E s t e t s k o n o ć n o s lje p ilo )
 D e m o n s trira ju ć i na kartonim a, pitam gospodu:
»Šta je u ovim stvarim a rasno«, jer sam taj svoj p repa­
rat bio m o n tir a o kao snim ke velikog proročkog vidov-
danskog h r a m a Meštrovićevog u detaljima. Stvar je
bila d o b ro kaširana. D om ob ran ski natporučnik Branko
Knežević, pjesn ik i m oj prijatelj iz djetinjstva, ne zn a­
jući o čem u se radi, m ontirao je te Metznerove figure u
neku vrstu a lb u m a savršeno. On se kao kašer u to razu­
mio, bio je neka vrsta talenta za takve stvari.
L u jo i Zofka, Đ u ro i Juro unisono: patos, m elanko­
lija, e m fa za bola, grčeviti zam ah, volja za rasnom pob­
jed om , a rh a iz ira n i ilirski, praslavenski tipovi, rasna di­
nam ik a, d u b o k a bol nad vjeko vnim porazima, vjera u
nac io n a ln o uskrsnuće, rasna genijalna inspiracija,
prkos potlačene južn oslovjenske rase obasjane lazars-
kim nim b u so m , kosovsko m lijeko (a to je upravo ono
m lijek o k o je mi Zagorci nismo sisali), misterij ove tra­
gedije k o ja z n a m e n u je naše političko i k u ltu rno U skrs­
nuće itd. itd.
Pustio sam gospodu da me pljuskom svojih poets­
kih dokaza, ad oculos,1 dobro zavitlaju. Sve nas, za tim
kav a n sk im stolom, ponio je iskreni zanos ovog dokaz­
nog postupka, j e r tu nije bilo nikakve mogućnosti uz­
maka. Č itav rep erto ar ko bnih zabluda d uha i ukusa, in
statu nascendi,2 a nažalost i političkih programa.
I kada se sve to svršilo po principu, po starom gene­
ralskom au strijsk o m principu: »Die Herren, bitte, aus­
sprechen lassen3«,došlo do obrata. O n d a sam ja otvorio
svoj špil sa vlastitih šesnaest asova. Tablo!
- N aim e, sve bi to, što su gospoda tako lijepo »od-
krasnoslovila«, kagbirekli, štimalo, priznajem , samo
je d n a stvar ne štima, a ta je, nažalost, elem entarna: ne
radi se o Ivana M eštrovića Vidovdanskom H ram u, nego
o S p o m e n ik u Leipziške Pobjede od Metznera. Nije to,
nažalost, V idovdanski H ram , nego »Volkerschlacht­
de n k m a l« ! Alles also pinktiim gekehrt! Pitšen4...
1 zorno.
2 u nastajanju.
1 » P u s t i t e , m o l i m , g o s p o d u d a se izbrbl ja j u « ,
4 » S p o m e n i k Bitke n a r o d a « ! D a k le , u p r a v o sve o b r a t n o ( p u n k t ­
u m g e k e h r t ) ! M o l i m ( b i tt e schön)...
 G o s p o d a mi ni jesu povjerovala, dakako, a onda su
se, ne z n a m zašto, svi korpo rativno uvrijedili i, što je
n ajž a lo s n ije : ostali su da dalje dosljedno deru svoju
kozu.
P a ra d o k saln o je da se ti tipovi naše inteligencije i
danas s m a tr a ju k lerv o a jan tn im ideolozima naše rase.
K ada sam n eki d a n ob jašn jav a o jed n o m e od ovih svo­
jih p a r tn e ra što je zapravo austrijska k asarna i kakvu
ulogu igra u to j au strijskoj kasarni i naša bijedn a inte­
ligencija, o n se uzvišeno smješkao.
- Ja da negativno preuveličavam epizode! Sve su
to p o tp u n o n e z n atn e epizode! Treba vjerovati u vječ-
nost. Eto, nisam imao, veli, pravo! Meštrović je u Lon­
do nu pobijedio, a ja ne razu m ije m , veli, o čem u se radi.
Ja sam kao Zola: z a n im a me samo negativna strana ži­
vota, tj. blato!

V E L E IZ D A JN IČ K A P A R N IC A U B A N JA L U C I

Banjaluka, 22. travnja

Na veliku subotu dne 22 ov. mj. proglašena je u ba­
njalu čkoj veleizdajničkoj parnici osuda, kojom su
suđeni: na sm rt šesnaestorica, na 20 godina teške tam ni­
ce jedan, na 18 godina teške tamnice četvorica, na lb
godina teške tamnice sedmorica, na 15 godina teške
tamnice sedmorica, na 14 godina teške tamnice šestori­
ca, na 12 godina teške tamnice dvanaestorica, na 10 go­
dina Teške tam nice trinaestorica, na 8 godina teške tam ­
nice sedmorica, na 7 godina teške tamnice jedan, na b
godina teške tamnice petorica, na 5 godina teške tamni­
ce dvanaestorica, na 4 godine teške tamnice jedna, na 3
godine teške tamnice trojica, na 2 godine teške tamnice
dvojica. Sud ¡eno je 98 osudjenika, koji su dužni platiti
na im e odštete nastale njihovom krvi njom a ratnim do-
gadjajim a K 14, 044. 769.A
»Obzor«. Popodnevni list. 25. IV 1916. br. 115. sir. 2.

A P o t p u n t e k s t o s u d e u D o d a t k u d r u g e knj i ge.
 IZ H R V A T SK O G K A Z A L IŠT A

Danas u subotu daje se prvi put uz krunske cijene

kom edija Tadeusza Rittnera »G lupi Jakov«...
Sutra u nedjelju dvije pretstave i to prvi put popod­
ne uz krunske cijene šaljiva kom edija »Kakav otac; ta­
kav sin«...
Na večer pjeva se Gilbertova opera »Kraljica
kina«...
U utorak ponavlja se Hauptrnannov snažni noctur-
nus »Figa«...
»Obzor«. I. IV 1916. br. 91. str. 2.

W IL L IA M S H A K E SP E A R E / DO N M IG U EL C E R V A N T E S

Shakespeare na hrvatskoj pozornici

Prva drama Shakespeareo\a, koja se je davala na

našem kazalištu jest »L jubav sve može«. Preveo ju Spi­
ro D im itrović Kotoranin po jed n o j preradbi njemačke
istoim ene Shakespearske drame... U manuskriptu Spira
D im itrovića Kotoranina piše naumice, da se ova drama
zove » L jubav sve m ože« ili »Ukroćena tvrdokornica«,
vesela igra u četiri čina, slobodno po Shakespeareu i
Schinku. U to j n ajstarijoj hrvatskoj preradbi, prema
k o jo j se j e ova drama i davala na našoj pozornici dne
26. travnja 1863. tuđa je ruka napisala od H olbeinapre­
veo Spiro D im itrović Kotoranin... Spomenuti manu­
skript vesele igre »Ljubav sve može«, a u preradbi Spi­
re D im itrovića Kotoranina, nosi na sebi žig »Narodno
kazalište u Zagrebu«, a veliku paginaciju 18. ...zanimi-
vo (je), da se nalaze jo š dva rukopisa Shakespeareovih
drama u arhivi našeg kazališta. Ta dva rukopisa nose na
sebi žig njem ački »National Theater in Agram«, jedan
je rukopis hrvatska preradba Hamleta..., a drugi je ru­
kopis hrvatska preradba »Romea i Julije«...
Unutar rukopisa imade drama »H am let« slijedeći
naslov: »Hamlet, kraljević od Danie, žalosna igra u 5
činah polag Shakespearu«.
K ralj od Danie, kraljica, Hamletova mati, Hamlet,
sinovac kraljev, Oldenholm ministar, Ophelia, Laertes
 njegov sin, Gildenstern dvorjanin, Gustav i Bernfeld,
službenici od tjelesne straže, Enric i Frencov vojaci od
tjelesne straže i konačno akteri. Prema tome upada u
oči da je osoba Oldenholma identična sa Polonijem,
koji se m eđutim i u prvom rukopisu Shakespeareovom
ne zove Polonij vec Corambis. Manjka osoba
Rosenkrančeva, a Gustav je ime prijatelj Hamletovom
Horaciju.
Za prijatelja Šekspira bit ce zanirnivo, ako se izvadi
iz te priredbe prijevod znamenitog monologa »bit ili ne
bit«. Taj glasi u priredbi doslovce ovako:
H amlet (za se govoreći): Biti, ili nebiti, to je dakle pi­
tanje. Je li plem enit ja duša onoga, koi udarce i strele
napadajučeg udesa terpi. Hi onoga, koi se proti svim če­
ta m nevolje opire, i braneći se sveršuje? - Umreti -
spavati; više ništa, i s ovim spavanjem žalost naše duše,
i nebrojene m uke naravi sveršiti? To je kraj, koi si s
pobožnostju želiti bi morali - - Umreti, spavati, -
spavati? M ože biti i snivati. Ovdi, ovdi leži! Jer kakovi
sni nam u ovom smertnom spavanju doći mogu, ako
smo samo ovoj buki ovdi utekli, to zaslužuje, da se pro-
trese. To je uzrok za što se m i patenjam od života pod-
lažemo. Jer tko bi mogo podneti njegove bičeve, njego­
va koren ja, zlobu potlačitelja, prezren je ohologa, m uke
zahitjene Ijubavi, odvlačujuću pravdu, preuzetnost ve-
likašah, ruganje pateće zasluge od nevrednikah; kada
se jednim parčetom gvoždja osloboditi može; tko bi
pod bremenom tako trudah punog života znojio se i ja-
dikovao? A li slutnja na nešto posle smerti, zabunjuje
dušu i vodi nas na to, da m i volimo zla terpiti, koja poz­
najemo, nego u druga nasercati, koja nepoznajemo.
Tako nas sa vest strašljivcem čini; tako slabi jedna samo
misao - moć naravske merzoće na bolju i nevolju, i
najveća poduzetja, najvažnije osnove obustavljaju se u
svojem tečaju, i uništuju se prije, nego se izvedu, ovom
jedinom misiju. A li tiho lepa Ofelija! Vilo, spomeni se
m ojih grehova, u tvojoj molitvi.
»Obzor«, 23. IV 1916, br 113, str. I - 2.

G o v o ri se i piše mnogo o jeziku, a pitanje je ovo

ravno h a m le ts k o m e - biti ili ne biti. Biti prevodilac ili
 ne biti prevodilac? M ože li prevodilac da ubije pjesni­
ka? Može.
M A R T O V S K E / A P R IL S K E SE N ZA C IJE

Poslije m ećave i sniježnjih vijavica puhnuo je ju g i snijeg se p o ­

čeo naglo kopni ti...
Danas, na dan 40 mučenika posjetio j e našu frontu ministar do­
m obranstva Hazay, te j e pred njega izašla velika četa domobranaca
svaki sa 2 - 3 kolajne na junačkim prsima. Sigurno je ministar dom o­
branstva bio ponosan na svoje odlične junake hrvatskoga dom o­
branstva^ »Obzor«, P opodnevni list, 20. HI 1916, br. 97, str. 3.
Jučer je u Štajerskom Gradcu prom oviran na čast doktora sveu­
kupnog Iječništva m ladi Zagrepčanin g. Vojko Šoler, sin zagrebačkog
trgovca Izidora Šolera. Čestitamo!
»Obzor«. P opodnevni list. 22. III 1916. br. 81. str. 2.
Biljke, koje svijetle, rijetko je naći u prirodi... Prof. dr. V. Vouk
kultivira te svjetlu cave biljke u botaničko-fiziološkom sveuč.zavodu,
te će o njim a držati u utorak dne 28. o. mj. u dvorani glazbenog zavo­
da sveuč. pučko predavan je uz demonstraciju zanim ljivih pokusa sa
tim svjetlucavim organizmima. Prema tom e otpadu najavljeno preda­
vanje dra. Vouka o »socijalizm u u biljnom svijetu.«
»Obzor«. P opodnevni list, 24. JIJ 1916, br. 83. str. 2.
...K ardinal M ercier vratio se ju čer u Mecheln i donio svojim vjer­
nicima iz Rim a vijesti. koje nije objelodanio u obliku prolazne pro­
povjedi. nego pastirskog pisma, k o ji j e određen za crkvene arhive. ...
... K ardinal veli: »Predstavite si jedan narod, k o ji j e siguran, da će
pom oću svojih vojnih zborova, svo je municije i svoga' vrhovnoga
vodstva postići triumf. A ko Bog u nečijoj vojsci umnaža klice prilje-
pčive bolesti. onda su po vo ljn i izgledi te vojske za pobjedu uništeni.
Zato se najp r ije pouzdajte u B oga«.... Iz ovoga mjesta pastirskog pis­
ma kardinala Merciera proizlazi samo to, da on drži njemačku vojs­
ku nepobjedivom , te m oli samo u Boga bolest, da ju uništi.
»Obzor«. Popodnevni list. 21. III 1916. br. 80. str. 2.
Sinoć u 7 sati održao je u glazbenom zavodu dr. Branko Drechsler
pučko sveučilištno predavanje o tem i: »H eroizam u hrvatskoj kn ji­
ževnosti...«. U dugotrajnoj borbi postao je heroizam prvobitnim obi­
lježjem hrvatske duše. ... D ok je u posljedn je vrijem e Silvije Kra-
njčević sa svo jim »Bolima« i »D rhtajim a duše« rušio u nama svaku
vjeru u našu snagu, pojavio se Vladimir Nazor, stvorivši novo herojs­
ko pjesništvo. On j e pjesnik borbe, mističnih sila i neslomivih ju n a­
ka. On nam je opet dao vjeru i dokazao, da klica heroizma nije uni­
štena u nama, što dokazuju i djela naših junaka.
»Obzor«, Popodnevni lisl, 22. III 1916. br. 81. sir. 3.
\ P o t p u n t e k s t o v o g r a t n o g iz v je š ć a pod n a s l o v o m » S n i j e g k o p ­
ni« o d š t a m p a n j e u D o d a t k u d r u g e k n jige.
 K ako se iz Budim pešte ja vlja govorio je u glazbenoj akadem iji u
B udim pešti u nedjelju na večer pred biranim općinstvom poznati
njem ački estetičar Julije Meier-Graefe, predstavljen od grofa Alberta
A pponyia o svojim »D oživljajim a u sibirskom sužanjstvu«.
... M oglo ga se pratiti od p rve posjete njegovog zarobljeništva, od
Nowo-Georgievska preko Varšave, Moskve. Omska, Krušnojarska i
N ižn ij U denskog do Irkutska,...... i konačno se čulo predavača, kako
je kod Rusa zla namjera općenito isključena, je r da Rus osjeća krš­
ćanski te da je ispunjen plem enitim humanizmom. Na koncu svog
predavanja naglasio j e Meier-Graefe, da je njegovo mnijenje, da s
ruskim zarobljenicim a treba postupati, kao da su gosti, je r jednog će
se dana rat ipak svršiti, s neprijateljim a od danas će se konačno dru­
gačije razgovarati, nego s grm ljavinom topovima, a oslobodjeni za­
robljenici. s kojim a se dobro postupalo, prokrčit će put k približenju
naroda. , , .
»Obzor«. Popodnevni list. 22. ¡11 ¡916. br. 8L str. 3.
Jučer p o slije podne u 4 sata obdržavalo j e gospojinsko društvo
»Hrvatskog Zitin-dnm a« glavnu godišnju skupštinu. Skupština je
imala svrhu, da članovima društva predloži račun o radu toga društ­
va. ... K ako je poznato, dala je inicijativu za osnutak doma za nemoć­
ne ratnike barunica Gizela Hellenbach te je oko sebe prikupila velik
brojgospodja. koje su uložile u društvo sve svoje sposobnosti na po­
lju prikupljanja i dobrotvornih priredba. Pokroviteljstvo toga društ­
va, odnosno budućega doma za nemoćnike. preuzela je na molbu ba­
runice Hellenbach supruga našega prijestolonasljednika nadvojvotki-
nja Žita.
... Skupštinu je otvorila i predsjedala p res\j. gdja. Žeptc, kao pot­
predsjednica društva, pošto je predsjednica bila uslijed bolesti zapri­
ječena.
... Nakon toga prelazi se na dnevni red. Tajnica gdja. Kirin čita
iscrpivo izvješće, u kojem kratko, jezgrovito i pregledno prikazuje
rad društva u p r v o j godin i svoga opstanka, a onda izriče hvalu svima
onima, k o ji su o v a j rad znatno poduprli u prvom redu preuzv. g.
banu dr. barunu Ivanu Skerleczu, nadbiskupu dr. Baueru, zapovjed­
niku zagrebačkoga domobranskoga okružja Žuncu, gradonačelniku
Holjcu, velikom županu Treščecu, grofu Kul.meru,...
Predsjednica skupštine gdja. Žepić izjavlja, da se je pokazala
potreba proširenja odbora, te predlaže nekoliko novih članica u
upravni odbor, što se prima. Nadalje ističe predsjednica velike zaslu­
ge gdje. p i H 'deghety i predlaže, da ju se izabere počastnim članom
što je prihvaćeno.
»Obzor«. Popodnevni list. 28. III 1916. br 87. str. 2 - 3 .
Javljaju iz Beča. da je prošle srijede umro u vojn oj kaznioni u
MoUendorfu Ncdo Kerović. jedan od glavnih optuženika u procesa
zbog sarajevskog atentata. Kerovic je nakon atentata bio inzulti ran
od ogorčene svjetine, pa mu j e bio spašen život jedino brzim uredo-
Vanj e trt redarstva i vojske. Svjetina mu j e prignječila nekoliko rebra.
N edeljko K erović bio je u sarajevskom procesu osudjen na smrt na
vješalima. no bio je... pomilovan, pa mu je smrtna kazna prom ije­
njena u doživotnu tamnicu. Plućna bolest, na ko jo j je vec otprije
patio, prom etnula se u tamnici u tuberkulozu, k o jo j je podlegao 22.
ožujka o. g.
»Obzor«. Popodnevni list. 30. III 1916. br. 89. str. 3.
Jučer dne 30. ožu jka u 5 sati poslije podne održana je u gradskoj
vijećnici p o d predsjedan jem preuzv. g d je A gathegrofice Pejacsevich
/ supruge bivšeg bana i našičkog vlastelina grofa Teodora Pejačeviča.
dra juriš, carskog i kraljevskog komormka i tajnog savjetnika Nj, V.
Kralja, ministra za Hrvatsku Kraljevske ugarske vlade, viteza Mal­
teškog reda, virilnog člana gospodskog doma Ugarskog sabora i viril-
nog člana Hrvatskog sabora .,.'1
Skupština j e bila vrlo brojno posjećena. Od strane vlade bili su
prisutni odjeln i predstojnici pl. Fodroczy i Žepic, grad je zastupao
načelnik J. Holjac. Prisustvovao j e i nadbiskup dr. A. Bauer sa bisku­
pom Langom i više kanonika, te m og svećenstva. ...
Nakon toga tajnica društva gospodjica Danica Jerand izvješćuje
vrlo iscrpivo o društvenom radu. Iz toga izvještaja vidimo, da je ovo
društvo razvilo svoju djelatnost u ratnoj dobrotvornosti. te je mnogo
brige priklanjalo sirotinji, k o jo j se hranitelji nalaze na bojištu Hi je
ondje već pao. D ruštvo je u tom sm jeru nastojalo, da s obiteljim a rat­
nika d odje u neposredni i trajni doticaj, te članove takvih obitelji
zadrži po mogućnosti uz domaće ognjište, držeći se - kako veli izv­
ješta j riječi našega socijologa dra. J. Šilovića. da le »m ati n ajbolji uz­
goj ni k, k o jo j valja da i društvo pritekne u pomoč«.
Nakon toga slijedio je prijedlog odbora, da se izabere nadbiskup
dr. Ante Bauer, kao veliki dobrotvor društva začasntm članom.
»O bzor«. P opodnevni list. 31. III 1916. br. 90, str. 2.
Jučer u 11 sati p rije podne prem inuo je u K utjevu od srčane kapi
pfesv. gosp. Petar Dragan bar Turkovic Kutjevski, vlastelin kutjevač-
kifkr. veliki župan i s i, potpredsjednik Hrvatske eskom ptne banke i
Hrv. slav gospodarskog društva itd. ud.
Pokojnik bio je jedan od onih rijetkih Hrvata, k o ji se kao mlad
čovjek upustio u životnu borbu, i to bez protekcije, bez gram zenja za
častima i bez savijanja šije pred vlastodršcima, te koji je svoje mno­
ge sjajn e uspjehe poluči’o samo svojim kao sunce sjajnim karakte­
rom, svojim poštenjem i svojim opšrinim znanjem, poduprtim rijet­
kom energijom i neumornim radom.
da nije bio ništa drugo nego on aj čelik-značaj, onaj uzor-pošte-
njak, k a k o \ih se malo nadje, zavrijedio je da se za njim zavijem o u
crno, je r nama m anjka baš takovih uzora, kao što je bio on, koji je

1 T e k s t u z a g r a d a m a j e a u t o r o v a i n te r p o la c ija .
dokazao da se i poštenje m i neslomivim karakterom dade postići ono,
što mnogi sam o kukavštinom i bezkarakternošću kane postići.
A li on nam j e bio uzor i kao rodoljub i kao čovjek dobra srca, a
nada s te kao lučonoša na neobradjenom polju narodne privrede,
gd je ostavlja najveće i najplodnije tragove svoga ustraianog rada.
»Obzor«. P opodnevni Hm. 3. IV 1916. br, 93. str.l.
O dlikovanja u osječkoj 28. domobranskoj pukovniji. Zadnji do­
mobranski »Viestnik Naredaba« (br. 35. o d 25. ožujka.o. g.) saopcuje
m ed ju ostalima ravno 244 odlikovanja u kr. 28. osječkoj domobrans­
koj pješ. pukovniji. Odlikovani su: 3 časnika vojničkim krstom 3.
razreda za zasluge sa ratnom dekoracijom. 2 časnika previšnjim poh ­
valnim priznati.jem. I časnik zlatnim krstom za zasluge sa krunom na
vrpci kolajne za hrabrost, nada!te srebrnom kolajnom 1. razreda za
hrabrost 53, srebrnom kolajnom 2. razreda za hrabrost 181. te bro­
nčanom kolajnom za hrabrost 54 kadeta, aspiranta. potčasnika i
momka. . - »Živila slavna dvadeset i osma!«
»Obzor«. Popodnevni list. 3. IV ¡916. br. 93. str. 2.
Ratni izvjestitelj »Pester Llovda«, k o ji je posjetio položaje 53.
pu kovn ije na fronti, javlja istom e listu iz slana ratne štampe
. Do konca siječnja imala je pukovnija jedan Leopoldov red. 9
redova že ljezn e krune, 34 vojnička krsta za zasluge, 53 kolajne za
zasluge. 14 zlatnih. 144 velike srebrne. 121 malu i 300 brončanih ko­
lajna za hrabrost, i vojno zapo\ jedni.itvo pohvalilo ju je ništa manje
nego četrnaest puta u njeno j cjelini,... Hrvat je izvrstan vojnik i nije
pobožan sam o u vjerskom sm islu; svaki čovjek čita dan za danom iz
svog molitvenika,... Hrvat je neprijatelj, koji ulijeva strah ....A
»Obzor«. P opodnevni list. 7. ¡V 1916. br. 97. str. 2 - 3

Pesterloydovac stigao je u pukovnijski stožer sa

ostalim uzvanicim a, gdje je bilo prostrto na bijelom
sto ln ja k u od dam asta sa cvijećem i srebrom sve kako
Već h rvatski vojnici gostoljubivo dočekuju pesteriloy-
dovce. M eđ u o tm je n im gostima isticali su se: jedan
Feldkurat, je d a n O b erarzt,2 jedan pesterlloydovac, je ­
dan H e rr O b e rs t3 od 53. domače, jedan regimentsađu-
tant (nažalost sam o O b e r le u tn a n t)/ pukovnijski kvar­
tet svirao je n a jp rije m arš za k om andanta, a zatim val­
cer iz A lb in ije v e operete »B arun Trenk«, » G e n iji
' v o jn i svećenik,
! n ad liječn ik .
3 gospodin puk o v n ik
4 natporučnik.
A P o lp u n lek si o v o g ratnog izv ješta ja pod n a s lo v o m » N o ć n a izvidnica kao
z a gr eb ačk a d o m a ć a p u k o v n ij a « o d š t a m p a n je u d o d atk u d ru g e knjige.
sreće«, i je d n u hrvatsku p jesm u i, na kraju, dakako,
bark a ro lu iz » H o ffm an o v ih priča«.

P R O D A JA M A S L IN O V IH G R A N Č IC A U R A T N E
D O B RO TV O R NE SV RH E

» G ospojin ski klub« u Zagrebu izdao je ovaj poziv:

Na braniku hrvatskih zemalja, na tamnoj, sad
k rva vo j Soči, žestok se bije boj. Gotovo već godinu
dana sto je hrvatski junaci, drug uz druga s junacima
svih naroda starodrevne habsburške m onarkije i krva­
vo suzbijaju bijesne juriše silnog neprijatelja.
Po izbor junaci, sinovi pitomoga hrvatskoga Zagor­
ja, kršne Dalmacije, Bosne ponosne, bore se i ginu, i
mnoga već suza kliznu niz lice tužnih ma jka, ljuba i se­
stara, koje plaču izgubljenu bracu.
Bore se junaci lavljega srca, ali golu bi nja im duša
ne zaboravlja m ilih u svom rodnom domu, ne zaborav­
lja sirota slavno palih drugova.

Od južnozapadne arm eje stigoše ovamo maslinove

grančice s namjerom, da taj spomen-znak donese obil­
na ploda u korist svojte palih junaka ove dične vojske.
Niče svuda bujna zelen, priroda se probudila.
Uskrs biva, kad ustade Spas i nama se evo nudi sveti
znak Iju bavi - maslinova grančica. Pradavni je od dje­
dova sačuvani običaj, da na cvijetnu nedjelju blagostiv-
Ije svećenik p r \u zelengrančicu.
Skrom ni drijenak dade nam tu prvu zelen, ali m je­
sto njega evo nam sad prvijenaca svetoga maslinova
drvca!
Ponesimo ih u dom božji na blagoslov, nijedna
kuća, nijedan dom hrvatski neka o Uskrsu ne bude bez
znaka mira i Ijubavi, koji nam sa žarkoga bojišta pos-
laše vjerni hrvatski sokolovi!

Preuzvišeni gospodin svijetli ban. dr. Ivan barun

Skerlecz preuzeo je blagonaklono pokroviteljstvo pro­
daje tih m aslinovih grančica. U njegovoj nazočnosti
počet ce se svečana prodaja maslinovih grančica, ureše­
nih hrvatskim trobojnicama dne 14. travnja 1916 u 5
sati po podne na Jelačičevom trgu. ... Prodaju će vršiti
gospodje i gospodjice, a blagoslov gospoduji neka bude
nagrada plem enitom srcu domorodnih Zagrepčana,
koji ni o v a j put ne će zaboraviti svojih dragih junaka.
»Obzor«. P opodnevni list. II. IV 1916. br. 101. str. 2.
 M aj 1916
I. S V IB A N J U ST R E L JA Č K IM JA R C IM A .

Gospojinsko društvo »Hrvatski Zitin dom« održa­

lo je jučer pod predsjedanjem presvj. gdje ide Žepić
skupnu sjednicu, na ko jo j je vijećano o svim atrakcija­
ma, koje se imadu upriličiti na proslavi prvog svibnja u
streljačkim jarcima. ...
Proslava prvog svibnja će biti, kako je već javlje­
no, upriličena u streljačkim jarcima i to otpočevši u 6
sati u jutro... Blagajna se otvara u pol šest sati, te je k
ovoj proslavi ulaz n i na snižena, prema ko jo j se plaća za
odrasle 50 iilira.
Streljački jarci će biti za ovu prigodu svježim zele­
nilom zaodjenuti.
Vojnička glazba započima svirati u 6 sati u jutro, te
ostaje ondje do 9 sati prije podne.
Za zajutrak će biti po odbornicama gospojihskog
društva podvoreno čajem , kavom, onda sir sa vrhnjem,
naresci od šunke i salame, te razne poslastice.
Da se naše gradjanstvo kod ove prigode upozna što
bolje sa ratnim uredbama, uspjelo je priređivačkom
odboru »Zitin doma« da nabavi dva ogromna prenosna
brzovara iz ruskog ratišta, u kojim a će se kuhati Rabu-
sove kobasice sa hrenom, a koje su kotlove naše trupe
osvojile. Za što bolju aprovizaciju kod prvosvibanjske
proslave pri poslao je Presečky iz Samobora nekoliko
burenca svoje »Muštarde«. Razum ije se, da će se ondje
naći izvrsna čaša pive, a u ranu zoru i domaće šljivovi­
ce.

10 M i r o s l a v K . R L E Ž A ; D N E V N I K
 U sredini prostora streljačkih jaraka bit če postav­
ljena ogromna svibanjska breza (Maibaum), urešena sa
raznim nagradnim predm etim a , koji ce se kao počasni
dar izručit i pet h iijada tom posjetniku svibanjske prosla­
ve. K od izručen ja ovog počasnog dara biti ce ispaljeni
hici iz srpskih topova , k o ji su postavljeni u streljačkim
jarcima
» O bzor«. Popodnevni list. 24. IV 1916. br. 114. sir 3.

b. V 1916

Ležim na d n u A ustrijske M onarhije. Potonuli smo

u albarginu, protargolu, lizolu, karbolu, hiperm anganu
i tu b erk u lin u . C u p ru m sulfuricum , lapis, je a n n e tte 1 i
tu b e rk u lin s k e igle. Sve v o n ja po gnjilom , ferm en tira­
nom kom isu, po neisp ran im seljačkim drobinam a, po
m iševim a, po burovu, po bozi i pasulju, po sublim atu i
urinu.
S am lje lo nas sve do sm rdljive sipke m aterije bije­
de i glada, satrlo nas je i u nam a sve ljudsko zgazilo do
pasje podlosti. Izranilo nas je i bode nas iglama i nože­
vima, ob u k lo nas je u karbolizirane krpe, svi smo sivi
kao m u lj, g n jije m o kao utopljenici u gustome blatu,
gadni sm o i gad im o se sebi i svima oko sebe, sve bi tre­
balo politi p etro lejem i zapaliti kao staru prnju.
V uku se slabokrvne, blijede, pastelnoplave pojave
u p a p u č a m a kao kadaveri, jer tko je ovdje, taj se proci­
jedio kroz perverz n o sm išljene cjediljke carskih i kra­
ljevskih i k ralje v sk ih ugarskih superarbitracionih ko­
misija, i takav nesretnik, ako je vec ovdje, on je doista
talog n a d n u svih subalternih austrijskih filtara, a tih
ima na titisuće tisuća.
Š u m i m i u ušima, kao da mi se u glavi dimi čađava
petrolejka, a plehnate šolje sa sm rdljivom k onjetin om
i n e k a k v o m k a rb o n iz iran o m rižom, u boji čokolade ili
katrana, je d in a su robijaška h ran a za ovo meso ka-
daveričnog ausšusa.

tripe r-šprica u v o jn ičk o m žargonu

 N ašla se u tu b erk u lo z n o m paviljonu slavna družba
riječkih i tršćanskih fakina, srijem skih baraba, morlač-
kih i lik an ersk ih furba i konjokradica, te ovi husari,
m uslim ani, ž a n d ari i treneri, jegeri i infanteristi svih
au stro u g a rsk ih nacija i regim enata, kada već kradu
caru dane, šta da rade nego da se k arta ju ? Kelneri sa
lu k su zn ih lađa austrijskog »Lloyda« v araju peštanske
fijakere, a stare bake plaše regrutsko meso glupim a­
negd o tam a sa fronte: kako režu živim lju dim a noge bez
n ark oze u ku ku, kako vrane vole naročito svježe oči
m ladoženja, k ako se fino peku palačinke od ljudskog
mesa na oltaru spaljene crkve, a vani, nad ovim
s m rd ljiv im krovom , svira sunčani svibanj svoj chop in­
ski im p ro m p tu , i ja pišem svoju svibanjsku »Podnevnu
sim fo n iju « .

Angelus. O d ju rila je ova bagra iz cim era na raport

prije s u tra š n je vizite jedn og sanitetskog generala, i tako
sam ostao u sobi potpuno sam. 37,9. Sunce je još nad
G rm o šč ic o m i bakrena se ploča primiče rubu ove aus­
trijske planete, u b analnoj teatarskoj rasvjeti pred­
večerja. O ra n ž preljevi po bijelom, m o k ro m još kreču
k ra n k e n c im e ra , što su ga preko dana krečili vojnički
robijaši sa frigijskim kap a m a od novinske harti je, ljudi
sa p o š tra p a n im obrazinam a, fantom i koji se miču na
ljestvam a kao v rh u n a ra v n e krabulje. Sutra dolazi gene­
ral, visoki sanitetski inspektor ravno iz Beča, i panika
je za vladala ovim »politischverdachtig«1 narodim a.
Ova h ip o k ra tsk a gospoda generali, kao što je poznato i
ra tn ič k im iskustvom svih sim u lanata n esum njivo ovje­
rovljeno, dižu obično do 60°/o ausšusa iz bolnica. Brusi­
lov gu ta m nogo. Treba m u svježeg mesa. Bolesna čeljad
je d o b ra za topove. Tko tu pita da li je neko m e pala
t e m p e r a tu ra od apicitisa (bilateralisa) ispod 37,5?
Č u d a n je d a n k en gur od ovih cim erm alera, jedan
T riještin cijeloga d an a zvižduka na ljestvam a: La d o n ­
na e m obile, šene su kobile!

1 »politički s u m n jiv im «
 - S ignor Giuseppe, si dice in croato: žene, ma non
šene, m i capite? Žene com e »je« in francese: Journal,
Jacques, mi capite?
- A ppunto, Er aspirante, melde georsam, appunto!
Volevo dire la stessa parola! M a non posso pronunciare
questo m aledetto »esse«! Scene! Si! Si dice: »Le šene
sono kobile!« C he terribile parola: kobile! A bbiam o
cam peggiato sul Kobylek! Lo conosco benissimo! Ma
verso la m ezzan otte del Natale, quando la stupidezza
della nostra situazione nella trincea austriaca giunse al
colmo, m e ne sono andato all’inglese... he, he... Lasciar-
si p erforire la testa qua o la, e la stessa zuppa! Mi ero
im b arcato in u n ’im presa che a tutta prim a pareva feli-
cissima, m a poi ho dovuto tornare...1 I tako su ga osudi­
li na deset godina robije kao dezertera, i danas je k. u.
k. Z i m m e r m a l e r 2 u černom eračko m špitalu, i tu pjeva
da su »šene kobile« i sa n ja o jelima.
- E r aspirante, m elde georsam, a, ehe pensate: una
m in estra di fagioli... o un arrosto di vitello, o un boun
filetto di m an zo ?
- Allora, io preferiseo ii filetto, Giuseppe!
- C he cosa bevono i signori? Er aspirante? Bite
georsam ! II m io debole e la mortadella! Birra, gazzosa,
gelato, »šene su kobile«, tutto in ordine, va bene. Er
aspirante !3

V u k u se taljige uz blatno korito Č ernom erca, a

Plješivica u d aljin i u prozirnim obrisim a svoje tektons­

1 Ž e n a j e v a r l j i v a , š e n e su ko b ile!
- G o s p o d i n e G i u s e p p e , h r v a t s k i se k a ž e : ž e n e , a ne šene, jeste
li m e r a z u m j e l i ? Ž e n e k a o » j e « u f r a n c u s k o m : Ž u r n a l , Ž a k , r a z u m i ­
j e t e li m e ?
- T o č n o , g o s p o d i n a s p i r a n t , p o k o r n o j a v l j a m , t očno ! H t i o sa m
re ći istu r i je č ! A h n e m o g u izg o v o riti to p r o k l e t o »s«! Š e n e ! D a! K a ž e
se: » Š e n e su k o b i l e ! « K a k v a s t r a š n a r i je č : ko bile. R a to v a li s m o na
K o b y l e k u ! P o z n a m ga v r l o d o b r o ' A li o k o p o n o ć i n a Božić, k ad je
g l u p o s t n a š e s i t u a c i j e u a u s t r i j s k o m r o v u bila n a v r h u n c u , izg ub io
s a m se n a e n g l e s k i način... he, he... P u stiti da ti p r o b u š e g l a v u o v d j e
ili o n d j e , isti j e đ a v o ! U p u s t i o s a m se u p o t h v a t k o j i se u p r v i m a h č i ­
n i o v r l o s r e t n i m , ali s a m se z a t i m m o r a o v r a t i t i , .
2 soboslikar
ke m ase lirski je muzički motiv jednog jedva čujnog
pianissima. Daleko plavo m editeransko ostrvo! Stigla je
lađa iz A lek san drije, planuli su prvi svjetionici, velika
je fešta na obali, slavi se pobjeda nad barbarim a! Od
m ok rog kreča m rtvački je vlažno platno ponjava, a
kako se glasovi stišavaju u sum raku, sve se razgovjetni-
je ra zab ira žu b o r potoka. Ta. sm rdljiva voda (u k oju ba­
caju izm etine i krepane m ačke) m oj je pjesnički prati­
lac noću, i k ada hrču svi, ja razgovaram s tim b rb lja­
vim p o to k o m u tm ini kao sa jedinim lirskim p rijate­
ljem.

D anas je šesti svibnja. Jučer, prem a tome, bio je ii

cinque m aggio; od 1821 do 1916 znači: devedeset i pet
godina što je B onaparte um ro. Devedeset i pet godina
m an je je od jed nog trenutka! Za Bonapartea se govori­
lo da je likvidirao feudalnu Evropu! K oju Evropu?
Kako je likvidirao E vropu? Zar sve oko nas nije najči­
stija feu d aln a Evropa još uvijek? A bonapartisti kod
nas (u M o rlak iji) bili su venecijanski agenti. Zapravo:
preteče D ’A n n u n z ija i, evo, ove iredentističke kobile, la
d o n n a e mobile. O, kako je sve što se naleglo na nas go­
lema n ek a sluzava, strašna biblijska ribuština, kojoj je
salo vlažno i h ladno kao ova sm rdljiva p on jav a pod ko­
jo m se z n o jim z n o je m nervozne lude u m okroj košulji.
Iz g n ja v lje n sam ovim đavolskim, štancerovskim m en ­
talitetom. Ja sam k o m an d an t sobe i m oja je jedina
prednost da mi je krevet uz prozor. Ležim u blatu do
grla i b o jim se sna kao i jave.

9. V 1916

B a b i ć - V a n k a , paralela. Babićev portret Ljube

W iesnera i folklor M aksim ilijana Vanke kao paralela:

3 - G o s p o d i n a s p i r a n t , p o k o r n o j a v l j a m , a, što m islite : j u h a od
g r a h a ... ili p e č e n a te l e t i n a , ili g o v e đ a p r ž o l i c a ?
- O n d a više v o l i m p r ž o l i c u , G i u s e p p e !
- Što p iju g ospoda ? G o s p o d in a sp iran t? N a jp o k o r n ije m olim
M o j a s l a b a s t r a n a j e m o r t a d e l a ! Pivo, v o ć n i so k sa s o d o m , sladoled.,
sve u r e d u , d o b r o je, g o s p o d i n a s p i r a n t !
W iesnerovo gotovo m ajm un sk o, zbrčkano lice, obraz
starm alo g neurasteničnog nedonoščeta, zgužvanog zlob­
nog h o m u n k u lu s a i patos Vankinog pejzaža koji nije
nego d ek o ra c ija sa dalekim rem iniscencijam a na An-
gladu. na Zuloagu i na čitavu španjolsku k o m pan iju ro­
m an siran o g slikarstva. Dva načina, dvije metode gleda­
nja: jedna na rubu im presionističke sheme, a druga sa
n a ra tiv n im m otiv im a zagorskog regionalizma.
K ada bi Babić imao smionosti da reže do dna, sas­
vim duboko , do negativnog, psihološkog tajanstvenog
dna, m ožd a čak do karikature, od takvih portreta (kao
o naj L ju b e W iesnera) mogli bi ostati dokazi i svjedo­
čanstva o ličnostima, sa pou zdanim ključem za čitavu
d uševnu s tru k tu ru čovjeka. Vankina apologija Zagorja
p o d u d ara se sa Ljub e W iesnera regionalističkim teori­
ja m a o Sutli, kao o sintezi nečega što Wiesneru, kao u­
red n ik u »Sutle«, nije bilo niti je biti moglo posvema
jasno. Sve u je d n o : zbrka bečke Secesije sa zakašn je­
njem , još u vijek p o d jed n ak o bečke Secesije i luckastog
neonacio nalizm a, koji se rađa post hoc' u obliku be­
sp re d m e tn e fraze o U je d in je n ju na Sutli, zapravo je
više h isterična kazališnokavanska hrvatsko-kranjska
reakcija na ju g oin teg raciju (od Triglava do Vardara),
tipa Č erina-V ihorskog nego neki ozbiljan pokušaj.
Kakvi su to m anifesti i u ime kojega naroda? Tko tu
sebi ne prisv aja pravo da danas govori u ime naroda?

K ršnja vi pišući o tim stvarima, ra zum ije se, nega­

tivno, d o k a z u je uvijek jed n o te isto: ne može se čovjek
ispravno snaći u svijetu za k ljučaka kada su mu pretpo­
stavke krive. Iz ovoga starca još uvi jek progovara fan­
tom A rgus - Accurti. Ne ra zu m ije m zašto Babicev
Krist sa đ avlom ne bi bio dobra slikarska zam isao? Zaš­
to byronski sižei ne bi mogli da budu slikarski motivi?
A što je drugo radio Delacroix nego preslikavao male
hazarske lutke po svojim vlastitim m izanscenam a? A­
negdota n ik ad a nije sm etala dobrim slikarima, i svi mi,
koji p ro p o v ije d a m o likvidaciju anegdote kao princip,

naknadno
nism o k o n k re tn i i nismo dosljedni, I R em brandtov
»Sastanak u E m ausu« je anegdota; čitava Evropa danas
isto tako je je d n a veom a krvava anegdota, samo nitko
nem a talen ta da je slikarski izrazi.
Č itava ova salonska slikarska m anifestacija jedne
generacije hrvatskoga slikarstva ob jav lju je se u okviru
evropske krvave anegdote k o ja traje već drugu godinu,
a je d n o je izvan svake su m n je: inzult evropske stvarno­
sti ovi slik a n nisu doživjeli. Ili bolje: ovom m eđ u n a­
rodn om inzultu koji se m anifestira preko svih kon tin e­
nata. u o m je rim a do danas u historiji još neobretenim,
na ovim platn im a, nažalost, nem a traga.

P ita n je našega položaja u prostoru i u vrem enu, u

tre n u tk u (h istorijsk om ) kada se patetično govori o Na­
rodu, je d n a k o je otvoreno, kao i od početka kad smo se
pojavili u ovom e dijelu svijeta. (Mislim, u Ninu, oko
Knina, D uv na i Biskupije itd.) Baš ništa se nije izm ije­
nilo od lom b arđ ijsk ih i franačkih dana do dana današ­
njega: Franci ili m adžarska dom obranska kasarna -
je d n a konstanta.
U k rštavan je m n ogobrojnih civilizacija na našem
terenu i u našoj svi jesti n ajo zb iljn ija je o pom ena čita­
vim p o k o lje n jim a , a kod nas se još uvijek ni je pojavio
on aj čovjek kipar, koji bi svojom u m jetničkom pozom
bio d o sto jan Rodinovog »Penseura« ispred pariškog
Panteona.
S ije v aju m u n je n a jra zn o v rsn ijih traum atičnih i
h a rm o n ič n ih u tje c a ja kroz našu svijest, i u našoj pro­
šlosti iskri se i odražava nepregledna količina dalekih
svjetala, sv jetio n ik a i svjetiljaka, te bi teško bilo odre­
diti da li mi svijetlim o svojom vlastitom svjetlošću ili
drugi svijetle n a m a ?
Što je zapravo naša vlastita rasv jeta stvari i p o jm o ­
va? Ivan M eštrović ili fra A n d rija Kačić? Njegoš ili A.
G. M .?a). U koliko se italijanizirani barokni Beč sa pro­
v in c ija ln im m ad ža rsk im v a rija n ta m a naše civilizacije
može svrstati pod centralnoevropsku crtu naše, recimo,

a) A n t u n G u s t a v Matoš.
evropske k u ltu rn e svijesti? Što znače u svemu ovome
d ž u m b u su naši m editeranci, n ajn o v iji stil danuncija-
nizm a s Iv om V ojnov ićem na čelu?

P o n o sim o se da smo bili »Predstraža Evrope«, a da

li je to m e doista tako, to je pitanje. Biti ili ne biti
» P red stra ža Evrope«, šta to znači? Koliko li te nesretne
Evrope im a dan as m eđu n am a?
» M i sm o Evropa«, »m i hoćem o da bu dem o Evro­
pa«, »m i sm o o du vijek bili i ostali Z apadna Evropa«, to
se ču je n a svakom e koraku, a pitanje je šta je - »Ev­
ro pa «? Svi se jednoglasno (u štampi) slažu da je Ivan
M eštrović »n aša legitim acija pred Evropom«, »O n je
Evropa u n a m a « , i on je pred Evropom »M esija našeg
p ro b u đ e n o g ju g obalkan izm a« . To je »ono« što mi do­
p rin o sim o kao svoj »rasni« (sto posto bečki, secesiom
stički) » d o p rin o s Evropi« i »čitavome svijetu« (po cita­
tim a iz » D ie K u n s t « 1 i »Pester Lloyda«), što se danas iz
L o n d o n a rastelalilo kao inspiracija »p ro tu n jem ač k e ge­
nijalnosti«. A p itam o se: k akva je to »Evropa«, i što rm
im am o od te »Evrope«, a što »Evropa« ima od nas?

U S k o p lju godine 1913 ju n a mjeseca, o svemu

tom e im ao sam neobično jasn e slike, uv jeren da se sve
to m ože izraziti stihovim a dva i po m etra dugim. U
o n o m e tr e n u tk u slom a svih ovozem aljskih vrijednosti,
dječa čk ih dragih iluzija, sam oob m ana i m egalom anije,
m eni se o b jasn ilo da je d in a prava i tog poziva dostojna
m isij& 'u m jetnik a (u takvom e kaosu u kakvom e mi živi­
mo) ne m ože da bude drugo nego da propovijeda Iju-
bav p re m a čo v jek u kao takvom , bez obzira na m eridi­
jane, paralele, b oju masti, države, nacije ili kontinente.
Ne, dakle, p re m a nekom rasnom ili n aro d n o m čovjeku
u isk lju č iv o m smislu, nego prem a svem u onom b ijed­
no m i n a j b j e d n i j e ljud sk om u nam a uopće. To je meni
izgledalo da je »doprinos« jed ne civilizacije, koje još
nem a, d ru g im , u m iru ćim civilizacijama, i ja sam bio
u v je re n da je to ono »N ovo« ili da bi to trebalo da bude
ono »N ov o« , kod nas, u našim kobnim zak ašnjenjim a,

' »bm jetnosti«

što hi treb a lo da nas uzvitla spiralam a d u ha i zanosa na
viši stepen!
A L ju b o W iesner u svom žalosnom predgovoru
»M lade h rv atsk e lirike« (1914) tvrdi da je ona n jihova
an to lo gija na pragu u »Novo« - »tek uvod«, ona anto ­
logija da su - »tek vrata«...
»V rata« - u što? U farofe sa kokoškam a i racama,
i m ladim m isam a, i klericima, i V ankinim crkvama.
Znači: vrata u »N ovo« jed n e čitave lirike - vrata su u
popovska dvorišta po b a ro k n im kurijam a, dakle, vrata
u nešto što je um rlo već veom a davno, prije dvjesta go­
dina.
Kod L ju b e Babica barem je to pozitivno da se koz­
m opolitski, u p ra v o pariški oslobodio legende i anegdote
o našim b ije d n im » rasnim m isijam a« i o m esijanizm u,
koji n ije d rug o nego isprazna retorika u sadri i na plat­
nu. A ko n etko već želi da bude pod svaku cijenu j u d e j­
ski p ro ro k (n e k a vrsta balkanskog, hrvatskog ili jugo*
slavenskog Jerem ije), evo m u Judeje pod nogama! Naš
hrvatski Jeru zalem razoren je i leži u ruševinama. Živi­
mo u m ad ž a rs k o j dom o b ran sk o j i carskoj Judeji, kre­
pavajući u m asam a od Soče do Karpata, a ovaj prljavi
užas u k o m e se davimo, zagnju ren i u blatu do grla, vrvi
m o tiv im a za visokostilizirani gnjev ju d ejsk ih proroka
svake vrste, a ltro c h e 1 nego što je » G n je v Kraljevica
M ark a« ili »Pogled Srde Zlopogleđe«. To »Novo«, da­
kle, ne će biti »N ovo« sa Griča, niti sa Sutle ni sa Ko­
sova, niti iz »K azališne kavane«, a objavit će se u posve
d rug im o b licim a od ovih pobožnih soneta, ili od ovog
gipsa ko m e p re tje ra n o naglašena a n a to m ija hoće da
bude kiklopska, a zapravo je bečka i secesionistička ar-
hibicepsoidna.
Bude li n ek om e od naših uspjelo da zagrabi u ovu
doista istinitu strahotu oko nas, svi će se blijedi lirizmi
oko njega ¡zdimiti kao bespredm etni, istog hipa.
»N ovo« u Evropi danas može da bude m eđunarodno,
n ad n a ro d n o , a sve ostalo je stara kra m a pak tam o i spa
da: na s a ja m intelektualnih buha. Sve što se zove danas

nešto dru g o
kult snage i političke volje u suvrem enom hrvatskom
kiparstvu, to je upravo obratno od program atskih teza
o »N ovom e«. To je: pasivno, nemoćno, dekadentno
u živan je u velikim gestama, koje su suviše teatralne, a
da bi bile uvjerljive, i suviše iluzionističke, a da bi bile
istinite (um jetn ičk i). Teatralika ovoga kiparstva dočara­
va snagu i pokret velike mase gipsa po bourdelleovskim
k o n tu ra m a , d in a m ik a te skulpture nameće našoj uobra­
zilji s im u la n tsk e k re tn je velikoga zam aha, a zapravo,
o tk riv aju ći svoju vlastitu slabost u nadn aravnim napo­
rima, o n a zavodi i o b m a n ju je čovjeka da v jeru je više
priv id n o stim a nego istini. N eka vrsta religioznog feti­
šizm a k oji jed ri u m aglama, spadajući više u red bunila
nego stvarnosti.

U s ta n ju u k akvom e smo, p otrebna nam je prije

svega i iznad svega istinita dijagnoza. Dijagnoza fakata
m nogo k o b n ijih u svakom e slučaju no što su naše u m ­
jetn ičk e pretenzije. K ada se um jetnost pretvara u m ik­
sturu m o rala ili etike narodn e pjesme, kada se na sve
strane d e k la m ira o rasnosveizlječiteljnoj pom adi koja
će nas ozdraviti od naše vjekovne gube, od svraba, od
tra h o m a i od ušljivosti, on d a ne bi trebalo zaboraviti da
je naša n a ro d n a pjesm a rođena u sredn jovjeko vno m
zu lu m u , k o m p o n ira n a religioznopropagandistički. A
danas, usred Z ap ad ne Evrope, nitko intelektualno živ
ne ce da se liječi religioznom lim unadom »Carstva Ne­
beskog«. D eklam irati takve srednjovjekovne gluposti
kao pro g ram atsk e direktive, spada u intelektualni bezo-
brazluk.
I zato, bio ovaj »H rvatski salon« ne znam kako
zbrk an, bio o n dek a d en tan ili zapadnjački eklektičan,
m a n je je nam etljiv od utvorljivosti rasnoproročke,
ko ja je u ratu danas m aglenija i n erazm jern o m an je
jasn a nego što je to bila u sam o predvečerje požara. Ja­
buke i šljive na platnu su dosadne upravo tako kao i
zv o n ja v a p ro v in cijaln ih zvona sa stare barokne crkve,
nem a šta, ali ovo la m en tiran je m an je je opasno po ži­
vot ljudski od program atske mistike, koja ne zna što
hoće, ali g lu m i kao da jo j je stvar jasna, i prem a tome
d je lu je zavodljivo, to jest zaglupljujući.
 II. V 1916

M jeseč in a traje čitave noći, a ja pišem ^u mislima)

svoju S eherezadu, na u spo m en u Oscara Wildea i u čast
Bakstovu. R ekao mi je još Josip Bach za m oju »Salo-
m u«, d a nije wildeovska i da je teško poslije Wildea na-
pisati »S alom u«, k o ja nije wildeovska (1914 lipnja).*
N apisao bih posljed n ju noć u »Tisuću i jedn oj
noći«, k ada je Šeherezada ispričala Velikom Padišahu
svoju p o s lje d n ju legendu i kada se taj lirski opijum
pretvorio u strašnu zbilju stvarnosti.
T a j m oj hiperbiblijski Heliogabal jeste simboličan
predstavnik neke vrste n adljudskog m onstrum a, ovak­
vih čudovišta otprilike kakva i danas u p rav ljaju k orm i­
lom naše N o em ove Lađe, što je zovemo političkim real­
nim svijeto m takozvane evropske kulture.
Jedn a v arija n ta mitske beštije je moj Heliogabal,
neka vrsta cezarom anske form ule svega što je u čovje­
ku slijepo, zvjersko i neljudsko, a što se zove Satrapija
bez z a k o n a i bez morala, prava, autentična oficirska sa­
trapija. M oj Heliogabal, da bi se proglasio Bogom, za­
klao je svo ju vlastitu m ajku, kako bi mogao narediti
žrecim a da proglase po h ram o vim a Heliogabalskog
C arstva da N jegovo Veličanstvo nije rođeno od Ze­
m aljsk e M ajke, je r M u je Otac Sunce, a M ajk a ona
d r a g u ljn a Krokodiluša, ko jo j su u čast sagradili sedam
tisuća e r e h te jo n a i koju h ran e ružičastim mesom no­
vorođenčadi.
H eliogabal spalio je sve slike i porušio sve kipove
čitavoga svijeta, lju b o m o ra n na u m jetn ič k u slavu vla­
stitih i in o stran ih genija, pobio je sve filozofe i sve
zv jez d o zn an c e je r ne u m iju pravilno misliti, a svoje ge­

* Svakako sm iono posli je Wi!dea - nupisuti n o v u Sulom u Vaša

je Sa lom a zbilja nova. Sam o nažalost n ije drama. Odviše govore Salo­
ma i Johanaan l to nedram atskigovore Kako je Vaša Saloma za Vas
drama tako bi bile dram e i Pjesma nad Pjesmama i Psalmi Davidovi.
Jcrem ijin Plač i Nietzscheov Zaratustra.
nerale p otro vao je po m u d ro m iskustvu je r se nikada
ne m ože znati šta se može zapravo roditi u glavi jednog
p objed o n o sn o g vojskovođe?
Heliogabal poklao je trista žena, a trista i prva,
Seherezada, priča m u već eto tisuću noći jedn u te istu
priču o ta jn i one zvjezdane Siave koju nije uspio da ot­
krije nitko još m eđu sm rtnicim a, a koja je veoma jed ­
nostavna i n jo m e se u je d n o m jedinom trenutku može
osvojiti čitav zvjezdani svemir. Po Šeherezadi, Caru
H eliogabalu suđ eno je da bude Osvajačem zvijezda, i
ta astra ln a strategija S eherezadina opija ga, i tako ova
zv je z d a n a n ark o z a traje iz noći u noć, već tisuću noći.
Č a ro b n e riječi Šeherezadine prostiru se pred Helio-
gabalovim b a ld ah in o m kao ćilimovi, rastvarajući se u
d aljine zla tn o p ro tk a n ih tk an in a lepršave svilene zavje­
se, sve sam a m asa velova ribizne boje, kasnog, deka­
d entn o g pred v eče rja; gnjile riječi ženske, tople kao
meso b ana na, plove u go ndolam a stihova pod zvjezda­
nim k o p re n a m a , Šeherezada sanja o zvijezdama, Šehe-
rezada je p re p red e n a i lukava čarobnica, ingeniozna
poetesa k o ja govori o zvijezdam a tako sigurno i uzviše­
no te se čitava grim izna i narančasta, sm aragdna sazvi-
ježđa k ru n e s n je n ih arahn oid nih , od vina i od toplog
s je m e n a kao noćna rosa vlažnih prstiju. N jene svijetle,
m ag n e z ije m obasjane ruk e zaronile su u tu zvjezdanu
sapunicu, i o n a sva u magli ove astralne čarolije veče­
ras, u tisuću i prvoj noći, otrovana je o p iju m o m čud­
nog zano sa koji nije nikad a još odjedrio korabljom
svoje rječitosti tako daleko, prijeko, na drugu, nepoz­
natu obalu g dje stvari i po jm o vi već gube svoj određeni
smisao i g dje se sve poim a sam o živcima i snom.
Iz očiju ove barbarske m ram o rn e djevojke, kojoj
je Heliogabal pobio roditelje i braću, sestre i čitavu
zem lju , p otek ao je uklet vodopad zvijezda i ponio He~
liogabalovu uobrazilju snagom nebeskog vihora, i tako
se ustalasalo g rim izno m ore njegove krokodilske krvi
do ukletog vrutka, kada se pod crnim krilom vjetrine
gasi ra z u m kao uljenica, Zaronio je Heliogabal u glice-
rinski zelene du b ljin e S eherezadina sna, te mu se na
tre n u ta k doista p ričin ja kao da je obuhvatio čitav sve­
mir i da je ru k a m a do lakata zaronio u vreće pune zvi­
jezda, kao u vreće sa žitom pred starim m linom na Ti-
grisu, k ada ie, dječakom , služio kao gonič magaraca
m lin arskih, Ć ula se rika lavlja u tren u tk u te divne pob­
jede, i svi d up in i svih Heliogabalovih mora, i svi orlovi,
i svi biskupi, i sve žene i svi svjetionici i gradovi, sve je
to zavriskalo u triju m fu , kada se Heliogabal iskrcao na
z v je z d a n o m Š eh erezadin om kopnu.
Z a v ijo rila se na vjetru griva Heliogabalovih alaba-
strenih Pegaza kao svila bi jelih barjaka, a kada je u
on om o p a sn o m tre n u tk u ponovnog dodira sa zem ljo m
C ar zapitao svoju ro b in ju Šeherezadu gdje jo j je zna­
m en po ko m e može tako sigurno da proriče njegov
zv jezdan i triju m f, d je v o jk a se tajanstveno nasmiješila.
Iz pijanstva, taj je balon tresnuo o zem lju i gondola se
razbila kao ljuska.
- Baci jedan pogled na školjku svog desnog dlana,
tam o su ti zvijezde zapisale siguran znam en pobjede!
Heliogabal se zagledao u svoj desni dlan i nije pri­
m ijetio ništa.
- Pa ipak, o n aj koraljni, ribizni zn a m e n na jastuč-
cu ispod tvog desnog kažiprsta, to je zn am en tvojih
p o b jed a i tvoga o k a ja n ja : zarazila sam te gubom, He-
liogabaie, i ni đavo te ne će više ozdraviti! Laka ti bila
tisuću i prva noć!

S je d im na krovu kasarne, noc je, apicitis bilatera-

lis, 37,7 Brusilov, žubor C ern o m erca; pišem u mislima
je d n u vvilđeovsku varijaciju, kakvih sam (doista) napi­
sao čitav ciklus: »Legendu«, »Sodomski bakanal«, »Sa-
lom u« itd i k o ju ne ću napisati nikada, a koja bi bila,
kad bih je napisao, običan p rim jer šablone u literaturi.
Trebalo bi opisati ove transporte, ove m aršbataljone,
ove re jo n e i Kajzerice, m arodecim ere i krankencim ere,
gospodina R egim entsstabsarzta1 dra K rum bachera, i
ovog sanitetskog generala iz Beča koji će sutra jednim
potezom p era da odliferuje u sm rt nekoliko stotina kre­
tena, a ovo što rade Wilde, Beardsley, Bakst i Klimt, sa
svim našim wildeovcima, to je šablona.

' p u k o v n ijs k o g štapskog liječnika

 U m jetničko stvaranje odvija se u devedeset i devet
postotaka pod zn a k o m šablone. To znači: petrarkizam ,
postpetrark izam , bvronizam , vvildeovština, m aeterlin-
ckovština. Oteti se šabloni, to u um jetnosti znači biti ili
ne biti. Sam o to. K ak ofo nija » K raljeva« iz prošlog
augusta ili ovaj ukleti d om obranski kontrapun kt, sve,
ia m o ne šablona, koja jeste kn jiževna m oda našeg vre­
m ena, ali za k oju našom ku ltu rn o m sviješću m oram o
priznati da je p oton ula sa svim a nam a u svom brodolo­
mu, kad a je pobijedio graničarski kretenizam Slavka
Š tancera i kom panije. Ne Zaratustra, nego Dvadeset i
peta d o m o b ra n s k a dom aća iz Krajiške ulice!

12. V 1916 u 7 h navečer

O stavio je netko na stolu bijelu porculansku zdjelu

sa k u h a n im šljivam a. Taj carski ko m p otn e će nitko da
tak n e p re m d a gladujem o. Bez obzira na taj kompot,
zdjela sam a po sebi kao porculanska masa na hrastovoj
ploči stola, s ja jn a glazura, obasjana vodoravnom tra­
kom sv ib an jsk o g sunca, kao štilleben, jednostavan ru-
stički štilleben na ovoj o b la n ja n o j hrastovini, izdvoje­
na iz stvarnosti, transsupstancijacija nekakve im pre-
sionističke palete, uzdignuta nad stvarnost, sublim i­
rana, bila bi m otiv jedne tihe, solidne prirode (mrtve)
kakve s lik aju na stotine tisuća mazala ovog slikarskog
svijeta: od d ječa k a početnika do virtuoza pariške škole.
Im a li sve to nekakvog smisla?

S je d im s m igrenom , šum i mi u ušima, zvone sve te­

legrafske žice ovog mog u m o rno g tijela na alarm , vra­
tio sam se sa posve suvišne i neinteligentne šetnje od
Svetoga D u h a gdje sam dugo, idiotski tupo buljio u rit­
m ičko k re ta n je kosaca na livadama. Miriše sijeno, svi­
banj je, a ovdje, u ovoj robijašnici, u ovom sublim atu i
urinu, nije zabavno. N etko svira harm oniku. Ni jedne
ruske novele n em a bez harm onike.
U sebi sam o m e vlažna sam spužva. Im am osjećaj,
kad b ih im ao v re m e n a i tehničkih mogućnosti, kako
bih se sav iscijedio, u pravo razlio na tisuće stranica
nečega što ne bi bilo tako nem oćno kao »T rula zem ­
lja«, m o j ro m a n poslije Beograda, jeseni godine 1913.
Treb alo bi opisati agram erski august godine 1912. Jeru ­
zalem ski štim un g: sve nab ijen o kobnim slutnjam a.
O n a g lupa »L a M achicha« na Zagrebačkom zboru s
krenv irštlim a, sa M afik ovim bizarnim te o rijam a o um-
jetnosti. O n i m archese su nek a vrsta estetskih n a d lju ­
di, a je d in o što m en e vuče, to je naša hrvatska politika:
Č uvaj, Šupilo. G o d in e 1915 u razgovoru sa D. I. u kate­
drali: u politici znače samo bajonete, ostalo je quantité
négligeable!1 To govori n a jt i p ič n i ii civil! Kakvi su ovi
naši dek adenti, Parižani, bodlerijanci kao L jubo Dorić
ili Z latko G a li? A ja sam izgubio sebe: Moskva, C ari­
grad, Beograd, Beč, Budim, Berlin, Balkan, Slavenstvo,
Ilirstvo, i na k ra ju naša uboga Hrvatska, koja mi danas
tek postaje zapravo jasnom , šta je s njom , s tom našom
gladnom H rvatsk om . Mislio sam u Pešti da sam Evrop­
ljanin, da su mi stvari jasne, a bio sam, zapravo, sasvim
običan zb u n je n k o . Tko sam danas? Nitko od nas ne će
ni pisnuti pred velikim fo ru m im a ove klaonice gdje se
zapravo rješava naše pravo hrvatsko pitanje, i nitko ne
ce o b jasn iti svijetu koji su m u najosnov niii elementi.
U teškim isk u šen jim a sada smo opterećeni još jedn im
težim tere to m : s u m n jo m u vlastitu egzistenciju. Velika
m o ja s p o z n a ja da se iz sužanjstva ne može preko Bre-
galnice p o tp u n o se rasplinula oktobra prošle godine
1915, k ada sam u Ilici br. 232, u b ataljon sko j pisarni,
p ro m a tra o n ekakvog gospodina stožernog narednika
kako za b a d a crvene barjačiće novoosvojenih austrijs­
kih p ozicija preko trig on om etrijskih kota, koje su seza­
le na liniji Ristovac, K um anovo, Skoplje, Bitolj. Te
barjačiće p o m ak n u !' su danas sve do Santi Quaranta,
c o n s u m m a tu m est i2- Tako je potonula jed na lađa! Sada
smo na dnu. Jedino što se kreće oko nas, to su znatiželj­
ne ribe.

v r i j e d n o s t k o j a n e d o lazi u o b z ir ! ( k o l i č i n a k o j a se m o ž e
z a n e m a r i t i !)
2 s v r š e n o je!
 14. V 1916, nedjelja u 8 sati ujutro

Bog, zapravo, i nije ništa drugo nego integralna for­

m ula (ve o m a naiv n a i prim itivna) za životnu sv eukup­
nost, s p ra m koje se ljudski m ozak osjeća bespomoćan,
na k o lje n im a , još od d avnih spiljskih dan a kada je bio
započeo sv o ju b orbu sa slijepom i o k ru tn o m prirodom ,
za svoj n a jč e d n iji udio opstanka. Č udno ovo neodređe­
no čuvstvo nem oći i m anjev rijedno sti, podu darno sa
p o tp u n im p o d re đ iv a n jem svima životnim pojavam a,
nije tak o glupa škola, stvorena s očitom n am jero m da
bi se ljudstvo prisililo na dresirano k la n ja n je »Jačem u«
jer, osim prirode, postajali su »Jači« već pom alo kao
org an iz iran i glavari čopora, a dalje se sve logično razvi­
lo u d ru š tv e n o m smislu, u ime najvišeg autoriteta nad
auto ritetim a. Sve su to »Jači« veom a dobro iskombini-
rali.
Ne z n a m da li do u h a životinjskog dopire onaj os­
jećaj groze kakav hvata m ene noćima, kada čujem bo­
lan i o ča ja n krik ra n je n e ptice kojoj m ačji zubi razdiru
grkljan. T a j nervozni vapaj u prirodi je strah nad n je­
nim grozo tam a, ali strah višeg reda, to je u prirodi čov­
jek sa sv o jim već visokim ljudskim svojstvima. I ako se
n ijesm o dalje probili od Dostojevskoga, koji idiotski
p arafra zira sam aritan ske teze Novoga zavjeta kao jedi­
ni lijek, o nd a se nijesm o probili baš jak o daleko.

Literat treba da bude u prvom redu mislilac koji o

n ekim s tv arim a misli jasno, stvarno i posve logično. Li­
terat, ako je do sto jan svoga poziva, treba da (kao uče­
n ja k ) na p re p a ra tim a o b jašn jav a pojedine p rim jere i
da zn a d e u svakom pojedinom slučaju šta hoće. O n tre­
ba da p rik a z u je život u k o ord in atam a v rem ena i prosto­
ra, stv arn o i istinito, naim e tako kako on vidi, a ne da
p repisu je ono šta je vidio već napisano.

U 8 sati navečer

M jesec, žuta lopta u velovima modrim,

m iriše nad gradom: režanj gnjile dinje.
 Ljudi hrču i rokću kao svinje,
a ja se stihom liječim, tješim, bodrim...

Da bi čovjek mogao da živi u ovom z v je rin ja k u s

m a jm u n im a , p o treb n a m u je ipak i uprkos svem u jed ­
na p rilična doza cinizma.
Somogyi-csurgoi Hegediis-Herzig M or fiu 1 Lajos, k.
u. k. E injahrigfreiw illiger Trainko rp oral' (Leopold
Herzig, sin M o ritza Herziga iz Č urgova u Šomođskoj
župani ji, cesaro i kraljevski jednogodišnji dobrovoljac,
kapral kod T ra in m a te ria ld e p o ta 3 No 13, Agram), koji
leži na p rv o m e spratu, zam olio me je poslije ručka da
mu b u d e m elefant, jer m u dolazi njegova »sićušna ko-
koška, u p ra v o pilence, M argitka«, njegova zaručnica,
pak k a k o im a rendes s n jo m , a ona je doputovala iz
Pešte d a ga posjeti s njegovim epidiđimitisom, bilo bi
mu p ri j a t n i j e da mu bud em elefantom iz m nogih razlo­
ga, a p o n ajv iše iz m oralne sm etnje, te ne bi želio da
bude s n j o m sam, je r nije posve siguran da će ostati pri
zd rav oj pam eti.
Tako je i bilo. Sjedili smo u kavani pivovarskoj, u
p o lu m ra č n o m e kutu iza kase, zaklon jen i s ulice parava­
nom, grickali šam rolne (lojane, masne, sm rdljive od
gn jilih jaja, sive kao od hajdinskog brašna), pili smo
gorko, v od eno zagrebačko pivo i razgovarali o um jetno-
sti. O va naša draga sićušna kokoška, upravo slatko pi­
lence M argitka, sp re m a se da bude slikarica, da slika na
batiku, o n a je sva sočna kao gnjila breskvica, marci-
panski m e k a n a u svojoj n aštirkan oj bluzi, ona miriše
po s a p u n u i k o lo n jsk o j vodi sa svojim prozirnim , ala-
bastrenim istočnjačkim ten om rasne crnke, s plavim
kao je tre n k in cvijet, prozirnov od njik avo plavim pogle­
dom, o n a zvekeće staklenim grivama, pa kada mi je
pružila bijelu, m ekan u, pojastučenu lijevu ruku, sm je­
stivši se u d o b n o u krilu svoga zaručnika Leopolda La-
joša. sina M oritza Herziga, bogatog jajaroša iz Č urgo-

' sin,
‘ kapral kod kom ore
3 kod skladišta k o m o rsk o g m a te rija la

II M i r o s l a \ K R l . E Ž A : D N E V N I K
va, ja sam se oprostio od tog sretnog para i ostavio ih
iza p a ra v a n a u zagrljaju.
S je dim vani u dvorištu pod pivovarskim kestenovi­
ma, škrope m e vrapci, cvile tram vaji, nedjelja je posli­
je podne, a kada smo otpratili M argitku do tram vaja, i
kada je nestala, o d m a h u ju ć i nam još dugo rukom kroz
otvoreni prozor onog rasklim anog žutog om nibusa, kao
da zaista pu tuje, kao da se ne ćemo više nikada vidjeti,
Leopold Herzig lupio je svojom trenerskom sabljeti-
nom o asfalt b ru taln o i ispljunuvši prostački vulgarno
zavapio kako je život zapravo ogrom na neka i glomaz­
na s v in ja rija : »Az elet, tu lajd onk epen egy nagy diszno-
sag!«1
Vratili sm o se kući pokisle glave, bez riječi, a po­
vratak sam po sebi preko bolničke dem arkacije i nije
tako jedno stav an . Valja se provući kroz bodljikavu
žicu na sje v e rn o j strani plota od Svetoga Duha, i to u
m o m e n tu kada je straža nestala iza zgrade, a onda kroz
vrata za g n o jn ic u u artiljerijsk u sjevernu štalu, što nije
nikako udobno, a uvijek je pomalo i riskantno, jer je
nepo sredna disciplinska posljedica toga p rekršaja bol­
ničkih propisa: odlazak na frontu, bez obzira na stanje
bolesti.

S u m ra k je. N edjelja je. U jedn om od prizem nih ci­

m era u rla ju p ija n i Sremci sa ruskim zarobljenicim a
neke u sk rsn e pravoslavne crkvene pjesme, a m ene je
uhvatio kašalj sa vrtoglavicom. Ne znam koji mi je
đavao? O sjećam da nisam ozbiljno bolestan, a muče
me tr a j n o te nesnosne, glupe kongestije, na rubu nesv­
jestice, s u b u đ e n im lup an jem srca. Medicinski nalaz ne
p re tje ra n o m u d ar: i neuroza srca. N ajo bičn ija stvar.

Čitav naš posljednji period od pet stotina godina

dao bi se svrstati pod motiv: a la tu rca.2 Nikako mi ne
ide u glavu ovaj meštrovićevski sistem: kako se boriti
protiv g erm a n sk o g utjeca ja (upravo suprem acije) sa

1 » Ž iv o t je z a p r a v o je d n a velika svinjarija!«
2 n a t u r s k i n ačin .
p ro tu tu rs k im sim b o lim a koji nijesu drugo nego para­
fraza p a n g e rm a n s k e ro m an tik e a la M etzner. Borba
protiv g e r m a n s k ih elem enata naše ku ltu rne svijesti tre­
ba da se o sniva na posve drugim elem entim a. Ne može­
mo se mi u w ilh e lm in s k o m periodu boriti s »Hasanagi-
nico m « po G e o th e o v im receptima, jer to uopće nema
nikakvog sm isla, prvo, a zatim tu se Meštroviću pripi­
suje uloga k o ju on ne m ože da igra je r je iznad snaga
svake pak i bilo kakve sk ulp ture da rješava »Istočno pi­
tanje«. O d Svetozara M arkovića naovam o što ima da se
o tom e m isli? K ako bi se one M arkovićeve ideje, za
koje svi mi m islim o da su jedino stvarne, mogle realizi­
rati na v e n e cijan sk im , rim skim ili londonskim izložba­
ma, to mi n ije jasn o ?

17. V 1916, podne

O k ru ž e n sam takvo m galerijom tipova da bi čovjek

im ao da radi trideset godina po m odelim a samo da ih
skicira. Svi mi p u tu je m o jedni kroz druge takvom brzi­
nom da od svega ne ostaju nego tek panoram ski utisci!
Bijedna, g la d n a naša, bolesna prljavština u ovoj sušiča-
voj ludnici doista nije am b ije n a t za poetsko stvaranje.

Dijalog čovjeka s bogom

- Ja sam , G ospodine, m uha, a Ti si Šišmiš!
- Da, Ja sam D e m o n sk o Biće, netopir sa sedamde-
setisedam glava, i Ja ću te pojesti kao mušicu!
- To si Ti n a m a utuvio u glavu, Gospodine, da
smo mi m u h e, ali mi nism o m uhe, mi smo ljudi! 1 tako
ćem o mi slistiti Tebe, jad n i Šišmišu, te nam ne ćeš više
kvariti s u m ra k pameti! Zapalit ćemo lampe i - konac
pjesm e!

K ašalj je d n e čitave bolnice. D ane i noći kašlje ova

carska soldateska i šmrca, guta slinu i pljuje. Brutalne
lude, h ip o h o n d ri, neobično surovi u m eđusobnom dodi­
ru, to se zove pu ko v n ijsk o đrugarstvo, »K am erad-
schaftsgeist«!1 A te oči, ti kozičavi, izbrazdani, oguljeni,
ištipani o b ra /i, te istetovirane ruke i pogledi puni stra­
ha i n ep o v jeren ja, to n ju š k a n je oko sakrivenih, intim ­
nih p o jed in osti ovih mulaca, koji ne u m iju drugo nego
da p od m eću jed ni d ru gim a noge, da stavljaju kefe ili
igle jed n i d ru g im a pod stražnjice, i da zdipe što se
može zdipiti, kao lisice. Rep pod noge, i zbogom! To su
» narodi«!
O v d je živim sa desetak austrijskih naroda, i to se­
ljačkih naroda, naroda u gaćam a i u opancima, a jedino
što se o d v a ja od ove km etske mase, to su »Lloydovi«
kelneri, peštanski fakini, ili ovaj gušavi štajerski urar,
R udolf Panzer. O n p o p rav lja ukradene džepne satove i
b a s tlu je 1 cijele dane oko tih srebrnih poklopaca što ih
»n aro d i« kra d u jed ni drugima.

Što znači u svem u tom e takvo jed no zbrkan o »Ja«

kao što je m o je »Ja«, tu i sada i ovdje? Sada su još do­
vukli n e k a k av fonograf. Č itam Deussena. Trebalo bi
trideset g o d in a učiti da bi čovjek mogao da kaže: sada
sam n aučio m eto d u kako bi trebalo početi učiti. U fono-
grafu: A rn o št G r u n d i Polakica i Jazbec: »Ah, na valu
tom, plovit s galebom...«

G lu p o st ljud ska d je lu je u svem iru po stalnom za­

k onu n jih ala. Jučer, danas i sutra, to su tri točke kroz
koje n jih a lo tikatače - tika-taka, tako da glupost ljuds­
ka kuca kao sat: uvijek je d n o te isto.

R a z m iš lja m o hrvatskim lažima i o hrvatskim ilu­

zijam a. Im a li nešto gluplje na svijetu od n ajn ovije
m adžarske him ere, od p an tu ra n izm a? Bugarsko-ma-
džarsko jedin stv o: kraljevi, panturansk a krv, Varna,
golubačka m ušica (Kolum bacsi legyek), Šabac (a Sabacz
varosa), Beograd (Nandor-Fehervar), i »W^gier, Polak,
đwa b ra ta n k i« ;2 koliko je to bilo pam etnije kad je
Strossm ayer štam pao »Teokraciju« Solovjova ili b u ­

' » d u h d rugarstva«!
' čeprka
1 » M a d ž a r, Poljak, dva bratića«;
garske k n jig e? Svi smo mi »ilirski« odgojeni, a tu ima
mnogo slam e u našim glavama.

T rebalo bi proučiti sred nji vijek crkvene um jetno-

sti. C rk v e n a um jetn o st bila je mnogo slobodnija u svo­
me izrazu od onoga što se o tom e danas prosječno mis­
li.

Uzeo sam od jednog m edicinara an a to m iju : p ojm a

mi svi z a je d n o n e m a m o u čem u zapravo živimo. Sve je
još na početku sa čovjekom . Riječ je jača od m ram o ra i
od slike. R iječ ljudska pob jeđ u je i ona će pobijediti sve
ovo što se danas p ričin ja kao brodolom. Nepokoleblji­
vo treb a vjerovati u pobjedu ljudske pameti, jer ne bu­
dem o li plovili pod ovim kompasom, udavit ćemo se u
krim in alu. Ni dobro ni zlo, ni ugodno ni neugodno, ni
korisno ni štetno nijesu m jere kojim a treba mjeriti
ljudske stvari. Im a ipak je d n a m jera - »das ist die
hohe kalte S chönheit des M enschlichen in U ns«' - a
taj p o ja m n ije ni ekonom ski, ni moralistički, ni m eha­
nički. T a j p o ja m čovječnosti jeste u čovjeku, i taj ga je
stvorio ovim što čovjek danas jeste ako je čovjek i ako
je svijestan toga da je čovjek! A šta je to? Feuerba-
chovski fetiš? M ožda! Uostalom, od toga pam etnije i
poetskije » čov jek a « nije još odredio nitko. M ožda
Renan?

K oliko li je ra fin iran ija inspiracija onih aleksand-

rijskih literata, k o ji su napisali i stvorili sve likove i či­
tavu k o m p a rs e riju Novoga zavjeta, od suvrem ene bele­
tristike na tak o zv a n o j n a ro d n o j bazi? »Candide«, »La
ch artreu se de Parm e«, »M ad a m e Bovary«, »A na Kare-
nina«, » K a ram az o v i« ili M a rija Magdalena, Evangeli­
sti, N azare tsk a legenda i Pism a K o rin ćan im a? N ikada
ovi likovi evropske beletristike ne će poživjeti tako in­
ten ziv n im životom kao rafinirani fantom i iz Svetoga
pisma. S pram toga je Dostojevski žurnalistika, a naša
k n jiževno st selendra.

' » to je visoka h la d n a ljepota ljudskoga u n a m a «

 Šta da ra d im o s tom našom jed n o ra zre d n o m puč­
kom ško lom i našim školnicim a u literaturi? Džepovi
su n am krcati k njig am a: Baudelaire, Burckhardt. Re­
nan, Sorel, Labriola, Nietzsche: » G e b u rt der Tragö­
die«,1 F e u erb ach i Stirner, a da pitamo školnike naše za
savjet od koga bismo mogli da naučim o upravo ono o
čem u ni oni sam i n e m a ju p o jm a ? Od M atoša? (Njega
nisam volio nikada.) Od Vojnovića jednog ili drugog?
Sedam d u b ro v a čk ih b arjaka! Od Bogdana Popovića?
(Taj se sviđa A urelu G allu.) »FIrvatska m lada lirika«?
K a rin th y ? M o ln ä r? Ili Heltai? » K aram azov i«? Byron
je učitelj, on je naučio Mickiewicza šta je poezija, ali
da bi čov jek učio od Byrona, treba da je zapadnjak. Mi
to nismo. K od nas trebalo bi ispjevati naš antimitos! Od
svega toga hvata me bolestan u m o r sum njičave nemoći.
O, kad bism o imali m entora! Č am im o u ovim kavezi­
ma, a tak o sm o se u stra jn o borili za slobodu da bismo
se na koncu strovalili za tridesetitri spirale u još veće
blato.

O p ra li su daske poda i sada se taj prokleti pod ispa-

ruje po d je č je m blatu i petroleju. Od vinograda Časnih
Sestara na Svetom du hu tralaliče sitno zvonce one trafi­
ke duha, a nebo je zapadno: kadm ijum -oranž! Jedna
ptica na p lav om e patosu neba japanski u ljubičastoj si­
lueti i još je d n a crna, na narančastoj svili neba. Tihi
kovitlaj p e rn ate lopte, strelohitre, bez riječi, potpuno
n ije m i opasan.

N a m o m e n te mokra, spužvasta težina prsnoga

koša. T B C ?

G r a j a na hodniku. N eposredno poslije zalaza sun­

ca to p lin a d a n a pada okomito, kao u term om etru. Misli
o smrti. A što ako je to početak norm alnog konca?
M rtv ac im a rastu nokti još i u grobu. N on om nis mo-
riar!2 Jutros, kada su još boje bile u ra đ a n ju za u m o r­

1 » R o đ e n je tragedije«,
2 N e cu u m r i j e t i sav! ( H o r a c i j e l
nog b lista n ja ju ta r n jih zvijezda na izdisaju, javio se iz
šikare čern o m ere čk e slavuj. Iz jasm ina. Lahor svitanja
svilenom je lepezom milovao ove kasarnske blokove, a
oblaci vitlali su se oko jablanova u srebrnim spiralama.
A sada je sve gusto kao glicerin i sve se lijepi od tuber-
kulina. C h op in sk i kašalj bez njegovih georgesandovs-
kih n o k tu rn a , Nietzsche.
T rebalo bi poznavati im ena renesanse, kao što mi
danas p o z n a je m o k. u. k. Shem atizam . Tko će u ovom
tru lo m v re m e n u napisati hrvatsku povijest? Sa Klai-
ćem u ruci se ne može ništa, a Šišić je b arjak tar od se­
dam b arja k a, od kojih je jedan ungaro-croato-unioni-
stički. D a odem do Nikole pol. Tomašića Trešćerovač-
kog, ne bih se um io izraziti. Po m irim o se s bezimeno-
šću svoje d o m o b ran sk e pojave.

D a n a š n ji oblik svih m ogućih svijesti: narodnih, so­

c ijalnih i vjerskih, spada u starudije duha. Kakve će
biti nove form e naše svijesti, nije na n am a da znamo,
jer već po tom e što znam o da ovo što jeste nije pam et­
no, već s a m im tim pokrećem o stvari i pojave iz hrvats­
kog m rtvila. K ako ? Svakako ne tako naivno kao neki
naši pjesnici k o jim a su jedin i izvori inspiracije ilustra­
cije iz »D ie Ju g e n d « ,1 ili kao kiparstvo, kom e je ideal
Hodler u k a m e n u ili Bourdelle sa simboličnim em faza­
ma. To n ije im alo smisla niti do Bregalnice 1913, a da­
nas je bespredm etno.

Mi još uvijek hrčemo, još je noć. Čovječanstvo još

se nije probudilo. Ovi spiritualisti, n eokantijanci ili
neokristijani neotom isti muče se oko jednog abortusa
da bi ga oživjeli. Leider unmöglich, m eine H errschaf­
ten!' K oliko ima u Danteu Bizantije? O naj bizantinski
svijet M ad ona, Keruba, Hristosa Pantokratora, golubo­
va, orlova, evanđelista, anđela i svetaca, tih bataljona
bogougodnika sa svih apsida čitavoga neohelenističkog
svijeta, nije moguće da ne bi bio djelovao na Dantea.

iz » M l a d o s t i « ,
N a ž a l o s t n e m o g u ć e , m o j a g o sp od o!
 K a k o je to išlo i k o jim redom, poslije masovnog
u m o rstv a o lim p ijs k ih božanstava?
Popeo se golgotski plebs na O lim p i pobio sve bogo­
ve i, očistivši nebo, stvorio svoj novi božanski alm anah
svetaca, a n đ e la i polubogova, a zatim, tren utak kasnije,
O lim p se p o n o v n o vratio u svečanoj p ra tn ji svemoćne
kavale rije R enesansnog D u h a i osvojio svoje stare gro-
m ov ničke pozicije, a sada se jakobinci u žaketu i u sa­
kou bave o b a r a n je m b a ro k n ih svetaca sa visine n a j­
višeg autoriteta, i čovjeka ateista kao da hvata panika
k ako će ostati sam na svijetu, kao da otpočetka ne živi i
ne d je lu je p o tp u n o o sam ljen na ovom i na ono m svije­
tu?

Č u je se sa h o d n ik a g ra ja sa zveckanjem ostruga.
Dolazi gospodin M a jo r O berstabsarzt' Kratochvil, sa
svojom svitom felčera i ord onanaca i sekundarijusa, u
činu k. u. k. O berarzta, i pregledavaju sobe. Č itaju im e­
na za s u tra š n ji transpo rt u Arad, u Temišvar. u Brašov
(K ronstadt), u Novi Sad (N eusatz - Ü jv idek - Peter­
w ardein) - Belgrad.

P o v o rk a K ratochvilovih pelivana d jeluje smiješno.

To su sam i buffoni: pom alo krvnici, a pom alo provinci­
ja ln i kom ičari. A ove olim pijske bitke traju, kao što
tra je o n a dan as na Bugu, na D n jestru ili na Visli. G u be
se pozicije čas s ove, a čas s one strane fronte. I u Lo-
yolinim če ta m a ratovali su sam o Kratochvili i generali
ä la Seipka. Seipke i Kratochvili još su u četvrtom sto­
ljeću poslije K rista spalili M in ervin hra m na Kapitolu,
general von Seipka je stvorio od Partenona barutanu,
K rato chv ilu ili N avrätilu ili D orotki von Ehrenvallu pi­
sao je sv. Pavao pism a u Korint, i zapravo je šteta za
toga p je s n ik a i njegove pjesničke epistoie da nije imao
bolje publike.

I Leopold Herzig-Hegedüs iz šomođskog Čurgova,

sin M oritza Herziga, dobio je svoju m aršrutu: via Ka-

štapski n ad liječn ik
posvar - S zekesfehervar kod Trainersatzdepota' n ekak­
vog d e ta š m a n a za Dolomite. Proputovat će kroz Peštu.
Boji se sastan ka sa M argitkom , svojom »m alom šar­
m a n tn o m k okoškom «. »O plodit ce je«, veli, »sigurno
kao bog, a d je v o jk a n em a miraza, i tko će se brinuti za
d ije te 0 O n a je la k o u m n a po prirodi, a n je m u je suđeno
da zagrebe n eg dje u D olom itim a.«
Iz naše sobe od jedanaestorice diglo ih je osmoricu.
Stvar je hitna. D onijeli su nekakav pogani Pokornyjev
pelinkovac i ljušte ga očajno. T em po raste kao na kar-
m in am a. O ve noći nitko ne će oka sklopiti. Mislim, kad
bih n apisao svoju Šeherezadu, uzeo bih M argitku, slat­
ku m alu kokošku, kao model. Sva je m ek an a kao ku-
glof, a sise jo j k lim p a ra ju pod svilom am o-tam o kao
dvije b ijele m arcipansk e kugle: glupa š a rm a n tn a m ač­
kica, stv o re n a je za m ajo ra Kratochvila kao za Helioga-
bala. P o m a lo starm ali g nom s orijen taln o m braduska-
ro m i sm ije šn im , kočopernim kavalerijskim ostrugam a
kao pijetao.

Im a m n e p rija ta n osjećaj da je ta nesretna gospođi­

ca P o lih im n ija obična p rovincijaln a kurva. M rzim o je,
a zaraž en i sm o n jom e, i m jesto da je m aršujem o, mi
smo je uzdigli do božanstva. Sve što zn am o jeste da joj
se m o lim o na k o lje n im a kao pravoj božici. S rebrna bo­
ginja, sa fosfornim pogledom pantere, hrani se živim
lju d sk im m esom dvadesetičetiri sata dnevno.

19. V 1916

Već nek olik o d ana listam svojom knjigom aforiza-

m a: » M n o g o pa ništa«, što sam je počeo da pišem još
početkom ove godine na moto: proigrao sam sve i nije
mi ostalo ništa. Kao parafraza po Stirneru: »Ich habe
m eine Sache au f Nichts gestellt.«2 Iz zapisaka jednoga
od o n ih k o ji je pao na polju slave i časti, ustrijeljen
kao b ijesn o pseto.

* kod S k lad išta k o m o r n ih rezervi (popune)

» S v e s a m s v o j e s ta v io n a N išta .«
 G E N E A L O G IJ A LIRSKE U E P O T E

A k o j e tako kao što pretpostavljaju , a čini se po

svemu da nije da tako bilo ne bi, po čemu se umjetnič­
ko stvaranje u oblastima ljubavne lirike razlikuje od
raznobojnog i šarenog perja ptičjeg za vrijeme pare­
n ja ? Trebalo bi, prema tome , napisali genealogiju lirs­
ke ljepote.
S M R T ČO V JE K 1 PAS

U odnosu spram sm rti čov je k se ne razlikuje mno­

go od psa: on je podjednako tup spram ovog iznenađu­
jućeg događaja. Sta se tu m ože? Pod vinuti rep, zalajati
nad crnom, krvavom lokvom svoga bližnjeg, i tjeraj da­
lje pod m jesečinom i pod olujnim oblacima. Hoće Ii
netko da bude naročito mudar, on se u takvoj prilici
ja vlja ud ivi jen ja vrijednom sentencijom, od kojih je d ­
na od najpatetičnijih glasi: prirodni zakon. To ti je,
brate, veli, prirodni zakon i, prema tome, stvar je jasna.
Č O V J E K JE J O Š D I J E T E

Još jedn a sentencija: čovječanstvo je, brate, još

uvijek jed n o veliko dijete, na početku svoje karijere.
Zapalilo j e to (m ilo i naivno) dijete krov nad našom
glavom i neobično se veseli vatri što guta čitavu civili­
zaciju p red našim očima. Zanim ljivo dijete od tog dje­
tinjastog čovječanstva! Nema šta!
Sve m i je to palo na pam et neki dan kada je čitava
naša oficirska škola od »Dvadeset i pete domaće« pod
zapovjedništvom »ntp.« (natporučnika) Tomaševića
prom aknuta u čin »kdtasp.« (kadetaspiranata!). Počela
je crnačka trgovina oficirskim sabljama. Kongo! G o­
spodi kr. ug. kdtasp. (kadetaspirantima) potrebne su
sablje da bi tim poniklovanim noževima zveketali dan-
-dva po asfaltu, je r onoj gospodi kdtasp. (kadetaspiran­
tim a) koja su otputovala na frontu, tj. u smrt, sablje na
ratištu nisu više potrebne.
Kadeti, dakle, putuju u grobove, a sablje ostaju da
zvekeću po asfaltu Chavrakove esekerske promenade
ili zrinjevačkog korza, svega nekoliko dana, pa onda
servus, doviđenja na drugome svijetu! Cijena sablji:
petnaest kruna.
Sve sam i civili: profesori, geodeti, pravnici, ban­
kovni prokuristi, a zvekeću svijetlim oružjem. Sjajno
je to, i čovjek se osjeća nekako viteški kada mu zve-
keće lančić, pod balčakom o lijevom boku. To sve daka­
ko da ide a conto ovih »djetinjastih elemenata« u čov­
jeku. »Č o vjek je jo š uvijek dijete«, a sum njati u sja j­
nu budućnost ovog (nadasve nadarenog) djeteta mogu
samo ograničeni glupani! Uopće: šta će zapravo biti s
tim djetetom koje toliko voli niklovane sablje iz ovog
dom obranskog bazara ?

Čitati historiju znači indiskretno zavirivati iza ku­

lisa ove d ječje sobe. Hoće li to slaboumno domobrans­
ko dijete uopće doći k pam eti jednoga dana. i kada. i
pod k ojim okolnostima, i da li bi se ta hipoteza mogla
da postavi kao vjerojatna ? Kada će to dijete prestati da
se infantilno lakoumno »igra života«, kao da je čitav
život jo š p red njim , i kao da nije hora da se povuku hi­
storijske bilance? Hoće li taj slaboumni bastard stradati
p od kopitim a kakve bjesomučne ka valkade, hoće li (ko­
načno) p olu djeti u svojim padavičavim snoviđenjima
koja on zo ve spoznajom ili vjerom u vrhunaravne sa-
blasti! Hoće Ii se uzajamno doklati? Uopće: kako će
završiti svoju karijeru? Hoće li dogurati do penzije, da
kostobolno i starački slaboumno čezne sa divana jedn e
harm onične civilizacije za ljepotom svoje davne, m rtve
junačke m ladosti kada je palio kuće i zveketao niklova-
nim sabljam a? Hoće li mu ta čežnja za m rtvom prošlo­
šću, kada je u ognju čitave Evrope galopirao na crnim
pobjesnjelim konjima, biti izvorom jedinih jo š pjesnič­
kih nadahnuća? Pjesnici budućnosti čovječanstva, gdje
ste?

LIRSKI D A T U M

Datum iz filozofskog kalendara, važan za prosjek

evropske lirike: na dan svete Gluposti rodio se lirski
pjesnik kao nedonošče i kopile čudne bludnice, koju su
zvali Polihim nijom , i oca pustolova, velikog larpurlarti-
stičkog pijetla, koji ne um ije nego kukurijekati nad
ruševinama m rtvih estetskih svjetova.

PJESNIK Z A R A T IJ S T R E I M l

Pjesnik »Zaratustre«, koga mnogi od našeg poko­

ljenja s pravom smatraju svojim učiteljem, bio je sre­
tan č o \je k ! Imao je on rašta se i boriti. Imao je on jo š
da obori Boga! A mi, kako se m ožem o boriti protiv
dnevnog posebnog izdanja sa dvadeset hiljada mrtvih
minimalno, kada smo i sam i trajni kandidati tog libe­
ralnog svakodnevnog »dulce-et-decoruni«-geslu! Da
čovjek stane p red tu povorku mrtvaca i da j o j održi
predavanje, kako je sve ovo dosadna teatarska predsta­
va u neukusnoj režiji, sa lošim, nepjesničkim tekstom,
gdje glavne uloge igraju beznadno nenadareni glumci, i
kako je ta gluma prastara, te je već dosadila i bogu i
vragu, šta bi se desilo ? Sasjekli bi ga na mjest u, kao
ludu. fsietzschea nisu uzeli ad notam : mogli su da ga ne
čitaju. A ovu dosljednu prim jenu njegovih teza zgazili
bi i popeli na vješala, i to ne baš tanka, nego na one iste
telegrafske štange koje svakodnevno bruje od posebnog
izdanja sa novim brodolomima, požarima, katastrofa­
ma i umorstvima. Onda dolazi glupan i deklamira da se
sve to zbiva u liberalnom svijetu zato je r ljudi ne vje­
ruju u boga!
O svem u tom e razmišljam u kavani »Corso«, čita­
ju ći peštanske novine, tako neizrecivo bezobrazne kao
nitko na svijetu. G dje je pjesnik, dostojan ove kavane
»Corso« danas, kada sviraju himne, i to tako da uz
grm ljavinu stolica gosti imaju da stoje mirno, ukočeno
i nepomično, bez jedn e jedine riječi, habt acht und
ku š,1sa dva kuhana jajeta u čaši (koja će se ohladiti) i
sa barjakom od » Obzora « na pola koplja od trske u li­
je v o j ruci, dok himne traju, a one traju u beskonač­
nost. »Deutschland, Deutschland über alles«, »Gott er­
halte«2 i na kraju, veoma skromno, u sordini: »Lijepa
naša...«. Poslije toga tuš, a zatim Albini: »Jer takav je

p o z o r i j e z i k z a zu b e,
' » N j e m a č k a , N j e m a č k a i z n a d sve ga«, »Bože, č u v a j «
Trenk, tigar sad, a ja n je za čas!« Hrvatski karišik, a u
okviru tog hrvatskog karišika A O K javlja: 300.000 bru­
to registar-tona potopljeno, pred Verdunom velika bit­
ka. Velika pobjeda u p e to j bitki kod Soče, Krn, Gorica,
Bovec, sve u plamenu. Pomolimo se, a Trenk će se pret­
voriti u ja n je!

M OTIVI S U T R A Š N J E K NJIŽE VNO ST I

Bilo kakav kn jiževn i m otiv s izm išljenom fabulom

je démodé. Ta vrsta beletristike, kakva se njeguje da­
nas, nema mnogo smisla, nije ga nikada imala, a danas
baš nikakvog. Treba se boriti i u književnosti. Z ašto?
Za životn e oblike koji su čovjeka dostojni. A što je do­
stojno čovjeka i kojega? Čovjeka je dostojno da bude
toliko intelektualno i moralno smion pak da j e svije-
stan potpune praznine u k o jo j se nalazi. Osim čovjeka,
ovdje u ovom vakuumu nema nikoga. Č ovjek treba da
je svijestan da j e potpuno sam u ovoj zvjezdan oj praši­
ni i da nad njim e nema nikoga ! A kad već nema nikoga
nad n jim u svem irskim daljinama, onda nitko ne treba
da bude nad njim, tko se uzvisio nad čovjeka u ime
onih duhova kojih nad čovjekom nema, tj. morala,
estetike i svih vrhunaravnih spiritističkih gluposti. Da­
kle, čovjek, dostojan toga da se tako zove, ne ce sm jeti
da trpi iznad sebe nikakve hijerarhije: ni duhovne ni
tjelesne. Opasno je kada se o tome frazira, kao što su
nas učili (u Zaratustrinoj školi), kao da bi čovjek m o­
gao da preskoči svoju zem aljsku sjenku blagoglagolji-
vošću. To čovjek ne može. Sve su to m otivi sutrašnje
književ nosti i poezije.
N E M A Z E M A U S K E DOSLJEDNOSTI

Uzvišeni, hermetički odnos Duha spram tijela raz­

vio se kasnije a, danas, naši suvremeni mislioci, uspo­
ređeni sa velikim imenima antičke filozofije, obični su
brbljavci. Z em aljski dosljedno ne razmišlja o stvarima
ni jedan suvrem eni filozof, je r se takvim svakodnev­
nim poslom bave samo političari. Kako to političari in­
teligentno provode u djelo, imamo čast osjećati na vla­
stito j koži od godine 1913 - 14 do danas. To je »zorna
obuka«, i sve ovo što se zbiva pred našim očima jo š je
uvijek dokaz da je čovjek filozof, koji principijelno ne
će da se bavi zem aljskim stvarima, zapravo zlikovac
suodgovoran što je politika u rukama majmuna. Filo­
zof, k o ji stideći se svog m ajm unskog podrijetla »ne će
da bude m ajm un«, nego bog, takav filozof u svo jo j filo­
zofiji bogu j e po planu, ali kao m ajm un u politici zapa­
lio je svijet.
M I S A O L J U D S K A JE G L A D N A I U H A P Š E N A

Kada j e čovjek izm islio riječ »natprirodno« ili

»vrhunaravno«, on tim e n ije rekao mnogo više nego
kada kaže »prirodno« ili »naravno«. U jednom i u dru­
gom slučaju, čovjek tom svojom frazom nije rekao niš­
ta stvarno. Slika boga je ljudski odraz bijedne ljudske
m isli koja je poslije mnogo i mnogo tisuća godina doi­
sta zavri jedila da je oslobode veriga.
1 ljudska misao živi, kao s ve ljudsko, o hljebu. A ko
je gladna, ona trabunja, a do dana današnjega ljudska
misao nije se zapravo jo š ni jedam put do sita najela na
ovozem aljskim gozbama, koje, nažalost, nisu simpozio-
ni pam eti, nego terevenke gluposti.
LJEPOTA I ZN A N JE

K ako se m ože nešto »znati« o ljepoti, kada je lje­

pota nešto što sa »znanjem « nema nikakve stvarnije
veze? Tjelesni ustroj pojedinaca ili vrste (nazovimo tu
skupinu tako) jeste iznad znanja i ljepote, a tjelesni
ustroj pojedinaca ovisan je o životnim uslovima i prili­
kama. K oliko m ože da znači u životu čovjeka pojedin­
ca samo jedn a čaša vina, to znam o iz iskustva. Da Ii
riba ima osjećaj ljepote, to hi trebalo da nam kaže hi-
drobiološka ili ihtiološka znanost. A kakvo je riblje
znanje ili riblja estetika?
K NJIŽEVNA M O D A

Ono, što je pom odno u evropskoj književnosti da­

nas, moglo bi se prozvati zweigovštinom. Često nam
dođe, prelistavajući ovom masom književne robe, da je
čitava ta zweigovština sa strindbergovštinom neka vrsta
parodije nečega što bi zapravo trebalo da bude kn jižev­
nost, a ona to ni je je r ne m ože to da bude. Arene, m er­
kantilno, impresariji, reći će netko, sve to izobličilo je
samu stvar! Prava umjelnost ne priznaje ni arene, ni
impresarija, ni novca, ni boga, ni karijere. To nije do­
sadna svečana pontifikalna misa, poslije koje gospoda
biskupi doručku ju gospodski. To nije bijela kafa u krvi
današnjih kavanskih lirskih leptirića, to nije ni taština,
ni uspjeh, ni pljesak na sceni, ni ludnica. Književnost
treba da gori ognjem plamena, k oji dopire do krajnjih
rubova ove današnje pustinje duha gdje ljudsku pamet
glođu hijene i šakali.
A što će nam, do vraga, u tome slatki glazirani pe-
rečići te vrste literature kao što je ova Zweigova ? Šta­
jerska citra. Za usidjelice. Za kretene. Sjede ljudi po ši-
cengrabenima, pucaju jed n i po drugima i čitaju Zwei­
ge
TEM ATIK A 1 UM JETNOST

G lupo j e kada se kaže: slikarstvo nema nikakve

veze sa tem atikom . Isto j e tako glupo kada se tvrdi
obratno, da je samo tematika važna za slikarstvo. Ni
jedn o ni drugo ne obuhvaća ovo pitanje. Mirka Račko-
ga ili M eštrovićeva tematika jugoslavenska, vidovdans-
ka, rasna itd. jeste neka tematika, to je izvan debate. I
dok je M eštrović svladao materiju (ili ono što se tako
zove kada se kaže da je netko svladao materiju), Mirku
Račkom e to nije pošlo za rukom uvijek. I Meštrović, i
Rački, i A kseli Gallen-Kalella i l jubo Babić su simboli-
sti. B iblijske ili vidovdanske alegorije Ljube Babica:
apokaliptički anđeli, Krist i Juda ili ciklus udovica, a
naročito njegove narikače, jesu nešto što nije samo
sim bolizam , dok mu platna nose jo š uvijek haber­
mannski p o tez kista. Bez obzira na tematiku, taj slikar
stvara u okviru jedn e manire, koja hoće da bude čas
katolička, čas kosovska, a čas impresionistička, no bez
obzira na ta protuslovlja svoje tematike on ipak slika.
On govori o oslobođen ju u katolicizmu kao što je to go­
vorio i Marik, a za Ljubu Babica katolicizam u ovome
slučaju J e fraza koja simbolizira »apsolutno čistu pale­
tu«. »Cista paleta« kažu da su van Gogh, Gaugin ili
kod nas: Kraljević. Međutim: helenska tematika bila je
mitska, dakle religiozna, ona nam prikazuje heroje u
obliku nekih veoma kompliciranih strategema, dakle
ipak i tem atika m ože da bude prim je rom čistog dlijeta
ili palete. D okaz za ovu tezu jeste nesumnjivo El Gre­
co. U književnosti: Calderón a nikako: Iveković,»Prije­
laz preko D rine« (g. 1014, Bitka kod Batra, Štancer iz­
gubio ruku).
P IT A N JE P E R SPE K T IV E

Bio sam na Kosovu. Kažu da historiju valja prom a­

trati i z daljine. Za takve daljine potrebni su »veliki vre­
m enski razmaci«. Iz »velikih vremenskih razmaka« če­
sto se, naime, ne vide najhitnije stvari: one se kasnije
retuširaju kao detalji i nestaju u prolaznosti. Ta se me­
toda laganja zove historijskom sintezom.

Prom atrajući Kosovo iz simbolističke (sintetične

danas) distance, postavlja se Sinteza da nije istina da se
Kosovo nalazi danas usred Arnautluka, jer da su kosov­
ski božuri jed in i dokaz lazarske koncepcije N ije istina
da su M akedonci nešto što ne će ovu vrstu oslobođenja
koje se oborilo na njih 1912- 16. N ije istina ni parati­
fus, ni kolera, ni kolerin , ni higijena jednaka nuli, niii
nepismenost, ni ti materijalnokulturna zaostalost , isto
tako kao što iz ove sintetične perspektive nije istina da
su generalske epolete važnije od ljudskih glava i da su
bajonete ono što jedino vrijedi na svijetu. Isključivo
samo bajonete: Koburg, Bregalnica, Zeki-paša, Mac­
kensen, Piccolom ini itd.
Iz velike historijske sintetične, alegorijske distance,
koju obično krivotvore pjesnici, apologeti, ideolozi,
himnopojci, sve se to briše do neegzistentnosti istine.
Ostaje nad svim e isključivo samo Meštrovićeva arhi­
tektonska parafraza Svetoga Duje splitskog, sa karijati­
dama na konfizerijski način, kao mramorni spomenik i
svjedočanstvo pred Gospodinom da je tako bilo kako
bilo nije. (A ipak: srbijanski seljak sa svojom politič­
kom adm inistracijom , sa svojim repetirkama i revol
verinui, sa svojim bijelim hljebom i krovom, ipak je u
tim krajevim a bio kulturtreger koji je prodro u abdul-
ham idovštinu. Sve je relativno. Srbijanska vojska uvela
je u M akedoniji politički režim, svakako progresivniji
od A bdulham idovog.) O vakve m isli na rejonu Ilica
232. Slavko Štancer pregledava zaklane svinje po špaj­
zama, u p ra tn ji svoga ađutanta pričuvnog natporučnika
gospodina dra Karlića. Bataljon ide na ispovijed i stoji
ščetan s m uzikom u masi. Sretan Uskrs! Sretan pu t do
Galicije!
GOLGOTA

Bezbožna pomisao: o, Gospodine Bože naš jedini,

kako j e divna stvar visiti na križu s vjerom u srcu da se
radi o nezn atn oj ovozem aljskoj epizodi. Jeste, istina je:
tortura j e tu! Putujemo na frontu, prostrijelit će nam
ruke i noge, ali onda s m atematskom sigurnošću slijedi
apoteoza u vječnosti. Kao što kažu: jedna rijeka ćisela
m lijeka, a druga slatka mlijeka, pa čas gutaš ćiselo, a
čas slatko, već kako ti duši hon vedskoj prija. Tako je u
ovom našem domobranskom kraljevskom ugarskom
rajskom perivoju, gdje m adžarske hurije iz Kožarske
ulice zvekeću grivnam a i tamburinom i tek se naziru
njine grudičice p o d svilenim ružičastim bluzama, a sve
se lijepi kao slatka, medena baklava sa protargolom.
A li: stajati na Golgoti i znati, da je to jedna te ista
varijacija na jedn u te istu i uvijek podjednako dosadnu
temu, od početka takoreći: zakon svem irski i božji, da
je sv ije ći suđeno da njena svjetlost plamti, a leptirići da
padne u smradu svojih krila kao spržena krpa. Na tu
temu napisao sam pjesm u i m islim da nije loša. Vedre-
m o .' N em am nikoga koga bih zapitao šta je s tim p jes­
mama ?

S T I L JF. N A Č I N

Stilska cizelacija znači ograničenje i reduciranost

same teme. Kada se stvar stilizira, misao se svodi na
rezbarski, zlatarski zanat, na stupidno sm anjivanje ma­
terije, na minijaturu, na retuš, na ništicu. Dosljedno:

1 V idjet ćemo.

12 M i r o s l a v K R L E 2 A : D N E V N I K
na izbrisanu h am ju. Na početak kada jo š nije bilo ri­
ječi. To j e čista nihilistička rabota koja nihilizira sve do
toga da od literature ostaje samo način.
G A V A N I D U H A I BUKVOJEDI

Postoje gavani duha. Namlatili su jedam put davno,

negdje, posve slučajno, kredite, a danas, antipatičniji
od pravih, autentičnih kapitalista, hrču na svom e steče­
nom blagu, na vrećama gluposti. Gavani duha žive od
čiste zn a tiželje bukvojeda, kojih, kao pravih crva, u
svim kn jiževn im truplima ima na milijarde. Tu je pro­
ces protuprirodan: leševi se hrane crvima.

PE RSPE K T IV E D U H O V N E RE VO LU CIJE

Izgledi jed n e duhovne revolucije: problem Istok -

Zapad, o čemu se toliko mnogo govori već od Nietz-
schea naovamo. Hoće li doći Istok da »nivelira« - Za­
pad, ili obratno ? Hoće li velegradski Zapad da nametne
svoje banke, svoje tornjeve, ure, slike, kipove i strojeve
i svoje Exerzirreglem ente Istoku u gaćama? To znači:
Budha treba da uživa u »W alzertraum u«' i u »Veseloj
udovici«. »W ien, Wien, ach Du allein«2 na obalama
Gangesa.
K A Z A LISTE Z A D JE C U

K osorovi slavonski seljaci, kao i M aeterlinckovi

prinčevi i princeze, figurine su od hartije: jed n i i drugi
- šablona za dječje kazalište.
G R A Đ A N S K E K U L T U R E NIJE BIL O

Zašto da s tolikim naporom pokapam o nešto što je

već tako davno m rtvo? Intelektualni i politički napori,
k o ji se u tom e pogrebnom smislu vrše da bi se dokazalo
kako građanska civilizacija nije više organski živa,
više-manje ipak su bespredmetni, Neke specifične
građanske kulture, kao takve, kulture (buržujske) same

1 u » Č a ru valcera«
2 » B e č, Beč, a h s a m o T i«
po sebi, nikada n ije ni bilo. Građani su kupili sve što se
m ože kupiti: i vojsku i umjetnost. Građani su u bazaru
svoje civilizacije skupili sve što se m ože naći na sajmu
buha: i m rtve bogove i lažne ideale. I sve to što su jadn i
građani pokupovali i pokrali, sve to smeće trebalo je
već davno ukloniti sa ceste bilo kakve pristojne pam eti
i ljudskog napretka. Taj građanski sajam bezvrijednih
đrangulija već odavno smeta svakom duhovnom pro­
m etu većeg stila.
L ' A R T P O U R L ’A R T

Borba radi borbe, a ne radi opstanka.

C H O PIN ! ZA RA TUSTRA

Chopin i Zaratustra: romantičarski TBC i donki-

hotske P.-P. (Paralysis progressiva)-vjetrenjače drugi
put m eđu Evropljanima.

D A R V I N I Z A M U ESTETICI

Da li se darvinističke teorije ili sociološke teze o

razvoju a prem a tome o progresu mogu prim ijen iti na
književnost i na um jetnost uopće? M ože li se u um jet­
nost i nastaviti tam o gd je se prije nas jedam put presta­
lo, ili pak valja uvijek individualno počinjati iznova?
Ima ih, upravo bilo je i takvih (genija) k o ji su anti­
cipirali u svo je vrijem e nekoliko stoljeća, a i ono kasni­
je vrijem e, koje ih je (kao m rtve proroke) primilo, kao
m rtve svece za svoje vlastite stvari usvojilo, n ije od tih
formula im alo mnogo koristi u onom smislu k o ji se
zove pjesnički. Šta m i imamo, npr., od Michelangela,
mi, k o ji sm o počeli svoju estetsku propedeutiku upravo
s njim ?
Ima već p e t godina što Sikstinu znam napamet i či­
tav m ram or ovog giganta, a ipak, evo, pišem ove retke u
nerazm jerno glupljem i zaostalijem m iljeu nego što je
bio M ichelangelov. Pišem ih u K rajiškoj ulici, na kraju
puta svake pam eti i ukusa, na jednom e od posljednjih
zavijutaka p rije dna, upravo na sam om e dnu najbez-
nadnijegpotonuća. Eppur si muove'.Si! Ma dove ? Men-
tre ehe 7 dan no e la vergogna dura...'
SAM OTNI NO K TUR NO

K retao sam se oko Kumanova i oko Bregalniee s

nekakvom maglom u glavi, magla jo š traje, i čas m is­
lim : „Jutro je, sv ić e ”, a čas: „N ije to svitanje, nego
sumrak, a, zapravo, to je jo š uvijek noć. ” Tko m i je po­
mogao u to j noći? G dje su m i učitelji? Ne počinjem li
iznova, i to potpuno osamljen?

JU G O M IT O L O G IJA

Naša suvremena jugoslavenska mitologija i njena

analiza. O d kojih je elemenata slijepijena ? Kom pilaci­
ja bečkoromantičarska, Secesija sa romantikom. Tu,
p rije ili kasnije, treba da se pojavi Netko tko će dati bi­
lancu. Finale, pak onda: ad acta! Spavajte mirno, Go­
spari profete!
R A SK O L KAO C IK L U S D R A M A

Trebalo bi napisati ciklus drama na temu Bizantije

i Rima. Raskol, to je duboka tektonska pukotina, to su
kanjoni preko našeg terena sve do danas. Tko bi imao
dara za takav pothvat velikog stila?
u ŠKOLI

Od koga sam nešto naučio? Najviše od Josipa K lo­

bučara: biti Hrvat , vjerovati u čovjeka, u njegovo pos­
lanstvo i u to da je čovjeku put u budućnost siguran.
Jan Hus, Jan A m os Komensky, Pestalozzi. Od Đure
Daničića: H rvati i Srbi su jedan narod. Kumičić naučio
m e je m rziti Beč. Na to j urotničkoj, protuhabzburškoj
crti postao sam kasnije četrdesetosmaš! Mnogo sam
naučio i od m adžarske štam pe i od madžarske historije.
Sve obratno od onog što tamo piše. Od Galilejeva kruga
(O szkär Jäszi) naučio sam isto tako veoma mnogo. Os­

1 I p a k se k r e ć e ! D a ! Ali k a m o ? D o k v r i j e m e j a d a i s r a m o t e t r a ­
je...
lobodili su me konvencionalnih laži, a gdje su oni osta­
li, a kam o sam ja otputovao?
O d Kum anova i Bregalnice do Ilice 232 i do Krajiš­
ke ulice p u t je dalek: tu se dalo mnogo naučiti. Od
Deussena: šta j e Indija, a što je Budha. Od Schopen-
hauera do Nietzschea naučio sam m isliti kako mislim
danas, a od toga što mislim koješta m i nije (štirnerijan-
ski) jasno, sve je uznemireno. Klatim se, nisam u sedlu.
Slabo volližiram o u o v o j jašionici. Od Rođenbacha
naučio sam što j e lirika ili barem tako mislim da m i je
stvar jasna. Sve to nije mnogo. Počeo sam učiti ponov­
no grčki, i putujem na frontu s grčkom gramatikom.
Nikada ne ću dovršiti ništa.
V ID OV DA NSK l FANTOM I

Trebalo bi da netko napiše historijat krvi, mesa i

gluposti ovoga vremena i svega što se zbiva danas pred
našim očima. Tko je Taj? G dje je Taj? Trebalo bi vje­
rovati da će ipak doći dani svjetlosti i ljepote, samo
gdje su ? Trebalo bi biti toliko uzvišen iznad ovih laži
koje vladaju svijestim a, da ih netko raskrinka kao
ptičja strašila od prnja. Sve u što ljudi danas vjeruju
kao u ideale jo š su uvijek aveti i priviđenja. Trebalo bi
napisat i p o v i je s t da se objasni, kako dolazi do takvih
halucinantnih gluposti da se vjeruje kako je Meštro-
vićev Vidovdanski Hram nešto što nam m ože pom oći u
ovom kulturnom i političkom brodolomu.
SO CIJALIZAM 1 ŠA B L O N A

Šta j e socijalizam danas ? San proleterskih gomila o

toplom e krovu, o ognjištu, o azilu, o miru, o tome da se
stvarnost m ože preskočiti u jed n o j minuti. To je san le­
denih karpatskih zim skih noći: o Badnjaku pod kro­
vom, stara lafontenska pjesm a o cvrčku na oluji i u
mećavi, kada sanja o toplom mravinjaku. Gladujuće
gomile, jadni, bijedni, prezreni, ostavljeni ljudi sa dna,
utopljenici koji sanjaju o rasvijetljenim lađama. Fi-
juče ta nad oko ovih sanjara, u crnom oblaku baruta
ginu lju d i sviju narodnosti i masti, a književnost traje
dalje po zakonu šablone: štillebeni, šarm seoskog tor­
nja, u jedn u riječ: kampanilizam. Lunaček m isli da
preslice i tkalački stanovi i narodna nošnja spadaju u
naše nacionalne »Vječne Vrijednosti«. On je istodobno
naivno uvjeren da je kozmopolit.
P R O Z O R N A VLASTITE BR IGE

U odnosu spram Evrope godine 1913 (Ludoviceum,

Maria Theresianum, trinaest carskih i kraljevskih koro­
va, carski manevri, austrijske mobilizacije, balkanska
kriza) K andinski sa svojom knjigom : »Ueber das Gei­
stige in der K u n st« 1potpuno je bespredmetan. Nikada
m i n ije bilo jasno šta hoće Herwarth Walden ? Neshvat­
ljivo. S vi pate od waldenovskog pisanja, a iz M arikove
perspektive to treba da bude genijalno. Pišu o Asiriji, o
Judeji, o H eladi i o Evropi. Pišu o Egiptu i o gotici,
samo o onome, što se zbiva svakoga dana na osam stra­
nica štam panog teksta u novinama, nitko ne će da pro­
govori ni jed n e riječi. O tvorili su sve prozore na sve
kontinente i na sve historijske prizore, samo prozora na
vlastite brige n ije otvorio nitko. Na dvorištu rejona Ili­
ce 232 ima u svakom trenutku više problema nego u či­
tavoj našoj kn jiževn osti od početka. Apsolutna, im be­
cilna inferiornost um jetnika i pjesnika u međunarod­
nim om jerim a danas j e evidentna kulturna sramota.

L J U D S K O NIJE G R A Đ A N S K O

Sve socijalističke ideološke struje ruju p o d p o j­

m om »građanske kulture« kao Hamletova krtica pod
terasom na Helsingoeru. A šta će biti bude li se ta kate­
drala jednoga dana srušila ? Zar u n jo j ovi konzervativ­
ni crkven ja c i n i jesu sm jestili sve moguće kulture čita­
voga svijeta od antike do feuduma i do danas? Tko će
izvršiti asortiman i po kojem načelu vrijednosti? Jedno
j e građanin, biskup, general ili bankir, patricij rim ski
ili tiranin grčki, a drugo je »čovjek«. Ono što je ljuds­
ko n ije sam o biskupsko ili generalsko, helensko ili bu-
dističko, ili se barem m eni tako čini da nije. M isliti so-

' » O d u h o v n o m e u um jetn o sti«

cijalistički, znači: m isliti široko, sveljudski: od Budhe i
»Upanišada« do »Rigvede«, do Tassa i Byrona.
JU G O M E SIJA N 1ZAM

Vlado Čerina navijestio je rat čitavoj Austrokroaci-

ji, a onda se prepao lipanjskih demonstracija (1914) i
nestao. N ije htio da prim i ni jedn e od m ojih prognoza,
a p rije svega onu da se stanja, koja traju decenijima,
kao što traje ovo naše oko »Narodnih novina«, ne
mogu likvidirati jedn im člankom u »Vihoru«, kao što
je to njem u izgledalo da bi bilo logično.

Na agovanje m i smo odgovorili narodnom pjes­

m om : »Smrću Smail-age«. Na ovo današnje stanje fa­
kata odgovaramo ponovno parafrazom narodne pjes­
me. O vaj put u gipsu.
G ovori se da je naša današnja skulptura deseterac
u kamenu. Postoji analogon za tu zamisao: muzika Ri-
charda Wagnera kao idealan uzor te mistifikacije. Nai­
me. tako kažu i tako pišu: Ivan M eštrović je Johanaan,
a M esija ima da dođe, to j e Osvetnički G njev Kralje­
vića Marka (to m isli i Lunaček). To je Lazarevo Vas-
k rese nje, to je Apoteoza M ajke Jugovića (tako pjeva
conte Ivo).'’A bude li se Mesija pojavio u obliku koji se
ne podudara sa fantazijom i logikom Koste Strajnića,
naši će ga farizeji predati Ponciju Pilatu da ga objesi. A
ako M esija ne bude nacionalan u smislu Lunačekove
preslice, nego upravo obratno od toga, ako taj »On«
bude poricao te preslice i te Hasanagince i Lazare, ovi
će ga naši ideolozi opet pribiti na krst, no on će ipak,
uprkos svemu, biti - M i! To jest M i k oji smo doista
balkanska Judeja, okupirana Rim om i Bizantijom i če­
tama jeruzalem skog kralja. A On, Mesija, dolazi, samo
mu naši feljtonisti ne će prostrijeti svoje intelektualne
prn je na slavodobitnom dolasku!. Dočekat će ga kam e­
njem i psovkama, kao što je mene prim io Vladimir Če-

a) Ivo V ojnović.
rina p o slije balkanskog povratka, kada sam se spremao
sve to napisati u »Anti-Vihoru«, negdje oko 1914 godi­
ne, ali, eto, kada, gdje i kako f
U M J E T N O S T JE P O G R E B N A V O Š T A N I C A

A k o j e živ o t vječito talasanje izm eđu »D a« i »Ne«,

onda um jetnost snatri nad tim talasanjem, kako bi bilo
kad bi bilo da živ o t n ije samo grubo i neotesano »Da«
ili bolesno i nemoćno »N e« nego da postoji i treća m o­
gućnost: fantazija koja nad ovim okrutnim podacima
izm eđu života i sm rti tako paluca kao odsjaj korone
nad čađavim plamenom, nažalost, ipak samo pogrebne
voštanice.
SM ISAO D R A M E

K ako god uzeli, dobro konstruirana drama je

isprazna m atem atička igra i onda kada je najživotnija.
Razum na igra, kao šah. To znači ipak, uprkos svemu:
shem atizaciju simultane količine životnih oblika. Život
nije sastavljen kao kocke za dječju igru od drva, to
nisu tesani kvadri od kojih se m ože sagraditi katedrala.
Život j e m nogo više nalik na mikroskopsku snimku
luetične k rv i nego na Racineovu »Fedru«. / dok su kod
svetih igara, kao i u antici, tragedi mogli otpočeti s rad­
njom već u prvom stihu prvoga čina, je r je areni ili
m asi p red katedralom bila poznata legenda Olimpa,
Prom ete ja, Fedre, Evanđelista ili D jevice Marije, dotle
M arivaux mora otvoriti sv o j ekspozej sa dijalogom
posluge, da bi (kao u nekoj vrsti uvertire) ocrtao smisao
radnje u prostoru i u vremenu. Osim drame, tu je po­
trebno i ono što se banalno zove: Milieuschilderung. ’

RECEPTI

Jedan j e apotekar duha dao pjesnicim a svo j pozna­

ti recept za um jetničko stvaranje: » Greift hinein ins
volle M enschenleben.,.« z »Ein volles Menschenleben«
- Ilica 232, Krajiška, sve kasarne donjoiličke, sve ka-

' p r ik a z iv a n je sredine.
1 » P o s e g n i t e u p u n l j u d s k i život...« ( G o e t h e , » F a u s t « .)
same Austrougarske m onarhije i uopće ovaj rat. Opisu­
ju ga samo ratni dopisnici po Goetheovom receptu.
»D ie Herren haben wirklich hineingegriffen...«' Eto,
što m ože da nastane od jedn og tako mudrog recepta.
ZDRAVO BOLESNO

Sto j e zdravo, a što je bolesno? Da li je Wilde bole­

stan do svo je balade u Readingu , kada se pretvorio u
slom ljenog moralista nešto višeg, patetičnijeg tipa ka­
kav se sviđa usidjelicama i kvekerim a ? Rekao je netko:
zdravi ljudi nalaze se samo u medicinskim knjigama. U
književnosti, u narodnoj, treba da budemo svi zdravi i
dobri, kao neka vrsta Sokolaša, svi zdravi i veseli. Je-
dan-dva, lijeva-desna, kde je dom ov m ü j? Zdravo i. bo­
lesno j e tako isprepleteno da jedn o prelazi u drugo u
vječnom e prožim anju, u korelacijama, a gnjile lirske
m ušm ule i kvargl kupuju se mnogo upravo na ovakvim
lirskim sletovim a sokoiaškog duha.
S T R MH 1 S A M O O B M A N A S T V A R A J U U M J E T N O S I

Za psihologiju um jetničkog stvaranja: strah da ne

će stvoriti ništa često progoni čovjeka stvaraoca u stopu
kao pantera, i on stvara nervozno brzo od panike da će
nestati p rije nego što dovrši svo j posao. To je sistem
fiksnih ideja, glupo, kao vjeverica kada trči u bubnju
od žice na jedn om te istom mjestu. Glupo, kao ortoped­
ski bicikl k o ji j e prikovan, a biciklist tjera pedale do iz­
nem oglosti duševnog treninga. Fikcija i fiktivno sve.
A la j sm o daleko otputovali... Naivna samoobmana.

BEZ VLASTITE FA N T A Z IJE - NIŠTA

Poezija postavlja pred čovjeka kulise i ona je doi­

sta s jed n e strane konvencionalna igra, a s druge: tko
nema toliko fantazije da čuje iza kulisa talasanje mora
u uskrsno jutro, u »Cavalleriji rusticani«,' taj, braćo

' » G o s p o d a su d o i s t a p o se g n u la ...«
g d j e je m o j a d o m o v i n a ?
J u » S e o s k o j k o n j i c i « (P. M a s c a g n i ) ,
moja, neka ne ide u operu, je r će mu se dogoditi kao
meni, kada sam (kao dijete) precrtavao scenografski ko­
stim Santuzze iz jedn og broja »Prosvjete«, i od svega
toga n ije nastalo ništa. N i Santuzze, ni sicilijanskog ko­
stima.
STVAR NO 1 M ISAO NO

Na m ene djeluje grm ljavina orgulja intenzivnije

od čitavog Schopenhauera i jo š od sedam takvih siste­
ma najedamput. Jer sistem i su ipak samo plavičasti dim
misli, a »organo pieno« 1 orgulja jeste stvarno doista
postojeći zv u k orfejske grmljavine.
B E SM ISAO M R T V A Č K IH POČASTI

Besmisao m rtvačke pom pe dolazi do punoga izra­

žaja k o d naših vojničkih sprovoda. Ne zna se tko je
ravnodušniji spram tog svakodnevnog događaja: da li
prolaznici, ili k on j i koji vuku m rtvački lijes na lafeti,
ili pak o n aj carski i kraljevski ratni dušobrižnik, iza ba­
rokne crne ku tije sm rti koja tandrče po blatu i po kiši
naših sivih ulica. Prolazi ta ukleta kočija sa baldahi­
nom i sa zlatno obrubljenim zavjesama, a iza nje go­
spodin vojn i kapelan pod kišobranom. Posmrtna počast
jedn om našem čovjeku, k o ji tu putuje habt ach t2 u ho­
rizontali sa petam a stisnutim i stopalima pravilno raz­
m aknutim za jedn u vojničku stopu, prilično uzvišen iz­
nad ovog svog čipkastog popluna od krep-hartije koja
se kupuje kao aufpuc za torte, a zove se: ibertan.

RATOVI BU DU ĆN O STI

R atovi daleke budućnosti vodit će se iz materijalno

kam ufliranih m otiva kao ideološko-estetski ratovi, ne
zbog prevlasti u m aterijalnom nego u duhovnom smis­
lu. Vagnerijanci p ro tiv verdijevaca, futuristi ä la Mari­
netti p ro tiv romantika tipa Hölderlin, larpurlartisti i

' »puni zvuk«

' u pozoru
veristi, p o m p ijeri i boemi, bellum omnium contra om-
nes:‘ Zola i Rim, Second Empire i Verlaine etc.
PORO CI I G R O F O V S K A DESETINA

U z visi ti se nad svoje zem aljske poroke, riječ je

koja krili kao biblijska golubica nad vodama. Neizreci­
vo j e glupo ovo gaženje socijalne m izerije čovječanstva
kao takvog u im e nekakvih moralnih propisa. Crkva je
svom e km etu g ro f kao što mu je g rof samo grof i ništa
više. Sam o ga g ro f ne gnjavi moralom. Grofa interesira
samo desetina, a biskupa osim desetine i lukna i ta glu­
pa m oralistička gnjavaža, kojom obrazlaže svoju dese­
tinu i lukno da bi mogao da bude km etu grof i da mu
diže desetinu i lukno.
S V E U K U P N O S T BESM ISLA

Jedna, na p rv i pogled, neznatna, iz individualnoga

aspekta potpuno besmislena čestica, kao neko strano ti­
jelo, na p rim jer u oku , predstavlja mnogo veći besmi­
sao nego čitava sveukupnost besmisla u potpunoj koz­
m ičkoj praznini. U praznini polarnog ledaz tintastih
oblaka na mjesečini, mjeseca kao takvog, Štancerove
kobile , Kajzerica na oštrom pucanju sa nekoliko kilo­
grama m unicije oko pasa i u telećaku, glavobolja u vo-
jarn onadzornoj sobi itd., a to je sve.
Ž IV O T NIJE G E O M E T R IJ A

Ž ivot n ije geometrija, pa ipak sve falange od Ceza­

ra do Gustava Adolfa i Franje Josipa Igin ule su u okvi­
ru čistih geom etrijskih kombinacija.
METODA RADA

N ije nadarenost u m etodi a la Przybyszewski: sve

ili ništa, je r onda obično ostaj e zero, nego u tome da se
čovjek, k o ji pristupa jednom poslu, snađe pred najnez-
natnijim detaljim a i da ih obradi usque ad finem !1

' r a t s v i j u p r o t i v sv ih :
1 sv e d o k r a j a !
Tako sam ja počeo da detaljno opisujem salon M. H.
P.a) na 50 stranica. Popisao sam sve razglednice uokvire­
ne zelenim baršunom kao i uspomene na Meran, Ischl
ili Badgastein od poštanskog žiga do teksta. Male Cano-
vine figurine, partiture, Chopina, pokućstvo, zeleni sa­
lon, svjetiljke, abažure, ltd. U takvoj m onum entalnoj
zbirci gluposti sjedi čitavo jedn o određeno vrijem e kao
sojka u krletki.
H T J E T I Ž I V JE T I

Fraza: »h tjeti živ je ti« preuveličavanje je subjek­

tivne m alenkosti čovjeka kao takvog. Baš tako kao kad
bi kam en razm išljao o tome kako »hoće da pada«, i pa­
dajući da m isli kako doista misli kada »razm išlja« o
tom padu kao pravi, autentični mislilac velikoga stila.
IM ATI - NEMATI

»Im ati« oduvijek je značilo za čovjeka, od kani-

balske Krapine do današnjih ratnih liferanata i gavana,
jed in i kompas. »Ja im am « sklanja se po posve drugoj
konjugaciji od glagola: »Ja nemam.«

NARO DI I CRKVE

Narodi i crkve kreću se kao stada. / najmudriji pa­

stiri, čuvajući svoju pastvu, djeluju po sam oj logici
stvari duhovno ipak - za klaonicu. Evanđeoski pasto­
rale zapravo je prelude za uskršnju pečenku: tim sim ­
bolom izraženo je naivno doista sve što bi se jo š moglo
reći o oduhovljenju duhovnoga stada, koje je rođeno
da postane uskršnjom pečen kom : s tim e smo se pom iri­
li od početka, kao jaganjci u predvečerje Pashe.
VELIKI I M A L I N A R O D I

Pojam velikih i malih naroda iz bregalničke per­

spektive: im ao sam im presiju da se radi o borbi pijetlo­
va, toliko sm o se bili uskukurijekali pred evropskim
areopazima, ne bi li nam priznali da smo do sljepoće

a) M a r i j a H o r v a t - P e l h e o .
zaslijepljen i pjetlići, sa krestom i pravim državnim ka-
valerijskim ostrugama.
D U ŠEV N I SE IZ M O G R A M I

D uševni seizm ogram i govore o vulkanima, o potre­

sima , o katastrofalnom nestanku čitavih Atlantida uz
je ziv e grm ljavine, tiše od hoda muhe.
VANITA S V A N ITA TU M

Šta j e društvena taština? Salamunski stihovi? !\e!

Mnogo m anje od toga: čista glupost! A što je glupost?
Društveni zakon? Da li su društveni zakoni prirodni?
Ne! D ruštveni zakoni su »neprirodni«! Č o \je k je toli­
ko glupo biće da je i u pojam prirodne zakon i tost i unio
svoje vlastite društvene hijerarhijske pojm ove. Ne ski­
da nam glavu Auditor-Leutnant, nego Auditor-Ober­
leutnant i ne liječi nas liječnik, nego bataljonski nad li­
ječnik.
SA M IL O ST U P R IR O D !

Postoji li samilost u prirodi ? Da Ii ptice plaču nad

pogrebom svog bližnjeg? Ili ribe? I čovjek je priroda.
Tumači li se priroda samaritanski, da li ostaje jo š uvi­
je k funkcionalno u stilu same sebe? Ima tu nešto, u
tom osjećaju imperativa, što se odvaja od slijepe priro­
de. Imperativ, da, ali ne u službi ratnog umorstva, nego
čovječnosti. O vaj im perativ u protuslovlju je sa prirod­
nim zakonim a samo utoliko ukoliko je »protuprirod­
no« da se čovjek uopće osovio na stražnje noge, što je
osim m ajm una jedini četvoronožni slučaj.
EN E A M IL LE 1

N ajbliži m eđu našim bližnjima, ti su nam po zako­

nu krvnog srodstva obično najdalji. Zašto ima toliko
antipatije u okviru obiteljskih odnosa? Oni su intimno
i istinito tjelesno ogledalo naših vlastitih nedostataka.

M eđu svojim a
 MOZAK 1 ŽELUDAC

Postoje dvije vrste ljudstva: ona mozga i ona želu­

ca. Propovijed na gori pretpostavlja da je netko takav
čarobnjak te m ože sa pet riba nahraniti petnaest bata-
ljona. Takva bi genijalna intendantura dobila sve rato­
ve.
L JE P O T A NIJE P O D K O Ž O M K R V A V A

Za konvencionalnu estetiku postoji izvjesna grani­

ca do k o je ukus današnjeg književno obrazovanog sno­
ba podnosi analitičku m etodu :pod kožu nožem nikako!
Skalpiranje se ne preporučuje i po mogućnosti nikakav
anatom ski zahvat.
Č ovječanstvo se u književnosti prikazuje kao lutka
u hazarskom izlogu. Lutka spava sklopljenih vjeda, ta
simpatična mala beba sa m rtvačkim papučicama i pla­
vim kovrčicam a u ružičastoj spavaćici, ona harmonič­
no, gotovo vrhunaravno spava kada spava, a uspravimo
li j e da bi se probudila, ona se ne će probuditi! Ona će
rastvoriti svoje blistave staklene oči i prom atrati nas
praznim pogledom hazarske bebe. Kao biva - eto -
probudila sam se! Dobro jutro! Takve literarne bebe u
kn jiževn osti čak i govore ljudskim glasom i mogu da
kažu: ma-ma ili be-be! Ići u svojim književnim zahtje­
vima preko te granice, znači bili »bizaran«, »prena-
pet«, »destruktivan«, »dekadentan«, »bolestan«, »po
društvo štetan«, itd., itd.
Sve, samo ne ići pod kožu, a naročito ne u utrobu,
ili pak pogotovo u crijeva! Ljubav u književnosti nije
stvar crijeva, nego zvijezda. Crijeva, ta prokleta crijeva
jo š su u vijek davoisko nasljeđe naših zem aljskih utro­
ba, je r čovjeka dakako da ne pokreću crijeva nego
vrhunaravne ideje! A vrhunaravne ideje? Te vrhuna­
ravne ideje, to su bataljoni... I to se čuje kako ti vrhu­
naravni bataljoni prohode kroz ove naše estetike, ali
zato se ne piše o kasarni nego o princezama.
PO JA M U E P O T F SE B A N A L IZ IR A

Bude li se artizam (kao smisao za ljepotu zem aljs­

kih pojava) sveo na kretanje krvi u pojedinim partija­
ma mozga, na građu živčanog sustava itd., stvar će se
banalizirati, nema sumnje, a da ipak ne će postati m no­
go jasnija. Ž ivot nije baš do tog stupnja opipljiv da bi
se upravo u svaku tajnu moglo prodrijeti prstom. U
tome ima mnogo mračne sim bolike kada sveti Toma ne
vjeruje tako dugo dok kažiprstom n ije prodro u otvore­
nu ranu Čovjeka. To su slike za sluškinje, oleografije
za prvu pričest, istina, m eđutim ni ono drugo tumače­
nje n ije mnogo dublje, samo to - kažu - nema forme
da se govori o spolu, o probavi, o živcim a kao jedinim
m otorim a um jetničkog stvaran ja.
M ISLIO CI

Ima i takvih mislilaca k o ji su carski dvorski savjet­

nici, p ero vi i nosioci Legije časti. Tu se radi o jednom
ili drugom besmislu »po sebi«...
CIN IZ A M

Kada netko kaže da je zaogrnut togom cinizma, on

hoće, očito, da bude nalik na psa. Međutim, ima li naiv­
nije i zn a tiželjn ije životin je od psa ? Pas je vjeran svo­
me gospodaru, ne ispitujući okolnosti da li ta vjernost
vrijedi samo jednu jedinu unču njegovog pasjeg dosto­
janstva? Pas j e glup kao m i les gloriosus' kada nosi u
gubici zeca. Pas se boji batina, on njuška za raznim
stvarima bez ikakvog naročito razvijenog estetskog
smisla za konvencionalne ljepote. Prema tome: biti ci­
nik znači biti glup, naivan, neukusan, kukavelj i pas na
lancu, a ne slobodan čovjek.
Gledano iz pasje perspektive na konjska kopita
naših komandanata konjanika, čovjek se kao cinik
m ože da vuče na repu bataljona, da bi se hranio ljuds­
kim m esom p o m okrim galicijskim brazdama. To je hi-
jenska filozofija za menažeriju.

M O D A U UM JETNOSTl

Bio sam neko veče kod A. V.-a.a> Pili smo origina­

lan japanski čaj i šartrezu. Šartreza boje smaragda, a
' h valisavi v o jn ik
a) A l f o n s Verli.
japanski čaj boje razvodnjenog zelenog akvarela, kak­
vim se bojadišu listovi jetrenke kao modeli u crtanka­
ma za niže razrede. Slušali sm o » M ojsija« od Ciioaccbi­
na Rossinija sa gramofonske ploče. Dramatska bari­
tonska partija ovog biblijskog genija glas je barkarola
uz m andolinu na mjesečini. Svi su sveci i biblijski pro­
roci u baroku: balet. Šta znači moda u um jetnosti?
Samo m o d u ? Ne. Mnogo više. Gotovo sve. Oni, koji
prevladavaju staromodne šablone u um jetničkom stilu,
»m oderni« su rodonačelnici jednog »novog« stila, ali
više od tog pom odnog krojačkog posla čitava ta rabota
nikakve naročite vrijednosti nema.
PISM A K A O S V JE D O Č A N ST V O

Pisma jesu i nisu svjedočanstvo za čovjeka. Jer:

čovjek piše pism a kao i pjesm e. Ni u onom slučaju, ako
je nešto ja vn o štampao p o d svojim vlastitim potpisom,
nije nikakva konačna osuda sebe samoga ili nekog dru­
gog ako se radi o trenutačnoj im presiji koja naknadno
m ože jo š uvijek doživjeti svoju korekturu. A kako tek
sto ji s tim impresijam a u pism ima koja nisu ni trgovač­
ke ni pravne n aravi?
Pisma se mogu poreći samo u onom slučaju ako
sm o ih uputili licu koje je toliko blagorodno u svome
gospodstvu da ih do kraja smatra našim vlasništvom, a
ne svojim privatnim posjedom ili pogotovo pak svjedo­
čanstvom kojim se koristi obično u svom interesu. Go­
spodin čovjek vraća pism a na zah tjev pisca uvijek i
svagda.
GLUPOST

Ima m nogo interesenata koji žive od ljudske glupo­

sti. / upravo iz tih fatalnih razloga glupost jo š uvijek
ima dobre društvene šanse! A ko je do demokracije,
kom paktna j o j je većina zagarantirana u svim najos-
novnijim pitanjim a života i smrti.
SAM O UBOJSTVENA SPOZNAJA

Pomisao da se život kakvim živ i suvremeni Evrop­

ljanin ne bi mogao izm ijen iti dovodi do samoubojstva,
i to sm jesta i u ovom istom trenutku. Do takve mračne
spoznaje ne dolazi se jeftino, je r oko glave čovjeka ne­
prestano čavrljaju čarobne ptice, a taj ga cvrkut zavodi
i uspavljuje. U p o l usnu lirskog snatrenja gasi se pam et
upravo u onom hipu kad bi jedino razumno bilo da
čovjek opali m etak u svoju glavu. Slijedećeg trenutka
čovjek već nema sm ionosti da misli, oglupavio je kon­
vencionalno, om am ljen je u narkozi i tako postaje pa­
sivnom hranom za topove, pticom u Ijudožderskim ru­
kama, pak ga ubijaju u masama zato je r nije svijestan
toga da predstavlja masu potencijalnih samoubojica
koja bi mogla u jednom jedinom trenutku sve, ako je
odlučila da umre - pucajući. Takvi očajnici m ogli bi
da zaustave o va j rat u jednom jedinom trenutku.
L I J E V O ILI D E S N O

Literatura počela se baviti za posljednjih sedamde­

set godina takozvanim »malim svijetom «, ljudima sa
periferije velikih gradova. K njiževnost ne prati taj
mali sv ije t pouzdano u svima manifestacijama onog
izobličen ja zdrave ljudske pam eti sa kakvim se susreće­
mo na svakom koraku, uvijek podjednako zabezeknuti.
Pedagoška m etoda kojom se rugaju regrutima na rejo-
nu: leva-desna, jedan-dva, seno-slama, jedan-dva, m o­
gla bi se prim ijen iti na odgoj čitavog čovječanstva, koje
jo š u vijek ne razlikuje lijevo od desnog. Daleko je do
savršenog drila ljudske pameti, kada će čovječanstvo
stupati kao savršeno disciplinirani bataljon duha kom e
se na čelu nalaze ljudi, a ne razbojnici i lude!
Jer, pristupite li danas tom regrutskom mesu da bi­
ste mu objasnili kako su topovi kriminalne protuljuds-
ke tepsije i kako se ta krokodilska ždrijela hrane isk­
ljučivo našim vlastitim, tj. ljudskim glavama, ili kako u
crkvama ne stanuje savršeno nitko, spalit će vas na lo­
mači samo zato je r te »lijeve teorije« smatra opasnošću
za svoje drage fantom e pred kojim a maše repom pasji,
kao p re d generalima ili pred biskupima.

13 M i r o s l a v K R L E Ž A D N E V N IK
 S V E M I R JE M E H A N I Č K O D J E L O

Za svemir, kako stvari danas stoje, moglo bi se reći

da j e rem ek-djelo jednog idiota koji osim mehanike
nije im ao u glavi ama baš ni jedne jedine plem enite
ljudske misli. Menažerija, i same rotacije zvijezda i
štampe. U jedn u riječ: Kant - Laplace.

VJERA I LJEPOTA

Izm eđu religije i um jetnosti ni jesu razmaci baš

tako veliki kao što to hoće da nam utuve u glavu za pos­
ljednjih nekoliko decenija. Ono prokleto: »ne što -
nego kako« uvijek je jo š religiozno postavljanje pita­
nja. Jer: ako j e sve svedeno na »kako«, a ako ovo
»kako« ima svoje - » više zakone«, onda je stvar jas­
na! K lju čevi su kod sv. Petra i za ova delikatna pita­
nja... A ako se ovo formalističko »kako« ne podudara
sa šablonama religioznog duha, onda ga treba - kao
bezbožnu kugu - sputati u luđačku košulju. Vidi sud­
binu Baudelaireovu do danas.
O L J L D S K iM SV OJSTVIM A K O M A N D A N T A

Kom andant ne sm ije da njeguje ljudska svojstva

ondje, g d je su sablja, m etak ili konop jedini zakon.
Prema tom e j e apriorno glupo prosuđivati pojedine ko­
m andante po njihovim neinđi\ idualnim postupcima,
kada zapovijedaju bataljonima, regimentama ili čak či­
tavom historijom . Što je takav jedan okrutni koman­
dant zvjerskiji, on je kao komandant ideal niji upravo
zato je r je m anje ljudski, a upravo to i jeste jedina
svrha njegove komandantske funkcije da bude ono što
jeste: dom pteur u husarskoj gali, koji goni velike afrič­
ke m ačke da skaču kroz ognjene obruče.

21. V 1916, nedjelja u 9 sati ujutro

P ojav io se u snu signor Maledetti, kao m o nsinjor

B., a zap rav o » M on sieur X«. Na sceni: R ainerova 17 u
stanu M a r ije R užičke Strozzi, u sjevernoj sobi, u vari­
jan ti one sjev ern e sobe dvije-tri kuce dalje u sm jeru
Svačićeva trga, gdje stanu je natporučnik B ranko K n e­
žević, a u to r k njige » G le d a n je u viđeno« i slavni feljto­
nist » O b zora«.

Nešto od žu ro va tog bel-esprita (1913 godine jese-

ni), k ad a R o m u ald o M andel svira svoje kom pozicije na
klaviru uz p r a tn j u O berleutnantovog klarineta, a Ma-
gerl-G otalovački sa ku ćed om aćin om čita svoju literatu­
ru: je d a n prozu, a drugi d ra m u i poeziju. Ja igram m a­
gičnu, u kletu ličnost G ribojedova, pišem dram e i ro m a­
ne u m a s a m a i uzvišen sam iznad života i smrti kao
A grippa von Nettesheim!

N e u g o d an stan od sivog, prašnjavog, paučinastog,

blatnog, term itsk og pokućstva, gdje sve podsjeća na in­
te rije r je d n e n e p rija tn e kuće sa pelikanim a na supra­
porti. Sve p rljavo kao blatne, poderane kaljače. Kroz
staklen a v rata siva, p rljava svjetlost prvog svitanja, sve
u o brisim a z a ro n je n o u m rak u, a signor M aledetti otva­
ra mi stak len a vrata na k o jim a sam dugo i dugo zvonio.
Vrlo n e p rija z n a , m izantropska scena. Č ovjek na vrati­
m a sa v eom a bru taln o naglašenom d o n jo m izbočenom
čeljusti, žuto polugnjilo zubalo, paradentoza, senilija.
M islim u sebi, to je surovi bokser, taj troglodit, ako
m latne č o v jek a - servus! A čovjek je naprasit, glasan
i, vidi se: posve slabo odgojen. N ije konvencionalan.
Z na šta hoće. U jed n u riječ: čovjek svakoj evidentnoj
istim uprko s tvrdi da nem a nikoga kod kuće, i, ekskom-
plim entiravši me tako bez ikakvih formalnosti, zalupio
mi je pred nosom vratima. Im ao sam osjećaj veom a
precizan da ce me taj čovjek ubiti kao mačku. Baciti
kroz prozor.

22. V 1916 u 7 sati ujutro

K ako to da Zagreba nem a u našoj beletristici? Bio

sam u »K a zališn o j kavani« jučer poslije podne i tamo
razgovarao s L ju b o m W iesnerom . Ljubo Wiesner, iriti­
ran n e k im m o jim an tik lerikaln im p rim jed b am a koje
se tiču n jeg o v ih soneta, tvrdi za sebe da je bastard, da
je k lerik a ln o raspoložen zato je r m u je otac zagrebački
kan onik. O n da je bio m inistran t kod Sv. Vinka Pauls-
kog i šta će dru go da bude nego klerikalac? Nisam imao
im presije da govori istinu.

A g ra m ersk e ulice: Prilaz, M arovska, Gundulićeva,

R ainerova, »K azališna kavana«, Jurjevska, Kožarska,
sve sam i rom an i. Ne m islim na ro m an e kronike, na ro­
m ane k o ji žub ore kao potočić koji ispire toaletu, na
glupe, d o sadn e ro m an e sa velikom tezom ili gestom,
nego prosto n a je d a n zagrebački sentim entalni rom an
koji bi posvetio svu sim p atiju rasvjeti tornjeva, zidova,
tvrđava, kula, p erivoja i jed nostavn im glupanim a u
ovom su lu d o m vihoru. Zašto još nitko nije naslikao zri-
n jev ačk e p latan e ?

Vrisak ju ta rn je g sunca kroz koraljno granje, uz

tihu, m o n o to n u kišu ptičjeg_ cvrkuta. Ta svibanjska bla­
ga m u z ik a u sp av lju je Sina Č ovječjega koji ne u m ije da
nađe svoje m jesto pod ovim ukletim zvijezdam a gdje
je sve p o d je d n a k o živo po istom zakonu: žabe, komarči
i ra n je n ic i po bolnicam a, a im a ih, oh, toliko mnogo, a
sve je tako o ča jn o prljavo kao g n o jn a vata po kiblama.

22. V 1916, po podne 2 i 15

K u p a se m lako poslijepodne u m lačnoj kupelji.

Posve fe m in in o sve. Nad parcelam a šuma, na ogranci­
m a i p a d in a m a kustošijskim rđava boja kam enolom a,
sa sivom g lin om i terakotom , sve je zaronilo u polusne-
nu letarg iju svibanjskog poslijepodneva, kada se u da­
ljini, od ja n k o m irs k ih jablanova, čuju trom pete kako
jau ču i z a v ija ju kao ra n je n e kučke. Sta im je? Signali­
ziraju. Š to? Vergatterung. R etret.1 Škripe taljige. O dje­
k uje n a k o v a n j, a ova pastelnozelenkasta vedrina tako
se p rilijepila uz sive obronk e kao g n o jna gaza uz ranje-

' Z bor. O d s tu p
nu čeo nu kost. F u ru n k u lo za pejzaža. U glavi topli kolu­
ti misli, takvi sentim en taln i kolobari kao na ogledalu
jezera, posve pravilni krugovi misli, trepereći kao crni
zvuci plisure nekakvog suludog Berliozovog klavira. Ne
Berlioz! Saint-Saens: »D anse m acabre«!1 G lupavi gotič­
ki kostur d aje svoj koncert, a sve nas odnijet će đavo.
Ovo g ra k ta n je gavranova nad Svetim D u h o m ne govori
o d o brim stv arim a: uznem irili se konji i čuje se zveket
lanaca po štalama. N jiska ždrebadi, rzan je pastuha, ne­
m ir u k o n js k o m svijetu.

Je d n a c rn a kobila sa div nom crnom repinom, te joj

se vuče p ra š in o m kao plereza nekakve fantastične pau-
nice, prošla je ulicom pred m rtvačkim kolima. Svjetilj­
ke su od žute m jed i na tom otrcanom corbillardu zabli­
stale od svibanjskog sunca kao samovari. N akovanj,
trom pete, djeca. N e m ir fijakerskih e u n u h a koji danas
vuku fran ciskojozefinske topove. Prošetala se četvoro-
n o žn a ž e n k a sa dugom svilenom plerezom, koketa
ispred m rtv ač k o g fijakera, po tpuno praznog, post m o r­
tem p o e t a e .2

23. V 1916 u 8 i 15 sati naveče

K a m p a n a ju ju ž n ja č k i Ave M ariju. Iz daljine, u

koru, z v o n a d opiru u ovaj bogom blagoslovljeni kran-
kencim er, a za m inutu-dvije zablistat će zvijezde nad
u kletim kro v o v im a donje Ilice i nestat će livada, ptica,
kosaca, a zvijezde će u svom polarnom razgovoru po­
četi da p rič a ju o životu tam o daleko negdje u praznini
gdje se neke druge opice p e n ju po stablima astralnog
saznanja, stakleno prozirnog, svakako ne ovog ovdje
štancerovskog iz Ilice 232, iz vojarne b aru na Kulmera,
ili ovog a rtiljerijsk o g špitalja F ran je Josipa I na Černo-
m ercu pod Sv. D uhom .

1 » M r t v a č k i p les« !
*■p o s l i j e s m r t i p j e s n ik a .
 Ležim n a oštroj slami nauznak, ruke pod zatilj­
kom, i snatreći lutam pepeljastim svibanjskim su m ra­
kom. I šta se dogodilo? Ušao m i je u sobu jedan plavi
oblak. U šao je kroz prozor vitak plavi oblak sa svijet­
lim s u n č a n im m ačem o boku, pjesnička sjenk a parsi-
falska, z a o g rn u ta pastelnoplavom togom, o b rub ljeno m
zelen ilom su to n je šume. Sim patičan vitez, taj m oj a n ­
đeoski oblak! Sjeo je na m o ju sm rdljivu slam njaču, a
obraz m u svijetli o basjan svetokrugom, te se od srebr­
nog s ja ja njegove kacige ne može prim ijetiti tko je za­
pravo On, i k akav je O n i odakle je On, ali je knežev-
ski lju b aza n , kao što su C arska Visočanstva kada pos­
je ć u ju (» sv oje«) ra n je n ik e po bolnicama.
Im a o sam im presiju da je herm afrodit svakako
višeg, u p ra v o plavokrvnog, nebeskog podrijetla.
Sjetio sam se toga tre n u tk a kuće broj 17 u Rue
C laude B ernard: padala je kiša, čula se violinska skala
iz sivog, z g ra d u rin a m a uokvirenog dvorišta, a ja sam
bio n a ru b u svojih snaga kao i večeras kada mi se taj
viteški o b lak p ojavio prvi p u t u svijesti. Pristupio mi je
vrlo lju b a z n o , i iz m oga im perm eablea tihom gestom
izvukao m ali blistavi revolver, potapšao me žovijalno
po r a m e n u i nestao.
Pod p etro le jk o m na M lin arsk oj cesti čeka me u
ovom t r e n u t k u Đ u ro Cvijić. N isam večeras imao snage
da se p r o k r iju m č a r im kroz portu, a rekao mi je d on ije­
ti Šupila: » P o litik u u H rvatskoj«.
Ž u ti se m ag nezij d an a gasi, a soba sva blista od ar-
kanđeosk og plavog oblaka što se smjestio do m ojih
nogu n a s la m n ja č i i tam o šuti i kao da maše repom, taj
v rh u n a r a v n i bernardinac. Šta je to? Oblak ili pas? Je li
došao da m e ponese ili da m e strmoglavi kroz prozor u
blato? Jesu li to doista sušičave tlapnje?
Pred tim p lavim svojim oblačnim posjetiocem, koji
je sav kao d im cigarete n etjelesan tako te se može ru ­
kom kro z njeg o v u m aglenu prikazu kao da je zaista
dim, o sjeća m se nečistom životinjom , a on je inspiraci­
ja ili glas harfe, sav u zv uku i u trep e ren ju svjetlosti.
Tiho se o tv a ra ju vrata k rankencim era. To ulazi ordo-
nan c Ivan Bratiša u p ap učam a da krade duhan, a obla­
ka je nestalo.
 Juni 1916
/. VI 1916 u 7 sati i. 15 naveče

O vd je, u depandansi dra M ilivoja Dežm ana, u sa­

m ostanu M ilosrdn ih Sestara, već sam p u n u nedjelju
dana. U o k viru klauzure časnih sestara tuberkulin-pro-
cedura. P o s tu p a ju s n am a kao veterinari s telićima. Jed­
n o m iglom bodu po dvadesetoricu, a dezinfekcija vrši
se tako da ti m esari brišu svoje igle vatom iz alkohola,
kao n a m a s o v n o m cijepljenju. N e m a ju vremena. Žuri
im se.

N ije li n acionalizam opasnija narkoza od bilo kak­

ve religije? Evo šta je nacionalno! G ospodin doktor Mi-
livoj D e žm an Ivanov, u re d n ik »Obzora«, jedan je od
šefova ovoga k. u. k. TBC-cirkusa, predstavljajući u
ovom slučaju naš m nogopoštovani nacionalizam in per­
sona.' O n je lično za nas sve ovdje prisutne tuberkulo-
tike »h rvatski narod« - in persona!
P regledavao m e jučer kao kanibal: - Vi, veli, od
sušice v um rli, halt, nebute, a ak vumrete, nebu škoda!
To je - am al ziher!2

1 glavom .
2 l e d a m p u t s i g u r n o ! ( e i n m a l sicher!)
 Preveden o na hrvatski to znači: vi ste švindler, si­
m ulant, zdrav kao riba (to je meni, gospodinu doktoru,
carsko m i k ra lje v sk o m šefarctu jasno), i od m oje go­
spodske volje ovisno je kako dugo ćete ovdje prob ora­
viti pod ov im sam ostanskim krovom.
Skupio je gospodin d o ktor šefarct po svojim redak­
c ija m a sam e političke robijaše, i to kao hrvatski rodo­
ljub i d o b ro tv o r: i Đ u k u ,a) i Milčeka,h) i Bublića, i Neid-
hardta. N a m e n e je bijesan je r m u nisam htio ostati u
» O b z o ru « , kao referent za m adžarsku politiku. A sada
su p e ra rb itrira sam o one glupane koji hoće da ostanu
pod n je g o v o m k o m a n d o m u tom našem jedinom opozi-
c io n a ln o m svjetioniku.

Č ita m Račkoga: »B orbu Južnih Slavena«. Bogumili

ostaju k ao m agistrala naše povijesti, Kotrom anići, Ba-
bonići, H orvati, Paližne, G orjanski, Šubići, sve se to
kreće oko bogum ilskog fokusa, koji je p re do m inantan
kroz tri p u n a stoljeća. Luksem burgovci i Habzburgovci
ulaze u našu h isto riju tek poslije fatalnih poraza i čita­
ve serije n esretn ih bitaka,
O, d a R ačk i nije bio kan o n ik i da nije trebao onih
pro k letih d vjesta forinti mjesečno, naša historiografija
izgledala bi drugačije! No, svejedno, čast i slava tom
dragom n ašem , zaista m ilom čovjeku!
K ao d jeca igrali smo se u dvorištu njegove kaptols­
ke kurije, i s je n k a m rtvog k ano nik a značila je za nas,
djecu, ta ja n s tv e n u p o javu » narodn e svetinje«, a da ni­
k ako , pism o mogli da ra z u m ije m o - o čemu je riječ.
Sve, što je bilo u vezi s njegovom posm rtnom Spomen-
-pločom, p rič in ja lo n a m se kao da nije od ovoga svijeta.

D o n io mi je G e o rg ijea) »Politiku u Hrvatskoj«.

F rie d ju n g o v proces! Bože, kako sam iz peštanske per­
spektive glupo i naivno gledao na te stvari. Narodnost,
kako je tu m a č e danas, dosadno je sredstvo za uspavlji-
v a n je p am eti ljudske. Ništa više.

a) Đ u r o C v i j i ć . - b) K a m i l o H o r v a t i n .
 2. VI 19lb u 20 h navečer

Šupilo. Latinski tekst Novoga zavjeta. Paralela: Ka-

tančić - Vuk - Valentin Čebušnik.

O h rvatstv u: kaotični su politički čvorovi pred svi­

m a nam a, a mogli hi se riješiti samo gordijski. Mačem.
M eđ utim , m ačevi su u ru k a m a onih koji su nas vezali.
R aspletati i razm rsivati ove čvorove posao je težak, a
supilovština m u nije dorasla.
Postoji još je d n a m ogućnost: an arhično razaran je
Svega - usque ad fin e m 1 - po receptu ruskom. Znati
da p o vrh toga n em a ničega, i da se to može i da je to ra­
z a ra n je zavisno od naše subjektivne volje, znati, dakle,
da to mi m o žem o htjeti, znači: otputovati u Lepoglavu,
a m ožd a i n a vješala. Put do presijecanja ovih politič­
kih čvorova zagonetno je dalek.

R azgovor o »Im p eratrix « Ive Vojnovića sa Georgi-

jem. A ustrou ga rska » Im peratrix « jeste carica Jelisava
na K rfu. A pologija glupoga bečkog šengajsteraja ä la
Anastasius G r ü n , s očitom, ne pretje ran o prikrivenom
n a m je r o m da se A utor dom ogne austrijske kandidature
na N o b elov u nagradu. I stjegovi i doboši, insignije i
heraldika, i svi ti pacifistički simboli, sve je to napisano
u toj ubogoj »Im p eratrix « direktno »am W iener Top­
ferl«.2 K a k o ljudi ne vide da je to najčistiji setebandije-
riza m ?

P o to č n ja k i Šupilo: K irac i Raguzeo, kratkovidni

K v a rn era c i setebandijerist, a Svetozar Pribićević, čisti
graničarski (srbobranski) m entalitet lojalnog kr. hrvats-
ko-slavonsko-dalm atinskog banskog m adžaronskog ko­
tarskog pristava, koji im a posla s kajkavskim (dom o­
b ra n s k im ) tro tlim a (Šurm in, Lorković et. comp,). Po­

' sve d o k r a j a
1 » n a b ečk o m n o ć n o m loncu«.
gače od svega toga - vala - biti ne će! Kada F ran ko
P otočnjak govori o »N arodu«, to je apstraktna retori­
ka. Šupilo pod » N arod om « razum ijeva jedno stanje
koje nije definirao. (Talijanski liberalizam iz rom antič­
ne perspektive.) Kada Surm in govori o »N arodu« ili
Lorković, to je kaša. Lorković je osjetio K um anovo
(1912) kao hrvatski poraz. M eđutim : koji »Narod«, i u
tom e » N a ro d u « tko, u ime koga? Gospari u ime km eto­
va, k m etov i u im e popova, kajkavci u ime graničara,
graničari u ime svojih čuturica a la Ban Dim, Pavel
R auch - Tarabochia. »N arod « Nikole Ć uka i Svetisla-
va Š u m a n o v ića ili »N arod« M ondecara i Goldschmied-
ta i O b e rs o h n a ili »N arod« maslinovih grančica go­
spođe M alvin e H oljac? I baru n Ivan Skerlecz de Lom-
nicza govori u ime »N aroda« i Nikola Tomašić i Josip
Šilović. Svi su oni »N arod« koji danas u ime obzorašti-
ne p red stavlja dr Milivoj Dežman-Ivanov.

3. VI 1916

T reb alo bi biti zdrav, sm iono htjeti, otputovati kroz

čelik i gvožđe i barut, i dalje u asimptotu Slavjanstva,
veom a daleko - recimo do Vladivostoka! Trebalo bi
raditi četiri puta po četiri semestra studija i svršiti sa
filozofskim finalom : zero. T rebalo bi napisati studiju o
kh uen o v štin i k o ja još sveudilj traje, a nije naročito
slavna p o ja v a danas! Zove se Hideghethy, hrvatski m i­
nistar u ugarskoj vladi bez portefelja! To se zove
hrvatska taktika. M ožda je to m udro?

K ada se volja, m oćna ljudska volja propne i kada

kao v ih o r g en ijaln o d u h n e preko stvarnosti, te se čuje
sam o k e n ta u rsk i tu tan j n je n ih kopita, kako je sunula
kao karteča ili kao metak, kada se ta čista, divna, pjes­
ničkim zan oso m od u h o v ljen a volja otela zem lji i kada
se trgla od zem aljskog balasta, otkinuvši se kao balon i
pretvorivši se u Djelo, o, za taj m om enat bilo bi v rijed­
no roditi se u pon ižen ju i u sramoti samo zato da bismo
ih prevladali pobjedonosno. Takvom stvarnom, dosto­
ja n s tv e n o m h tije n ju nije nas u evropskoj knjizi učio
nitko.
T a glupa književnost vuče se kao dresirana kuja
pod stolovim a nekakvih im ag inarnih wildeovskih, da-
nun cijev sk ih , herm an b an g o v sk ih salona, ona sanja o
sre b rn im b a r o k n im k o ljen im a m irišljivih kurtizana, o
div nim gotičkim nogam a perverznih djevica, o golim
bedrim a, o crn im svilenim čarapama, o glupim in tim ­
nostim a na divanu, kada su poslijepodnevni plavi časo­
vi perverz n o g s k id an ja cache-sexa,J i kada šarm antn e
udate d a m e n a b ija ju rogove svojim supruzim a, i tako
se oko tro k u tn e pornografije i kom ike rogonja kreće ta
k n již e v n a kozm ogonija, bez nekog naročitog ukusa, a
svakako bez smisla. S um rak bogova jedne civilizacije
na d n e v n o m je redu, a gdje je danas Byron koji bi
um io d a o p je v a bitku kod Jytlanda, na p rim jer? Poto-
nuće Srbije, na p rim je r?

P otonuce Srbije nije takva politička tragedija kao

što je to n a m a izgledalo u oktobru prošle godine. Srbija
je p o to n u la u brodolom u, potonula je na dno, k svima
nam a b ro d o lo m cim a koji smo već davno potopljeni, i
tu S rbija danas nije sama: ima nas prilično mnogo sta­
no vn ik a na ovom političkom dnu.
U o k viru ove tektonske dinam ike kad-tad izronit će
pon ov no n eko novo kopno sa svima nama, pojavit će se
još v u lk an sk a ostrva iznad ovih naših karpatskih i gali­
ci jan sk ih brodolom a, i sve to teče d u bljo m logikom
same stvari ko ja je već sam a po sebi takva te se ne
može zaustaviti. Tragičan srbijanski finale znači, izgo­
voreno v o jn ičk im jezikom , da je u ovom trenu tku bri­
sana v a r ija n ta eventualnog beogradskog A ntantinog
»B riick enko pfa«,2 strateškog baluardaJ koji je na D u ­
navu kroz stoljeća od uvijek važio kao koeficijent kata­
strofalnih m ogućnosti po pozicije sjevernih vojničkih
snaga, od prvoga pada Beograda 1521, pa preko v a rija n ­
te b a ro k n ih tu rsk ih ratova sve do Kolubarske bitke.

1 gacica,
»m ostobrana«,
' utvrde (branika)
P rak tičn o to danas znači: ova luda klaonica p rod užuje
se za godinu, za dvije, za tri, za pet, a na drugoj obali
čekaju nas galije naše.

Č o v je k a h vata strava nad tim m ogućnostima i nad

takvim divnim , n adljud skim , božanskim gestom, stva­
ralačkim m ichelangelesknim bunilom. Trebalo bi zapli-
vati u tu poplavu motiva, a gdje sm o? N a tuberkulins-
koj k u ri je d n o g felčera, u jed n o m ženskom sam ostanu
sv. V in k a Paulskoga kao kandidati smrti'..

N a C m ro k u , noću u tri sata, na klupi kod vodovo­

da. Petrolejke. Mirišu lipe. Daleka svijetla od Sesveta i
Svete Klare. Popci. Vjetar u travi. Topovi sa Soče. Peta
bitka traje.

4. VI 1916

Sam ostanski motivi. Mrtvačnica. Svakoga dana po

jedan izm eđ u nas, kao p utn ik u nepoznate krajeve, leži
sa svojim TB C -finalom na polju časti, u mrtvačnici. U
m rtvačnici, u d rveno m lijesu, u svojim dezinficiram m ,
zgu žv anim feldgrau krpam a, na odru koji je im provizi­
ran od štokerla, a časne sestre postavile su mu iznad ra­
spela, m eđ u m o dro zelenk astim prstima, veom a nježno,
nekoliko ivančica za sretan put. To je sve.

S a n ja o sam o n a b u ja lim vodam a i plivao sam u

crn o m trik o u kao akrobat, ali nikako da preplivam. Po­
nijela m e brzica ludog torrentea. Čini se, po svemu, da
im am p ov rh svega još i upalu srednjeg uha. Što znače
R enan ili Strauss spram genijalne bistrine M arkova
E v a n đ e lja ? N aša su v rem ena evropska literatura mnogo
je p rim itiv n ija od njihove.

U » K azališn oj kavani«. Tamo sjedi p erm anentn o

Ljubo NViesner, kod svoga m elanža sa kuružn jak om .
P ozelenjelo je tam n o nebo, m očvarno gnjilo, m račno
je p o zelenjelo nebo sa sum porastosivim oblacima koji
prijete G radu, a sve su žice na k rovovim a staie da svi­
raju alarm pred kavalkadom ove o lu je što zvižd i preko
stak len ih , m odrih, n ebeskih ažurnih jezera, a oblaci
ptica u pan ici n ad lijeću stare kestenove koji se savijaju
na udaru vjetra kao alge na talasim a. G rom ovi ljetne
olu je i n e iz r e c iv o dosadna gn javaža sa L jubom W iesne-
rom , k o ji traču je o tom e tko je kom e godine 1910 pla­
tio ili n ije p latio kavu u o v o j istoj kavani.
L juti se na D ragana Prohasku jer piše o b ogu m ili­
ma.
N e zn am šta je Prohaska pisao o bogum ilim a, ali
sam sk lo n da v jeru jem Ljubi W iesneru kako to nije
bilo m udro. N o unatoč tom e, za svoju vlastitu proble­
m atiku b iti tako slijep , u sv o jo j vlastitoj zem lji biti
tako in ostran ac kao što je taj p jesnik tu m eđu nama,
ipak je ču dn o. Pa ipak: naša zem lja n ije tako glupo re­
zign iran a kao V ankine k om p ozicije, ona n ije farof sa
k o k o sim a i racam a. G o v o rio sam tom e p rovin cijaln om
kapelanu naše lirike da su bogum ili svijesn a i organizi­
rana o p o z ic ija protiv B izan tije i R im a, da su dakle bo­
gu m ili jed a n sm io n i revolt već n ek olik o stoljeća prije
reform a cije, da je b ogu m ilstvo kod nas slavan evropski
datum itd.
G o sp o d in urednik »S u tle« sluša m e s u zvišen om
iro n ijo m svoga zatucanog stava, da bi mi izja vio kako
su to sv e » p em sk e bedarije«, da se on ne zove Prohas­
ka, da je n je m u všeck o je d n o ,1 tko je H us a tko je Ma-
saryk, da n jeg a teologija ne zan im a jer da je on (kao
što m i je p ozn a to ) klerikalan, ali da ne će da bude bo­
goslov! N e za n im a ga ni Budha!
- Šta će mi Budha?
Izvu k ao m i je iz ruke Budhu i zapitao m e sarkastič­
no: što će m i taj glupi Budha?
Prčka ind iskretn o po m ojim k njigam a na stolu, i
pita m e što će mi grčka gram atika?
- U č im grčki?
- Z ašto?
- Jer ne znam grčki.
 - A šta će mi grčki?
- Da bih mogao da pišem,
- Pa zar sam ja grčki kn jiževnik? Što pišem?
- Pišem pjesm e, dram e, romane, sentencije, afo­
rizme, napisao sam nekoliko dram a, napisao sam nekih
pet, šest d ram a, a! i ne će da me igraju. Im am n ekoliko
knjiga pjesam a. Ne će da me štam paju.
N jeg a d ra m e ne zanim aju, Njegova m am a, veli, da
je g a r d e ro b ije rk a u teatru, to je jedina njegova veza s
teatrom . O n da nije vidio ni jedne dram e u svom živo­
tu.
- A pišem pjesm e?
- N isam zadovoljan svojim pjesm am a, odgova­
ram m u sk rom no. - Ne znam zapravo kako. Pet sam
d ra m a predao prošle godine, ali to su kreteni. Pitam ga
zašto on ništa ne,piše?
- Ne piše, kaže, jer ne može. Htio bi, ali ne ide.
Nažalost! N e m a više što da kaže! I, na koncu, kom e?
To je rekao tiho i m elankolično, tako nekako slom ­
ljeno da me je porazio. A ko je odglumio, odglum io ie
savršeno. O sjetio je kako je probudio u meni sim patiju
za svoju vlastitu stvar i tako smo se nekako našli. G o ­
vorio je k asnije o Pjeru Križanicu, o T urk alju, o Nikoli
Policu, kako negdje krepavaju na talijanskoj fronti.
Toplo.

Vratio sam se kući kasno. Lipanjske zvijezde na

ju ž n o m horizontu. T ajanstv en šum crnih kestenova na
Prilazu. Prolaze transporti, Konji. Topovi. Brusilov
guta m asu mesa. M adžarske čete. Cigani. Taro-
gato.' Peku slaninu Madžari na žaru. Zamirisala je
debrecinska slanina iz d im n ja k a jedne feldkihe što se
gega za to p ov im a kao razglavljena, čudna, mala čađava
patka, s ta n k im dugim vratom, a taj se limeni ovratnik
klim a i k lim p a ra i dimi. Prenose M adžari ulicama stra­
nih gradova, noću, svoje seljačko ognjište. Žar pod kot­
lom s ja ji se tako intim no toplo pod m račnim s jenk am a
kestenova, kao da živimo negdje pod sigurnim krovom.

V rsta m a d ž a rsk o g a n a ro d n o g d u h ačk o g instrum enta.

M ir je, p ečem o slaninu, naložili smo furunu, trusi se
žeravica s u sija n im toplim pepelom, negdje na banku
prede m ačak, idila...
R ita m oko v an ih bakandža u m etalno tvrdom topo­
tu g ra n itn o g a basa: tam-tam-tam, i metalni odzvuk bli­
stavih po tko va o k am en i zadovoljno rzanje ispavanih,
sitih k o n ja, koji m latara ju repom i glavama, jogunasto
posk ak u ju ći pod spregom baterije kao da su u svatovi­
ma. A čauš, kom e kobila poigrava na čelu ovih kada­
vera, n e m a b a r ja k a ni ja b u k e na koplju. Čauš je m a­
džarski h u s a r u p a rad n o m e m entenu, kom e su se na ati­
li splela gn jila rebra od kostura kao srebrni gajtani.
P roziran kostur, kao Rethelovo priviđenje. Extra Hun-
gariam no n est vita!1

Č u d a n čovjek je taj Ljubo Wiesner! Ne zanim a

toga čo vjek a ni dram a, ni knjige, ni bogumili, ni politi­
ka, ni fronta, ni grčki, ni Budha, ne ide u kazalište, nije
teolog, nije klerik, klerikalac je, tata mu je bio, veli, ka­
nonik, M atoš m u je katedrala, a oni ostali matoševci or­
d in a rn e svinje. Poezija nije dom obranska glupost! Sin­
clair i Zola su glupani, a mi neka pišemo šta nas je vo­
lja, on n e m a s tim e nikakve veze, on ne piše ništa. On
je pjesnik! O n je hrvatski pjesnik! Kako je ogroman
razm ak izm eđu te stare kazališnokavanske frajle i jed ­
noga Đ u re C vijica kada govori o M ahlerovoj muzici,
ili lirike Augustove,a) mitrovačke, kada se čuje vjetar
kako zviždi po praznim hodnicim a one krvave zgrade
na s rije m s k o j ravnici, gdje su ta djeca provela tri godi­
ne.

7. VI 191b

Došlo je do obrata: ili na Sljeme u manšaftsbarake,

s neo d ređ en im term ino m kao TBC-pacijent, ili u Lov­
ran kao rekonvalescent na četiri nedjelje s određenom
m aršru to m : k. u. k. Personalsamm elstelle2 L.aibach ili

Izvan M a d ž a rsk e n e m a života'

‘ c. i kr. m o m č a d s k e s a b i r n o m j e s t o
a) A u g u s t C e s a r e c
Stanislau. Lovran je u etapi sočanske fronte, u etapi su
kadetaspiranti oficiri i pripada im oficirski behandlung,
sa svim oficirskim pravima. Znači: ne m anšaftsbaraka
na S lje m e n u , nego » G ra n d Hotel Lovrana«. Vlastita
soba, h la d n a i topla voda, soba s balkonom itd. Odlučio
sam se po lini ji oportuniteta za vlastitu sobu s balko­
nom, za »L ovranu «. L ju dsk a slabost? P utu je m sutra
via » G r a n d Hotel Lovrana«!
S je d im na porti remetskog sam ostana u punoj
neizvjesnosti. Iza nas nekoliko poglavlja sa poraznim
s aldak ontom , a pred nam a, za četiri tjedna, veliki upit­
nik: Brusilov. Šum i mi u ušim a neurastenično žalostan
u m or: m islim da bih mogao zaspati na tri godine. M ož­
da uopće. To bi bilo najinteligentnije. Gusta, visoka
ta m n o z e le n a trava i u tom tihom lelu jan ju trave -
pčele. Blagi povjetarac u k ro šn jam a lipa i krušaka i
trešanja, u cinto ru i farofskoj bašti, u blagom zelenom
koritu rem etsk og teren a što se zatvara am fiteatralno
pod s a m im sam ostanom , sa dalekim plavim horizon­
tom nad b o ro n g a jsk im šum am a. Zelenoplavo sve.
Č u je se siringa Velikoga Pana. Još nije pao na po­
lju časti kao dom o bran. Povukao se u cintor remetskog
kloštra i tu pre lud ira svoju staru pjesm u o propasti, ah,
tako m n o g o b ro jn ih civilizacija. Vedro je, sunčano je,
čuje se brus kako klizi po čeliku kose. Siva tektonska
masa gore u svojoj zelenoj baršunastom ekanoj prevla­
ci, a oblaci p u tu ju od Triglava i K am nika, okom iti bije­
li k u m u lu si u igri vo doravnih s jajn ih sjenki što se pro­
b ijaju kroz m odrikaste koprene te uzdušne mase, lopte,
baloni, lađe, čitave falange m ram o rn ih hoplita, golo,
helenski vedro, nevino, u ritm u jedne antičke m ra m o r­
ne bitke. S jed im na stepenicam a i slušam lastavice oko
tornja.

Spavao sam u gradu. Kroz dnevnu portu Dežmano-

ve d ep a n d an se nestati u gužvi podnevnoj nije nikakav
naročiti teh n ičk i problem. J u tarn ji povratak u bolnicu,
m eđutim , prilično je riskantan, a može se provesti isk­
ljučivo sam o kroz klauzuru Č asnih Sestara. Prolazi se
kroz sakristiju i o nda kroz vrt, pa kroz prozor m rtvač­
nice. To je p rize m n a školska soba sa pritvorenim pro­
zorim a, kao biva zbog ventilacije. Jutros, kada sam veo­
ma o p re z n o o dšk rinu o prozor mrtvačnice, oborio sam
jedn og nesretnog d o m o b ra n a koji je tamo ležao na svo­
me odru, tik uz prozor, na štokrlima.

Sestra A ngelika koja me je pratila od sakristije

kroz k lau zuru, pod drvoredom kestenova, pomogla mi
je vrlo lju bazn o, upravo sam aritanski, da tog maleroz-
nog d o m o b ra n a vratim o u njegovu skro m nu drvenu
postelju, k ako treba. Zapalila je svijeće i popravila mu,
vrlo š a rm a n tn o , ivančice m eđu prstima, koje su se bile
rasule po lijesu. Š arm an tn a sestra Angelika. Htio sam
da jo j p o lju b im ruku, ali ju je veoma diskretno sakrila
u bogatim n ab o rim a svoga kostima.
Sestra A ngelik a je anđeo čuvar nas noćnika koji
smo se p ro k riju m č a rili na »gradsko spavanje«. U sakri­
stiji razvrstav a ruže i tulipane i jorgovane za oltare,
sp rem a m isn o ruh o za rane ju ta rn je mise, i tako nas
kao p rotek to ric a vodi kroz samostanski vrt pod keste­
novim a kao da prati pacijenta od rane ju ta rn je mise.

Napisao bih joj pismo zahvalnosti, a ne znam

kako. Z ap itala me kakvu knjigu nosim u džepu? Pa
kada sam jo j pokazao M arkovo E vanđelje u latinskoj
verziji, pom ilovavši me dubokim , egipatski zagonetnim
pogledom, kao da mi je d odirnu la čelo svojim svilenim
trepavicam a, ta se m lada žena prikazala u p unom e sja­
ju svoje ljepote.

M islim da bi se te trepavice osjetile na vrelim usna­

m a kao d o d ir krila zalutale noćne leptiriće. Čule bi se
te svilene trepavice Sestre Angelike kako biju krilim a
oko s v jetiljk e naših očiju što je zablistala na jedan tren
u on o j m rtvačnici g rim iznim sjajem koji bi mogao da
plane g rm lja v in o m gorućeg laguma i da ponese čitav
ovaj sam o stan svakog tre n u tk a kao igračku...

14 M iroslav K R L.EŽA D N E V N IK
 Septem bar 1916
Pešta, septembra 1916

Poslije one krvi, blata i ludila u Galiciji: »Pešti

H irla p « ’ kao k ron ika vrem ena! Skandal! Od godine
1912 ovo je peštihirlapovsko prase ostalo dosljedno.
Uvaži li se da je ta vrsta Peštihirlapa zapravo rinoceros,
i da sve to što ovi krim inalci rade nije šala, nego da se
tako liferuju vagoni ljudskih lub an ja u Tiszine m lino­
ve sm rti (kao repa po stanicam a za šećerane), što da se
radi s tim Peštihirlapom , koji nije, dakako, samo to što
jeste nego i nešto posve drugo.
Ž ivim o u su m ra k u bogova koji u m iru već drugo
stoljeće: od pedesetih godina devetnaestoga stoljeća do
danas. K a k av će biti profil dvadesetog, tko bi mogao da
kaže u šesnaestoj godini ove neubrojive lude, kada živi­
m o još posve na početku, te nismo još osim ove ratne
svršili nik ak v e škole? Jedino, što m ožem o da ostavimo
o n im a k oji dolaze, to su neka svjedočanstva o sebi,
kako sm o bili neuravnoteženi, u svakom e pogledu ne­
dorasli, a već p otpun o rastrovani, do srži glupi, neuki,
bezobrazni i okrutni. Jedino, dakle, da ostavimo dokaze
o p o tp u n o m e o b o lje n ju svog um a i svoga tijela. Kako

' » P o štan sk e novine«

će nas gled ati iz perspektive godine sedam tisućađevet-
stotin a išesn a este ?

II. IX 1916 u I sat poslije podne,

u kavani »Central«
K akav nadgrobni spom enik da se podigne današ­
njem čo v ječa n stv u ? K aže jedan glupan u bečkoj
»N eu e F reie Presse« kako je d eviza naših dana: Eucha-
ristia A u striae V ita...1
Spram toga su slob odn i zidari izraelitske vjeroispo-
vijesti u peštansk om » V ila g u « 2 ironično uzvišeni. A je ­
dan dobar d io o v e austrijske arm ade duha, koja danas
gine pod u zv išen im crno-žutim eu haristijsk im geslom ,
govori o slo b o d n im zidarim a » G a lilejcim a « , da su, nai­
m e, to što o n i sam i za sebe tvrde da jesu: G a lile jc i!
F u tu rizam i revolu cija kaže netko drugi (isto tako
u » N e u e F reie P resse«) da su - sin onim i. Tko m ože da
opiše o v o k aotičn o stanje koje se o b ja v lju je u takvim
rasponim a kao A m u n d sen - M arinetti, na prim jer? S
jed n e strane nadljudska koncentracija junačke v o lje u
borbi sa slije p im snagam a A ntarktika, a s druge potpu­
no luckasto p oigravan je svim a p ojm ovim a pam eti i do­
stojan stva ljud skog. A m eđutim : sve nas nosi apokalip-
tička b u jica stvarnosti, koja je strašni ja nego što je bila
tiranija n a jcrn jih do danas poznatih »apsolutizam a« o
k ojim a se danas tako m elodram atski deklam ira. Potpu­
na sam ovlad a tiranske (oficirsk e) Č ;zm e, koja se sa svo­
jim m a m u za m a lakirano, slijep o, glupo, naviksano
kreće sv ije to m kao kakav gigantski G olem iz bijednih
izraelitsk ih priča o G etu. Perspektiva: na najcrnji apso­
lutizam o ficirsk e čizm e do takvog fetišizm a da će se di­
zati h ram ovi o ficirsk im Č izm am a po čitavom svijetu.
A , n ap ok on , zašto ne? K on ji su u Rim u bili senatori.
Krava je jo š i danas u velik o m dijelu svijeta sveta živ o ­
tinja, a bik je stolovao kao Bog m ilen ijim a po hram ovi­

1 S a k r a m e n t p ričesti je Ž iv o t A u s tr i j e .
2 u... » S v i j e t u «
ma baz altn im i g ran itn im , n erazm jern o tvrđim i monu-
m e n ta ln ijim od svega što je Evropa do danas sagradila.
L jud stvom su vladale mačke, zmije, štuke, konji, pak
zašto d a ne zavlada lakirana konjanička, aristokratska,
oficirska Č izm a, kao kakva ukleta kolona od crnoga
granita, tak o golem a da se može vidjeti od G ibraltara
do G r e n la n d ije kako prkosi nebu pod oblake, kao zna­
m en ove naše planete, a pod njo m čitavo čovječanstvo
u pra h u , u pepelu, u kostrijeti i na k oljenim a moli lita­
nije.

N ad čitavim gradom (nad tim p a n im a zgrada, nad

trijem o v im a , nad mostovima, nad k utija m a za pisma)
lebde o n a dva anđ e la sa Svetom K runom i takozvanim
za je d n ič k im grbom , na kom e se pod bizantinskom k ru­
nom ističe crveno-bijeli hrvatski šah. To su simboli ove
zem lje, kao što je dvoglava orlušina lik i zn a m e n one
švicarsko-španjolske gospode u bečkom Burgu...
Prolazi pod slavolukom carske bečke kapije jedan
štrici iz O takring a, na p rim jer, jedan deklasirani p ra­
terski fakin, o n ak a v nekakav baraba kakvi igraju glav­
nu ulogu u m o m e »K raljevu«, od koga se zaludu traži
da o d n je g u je u sebi stil ili pogled bilo kakvog dosto­
janstv en o g nacionalnog ili socijalnog u v je re n ja ; takav
golać, gologuza šeprtlja i probisvijet koji je proskom ra-
čio svoj život kao kokošar po hapsanam a, te osim svo­
jih p o d e ra n ih p antalona ne posjeduje ništa, i tako se lo­
gično negativn o odnosi na anarhistički razm ak od svih
idola i fetiša španjolsko-švicarskih ili austro-madžars-
kih, svetoištvanskih ili kraljevskih ugarskih dom o­
branskih, a osim toga je dezerter (neka vrsta Jokla), i
sada: što govore n je m u ovi anđeli sa granitnih i m ra ­
m o rn ih arhitra v a, koji predstavljaju sjaj i slavu Svete
K ru n e ili Dvoglavog O rla? Ne govore* m u ništa. Da li je
ta d e k lasira n a ličnost u pravu kad poriče bilo kakav
sm isao ove v rh u n a ra v n e m enažerije, ovih posvećenih
lavova, orlova ili an đela? U pravu je. Im a li on pravo
na svoju vlastitu filozofiju? Ima. Da li on, negirajući
ove dvoglave orlove ili ove anđele, poriče nešto ili želi
da se sruši nešto što je korisno po samo čovječanstvo,
po s tan je civilizacije ili kulture danas, i zašto bi bila
šteta da čitava ta plavokrvna m enažerija propadne? Ne!
D ak le? D a k le - prom atra li netko ove orlove od Pots-
dam a do Beča ili Sankt-Peterburga, ili ona dva m agična
slova pod frig ijsk o m kapom »R. F.«, na onaj neprijaz-
ni način, kao što to čine deklasirane skitnice, da li je u
pravu? T k o bi sm io da kaže da nije, ako je slučaj što ga
o p isu jem tako klasičan kao što je slučaj s ovom protu­
hom pred k a v a n o m ?

Pred iz lo g o m kavane »B ritania« (u kom e sjed im sa

»Jou rn alom d e G e n è v e « ) pojavila se sjenk a što je op i­
su jem : u sv ije tlo p la v o m trikou bez kaputa, sa galošam a
kao p ap učam a, gologlav, a lijevu su mu podlakticu
od rezali i taj m u se batrljak klati kao neka vrsta m arci-
p anske sa la m e, upravo bolje, kobasice u b ijelom cr ije­
vu g n je c a v o g šm irvuršta, sa krvavim nabubrelim o ž ilj­
ci m a sv je ž e rane, u p latnenim pantalonam a, s ugaslom
cigaretom na d o n jo j usni, i tako je zin u o u ovu kavanu
kao da nas prom atra iz groba, a onda se zaputio niz uli­
cu. Im ao sam d o ja m kao da je htio nešto da kaže, po
svoj prilici: je m ’en f...‘ To se zove defetizam iz barre-
sovsk e p ersp ek tive. D o god in e 1*314, kad god bih bio
pročitao g e slo o u je d in je n ju sankilota, o sjetio sam
kako m e p o d ila ze trnci. (F anatizam neuke čeljad i u
prvoj g ro zn ici sazn an ja.) A zašto sam bacio Ignaca Sov-
ca u šp an ge na o n o j nekoj stanici izm eđu S zoln ok a i
D ëftrecena, pri je dva-tri m jeseca? Ignac Sovec bio je
sam o logičan . N a putu u sm rt, organiziran kao p roval­
nik, on je p o sla n da ubija i da robi, a što je usput m islio
da zdipi n ek o j babi kobasice, zašto da se čovjek uzruja­
va zb og n a silja kad je čitav ovaj soldački život jedno
organ izira n o n a silje?

C lark ova lin ija na lančaniku S zéch en yijevog m osta

zaista je rafin iran a girlanda koja u tri ritm ičke parabo­
le prevlad ava sv e zak one zem aljsk e teže. Ta C larkova
lin ija p retv o rila je jed n u čeličnu , gvozdenu, tešku masu
u m u zičk i lepršavi m otiv nad vodom D unava.

1 ( f i c h e ) b a š m e briga.
 Šta znače ovi vještački gradovi koji se grade (svakoj
logici u prk os) na velikim rijek a m a od slavonske hrasto-
vine i od one »dvije-tri žlice slane vode« od Učke do
Vratnika, a tu se u Pešti kočoperi gotika stoljetnog par­
lam enta, ili renesansa nekakve Akadem ije, ili onaj ri­
barski bastion na K orvinovom B udim u? Kakvog sve to
smisla im a ? Eto, četiri su godine m inule što sam čeznuo
za k alem egđ anskim D unavom , za Savom (a sve je to
im alo svoj rep i svoju glavu), a jučer, poslije podne,
ona dva šlepera pu n a sm eđe šum adijske čoje i opanaka
i trač k ih šubara: p u tuje šabačko i valjevsko meso do
Linza u austrijske logore, da bi »Pešti Hirlap« dokazao
kako je im ao pravo još godine 1912, kada je urlao da
smo sifilitična bagra koju treba ognjem i m ačem uništi­
ti u interesu evropske civilizacije i zdravlja. Suđeno
nam je da glupost biblijskog babilonskog sužanjstva
d o živ ljavam o svojim živim mesom. Slaboum na para­
fraza nečega što je već davno izgledalo kao potpuno
besm isleni tekst iz nom adskih, pustinjskih dan a čovje­
čanstva, bez ikakvog ljudskog značenja, to nam je da­
nas naš vlastiti život.

14. I X 1916

Kiša. Već drugi dan. Od Petofija do Adyja, od H un-

garije (extra H un gariam ) do H u n ije postoji mogućnost
dijagnoze da m adžarska stvar nije zdrava. Od K orvina
do Z rin sk ih i od M artinovića do Jaszija i do grofa Ti-
sze, stvar n ije zdrava. To se ne da riješiti grillparzerija-
d am a a la »B ank ban«. (Ni F ran je M arkovića »Benko
Bot« ili »K a rlo D rački« nijesu ni za dlaku pam etniji.)

L u n j a m A ndrassyjevom ulicom u sum raku, p rom a­

trajući m asu besposlena svijeta (elegantnog), i mislim:
„D o vraga, pa kako je to moguće da svi ti badavadžije
nisu n a fro n ti? Š etaju u finim peštanskim lakiranim ci­
pelama, z v iž d u k a ju Medgyaszay-š!agere, puše egipatske
cigarete, švercaju, kakav je to glupi san da je čovjek
svijestan da sanja, a da je ipak budan, da hoda A ndras­
syjevom ulicom , da mu se glavom m otaju nekakve glu­
pe misli, d a igra opasnu poludezertersku igru i da se
ko n s ta n tn o o b m a n j u j e kako u mislim a piše drame,
kako p ris lu šk u je dijalozim a, kako živi životom nekih
im a g in a rn ih ličnosti koje još ne postoje, koje su kao
nedonoščad tek u m islima, hom unkulusi, fantom i, sjen­
ke na spiritističkoj intelek tualnoj seansi, koje će se po­
javiti tek n a sceni prvoga čina, što počinje mračno,
nordijski, ibsenski, kao kakav pogrebni m arš.”

Eto je d n o g k om p letn og brodolom a na sceni: p ro h u ­

jao je život čov jek a koji se o bm an jivao da je talenat,
više od toga, da je nadaren, više od toga, da je ingenio­
zan, da n ije kao drugi oko njega, da je »netko«, da će
ostaviti » Im e « kao kom p ozitor velikog stila. Dirigent
ili k o m p o z ito r? I tako je svirao svoju violinu i napisao
na stotine partitu ra , no k tu rn a, etida, rapsodija, trojm e-
raja, valcera, sim fonijeta, i tako je prepisivao paralelno
s tim e p a rtitu re za opere i operete, i tako je proživio ži­
vot s j e d n o m p ro palo m k o ristk injo m i izrodio dvoje
djece, n a d a ju ć i se (naivno i postojano) da će se u jedn o­
me od te njegove djece objaviti talenat, upravo »onaj
talen at o ko m e je on toliko sanjao«, da će se tako ostva­
riti n jeg ovi ideali, a ostvarilo se, dakako, nije ništa.
D jev o jčic a m u je veom a draga, razu m n o biće, studira
m edicinu, a sin pravo. Ni tru n k a od fantazije i artistič­
kog, raspolo žen ja, bez ikakva sluha, »svi n a m am u«,
pro p a lu ko ristk in ju . I tako se jednog predvečerja javlja
na scefti njego v drug iz djetinjstva, probisvijet i m an ­
gup bez ik a k v a dara, koji je postao slavan tenor i zara­
dio m n o g o novaca, svjetska veličina od A ustralije do
Italije, i tako se sastaju dva druga: jedan brodolomac,
pjesn ik velikog dara, prepisivač operetnih partitura za
druge, a drugi probisvijet kom e je život poklonio glav­
ni zgoditak n a lutriji, koji upravo tako izgleda kako tre­
ba da izgleda đavo u ovako glupoj igri kao što je ova: u
cilindru, u d abrovo j bundi, sa draguljim a, sa zlatnim
e tu ijim a itd. A b n o rm a ln o st takvog sastanka i neraz­
m jeri su d a ra u sam om e a m b ijen tu : žena, djeca, pred­
večerje i p ro d o r jednog suludog m egalom anskog vepra
u n o rm a la n m elanko ličan život jednog prepisivača ope­
retn ih p a r titu ra itd. V jetar je pro h u jao scenom. U k o n ­
trastu s ovom teno rsko m dangubom objasnilo se famili­
ji da im je »tatica« brodolom ac i da od ovog »tatice«
ne će postati nikada gospodin čovjek sa b u n dom i sa
briljan tim a.

San od 13. IX 1916

Stigao sam nekom e i dijete je plakalo, a ja sam ot­

vorio p rozor i bacio ovo dijete kroz prozor iz veoma ve­
like, up ra v o sablasne visine. Tu je stajala Ninge: ona
nije bila m a j k a toga djeteta, ali mi je rekla veoma m ir­
no, v iše-m anje kao d uh om odsutna: »Šteta, dijete je
bilo na sam rti, a bilo bi u m rlo i bez toga, no vas će sva­
kako sada uhapsiti. Kakvog je to imalo smisla?«
Došli su da me hapse, ali se nisam dao. Tučnjava.
Svladavam tu rulju, u d aram nogam a oko sebe kao u na­
p ad a ju epilepsije, sve se ruši, kolone, ulice, kupole, gra­
dovi, terase, bazilike, ja se p robijam kroz te ruševine i
probio sam se do nekakve terase i tu ležim na zlatnoj
nosiljci, p otpisujući sm rtne osude za stotine i stotine
d jev o jak a , ko je sve plaču u povorkama, u bijelim pe-
p lo n im a kao vestalinke na Bocklinovim mističnim plat­
nim a.

Z von e Angelus peštanska zvona. Od Budima preko

D u n a v a donosi pred večernji povjetarac glasove ove sa­
m aritan sk e ljubavi, a svi m i smo tako poniženi, tako
bolesni, tako ja d n i; kad bismo se mogli pomoliti pred
nekim tko bi im ao srca?

R ekao sam n ek o m još godine 1914 (odm ah u počet­

ku), kad bi Sveti Otac im ao toliko smionosti da krene
sa p rosjacim a, da se postavi na čelo m rtvih i ranjenih,
b ijed n ih i p ro gnanih , i da s n jim a krene, da spava po
stepenicam a svojih h ra m o v a i da se hrani od milosti­
nje, da h oda u p rn ja m a , zaustavio bi ovo ludilo, kao što
m ravi m ogu da zaustave lokomotivu. To je, dakako, pa­
rado k saln a igra fantazije, je r da je Papa ono što bi tre­
balo da b ude - »P apa od pete do glave«, ne bi nikada
bio izab ran za Papu, je r se Papabilis bira po sistemu
m eđu uzvišenom gospodom kardinalim a da ne bude
upravo o n o što bismo mi m anihejci htjeli da bude.

D a im o n i o n 1 oborio je u našem dom u u Andrässyje-

voj ulici je d n o g epileptika, i ta je božanska kom edija
p o tra ja la više od pola sata. Taj je husar važio za sim u­
lanta, i tvrdi se da taj čovjek, taj dječak, taj m aturant
iz M ärm arosszigeta može da izazove to padavičavo sta­
nje po snazi svoje volje. Te su napadaje stari Heleni
sm atrali v rh u n a ra v n im o b jav ljen jem i padavica je spa­
dala u red Svetih bolesti. C vokotanje i škrgut zuba, zap­
je n je n o b jeso m u čn o batrganje doista je đavolska stvar,
ništa m a n je od ljubavnog zanosa, tako neizrecivo nalik
na in spiraciju pjesničku. Ta logična, m edicinskim is­
kustvom d ik tira n a pom isao rađa u glavi potpunu praz­
ninu. A p ijanstvo ? A opsjednutost velikim m islim a? A
fanatizam , a lomače, a svaka vrsta nasilja u ime ideje?

15. IX 1916

S jedim u perivo ju M uzeum a, hiopski ponizan u

o če k iv a n ju odluke. Opet jed an natpregled na diviziji u
devet sati, i po tom e: ili k ader ili etapa.

Istočnjaci, posve sklupčani na svojim uzanim sago­

vim a za m olitvu, sasvim su šćućureni kada se mole svo­
jim svetin jam a, kao onaj naš Bošnjo koji je sinoć me-
tanisao pred svim a n am a kao da nas nem a; kod tog
sveudiljnog k la n ja n ja te orijentaln e lijenčine vrše za­
pravo sv ak o d n e v n u sokolsku tjelovježbu.

Peštansk a ju tr a već su svježa. Sjećam se hladnoće

gvožđa n a k a rab in k i za ju ta r n jih vježbi u septembru.
Bilo je veče m elankolično, a jutros je pljusnulo veselo
sunce i doista sve se okrenulo: još četiri tjed n a peštans-
kog b adav adžiran ja.

B ožanstvo
 A ko je A d yjev a H u n ija form ula za d anašn ju m a­
džarsk u stvarnost, šta je Ivan Meštrović danas u Londo­
nu? Id ealan simbol nacije ili prodiranja britanskog im ­
perija n a D u n a v i na Jad ran ?

O ko nas se gladuje. To se osjeća na svakome kora­

ku, a n aročito u tram vaju . Žene iz Veprinca, iz Mošće-
nica i Ičića pred velikom portom » G ra n d Hotela Lovra­
na« u ju n u . »Bettler- und Zigeunervolk!«1
Mi, kao rekonvalescenti, prim am o za užinu od go­
spođe K lotilde dob ar kom ad bijelog pšeničnog kruha,
sa b ijelo m pločicom papricirane slanine i jed n o m svje­
žom b a b u ro m , a kako m eđu nam a ima i Dajčbem a,
koji ne vole svježe paprike, to se ta paprika baca djeci
u dvorištu naše zgrade gdje živim o u gospodskom stanu
od devet soba gospođe Klotilde Szterenyi Stern, k o ja je
kao m olto generosa 1 d am a najvišeg društva ustupila
svoje a p a rtm a n e na uslugu C rven om križu. Ovi mali
dvonošci u m enažeriji našeg dvorišta očekuju svakod­
nevno našu u žinu sa svježim baburam a, kao vrapci, či­
tavo poslijepodne. T učnjava pod balkonom za zelene
babure na veliki gaudium naših Dajčbema.

H oteći u životu otkriti neki izvanljudski smisao,

svi su mislioci do danas zatajili. Da je to pitanje ukusa,
to jest p ita n je estetskog d oživljavanja životnih podata­
ka, to jest od ra žav a n je i bilježenje tih podataka u pis­
mu, u govoru, u staklu, na platnu i u metalima, i da je
to relativno n a jd u b lje so ndiranje prirode koje nikada
ne će postati jasnije, to je, čini se, tako.

B EZ D A T U M A 1916*

F akat da Slavene nije prije Porfirogeneta spom e­

nuo nitko, ne znači da ih nije bilo, to jest da se uzviše
no u z im a n je njihove prisutnosti - ad notam caesare-

' » P r o s j a č k i i c ig a n s k i n a r o d ! «
' iako veledušna
* Bil će k o n c e m n o v e m b r a
a m 1 ne m o ra podudarati sa pretpostavkom kako ih zato
nije bilo, je r ih do Porfirogeneta nije nitko spomenuo.
Tritisuće godina, pettisuca godina slavenskog va­
k u u m a u barbarskoj, skitskoj, hjperborejskoj noći, a o
n jim a ni od n jih nem a glasa. Šta su radili? G d je su
bili? Jesu li zaista nastaji tek onoga tren utk a kad su ih
Solunci naučili pisati? Č udno. Progovorivši, oni su od­
m ah imali, što se evropskih vrijednosti tiče, o raznim
p o ja v a m a i stvarim a svoje vlastito m išljenje, do danas
više-m anje ipak nepo d u d a rn o s nekim koordinatam a
tak ozv ane za p ad n jačk e civilizacije.

D a li se ru ska ili bilo koja slavenska beletristika

može zamisliti bez Evrope? Treba je uzeti po zakonu
sp o jen ih posuda sa svom m asom isprepletenih utjecaja,
a, na k ra ju , i »Evropa«, k oja se trajn o uzim a kao ideal­
na k onstan ta, sam o je nastavak jednog stanja koje tra­
je dugo. I to nešto, što se danas zove Evropa, doputova­
lo je u E vropu iz Azije.
T ri tipa h rvatskih beletrista.
Prvi: Nesvršeni đak lutalica, dvadesetogodišnjak,
pokreće časopise, tri bro ja »B uktinje«, »Svjetlosti«,
»B aklje«, uopće neke S vjetiljke ili Lampe. Poslije toga
trideset god ina prepisuje Maeterlincka. Črtičari. U m ire
od čežn je za d ivn im d an im a kad se crtičarenje sm atra­
lo poezijom . Žuti lišće, žubore potoci, sive magle, gav­
ranovi prelijeću pod olovnim nebom, a pjesnik se os­
jeća p o tp u n o o s am ljen im i suvišnim čovjekom. Pije
pivo po^ kavanam a, jede viršle, čita gradačku »Tages­
p ost«.2 Što se ukusa tiče, taj mu je ostao »istančan«.
- Znate, kolega, vaš ukus nije dovoljno »istan­
čan«...
Drugi: P reparand, kulturnohistorijski kustos, bi­
bliotekar, m uzealac, napisao dva-tri slobodna stiha, od
toga živi kao sto posto rezignirano stvorenje. »Versli-
brist«. Magla. Dva-tri kultu rno historijska kuriozum a
na rep erto aru : »D a ima u Križevcima jed n a barokna
peć na je d n o m tavanu, da bi je trebalo spasiti, a nitko
na carsko zn an je
•’ » D n e v n u p o š t u « .
ne će da je kupi, p rikaz uje A braham a a Santa Clara«,
ili »da ¡ma je d n a kurija u Zagorju sa freskama, ali da
o naj slikar vvatteauovskih detalja ni je bio Talijan kao
što se misli«, ili »da je August Šenoa kršten u kapeli
Svetog M a r tin a u Vlaškoj ulici«, itd. I tako, i to je sve.
Č ovjek se bavi i kritikom. Kao kritičar, strog i nepod­
mitljiv, n em a p o jm a o čem u piše.
Treći: U rednik dom aćih vi jesti, novinar, propala
ličnost.
Fab ula je otprilike ova: - Gospodine, a znate li da
se čuje kako vam bucka voda u glavi?
- Ma nem ojte, m olim vas, vi ste pretjerano d u h o ­
viti,
- K ako pretjerano, gledajte, da vam otvorim o
malčiee glavu, izvolite se m alko nagnuti lijevo, više,
tako, trgn ite glavom desno, da vam podignemo tjem e
kao poklopac, molim, osvjedočite se sami, u ovoj vašoj
lirskoj krigli pliva jed n a dražesna slatka mala ribica.
Š a rm an tn a . Zlatna. Ima raznih mozgova, kao i telećih,
ne m ožeš drugo s n jim a nego da ih ispečeš ili da pecaš
zlatne ribice,
- A kad budete o meni pisali drugi put kritiku,
m olim vas, sm ilu jte se, da mi ne biste rekli da sam hi-
drokefal, gospodine Eustahije!a)

Pod zv ijez d am a letimo i između zvijezda, a nitko

nam od zv je z d a n ih sup utn ik a ne bi povjerovao da smo
se na našoj lopti, u sunčanoj poplavi, izgubili tako bi­
jedno, te kao lovci vrebam o jedni druge s jed nom jedi­
nom idejom da pob ijem o što više ljudske divljači.
Sve je zločin koji traje. Postoje stari, dragi gradovi,
m ra m o rn i svodovi i zvonici, spomenici i fontane, peri­
voji i o tm je n i tihi dom ovi nad kojim a guču golubovi,
sve na svom e m jestu u pun oj harm oniji, a ipak tu
nem a ni jed n o g a krova pod kojim nije tekla krv i nem a
ni je d n e ulice na kojoj nisu zaklali čovjeka i nema ni
jednoga g rada iznad čijih to rnjeva nije zaurlala ratna
nem an. Sve ove dame, pristojne, dostojanstvene m atro­
ne, k oie se na šetnji, na podnevnoj prom enadi, k lan ja­

a) E u stah ije Jurkas.

ju je d n a d rugo j po svim propisim a visokoodnjegovane
uljudnosti, o tm je n e kao kneginje, a nem a medu n jim a
ni je d n e k o ja nije otpratila nekoga od svojih u pokolje
ili k o jo j nije stigao glas da su zaklali nekoga od njenih,
a takve lude sm rti njeguju se kao slavni datum i o tm je ­
ne obiteljske tradicije. T ako živimo. To nam je n a jn o r­
m alniji način vladan ja i ponašanja, a sada se piše o no­
vom ra tn o m k n jižev nom sm jeru, o »em ocionalizm u«
kao kn jiževnom uzoru koji bi trebao da zavlada pjes­
ničkim srcim a kad slave Pobjedu. Po ovoj teoriji posto­
je d vije vrste herojskih em ocija: prva - klasična, a
druga - neoklasicistička. U koju grupu spadaju »emo-
cionalisti« koji su kom prom itirali svoj pjesnički poziv
jer ne će da ra tu ju ?

N a p utu na P rom enadu u izlogu kod optičara Paspe

A gfa-reklam a za fotografski papir. Koliba u alpinskom
snijegu, zavi jena mećavom. Snijeg do krova. U su m ra­
ku teče topla svjetlost lampe kroz prozor kao zlatni po­
točić koji se razlijeva sni jegom. U mislima na bijegu iz
ove ludnice: idila o sretnoj samoći pod toplim krovom,
uz sjaj ognjišta i knjige. Puna soba knjiga izvan svega
ovoga.
N o k tu rn o na Prom enadi. Slijepo lutam tm inom
pod m ra č n im stablim a u sm jeru jed ne zlatne trake
koja treperi kroz noć. Svjetlost, toplina, idila. Agfa-re-
klama. San o K a n to n u Uriju. O na koliba u snijegu svi­
jetli u K a n to n u Uriju. Sve bi moglo da bude »svetkovi­
na« u K a n to n u U riju, a zapravo šta je sve to ovdje da­
nas? U » O k ru ž n o m op oravno m odjelu«, u b arakam a
na Selskoj cesti, bio sam ju čer dežurni oficir. »Desetnik
od d a n a « (Tageskapral), Klajn, brat Meštrovićeve
Ruže, K lajn , k rč m a r stubički, donio je iz grada vijest
da je u m r o Car. Zapravo Kralj. Zapravo ni Car ni
K ralj: beb a u paradi. Četiristo hrvatskih godina u gra­
ničarskoj dolam i na odru. K am panali su. Kroz maglu
dopirala je do Selske ceste grm ljav ina svih zagrebačkih
zvona.
P o em a o uzvijuganoj traci zlatne, narančaste svjet-
losti iz K a n to n a Urija. K on tra pun kt grm ljavini carskih
crno presv učen ih pogrebnih bubnjeva. Sve razdrto,
beznadno. Đ avolski razoreno. Opasno, na rubu opasnih
misli. Bilo bi n ajin telig en tn ije oblizati cijev pištolja da
m ozak prsne kao jab u k a pod kopitom bijesnog konja.
N jegovo carsko i kraljevsko veličanstvo sklopilo je
svoje u m o rn e oči, a u vezi s uzvišenom im perijalnom
sm rću povišena nervoza oko polaganja Zakletve novom
C aru, u C rv e n o m križu na Kazališnom trgu, u holu
O b rtno ga m uzeja. C ar je mrtav, da živi Car!
C. i kr. husarski obrštar A. D.,1 reaktiviran u ratu
(von Stanich, grčkoistočne vjeroispovijesti), razvrstava
pacijente vlastitim rječima, doslovno: »Die römisch-ka­
tholischen Schokatzen links, die orthodoxen Raitzen
rechts«,2 u dvije grupe, u dvije vjerske grupe, Šokci i
Raci, lijevo i desno, kako bi predstavnici crkava mogli
da istodobno izvrše svoj cerem onija] polaganja prisege
M ladom C aru, po propisu. Rokete i kam ilavke i Nadra-
bin. N a galeriji, u drugom e katu M uzeja, pokraj mene:
kadetaspiranti Lederer i Paspa, o berlajtn an t Gavez sa
svojim s re b rn im i zlatnim žu lencijam a za hrabrost, tri
srebrne i d vije zlatne, i Kiklop Polifem, jednooki za­
stavnik Trupac, Pero Plemić, Janković i Pilar.

»R osenkavalier«. Neka misli tko šta hoće, to je

njegova stvar, ali, ipak, da, sve je to ipak hofm anns-
thalska c u k e rp o h erajsk a rabota, i, ako se sm ije reći, a
tko n am brani, sasvim jeftina.

P itam o se: „A gdje su bile takozvane slavenske

h iperb orejske gomile u v rijem e Eshila? Kada se, zapra­
vo, rađa slavenski folklor u narodnom smislu? Postoji
li k akva paralela između slavenskih gaća i opanaka i
zapadne, već u ranom Sredn jem vijeku u rbanizirane
Evrope? Slavenska ravnica sve do Urala, ispred bedema
evropske tvrđave, i one seljačke gomile u zakarpatskim
d a ljin a m a i m očvaram a koje do danas tam o k u n ja ju u
gaćam a i o p a n c im a ? ”

1 A. D. = a u s s e r D ien s t, i z v a n slu ž b e
‘ » R i m o k a t o l i č k i Š o kci n a l i j e v o , p r a v o s l a v n i R a ci n a d e s n o « ,
 S jedim pod Lotzovim konjem , pod kupolom kaza­
lišta, na balkonu, S onim divljim paripom počelo je
m oje lu ta n je na oblacim a još u vrijem e »U rote« i »Do-
rice K rupićeve«. Misli na baladu velikoga stila o tome
kako se nism o utopili u »germ anskom kerdu«, pred
čime je i Staria) strahovao. Ima nas poprilično mnogo
» a n tig e rm a n s k ih « H iperborejaca: »sto m iliju na« ! Mis­
li o J u r j u b) nav iru same od sebe. Ni Vitezovića ne bi tre­
balo zaboraviti.

T re b alo bi stihove razulariti da potrče niza cestu

kao bijesni. Odoše... O bogu p jev aju bogomoljci po
svim c rk v am a, a pitam o se kom e se on objavio u v rije­
me kad još nije bilo čovjeka? Nismo više poluljudi. Mi
smo rapsodi ljudskog ponosa. Šta će nam bijedne sjen ­
ke iz A lta m ire ? Ž ivim o u v rijem e kad još uvijek vlada
sjekira, ali ne u p re d je lim a pameti. Tam o je podneblje
bistro kao p lan inski slap, tam o pravo sjekire ne važi.

Ne treba se gubiti u sitnicama. Poeziji treba izvojš-

titi n je n o pravo na kozm ičke zanose. U ovoj zagušlji­
voj po doficirskoj sobi treba otvoriti prozore. Stvar je
sam a po sebi toliko jasn a da na to ne bi trebalo gubiti
više zaista ni slova!

Je d a n tre n u ta k iz davnine. Na povratku iz M aksi­

m ira sa S tarom M am o m .c| Laščina. Pretrčala je lisica
na ru bu šu m e i, preskočivši oranicu tam nosm eđu, u
boji čokolade, nestala u rosnatom sum raku. N e p o jm lji­
ve li strave: živa lisica! Jedna ribica zablistala je na udi­
ci dječaka, nad čađavim m uljem močvare pod cigla­
nom. G ra k ta le su vrane. Sve je bilo sivo. Ja sam u vu­
nenoj m režici vukao po ze m lji svoju crveno-zlatnu lop­
tu, O n d a se javilo zvono Svetoga Petra sa dna drvoreda.
U su m rak u . Iz daljine.
To je moglo biti jesem 1901, možda godinu kasni­
je, k asnije nikako, jer je Stara M am a koncem. 1902 ot­
putovala u Pariz.

u) A n t e S t arčev ić. - b) J u r a j K r i ž a m c - c) T erez i ¡a G o rica-

nec.
 Godina 1917

15 M i r o s l a v K R L E Ž A . D N E V N I K
 Februar 1917
Subota 17. veljače 1917 u požeškom bircuzu
»Zur Stadt Essek«

Šta je progres, postoji li uopće? Č ovječanstvo je

živjelo od K ita ja do Evrope, više od tisuću pet stotina
dinastija, bez iluzije o progresu. N ije bilo sretno, to je
istina... T a ja n s tv e n a ova fraza pojavila se takoreći tek
p rije n ek o lik o dana, i ljudi koji v je ru ju u tu sliku sm a­
tra ju se » n a p re d n ja c im a « . Kao da postoji neki točak
fantastične nebeske kočije koja se kotrlja historijskim
d ru m o v im a i napreduje. K am o? U kapelobatrinsku
k rč m e tin u , gdje mi n ekakav zastavnik (n ap red n jak )
p o k a z u je » Ilustrovani list«, sa fotografijom svoje n a­
predne ličnosti s m alom sreb rno m k o la jn o m za h ra ­
brost.
G le d a m toga bolvana, srče toplu goveđu juhu. G o ­
vori o R u m u n js k o j, o te m p e ra m e n tn im R u m u n jk a m a ,
a ja ra z m išlja m kako sveukupno ovo » nap red ov anje
čo vječanstva« s ovim m alim i velikim k o lajn am a za
hra b ro st i r u m u n j s k i m bordelim a ne vrijedi p retjeran o
mnogo. U z n apredov ali smo od Verboczyja do diližanse
i do zagrebačkog M.-A.-V. (M agyar-allam vasutak)’-ko-
lodvora i do Kapele Batrine. Magyar-allamvasutak-ko-
lodvor ove naše male hrvatske kraljevine i njenog glav-

' ( M a d ž a r s k e d r ž a v n e žel jeznice)

nog grada takva je jedna žalosna vicinaln a ultrazaosta-
la štacija, tako sm olavo m asna i siva kao krepana
m uha. K renu li sm o u lizolu, u karbolu, u sm oli, u čađi,
u dim u, u sm radu jed n e balkanske vojn e kom pozicije,
u bijed i je d n e prljave m ale k utijice takozvane druge
klase (k ao biva - za oficire), u kojoj dim i osam oficira
V elik e A rm ad e u raznim sm jerovim a: u Belgrad, u
Peterw ard ein , u Arad, u Bukurešt, u N iš, u S koplje ili u
Požegu - via K apela Batrina. M eđu nam a jedan građa­
nin izraelitsk e vjero isp o v ijesti, zastavnik p ožunske re­
g im en te, zap u tio se kao A O K K ,(A rm ee-O b erk om m an -
d o-K u n d sch a ftso fizier)1 u Carigrad, a jedan stari gospo­
din R egim en tsarzt iz K losterneuburga putuje po
posm rtne ostatk e svoga jed inca, pionirskog lajtnanta, u
V aljevo. B ilo je tako kao da mu je jedinac »versch ol­
le n « 2 kod P otiorek ovog uzm aka decem bra god ine 1914,
m eđ u tim , eto, leži negdje na valjevskom drum u u jar­
ku i vratit će se u K losterneuburg kao jedan od an­
o n im n ih m iliju n a , k oji su slavn o pali na polju časti.

L ek en ičk e šu m e u blistavilu b ijelih koralja pod svi-

jetlo p la v im zavjesam a neba, a jedna starija dam a gura
se vago n o m i n ervozn o traži da li putuje s nam a u Sisak
gospođa In ez S m o lja n ?

Patke. P olja. Snijeg. Stigli sm o u K apelu Batrinu u

pet sati u ju tro p o slije petnaestosatne vožn je. U krčmi
(uz p ostaju ), u »sob i za strance«, u takozvanom preno­
ćištu, uz m alu u sijan u furunicu sve je vlaga i plijesan.
U tim sm r d ljiv im perinam a ležati i tu sa svojim uzne­
m iren im srcem i apicitisom m aštati o pom pi plavih tu­
rop oljsk ih i slavon sk ih k oraljnih šum a, o m irisim a
davno z a b o ra v ljen ih d jev o ja čk ih pletenica, o sunča­
nom ljetu na žalu zelen o g m ora - što znači »das Ewig-
-W eib lic h e « ? 3 N e zn ači m nogo.

1 ( o b a v j e š t a j n i o f ic ir A r m i j s k e v r h o v n e k o m a n d e )
2 »nestao«
3 » V je č n o ž en sk o «?
 K ada se čovjek izražava prozom, on opisuje sve što
vidi i što čuje, i tu on ritm ički postupa kao i u stihu,
ako je pjesnik. Sve sam o ne prepisivanje! »Booz endo r­
m i« .1

Sinoć, lutajući kapelobatrinskim d ru m o m od štaci-

je sp ra m crkve u centru, pod zvijezdama, pod sibirs­
kim, kao britva oštrim zvijezdam a, sve je staklo koje se
lomi pod našim dom o b ran sk im okovanim cokulama, a
psi čitave S lavonije uzlajali su se na čopore vukova
koji lu taju našom dragom Panonijom . Zvijezde govore
o velikoj pra zn in i svoda nebeskog. Sve je prazno nad
našom glavom , noć je magično m odra u blistavilu zvi­
jezda, a šum e su koralji i sve je od stakla.

Požega, u subotu 17. II 1917

N a Strossm ayerovom šetalištu. Na suncu. Sunce

nad m alim gradom , februarsko, gnjilo, osjeća se kroz
ovu p ro k letu koprivu erarsku ipak kao toplina ženskog
toplog d la n a na našim plućnim vršcima, tako bijedno
p otreb itim a njege, sirupa, tople postelje, meda, kolača,
sam arita n sk e pažnje, sim patije dragih bližnjih, knjiga,
odm ora, a ne sam otnog gacanja februarskim snijegom
koji kopni.

N a p o rtik u (crkve) je d a n je m ram o rn i anđeo svo­

jom b aletm ajsto rsk o m gestom tako očajno zavapio za
toplom tra k o m sunčanom , što ga je kroz m ok ar dim
dana, uz prvi ovogodišnji glas goluba, blago dodirnula
iz ok o m ica nebeskih, kao da ga netko iz velike nejasne
visine blistavim floretom magnetizira i posvećuje za vi­
teza, toga anđela, zapravo tu gospođicu u dugoj m ra­
m o rn o j tunici. I patke, i kokoške, i ljudi, i konji, i je ­
dan k ostur orahovog stabla, sve očekuje svjetlost d ra­
matski. Svaki tren u ta k vraćan ja ove tužne lopte na naš
m erid ijan, u ove bijedne panonske zodijake, dram atski
je-

'» U s n u l i B ooz«.
 U m islim a: p an o ram a naše književnosti. U pravo
p an o p tik u m . Šta je s m rtv im lutkam a naše panoram e,
koje tu stoje kao voštani p rim jerci pisaca i prozaika de­
vetnaestog stoljeća? K oji su to pjesnici koje bi čovjek
još m o gao d a čita? K ozarca? Turića? N ovaka? Draže-
novića? G ja ls k o g ? Kovačića? E ventualno Šenou? I Še-
nou jedva. P rim je ć u je netko od m ojih soldačkih part­
n era (je d a n profesor iz Osijeka), kada m u u mislima
ra z v ija m š e tn ju ovom pan o ram o m , da sam surov kao
kavalerist i da o b a ra m te k njiževn e pojave kao lutke od
slam e u m a n e ž u teškom sabljom , da poziram i, dakako,
da n e m a m pravo.

Psi toplo, sentim entalno, upravo lirski laju. To su,

u ov om e tre n u tk u , jedini pjesnici. U februaru pasji la­
vež d je lu je p o d je d n a k o nostalgično. Sve čezne za usija­
nom loptom , k o ja n ik ako ne će da se dok otrlja do
sn je ž n ih krovova, a tako je na dohvat.

K roz zelenu kostrijet ovog robijaškog ru h a što ga

nosim, u tim dezinficiranim , karboliziranim , sm rd lji­
vim k rp a m a , opasan re m e n o m kao trećoredac, stojim u
hipnozi n e k a k v ih n ap ona (intelektualiziranih) i ne dam
se. N etom , b u d em li mogao, sjest ću i napisati »Tisuću-
devetsto tin aid van aestu« onako kako sam je koncipirao
na M lin a rs k o j cesti augusta 1913, poslije Bregalnice,
O vu jug oslavensk u A nabazu, koja je potresla tem elji­
m a babilon skim , ne bi trebalo dati simbolistički (kao
što je to h tio L ju b o Babić s udovicam a i s anđelima), i
ne patetično kao Č ajkovski, nego sevastopoljski, po m a­
lo v ojničk i, sam o sa m nogo više naše poezije u detalji­
m a: h ridine, more, a rh ajsk i pejzaž a la Burckhardt, in­
s tru m e n ta c ija ničeovska.

K ako je nebo plavo, a b oja zvona u tom plavetnilu

chopinska! E uharistijski, m agnezijski srebrnobijelo
podne u sjeni je d n e požeške crkve, kada stiže proljeće,
a čavke plaču nad našim glavam a i jedre na vjetru. Na
sve stran e k lju č a ju sunčane kaskade, patetično kao tru ­
be kod M eyerbeera: veliki ognjevi, velike iluzije, velike
laži, velika in strum entacija, čitav orkestar. Postoji oko
nas gusta krv ava m arm elada, i u n joj se davimo. U
krvavim koritim a. To je p a tn ja čovjeka, koji bi claude-
lovski lirski čisto htio da se vlada u svem u po graais-
kom ritualu, n ekako svečano kao Parsifal: u srebru, vi­
teški, dostojanstveno, u astralnoj pelerini sa kaležom u
ruci, a te su d o m o bransk e golgote takva stjeničava ka-
pelob atrin sk a sramota, te stvaraju od čovjeka sp rd n ju i
šeprtlju, a p om alo i sm iješnu blunu.

T ru b e iz kasarne. »V ergatterung«1 u dva sata posli­

je podne. R ozniatôw, Kolom yja, Delatyn, Munkâcs,
gdje sve ni jesam slušao te proklete »Vergatterunge«?
K osturi drveća, plavi, filigranski, prozirni, u svojoj
ra z ra šlja n o j ram ifikaciji blistavoarahnoidni kao žile na
ženskoj ruci. A sve kuca kao srce. I stabla k ucaju kao
srca. Sve je ovo je d a m p u t bilo dno panonskoga mora.
D anas je to još u v ijek dno. Svi smo mi u glibu na dnu.
Sunce se kreće u o g n jen o m obruču. Sunce je prangija
nad s a n ta m a zim ske noći. To je -oganj, a tam o je »Ver­
gatterung«! K ršćanstvo je htjelo da oslobodi robove.
O n d a je zarobilo n ajp rije sebe, a zatim čitavu Evropu,
a dan as služi sram o tn e mise »Vergatterunzim a« sviju
vrsta. P rije stotinu godina D ante je bio cenzuriran u
pap in sk o m R im u, a mi živim o u k azem atam a d uha od
fra Ibrišim ovića do danas. T am o se u Klobučarovoj ka­
sarni s a k u p lja sada sušičavi svijet golaća, svrabljivih
gladuša, i grebu se kao šugavi psi čitave dane, i trijebe
uši i ferb lu ju , a nekakvo j plavokosoj gim nazijalnoj če­
ljadi sa v o d n jik a v im očim a tresu se gaće pred topovi­
ma. G e jz a B onta stanovao je u Barossevoj 123. U pravo
njegov otac. D opisnicu k o ju mi je napisao na samrti
(već a m p u tira n ) izgubio sam. Često m islim na nesretno­
ga G e jz u , Volio m e je zaista prijateljski čisto. Zašto su
zaklali ovoga čovjeka? A ove proklete cokule su samo
p riv idn o im pregnirane. U p ija ju vlagu kao spužva. Ver­
laine: M o n rêve familier...2 i to sam jed am p u t čitao sen­
tim entalno . S entim e n ta ln o ? To je rečeno veom a blago.

'» Z b o r«
* M o j i n t i m n i san...
Sa m nogo obzira. U svakom slučaju bilo je slijepo.
G d je su ti d avn i dani verlainske kantilene?

Sanjam o sjen i nepoznate žene

koju volim i koja voli mene.
Tajanstvena ta žena poput vela svene
kad hoću da je dirnem, a znam da voli mene.

Na svijetu nitko, tek ta me žena zna.

Ta nikad ista i uvijek vječno druga,
ja znam da ona ipak voli me ko druga
i m oje srce samo za nju bije.

Tajanstveno šuti, tajanstvom se krije.

O, ta žena toplog i mekanog tijela,
ta suzom briše brige s moga čela
i kantilena ta j e glazba našeg sna.

Ja ne znam da V j e plava, crna, smeđa?

N jen glas je svilen i mekan kao pređa
sm rti što cvjeta nad tugom ljubavnog odra.

Promatra m e nijem o, ko statua nijema,

a glas j o j zvoni: tajna trepetijiva i modra,
skupocjen m rtav glas kog više nema.

K od nas je išlo ovim redom : u glavam a zrinsko-

-fran k o p an sk im slomila se posljednja hrvatska Fronda.
D a su Zrinski, sa čitavim živim još hrvatskim feudu-
m om , mogli postati nek o m vrstom vlaških b oljara pod
S ulta n o v im tu rb a n o m , kao što je o tom e sanjao Zapo-
lja, je d a n R itte r Vitezovič ne bi bio m orao da plače nad
h rv a tsk im ruše v in a m a kao bečki entuzijast, u periodu
kada je sve već bilo izgubljeno i kada je takvo narica­
nje bila po litika » m an jeg a zla«. Da Ju rk o Križanić nije
stradao u R usiji, bili bi ga dotukli u Varaždinu ili spali­
li u R im u. Bogumili su je d am p u t davno, prije Husa,
htjeli d a d isk re d itira ju cezaropapizam i to je bilo, dak a­
ko, neostv arljivo , a ilirska ro m antika dovela nas je do
naših illustrissimusa. Naši illustrissimusi stoje pred Sla­
ven sk o m Lipom n a Trgu bana Jelačića u cilindrim a sa
gospodinom B anom i prisluškuju zvoncetu iz grofovs­
kog alk o v e n a grofa Tisze... Nije p retjerano slavno. A
gospodin grof im zvoni kao što već grofovi zv o njaka ju
iz a lk o v en a i kao što i n am a svrabljivcim a i sušičavci-
ma trubi svoj »Vergatterung« u Požegi, i sve je zbrka
naših p resvijetlih i preuzvišenih na Trgu svetoga M ar­
ka, koji ipak su d je lu ju kod ove velike pobjede u naše
ime kao politički glupani. Bonta G ejza je pao i koliki
m iliju n i tak vih G e jz a s n jim e ? Historija uzim a lijevu
ruku G e jz in u ili desnu nogu takvih tisuća i tisuća mar-
tira i na n jim a zida svoju »podlogu«. Na očima ljuds­
kim. N a v ago nim a mesa. Na lađam a mesa. Na flotama
mesa. Na klaonicam a mesa. Od svega toga historija pra­
vi kobasice i tim se kobasicam a hrani grof Tisza. Dobra
gozba. N a m a je suđeno da kao veom a m udri političari
bud em o psi pod stolom takvih karmina. Dolazi sunce
februarsko k o m e se m olim na Strossmayerovom šetališ­
tu požeškom : vox clam antis.' Mašingeveri Schwarzlose
- daleko... G e n e ra ln a proba. Jedna simfonija, druga
sim fonija, tri sim fonije, »Pan«. Sutra p utujem u Za­
greb.

21. II 1917 u jedan sat o podne

P roljeće na pleterničkoj stanici. Šine blistaju na to­

ploj jugo vin i što teče već čitavu noć. Jedak miris šljake
sa sivim, p rljav im snijegom. Vulkanski. Antipatično.
C rv ene cigle štacije, crveni crepovi krova, a nebo je bo­
lesno plavo kao osm rtnica djevičanska. Lokomotiva
astm atična, nije sigurno da će dogurati do Batrine. Pjes­
m a potoka. Skerco. Veselo. Brbljavo. Bezbrižno žubore-
nje. N aivno. Sam o sebi svrhom. Kom e žubori? Meni.
Šta hoće da mi kaže? Nešto mi govori, jasno, i to up ra­
vo m eni lično: ništa još nije potonulo. Ksilofonski. Sas­
vim optim istički. Sve je još pred nama. Ovo je ružan
san i svega će nestati kao ružnog sna. Dani A ranjueza
tek dolaze. A iz limenog žlijeba staničnog zda nja teško,

' g la s v a p i j u ć e g a .
s um orno , kapljice p ro ljetn ih voda u depresiji. Jok, jok,
jok, polagano. Jok, jok. Ne. Ne. N ikada ne.
U p u n o j svjetlosti sunca kako je žalosno bespred­
m etna o v ak v a stanična petrolejka. Tko bi rekao da i
ona m ože da svijetli? I ne sam o to nego da je signal, i
to još n ek a vrsta svjetionika, i to jedinog u ovoj našoj
m adža rsk o j noći.

21. II 19! 7 o ponoci na Prilazu 13

Šta hoće ovi artisti danas s ovom svojom vječnom

e k sta tik o m ? K a m o hoće da potenciraju kaos u sebi, u
nam a, oko nas, u svijetu? Z ar se sve doista tako pijano
ruši kao D elaunayev T o ra n j? Da li je sve doista tako
m elan k o ličn o kao M u n c h ? D a li je sve doista ikonokla-
stički o d u h o v lje n o do čiste muzičke apstrakcije kao
K a n d in sk i? Z ar sve n em a višeg smisla nego arabeske
na je d n o j b u h a r i ili beludžistanu? Hoćemo li ljudsku
misao svesti n a arabesku? Z ar nije Nike iz Sam otrake
isto tako ekstaza, sam o ekstaza posve druge vrste? U ­
m o ran i d eg utiran ovim prokletim Magyar-allamvasu-
tak-vlakovim a, gdje je sve uvijek jed na te ista vizija
hrvatskoga pakla. Dolazi mi te mislim: ne mogu više.

22. II 1917 u 11 prije podne u kavani »Bauer«

K ak o izgledaju ove proklete stanice: Jasenovac,

Novska, Dubica, Sunja, Sisak? G auguinizam kod nas u
glavi n ek ih k re te n a - ili stvarnost Dubice i Sun je? Šta
je n ac ionalizam kod nas? Plač nad Kapelom Batrinom.
Nad stvarnošću ovih postaja uz ovu prokletu m adžars­
ku p rugu k o ja vodi u ništa. Sušičav, glup, gladan, neuk,
ušljiv, u sivoj robijaškoj kostrijeti ponižen, kadaver na
dopustu od A rb e ite rh ilfs k o m p a n ije 1 požeške u kavani
»Bauer«, sjed im bolestan, odrpan, razdražen, d uhom

1 p o m o ć n e r a d n e čete
odsutan, p ro m atra ju ći taj glupi »Hotel Pruckner«, tu
Ilicu, onoga Kačića i pišem o narodu. Tam o fra Luka,a,‘
ovdje fra A n d rija ,b) tam o fra Filipc) »sotto i piom-
bi«,1 o vdje kav ana »Bauer«. Mrzim sve što nas čini
tim e što jesmo. Ovom kavanom , ovom Ilicom, ovom
K apelom B atrinom , ovom Požegom ili S unjom , jer ni-
jesm o drug o nego Ilica i S u n ja i Dubica. Naši illustrissi-
musi »su zapovedali« - da se opet izvjese barjaci.
K om e je po treb n o da se ovo goldschmied-obersohnsko i
k astner-oehlerovsko tro b o jn o platno klati sa glupih
a g ram ersk ih krovova i da kišne u m aglam a februars­
kim ? O n a j prokleti vagon sav sm rdi po kiselom komi-
su, po raskise lje n im opancim a, po raskvašenim d ronjci­
ma, sve je krvava sirutka, a vam a ljubim rukice, preuz-
višeni i presvijetli, hvala vam srdačna i prepokorna, što
nas (kao n arod) predstavljate kod VVeinricha i Mosinge-
ra u fotografskim vitrinam a, u aristokratskom m adžars­
ko m gala-m en ten u i u fijakerim a! M i smo grofovske
kobile i m adžarski dom obrani! Servus! Taj Ban, taj
G rič i o n a j Kaptol, to su fakta kao onaj Sisak i ona K a­
pela B atrin a i on o Vrpolje od Strizivojne, a sve je za­
pravo od G a ld o v a do Đ akova Alžir s fratrim a i sa gene­
ralim a. M rziti ovaj naš hrvatski Alžir, prezirati ovaj
naš Alžir, znači biti svijestan da to, naim e Alžir, ne ću
da budem . Ne ću da budem onaj arnautski transport iz­
m eđu Velesa i K rivolaka godine 1913, mjeseca juna! Ne
ću da b u d e m policijski pisar u Skoplju koji ureduje sa
ku b u ro m u ruci, ne ću da budem radikalska prevara, ni
ag ram ersk a glupost, ni kavana »Bauer«, ni požeška Ar-
beiterh ilfsk o m p an ija! D a bi čovjek mogao izraziti ovo
svoje a n tik an ib alsk o osjećanje, trebalo bi poznavati
tem u, a o n d a je književn o prevladati. Svejedno kako!
U afektu! I Vlado Č erina bio je u afektu (u »Vihoru«),
ali je o n o bilo tr a b u n ja n je pomalo suludo i pom alo pi­
jano, p o m a lo »K azališna kavana«, ali iskreno. A ovo
ovdje, k ada naši suvrem enici impresionisti razgovaraju

1 » p o d o l o v o m « ( p i o m b i - p o t k r o v n e će l i j e s o l o v n i m s t r o p o m
u s k l o p u D u ž d e v e p a l a č e u V en ec iji),
a) L u k a I b r i š i m o v i ć . - b) A n d r i j a K ačić Miošić. - c) F ilip G r a -
bovac.
o G a u g u m u i o C ćzanneu, to je giupo. G auguin i C é ­
za n ne ne će n am pomoći. Glupo, kao kad bi netko sa
G rillp a rz e ro m htio da izrazi sve ovo što se zbiva od
1914 do danas. G lupo, kao estetika starih gospođica,
koje č u v a ju svoju rim o v an u korespondenciju u ku tija­
ma od ljubičastog baršu na s ogledalcetom i školjčicama
sedefnim, A tu, tko ima dobro uho, pasji sluh, može i u
ovoj kavani da prisluškuje grm ljavini topova. Osjeća
se kako v ibrira staklo. G lu p a popijevka, ein politisches
Liedchen, ein garstiges L iedchen.1

U posudi plavoj dana

Slava sunčana gori.
U o v o j ukletoj m ori
ja vlja se stara rana.

Frula nam staroga Pana

o m rtvom svijetu žubori,
a Svem irom danas se ori
izv je šta j Glavnoga Stana.

p o litičk a pjesm ica, ru ž n a pjesm ica.

 M art 1917
3 1 III 1917

Uoči od lask a u Požegu. Na zagrebačkom Stross-

m ayerovom šetalištu, » Balada«.A »N aša kuća«.
J u t a r n j i široko, pun bogatih nimbusa, teških kao
vim ena, nosi vode proljetne, m iluje n am kosu, sve je
dozrelo za velike p oem e kada se pjesm e rađaju kao
prve teške k a p lje tople p roljetne kiše. U stožernoj po­
m oćn o j ra d n o j satniji požeškoj odio »određenika«
čeka za p o v ije d da krene na Dolomite ili u Galiciju. Če­
kam depešu m eđu tim »određenicim a«.

A V id i D o d a t a k u d r u g o j knjizi.
 April 1917
1. IV 1917, Cvjetna nedjelja

T r i j u m f u Jeruzalem u. Veliki tjedan. U srebrnom

m olu aprilsk e lune sve je želatinozno zeleno. Na staroj
polituri šifonera, u zelenim odrazim a prvoga svitanja,
sjaj posvećene voštanice sa mirisom visibabe i jaglaca i
ljeskovih resa, a P ozd rav ljen je od zvanja zidin am a veo­
m a svečano: ulazi M esija u mali grad u triju m fu na
m agaretu, a oblaci su brzi kao u snu. Sve je san. Ne će
proći ni tri d a n a i njega će uhapsiti, a tada će ga zatajiti
svi. Veliki tje d a n je tjed an m rtvačke pom pe i veleizda­
je. U devet sati: depeša iz Požege. Natrag, via Kapela
Batrina.

2. IV 1917

Š e tn ja sinoć K saverskom dolinom u sum raku. Zvo­

na u gradu. P ozdravljenje. I m rtvačnica radi sveudilj.
O d j e k u j u crnopresvučeni bubnjevi. Vidio sam Štance-
ra. Prošao ispred teatra sm je ro m u ulicu Carice i K ra ­
ljice Jelisave. Kad god sretnem toga čovjeka, im am os­
jećaj sukrvice u ustim a i m irišem leševe. Slatko kao ci­
met. A taj je ljev oru ki k rvnik uvijek dobro raspoložen,
kao d a zvižduče kroz svoje gnjile paradentozne zube
»Veselu udovicu«. Običan fakin.
 3. IV 1917 po podne u pet sati,
Pleternica, na groblju

Sve svršava ovako: treba da mine četiristo godina,

da bi n egdje daleko u Pleternici netko mogao da sanja
M ichelangela. Čitav dan mučile su ga bolesne sum nje.
Same teške dub o k e rane i venozno m račne m rlje u čov­
jeku, strah i o ča jn a borba do višeg sm iren ja za puno
sv lad av a n je m aterije u m ra m o ru ili u freskama. Kako
se probiti do spoznaje čistog i pobjedonosnog Sebe, bez
onih glupana, pederasta, intriganata, kardinala, svezna­
dara i zano vijetala, bez onih o kru tnih krvnika i škrtica
u V atik an u ? S am otne šetnje m očvarnim blatnim polji­
m a rim skim , a onda u predvečerje jedan m ram o rn i tor­
zo u oblaku. Inspiracija k o ja liječi sve. D obra trav a n js­
ka ak u s tik a predvečerja, a Michelangelo m račan, u
c rn o m e b a ršu n u , u crnoj pelerini, u crnim bječvama, u
crnini kao šam belan smrti, blijed, nervozan, prislušku
je je d n o j ptičici: cik-cik-cik, ti-ti-ti... Č u je se kreket
žaba. P rve tra v a n jsk e žabe. Doista, stiglo je pram aljece
u P ano n iju . Jaglaci, bube, most, cesta, om orike kao teš­
ke, m asiv n e zelene zavjese. Nigdje nem a prijateljske
ruke. Č o v jek je sam dok tra ju ovi okrutni dani sramo
te.

4. IV 1917, podne, Požega,

Strossmayerova promenada

D o k to r Č argon ia, d oktor Stajić, doktor Canić. Ja

kušić (licitar), Obreški (kaptolska pivana) i Fortunato,
detektiv i tat. C o m m e d ia dell’arte vallisaureana.1 Kod
» Ja n je ta « i u » O sijeku« : sve je stvorio čovjek. Sebe,
Boga, kasarnu, ratove, pakao, medicinu i um jetnost. A
n a j m u d r i j e što je stvorio, to su vicevi. Izvan čovjeka u
prirodi n e m a viceva. Priroda je ozbiljna kada kolje ili
kad pravi pipi, podjednako, a čovjek, kada se šmije
svojim šalam a, sm ije se sebi...

1 V allis a u r e a ( Z l a t n a d o l i n a ) , r im s k i n aziv za P o ž e š k u ko tlin u .

 U četiri sata poslije podne

V jetar u žicam a. Ž alosno, Ž ice plaču. P ostoji m o­

gućnost da v eć sutra krenem u G aliciju. P onovno?
K akvi p ak len i k rugovi? Prošle god ine o U skrsu i ove
god in e opet? U oblacim a ribe. N e v o lim ribe u oblaci­
ma. B udem li v o d io transport, dobit ću nekih sedam de­
set h ilja d a kruna a conto. P utuje se preko Pešte. R ibe
su o tp lo v ile s oblacim a, ja v lja se krilati Merkur. Podu­
zetan m la d ić od Boga. O n bi u Pešti u m io da zdipi se­
dam deset h ilja d a kruna. O n im a krilate noge. To je pa­
m etan Bog. U kasarni četa: skabijes, lupus, flegm ona
trahom i, strum e, tahikardije, trom boze, epilep sije, sk le­
roze, tu b erk u loze, lues, gonoreja, d izenterija, reum ati-
ci, artritičari, aortaši, bazedovci, kilavci, krezuba, kosto-
bolna, glad na lim u n o v a vojska, kreće u K ruševac. Ispao
sam.
Š etn ja preko požeškog Trga Franje Josipa I do go­
stio n ice k o ja nosi im e slavn og Strossm ayerovog grada
O sijeka. Ž am or p ožešk og korza. D ječaci, d jevojčice,
đaci, k ok eterija , sm ijeh , als ob nichts geschehen
w äre.1 U ta m n o lju b iča stim kristalnim vazam a u apoteci
pod E sk u la p o m kolači za gliste. K roz otvorena vrata
crkve b lijesa k zlatn ih stubova glavne kolonade pred
žrtv en ik o m . T itraju kandila, predvečerje V elik e srije­
de, spu šta se zlo slu tn i sum rak nad m ali grad. O na čađa­
va b eštija od M ag>ar-allam vasutak-vizije kojom
sam se d o k o trlja o ovam o na O rljavu, one crne žene, pi­
jan e sn aše, b olesn a djeca, d jetin jasti starci, histerična
soldatesk a, ta kom parserija srijem sko-slavonska, taj na­
rod što k lju ča o v im m adžarskim arterijam a, ta masa
švercera, b jegu naca, fakina, a sutra sve opet u novoj
gužvi za A gram . V raćam o se kući na Uskrs.

U Zagrebu, 6. IV 1917, Veliki petak

P osjeta L jubi Babicu u atelijeru. »P an«, odštam ­

pan na n je g o v kredit, rentira se m nogo brže nego se

' k a o d a se n i š t a n i j e d og od ilo.

16 M iroslav K R L E Ž A D N E V N IK
itko m o g a o to m e nadati. Lj. B. oprem io je »P ana« iz
vlastite in ic ija tiv e , a, m ože se reći, i izdao, i sve je ispa­
lo dobro.
U čem u je šarm Lj. B.-a?
Od m n o g ih on se razliku je po poetskoj živah n osti
fan ta zije k o ja se v eom a često kreće do narativnog. Ra­
spon n je g o v e in v e n c ije je velik, ukus siguran. On od­
stra n ju je sv e što sm eta, i tako je uništio m noge svoje
slike. Sa p rirođ en om sk lon ošću za d ekorativno, da je
anatom na istoj v isin i, m ogao bi da bude fresko-kom po-
zitor v e lik o g a stila.
O sje ć a ju ć i slabu stranu sv o jih tak ozvan ih »literar­
nih sk lo n o sti« na platnu, on se lom i izm eđu čistih sli­
karskih zah vata i p sih o lo šk o g u sitn jen ja u lirskim , ana­
litičk im n ija n sa m a sv o jih ličn ih d oživljaja.
D o la z i od n jem a čk o g sim b olizm a, i sam po sebi op­
terećen literarn om sim b o lik o m , po vlastitoj naravi is­
kreno la rm o a ja n tn o m , on je od svog početka najnepos-
red n iji u k ro k ijim a »a prim a v ista « ,1 koji nastaju sp on ­
tano. Z an osi ga lirski elan, osjećaj za ritam, sm isao za
sord in a n tn u paletu i za instru m en tacije dekorativnih
razm jera.
U sp ije v a ju m u štim u n zi iz prve ruke. K rokiji:
odraz sv je tiljk e na kn jigam a kod n oćnog čitanja, po­
kreti b a leteze, konture pijanista, titraj kandila u m rač­
nom p razn om prostoru crkve. Tam o, gdje je bio d eko­
rativn o lin earan , u vid ovd an sk im tem peram a u ciklusu
» U d o v ic e « , g d je je uprostio lin iju kao da slika freske,
rasplin u o m u se v o lu m en i ostale su mu p loh e prazne.
Nad p ra zn in o m tih ploha rezignirao je. A utoportret u
ze le n o m koritu Jakčinove livade na C m roku. N osi ga,
k olik o god je to jo š u vijek paradoksalno, C rnčić, osjeća
se kod p o teza k istom H aberm ann, a u kom p ozicijam a
Č ikoš. T o je n e su m n jiv o tako.
K od Babica prevladava sm isao za scenu. N jegov
crtež »K rist i Juda« (1913) dram atski je naglašen kao
bilo k o ji scen sk i detalj crkven ih igara. N jegovi su rem-
brandtovski g o lgotsk i m otivi zaista dram atski u zn em i­
reni-

1 » n a prvi pogled«,
 Č ast m rtvim prirodam a Pariške škole, ali već je
D elacroix d o k a za o da scenski m otivi afričkih ili bizan­
tin sk ih bitak a m ogu poslužiti kao siže k oji ni po čem u
ne za o sta je za jabukam a. T o su trajna isku šen ja za sli­
karske duše.
D a li je Babić grafičar ili m etteur en scèn e?1 On se
želi p o sv etiti čistom slikarstvu (bez narativnih m otiva),
a su v iše je n ervozan i su više eklektik, a da ne bi znao
što se o k o n jega slikarski, kulturno i politički zbiva.
Bude li pao žrtv o m pariške m ode, o d n ijet će ga vihor u
nepovrat, jer će zatajiti sebe, a to je za u m jetnika
sm rtni grijeh.
N o u n atoč svem u, L jubo Babić im a svoj vlastiti
puis i sv o ju vlastitu lirsku tem peraturu. O pterećen raz­
n im m a n ija m a , n ervozn o uznem iren, iskren u ponira­
nju u sebe, su v iše am b iciozan a da bi u m io rezignirati,
su m n jiča v do razaralačke n etrpeljivosti, on se inspiri­
rao tra jn o lirsk im m acabre m otivim a, sa crnim barjaci­
ma. N arik ače, sum raci, granje u olu ji i m rtvački san­
duk na cesti, svi ti m otivi isto su toliko p jesn ičke koliko
i slik arsk e prirode. Babić sim ulira i religiozne m otive:
Krist na odru, sveti F ranjo propovijeda pticam a, iz
m erk a n tiln ih razloga, za biskupe. Jalova nada, uzm e li
se n iv o n aših crk ven ih k n ezova kao m jera ukusa ev en ­
tu aln ih kupaca. Svakako z a n im ljiv iji od m nogih prim i-
tivaca, d ječak a naprasitih, p ijanih, nadarenih, koji ne
zn aju što h oće, ali to što ne znaju sm atraju da je važn i­
je od sva k o g tu đeg znanja, vještine, ukusa ili plana. Sli­
kaju p ija n o , slijep o , preslikavaju po pariškoj m odi, si-
m uliraju tem p eram en te, a sve je ipak još uvijek pro­
vincija.
B abić je d ijagn ostik k oji ustrajno slika sebe i svoje
vlastite, p rv en stv en o solipsističke krize. U tom pogledu
on radi u sta ln o m e naponu da bi m ogao sm io n o izraziti
ono što je u n jem u n a jh itn ije, ono što se zove tajanstvo
su b jek ta u odn osu sa slikarskom stvarnošću. On se
m uči pred šta fela jem dvadesetičetiri sata dnevno. Ima u
n jem u M ü n ch en a i Przybyszewskog. On zna za A ngla-

režiser?
du i K o k oschk u, njega tra jn o nervira Meštrović, a ne
m ože da zab orav i Pariza. Od Jugendstila do Przybys-
zevvskog g lavnim m u je m otivom m elankolija.
N aše d ru g o v a n je počelo je zapravo sa Požegom
oko » P a n a « i »Sim fonija«. Od svih artista on me mo-
m e n ta n o najviše interesira, ne zato jer glumi, nego jer
je ta g lu m a n ošena kod njega nečim što je dublje od
njegove vlastite svijesti. Požega, Arbeiterhilfskom pani-
ja u kasa rn i b a r u n a K lobučara i atelijer u Ilici 52, to su
dva fokusa m oga lu tan ja u ovom prostoru. L jubo Babić
je d o b a r lirski m edij za m o ja pričanja, i u dodiru s n ji­
me često ra z v ija m n a jra zn o v rsn ije teme od Ilice 232 i
K rajišk e ulice do A rbeiterh ilfskom pan ije i Kapele Ba-
trine. L ju b o Babić postaje sve više skeptik: m račan je,
ne v j e r u j e ljudim a, z b u n je n je i boji se bilo kakve
stvarnosti. Bio je d obar đak, tatin sin, stipendist, nije
gladovao i, p re m a tome, u stvarnom životu (nažalost)
n ije učestvovao. Jed an od njegovih najvećih nedostata­
ka: da n ije bio v o jn ik i da n em a p o jm a šta je to kasar­
na. Civil stopercentan. Proživio je svoj život po atelije­
rim a m in h e n s k im , a rat ga je vratio iz Pariza (1914). I
njega m u či TB C h ip oh ond rija. Slabost p lućnih vršaka,
a z a tim lična osjetljivost do neuravnoteženosti progo­
na.
Bio sam sa D u k o m u posjeti kod Ljube Babica.
U za sav svoj veliki zanos i ra zu m ije v an je za um jet-
nost, L ju b o Babić nije Đ u k in a u m jetn ič k a simpatija, i
on ne r a z u m ije šta sam ja u Ljubi Babicu otkrio i kako
m ogu d a d ru g u je m s tim, n je m u tako stranim čovje­
k o m ? D u k a je n eka vrsta m ladog poentera sa jako raz­
v ije n im instin ktim a, u v ijek dobro odgojen, konvencio­
n aln o lju b a z a n , ali isto tako i odbojan, na m om en te do
n e p rija tn o s ti rezerviran, hladan, par distance.1 O dbija­
ju se u z a ja m n o .

S dru ge stran e L ju bo Babić isto tako ne razum ije

zašto volim D u k u ? Ljubo Babić nem a osjećaja (možda
n e m a d o v o ljn o fantazije) za onu fijakersku svjetiljku

' na razm ak.

koja je za puzala po stropu sobe na S rebrnjaku, kada su
došli da hapse ovog sedam naestogodišnjeg dječaka.
L ju b o Babić kaže da je to kod m ene »literatura«, da je
D u k a a m u z ič a n čovjek, novinar, koji nem a smisla ni
za što, nego sam o za suhu dogm atsku pamet, da je su­
h o p a ra n g n ja v a to r i fanatik, a ja pak volim D u k u jer
su ti dečki m anifestirali je d a n jaki k arakter u ime čita­
ve naše zem lje. Spram sve trojice nekako se osjećam
slabim. I G u ta ,a) i M ilčekb) i D u k a podnijeli su nešto što
mi ostali nism o, a sve je to bilo, u prenesenom smislu,
ipak za nas. No, osim toga, D u k a je u svakom e slučaju
veom a suptilan duh. O n nije aktivna poetska priroda,
ali su m u asocijacije neobično žive. O n je receptivan i
on m ože da osjeti mnoge nijanse o k o jim a opet L jubo
Babić n e m a p ojm a. Ne sam o političke. Volim da čitam
D u k i svoje stvari, i njegove asocijacije uvijek su mi ko­
risne. O n je politički talenat. O tome svjedoči njegova
literatura i njegovo d etaljno poznavanje ne samo Šupi­
la i S vetozara M arkovića nego i K rop otk ina : Plehano-
va.
Bili sm o u atelijeru L ju b e Babica. Pričao sam o Po­
žegi, o n ašoj slavnoj kom paniji, m nogo smo se smijali,
a o n d a sm o D u k a i ja otišli u katedralu na lamentacije.
Biskupi u on o j božanskoj drami, korovi, porazbacani
svijećnjaci, J e r e m ija nad Jeruzalem om , blistavi ornati,
bu k tin je , glas orgulja, m ra m o r poda, D u k a mi je priz­
nao da se slaže sa m n o m da je čovječanstvo do danas
pokazalo najviše invencije u kultu o nih pojava kojih se
živo tinjski boji. G la v n im inspiratorom religioznih lje­
pota je živ otinjski strah pred nepoznatim.
Poslije la m e n ta c ija užin a kod tete Pepec) u Kuko-
vićevoj 28. U predvečerje Uskrsa kolači, a pošto smo
bezbožnici, dala nam je šu n k e i rakije. I ona je ateistki-
nja. S tara liberalka, poetesa i slobodni mislilac osam de­
setih godina, a D u k a joj im po nira kao atentator. Kaže:
»Ni zaušnice nije nitko opalio onom fakinu K huenu, a
vi ste kao d jeca počeli pucati. Bravo, m lada gospodo! To
mi im p o n ira! Bog vas čuvao! Čitav narod trebao bi da

a) A u g u s t Cesarec. - b) K a m i l o H o r v a t i n . - c) J o s i p a H o r v a t -
-N a v ra t il .
vam je za h v alan .« (Kod tih riječi bile su joj u očima
suze od uzb u đ e n ja .)
D u k a je toplo pričao o dugim m itrovačkim noćima
kada o d je k u ju glasovi straža. Pepa ne v jeruje u H rvats­
ku. O n a je kod bogatih šokačkih trpeza i sam a postala
cinik. Poslije sm o dugo lutali ulicama u sum raku, raz­
govarajući o starčevićanskoj periodi i o n jen im pozitiv­
nim p redstavn icim a koji su nestali. I u sinagogi u ulici
M arije Valerije blistaju sedm orokraki svijećnjaci.
T am o vlada talm ud. Tam o je šabes. Sve to nem a n ikak ­
ve veze s » n ašim « Velikim petkom. To je »n jiho v pe­
tak«. Č ek a se prva večernja zvijezda. Počinje Subota,
dan G osp o d n ji. Da smo adventisti, bili bismo s njima.
Sve su crkve otvorene, masa se kreće kroz crkve
kao kroz m rtvačnice, ali je to veoma vesela i glasna
smrt, je r je posve sigurno da ne ćemo um rijeti. Uskrs-
nu t ćem o kod bijele kave već sutra, u subotu, poslije
podne. O d velike patetike sm rti pučka zabava. Bilo je
m nogo žena, m ladih, ne p re tje ran o lijepih.
U » P arizu « (kod kapucinera) sjedili smo dugo, raz­
govarajući o ženskim utrobam a. O raznim pustolovina­
m a u vezi s tim. Sve je u ovom životu još uvijek na
početku: glavni pokretač je još uvijek slijepa snaga spo­
la. R ađ an je , m aternice, gladne utrobe, m ladunčad, čo­
pori, jači i slabiji u čoporu i u čoporima, ratovi, sve ele­
m entarno. Sociologija, i sve ono o čemu sociologija ne
govori i što sociologija isto tako bornirano ne će da
uzm e na znanje.

7. IV 1917, Velika subota

R u čak kod M .H.P.a) K avana »Pariz« i »N arodna«

sa D u k o m .

a) M a r i j a H o r v a t - P e t h e o .
 8. IV 1017, Uskrs

N a b isku p sk o j gala-misi sa D u k o m u katedrali.

Pontifex m a x im u s kao uv ijek : uzvišeno, pospano, blazi­
rano. Vidi se da se stari gospodin dosađuje. Ne p re tje ra ­
no dobra, ali r u tin ira n a predstava. Bojadisana jaja, ko­
lači, pisanice, gibanice, kobasice, orehnjače, novi ženski
šeširi s n e k im izazovnim perim a, nove ženske cipele,
novi kostimi, odakle sve to? Cvijeće, dječji soprani,
zvona, sunce, krčm e, špriceri, sve veselo kao da nem a
rata. č o v j e k se čudi odakle naviru toliki slobodni lju ­
di?

U s u m r a k u topla p ro ljetn a kiša. Kroz crnu svilu

k išo b ran a lom i se odraz plinskih svjetiljaka u crno-ze-
lenkasto-na ran č astim prizm am a, kao da čovjek sa
c rn im v elom prolazi kroz m račne dvorane u k o jim a
blista b ez b ro j svijećn jak a što zvone kao srebrni floreti
iz v eom a velike visine. Teku jan tarn i mlazovi staklenih
četvorina izloga po plavom pastelnom su to n jem asfal­
tu, a zelene laterne, i m odre svjetiljke, i crni svileni
zglobovi m e k a n ih ženskih čarapa, i sm ijeh djevojački,
i u s k rš n ja zvona, a D u k a je m elankolično raspoložen,
boji se asentacije. Uzet će ga, veli, ponovno. G u ta je
negdje u Srbiji, a K am ilo H.a) je bolestan - TBC.

17. IV 1917

»S odo m sk i b akanal« u prvoj verziji čitao Alfonsu

V erliju i D uki. J. B.:b) »Svatko, to jest svaki kreten, vidi
da je to W ilde.« (N ije ni to najstrašn iji uzor.)

20. IV 1917 u tri sata po podne.

Nova Kapela Batrina u kiši

M o tajico m se valjaju niski oblaci.

a) K a m i l o H o r v a t m . - bi J u l i j e Benešić.
 Pleternica, na groblju u šest sati poslije podne

O pet m e đ u Sijačima. Table sjenokoša u blagim žu­

tim parab o lam a, kvijetizam nadgrobnoga k a m e n ja i
š u tn ja raslinja. Ptice.
Lav G riin-G orenčević: razgovor o hrvatskoj k n ji­
ževnosti i u m jetn o sti i o specifičnom značenju tih p o ja­
va do Bregalnice godine 1913 i poslije nje do danas.
Bregalnica za naše je pok oljen je dram atski preokret,
htjeli m i to ili ne. Po svojim posljedicam a Bregalnica
je m o žd a n e r a z m je rn o tragičniji događaj od ovoga rata,
kod B regalnice ostvarilo se po drugi put ono što je pro­
ricao Dostojevski, da će se ovi balkanski seljaci poklati
i pobiti do istrage ako dođu do topova! Od Slivnice do
Bregalnice sazrijevala je je d n a te ista dra m a ko ja još
uv ijek d an a s p o d je d n a k o krvavo traje. Lav G r ü n bio se
isto tako zapalio n a onoj našoj bengalskoj vatri jugoi-
luzija, m e đ u tim v atrom et se ispraskao; danas je ova
gard en party prilično pokisla.A

Od 21. IV do 1. V 1917

D a ne p u tu je m kao lud na liniji Agram - Batrina,

javio sam se bolestan. U putili su me u Zagreb i tako
sam se našao u garnizonskoj bolnici 23/VII, zapravo u
hapsu. M n og o gluplje nego u Požegi. N e m a izlaza bez
pasiršajna, a n a porti je sve herm etski strogo. Devet
dana strogog pregleda da li je TBC? I opet cvjeta m aj
kao i prošle godine u špitalu: kloroform, tuberkulin,
jod i n e m irn i snovi, karbol. H odam noćnim cestama u
beskonačnost i ho d am i ho d am blatom, po pljusku, ci­
pele p o d erane, m i svi deklasirani, suludi, rulja komen-
drijaša, svi u c rn im trikoim a, zvona Svetog Petra, vrap­
ci, sunce, proljeće, čudan majalis. Ne mogu biti supe-
ra rb itrira n p o n o v n o i, p re m a tome, M artin iz Požege i
M artin u Požegu.

A Vidi » U s p o m e n L a v a G r i i n a « u D o d a t k u d r u g e k njig e.
 M aj 1917
6. V 1917, Požega

K o ncert velikog um jetnika. N ajav ljen je koncert

slavnog violinista Z.-aa) O n je gudio na mjesečini pod
Keopsovom p iram id om na kamili, i na bečkom dvoru
pred p rin č e v im a i pred nadvojvodam a, pred čitavim ni­
zom su v eren a i p re d sjedn ika republika, a sada će veliki
»gudioc« da odgudi i Š ijacim a upožegi, naorljavi, gdje
patke se peru... Kad on gudi serafima, onda su sve karte
po n eb e sk im ložam a rasprodane, a kada se jav lja kao"
sudionik d u h o v n ih koncerata po katedralam a, onda bo-
godanog gudioca ljube u ruk e biskupi i nadbiskupi.
Č udo od d jeteta osvojilo je Evropu još u pum phozna-
ma, k ad a m u je m am ica vezala partihlu, a sada je n a ja ­
vio svoj d o lazak u m etropolu Vallis Aureae, gdje ima
je d n a sinagoga i slavna slobodnozidarska loža kao po­
družnica, je d n a k asarna i je d n a Velika županija.
K o ncert n a ja v lje n je u osam sati, u velikoj župa­
nijsk o j dvorani, a mi smo ga čekali do devet i petnaest.
G u d io ca još uvijek nije bilo. Tješili su nas da je na
večeri kod je d n o g grofa. Čekali smo gudioca sa grofovs­
kom p r a tn j o m m edu onim po rtretim a velikožupanskim

a) Z l a t k o B a lo k ov ić.
u crnoj m adžarsk oj gali, a naročito je blistao martirski
oreol o k o glave doktora K iirschnera, martira Svete
K oalicije. K raljević, T išov (sve sam i velik ožupanski
portreti), a tlasn e tapete, dekorativne draperije na zavje­
sam a, ta jn ik o v a soba otvorena (da bude više prostora za
pleb ejce), tam o na m aloj b ib lioteci Sm rekarov priruč­
nik u k o ži, n ek e fotografije o d lik ovan ih rezervnih o fi­
cira, v e lik a fotografija o dočeku N jegova V eličanstva
Cara i K ralja F ranje Josipa I u Požegi pred slavolu ­
kom , lip ica n eri, berlina, šam belani, valeti de cbam bre,1
generali, m aršali, dvorski m aršali, grofovi, »Zabavna
b ib lio tek a « pod u redništvom N ik o le A ndrića (k om p le­
ti), i tako je stigao na kraju On i odsvirao nam na brzu
ruku D v o ra k o v u »H u m o resk u « , a ja sam stajao u guž­
vi i ra zm išlja o o sv o jo j pom oćn oj satniji, o agramers-
kom G arn iso n ssp ita lu V II/2 3 , o Bizantu, o R im u, o
Beču, o M agyar-allam vasutak-lokom otivi broj 307.089,
k ojom sam dop u tovao do Batrine, i o tom e kako će sve­
ga nestati bez G o g o lja i G old o n ija .

8. V 1917

Z vek eću praporci m adrigala u v eselim povorkam a,

a nad n ašom g la v o m dim e se vu lkan i od oblaka sa čita­
vom k a v a lerijo m o lim p ijsk ih bogova. Sjedim u toplom
m ajsk om sum raku na travom zaraslim grobovim a, na
grob lju sv. Ilije, i pišem traktat o im presionizm u.

Istoga dana u 8 sati navečer

Im a n ečeg m ich ela n g elesk n o g u tom e kako ja sebi

sik stin sk i u z v iše n o predstavljam prvog im presionistič-
kog stvaraoca; takav vrhunaravni im presionist je neka
vrsta b ib lijsk o g proroka, više od toga, to je pravi goro­
stasni Jah ve, tako neka vrsta natprirodnog R odina, koji
se sv o jim prstom dotiče čitave naše m od rozelene plane­
tarne lop te i k o ji tu loptu uzim a u svoje posvećene stva-
ralačke ru k e i tako se lopta sa svih n jenih pet kontine­
nata u z v je z d a n im kaskadam a i tako se baca za tom
loptom u astra ln u bujicu kao kakva n ad n aravna vidra,
loptajući se m o k ro m loptom na mjesečini, i radi šta
hoće i šta ga se tiče požeška A rbeiterhilfskom panija i
n jen k o m a n d a n t, nekakav požeški kraljevski ugarski
pričuvni d o m o b ran sk i natporučnik, u civilu odvjetnik i
d o k to r prava, Č argonja.
H ip o h o n d rič n o poslijepodne.* Kroz raskriljenu
portu Sv. T erezije o d je k u ju orgulje, a prije nekoliko
godina prisustvovao sam u Notre-Dam e davno već za­
b o ra v lje n o j svibanjskoj pobožnosti, kada je tam jan
u pravo tak o cim etski slatko, tako istočnjački opijao naš
bijedn i pasji n j u h kao i večeras, a vani su proleterske
pariške gom ile urlale protiv dvogodišnjeg vojnog roka.

* N i k a k o n e m o g u d a se p r o b i j e m d o m i r n e s a b ra n o s t i , d a se os­
l o b o d i m s v e g a što n o s i m u sebi, a što z a p r a v o ip ak n i j e o n o što bi se
p o d u d a r a l o sa m n o m i što bi b ilo n aše u n u t r a š n j e , s a b r a n o , m i r n o ,
k a k v o - t a k v o » J a « . T o n i s u o b i č n e br ige! T o je z a b r i n u t o s t . N i j e baš
p o s v e m a j a s n o z a š t o i p o č e m u , ali s v a k a k o p o n a j v i š e i p a k : z a b r i n u ­
to st z a t j e l e s n i in t e g r it e t , d ak le, p o s v e v u l g a r n o : strah. N i j e to o n a j
n a j b a n a l n i j i l a j t m o t i v st r a h a , k a k a v p r ati č o v j e k a k a o g l u p a lirska,
d o s a d n a s j e n k a n a s v a k o m e k o r a k u k a d a z a t v a r a m o z a s o b o m v rata,
a j a v l j a se u v i j e k j e d n a te ista s e n t i m e n t a l n a o p r o š t a j n a p o m i s a o :
„ E to , z a t v a r a m o z a s o b o m v r a t a , s i l a z im o s t e p e n i c a m a , s p u š t a j u ć i se
u p u n u n e i z v j e s n o s t , m o ž d a se n e ć e m o n i k a d a više ni v ratiti, i to je
b ilo p o s l j e d n j i p u t šjo s m o se s v o j o m r u k o m d o t a k l i k v a k e sv oga
d o m a , a d a n i s m o ni z a l u p i l i v r a t i m a , n eg o s i l a z im o t a k o lirski p a s iv ­
no. k a o d a n i j e r i j e č o o p a s n o j h a m l e t o v s k o j igri.”
N e s t a l o j e n e č e g a što j e i s p u n j a l o n e k a k a v p r o sto r , što j e bilo
n e p r o d o r n o , t j e l e s n o p o sto je ć e , s v a k a k o o t p o r n o , g r u b o , što j e n ešto
h t j e l o ili n i j e , što j e m i slilo s v o j o m g l a v o m , što se k r e t a l o n o š e n o sv o ­
j o m v l a s t i t o m v o l j o m , če sto p u t a n e lo g ič n o , s v a k o j l j u d s k o j p a m e t i
u p r k o s , št o se n i j e d alo , što j e p l o v i l o s v o j o m v l a s tito m k o r a b l j o m po
s v o m i n t i m n o m u v j e r e n j u , a d a n a s to j e l e l u j a v o p o t i t r a v a n j e n a d o t ­
v o r e n i m g r o b o m l i r s k e k a n t i l e n e k o j a t r a j e , ne p r e t v a r a j u ć i se u p o e ­
z i j u . n e g o u d o s a d u b e s k o n a č n o g t r a j a n j a g lu p osti k o j o j n e m a ni k r a ­
j a ni p o č e t k a . T a s v a k o d n e v n a g l u p o st t a k o j e g l u p a k a o što su g lu p e
sv e b e s k r a j n e k o l i č i n e o c e a n s k e , k a d a se č o v j e k s t j e c a j e m o k o l n o s t i
n a š a o u v o d i, a n e m a p o j a s a z a s p a s a v a n j e , p a k ni sla m č ic e, i n e vidi
d r u g o n e g o s a m o to što m o ž e d a se v idi u o v o j g l u p o j p r a z n i n i m e đ u
z v i j e z d a m a : s a m i p r a z n i k r u g o v i n e d o g l e d n i h h o r i z o n a t a . T u su,
m e đ u t i m , i r i b e o k o nas, i to v e l i k e ribe, i n i j e p r i j a t n o plivati m e đ u
v e l i k i m r i b a m a , a i m a nas p r i li č n o , i svi s m o p o d j e d n a k o glu pi i sv a ­
k o g s a ž a l j e n j a d o s t o j n i b r o d o l o m c i m e đ u v e l i k i m r ib a m a .
 P u tu ju oblaci nad našim glavama u predvečerje:
zar on o n ije Š p anjolska s G re n la n d o m a je d n a fanta­
stična A tla n tid a p u tu je m eđu ciruse, tako blijede kao
da ih je n etko kredo m povukao preko azura, n a one le­
denjake, g dje zviždi polarni vihor oštar kao britva na
v rh u n c im a H im alaje. Ovdje, u ovoj gustoj požeškoj,
toploj sv ib a n js k o j atm osferi (gustoj kao ta m ja n i a m ­
bra, n a to p lje n o j m irisom ljiljana), u tom m alom naiv­
nom sv ijetu p le h n a tih Kalvarija, sa krvavim, zloslut­
nim o d s ja je m kandila, ovdje, na dnu m alene provinci­
jaln e m ad ž a rs k e garnizone, osjećam kako sam prošle
godine u ovo doba bio apsolutno nesretan u agramers-
kim špitalim a. O d o n d a dogodilo se sve što se moglo do­
goditi na ovoj špan jolskoj dvorskoj pozornici. Bili smo
na sceni, nastupili smo na historijskim daskam a gdje
statisti glum e uz viteški zveket oružja, i sada šahiram o
kod požeškog »Janjeta«, s a d a gostujem o u vojarni ba­
ru n a K lobučara, a glumci oko nas glume pod raznim
im enim a, od k o jih n a m ni jedno ne kazuje mnogo: Saj-

J e d r i l i s m o s l i č n i m o l u j a m a k a d a je z v i ž d a l o iz svih k v a d r a n a t a .
a n i s m o g u b i l i s e b e ni za t r e n u t a k .
T r a ž e ć i n e k u u t j e h u , k a o st a ri m o r e p l o v a c , p o v l a s titim p u s t o l o ­
v i n a m a ( k a d n a m n i j e išlo m n o g o b o l j e , pa ipak, a k o i m a m o d a b u d e ­
m o b a š t o č n i , išlo n a m je z a d v i j e - tr i d l a k e bolje), l i s t a m s v o j i m po ­
ž ešk im te k s to m n a p is a n im u k asarni b a ru n a K lobučara p rije d v ad e­
set i pet, g o d i n a , m j e s e c a s v i b n j a (1917 - 42).
Eto p o ž e š k o g s v i b n j a (8. V 1917), k a d a s a m im a o t o lik o lirske
s m io n o sti d a u m a js k o j vedrini p je v a m o p atetičnom e sja ju zlatnih
c r k v e n i h j a b u k a uz m e t a l n i o d z v u k sa t o r n j a Sv. T e re z i je. I stin a je:
p o ž e š k i m o t i v l i m e n e K a l v a r i j e bi o j e i ta d a za m e n e d an t e o v s k i ,
u g o l i n s k i o k r u t n i j i , i ja sa m i t a d a t r a b u n j a o o n e k a k v o m ničeovs-
kom s v e o b u h v a tn o m p o jm u v r h u n a ra v n o g h a r m o n ič n o g uzvišenja
i z n a d t a k v i h b a n a l n i h stv a ri i p o j m o v a , k ao što je bio rat F r a j ij e Jo s i­
p a 1 ili p a k s m r a d p o ž e š k e A r b e i t e r h i l f s k o m p a n i j e k o j a j e life ro v ala
f r o n t i n a D o l o m i t i m a p o m o ć n u r a d n u sn a g u b i j e d n o g , isc ijeđe no g,
i n v a l i d s k o g d o m o b r a n s k o g m e s a , n e s p o s o b n o g za v r š e n j e b ilo k a k v e
d r u g e s l u ž b e o s i m o n e j e d i n e , d a , k o p a j u ć i g r o b o v e i j a m e na r atišti­
ma, p o s t a n e k a d a v e r u p r n j a m a , d r o n j a k o d g r o b a r a k o j i k o p a sv o j
vlasti ti g r o b . C v r k u t a l e su ptice o k o p o ž e š k e K a l v a r i j e u s u m r a k u , a
st i h o v i su c v j e t a l i k a o s v i b a n j s k i k e s t e n o v i n a sve s tr a n e , a, d a n a s ,
G a n g e s n e š u m i u k a s k a d a m a n a m j e s e č i n i i sve j e u b i t a č n a p r o z a
k o j a k u c a p o l a g a n o i tih o , k a o sa t p r i j e i z v r š e n j a s m r t n e osude.
Citat iz D nevnika 1942 - 43 pri prelistavanju ovih davnih zapisa
iz godine 1917.
fert, T om ac, K orošec, R esanović, N ovosel, C rnčić (go­
spodin doktor), K lein , O reški i čitava ta kom panija ka-
m erada k o ja čo v jek u ne da da se probije do mira, do
E xodusa, a igraju čitave dane ajnc i ferbl. Sjedim pod
k esten o v im a na S ok olovcu i prom atram u plavoj zdjeli
pod n ogam a tu m alu graničarsku garnizonu, te zgrade,
tu m režu telegrafskih žica, te m agazine sa kon jim a, to­
p ovim a i paragrafim a i čin ovn icim a. M islim : „Evo pito­
m e i m ile k rajine, evo ove zlatne požeške kotline (o ko­
joj sm o p isali vec u kaptolskoj pučkoj školi po diktira­
nom za n o su ), ev o ovog svib an jsk og pejzaža gdje bi m o­
gli da c v je ta ju i blistaju sretni, bogati gradovi kao po
tosk an sk im ob roncim a, a tu je urlao Turčin, tu su fratri
bili gen era li, tu je turska granica, a danas od dom o­
branske kasarne opet o d jek u ju trube: to Beč trubi još
u v ijek , to trube M adžari, to R im zvo n i svojim p ožeš­
kim ovcam a, a M agyar allam vasutak sprem a se za Ka­
pelu Batrinu. Evropa skapava, H rvatske nem a, a ptice
p jevaju . P tice tako u zvišen o i ind iferen tn o pjevaju kao
da nisu u H rvatskoj. Kad bih m ogao da cvrkucem kao
in d iferen tn a ptica kao da nisam na o voj zem lji.

11. V 1917 u 5 sati poslije podne,

kod kapelice sv. Vida na Sokolovcu

S jed im m eđ u hruštevim a, bum barim a, m ravim a,

p čelam a, m u h a m a i svib an jsk im cvijećem , pod keste­
n o v im a u bogatom rascvalom ornatu i puni su mi dla­
n ovi p elu d a i latica tratinčica i ivančica (b ijelih cv jeto ­
va), a nad nam a oblačni m ajski titani nebeski, u naran­
častom o d sja ju predvečerja, tiho plove na v iolin i pro­
ljetn o g vjetra. Sve je svečano, Pokraj nas prošao je ti­
him v e lič a n stv e n im hodom u pu nom e d ostojanstvu
sv o je m ram orn e pojave jedan b ijeli vo. Prošetala se po­
kraj nas n e č u jn o u sv o jim gu m en im papučam a ova
sveta č e tv o ro n o žn a pojava, ostavivši za sobom kao ko­
m et pun u repinu am on ijak a s m irisom tople balege, to­
plinu sv o je b ožanske, vrhunaravne volovsk e supstanci­
je, koja nas prom atra čistim pogledom stvorenja koje
ne u m ije drugo nego da žalosn o g lu h o n ijem o vapije
pod sv ib a n js k im suncem, a stupa tako tiho, te živi kao i
mi što živim o, a stvoreno je za klaonicu kao i mi. Bio je
Bog. oteo je Evropu, a danas je uškopljena mizerija.
M eštrović i oblaci. Netko mi je pričao jed am p u t
davno da je M eštrović sve naučio od oblaka. Bilo bi to
veom a d obro da je doista tako. Bojim se, m eđutim, da
je on m n og o više naučio u Beču, gdje su u pu nom e ano-
n im itetu sv ojih p ojava nestali M ozart i Schubert.

22. V 1917

R a z m iš lja m o H rvatskoj, o našoj žalosnoj, nepis­

m enoj, dragoj, zaostaloj, nesretnoj Hrvatskoj. H rvats­
ka za p ravo je tiha, skrom na, zapostavljena zemlja, u
pu n o j bezim enosti sebe sam e tako nekako zaboravlje­
na, kao kakav » G lasn ik srca Isusova« u sobici polupis­
m ene sluškinje, tako za bo ravljena i tako katolički zguž­
vana da se u M agnu chartu njenih privilegija danas pa­
k iraju m adžarske kobasice i čvarci (od ljudskoga
mesa), zgažen a nekako na naš domaći, licitarski način,
kao p ro š te n ja rs k o smeće. Zagušljiv miris provincijal­
nog spro vo da puši se oko ovog našeg odra, oko ovog
našeg v ječnog narodnog rekvijem a što traje nihilistički
v je k o v im a bez patosa i bez utjehe.
Sjedeći neki dan na groblju, kod kapelice kapelo-
batrinske, p ro m a tra o sam M otajicu prijeko nad Savom,
na d ru goj, bosanskoj obali. Tu, iz kapelobatrinske k.
und k. verkostigungsstationske perspektive,1 da nem a
M otajice k o ju p ro m a tra m već pet punih mjeseci, što
bih m ogao da radim , očekujući da se pojavi onaj pro­
kleti požeški voz koji n ik ako ne će da stigne iz Pleterni-
ce? K ao n eko sretno, pastelno ostrvo na maestralu, Mo-
tajica je plavi goblen za ranih ju ta rn jih svitanja, i čitav
niz p o lu tih ih a r ija raste iz M otajičine prim aviolinske
j u ta r n je k antilen e do bogate instrum entacije kasnih
sv ib an jsk ih poslijepodneva, kada je igra dubokih, tam-
nozelenih, sm ara g d n ih sjenki na n jen o m masivu tako

' iz p e r s p e k t i v e c a r s k e i k r a l j e v s k e o p s k r b n e p o sta je .
raskošna, kao što su bogate teške brokatne, skupocjene
tk a n in e na m ra m o rn im trpezam a gospodskih predvorja
sa lo đ am a i skalin atam a na Tiepolovim ili Veroneseo-
vim sv ečan im slikama. M otajica je erozijski m račna u
p re lje v im a svog plastičnog vulkanskog bogatstva.
M ra čn o zelenilo n je n ih šuma, taj zlatnim suncem p rot­
kani pokrov, ta m n a m o d rin a njen ih jaruga, sve to go­
vori o veselom žuboru potoka, o pticama, o srn am a
sretne A rk a d ije , kao da tam o nije urlao Turčin oko
G radiške, kao da se vjekovim a tu nije živjelo oko kolca
i kao da n ijesu plam tjeli čardaci i hučila krvava voda sa
m ra č n im lelekom utopljenika, a sada je sve tako sveča­
no. M o tajica pjev a lirsku poem u tihog svibanjskog pos-
lijepodneva.

O asim ptotam a. Sankt-Peterburg i događaji tamo,

to je asim ptota. I F riedrich Adler je isto tako asimpto-
ta. N a m otiv F riedricha Adlera i »H rvatska rapsodija«
bi to h tje la da bude. Kometski, vulkanski, sunčano pre­
ko svega! K a m o ? U kozmopolis! Ne sam o tu u Kapeli
Batrini, u ovoj prokletoj graničarskoj i carskoj i kra­
ljevskoj V erkostigungsštaciji,1 i ne samo u Stanisfawo-
wu koji je k. u n d k. Personalsamm elstelle,2 i ne samo u
L aibachu nego od Agrarna do Karntnerice, od »Sache-
ra« do Pešte i Varšave i do Nevskog prospekta: sve je
jedno. Šta znači spram toga jedan Nedeljković, koji
prelistavajući glupe n jem ač k e ekspresionističke revije
hoće da b ude sku lptor i tako gnjavi sebe i druge glupo-
šću ap s tra k tn o g ukusa bez dara? Šta hoće ovi drugi
g n ja v a to ri? K a m o su otputovali? Isko rijenjeni seljaci,
glupani. Ili je d a n L jub o VViesner? Sutra dolazi u po­
m o ćnu s a tn iju F eldzeugm eister von M ikich i gonit će
»cuvaks« n a Dolom ite, a tu se otvara p an o ram a na
h rvatsku literaturu, k oja se spram ove arbajterhilfs-
k o m p a n ijs k e stvarnosti odnosi kao gluh o n ije m a beba u
haz arsk o m izlogu. Od godine 1908 nitko nije progo­
vorio ni je d n e jed in e riječi ni o jed n o m važnom i po

1 O p s k r b n o j p o s t a ji ,
! c a rsk o i k ra lje v sk o zb o rn o m jesto vojnog osoblja
H rvatsk u m ožda sudbo nosnom pitanju u okviru te (ne
ću da k až em kakve) bazarske književnosti. Blesavi pro­
v in cijalni farof sa guskam a i racama. Igračke za para­
noike u n a jb o lje m slučaju. Tu je idilu intonirao A. G.
M.a) sa Š en o in im trem olom pseudorom antičnog pri-
m aša; o n a tra je do danas, a zove se dozivan je »N a ro d ­
nog G e n ija « , ova prokleta kantilena smrti. Trebalo bi
raditi u ciklusim a planski kao Zola ili još bolje kao M i­
chelangelo. I M ichelet je još uvijek pam etniji od svih
naših diletan ata koji se bave pisanjem historije, jer ovo
kod nas sve je spiritistička seansa gluposti naivne. (Da
smo imali b arem jednoga Micheleta!) Trebalo bi pjeva­
ti biblijski o babilonskom Mene-tekel-faresu, trebalo bi
zapaliti sve lunte kao prave zvjezdane asimptote, treba­
lo bi se uzvisiti do jed ne jedine zvjezdane vertikale, do
»A lp h e u K o lim a M alim «, u jedn om jed ino m potezu
preko svega. Inače, tu se ne može riješiti savršeno ništa
u d etaljim a, je r je čitava Evropa ranje n a kao bizon i
krepava u blatu. Ili - ili.

F riedrich Adler našao je sebe kada se odlučio za

asimptote. I ova naša godina kapelobatrinska (1917), i
ona prošla galicijska, sve su to godine kao i hiljaduo-
sam stoitrideseta i hiljaduosamstočetrdesetiosma, i sada
bi trebalo da se pojave hrvatski rapsodi koji bi um jeli
da z a p je v a ju p jesm u ro bija sablasnu... Ako je itko pred
trib u n a lo m historije Sankilot - to smo mi, i ako itko
pred trib u n a lo m evropske historije ima pravo da p lju ­
ne civilizaciji u obraz - to smo mi!

Friedrich A dler je pred vojnim tribunalom jako-

binska fo rm u la kobne austrijske godine 1917, osuđena
na smrt. To je jedina revolucionarna sm rtna osuda od
1848 do danas, je d n a jedin a i potpuno osamljena. Iza
A dlera n e m a jak ob inske mase.

S je d im u kasarni b a ru n a Klobučara sa ru ljo m ovog

carskog ro b ija u sm radu, u balegi, u gadu, u slami, u

a) A n t u n G u s t a v Matoš.
sm eću, U m okraći, i sve je tu stjen ičavo, u šljiv o, sve su
sla m n ja če n a to p ljen e urin om , sve von ja kao m ušem a
m rtvog n o v o rođ en četa, sve je rahitično, zaraženo k ole­
rom , k o sto b o ln o , d izen teričn o, svrabljivo, sm rdljivo,
m asno, n eo p ra n o , zn o jn o , sv in jsk i prljavo, a onaj rap-
sodični v o z k apelobatrinski i sisački, sav tuberkulozan,
sulud, glad an, d jeca krastava, ljudi grubi, gladni, raz-
draženi, svi m o le litan ije, a u svem u tom e N azor pjeva
o cvrčku, o v en ecija n sk o j cikadi, đavo je odnio, M eš­
trović sim b o lizira sadrenog bečkog, secesion ističk og
Z lop og leđ u , M. D ežm a n kao k. und k. O berarzt uređu­
je » O b zo r« , a F riedrich A dler je jakob insk a asim ptota
iza k oje n em a jakobinaca.
T ako p o čin je jutro, gradsko, katoličko, dosadno
sv ib a n jsk o jutro. Još u prvoj p olurasvjeti svitanja po
starim to r n je v im a šk ljo ca ju m eh an izm i i iz p lehnatih
kutija ja v lja ju se crkven i satovi, tu jedan, tam o jedan, i
dok on i dosad n i filistarski kadaveri hrču pod sm rd lji­
vim p erin a m a kao m a jm u n i u m en ažeriji, jedan čov­
jek, k o ji je sv o m e vrem en u uprkos za sebe in d ivid u al­
no svršio s o v o m planetom , oček u je krvnika.
O n se od lu čio. P očin je jutro s povorkam a sivih,
m alih, k o sto b o ln ih žen sk ih staračkih kostura, koji
žvaču sv o je m olitv e jutarn je poput gladnih kunića,
uspin jući se sip ijiv o i kostoboln o skalinam a na rane ju ­
tarnje m ise; jed n a je četa pješadije prošla k estenovom
a lejom , o k o v a n e bakandže, jedan, dva, tvrdi hod oklop-
nika po granitu, sin kop a k on jsk ih kopita kom andanto­
ve k lju sin e, tu ckaju lopate, trom pete, oružje, jedan,
dva, a tu i tam o od jek u ju prvi p ucnjevi sa periferije, a
jedan je čo v jek uzeo u ruke barjak, crveni barjak, i
sk očio s barjakom sa sm rtonosne, zapravo n esh vatljive
visin e, jer se in d iv id u a ln o postidio sebe i svoga gospodi­
na oca, p o zn atog m arksističkog kardinala, i čitave In-
tern acio n a le, k oja je tako b ijed n o predala dušu G o sp o ­
dinu, kao su šičava gospođica. A p olitičn o lice, čovjek eg­
zaktne n auke, Friedrich A d ler prisustvovao je od najra­
n ijeg d jetin jstv a , u okviru svog roditeljskog dom a, ubi-
tačn od osad n om i ¿pstrak tn odijalek tičk om nadm udriva­
nju k o jim se u kući njegova oca, rabina bečke so cija li­
stičke sin agoge, o d v ija lo sve ono što se zove » socijali-

17 M iro sla v K R L E Ž A D N E V N IK
stičk om p o litik o m u A u striji«. D osadila čovjek u ta re­
torika usred krim inala, uzeo je revolver i opalio po jed ­
nom h isto rijsk o m kadaveru što ga je već davno trebalo
poslati na drugi sv ijet grobarskom lopatom .
M ogu ž iv o da o sjetim trenutak ovog junačkog sa­
m ou b o jstv a : bio je u zrujan i stezalo ga je u dijafragm i,
ali je prevladao o n o što se zove pasja ćud i, u zvišen iz­
nad sv ih tje le sn ih sm etn ji dresiranih životin ja, on se
odlučio. S vladao se i pošao kao da m u žile nijesu nabre­
kle i kao da m u srce ne kuca u vratu i u dlan ovim a i u
p odlaktici, i kao da toga trenutka n ije čitav jedno jed i­
no lju d sk o srce, k oje kuca kao m oralni m ehanizam u
vosku od lu tk e, u pantalonam a i u sakou. U sp in ju ći se
u prvi sprat o tm jen o g restorana, o sjećaju ći na desnom
dlanu hlad an n ikal revolvera, kao da n ije osjećao teži­
ne, i tako n o šen sv o jo m d o stojan stven om sviješću, pre-
zirući b esm isa o ružnog sna što ga ljudi zovu stvarnošću
(b lesa v o m stvarnošću tiranija i ratova), taj se čovjek
zapu tio o b a sja n m islim a višeg reda, m islim a koje
obrazlažu d o sto ja n stv o čov jek a pod zvijezd am a, jer ne
će više da ž iv i u o v o j zb u n jen o j zbrci p ojm ova i princi­
pa k o ji su to v eć davno prestali da budu, dakle, čovjeka
koji h oće da bude to što bi svatko od nas im ao biti: čov­
jek!

Svi su se popci na o v o m sviban jskom brdu u zn em i­

rili u zru ja n o i luđački grebu po sv o jim sviralam a i
brundam a, i m u h e su n ervozne, i p ijetlovi kukuriječu, i
bum bari z u je u dub okom basu, i ptice pronose histeri­
čan cvrkut n eb om , a Z latko G ali je otputovao i sve što
je osta lo od toga d ječaka, to je jed no ogledalo. N apisao
je V lad im iru D ,-u a) F eldpostkartu toga jutra, da
cvrkuću p tice i da je lijep o živjeti, a ta je karta stigla,
otp utovala, p u tovala preko P ostojne, R ogateca i Zida­
nog M osta i d oputovala, običn a Feldpostkarta, svijetlo-
ružičasta, nefrankirana, a i on je otputovao i sada ga
više n em a. Stih se m ože osloboditi: pom isao na Zlatka
G alla, k o ji je sebe prekrstio u kozm opolitskog A urela

a) V l a d i m i r D orić.
(što m no go o tm je n ije zvuči: dr A urelije Gali. a ne Zlat-
ko Gali), rađa u meni miris Sohnelovog dućana na Pri­
lazu 13, p rek om o rski mirisi datulja i kokosa, mirisi čo­
kolade, a poslije toga sve prazno.

Dolazi m jesečina sa ja n ta rn o ž u tim kolutim a u ju ž­

njački toploj, glicerinskim asnoj, žitkoj noći, kada vje­
tar rastače m iris vlažnih otkosa i tako je sve u m o rn o i
tako je sve blijedo kao na samrti, a istočno nebo zvoni
od b a k r e n e m jesečeve rasvjete kao gong. Dolazi rana
ka n ik u la i trava je planula i grobovi gn jiju, a drveće, u
klasično s p o k o jn o j noći, spram sveg ljudskog šuti sa­
blasno n ije m o kao kostur. Kakav je ovaj đavolski sve­
m irski m e h a n iz a m ?

O vo mi je jasno: čitav naš nacionalni problem

rješav an je od početka krivo: iluzionistički. Od ilirizma
jedrili sm o kao A rgonauti sa Z latnim ru n o m sveuspav-
lju ju ć e i sveizlječiteljne fraze o Ilirstvu, o Slavenstvu, o
Jugoslavenstvu, što je u biti značilo o Sveslavenstvu, to
jest o Č ovječanstvu.
Što je značilo to naše iluzionističko Sveslavenstvo,
to jest to im ag in arn o Č ovječanstvo? Zapravo - Ništa.
Pod ov im riječim a nije bilo i nem a ničega, Ono, što se
zove N a ro d n a G o m ila, to danas u gom ilam a gine od
D o lom ita do D n jestra pod crno-žutim barjacima. Vidi
se po o n o m e što se vidi (iz Rusije) da narodne granice
nijesu granice misli. Misli lete. Misli su eter. Za ljudsku
misao n e m a granica. Misli su m eđugranične, nadgranič-
ne. I, p re m a tom e: sjeverno od Drave isto tako netko
misli. M islim da je pretpostavka, da netko misli i u Peš­
ti, točna. I A dler je nešto mislio. To je jasno. Ovaj pa­
ralelizam misli govori o solidarnosti logike, pameti i
m orala bez obzira na to da li se rađa u Kapeli Batrini ili
u Beču. Č o vjek ne m ora da bude naročito pam etan da
bi m ogao sve to da shvati. Ne treba dakle drugo nego
misliti po crti logike i morala, a onda ćemo se svi naći
na j e d n o m te istom putu.

Šta znači danas Koalicijin izvozničarski realizam

sp ram m e đ u n a r o d n e solidarnosti ljudske misli? To što
ta gospoda advokati govore (tra b u n ja ju ) nešto o etapi, o
nac io n a ln o j etapi, to su n ajispraznije riječi. Protiv te
koalicionaške »etapne« koncepcije trebalo bi se boriti
na crti solidarnosti s F riedrichom A dlerom i sa ljudim a
koji ipak isto tako valjda nešto razm išljaju o udesu na­
roda n a D u n a v u , na Baltiku, upravo kao i na Balkanu.

Im am osjećaj da mi u oba plućna krila palucaju

svjećice. U svakom e po jedna. Na vršcima. Ne peče, ali
grije. Počeo sam da pišem poemu, zapravo kom ed iju o
T orn ju.

N a T o ra n j popeo se čovjek sa barjakom . Na Tor­

n ju u rla vihor, T o ra n j je visok, Toranj je u oblacima,
to je tak av T o ra n j da se pod tim T o rn jem čovječanstvo
gubi sa svo jim građev inam a i sa svojim civilizacijama
kao m ra v in ja k , a na T orn ju , na udaru vihora, škripe li­
m eni sveci kao vjetrokazi. Sveci, to su likovi stoljeća, i
sve klepeće kao ukleto n a udaru vjetra, a dolje duboko
pod n o g a m a čov jek a u m aloj palanci, u m aloj intelek­
tu aln o j selendri, d aje predstavu naš dom aći cirkus.
Č ov jek se popeo na T o ra n j i razvio barjak, a iz našeg
m alog p rov in cijaln o g cirkusa dreče bom bardoni.
U to m žalosnom prov incijalnom cirkusu od jek u je
d re k a n aših k n jižev n ih i političkih klaunova: jedni
d ru g im a p l j u ju u obraz. Prestidigitateurski trikovi jed­
nog istočnjačkog ča ro b n jak a u areni, u manežu, na pi­
lovini. O n gradi Vidovdanski hram, i svi misle da je od
M ra m o ra, a to je žalosna, prevarantska zgrada od no­
vinske hartije. Košta Strajnić donio je u velikoj kanti
tri i po litre kosovskog m lijek a i izlio ga na glavu Pro­
roka. Veliki sm ije h u publici. A sa T o rn ja vijori se
crveni barja k .
 Juli 1917
14. V I I 1917

D an as g odinu d ana (1916) abm arš Četrnaeste marš-

k o m p a n ije (»hodn e«, u dom o bran sk om žargonu) iz
K rajišk e: via Bpest - Szolnok - M unkacs - D e la ty n -
Stanislau.

D a n as u S edm om o k ru ž n o m zapovjedništvu u G a ­
jevoj. Telefon iz prvoga kata: »Halo, halo, Beograd
zove D o m o b ra n s k o o k ru ž je VII, halo, govori Beograd,
halo, halo, Zagreb, G u v e rn m a n Beograd zove m ajo ra
N ađasdyja, o vdje D o m obransko ok ružje VII, halo,
halo, m a j o r Nadasdy, krivo spojeno, ovdje Zagreb, Pre-
vodni odsjek, zovite A đ u tan tu ru Divizije, centrala
233!«

M o m en t-sn im k a (1915). U m rla je E ugenija G oj-

merac, a ljud i prolaze Ju rjevskom kao da se nije dogo­
dilo d a je u m rla Eugenija G ojm erac. Fraza da »život
teče d a lje« glupa je, nesum njivo, a da život doista »da­
lje teče«, to n ije ni m rvu m ud rije od te blesave fraze, i
tako ljudi teku Ju rje v s k o m »doista dalje« kao da Euge­
nija G o j m e r a c nije umrla. Druga jedna, pastelno plava
d jev ojčica sa crveno m vrpcom u gustim pletenicama, u
p ra tn ji g ojazn e starije dame, šeta »dalje«, a prati ih in-
fan terijsk i kapetan, koji zvecka sv o jo m sabljom , ukla­
n ja ju ći se v ještim piruetam a lijev e noge da se ne
zaplete o on aj plehnati sim bol svo je oficirske ča­
sti, što ga to b o že n eh a jn o vuče po asfaltu (takvi virtuozi
su sam o a k tiv n i oficiri). M lada žen a sa košarom punom
isp egla n ih k ošu lja, d ekorativno p odstavljen ih žutom
sv ilen o m hartijom , stupa biblijski d ostojan stven o ba­
lan sira ju ći sv o jim d ragocjenim teretom na glavi. Da
ispeglan e k o šu lje op rem aju sv ilen im papirom , za takve
d ek ora tiv n e sitn ice ljudi, kao što se vidi, im aju vrem e­
na i u ratu. Jedan ordon anc sa punom torbom pisam a,
jed n a dam a sa sv ilen im crnim suncobranom , sve ove
m aske, jed n a za drugom , u povorci »teku d alje«, kao
da E u g en ija ne leži m rtva odm ah tu, prizem no, iza pro­
zora z a v je še n o g b ijelo m zavjesom . H oferov B ericht1 iz
G a lic ije , bol u dijafragm i, nestaje sunce u čovjeku.

P rolazi n etk o i prebire na m undharm onici: »Još

H rvatska ni propala...« Za sebe. Intim no. Sasvim tiho.

P o slije p od n e na M irogoju. Ima ih sva sila koje su

p oslali na M irogoj sa pozdravom : »T rahom aši, m ajku
vam vašu dom ob ran sku , doznat ćete vi k olik o košta rif
sirutke!« I d o zn a li su trahom aši punu cijen u carskog
rifa siru tk e, m ajk u im n jih ovu .

P o d n e v n o sun ce na Prom enadi. G olu b ovi, zvona,

d jev o jčice. L jeto. T iho. Vedro. P love daleki torn jevi da­
lekim p la v im p o ljim a , a u m islim a pom isao na smrt
nad o v im (n a prvi pogled) m irnim krajem , gdje ljudi
bruse n o ž e v e , brb ljaju ći o oštrim noževim a kao o najs-
v a k o đ n e v n ijo j p ojavi.

Šta h oće naši m udraci sa sv o jim »hrvatsk im « kra­

ljev im a ? K ak vi su to bili ili biti m ogli ti n jih o v i »kra­
lje v i« ? H rvatska kraljevska slava, u im e osam deset i
pet p osto g la d n ih i n ep ism en ih pod habzburškom puš­
kom , a p je sn ic i slave k raljeve iz D esetog i Jedanaestog
stoljeća.
 24. VII 1917

Puca se po Nevskom, a mi za utjeh u im am o Ivana

M eštrovića s n jegovim m ikenskim paripom u m om va­
gonu za K apelu Batrinu. Mi im am o našeg Proroka (vi-
dovdanskog) pred anglosaskom elitom, n am a je buduć­
nost osigurana. Ivan Meštrović brine brigu o našoj n a­
rodnoj budućnosti.

P ija n a k u rv a u svitanje: Toulouse-Lautrec. Jedan

kra tk o v id a n dečko sa diopterim a od dvanaest i pet. M e­
lankolično su n ča n o jutro. Podhajce, Bystryca Solot-
vvinska, Sereth, T arnopol, Kerenski, Kronstadt, pobuna
m ornara.

26. VII 1917

K. u. k. R eserveoberleutnant, G ospodin R avnajući

Pipinić, zove porte-épée »časnička kita za sablju«. U
razgovoru s ov akv im stopostotnim G ospodinom Rav-
najućim , kao što je rezervni o b erlajtn ant Pipinić, ja
sam g lupan, gluplji od najglupljeg glupana. Sa m ucav­
cim a m u cam , sa g lu h o n ije m im a ja sam gluh i nijem.
Ne u m ije m s tom G o spo dom R avn aju ć im a progovoriti
ni riječi. Ja sam izvanredni m edij da se predam na m i­
lost i n em ilo st slaboum nosti svojih sugrađana.

Č ita m »K raljevo«. D vije su godine minule. Pitam

se k o m e pišem ove »blezgarije«? Za G ospodu Ravna-
juće rezerv ne oberlajtn ante!

30. V I I 1917

Zbrucz. Kusyatin, Sedmo okružno zapovjedništvo

u G a je v o j, glupa d o m ob ran ska novela. Napisati?
K om e? M inistarstvu m adžarskog dom obranstva?
T re b a zavidjeti blagoslovljenim plodovima ljubavi
koje n o saju k oketne M adone u svojim utrobam a. Jed­
na m e » b u d u ć a m a jk a « počastila svojim kao krava bez-
n a d n o p r a z n im pogledom.

K od nas čita poeziju dvadesetak mulaca, a među

n jim a n e m a ni jedno g koji ne bi u potaji i sam njego­
vao tu luckastu vještinu. Ostalo sve su R avnajući Pipi-
nići, pisari po registraturam a i arhivim a ili šoštari, a je ­
dan od n jih misli da je marksist.

Sve su m a jk e svodilje s jed n o m jedinom idejom da

što p rije p o u d a v a ju svoje ljepotice, a što je n a jz a n im ­
ljivije, o ne to i ne kriju.
N a sve strane plaču djeca. F asuju batine kriva i ne-
kriva.
Je d n a usidjelica na p o d nevno m srpanjsk om suncu.
U m o rn o peliv ansko n a p u d ran o lice na samrti. Posm rt­
na k rin k a k o ja se nam ašk a rala ratu uprkos.

Z latk o G a li in m em oriam . Šta preostaje? M uzika

re m o n tn ih kobila fijakerskih starog direktora Josipa
G alja kad se uz tihu svirku crijeva penju Bijeničkom
na Šalatu. O n a kućica sa tri anđeoske glave nad tim pa­
nim a od prozora, a iza sjenik a i štale vinograd: tamo
iza o n e štale spava još u vijek nepokretno, na istom
m jestu, naše dječje ljeto sa tihom arijom čežnje za
m rtv im d anim a. Veličanstvena zvonjava katedrale. U
h o d n ik u m iriše po pekm ezu i kolačima, toplim. Jedna
m jesečina iznad S reb rn ja k a u daljini. Neizrecivo. Neo­
pisivo.

Z latk o u Pešti, prekrstio se: postao je Aurel. U ka­

vani » H a d ik « , F ehervari ut.M adžaronski stipendist pa­
riški, uči m adžarski. Sprem a se na unionističku k arije­
ru.
Šta je preostalo od čovjeka: jedno ogledalo i jedna
fotografija artiljerijsk og kadetaspiranta. Jedna ružiča­
sta F eld p o stk arta Vladi D oriću: »P roljetn o jutro, ptice
pjev aju , lijepo je živjeti.« Negdje kod jedne divizijske
ađ u ta n tu re , izvan d ohvata artiljerijske vatre (kod G o ri­
ce), za lu ta la g ra n ata i konac. Na kra ju jedna pjesma.
 August 1917
1. VIII 1917

T a m o Lys - Yser, ovdje pasja žega. Z em lja -

kora vrelog hljeba, iz rakijašnica dimi se špirit.
K lavir iz jed nog prizem nog stana u Jurjevsk oj -
R e g e n tro p f e n ‘-prélude! Davno, davno, kad se ovaj pre­
ludij slušao kao Sveta misa.
U licom p reda m n o m dva ajzlinbanera: k ra njska
špraha, ferd am an a . Pričaju o zaboravljenoj svadbi, o
p ija n o m »ohcetu pri M uljàvi«.

O n i ona, intim no, u stilu ratnih biltena »ram e o

ram e«, s p ra m svega oko sebe zaista uzvišeni. O n masno
prebire p rs tim a po m e k a n o m m ilihbrotu n jen ih kalota,
a desna m u se ruka, kako je mazi, prilijepila uz toplo
salo pod tk an in o m . T etrijeb sa kokoškom, za jedan ča-
sak radosti... Blago njim a!

Stiže vlak s ra njenicim a, otrčalo se svečano dočeki-

vanje, prevoze ra n je n ik e sa kolodvora tram vajim a, bez
cvijeća, bez cigareta, bez pozdrava. Nestalo je la jan ja
oko dočeka » kak o je slatko« što su ti odsjekli nogu »za

k i š n e k ap i
K ralja i za d o m « , a jedna lo k om otiva b ijesn o cvili pred
vratim a grada na o tvoren oj pruzi.

Z a p o v jed n ištv o Sedm og dom obranskog okružja, u

devet p rije podne. D vorišn a soba, poderane rolete, Mi-
leu sn ić Jovanka, u b ijelo j bluzi, sa m odro perforiranim
narodnim v ezo m . Stigao sam od »B ed njanca«, iz tiska­
re, čitavu n oć p relam ali sm o »Slobodu«. N eispavan
prolazim pokraj m ajora N adasdyja pod dudovim a, u
G a je v o j i tako se trom o u sp in jem d vorišnim stubištem
na posao.

M jeseča rsk o zd a n je k oje se zove hrvatska literatu­

ra. S asvim lu n atičn a pojava. Tu se našla na okupu za-
krinkana družba lije n ih sivonja, a kreševo traje.
- N em a te, gospodo, vi nikakve veze s narodom ,
- A vi, kao biva, vi je im ate? Piskarajući vaše ap­
straktne fan tazm agorije, m islite li da ste u dodiru s na­
rodom , varate se!
- N arod n ije više blentava rulja, kao što vi m isli­
te, narod, to su m ase u ob jek tiv n o m revolucionarnom
sm islu o v e riječi,
- G le, gle, a gdje su vam te m ase?
- U Sibiriji...
- A g d je vam je ta vaša Sibirija?
- S to tin e tisuća zarob ljen ika, to su b ezbrojni
rezervoari revolu cion arn e snage!
- O n e a n a cio n a ln e m ase u Sibiriji, one su za vas
rev olu cio n a rn i rezervoari?
- A što su, ako nisu? Pa zar ne vidite da histerija
m asa raste g eo m etrijsk i progresivno?
- T o je n a jo b ičn ija razorna m ržnja analfabeta.
O ni m rze sve što predstavlja civ ilizaciju , kakva je to
p olitičk a snaga?
- A k o o vaj talas m ržn je n ije snaga iz k oje mogu
šik n u ti n ovi izvori političk e energije, čitava naša histo­
rija (n e sa m o o n o što je jedam put bilo nego i ovo što se
zbiva pred n ašim očim a danas) gubi na sm islu! Čitava
vaša d a n a šn ja saborska politika je dim , jer što znači da­
nas, usred o v o g rata, » ču vati« neku fiktivnu saborsku
» u sta v n o st« ? Baš je m asam a stalo danas do ove vaše sa­
borske » U stavnosti«. M asam a bi trebalo dati neki
određen i pravac, mase treba usmjeriti.
- Vidim o kako se danas u sm jeru ju mase! Evo
vam Rusije, gledajte vašu slavnu rusku ofenzivu, mogli
su da p o m e tu A ustriju kao metlom, u dva dana, a što je
od toga nastalo ? To je, eto, klasičan p rim je r vašeg usm-
je riv a n ja , s ja ja n dokaz za vrijednost vaših »socijalistič­
kih« dijagnoza. No, dakle, samo to bi nam još trebalo!
U R u siji se na d jelu po kazuje kam o zapravo vode tak ­
ve o b je k tiv n o revolucionarne dijagnoze!
- P o n av ljam : želio bih da mi ipak netko objasni
što se misli postignuti vašom saborskom politikom ?
O b ra n a legitim iteta? Kakvog? Im aju li mase da ginu i
dalje za vaš lažni legitimitet? Za što? Da ginu do pos­
ljed n je kartuše, da biste ih upisali u »Zlatnu knjigu
hrvatskoga narod a« i tako ponovno ostavili jedno od
kriv otvorenih svjedočanstava da je nešto bilo kako bilo
nije?
- Sami znate dobro da je to kamuflaža, pa zar se
ne sabotira rat?
- To je od vas veom a lijepo što ste uvjereni da sa­
botirate rat! A što radim ja ? Zar ja ne sabotiram rat? Ja
mu, valjda, sviram prvu violinu? A Rusi, a što rade
Rusi, ako ne sabo tiraju ovaj rat? Zar ovo nije defeti­
stička rabota, gle, m olim vas, vi saboraši, vi imate m o­
nopol na an tiaustrijanstv o, to je duhovito...
- Vaša sim p atija za boljševike uperena je protiv
A ntante, zar ne uviđate da ruska politika slabi Antantu,
ra zu m ijte, čovječe, a mi, mi vodimo, da se razum ijem o,
antanto filsk u politiku, beskom prom isno! Mi nismo, to
je b a re m jasno, nikakvi revolucionari, mi to ne ćemo
da bud em o , a n a j m a n j e po ruskom modelu! N a m a je
jed in o stalo do O slobođenja, a, što se nas tiče, ruska re­
volucija m ogla je počekati, m irne duše,
- D opustite, u četiri oka, mislite li vi da se vaša sa­
borska p ro tu ra tn a figa u džepu može nacionalno pre­
farbati, i to u pet m in u ta prije dvanaest? To je sjajno,
gospodo nacionalisti! Na je d n o j smo strani beskom pro­
misni an tan tofili, a na drugoj glasamo za madžarski
ratni budžet! To se zove biti saborski konstruktivan!
M eđu tim , saberite se, o na masa tamo, u rovu, u tromel-
fajeru, od D olom ita do Galicije, od Lysa do Ysera, svi
oni, po vam a, treba da beskom prom isno igraju antanto-
filsku dip lo m a tsk u igru, i to tamo gdje ih tru ju plinom
kao štakore, tam o treba da budu defetisti za vaš račun,
sjajno , i to još pod p rije tn jo m sm rtne kazne? Vi mislite
da je naro d Fregoli, čas Fridolin, čas Celestin? Tam o
treba da baci pušku kao veleizdajnik, a ovdje treba da
je p rih vati kao dobrovoljac »za narodnu vlast«? Više
nego s ja jn o ! T a m o treba da se preda kao austrijski ve­
leizdajnik, a o vdje da prisegne srpskom kra lju ? Tam o
im a da baci austrijsk u pušku, da riskira sm rtnu kaznu,
a o vdje da ga osude na sm rt jer je republikanac, a vi da
igrate u kasinu preferans, e, čovječe, pa to je ono što se
zove m etafizika! Pogledajte onog gorilu tam o sa njego­
vom cu rom , kako m iluje n jenu m esnatu sjenk u svo­
jo m k o sm ato m šapom! Polokali su pola litre rakije i
k o m p ro m itira t će svaki p o jam Ijubavi negdje u šumi,
na pasji način, on je bjegunac, krijum čar, on je »poli­
tički defetist« po vašem antiaustrijskom modelu, krade,
vara, k arta se, ne će da se žrtvuje ni za koga, ali ako
mislite da je sp rem an da se žrtvuje za vaše politikants­
ke trikove, k ru to se varate!
- A po vama, o n aj baraba tamo, to je veliki poli­
tički potencijal revolucionarne snage sa kojom računa­
te da ćete p o k re n u ti svjetove?
- Nisu važna individualna raspoloženja p ojed ina­
ca!
- D akako, a imate li vi po jm a tko je taj tip?
- N e m a m , ali vidim, predstavlja našu veliku de­
m o k ratsk u većinu, takvi tipovi teku kao velika rijeka,
- Ja p o z n a je m tog tipa, baraba, instruktor na ta-
tra lo m n ič k o m skijaško m tečaju. Evidentiran u civilu
kao s u m n jiv o lice, bjegunac u tefterima vojne policije,
obio je u O sijek u magazin ergencungsbataljona1 i pro­
dao svu mast, objesit će ga ako ga ulove,
v - Vješat će on druge, a propos, ne znam da li ste
čuli da se d o k to r Ksaverije objesio?
- Koji d o k to r Ksaverije?
- A lfonzo Ksaverije?
_ - M olim vas zašto, kako, p o jm a nem am !
 - M obiliziran, našao se u protuslovlju sa svojom
m o raln o m odgovornošću da nosi pušku. Pod tim tere­
tom što n e m a kuraže da izjavi što misli,
- A tako, zbog p o m a n jk a n ja građanske kuraže,
znači kukavica, pak zato se valjda ipak nije o bjesio 0
- Zato d ak a k o da nije, ali, vidite, nije da se nije
objesio zato - ipak! Eto kako je govorio: »B uknuo je
rat, srozali sm o se ispod svakog ljudskog nivoa, a nismo
se iznad tog prokletog nivoa visoko nikada ni bili pope­
li, a sve se pokazalo kao dim. Svi Mi koji v jeru je m o u
boga - inteligentno« (bio je duhovit, uvi jek, kad bi se
glasno ispovijedao, apostrofirao bi se patetično u veli­
čanstvenom pluralu), »svi Mi koji, dakle, v jeru je m o in­
teligentno, vidite, baš zato jer vjeru je m o inteligentno i
je r sm o svijesni da se radi o sasvim priglupim prem isa­
ma kad se govori o nekom „progresu”, svi smo mi rav­
nodušni sp ram ovog b rb lja n ja o Čovječanstvu i o slič­
nim floskulam a. „Sloboda misli”, „tehnički razvoi” itd.,
pa to je prava pravcata pljeva, jer autentična, nepatvo­
rena, u n u tra š n ja Sloboda, to je isključivo samo sm irena
Vjera, a pokazalo se i pokazuje se da se i ta Vjera ras-
plinula kao dim...«

G n j a v i o sam ga raznim logikama da mi objasni što

bi već treb alo da se po duzm e s tom njegovom sm ire­
nom i m u d ro m , toliko re k lam iranom Vjerom, kad lič­
no p rizn aje, a ne može da ne prizna, da je svijetom
zavladao đavao, a to je opet ono što Mi - bezbožnici
- tv rd im o od početka. Odgovorio mi je da je počeo za­
pisivati iz d a n a u dan ovo pogano ludilo kojim smo
o k ru ž en i k ako raste sve opasnije. Sve pogrome, sve glu­
pe pokolje, svu provalu ludila, u jed nu riječ, počeli su
da m u u m iru znanci, jed an u zatvoru, drugi pod kopiti­
ma kavalkade, je d a n pod kirurškim nožem, treći od tu ­
berkuloze ko ju je zadobio na fronti, njih mnogo, n jih
sve više, svi, svi su na k ra ju otputovali, sve postaje
m račnije, a sada, pod konac, zamračilo se luckasto sas­
vim i on je pom alo počeo gubiti nadu i u Višu Svrhu
nebeskog m ehan izm a. Na m om en te pričinjalo mu se da
se radi o n ekoj slabo sm išljenoj napasti koja o b m a n ju ­
je lju de kako bi posum n jali u Svrhovitost kao takvu,
no k a sn ije on je tu poganu i pravog vjernika n ed ostoj­
nu m isao od bacio.
Izg o v o rili sm o kod litre rakije čitavu noć m asu glu­
posti, a na kraju, p o slije dugotrajnog v ijan ja lijevo i
desno da bi na kraju ipak m oglo biti i tako da je čovjek
pod z v ije z d a m a p otpuno o sa m ljen o biće, zapitao sam
ga strogo, ustvari n eu m o ljiv o , ako stvari stoje, nažalost,
tako da baš sve ok o nas govori u v jerljiv o kako ova lud­
nica ok o nas n em a i ne m ože im ati nikakve Svrhe, da li
je m og u će da će se on, kao norm alan čovjek, tješiti
u strajno i ja lo v o dalje im aginarnom V jerom u pobjedu
D obrote, da m i odgovori, tako sam ga izazvao, ako u m i­
je.
- D a, da, odgovorio je, tješim o se pobjedom D o ­
brote u tra jn o m -n a sto ja n ju da stvari ob jasn im o sebi i
drugim a kau zaln o, a ni vi bezbožnici, pardon, niste
m n ogo p a m etn iji! Logika »Progresa« ili » R azvoja«
kod vas u va šim program im a nije drugo nego onaj vaš
nesretn i »V V eltgeist«,1 a što je pak vaš »W eltgeist« dru­
go nego p o d m u k lo p rim ijen jen a teleološk a prem isa kao
da Boga n em a, ali zato nam pam et soli vaš poštovani
» W eltg eist« !
- O v o što se danas izm eđu naroda i država zbiva,
o vo slije p o z lo k oje opet rađa drugo još veće i još poga­
n ije zlo , razu m ijete li vi to, dragi m oj gospod ine Ksa-
verije? N išta n ije buk n u lo iz »m aterijalističkog« pakla
niti je m o n tira n o kao so cijalističk a bom ba, nego nasta­
je tu, m eđ u nam a, na zem lji, a sve se to zbiva naopako
sam o zato jer sm o krivi zb og vašeg Istočnog G rijeha, a
Istočni G r ije h n ije opet ništa drugo nego dokaz da je
đavao k om p rom itirao čovjek a kao agent-provokator za
račun i po su g estiji n ajvišeg m oralnog autoriteta.
R ezig n ira v ši, jad ni naš K saverije n ije više pokazao
v o lje za d a ljn ju raspru. G u b eći sve više tlo pod noga­
ma, on je škrabao svoj ljetopis četiri ratne godine iz
dana u dan sv e besp erspektivn ije.
»S v e o n o u augustu i jesen i 1914« (tako je pisao),
» o n o je bio bu k n u o rat kao što bukne požar, nem a
su m n je, nesreća, ali oganj je počeo rasti i onda je pla-

1 »Svjetski duh « .
nulo sve, i pam et i savjesti!« Č ovjek je m ogao pom isliti
(kad on sp o m in je čovjek a, on m isli na b ezazleno stvo­
renje k o m e su an đeli u B adnjoj noći zapjevali »M ir
lju d im a dobre v o lje « , dakle na čovjek a neukog i pri­
prostog), taj n jeg o v čo v jek m ogao je doista p om isliti da
stvari n isu u n a jb o ljem redu, a što je već osim toga m o­
gao da m isli, kad uopće još n ije naučio m isliti? Č ovjek
je, dak le (po n jem u ), »m ogao doista m isliti, uzm im o,
da su k ab in eti V elik ih Sila p ogriješili, bože m oj, pre-
računali se lju d i, p recijen iv ši svoje snage i svoje dosto­
jan stvo, no, i sada, u v id jev ši šta od svega toga bi, urazu-
m it ce se, ak o bog da, ali, eto, n ije se desilo...«.
Pitao se naš K saverije iz dana u dan šta im a sve to
da zn a či zapravo, ovo očito ludilo oko nas, no nije bilo
n ik ak v e koristi od tog p riupitkivanja, jer se oganj raz­
buktao god in u k asn ije do sablasnog požara i stvar, eto,
postaje sv e n eu b rojivija. Č opori b ijesn ih m astodonata
razdiru danas lju dstvo, a nada da ce se ipak N etko poja­
viti, tko bi sm ogao tolik o snage da se suprotstavi ludilu,
sve je m an ja!
- P ardon, usudio sarp se prim i jetiti čovjeku koji
je po sv em u izgu bio nerve, zar ne vidite petrogradske
barjake?
N e, ne, on ne sam o da nije htio da vidi, petrograds­
ke barjake, on je upravo te petrogradske barjake sm a­
trao p a k len im isk u šen jem , koje je na zem lju donijela
đ avolsk a n em an . Tako se od panike izgubio i nestao.

30. VIII 1017

U grajzleraj i 1iti » sitn ičariju « (iza ugla Prerado-

v ićeve) p ro v a lili su ove noći i o d n ijeli nek olik o paketa
cik orije, osam kila šećera u kocki, snopić-dva cigara, a
baba plače: »T o je sve što sam im ala, đ vtje-tn litre
kruškovca i cik o riju « , a m ajstori vratili se sa cikorijom
u svoj brlog, n egd je u dubokom podrum u u Skalinskoj,
n ije baš n eka naročito dobra lovina, no, ipak, osam kila
cukora n ije na odm et.
Jutro je, jo š sn en i tješe se barabe svojim p lijenom ,
skuhala im baba cikoriju, napili se vrele kram pam pule
od kruškovca, a stari d jeda gnječi u p o lu m rak u stjeni-
ce. K roz krpe na prozorčetu p o drum a titra leptirasta j u ­
t a r n ja svjetlost, visoko metar-dva nad glavom lopova
čuje se kako je krenu la povorka cipela i pantalona,
»dobro ju tro , japa, kak ste spali?«.
- Pusti ove stjenice, dida, i to su božja stvorenjca,
nego eto ti, vataj, dobacio je sin ocu kocku cukora kao
psu, a k ak o se o tk otrljala u smeće pod onim pasjim le-
žajem , stari n ju š k a za kockom, na noge koturaši, dere
se baba s vrelom cikorijom , šta je, dida, ti si ćoravo
kljuse, na, evo ti još jedn a kocka, kila petsto pedeset fo­
rinti, mir, dečki, kuš, policija, love Franceka,
Sve je svršilo u lancim a 1 cikorija i kram pam pula.
 Septem bar 1917
15. IX 1917

Č o v jek je za o kup ljen dolaskom jesenjeg vjetra

više nego sv ojo m traljav om sudbinom . Strelohitra ka-
valkada oblaka, a prošle noći na Selskoj cesti slušam
gdje neke crne sjen ke ču paju repu iz zem lje i to se
čuje, on o p ucketavo isk o rjen jiv an je repe, kao da rokću
dem o nski tapiri.
- T k o je, zapitao sam jednu sjenku, vidim, u v o j­
ničkoj kabanici.
- H ilfs a rb a jte ri1 od Sedamdesetiosme, kradem o
repu da ne krepam o.

M odel moga kapetana iz »M agyar kiralyi honved

novelle«: s ta n u je u iličkoj dvokatnici na uglu, iza Ru-
dolfove kasarne. Stil: m adžarska kićena gotika po m o­
delu F is c h e rb a s te ia 2 u Budimu. G ospodin satnik stanu­
je u p rv o m e katu, iznad haustora, ima balkon sa kam e­
nom o g rad om od kiesanih akanata.

1 P o m o ć n i radnici
1 R ib arsk e ivrdave

18 Miroslav K R L E Ž A : D N K V N IK
 23. IX 1917, Đorđićeva 16

Stigla je jesen. C iganska vatra na bajeru preko

Save, o k o Svete Klare. Stigli su na prolazu, putuju v je ­
kovim a, ne tiče ih se Evropa. Kao da je nem a. U odsja­
ju tam non aran častog ogn ja sjede, šute, peku ježa, pra­
va gozba. N a savskom ogledalu treperi jedna zvijezda
b listavim sja jem . Č avke, vrbici, polja, kukuruzi, daleke
svjetlosti grada, zv on a u d aljini, dobra akustika.
Z apravo tako m alo treba da bi se p o živ jelo ljudski.
Jedini način danas, da čovjek kao Cigo peče ježa.
V raćam se pognute glave. Iz daljine topovi. N oću i
danju, d an ju i noću, topovi iz daljine. U nervim a i u
svijesti. S ivo nebo, siva stakla, sivi krovovi, sivo veče,
sive m isli kao m rtve oči tako sive. Jedino što bi nas m o­
glo iz lije č iti b io bi žubor klavira pod prstim a plave d je­
vojke. K osa b oje zlatne, boje m elan k oličn og lišća u
kasnoj jesen i.
 O ktobar 1917
Početkom oktobra 1917

N a p ovratku iz Zagreba, M aričić, učitelj sa L ošinja,

hoće da u zm e jed n o hercegovačk o dijete, dječaka od se­
dam god in a , b ezim en og, k o ji je od šoka izgubio dar go­
vora. D ije te je z a n ije m je lo od šoka ugledavši truplo na
vješa lim a , a sada bi srećnom p rilik om m oglo otputovati
- na L ošin j. N a L ošinju se gladuje, ali ne tako kao u
H erceg o v in i. Iz bo ln ice M ilosrdn ih Sestara predali bi
d ijete da ga se riješe, ali k. u. k. P assierscheingruppe1 za
K varner ne izd a je »p u to v n ice« . U čitelj sa L ošinja (M a­
ričić) ne m o že d ijete spasiti, jer » p u tovn icu « treba da
isp ostavi n a d ležn a kotarska oblast, a ne zna se koja je.
T rebalo je u spostaviti telefo n sk u vezu s R apcem , ali
n ije te h n ič k i p roved ivo. Izgubio sam na to čitavo prije
pod n e b ez u spjeh a.

N a te m e lju bogatog iskustva, m ilitarizam djelu je

na sv o je stado a u ditivno: bu bn jevi, trube, frule, m u zi­
ke, sp rovod i, svete m ise, topovi, d efilei, bataljoni u m a­
sam a, sig n a li, i tako dalje. M ilitarizam d jelu je i terori­
stički: sjek ire, vješala, puške, strijelja n ja u m asam a, i

c. i kr. G r u p a z a p u t n i c e
tako dalje. O n d je lu je i religiozno, uvjeravajući masov­
ne k an d id ate sm rti da će im na onom e svijetu biti bolje
budu li poginuli za uzvišene ciljeve.
S re d n jo v je k o v n a teatralika ratne propagande nje­
guje se i po liberalnim građanskim z e m ljam a kao i po
fe u daln im ili ju n k e rs k im satrapijama. Kažu: to je lju­
d im a potrebno. Po višem planu kvari se ukus na jednoj
strani, d a bism o se na drugoj pozivali na taj isti pokva­
reni ukus kao na stvarnu potrebu masa, to jest »naro­
da«, to jest n aro d n ih tradicija i bojne slave. O nda se
zbiva da je d n o jedino dijete zanijem i od svega toga, i
to je sve.

T rebalo bi ubijati ili se ubiti. Ovako: ni ovamo ni

onam o.

Jelačići, Bitorajski, Bužinski, Cuvaji, R aym onđo

von G e rb a, Lipošćaci, dt. Jarići, de Marici, de Mačvan-
ski ili n e ć a k in ja preuzvišene generalice i kom andantki-
n je 13. k o rp u sa agramerskog, gospođe R hem en, dražes­
na gospođica M izzi Spezlerova

Ja Carice dvorska sam gospođa

i plem stva prava kći-i-i-i.
a usto sam vesela Bečanka
u ko jo j krvca vri-i-i-i

ili p le m e n ita gospoda Bolvani (» G u te n Abend, Excel-

lenz, vvie geht es Ihnen, kiiss die Hand«? pozdravlja je ­
dan M rao vić jedno g Branjskog pomalo sarkastično), a
sve z a je d n o M agyar-allam vasutak-Alžir von Bacsinsz-
kym n a čelu. K od von Bacsinszkog de genere2 Bacsinsz-
ky se muzicira... T am o se čitaju stihovi,(madžarski, da­
kako), i sve se to razlilo u ovom željezničarskopragma-
tičnom blatu kao - da ne kažem neku težu riječ - u
A b w a sch w a sse ru .3 » P ro ljetni salon«, bankovni poslovi

1 ( » D o b a r veče, p r e u z v i š e n i , k a k o ste, l j u b i m r u k e « ,
2 od roda
J u p o m i j a ma .
gospodina generalnoga ta jn ik a dra P,-aa) ili Prva hrvats­
ka (Tsernadague), ili štampa, ili masoni, ili »Njiva«, ili
Kaptol, ili »O bzor«, ili Koalicija. Uboga ova Koalicija!
O n a predstavlja, kažu, narod. A šta je to - narod? Sto
i pedeset h ilja d a toga narod a gine pod puškom. Na čelu
n arod a je d n o dijete, koje je izgubilo dar govora pod
vješalim a, a ne d a ju m u k. u. k. Passierschein da um re
od gladi na Lošinju. Odlučilo se dijete za carstvo nebes­
ko.

D o koga stu p n ja je lazarska simbolika (u m iran ja

za carstvo nebesko) blesava, trebalo bi da se postavi na
daske. S latkopravoslavni cukervaser oko naših intelek­
tualnih a m v o n a kao jed ina ro m antična u tjeha da smo
se - n e ju n a č k o m v rem enu uprkos - ipak privoljeli
nebeskom carstvu jednog Tresića Pavičića ili Nike Bar-
tulovića ili 1. Vojnovića. U ovoj bitki koja grmi oko nas
i ruši gradove, u ovim razvalinam a, u ovom dim u poža­
ra i p aljev ina, tu n a m pjesnici i proroci gčvore kako se
m eđu n a m a ili nad n am a kreće prozirna lazarska sjen ­
ka i da je to jed in i fe n jer u našem m raku, ova carska
prikaza u b izan tinskom ornatu, kao d u h H am letova
oca. Svi su skloni da p jev aju (lošim stihovima) kako
nas ta uzvišena carska sjen k a vodi preko krilatoga m o­
sta (n a ro d n e pjesm e) na drugu obalu sna i rajske m uzi­
ke, i sve naše bolove i krize ovaj će deseterac izliječiti,
netom se p o k lo n im o ikonostasu naših v rh u n a ra v n ih
etičkih m e le m a - s k u lp tu ram a Ivana Meštrovića, sli­
k am a M irk a R ačkoga ili stihovim a kneza dubrovačko­
ga, ideološkim receptim a Nike Bartulovića ili dra m a m a
K orolije etc. Povorke stale su da se kreću sm jerom
transa, n a spiritističke seanse religiozne nacionalne svi-
jesti. Svi naši bataljo ni B ehadrajera i Zehcenera i Draj-
un d finfcigera i D vajstipeta domaća, sve su to bataljoni
cara Lazara.
H tio sam objasniti je d n o m glupanu kako na toj
planeti d je l u j u posve drugi zakoni, a prije svega naša

2 c. i kr. p u t n i c u
a) Branko Pliverić.
vlastita sp ecifičn a težina. Pretvarati ovu stvarnost u
b estjelesn e sne, čini mi se d jetin jastom rabotom. Bilo
bi glup o i on d a kad bi se ta šarlatanska rabota tjerala
dobrim stih o v im a , ali o vak o blesavo, to nije dostojno
lju d sk o g m ozga. O dgovorio mi je da m e ne razum ije.
- K ako ja »k ao p jesn ik « ne osjećam »pjesn ičk e
v r ijed n o sti« o v o g d u h ovn og pokreta koji hoće da po­
digne čitavu n aciju na pijedestal narodne p oezije?
U su d io sam se p rim ijetiti da ta nova pjesnička ju-
g o relig ija n em a n ikakva zn a čen ja izvan uskog Kruga,
gdje svršava s m a tin ejo m upravo tako jalo v o kao što je
i počela, ali m e je gospodin jugoprorok pregazio kao
an tip o etsk o g odroda.
- U p a m it ću, kaže, ja svoju rapsodiju!
Sve što se ja v lja na našem intelektualn om h orizon ­
tu jeste o rn am en at u slučaju najsretnijeg ostvarenja. A
u m jetn o st n ije dekorativn a laž. U m jetn o st je d oživljaj
m n ogo stv a rn iji od najstvarnijeg. U m jetn ost je nešto
kao što su krv, m eso, plam en, grom ovi, sunce, a iz ovih
glupana progovara nem ušta retorika (za bog zna čije
račune), i to h oće da bude ne sam o politički nego i kul­
turni id eal čitave jed n e nacije. I to upravo naše, i to u
o v o m e prostoru i vrem en u danas. A jm e m eni!

Jedan m andarin naše štam pe u lovio je svog krezu­

bog kuli ja, g d je ćaska sa m n om u »C orsu« kod kapuci-
nera, m jesto da se dosađ uje u uredništvu šefovog dnev­
nika, za d v jesta i pedeset kruna m jesečno. G ospodin
Š ef bio je an pasan. Z austavivši se kod našega stola be­
zobrazn o, kao što su bezobrazni poslodavci spram svoje
radne snage kada ih vara, oborio se na ovu svoju m ize­
riju kao so v a na puzavca.
- U redu, prosim lepo, najte se niš ženirati, bum o
se vre sp o m in a li Svaka r.. d ojde na šekret...
- Z ašto nisi op alio zaušnicu ovom kretenu, zapi­
tao sam svo g a znan ca kada nas je G ospodin Š ef poča­
stio sv o jim g la sn im odlask om tako da je to pobudilo za­
n im a n je i kod su sjed n ih stolova. Jedan od m alih skan­
dala u kavani. Senzacija.
- A g d je je m en i to lik o snage da udarim glavom o
stijen u , od govara mi m oj neurastenik, obliven rum eni­
lom, te m u se čelo orosilo od muke. - Baš im am smo­
lu!
A o n d a je počeo filozofirati: - Koga da ispljuska?
Može li on ispljuskati sve ove svinje oko nas? U tom
našem zahodu, tko tu nešto m ože? To smo mi: stoka.
Staja. Blato. Svinje. Lopovi.
- A čem u živim o? Ili da se ubijem o, ili da počne­
mo p lju sk ati svinje i lopove...
- A gdje su ti p artn e ri? Stojiš sam! Žena treba za
plac, a d jeca cipele. Ove svinje rokću iza svojih bede­
ma. Sve sami zamci i tvrđave, mreže i zam ke i gvožđe...
Ne m ogu zaboraviti te scene. To je filozofija stjeni-
ce, a tak o se filozofira po svim a redakcijama.
Iznad nas doista svijetli sunčana k ru n a srebrne
svjetlosti, i to nije prazna riječ da zvijezde sjaju nad
našim glavam a. U svjetlosti dalekih zvijezda tako nam
je kao da s an jam o , a hoće se biti pomalo djetinjast da
bi se čo vjek predao tom luckastom sanjarenju. P ro m a­
trati ovu našu m alenu, nesretnu Kroaciju iz zvjezdane
daljine, iako nije stvarno, barem je utjeha! Zvjezdana i
z e m a ljs k a bića! O stanim o zvjezdani! Ne d ajm o se sme­
sti! O staje ra zo re n je kao p osljedn ja m udrost ove plane­
te. To su eliksiri, takve misli.

1. X 1917 u dva sata poslije podne

O d lu tao sam na Cm rok. Stojim nad golim, očupa-

nim k o stu ro m jednoga stabla, vjetar se poigrava gra­
n jem , a je d a n list za drugim oprašta se od grane senti­
m e n ta ln o i sve je u pokretu: i voda što blatna klokoće
jarcim a, i drveće koje se sprem a za svoj jesenski san, i
on aj glupavi, antipatični gavran što zirka lijevo i desno
ispitujući teren ne bi li ugledao kakav masni zalogaj.
Sve je žalosno, kao što je rekao Vorosmarty za prirodu
da im a stak leno oko i bešćutno m rtav pogled. N em a
srca u prirodi. Srce u prirodu unio je čovjek. A taj je
danas izgubio svoje ljudsko srce. Plaču fabrike kao
lađe. Desetak lađa plovi u luku.
 P od slikom Josipa J u r ja Strossmayera, u jedn oj od
naših re p re z en tativ n ih redakcija dogodilo se ovo: stigao
je T.a) sa talija n sk e fronte. Stigao je čovjek na pogreb
svoje žene. Č ak m u se i regim enta negdje na Soči smi­
lovala i pustila ga da pokopa svoju ženu. Stigao čovjek
u svojim p o d eran im k rp a m a praznih džepova i čeka
G o sp o d in a Šefa da ga n a p u m p a za predujam , za ubogi
pogreb drugoga razreda. G o d in am a je skom račio u
ovom u re d n ištv u i u v jere n je da ima neko moralno
pravo na takav prosjački p re d u ja m za pogreb, kao sol-
dačka bijeda.
Stigao je G ospodin Šef.
- K a kav p re d u je m , dragi T.? K aj ste ponoreli? A
ko m i bu v rn u l peneze? Vi? A zakaj vi? Vi, p rije svega,
n em ate niš, i vaš potpis ne vredi niš, a kad vas b u ju
strelili na fronti, to bu još m a n je od niš! Hote zbogom,
prosim vas! K a j delate viceve?

2. X 1917, ponoć

U » G r a n d u « zalili smo dobro »B ericht«.1 Ljubo,b)

D u k a i M ilček. Magle. Kiše. U »Riječi« pan W.,c) Sp.d)i
N. B.e) ra zg o v araju o položaju na frontama. Tipični ci­
vili.
Illu strissim u sf) je pra p utn ja čki realist. O n vidi da
stvari ne idu, ali sav jetuje oprobanu mudrost k oju da
je naučio od p ra p u tn ja č k ih krava: zid je jači od roga!
Zid im a sv o ju logiku i glava treba da ima isto tako svo­
ju logiku.
P r o m a tr a m D u k u u Ilici 55, u odnosu spram Br.-a.8
D u k a je poltron. N ije proletarijat zato na svijetu da
bismo pred n jim klečali, a taj Br. nije nikakav proleter
nego n a jo b ič n iji sindikalni knjigovođa. Boji se D uka
da ga »ovi« ne bi proglasili »nacionalističkim gospođi-
čićem i fićfirićem«. Sve se m ije n ja na ovome svijetu.

1 »Izvještaj«.
a ) V l a d i m i r T u r k a l j . - b) L j u b o Babić. - c) Već eslav W ilder.
- d ) S t j e p a n P a r m a č e v i ć ( » S p e r m a č e v i ć « ) , - e) N i k o Barlulović.
- f) J o s i p S ilović. g) G e j z a B r u d n j a k .
Počeli sm o se pom alo nelagodno osjećati zbog cuva-
jevske pustolovine. D u k i i M ilčeku nitko ne će priznati
da su bili u Mitrovici. N a politikantskom saldakontu
Br.-a »aten ta ti su bedastoća«. To što se pričinjalo ju n a ­
štvom godine 1912, danas se pretvorilo u sramotu. Biti
»nacionalist« iz d an a šn je perspektive politički je su m ­
njivo u p ra v o tak o kao što je politički bilo sum n jiv o biti
kozm op olit iz nacionalističke perspektive prije 1914.
D u k a bolećivo reagira na m o ja zanovijetanja. On
se i pred K oraćem savija veoma elastično, a ovaj ga
hvata n a cu v ajevštinu je r on svoju vojsku sastavlja od
ju g olim uno va. K oraću je u pravo ta cuvajevština hljeb
od koga misli da ispeče slatke svoje pogačice. Korać je
sa Đ e m e tro v ić im a i Br.-ima već davno obračunao. Šta
će n j e m u Br.? O n treba H a ra m in u da m u reže džonove,
a D u k a m u je kuli u novinam a. Za Koraca je sve što ja
pišem »bedasto«, je r je za njega uopće »bedasto biti
pjesnik«. To što pjesnici pišu, to su »pjesmice«. Od
»p jesm ica« se ne da živjeti, a n a jm a n je politizirati.
Naš V ito m ir treb a vojne stručn jak e i uvodničare. To
m u im p o n ira : Strategija. Kavalerija. Artiljerija.

Č ita m k n jig u lirike C.-u,a) kaže: »Starom odno, m e­

lankolično, subjektivno, bespredm etno. Talentirano,
p o tp u n o suvišno.«
M islim : „To je sve žalosno. Čovjek postaje potpu­
no suvišan. M eđ u tim : sve to nije i ne sm ije da bude ni­
kak v o m z a p re k o m da se svakodnevno ne p rom atra m o
isto tak o p o tp u n o neu v ijen o kao da smo sami na svije­
tu. P jesnici treb a da izgovaraju istinu, najveću i naj-
neu g od niju. I n tim n a dijagnoza sebe samoga, uvijek i
svagda. Seizm og rafija misli i uvjerenja. Čovjek treba
da se za p isu je upravo takav kakav jeste. To su okrutni
zahtjevi. S m ionost bez retuša: biti gol. N ije p rijatno .”

Što znači jihoslovanska u m jetno st i kultura ovako

kako se danas o n jo j frfla? Od kakvih je elem enata
s k u v an a ova kaša? Pišem » D o m o b ra n a Jam breka«.
Kaže m i W ilder: »To su čiste gluposti. Soldačke beda­
stoće.« Ovi isti arbitri govore za »Sanjina« da je »svi­
nja rija « !
» S a n jin « m ožda i nije nikakva naročita knjiga,
p rosječan p rodu kt, stvar k o n ju n k tu re, možda... U M a­
džarskoj čitali smo ga p rije sedam godina kao mulci.
Ali: negirati » S an jin a« sa stanovišta nekakvog magle-
nog ju žn oslav ensk og »junačk og« morala, napasti jed ­
nu beletrističku v arijaciju kao »nem oralno blato«, kao
što je to izazovno izgovorio Niko Bartulović, to je m a­
lograđanski - furtim. Tako misle o književnosti stare
frajle b o g o m o ljk e u Klagenfurtu.

Z in u lo je pod svima n am a golemo ždrijelo gluposti

u koje se su rv a v aju čitave nacije. M ožda čitav svijet.
To žd rije lo guta d nevno povorke mrtvaca. R ezonira li
netko, da bi život ljudski ipak mogao imati i neki drugi
smisao, o dg ovaraju m u da je lud i da nije stvaran. Bu­
dim o dakle stvarni! Sta je stvarno? Stvarni su banketi
Velikog Kostura. Večera Veliki Kostur u svom feudal­
nom z a m k u u deko rativno j viteškoj dvorani, pod oklo­
pim a i p od barjacim a. N ok tu rn o je. Č u je se vjetar kao
u sv ak o m m rtvačko m panoptikum u. Stigla je pred
tvrđavu je d n a čitava hrvatska infanterijska marškom -
panija. D v jesta šezdeset i četiri pješaka i jed an konj.
Č u je se n a sceni kako je vani, iza historijskih kulisa,
stigla četa. Glasovi. Zveket oružja. Ulazi dvorski šam-
belan u livreji i jav lja Velikom K osturu da su stigli
Hrvati. Veliki K ostur jede palačinke (s Ijuskim m oz­
gom).
- U redu! Smjesti ih, u redu!
Sluge je nestalo kao sjenke.
Vani, na kiši, na vjetru, ulazi jed n a od stotina
m rtvih, u p ra v o n a polju časti zaklanih naših kom p an i­
ja, u taj ukleti zam ak preko visećeg mosta. Most se spu­
stio, a o n d a se opet rasklopio, i to upravo u tren u tk u
kada se četa našla na gred am a mosta, tako da su svi po-
padali u ponor. U pon or je palo dvjesta i šezdeset ljudi
s je d n im k o n jem .
Č u je se ja u k ra n je n ik a iz bezdna.
 Jed a n bu tler u p u n o j gali i bijelim rukavicam a na-
tače V elikom K osturu čašu vina: »U zdravlje, Ekscelen­
cijo!« D v jesta šezdeset i četiri pješaka i jedan konj. Ad
acta!1

Piše se da je pod konac stoljeća kod nas buknuo

idealizam na sve strane i da se naša draga om ladina
pretvorila u trubača. Trubili su ljudi estetski »Vergatte­
rung«: da je ljepota vječna, da m aterije nema. da je
ljubav slobodna, da je m oral privatna stvar pojedinca, i
da je »Ver s a c ru m « 2 - revolucija. Ono, što je govorio
A. G. M., bila je kritika, u biti veoma često opravdana,
ali, nažalost, m aglena i često provincijalno zaostala, i to
upravo u on im p ita n jim a k o ja su do danas sudbonosno
otvo ren a: u p ita n jim a političko-moralnim. Donijeli su
naši diletanti iz Beča svoje schnitzlerovske barja k e i
H e rm a n n a B ahra proglasili »revolucijom «! Bilo je ve­
selo. Piše se k ako je taj pokret bio »salonsko svladava­
nje khu en o v štin e« , a stvar je svršila sa F erdom pl. Mi-
xichem i A u re lo m pl. Fodroczyem de Borkovecz et
Blaskovecz kao koneserim a i larpurlartistim a. Tako su
izgledali naši trubači i stjegonoše fin de sieclea.3 Iz toga
kraula » P ro tiv stru je« rodila se današnja lunačekovšti-
na. Sve je propalo bez bitke. I danas, retrospektivno, od
te naše M o d ern e stvara se kult kao da je naša M o derna
bila » n a p r e d a n pokret«, a to nije istina. Kao da je nešto
bilo čega bilo nije i što je sve bilo upravo sto posto
obra tn o od onog kako se danas tvrdi da je bilo. Tako su
i od ilirizm a stvorili balzam irano truplo i zapovjedili
g im n a z ija lc im a da pred n jim kleče do mature.

Je d a n je čovjek neki dan izdahnuo u haustoru

» O b z o ro v o m « . Pod rolam a rotacionog papira. Ležao je
m rtav kao da su ga ubili. M eđutim : kaplja.

1 U spise!
! » S v em p ro lje će«
3 k r a j a stoljeća.
 9. i 10. X 1917

Iz kron ičarske dužnosti treba da se za b ilježi ovo:

zagrebačka krem a na k n eževsk om ju b ileju prisustvova­
la je in co r p o r e .1 O sjeća se neko skretanje u jugosm je-
ru. To se o b ja šn ja v a kultom pjesnika, to nem a s p oliti­
kom n ik a k v e veze. M aceljsk a i razni Zagrebgradski, jer
sve ipak pod ku m stvom , da ne kažem blagorodnim
protek toratom naše K oalicije. K oalicija je regierungs­
fä h ig.2 P ljesa k je bio spontan. Trajao je dugo. Dobra
stara g lu m č in a sv o jo m je p ojavom uspjela da na tom
crescen du zap liv a do punoga uspjeha. Bilo je cvijeća i
vijen aca. M nogo. M eđutim na P rejčevoj prem ijeri »Za
kralja i za d o m « ili na Z agorkinoj » G ričk oj v ještici«
bilo je isto tako m n ogo v ijen aca i trobojnica. N ažalost i
■v A
v is e /'
U m o m en tu triju m fa C onte diže ruku da uzm e ri­
ječ. N ije b ilo op asnosti nikakve, ali se osjetilo kako je
regieru n gsfäh ig sv jetin a po ložam a protrnula: „N o, ser­
vus, sad jo š i svetosavska besjeda! M an kann nie w is­
sen kai m ore takav d alm atinski K atzenm acher bubnu-
tir
U p u n o j tišin i C onte pristupio je korak-dva bliže
rampi. U to m e trenutku pod kupolom našeg m alog tea­
tra o d je k n u o je m elan k oličan zviždu k jed ne madžar-
-alam vašu tak -lok om otive. Fućkala je dugo kao da na
sve to fućka.
N ije b ilo n ik ak ve opasnosti da bi naš C onte nešto
rekao tom prilikom . Za čitavog svog života n ije rekao
ništa, a zašto bi upravo večeras, na dan svoga trijum fa,
pao u g lo to la liju ? O no, što je C onte progovorio o krvi,
zvu čalo je glu p o pred o v im Zagrepcim a i R aguzejim a.
K olik o li je već D u b rovn ik prolio krvi u svom e predži-
votu? T o je sve što m i u m ijem o : lagati potom stvu.
D u h o b o ra c Prohaska izgubio se u velik o m e panop­
tikum u S v esla v ja n štin e. N a sve strane začarana ogleda­

’ u p u n o m sastav u .
‘ p o d e s n a za v l a d a n j e .
1 N i k a d se n e m o ž e znati... k l i m a v a c
A Vidi » J e d n a d e k o r a t i v n a laž« u D o d a t k u d r u g e kn jig e.
la, n e m a izlaza. H odao je dugo po toj svojoj čudnoj
građevini bez stepenica i bez prozora, a onda je isto
tako bezlično nestao. Bach je spremio jed n u od svojih
n e m a rn ih predstava i već je k ra jn je vrijem e da netko
uzm e pero u ruk e nad bijedom ovoga našega kazališta.
O p rem a, tem po, jezik, rasvjeta, sve kao uvijek. Ono
more, o n a g rm ljav in a, o n a družin a na daskama, ona
igra! P apić kao Papić, Vavra kao Vavra, Borštnik i Mi-
hičićka kao Borštnik i Mihičićka, sve isto tako - tak,
tak.
D a ovo veče nije sim bolično i da ne predstavlja
je d n u od o n ih laži o k o jim a će (po m išljen ju kompar-
serije po ložam a) p o k o lje n ja govoriti kao o historijs­
kom m eđašu, čovjek bi zaista mogao da pasivno prista­
ne, nek a se o b m a n j u j u kao da ih đavo de facto nije od­
nio. Ali je stvar u tom e da ih đavo nosi, a ove m um ije
to ne vide.
K aže n etko : » N a m a su danas takve fanfaronate po­
trebne kao kus hljeba. Sve su to slavni datum i - htjeli
vi ili ne...«

M eđu tak ozv an e slavne datum e naše novije histori­

je spada i »P ad K huena godine 1903«. Kao toliki drugi
prije N jeg a u galeriji hrvatskih banova, i grof K hu en je
»pao« kao zagrebački ban, da bi se probudio u Budimu
drugog j u t r a kao m adžarski m inistar predsjednik. »Sei­
ne Excellenz ist nach oben gefallen«,1 tako se šaputalo
u m alo m grad u Agrarnu... M eđutim , taj hrvatski banski
Vitez Z latno ga R u n a nije »pao« ni »naviše« ni » n an i­
že«, je r on još uvijek sjedi na zlatnoj banskoj stolici na
Trgu svetoga M arka, a zove se hrvatski ban barun Sker-
lecz.
Sve su to dekorativne hrvatske laži. To je upravo
ono što nitko ne će da prizna.
Iste te ju b ila rn e kneževske noći jedno je pseto tuž­
no zavijalo od Vrbika, a o nda su pali hici. Prvi, drugi,
treći. Poslije se više nije čulo ništa. Tišina. Mjesečina.
Brzo j e d re n je oblaka. Drugog ju tra našli su prolaznici

1 » N j e g o v a P re u z v i š e n o s t p a l a j e naviše« ,
pod o m o rik a m a , na uglu Prilaza i K azališnog trga, tru­
plo čo v jek a . K o m isija je konstatirala što se već takvom
p rilik o m m ože: tane u zatiljk u , izljev krvi u mozak.
LJ tren u tk u o n og pasjeg jauka i odjeka m etaka os­
jetilo se k rilo sm rti nad čitavim gradom . Sablasno
m račno k rilo nad m alim gradom i nad čitavim krajem .
Nad v in ograd im a, nad p erivojim a, nad ljetn ikovcim a,
nad šu m a m a , nad torn jevim a i nad kupolom teatra. A
drugog jutra truplo m ladića još je uvijek ležalo pod
om orik am a. N esta ja li su ljudi pokraj m rtvaca kao sjen ­
ke. P rodrnd ale su taljige sa sedam o b lan jan ih lijesova.
M rtvace p ok ap aju danas u sanducim a od jelo vin e. Pa-
k u je se je ftin a roba. Ima je m nogo. Kaže m i Juraj D .a)
da je o n o bio dezerter i da je pucao prvi.

U a n k eti Središn jeg odbora konstatiralo se da

osam deset p ostotaka po o v o m Odboru podupiranih obi-
telji m o b ilizira n ih v o jn ik a živi, zapravo, veom a dobro.
H rane se izdašn o, piju m lijek o , peku svin jetin u i svoj
vlastiti h ljeb i, prem a tom e, eksperti m isle da su potpo­
re su v išn e ili da ih treba sm anjiti n ajm an je za trideset
posto.
Jedna svršena u čiteljica, Evica plem enita Br., koja
se »ex privata« bavi » so cija ln o m znan ošću « - »govori
i piše fran cu sk i i n jem a čk i« , traži n a m ješten je kod Sre­
d išn jeg odbora, a to obrazlaže svojom znanstvenom
an a lizo m hrvatskog seljačkog pitanja. Po toj gospođici
od o sa m d eset i četiri posto seljaka ove zem lje sedam de­
set i osam p osto nem a vlastite konjske sprege na p osje­
du od pet jutara prosječno, i zato ona predlaže punu us­
postavu velep o sjed a . O na je sv o jo j analizi u prilogu
priložila tab ele u bojam a što ih je izradila vlastoručno,
veom a pom n o.
,. i
D ru štvo ratnog kum stva, kom e na čelu stoji sedam
»ratnih k u m a« (g en eralica),p oslalo je Odboru dvjesta i-
pedeset d o jen ča d i. Izvolite, m olim , radite s njim a što
znate! Blago o v o j ratnoj kum čadi kraj ovak vih ratnih
kum ica!
 Stotine tisuća ljudi u m iru dnevno, a nešto ih se više
rađa n a planeti. Proguta li jedn a bitka nekoliko tisuća
više ili m a n je (dnevno), to doista ne igra nikakve uloge.
U tom pogledu su generali m udraci: oni d jelu ju po jed­
n o stav n o m p riro d n o m zakonu.

U n e d je lju javno sak up ljanje priloga sa svim žens­

kim d ru štv im a za ratnu siročad i ratnu sirotinju uopće.
P ro d u k cija vatrogasne čete sa skak a n je m iz trećega
sprata u plahtu. P red avanje tajn ik a Središnjeg odbora
za p o tp o ru porodica m obiliziranih vo jn ik a K raljevine
Hrvatske, S lavonije i Dalm acije, gospodina doktora
Đ u re Basaričeka, o kolonizaciji, o potrebi socijalnog ar­
hiva, o m a te rin s tv u i o skrbi za dojenčad i o s u zbijan ju
krim inala.

G o s p o đ a S.aS moli preko dana od Središnjeg odbora

iz njegove zalihe ratne siročadi jednu djevojčicu od
dvanaest godina. Djevojčica, po gospođi S., m ora biti
» p a m e tn a curica, čista curica, zdrava curica, i m ora
znati n jem ač k i« .
U n esh v a tljiv o j tm ini - zvijezde, m ajm u n i, ptice,
ljudi, jagu ari, ribe, generali i topovi, i jed n a m ala p a­
m etna curica k o ja m ora znati njem ački. Izvolite mi
sada to objasniti,

M ichelangelo na sikstinskoj skeli. Izraziti to riječi­

ma: tu se n a p laninske bokove, nad hridine jednoga gi­
ganta, o b ara o lu ja sa bjesom učnom grm ljavinom , tu
zvižduče v ih o r i jedre oblaci kao suluda priviđenja.
T ak v ih t re n u ta k a im a sam o u Starome zavjetu: Mojsi-
je, k o ji silazi sa Sinaja, sa Deset zapovijedi, m eđu lju ­
de.
A što? P obijedilo je Zlatno tele, kao kod Kranjče-
vića: »I m rije ti ti ćeš, k ada počneš sam u ideale svoje
sum njati...« Im a đavolske m agije u očajnoj ovoj borbi
na život i na smrt, sa Nečastivim.
 P otp u n o spontan o, od jed n om , glas iz d avnine pam ­
ćen ja: R e-ce-ce n em vagyok en kapitany!‘ M jesto Stan
cera - Illu strissim u s.a) O pajam o se v in om i rim ova­
nom v ik o m , a gd je je tu m ir stvaraoca?

N a pregibu kod Soissonsa i kod Ypresa stvari se

u v ija ju elastičn o. O no, što je godinam a bilo kam en,
postaje blato. Prodori se ja v lja ju tu i tam o sve češće,
kao rupe na z e m lja n im nasipim a kad poplava raste. Pa­
lisade, vreće od pijeska, b u k tin je noću, čam ci, uzrujana
vika. Od M a k ed o n ije do Soče i do O esela tutanj gv o z­
denih točk ova, sve pakleno. Brodolom .

Iz d a ljin e je stiglo jed n o pism o puno žuči. G orko

pism o. Po crkvam a posli je podne je tišina. To su danas
jed in e d voran e gd je čovjek m ože razgovarati sa sam im
sobom . N a trenutke pričinja m i se da sam potpuno
oglupavio. Jadni, sivi dani. Č ovjek se kreće kao hijena
u kavezu. Jurjevska, Sto stubah, R ibnjak, »Bauer«,
» G ra n d « , i opet obratno. Danas i jučer i sutra. Prom e­
nada, M esn ičk a, »B auer«, » K u tn jak «, Hica 55, Koraće-
va šoštarnica, » M ed u lić« , Sava, »C orso« i burgundac u
»G ra n d u « . M n o g o burgunca u »G randu«.

Iz pism a jed n e starice, osam desetogodišnje. Piše

jo j sin ulan o vo: » M islim da m oram o jedan na drugog
zaboraviti. Z b ogom , nikad više!« K ako se m ože živjeti
(pita se stara) sa trideset filira dn evn e potpore, sa osam ­
deset god in a , a sin ulan ne piše više. Ništa.

11. X 1917

R azgovarao sam jutros s jed n om sk ladnom D u ­

b ro v k in jo m . Šarm antna. O vdje, u našim prilikam a,
inostranka. O ni su gosparska nacija za sebe. Tu dubro­
vačku gosparsku tragu n eizrecivo nervira što je kod nas

1 nisam ja k apetan'
a) J o s i p Silović.
sve pučko. S G o r n j i m grado m n e m a ju nikakve veze.
G o r n ji grad ih prezire iz svoje štajerske, banske, nobel
perspektive.

Priča Pukšec: »Vratio se sin nad zornik a R.-a iz R u ­

sije. Bio je, veli, slavenofil, a sada se, veli, razočarao.«
Pitam, zašto? »Svi su, veli, za socijalizam. I caristi, veli,
isto tako. N e m a boga tko bi mogao to, veli, zaustaviti.«

Razgovaram sa J. D.-ema) o Bachu. Pričam mu što sve

taj čov jek radi i kako radi. Č udi se J. D. što se ja toliko
g n jav im teatrom . »Pišem dram e«, odgovaram tome
čovjeku. » A koliko sam ih napisao?« - »Desetak«, od­
govaram . » K a k o desetak«, čudi se J. D. N a b ra ja m ih.
K im a glavom . Kaže: »Bilo bi p am etn ije da surađujete
u „ H rv a ts k o j n jiv i”. Šteta vrem ena. Kad bu dem o sa­
stavljali vladu, ne trebaju nam dramatičari, nego novi­
nari.«

13. X 1917

C rk v e su otvoreni grobovi. Stalno čekaju na nas.

T re n u ta k iz kavane »Bauer«. Kod jednoga stola uz

prozor: K riz m a n , Miše, Juh n, S trajnić Košta, Mašić
Branko i D a n k o Angjelinović. »Proljetni salon« i
» K n jižev n i jug«. Prolazi ispred kavanskoga izloga je ­
dan grbavac. Zaustavio se pred prozorom i p rom atra ar­
tiste. O n d a je skinuo šešir i, poklonivši se duboko, do­
sto jan stv en o produžio u sm jeru Iličkog trga. Bitka u
F landriji. G o spo din doktor Đ u ro Basariček i presvijet-
li: d o b ra novela. Tu se do d iru ju P rap u tn jak i M eđašna
ulica. S je n k a velikoga Stipeb) je taj m agnet koji svojim
ta ja n s tv e n im sja je m obasjava njihove lubanje.

a) J u r a j D e m e t r o v i ć . - b) St j e p a n Ra dić.

19 Miroslav K R L E Ž A D N EVN IK
 14. X 1917

K iša. K reket žaba u Vrbiku. P ijani glas u tm ini od

Savske ceste: » M ili m oj gorenjski kraj«.

15. X 1917

R ek v ijem . Ž ućkasto tm u rno predvečerje, sve u n i­

jansi k ao trep eren je su hog top olin og lišća. T iho venu
u sp om en e. P o slije se sve pretvara u crne m ise. U rekvi­
jem e, na k o jim a je dosadno.

Preko m osta pijani m adžarski transport. Četrdeset

i tri vagon a. M n ogo m esa. Šum i Sava. S oranica u zletje­
lo je ja to gavran ova i prati m adžarski vlak spram Re-
m etinca. Požar neba nad kukuruzovinom . N etko je je-
dam pu t u Parizu čitao stih o v e Sim e Pandurovića o ku­
ku ru zim a što šu m e u predvečerje. C rveno, oranž, žuto
sve. O d jek m adžarskog tarogata iz m arvinskih vagona.
T rideset i šest em ber, šest lo .1

16. X 1917

Pet partija šaha sa V. K oraćem u »P arizu«. Pet jed ­

nako g lu p ih k raljevih gam bita. R azgovori o Berichtu.
Č udno. C o v je k je stvoren od bubrega i od crijeva i od
žila. Č o v je k im a svoj razum kao kontrolu nad ovom
zbrkom i, za b oravljaju ći sve to, on brblja o Berichtu
kao da je B ericht v a žn iji od bubrega i od krvi u nama.
N a iv n o je pravdati se s lju d im a kojim a je sve jasno. Vi-
tom iru K oraću je jasn o sve. (O n je pročitao H aeckela.)
G o v o r im mu kako su ljudi danas nabrusili m esars­
ke n o ž e v e i kako vade jedn i drugim a bubrege.
- T o je dobro, kaže, od toga će profitirati an atom i­
ja.
G o v o rim m u kako se svijet pati.

1 T r i d e s e t i šest l j u d i , šest k o n j a .
 - T o je d o b ro , kaže, n eka, n e k a ! H tje li su rat!
- A tk o je h tio rat. p ita m z a č u đ e n ovog h u m a n i ­
stičk og lidera.
- U p r a v o ti vaši ko ji se d a n a s »pate«. D a k a k o , to
je j e f t i n o d a n a s d e k l a m ir a ti o p a tn ji, kao stara frajla!
To je defajtiz am . Frišku figu! I na vas d je lu ju one rus­
ke bedastoće.

U o k v iru Središnjeg odbora sjednica Akcionog od­

bora za sp asa v an je hercegovačke djece.
P etar Rogulja, Jedan od rijetkih ljudi u ovome
z v je r in ja k u našeg dičnog presvijetlog. A ktivni katolik,
go jen ac bosanskih franjevaca, Krekov sektaš. Na noć­
nom m u o rm a rić u u katoličkom konviktu svetoga Josi­
pa (na Iličkom trgu) Loyolini simboli: Sveto pismo, lu­
b a n ja i raspelo. Naši dijalozi protječu u kvrcanju sa­
m ih k ra tk ih spojeva. P etar je lijep čovjek. Kamenit,
tvrdoglav svod bijelog prkosnog čela, G u sta čekinjava
kosa, b rad ica španjolskog hidalga, blistavi biserni zubi,
crvene, krvave, čulne usnice. Varirao sam m u neko
veče bon m o t 1 jedn og inkvizitora (kardinala), kako više
voli razgovarati s je d n im p am etn im heretikom nego sa
trideset fra ta rs k ih mulaca. D a ne povrijedim Petra, pa­
ra frazirao sam kardinala, kako više volim jednog inteli­
gentnog k ato lika nego trideset banalnih antiklerikalaca.
Prasnuo je u sm ijeh. S m ije se naivno, seljački glasno,
d u b oko iz utrobe.

18. X 1917

R e d a k c ija » N aro dne zaštite«. U rednik doktor

Đ u ro Basariček lijepi svoj špigl sa špaltama, sav u p r­
ljan b ra š n o m i ljepilom , potpuno luckasto, kao da peče
kolače. Z a n je g a su svi ljudi koji ne v je ru ju u Stipu -
futuristi. Štipa je Bog!

Sve je ta m o tako jadno, zgužvano, blatno, bogečki.

Pri javo, u p rljan o . Preko svega trebalo bi jak ih poteza,

" d o sjetku
da se otvore prozori ovog našeg stana pod starini gor­
njo g rad sk im krovovima. D a duh ne vjetar. Sve je kod
nas neriješeno, sve se zapleće u vlastitim^ lažima, a tre­
balo bi Svjetlosti i uopće i jedino: Vatre. Čitav naš život
danas o g ro m n o je u m iran je, a svrha života nije da gnji-
je nego da gori.

24. X 1917

D jev o jčic a bosa, u lijevoj ruci sa pločom plosnata

kruha, u d esno j sa padelom mlijeka, splela se (preko
ulice) i tresn u la u blato. Ptice i plač lokom otiva daleko,
na mostu, jugovina, oblaci nad tornjevim a, a tu, pod
ovom m agleno m koprenom sivog i beznadnog listopa­
da, na blistavom konopu m eridijana, pod našim noga­
m a okom ito, njiše se sunčana ploča. Njiše se sunce do­
sadno, jednolično, kao njihalica na starinskom engles­
kom satu: tik-tak. Samo jedan trenutak okretaja blista­
ve ove lak irane m okre lopte, i tu su pod to rn je m Sveto­
ga M a rk a i slinav om M esničkom ulicom - Havaji!
Sada c v je ta ju trešnje na cvjetnim obalam a i zvone
m and oline pod h av ajsk im balkonim a, a ovdje, u ovom
s u m rak u , traje nešto dlakavo, bodljikavo, tapirsko,
opasno, zvjersk i slijepo, nešto što ljudi zovu da je rat...
Evo h ava jsk e m odre vode sa pianissimom toplog
zefira u pao m am a , evo stopostotnog kobalta nebeske
vedrine, a tu su zakuci sjevernih soba tako sivi, tako
otrovni kao n ju š k a kužnog štakora.
N a crk v e n o m o knu zapalila se crvena toga jednoga
sveca koji je podigao obje ruke od užasa. Glas zvona
Svetoga M a r k a nad krovovim a odskakuje kao lopta od
d im n ja k a , k o trlja se niz stare crepove, pao je kao kar-
teča na b latan pločnik, i tu se g rm ljavinom svoje blista­
ve tu tn ja v e valja G ospodskom ulicom i teče spram P ro­
m en ad e kao sre b rn a kiša, u ovom nepoetskom svijetu
jed in a lirska gnjavaža.
B. izjavio je za R.-a da je pederast,R. za B.-a da je
krim inalac, T. za B.-a je »presvijetli«, a za »presvijet-
log« svi su bagaža i kurve... Ne zna se tko je kom e otac,
a u sv em u Šivak, činovnik računarskog ureda, predao
je dušu G ospodinu. (P jesm a o Listopadu.)1

U m r o je Šivak, činovnik računarskog ureda. Jutro.

Pale se svijeće po šk urim sobama, škripe parketi, jed an
blijedi fra n je v a c u sakristiji dovršava svoju m isničku
toaletu, prebacio je kazulu preko glave, mladić u bije­
loj čipkastoj sukn ji, kao vitka d jevo jka u spavaćici, a s
ulice kopita n a kam enu, škripe kola pod balam a svježe
stavljene kože, a sunčane paralele tako su neizrecivo
•blizu, n a d o h v at jednog jedinog skoka. T u odm ah iza
ugla n a sah a rsk o m pijesku ni kam ile ni kam ilari p o jm a
n e m a ju da ovdje, m eđu nam a, u Evropi, nešto krepava.
M ore o p la k u je daleki topli žal, k o trljaju se plitki zeleni
talasi, je d n a žena sunča se na pijesku.

Sopoćani srušeni su 1912, od srbijanske artiljerijs­

ke vatre. K ak o to stoji danas s tim Sopoćanima, o tome
sam ra zm išljao čitavu noć. Besanica. Vidio sam Benoz-
za: »Viaggio dei magi a G erusalem m e« ,2 u dobroj re­
produkciji. Č etiri boje. K ada bi ljudi imali pojm a koli­
ko je ljepote proteklo u zaborav? Kao rijeke što teku,
tako tek u ljepote noćim a i d anim a i stoljećima, natapa­
jući p u stin je d u h a kao vrelo saharski pijesak i ne treba
se u z ru ja v a ti: da je mogla, ljepota bi se već davno bila
zaustavila od groze nad stvarnošću, ali ne može. Ima da
teče. To su zakoni. N ikada još, do d ana današnjega,
nije toplota lju dske pam eti pala tako nisko, ispod ništi­
ce, da bi se vodopadi ljepote bili sledili. Postoje zodijaci
i obratnice, kad pam et zapadne od v rem ena na vrijem e
du bo k o ispod horizonta, ali poslije noći uvijek se javlja
na istočno m n ebu svitanje. Ne treba gubiti nade. Još je
tm in a listopadska, ali se već pale prve svijeće buđenja,
a nad oblacim a, iznad m aksim irske šume, ja v lja ju se
prve s v jetiljk e svitanja. Kao violine. Sasvim tiho.

' (» L isto p a d sk o jutro«),

2 » P u t sveta T ri k ra lja u Je ruza le m «,
 Novem bar 1917
2. X I 191?

»M o ć tm in e« . Slabo. Lydia Borelli, M aria Carmi,

Asta Nielsen, H e n n y Porten, Franeesca Bertini, sve je
to slabo, ali u svakom e slučaju bolje od »Moći tmine«.
Kakav je ovo početak, čega? Svršavam »Sm rt F ranje
K adavera«.

4. X I 1017. Nedjelja

Na večer razgovor kod Đ.C.-a^ Na drugom svijetu, s

onu stran u zla i dobra, sastaju se D an to n i Robespierre
kao sjenke. T em a n jiho vih razgovora: tko je veći lo­
pov, lažac ili g lupan? Tko znade više od n jih ? Šta je
bilo u n j i m a anarh oin div idu alno , a što uvjetovano
o k o ln o stim a? Hoće li i u Petrogradu stvari krenuti na
isti n a č m ?
 6. X I 1917

O b ja š n ja v a mi Petar R ogulja politiku Merry

del’Vala - apologetski, s iskrenim zanosom jednog fa­
natika. U p o z o rav am ga na povorku bijede koja tu
d n e v n o defilira pred našim očima. D jeca krastava,
bosa, polugola, beskrvna, gladna, sve zajedn o jadna,
zgužvana, stara p rosjačka cipela. Dronjci. Rahitis, tra-
h o m i sušica. O vaj ritam naše bijede traje već v jekov i­
ma. Tu se nešto m o ra učiniti jednoga dana, a ne pjevati
litanije. Evo, što je za m en e značila i što danas znači
K ristova po jav a! Krist znači: da bi se golo i gladno
meso ro bov a moglo okupati, ¿a uđe u patricijske ljetni­
kovce n a ra v n o j nozi, da se kreće u bijelim aristokrats­
kim t u n i k a m a i da poživi slobodno na ovom e svijetu
kao ptice u Svetom e pismu. Krist je socijalna form ula
k o ja se, nažalost, pretvorila u po jam pu n transa, u fan­
tastičnu riječ: K ralj nad Kraljevim a. Onoga trenutka,
kada je Krist sjeo u grim izu na prijestolje, sve je otišlo
do vraga.

P etar R o g u lja sm ješka mi se sa visine svog vati­

kanskog balkona.
- K ako ne mogu ra zum jeti da bi Sveti Otac bio
propao u svijetu K ra lje v a da nije i sam postao K ra­
ljem ? To je logično! Sveti Otac m ora biti Kralj, to je
jače od njegove volje. Takve su prilike. To su im perati­
vi v rem ena,
- Da, p rizn ao sam Petru Rogulji, to bi bilo logično
u v rije m e M erry del’Vala. Ali danas, kada se zbiva pred
našim o čim a da su Rusi prvi odbacili noževe i da ne će
više da se kolju, C rk va n em a m nogo vremena! Dobro
je rekao o n aj belgijski jezuit da je po C rkvu fatalno što
se M arx nije po javio u n je n o m krilu... Danas je to već
kasno,
- Za C rkvu, mili m oj, nije nikada kasno, odgo­
vorio mi je P etar m irno, u v jere n da ove hridine na ko­
jo j on stoji n ik ad ne će nadvladati vrata paklena.
 7. X I 1917

Sivocrvene, blatne magle, sablasno nisko nad kro­

vovima. K rpe antipatičnih oblaka d o d iru ju krovove. Iz
jed n e p e k a rn e zam irisao je topal hljeb. Tu polugoli ro­
bovi lo p a ta ju toplo tijesto u ognjeno ždrijelo i čitavom
blatn o m ulicom rastače se sladak miris svježe pečenog
kruha. P red p e k a rn o m ru lja ženskadije. Babe, starice,
gospe, drolje, radnice, tetke, strine, djevojčice, m ajke,
udovice, priležnice, kćerke, sestre u krpam a, u d ronjci­
ma, u ru pcim a, sa šeširima, gologlave, pod kišobranima,
nad c r n im ogledalom asfalta n ju šk aju za toplom korom
hljeba, čekajući da otpočne tu čn jav a kada se o tk lju čaju
stak len a v ra ta m ale pekarne u k oju se ulazi na tri drve­
ne trule stube. Jed n a baba glasno halabuci kako je pro­
dala svoj p o s lje d n ji vanjkuš, a njen e mesarske noževe
ne će da k upi nitko! O n a p osjeduje čitavu zbirku m e­
sarskih noževa svoga supruga mesara kom e su u Mis-
kolcu odrezali o bje ruke. Zbogom mesnica!
O pisao sam tu scenu dokto ru D P.-ia) veom a plastič­
no. Pili sm o pivo. Bilo je gorko kao pelin. Zapravo:
b lju ta v a m okraća. Opisao sam tu ru lju baba, trulo, uve­
lo, žuto m eso ovih bolesnih ptica, a doktor D. P. nije ni
ok om trepn uo . Im a takvih šutljivih značajeva koji ni­
kada ne će odgovoriti ni riječi. To su ljudi od magle. To
su ljudi od slame. N e m a u n jima ničega: šaka-dvije pi­
lovine. To nisu ljudi. To su fantomi. Ti fantomi glume
šutljivce. Ti fan tom i ponajčešće i n em aju što da kažu.
Č a č k a ju zube, frču cigarete, o db ijaju dimove, a uvijek
se lijepe uz čov jeka kao statisti. Ti ljudi neka su vrsta
lju d sk ih s je n k i koje sam o glum e da su ljudi, a zapravo
nisu ni sjenke. Sve je to podm uklo. Da li je to kukavič­
luk u tim fa n to m im a ili je to pak strah u n am a brbljav-
cima, p ak opet i mi kao fantom i samo glum im o pobu­
n je n ik e ? O vakav d oktor D. P. bolesno se boji svake
svoje riječi. O n se boji, vrlo vjero jatno, svoje vlastite
p raznine. O n strepi pred svojim vakuum om .
Evo n ov em b ra, kiše, vječne dosadne kiše, posljed­
n je lišće kesteno va trulo, mrtvo, s raskvašenom novins-
kom h a r tijo m po pločnicima, a doktor D. P. i ja pijuc­
kam o to glupo pivo i ja mu pričam svoj solilokvij bez
zareza i bez točke, to traje beskonačno dugo, a on isto
tako u s tra jn o i tvrdoglavo šuti.
- Pa progovorite već nešto, tako vam boga, dokto­
re!
- A što da kažem ?
- Poživinčili smo se svi, eto to...
- A što bi se izm ijenilo da kažem kako smo se svi
poživinčili?
P ro m a tra m čete što prolaze, transporte, m arškom pa-
nije, te b es k ra jn e povorke gladnoga mesa, bolesti, bije­
de, gluposti, sve jed an Veliki petak, kalvarija koja traje
dvije h jlja d e godina. Sprovodi, robovi, hljebovi, golgo­
te...
Ne zn a m , a mislim da je Ljubi Babicu dobro pošlo
za ru k o m da gustim n am azom boje ustalasa svoju pale­
tu sa m eteo ritsk o m m asom razdrte zem lje i sa m u tn im
oblacim a tako da njegova golgotska raspela strše kao
p o lom ljeni jarb o li usred b rodolom a što tone zavitlan
urneb eso m neshvatljivog historijskog potopa. O n ima
jasnu sliku o d ra m a tsk o j d in am ičko j ideji kretanja.
Mase lju d sk e talasaju se kroz historiju osim svega i po
z a k o n im a p lim e i oseke, a upravo za tu patetičnu sliko­
vitost slijepe bujice Babić ima dram atskog dara da je
izrazi.
P ro ced ura te form ule: im a u toj metodi m nogo de­
talja iz ra zn ih heterogenih kom ponenata. F ranz von
Stuck, Matisse, van G ogh, Paul Klee, Walden,
»S turm «, Marees, Franz Marc, »D er blaue Reit-.
er« ,2 K andinski, sve su to propedeutičke varijante
za veliki, virtuo zni potez preko svega. Lj. B. objašnjava
sve instinktivno. Za sve m utne pojm ove ovi artisti na­
vode intuiciju, talenat, dar, ingenioznost i sposobnost
kao p re d u v je te za u m jetn ič k o stvaranje. (Ni Croce nije
jasan u sv o jim izlaganjim a.)
- A ko se popnete do analitičke spoznaje i svijesti
svojih vlastitih nagona, ako to budete znali objasniti u
vašim k n jig a m a , postat ćete veliki pisac...
‘» O l u j a « ,
' »P lavi jah ač« ,
 To se d anas traži, to je zahtjev dana.
U p ro tu slo v lju sa sam im sobom Babić govori o ap­
s tra k tn o j u m jetn o sti kao o cilju spram koga se razvija
likovna u m je tn o s t uopće:
Stvari se pretvara ju u simbole, sim boli kao konven­
cionalni znaci gube od svog neposrednog smisla, leluja­
ju ći se kao sjenke, oni se rasplinjuju u čiste boje i, kao
i kod m uzike, instrumentacija ove igre svjetlosti i sjene
bit će jed in o slikarstvo budućnosti! Kakav naturalizam,
kakav realizam ? Sve kao san, u bojama. Orkestracija
sna.
Od n acionaln e propagande (N arodna pjesma, Ko­
sovski ciklus), dakle od secesionističke bečke zbrke oko
K raljevića M arka, M irka Račkoga, Meštrovića i Rok-
sandića do časopisa F. M arca i V. Kandinskoga »Der
blaue R eiter«, dalek je put. Ciklus svojih kosovskih
Udovica, o k o jim a je Strzygowski napisao panegirik
(1913), ostavio je svijesno kao zabludu ukusa, kao she­
m u k o ja n e m a veze s um jetnošću. E ventualno sa politi­
kom.
O brat je kod njega svetosebastijanski. Njegov
»Sveti S eb astijan « ili »Vox clam antis in deserto«,' to je
početak novoga puta. Što je iskreno ili neiskreno u u m ­
je tn ič k o m stv a ra n ju ? Krist jeste i ostaje fokusom, a je ­
dan v je ru ju ć i katolik, kao što je na p rim je r Petar Ro­
gulja, ništa ne razu m ije od svih tih slika L jube Babica
niti od te »konvertitske« ro dom ontade jednog likovnog
obraćenika.
Kaže Lj. B.: »Život je san i um jetnost je san. Ich
will m e in e n T ra u m erleben.«2 G ovori o aristokratsko-
me sh v a ć a n ju um jetnosti. » U m jetnost nije plebejska
niti dem o k ra tsk a . To su jeftine monete.« Sve je to u
p rotu slo v lju s o n im što je kod njega pozitivno. Svijest
je kod artista uostalom potpuno sporedna stvar.

Talasa se ljud sko meso kao uzbu rk an o more, bije o

hridin e stvarnosti, strov alju je k am enolom e i stijene

1 » G la s vapijućega u pustinji«,
1 » H o ć u d a d o ž i v i m sv o j sa n . «
svojim b ijesnim , krvavim, za p je n jen im čeljustima, a
na grivi tih talasa, na čipkastoj, prozirnoj, gotovo de-
m aterija liz ira n o j pjeni kao da se vijore barjaci, urlaju
proroci, svijetle svojim b u k tin ja m a Prom eteji, u daraju
o h arfe pjesnici, geniji, zapljusnuti hu čno m grm ljav i­
nom talasa, kao da nije beskrajn o more ljudske krvi
ono što ih je ustalasalo, nego kao da su oni ti koji su uz­
bibali tu g rim iz n u masu. A, zapravo, u slučaju pojedi­
naca radi se o k ap ljicam a krvi. Lučonoše, bardi, vatesi,
voždovi, b a rja k ta ri na barikadam a, svi su rosnata praši­
na nad b ijesn im grotlom elemenata, svi su oni srebrna
ko pre n a što prši oko slapova historijskih fontana po
d u b ljim z a k o n im a ove lopte.

Ovo, k ako siro tin ja stanu je po našoj periferiji, to

je kloaka. S ta n u ju u zah odim a i piju iz tih istih zahoda
svoju vlastitu vodu. Na Voćarskoj cesti, u lokvi blatne
kišnice, je d a n mali dečko igra se kožnatim patrontašna-
m a lađe.
- To su lađe, odgovara na m oje pitanje, plav kao
šljiva, sav m o k a r od blatne kišnice.

P je sm a o ulici k oja još nije iskesila zube. O petro-

leju na p ogrom im a. O b om bo nim a u blatu. O kolonjs­
koj vodi i m irišljivim solima u gospodskim kupaonica­
ma. P.a) d o n ije la je sa jednog čaja guščjih jetara pola
kile. D rago C anađi, pet godina, uhapšen pred »Cor-
som«. S ta n u je Ž u p an ijsk a ulica osam. Otac podvornik,
mlati ga kao pseto ne donese li kući barem sedam kru­
na d nevno. M a jk a leži od upale pluća.

»Veliki m eštar sviju hulja«. G ra n d e entreprise de

pom pes funèbres.' Uvertira. Scena. Ulica. Siva agra-
m erska dvokatnica, a desno od nje, u desnoj kulisi,
crkveni portal sa zlatnim antikva natpisom u verzalu,
tako da se jasn o čitaju slova: POR TA COELI. VENITE
A D O R E M U S .2 Lijevo pogrebni zavod. Uz dvokatnicu

' V eliko p o g re b n o poduzeće.

' V r a t a n e b e s k a . D o đ i t e d a se p o k l o n i m o .
a) J o s i p a ( P e p a ) H o r v a l - N a v r a t i l
bolnica. D esno kasarna u pozadini. Cesta vodi na G ol­
gotu. Scena p očin je sa k an o n a d o m u daljini. P odm ukla
g r m lja v in a topova.
K o r gladnih, surovih, prljavih, bosih, očerupanih
trikoteza: »O, ulico, kad ceš iskesiti zube?« Prolazi ce­
stom v o jnički sprovod. Chopin. K or pijandura. Pred
bolnicom bogalji. Iz crkvenog portala ritam rekvijema,
svadbe, blagoslova, procesija. Kadaveri i m ladenke, a
pred sv im a čauš. Veselo. Orgulje. Crveni crkveni b arja­
ci.
Dolazi na scenu Veliki Meštar. Sve je to njegovo. I
rakija, i crkve, i kasarne, i pogrebni zavod. O n izgovara
stihove u ritm ički slobodnoj formi. Zvona. D u k a mi
kaže da on u to m e liku Velikoga M eštra vidi Khuena.

Biti n aro d o m u smislu d ana šn jih definicija, to

znači pod svak u cijenu, logično ili nelogično, m u dro ili
glupo o b ja š n ja v a ti smisao provincijalnog cirkusa. Pos­
lije ove ev id en tn e k ulturne sram ote (koja je upropasti­
la E vropu godine 1914), n ikada nitko ne će uspjeti da
odredi sm isao ovih cirkusa, ovih provincijalnih intelek­
tualn ih sram ota, ako to bude obična fanfaronata, kao
što su i one sve ostale zapadnoevropske koje tako
neu sp ješn o o pon ašam o već više od pedeset godina. Pre­
ko nas (i ne sam o preko nas) pregazilo je toliko mnogo
patnje, sra m o te i užasa da je već došlo vrijem e intelek­
tualnoga g a đ e n ja nad ovom evropskom skandaloznom
zaostalošću. D o vraga, valjda će ipak netko izmisliti ka­
. tarzu što ne će biti uvijek podjednako m enažerijsko
h o d a n je zvjero v a u kafezu, od krvave rešetke do rešet­
ke.

P ro m a tra o s&m u Pešti (ove jeseni) m eđedicu kako

se m a te m a ts k i proraču n a tim za m a h o m glave vješto
u k la n ja s u d a ru sa gvozdenom rešetkom u svome n er­
voznom k re ta n ju usred onog malog kafeza, gdje se kla­
ti i mlati sapeta u takvoj četvorini m enažerijske dresu­
re. bolje hapsa, da ne može da se protegne ni za dva ko­
raka. Tko ce otvoriti evropsku m enažeriju - prije sve­
ga - d u h a ? Već je k ra jn je vrijeme.
 II. XI 1917

Misli n a peštanskom lančanom mostu. G odine

1916. Jesenski sum rak , u kiši, stanka poslije kiše, pred
kišu.
Noć. N e p rija tn a noć u velikom gradu, kom e je sve
dosadno, pa čak i to da netko n am jerav a da se strm o­
glavi u glupu, antipatičn u vodu, kojoj je sve to isto tako
savršeno dosadno, u vodu, dakle, koja se dosađuje već
je d n u v ječnost ratovim a i sam oubojicam a. Jedno tru ­
plo više ili m an je. Skok iz jedn e n ep onjatn e neodolji-
vosti na novu pozornicu, na pozornicu koja se zove:
biti m rtav.
K ako je to biti m rtav u prvim trenucima, kada se
bolna p a n ič n a sm jesa od žena, od ljubavi, od bolesti i
od ratova već otkinula, kada je poletjela iz bijedne ljus­
ke našega tijela kao balon, a truplo nije još čista kem i­
ja, nego tra je kao recipijens uznem irenih posljednjih
misli, kao m u ra n s k a čaša, kojom je neka srdita ruka
već tre sn u la o m ram or, i staklo je prsio u param parčad,
ali se još uvijek naslućuju obrisi razbitog staklenog li-
jera, koji to više nije, no po zakonu tromosti još uvijek
n alik u je na stakleni kalež? Riječ je o nevidljivom tre­
nutku ra sprsnu ća svijesti, kad u ljudskom e mozgu po­
d je d n a k o m oćno d je lu ju dvije osnovne misli, dva lajt-
m otiva svake žive pojave: da ili ne.
P a n o ra m a životne stvarnosti u takvom e trenutku
bolnog k id a n ja je prividno n erazm jern o varljivija od
doista postojeće stvarne pano ram e svijeta, života, gene­
rala, k rv n ik a i hotela, velikih gradova i jednog lanča­
nog mosta, koji drže lavovi svojim m ram o rn im čelju-
stim a nad ogledalom dosadne i dosađujuće se vode.
- Bože m oj, bilo je ipak na trenutke i toplo pod
prosjačkim p erin a m a ovog odvratnog sna koji nestaje
bez k o n tra p u n k ta . Sanjali smo da su nam prsti stakleni,
lirski p rozirni, da sviraju na harfam a sfera, da se može
otputovati do zvijezda, da su vagine staklene, alabastre-
ne, to sm o sanjali. A doista: ovdje se nije nikada dogo­
dilo ništa drugo nego da netko nekoga prodaje kao
ljudsko truplo, sortirano u crn im sanducima, sa bijelim
krep p e rfo rira n im papirom , kao im endanske torte.
Trgo vin a kadaveričnom robom od koje krim inalci do­
bro žive. Koji bi smisao inače mogao imati ovaj kra-
buljni ples da nekoliko trgovaca smrti, nekoliko angro-
sista k rim in a la ne igra ulogu džentrija, da ne igraju
ch e m in de fer iza onih rasvijetljenih peštanskih hotels­
kih prozora, koji blistaju sa zlatno p rotkan im zavjesa­
ma kao o p era na sceni, uz valcer iz »Traviate«?
M ožd a u tre n u tk u sklapan ja zjenica gejzirski pro­
v alju je iz plinovita tijela (kao iz lonca) neka krvava po­
bu n a protiv ovog okom itog pada u nešto što je gluplje
od gluposti, gluplje od ratova, od generala, od peštans­
kih hotela, od mosta grofa Szechenyija, od subjektivne
te m p e ra tu re 37,2°C, što je u svakom e slučaju nerazm ­
je rn o m a n je glupo od svega ovog što postoji prosto zato
jer ne postoji, je r ga nema.
Pretpostavim o, dakle, da se zaista dogodilo što je -
logično - trebalo da se desi: čovjek je poletio s deko ra­
tivnog m osta grofa Szechenyija naglavce, po zakonu
ok om itog pada, prevrn uo se groteskno kao lutka, pljus-
nuo u s taklenu hlad nu vodu, lupio do dna kao teško
m rtv o tijelo, probio blatnu koru dunavskog korita su-
nuvši v e rtik a ln o sa zvjezd anom akceleracijom kroz ne­
koliko geoloških slojeva, kao m eteor kroz gusti pekm ez
lave, zuk, zuk, zuk, i eto ga, u tren u tk u rasprsnuća n je­
gove ze m a ljs k e svijesti, gdje stiže u sum raku na obalu
velike, tajanstvene, srebrne vode, u predjelu tam noba-
zaltnom . Sve je prazno. N a veliku daljinu ljudsko oko
ne m ože da dod irn e ni jed n e travčice ni cvijetka. U
svjetlosti crvenoga fen jera konture jednog vaporeta
pod k a m e n ito m ogradom keja. Do broda silazi se stepe­
nicam a kao sa strm e hridine: sedamdeset i sedam stepe­
nica.
Spustio se čovjek korak po korak u ovu dubljinu,
sedam deset i sedam puta po korak niže u podzemlje,
prešao pre k o tanahn e, savitljive m okre daske, stao na
palubu i eto ga u salonu male lađe, gdje se u polukrugu
crv enim b a ršu n o m presvučena divana skupila su m n ji­
va d ru ž b a sup utn ika, ko ja tu čeka da lađa krene. Škilji
sa stropa žućkastosiva ža ru lja od petnaestak svijeća,
kriješti je d n a papiga u krletki: »Bon voyage, bon voya-
g e « ‘ (očito p rtlja g jedne starije gospođice), a do genera­
la, au strijsk o g F eldm arschalleutnanta, koji tu razgova­
ra s j e d n o m o tm je n o m d am o m (očito iz viših krugova,
» ja j de feš«2 Peštankom ), jedn o je jedin o m jesto još
prazno.
„Ja sam kao tobož još uvijek u u n ifo rm i”, pomislio
je čo vjek ugledavši generala u pu no j gali s raskriljenim
skrletno crv en im reverim a njegove feldmaršallajt-
nantske kabanice. „Trebalo je da se predstavim ovoj
kreaturi, a ne da sjedn em , kim nuvši glavom kao da
sam civil, kao da smo jednaki, taj miles gloriosus3 i ja
- m izerija, takoreći, bez nekog vojničkog ili civilnog
društvenog atributa. Uostalom : tko bi ovdje pod ovim
ok o ln o stim a posvećivao pažnju potpuno nevažnim for­
m aln o stim a jed nog blesavog protokola, koji n em a ni­
kakve vrijed n o sti više? Ovo je H aronova lađa, svi mi
smo s o n u s tra n u sitnih zem aljsk ih vrijednosti.”
Jed n o lice (po svem u nekakav bezobrazni trafikant
sa peštanske periferije) čita poluglasno najno vije vije-
sti iz » C o rrie re della sera«.4 U Iliriku, u Panoniji opet
je b u k n u o je d a m p u t ustanak divljih plem ena (»a vad
torzsek felkelese«). „Kako ovaj, do vraga, čita madžarski iz
»Corriere della sera«?” Cezar je - kaže - ranjen
ko p ljem u nogu, više koljena, kod Knina, pod Biskupi­
jom... „ T a m o su ubili jedn og kralja, u Biskupiji”, po­
mislio je skak ač s mosta grofa Szechenyija, ,,i kako je
sve to m oguće da se sve to tako sim ultano zbrkalo? Šta
se to zbiva sa m n o m ”, bila m u je slijedeća logična po­
misao, k ad a je stao da o d re đ u je svoj položaj u prostoru
i u vre m e nu.
„Šta ra d im ? G d je se n alazim ? Ah, da... da... P rom a­
tram svoj vlastiti život iz takozvane više objektivacije,
kao da sam lutka. Dišem. K uca mi srce. Rastu mi nokti
i brada! Sve bez m o je subjektivne volje! Kroz m ene ra­
stu dlake kao trava u P om pe jim a kroz m ram o rn e ploče
i m ozaike. Z n ati sve to, to je već nešto što se vulgarno

' » S re ta n put, sretan put«

2 » o h kak o stasitom «
3 hvalisavi v o jn ik
4 iz » V e č e r n j e g v j e s n i k a « .
zove: ne biti živ... I ja sam rastem kroz druge neke gra­
dove n e s u m n jiv o p o m p ejan sk e sudbine, kroz civilizaci­
ju k oje će n e m in o v n o nestati kao što je nestalo i Pom-
p eja.”
P ro m a tra li čovjek sam a sebe kao voštanu lutku i
ne shvaća li više stvarnost od krvi i od mesa kao svoje
vlastite stvari, osjećajući k ako je predmet, kako kroza
nj, kroz njeg o v u supstanciju, raste trava, kako on sam
raste bez svoje volje kroz tuđe prostore, to znači da se
doista već odvojio, da je otputovao, da sjedi u Harono-
voj lađi, d a će k re n u ti n a drugu obalu, da je zapravo
već kre n u o . Č u je se elisa kako vitla vodenim grotlom,
lađa zaokreće u velikom oblom luku, zatim se poslije
p o s ljed n jeg m a n e v ra zaputila tangentom na otvorenu
vodu, u nepovrat, a general, u dvarajući se po svem u
svojoj š a r m a n tn o j susjedi,priča ovoj antipatičnoj o tm ­
je n o j P eštan k i k o n ven cio nalne gluposti, a zapravo sve
je b espred m etno .
T a m o se je d a n fratar moli Bogu, Čita b revijar i ša­
puće p salm e i litanije, a i to je sve savršeno bespred­
m etno. Po za k o n u trom osti D u h a Svetoga tu se još izgo­
v a ra ju lju d s k e m olitve kao da bi bilo čem u moliti se.
Svi ovi o bičaji ne znače ovdje više savršeno ništa.
Sirena. G las sirene u magli. Svršeno je.
- Sie h ätten sich eigentlich vorstellen sollen, j u n ­
ger M a n n ,' obratio se general svome su putnik u tonom
d o b r o n a m je r n e guvernante.
- N a c h h e r, Excellenz, hat es keinen Sinn, möchte
ich geh o rsam st bem erken...
- W ie m ein en Sie das » n a c h h er« ? Was hier
» n a c h h e r« wäre, das verstehe ich nicht!
- D e r V orh a n g ist so gründlich gefallen,Excellenz,
dass h ie r gar nichts besteht, was nicht » n ac hher« wäre.
V erstehen Sie? Predstava je svršena, nem a smisla glu­
miti kao da sm o još u v ijek na daskama, als ob wir noch
im m e r » J e m a n d « wären, Mensch!
- D e r V orh a n g ist gefallen?2 Znači: čitav naš život
bio je sam o o bična glum a?

1 - Vi ste se z a p r a v o t r e b a l i p r e d s t a v i t i , m l a d i c u ,
2 - K a s n i j e , e k s c e l e n c i j o , n e m a n i k a k v a sm isla, a k o s m i j e m
n a j p o k o r n i j e p r i m i j e t i t i .. .

20 Miroslav K R L E Ž \ D N E V N IK
 - Više-manje, znači da je doista tako!
- I znači: naše vojske, i sve naše pobjede, i čitava
naša A rm a d a, i naša Previšnja Kuća, sve to nije bilo
ništa drug o nego jed na odigrana kazališna predstava?
- T ak o je! U ovom e tren u tk u mi prelazim o jed nu
paralelu k o ja je s onu stran u svih naših zem aljskih ulo­
ga...
- To je sve vas, d an a šn ju zbrk an u om ladinu,
naučio o n a j m orfinist i paralitik engadinski. To nije
istina! To su sitna razorna zanovijetanja! To vi kevćete
kao m ali psići pod m o n u m e n ta ln im spomenicima. Pas
m ože da podigne svoju straž n ju nogu, to je istina, on
m ože da orosi postolje spom enika i to je istina, ali, m o­
lim vas, da li to nešto m ije n ja na sam om e stanju stva­
ri? N e ra z m je r i ostaju i dalje isti: sitni psi i brončani di­
vovi! T a k o je to, dragi m o j gospodine! Ne prelazim o mi
n ik ak v u paralelu »s o n u stran u naših pojm ova, naših
z e m a ljs k ih vrijednosti ili naših uloga«, već d jelujem o
u slavu b o žju u okviru ove iste kozm ogonije u kojoj
sm o griješili, i nitko živ ne će pobjeći od svojih m oral­
nih odgovornosti. Mi sm o u krletki upravo tako kao i
o na papiga tam o!
- Bon voyage,1 oglasio se on aj zeleni fakin iz
krletke, kao da je pratio fratrovo izlaganje i kao da se
po tp u n o slaže s njim . T a j »bon voyage« zazvonio je
kao prizv u k o d o b ra v a n ja jednog visoko odnjegovanog,
m o raln o p ro fin je n o g duha.
- H v a la vam, prečasni, zahvalio se general fratru
gotovo dirljivo. - Vrlo ljubazno od vas te ste htjeli da
mi p o m og nete protiv ovih invektiva! Ich kenne ja mei­
ne P a p p e n h e im e r sehr gut, mein lieber Freund! Sie ge­
hö re n ein er der österreichischen M inderheiten, nicht
wahr, j u n g e r M a n n ?

K.ako m i s l i t e to » k a s n i j e « ? Š to bi tu bilo » k a s n i j e « , ne r a z u ­
m ijem !
- Z a v j e s a j e t a k o t e m e l j i t o pala d a o v d j e n e m a n ič e g a što ne bi
bilo » k a s n i j e « . R a z u m i j e t e l i ? . . . k a o d a s m o mi jo š u v i j e k » N e t k o « ,
č o v je č e !
- Z a v je sa je pala?
1 - » S r e t a n p u t« ,
 - N ein, Excellenz, Sie irren, ich bedauere sehr...
- W ieso d e n n nicht?
- Ich gehöre der slavischen M ehrheit, Excellenz!
- Ach, so! Also so...
- Ich bed a u ere sehr, aber leider so ist es,
- Sind Sie Pole?
- Nein, nicht, ich bin Kroate!
- Ach, so, also Kroate! Also so! Wir Kroaten, wir
w aren ja im m e r kaisertreu!
- G e ra d e so, wie ihre P appenheim er! Übrigens,
Sie k e n n e n ihre P app enh e im e r sehr schlecht, verstehen
Sie, H e rr?
- W ieso?
- W ieso? W ieso?1 T ako da književno neobrazova­
ni ljudi, ova n a jv u lg a rn ija svjetina (od generala i od
popova), up ra v o uvijek dosljedno krivo citira ovaj
Schillerov stih. Schiller ga je napisao u o bra tn o m smis­
lu nego što ste vi mislili da ga citirate. W allenstein vje­
ru je u lojalno st svojih Pappenheim era, a vi ste očito
htjeli d a naglasite kao da vam je jasno da se radi o jed ­
noj »politisch verdächtig« ličnosti, i to u dvostrukom
sm islu verdächtig: m o raln o i dinastički...
- M ladi gospodine, zakriještala je papiga, upievši
se u ovaj d ijalog bezobrazno i po svem u izazovno. -
M olim vas, m ladi gospodine, objasnite vi n am a što
znači biti H rv a t?
„ P a v a ljd a ne ću o b jašnjav ati papigam a što znači
biti H r v a t”, pom islio je mrtvac.

P o z n a j e m j a s v o j e l j u d e v r l o d o b r o , d r a g i m o j p r i j a t e l j u ! Vi
p r i p a d a t e j e d n o j o d a u s t r i j s k i h m a n j i n a , z a r ne, m l a d i č o v j e č e ?
- N e, p r e u z v i š e n i , vi se v a r a t e , j a k o m i j e žao...
- K ako ne?
- J a p r i p a d a m s l a v e n s k o j većini, p r e u z v i š e n i 1
- A h . t a k o ! D a k l e tako...
- J a k o m i j e žao, ali j e n a ž a l o s t tak o,
- Vi ste P o l j a k ?
- N e n isa m , ja sa m Hrvat!
- A h , t a k o , d a k l e H r v a t ! D a k l e ta k o ! M i H r v a t i , m i s m o bili
uvijek v je rn i c a r u "
- U p r a v o t a k o k a o i » v a š i « lju d i. U o s ta l o m , vi v r lo loše p o z ­
n a j e t e » s v o j e « l j u d e , s h v a ć a t e li, m o j g o s p o d i n e ?
- Kako?
- K ako? Kako?
 K od m o n o lo g a o hrvatstvu, o hrvatskoj n acional­
noj sv ije sti, da se obrati pozornost svim a elem entim a:
ža losn o j n esp osob n osti pri razvijanju vlastite političke
i kultu rne sv ijesti, u slijed robovanja tuđim generalim a,
tuđim d in a stija m a , elegan tn im Peštankam a, tuđim fra­
trim a, sa šak om one karikature m adžarskog žu p an ijs­
kog p ro v in cija ln o g plem stva u G orn joj H rvatskoj, po
p ozn atom operetn om šlageru: Regnum regno non pra-
escribit leges. ..' je d in i briljantni m onogram u prošlosti,
k ojim se diči o v o žalosn o ilirsko p ok oljen je, jeste D u­
b rovnik... M eđu tim , što je to D ubrovnik? G rofovi Ivo i
L ujo...a) » H o m o spat« i posveta barunu R auchu! Očita
propast D u b ro v n ik a ! Tko bi m ogao da u d vije riječi
o vim papigam a na H aronovoj lađi objasni sve tragične
raspone k o ji se otvaraju u svijesti mrtvaca kad bi čov­
jek h tio da se d efinira kao Hrvat posthu m n o? Franko-
pan prevodi M olierea u o ček ivan ju w ienerneustadtske
sm rtne osu de, a p olitička je žrtva tog istog M olierea.
Suludi n o n k o n fo rm ist Jurko K rižanić, germ anofob,
austrofob, rusofil, p anslaven, konvertit, dom inikanac,
tip ičn o hrvatska magla. Baldo L upetina i F lacije isto
tako. Šta bi ovi austrijski generali m ogli od toga da
shvate? Šta je Pepi Jelačić u on im svojim husarskim
rajth ozn am a, m it der arm en G räfin aus N a p a jed l? 2 A
danas M eštro v ić u L ond onu . G ja lsk i u G redicam a,
Đ u ro B asariček, A leksandar H orvat i njegova glupa
družba, i P edesetitreca regim enta Feldm arschalleutnan-
ta von D a n k la ? Zatim : seljačka masa u gaćam a i u
opancim a. Pod svim tim , m asa seljaka trajno gladuje i,
u strajno n ep ism en a, gladu je stoljećim a. G ladujući i ra­
tujući, isto se tako ustrajno buni kao i ja u društvu ovih
papiga. P osth u m n o, dakako! T rajno kaotično sve, sa
krvavom varm eđ ijsk o m družbom haram ija, pandura i
v elik ih župana. T rula šajka na m očvari. Kruh i grofovi.
O sim toga: ratovi, arende, km etovi, porezi. Saborske hi-
m ere. D v a parlam entarizm a. H rvatski sabor i engleski
parlam enat. R azvoj nacion alizm a. Literatura prem a do­

K r a l j e v s t v o k r a l j e v s t v u n e p r o p i s u j e za kone...
2 sa s i r o m a š n o m g r o f i c o m iz N a p a j e d l a ?
a) I v o i L u j o V o jn o v ić .
gađ ajim a jučer i danas. Švapski rom antizam . G rillpar­
zer. G la v n o je znati što hoćeš. Kontrasti luksuza i b ije­
de za p o slje d n ja dva stoljeća. Prosjaci i zlatne grofovs­
ke n o siljk e. E m igracija i em igranti. A m erika danas,
in k v iz ic ija . T o čk o v i i lom ače i sjekire, plus drakonski
graničarski zak on i. Izm eđu Save i D rave ljudi vjek o v i­
ma pasu travu i pale arhive. In-Tyrannos-m otiv glavni
je k ontrap un kt ovoga rađanja svijesti.

Peštanska dam a: » N e dam se, gospodo, gnjaviti. Od

svega što vi brbljate m n ogo je in telig en tn iji m elanž sa
šlagom na terasi „E rzherzogin Stefanie” u A bbaziji.«
Karl M aria W eber. »O beron«. Uvertira. Lehar. C vjeta­
ju k a m elije, m a g n o lije, azaleje. U tim m islim a stiže
lađa na drugu obalu.

12. X I 1917

N o ć n a šetnja. Siva, gusta, venozna noć. O ve Hatzo-

ve i R a in ero v e i T renk ove dvokatnice, ovaj dvokatni
gradić tako n eizrecivo dosadan sa svojim novem brim a i
sv o jim sam rtn o sivim o lo v n im staklim a. G rađani spa­
vaju. N em a ni psa. Zašto ovaj grad nem a svoga p jesn i­
ka? Od v rem en a na v rijem e jedna te ista m isao: od
ovoga grada ne će ostati ni kam ena. Takav jedan vre­
m en sk i trenutak je n em in o v a n kad Grada više ne će
biti, kao što je i b ilo kad ga uopće n ije bilo, prije nego
što se u op će d ogodio, što je bilo isto tako glupo. Sjenka
jed n e au erk e u u zn em iren om kestenovom lišću. M oč­
varno. N ezd ravo. U zn em irili se vrapci. V isoko negdje
n ad . Z rin jev cem ždralovi. Jedan fijaker: tapa, tapa,
tapa, oranž svjetlo st sv jetiljk e horizontalno, čudno.
Jedna lam p a putuje. P otpuno sama. M iče se u horizon ­
tali. N esta la je u B erislavićevoj. „Tko se već u Berisla-
vićev u vraća fija k ero m tako kasno? A stigao je iz M ari­
je V a lerije.” I to je čudno kako se zovu ove ulice. Beris-
lavićeva, banalna, glupa Berislavićeva, kancelistički
bezlična. S u više nekako dvosobna, bez kupaonice, i uo­
pće ne vodi nikam o. Sasvim nelogična ulica, a n je n Re-
g im e n ts in h a b e r,1 je d a n historijski ban, takoreći vojsko­
vođa k o ji je pao u ratu, zaslužio bi u svakom slučaju
bolju ulicu od nadvojvod e Rainera, koji se tu rodio kao
sin E rzherzo ga i koji n em a baš pod bogom nikakve zas­
luge za ovaj grad, osim što su ga ovdje rodili njegovi
preuzvišeni carski roditelji. O n im a bolju ulicu, daka­
ko! D inastija. Propaganda. »Zrinyiplatz«! U redu! Si­
get! O p et dinastija! U redu! A kadem ija! » G a nz
nob l...« 2 Pa i Katančićeva je nekako reprezentativnija
od ove ja d n e banske uličice. Katančić im a barem » H o ­
tel Palače«, a ipak sve je veom a krvavo. Magla. Jesen.
Samoća. N a jm u d r ije bi bilo nestati bez jed ne jedine ri­
ječi iz ovog dvosobnog, dvokatnog, dvomislenog, dvoj-
n o m o n a rh ijs k o g grada...

V raćam se M arovskom . U »O bzoru« rotacije. Kad

bi n e tk o bio toliko jak da n adurla ove glupe rotacije.
- T re b alo bi izvršiti jed an saldakonto, pa kom e
opanci, a k o m e obojci!
- Sve će se oboriti n a tebe! I rotacije, i crkve, i m a­
soni, i kasarne, i čitava Koalicija, i m adžaroni, i barun
Skerlecz de Lom nicza s » N a ro d n im novinam a«,
- Da, pak šta o n d a? V aljda ne ćemo do sm rti tru ­
nuti u o v o m e loncu, kao krepane ribice? P ojam apso­
lutne sp o z n a je o apsurdu ove evropske, ove m e đ u n a ­
rodne i ove naše stvarnosti takav je proplam saj kao kad
plane n eg d je je d a n rezervoar petroleja. »Obzorove« i
sve ove ro tacije (koje danas propo vijedaju ludilo i krv)
trebalo bi uzeti iz p rljav ih ru ku i početi pisati pam etne
stvari! D osta je zaglupljivanja!
- T akve se pustolovine plaćaju krvlju!
- P a n ik a pred krv lju je filistarska. Cista predrasu­
da. K rv teče od početka svijeta. K rv je elem enat kao i
voda. Uopće: kada krv ne bi tekla, stvar bi stala,
- Pa da, ali sve se pretvara u pogrom. Džakovi
brašna poliveni petrolejem . Požar na sve strane. Trupla
i trupla. O d j e k u j u mašingeveri. Kao danas u Petrogra-
du ili u Moskvi,
1 počasni puko v n ik ,
1 »S asvim o tm jeno...«
 - N egacija crkve i kasarne ne da se prevladati bez
m ašingevera. U odrazu historijskog p o ž a r a biti lirska
šeprtlja, sve sam a protuslovlja, zbrka i nesmisao. Sve je
to p rélud e je d n o g vedrog i sunčanog ju tra koje će sva­
nuti n ad o vim glupim no ktu rno m . I sve će biti kao da
ničega n ije bilo. P jevat će ptice, u je d n u riječ ptice će
pjevati, a lju di će se popeti do takvog stepena civilizaci­
je te n itko živ od n jih ne će više um jeti da shvati da
smo mi živjeli kao praljudi,
- T o je fu tu r drugi. A prezent?

N a uglu M arovske i Gundulićeve. Stojim i buljim

u S trossm ayerovu firm u: »Obzor«. G lu p a riječ! Ruska
riječ! Ili češka? Kod nas ne znači zapravo ništa, a pred­
stavlja b r b l j a n j e jednog nedonoščeta koje još nije pro­
hodala. J e d n a m a rš k o m p a n ija je spram te glupe riječi i
te blesave pisan ije - asimptota. D uhovi koji su pokre­
nuli R u s iju p re d sta v lja ju danas jedinu inteligentnu
(up rav o bolje: evropskog intelektualnog du h a jedino
d o s to jn u ) fo rm u lu kako bi zapravo trebalo usm jerivati
životnu energiju. Naše m arijaterezijansk e ekipaže još
uv ijek à la Senoa, spram ove topovske grm ljavine da­
nas. K akv i ponori! Stim ung m t^ v a rn e noći. Istodobno:
in ten ziv an strah pred n jem ač k o m ofenzivom. A što
o nda ako N ijem ci ipak g ru n u ?

N e b o se sasvim smrklo.
Skidati krovove kao poklopce od cukerdoza. Otva­
rati kuće kao kutije. Jed an prozor u M arovskoj jed n o ­
katnici rasvijetljen. Tu netko umire. U m ire jed an čov­
jek i baca kroz v rata popa koji se tu pojavio sa posljed­
n jo m pom ašću. Brani se pop protiv inzulta.
- Pozvala m e vaša gospođa!
- M arš napolje! D a jte mi barem u m iru krepati!
D iv lja scena um irućeg i njegove babe bogomoljke.
- Pa da, pa ti si lud! Pa tebe će papa prokleti! Pa ti
ćeš ostati izopćen! Sam te je šantavi na to nagovorio! Pa
jesi li ti, čovječe, svijestan što si zapravo uradio? O,
proklet bio d a n i čas kad sam se za te udala!
Je d a n život svršava o rdinarnom , b rutaln o m sce­
nom. B račn a svađa u obliku ateističkog disputa s je d ­
n o m k o zo m (od žene), k oja može svojim n e u raču n lji­
vim p o s tu p c im a da dovede um irućeg čovjeka da je iz-
deveta još p o sljed n ji put na ovom e svijetu i da zatim
p reda dušu đavolu. Srozao se u krvoliptenju,

13. X I 1917

» U lica u jesen je jutro«. Jesenska poema, neka

vrsta litanije.
O, G osp odine, što su glupi ovi razgovori u Helmer-
-F elln ero voj kući. To nisu dva svijeta. To su tridesetitri
svijeta. K ad se tam o kaže: »Vidite, u Burgtheatru, na
p rim jer, ili M olnar, na p rim jer, ili Ibsen«, kakav je to
a p lo m b ? U k o ju kategoriju gluposti spada ovaj kretini-
za m ? T o n ije sam o p ro vin cijalna zatucanost, to je zatu-
canost čitave je d n e pseudoknjiževne civilizacije. Kada
se sp o m en e R ein h ard to v o ime, to već ima prizvuk bu­
nila. Zigeuner-, Bettler- u n d B eam tenvolk.1
- Pa čak ni R e in h ard t ne bi znao što da počne s
tim vašim stvarim a! Vi kažete: to je izvedivo! Lako je
to v am a reći... Ali kako? To vi m eni izvolite objasniti!
- Sve je to zapisano!
- A g d je ? U ovoj vašoj »Ulici u jesenje ju tro « ?
» C rn o blato! Ž ene na kiši! Osjeća se kako crno blato
prodire u lju d sk o meso kroz trulu, n akvašenu kožu
po d eran ih , pro letersk ih cipelendra.« Kako se mogu ove
vaše »pro lete rsk e cipelendre« donijeti n a scenu, to vi
m eni o bjasn ite! Ha, ha! Ili čopori gladne djece. »Preko
scene u r l a j u čopori gladne djece kao šakali...« Ta idite,
m o lim vas! I o nd a: kako se, ako boga znate, može napi-
sati da »oblaci m o kre nad g rad om « ? N em a šta! To je
originalno, ali nije pristojno! M okriti znači nešto d ru ­
go, zaboga! A k ako bi se to moglo prikazati na sceni da
oblaci m o k re ? I to još nad gradom kroz koji u rla ju čo­
pori g ladn e djece kao šakali! I to je, za vas, velite vi,
k n již e v n o s t? A la bo nn e h e u r e !1

1 C i g a n s k i , p r o s j a č k i i č i n o v n i č k i n arod .
2 Brav o!
 Bilo bi d ob ro (to jest dobro), bilo bi udobno u sva­
kom e slučaju, kad bi čovjek mogao da individualno za­
boravi ovu d v o k atn u i dvosobnu civilizaciju koja se
zove Zrinyiplatz. Kako je sve to kod A.G.M.-a »her-
cig«, u a g ram ersk o m smislu! O na matoševska aristo­
kratska splendid isolation u feljtonim a. To danas imiti­
ra D o n a d in i. U ld arik o je u v jeren da je wildeovski sno­
bizam je d in i lijek protiv m izerije ukusa. D andy iz
»K azališne kavane«. O čem u pišu ti priglupi snobovi?
K akva je to m etod a spasavanja?
K a m in . Svakako kam in. Bez k am ina ne ide. S um ­
rak ili sv ita n je uz kam in. U vazam a venu ruže. Č uje se
kako se teške svilene latice ruža truse na brokat. Na teš­
ki s k u p o c je n i venecijanski brokat. Sve je uopće sku­
p ocjeno i teško: svila, sagovi, zavjese, portijere. Sve je
tapetirano. K roz ova dvostruko tapetirana vrata ne čuje
se k ako u rla ju »čopori gladne djece kao šakali«. Poslu­
ga je, ra z u m ije se, u livreji. Sve se servira u srebru. Sve
je n ečujno . Ne ču je se ljudska stopa u ćilimovima. Pije
se, recim o, čokolada. To je jak o nobl! G ovori se o Kva-
tročentu. Svira se Rahmaninov. Ili Gustav Mahler, svejed­
no. Ne čuju se mašingeveri iz Petrograda! Ono je plebs, a
umjetnost je o d u v ije k bila privilegija aristokratske manji­
ne. Sve ove naivne, zapravo bezobrazne rod o m o n tad e Ul-
darika Donadini ja, po uzoru na velikog Rabija A. G. M.-a
i nisu drug o nego provincijaln a žalost. O, Gospode,
kako je kod nas sve to otrcana provincija.G ornjoilički
špeceraj. M alo p ro d a ja zapadnoevropskih i pre­
k o m o rs k ih lirskih m irodija. U pravo to je form ula za
m iz e riju našeg pjesničkog duha. Za ove pjesnike ne
postoji n ik a k a v zanos ni za je d n u vrstu ideja. Ovo po-
lu h a lu c in a n tn o lu n ja n je za raznim već otrcanim m oti­
vima, ove s im u lira n e ekstaze za dosadne slatke oblake i
ptice, u b e s k ra jn o m ra č n o m kontrastu s m otivom je ­
senskog j u t r a kada ulična bujica valja sive povorke ža­
losti, sve je to ipak neka vrsta skandalozne zbrke i stra­
ha da se stvarnosti ne zagleda u oči. Pisati ovako ili
on ak o ili uopće pisati: lirski reagirati na stvarnost mogu
sam o glupani. Samo naivni glupani bave se ovom
vrstom š k ra b a n ja , kad se rukopisi već iz deset-petnae-
stogodišnje retrospektive ja v lja ju kao nesum njivi
skandali.

14. X I 1917

Pišim o, kažu, dram e, i to još »dom aće« ! O no nešto

(n on so c h e )1 što oni zovu »naše«, »domaće«, »vlasti­
to«! D o b ro je da ne kažu još »narodno«... U redu. Piši­
m o d ra m e ! A k o m e da ih pišem o? Ne zn a m kakav bi ta-
lenat, n aro d n i, narodski, naro dnjačk i, bio potreban da
netko napiše zaista takvu d ra m u k oja bi im se svidjela.
Pišim o d r a m u o je d n o m čovjeku koji se zove Ivica. Po­
kazat će se đ d m a h problem inkongruentnosti stilova.
M ože li se tak av Ivica postaviti na scenu u wildeovs-
kom, strind berg ovskom ili ibsenskom stilu? Odgovara
li Ivica, kao pojava, kao jedinica, bilo kojoj figuri G.B.
S haw a? G d j e se rodio takav Ivica? U Agrarnu? U Fuži-
n a m a ? U Sv. Križu, ili Sv. Ivanu Žabnu, ili Sv. Ivanu
Zelini, ili u Sv. N edjelji, u Vinkovcima, u Valpovu, in
Klein- u n d Gross-Jošani bei U d b i n a ? 2 Wilde ili S trind­
berg sa Trešnjevk e. Ivičini djedovi bili su sigurno u
opancim a. Ibsen u gaćama. To ne! To jest: i toga je već
bilo... Bilo je M ae terlin cka u Prnjavoru, pojavili su se i
neki V in k o v ča n i kao ničeaneri, bilo je i N eunundsieb-
zigera O to tsch an e ra u gaćam a iz »Neue Freie«... Prem a
tome, sve to tako i izgleda kao »Bosonoga plesačica«.
»Ah, n a valu tom, plovit s galebom...« To je revir
R oda-R ode: grencerski vicevi. S ovakvom kašom u gla­
vi je d a n od arb ita ra tvrdi da nam je »d ra m a u krizi«.
Ne će baš štim ati da je nešto čega nem a - u krizi. Ovi­
m a ne ide u glavu da bi se »K raljevo« moglo pojaviti
na d askam a. A pogotovo ne »Cristóbal Colón«. Im am
čitavu h r p u k n jig a o K olum bu. Došao C.a) i prevrće
V a rn h ag en a : »A m erigo Vespucci«. Šta će mi to, pita.
Ne ra z u m ije zašto gubim vrijem e da dođem do Fr.

' ( n e z n a m što)
‘ U V elikim i M a lim Jošanim a kraj U d b in e?
a) Đ u r o C vijić.
R ückerta, W erdera, Köstinga i Schmidta. Kako mi se to
da, čitati ove Švaberle?
Sve su to dram aturzi. Svaki je od n jih napisao
po j e d n u d ra m u o K olum bu. M ene K olum bo vuče više
kao o ra to rij nego kao historijski motiv. M asovno sim ­
fonijski, kao » U lica u jesenje jutro«.

S m ije mi se čovjek u H elm eru i Fellneru kad

tv rd im da je i » P an « napisan za scenu.

H u m b o ld t. Priznajem . To je učitelj. H um boldtova

m etoda b o g atija je od svake beletrističke suvrem ene
metode. T o su sam i k o n tra p u n k ti pameti. Schott: »C o­
lu m bu s u n d seine W e ltan sch auu ng« .1 Slabo. H um b old t:
»K ritische U n ters u c h u n g e n über die historische E n t­
w ickelung d er geographischen K enntniss von der
N e uen W e lt« .2 To je poetskije od Camoesa!

15. X I 1917 u pet sati i trideset po podne

D o m o b ra n Ja m b re k i scena sa princezom. Trebalo

bi to napisali za daske. N e m in o v n a smrt žene palog rat­
nika K om ušara, Jan e iz Vidovca. I to je novela.

P ita n je ukusa. U kus izjeda i grize do kostiju koro-

zivnije od svake gube. Jedn o od osnovnih p itanja: šta je
uk u s? M au v a is goût.3 O p asna m ikstura snobizm a i pro ­
vincijaln e gluposti. Jan a K om ušar, dom o brani C afuk i
J a m b re k im a ju pravo na svoje pjesnike. Po istom p rin ­
cipu kao Fedre, Kasandre, Cidi ili Rolandi. Ovi svi ku­
k aju za n ašim m otivim a, a kad im pišeš Kadavere,
on d a se zg ra ž a ju da to nije »naše«.
- T o nism o »mi«,

1 » K o l u m b o i n j e g o v p o g le d n a svijet«.
2 ( » E x a m e n c r i t i q u e d e Y h i s t o i r e d e la g e o g r a p h i e d u N o u v e a u
C o n t i n e n t « ) » K r i t i č k o i s t r a ž i v a n j e p o v i j e s n o g r a z v o j a g e o g r a f sk e
z nanosti o N o v o m Svijetu«.
3 Loš ukus.
 - A što srao » m i« ? D om janić, Auer, Bužan, Či-
koš, Iveković, Šenoa? Natko Nodilo - ne.

Što bi sve bilo po trebno da čovjek doista bude to

što tako često nije: naim e čovjek, Prije svega: živjeti po
logici svog vlastitog tijela. Ne glumiti sebe ili nekog
drugog u sebi, nego biti svoj. »Oj, budi svoj...«

P ro m a tra o sam sinoć kod » F ran k o p a n a« jednog

čovjeka g dje je sm azao čitavu rostbratnu s lukom u tri
sekunde. Zvjerski. Bio je gladan. Samo Afrika jede
tako. T o je p otreb a za mesom. Mi smo mesožderi. Ne
valja se pretvarati. Ali to kako je čitava ona ploča od
mesa n estala u ždrijelu moga znanca, to me je dem o ra­
liziralo. P risto jn e civilizacije ne ce ručati ni večerati u
društvu. To spada u intim notoaletne prizore. Ritual
s im p o ziju m a , m eđutim , još uvijek je glavnim m otivom
svih religioznih obreda. Č ovječanstvo se još uvijek
kreće na početku svoga puta.

Školska djeca: »Leti pčela malena«. Z alju bljen i gi-

taraši n a m jesečini: »Ti si, Milko, m oja, m oja«, ili:
»K roz po n o ć tih u i gusto granje...« F ijuk granate, svjet­
ski m ir je otputovao. Svjetski m ir to je: »Ti si, Milko,
m oja, m o ja « , na m jesečini liker od vanilije, prezerva­
tiv i salvarzan, zatim dum -dum -dum , tratarata, »U boj,
u boj«, i tak o je planu la čitava jed n a civilizacija u tre­
nu. To se vidi na sceni kao u panoram i. Sasvim prim i­
tivno, za n a jn e p is m e n ije paupere da shvate kako je
o n aj p la m e n grim iznih karteča zapravo Magnificat kri­
m inala. Dolaze gorile. Vide se m em bra disiecta djece,
gitaraša, k a n o n ira i mjesečine. Psi i hijen e lome svojim
če ljustim a ljud ske kosti. Prolaze čete oklopnika, pjeva­
ju: »U boj, u boj, m ač iz toka braćo...« »M arširala,
m arširala...« M rtv ačk a kola. Chopin. Fratri u povorci,
u co ku lam a, i fratri p jev aju : »Oj, M arijo, rajski cvi­
jet...« T ra n s p o rt ra n jen ik a, kuga, kolera, dizenterija,
kozice, sušica. C ije p lje n je, veli, protiv pošaline, a ipak
je um ro. Baterije, topovi, konji, konjaništvo. Dies Irae.
I sada budi vedar, brate, u ovim d an im a srdžbe i džum-
busa! Budi pjesn ik u ludnici! Pjevaj suncu i ostalim
lirskim rekvizitim a, als ob nichts geschehen w äre.’

N e m a mesa, ni petroleja, ni žigica, i u čitavom gra­

du n e m a igle. U »C orsu« pločice šećera tanah n e kao
aspirini, u patetičnom paketu, s banderolom Crvenoga
križa, da se vidi da svi živimo pod p rotektoratom C rve­
noga križa. Svi smo u ženevskom lazaretu.

K roz sve to prolazi luda. Zvižduče kao vjetar. Z au­

stavlja fratarsk u povorku: »Pardon, gospodo, zar vas
nije stid kretati se u b ab ljim s u k n jam a? Pa niste, pobo­
gu, ku rv e ?«
Je d a n od fratarskih simpatizera, civil, ulični prolaz­
nik kao i ova luda k o ja zvižduče, s plem enitom n a m je ­
rom da p om ogn e fratrim a od zadirk ivanja ovog uličnog
zanov ije ta la : »A vas, gospodine, zar vas nije stid nositi
p o d erane pan talo n e ?«
- Stid me je, dakako, n em a šta, ali zato ne v je ru ­
jem da se v rh u n a ra v n i m oralni autoriteti m o raju pro­
povijedati u k rinolinam a. R azum ijete li m e? Vjerovati
je bestidno. K retati se syijetom kao krabulja, to je be­
zobrazno! O vo n ije k ra b u ljn i ples!
- A što je, nego k ra b u ljn i ples? Dvadesetičetiri
sata d n e v n o Veliki petak već treću godinu. O na j koji
p ro p o v ijed a sunce, bijele hljebove, pečene ribe, koji
servira p askaln o pečeno ja n je i brani bludnice od fili­
starskog m o raln o g zgražanja, libre penseur,2 taj Sin
Č ovječji stup a n a stratište perm anentno. To je. trajno
raspeće slobodne ljudske misli,
- O va d ruž ba cokulaša, feldkaplana, to su po
vam a slobodni mislioci? Pa to su kagulari koji se kreću
oko stratišta k a o krvnici. O n i žaračem isp alju ju ljudske
oči. To su osijepitelji glupe mase,
- O slijepiti se može nekoga tko ima oči. A ove
krtice slijepe su od naravi. Tu nije bilo nečeg što bi m o­
glo da se spali kao oko.

' k a o d a se n i š t a n i j e do g od ilo .
’ s l o b o d n i m islilac,
 Prolazi scenom slijepac. Svira na svome verglu »La
P alom u«.
- A gdje ste vi izgubili svoje oči, pobogu?
- K opfschuss!1 Dvadeset i trećeg februara 1915 u
četiri po podne. Bilo je ugodno toplo, kao pred Uskrs.
C vrk utali su vrapci. I nik ada više, gospodine ti moj, ta-
rata-tata-tata...
- I vi kažete da ovaj nije oslijepljen?
- A koliko su tom e krivi ovi ubogi cokulaši da je
ovaj čo v jek izgubio oči? Kao da je to prvi ratni slijepac
otkad se fratri kreću svijetom!
- Pa da, ali da bi ljudi progledali, za to ne treba
gnjaviti čovječanstvo litanijam a,
- M o lim vas: ne v je ru je m ja uopće ni u kakav viši
smisao ni zem lje, ni svemira, ni čovječanstva, da se ra­
zu m ije m o ! Ja nisam v je rn ik ni u kom pogledu. D a me
nije stid, rekao bih da sam ateist! Ali kakvog smisla
ima lju titi se n a nešto čega nem a? To je naivno. Da je
došlo do ove golgote danas, tom e nisu krivi ovi fratri!
- Pa da, tko to i kaže? Fratri nisu subjektivno, ra­
z u m ije se, ništa krivi, to je logično, ali taj feudalni, me-
dijevalni način m išljenja, ta tromost duha, te lijene
m etode koje n je g u ju isključivo samo glupe premise, te
idioti je ko je ovi vaši fratri propovijedaju kao vrhovni
princip m išljen ja , to sve uslovljuje ovo danas,
- Vi niste naivko, prijatelju moj, i gnjavator! Ne­
m ojte se vi ljutiti na fratre, pročeprkajte vi malo d u b ­
lje, ako im ate kuraže,
- K ak o mislite dub lje da pročeprkam ? Po b anka­
m a? Po gro fov skim budželarim a? Kod gospodina grofa
u G e sz tu ? Kod gospode grofova Stiirgkha ili C zernina?
Na M ich ae lerp latzu ? N a Ballhausplatzu? Da pro­
če p rk am čitavu H errengasse ili Lipotvaroš ili M A v ili
K. u. K., to da p ro č ep rk a m ? Ovi vaši fratri su statisti, i
sam o d a ih n e m a toliko, i samo da njihovi korovi ne
prate ove krv av e opere, predstava bi već bila davno pro­
pala,
- Ne bi bila prop ala već po tome što još uvijek
nije propala. M eđutim , m eđu ovim našim neuk im fra-

' - H i t a c u g la v u !
trim a im a više starčevićanaca nego crno-žutih! Pazite
dobro, to je paradoksalno, ali je ipak tako,
- U p ra v o to i jeste glupo da je tako, vi glupane!
Ne v j e r u j e m u filozofsku pam et političkih kretena.
N išta to n ije paradoksalno, razum ijete li vi to? U tome
i leži stvar da danas biti starčevićanac znači pjevati u
crno-žutoj operi kao statist. Uostalom, idite do vraga!

Od v re m e n a na vrijem e, uvijek se nađe po neki

m jeseč ar k o m e se objasnilo da svem ir kao takav uopće
nije d o b ro sagrađen i da bi bilo m u d ro popraviti tu sta­
ru, o trc a n u m ašineriju. To su takozvani arhim edovski
trenuci viših n a d a h n u ć a suvrem ene belinističke nauke.
Za tak v e po th v ate većega stila potrebna je m od erno m
A rh im e d u je d n a čvrsta form ula prije svega, a zatim
jedno in te rp la n e ta rn o uporište sa koga bi čovjek mogao
da p ra v iln o popravi i prem jesti poremećene stvari i da
ih vrati k a m o spadaju. U redu! U zim a se Mjesec kao
fiksna p o lazn a točka, sa koje će planski početi osvaja­
n je svem ira, po principim a nove nebeske m ehanike. 1
to je dobro. Da bi se moglo na Mjesec, potrebne su ske­
le, fantastične, svakako veom a visoke, nehotične, skele
k o n s tru ira n e od ljudskih kostura. Da bi se došlo do po­
trebne količine ljudskih kostura, potrebna je specijalna
idealistička propaganda, kako bi se neu kim slojevima
čovječanstva ob jasn ila ova grandiozna zamisao. I to je
u redu. Svaka reklam a, na kraju, djeluje. Povjerovali
ljudi ovim A rh im e d im a da mogu da p o m ak n u svemir,
sam o im tre b a ju skele od kostura, i tako je klanje čov­
ječanstva započelo. K olju se m ilijun i za osvajanje
Neba, M jeseca i Zvijezda i čitavog Svemira po planu.
K o lju se, evo, već treću godinu...
Stižu vagoni, vozovi, tisuće vozova krcatih ljuds­
kim k o sturim a, k o trlja ju se d a n ju i noću na ovo koz­
mičko gradilište. V rijem e u kom e živimo zaista je gra n ­
diozno. Podižu se m o n u m e n ta ln e lunatične, metafizič­
ke skele, ra zvija se k o n ju n k tu ra, niču čitavi gradovi,
stvaraju se nove unosne liferantske egzistencije, toči se
vino, pivo, rakija, lu m p u je se, obogaćuje se, veselo je,
sajam je i vrtlog na sajmu... » Q u an d le bâtim ent va.
tout v a « ,1 taru ruke lukavi i bistri lunatici ovog ideal­
nog p o th v a ta najvećega stila, a čovječanstvo gine u m a­
sama, glupo kao jagnjad.
im a, m eđ u tim , je d n a stvar o kojoj ovi m udraci ne
vode d o v o ljn o račun a: čovječanstvo je sastavljeno od
djece, od sinova, od m am a, od djedova, od žena, uopće
od fam ilija, i tako nestaju danom ice zetovi, supruzi,
braća, sinovi, kao m jesečarska građa za kosturnu skelu,
a tu g u ju ćih obitelji, udovica, sam o h ra n ih staraca i d je ­
ce im a sve više, do N eba je daleko, prilično, skela raste,
istina, ali polagano, a V jera da ćemo se popeti na M je ­
sec gasi se iz d a n a u dan sve osjetljivije; ja v lja ju se gla­
sovi s u m n je , gluposti, deziluzija, ovi glasovi počinju
kao lahor, zv ižduču oko lunatične kosturnice sve glas­
nije, p re tv a ra ju se u v jetrinu, u oluju, o luja zviždi oko
ove m jeseč arsk e novogradnje, a na zem lji urla kor bi­
jesn ih fa m ilija : vratite n am našu djecu, naše muževe,
naše roditelje, naše sinove, zašto ste lagali kad ste znali
da je popeti se n a M jesec nem oguće?

Sada sm o upravo u takvom jed n o m tren u tk u kad

počinje da zviždi oko nas nevèra i to, po svemu, veoma
opasna. H la d n a bura. Saldakonto historijski.^ Jedno
ra čunovodstvo je propalo. Bilance su pasivne. Č u je se
b u b a n j ovrhe.
U ta k v o m ciklonu, vlast se vozi u gospodskoj ko­
čiji. T ri g en e rala u restoranu kod »Palacea«. P iju pivo i
glum e generale. Drei Mordskerle, ein bisschen schä­
big!2 Jellin ek 1911, modeli Mikolasch, Pizzigeli,
»W olf«-čizm e, sasvim démodé.
S je d im n ad ovom vječnom , prokletom rostbratnom
i m islim : „Sve se lomi. Lomi se k.u.k, Exerzierregle­
m en t p o d je d n a k o kao i D authenday: »Javaner zwei
du rch Strasse ziehn, m it Flöte und der Violin«,3 u ago­
niji su ovi dv orjan ic i smrti. To je bespredmetno. Ro­
denbach i Ypres. »Bruges la M orte« i Verdun. Kakav je
to d ija p a z o n ? T m u rn o sukno neba nad gradom, nôvem-

» A k o se m n o g o gradi, tada je sve u redu«,

T ri d e l i j e , m a l o o t r c a n i !
' » D v a J a v a n c a p r o l a z e u lic o m , sa f l a u t o m i v i o l i n o m « .
bar. Z rin je v a c u krvavožutoj draperiji, zapravo blatno
sve, a ljud ski m ozak što je? G lu p a prizm a kao ove sece-
sionističke staklene prizm e u svjetiljka m a u »Palaceu«.
Odraz, spektar, sedam bo ja u ljudskom oku, m agija
jed n e pozorn ice na kojoj se ne glumi zanim ljivo. Što
preo sta je ? Lirska nijansa. N ad portikom vizavi restora­
na »Palace«, u Katančićevoj, na m adžarskoj zgradi sto­
je nek a k v i K orvinovi lovci vilenjaci. M adžarska gotika
i h rv atske šume. Interesantna arpadovska legenda. A
lirske n ija n s e su građa od koje je teško sagraditi svijet
koji bi bio od stvarnosti tako odvojen, te stvarnost ne
bi m ogla da prodre tu izolaciju. To je zapravo bolesno
sak riv a n je pred istinom. Jedna želja čovjeka: svjetlost,
m irn a s u n č a n a svjetlost, tišina groblja gdje je sve zabo­
ravljeno. A p stra k tn i m uzički motiv.”
D ä m m e r u n g i G ö tte rd ä m m e ru n g .' O su m rak u bo­
gova. Eno, o n a tri carska sa m u ra ja tam o kod bijelog
s to ln jaka, tri poluboga u sum raku. Oni p o jm a n em aju
da se dižu barikade. To je za tu gospodu nešto što se
zove - mob. F ra n jo K adaver se objesio, a njegova do­
m o b ra n s k a budnica p retv ara se u bršadinske signale.
Raste kao Meyerbeer. Trebalo bi uzeti H aydna i po
Hay d n u in stru m en tirati jed an pakleni crescendo, koji
bi o b u h v a tio sve od početka do ovoga k ra ja koji će
v aljd a ipak ta n d e m aliquando* biti doista finale?

K ažu: progres! Šta je to? Progres, to nije jed n o sm ­

je rn a linija, to je kretanje u eksplozivnom smislu u svi­
m a sm je ro v im a . To je rasprsnuće nečega što pršti na
sve stran e u tridesetitri pravca, tako da stvar ne raste,
kao što se obično predstavlja, grafikonski m on oto no u
je d n o j liniji, nego kao stablo: u zem lju i u nebo, gore i
dolje, lijevo i desno, u zlo i u dobro, u m u d ro i u glupo.
U m jetn o st, m uzika, knjige, misli ljudske, topovi, konji,
grobovi, generali, m ichelangeleskni Dies Irae. Vene
lišće, dolazi v je ta r jesenski, Svi sveti, groblje. Ovi gene­
rali šušte kao m rtv o uvelo lišće.

1 S u t o n i S u t o n bogova.
* konačno

2! Miroslav K R L E Ž A D N EVN IK
 16. X I 1917

N ovem bar. Vakuum. Razgovor između dra Ljubica

i mislioca Đ u re B.-aa).
- R iječ je o kršu. Kako da se ukloni onaj prokleti
k am en s krša? T rebalo bi to organizirati. I to se može.
To je tehn ičk i sprovedivo. Stvar je zapravo veoma jed ­
nostavna. Kad dođe do nove Jugoslavije, onda treba da
joj » N a ro d n a zaštita« i » D o m « postanu tem eljn om ba­
zom. A naša braća hrvatski Dalmatinci rado će se pri­
kloniti k o n s tru k tiv n o j politici na filozofskoj, etičkoj
bazi, pogotovo kad će se program atski pristupiti likvi­
daciji krša. To je stvar Sabora. Isto tako treba ukloniti i
kozu. Koza je najveći neprijatelj našega naroda. Koza
nas je za p ravo strovalila u prosjake, koza je, kao što je
poznato, obrstila Velebit. Nisu za naš krš i naše goleti
odgovorni Mlečići, kao što se to glupo piše, nego upravo
i isključivo sam o koza. S time se slaže i lllustrissimus.
Sam o karitativni rad može likvidirati ovaj rat. Treba
sam o odabrati ispravne metode,
- A kako cete ukloniti krš?
- N aivnog li pitanja, zaista! Sabor ce zabraniti ko­
zam a da brste, i u tri godine golet ce se pretvoriti u sto­
ljetnu hrastovu šumu. Političko-filozofski nacionalizam
tipa HSS jeste antiauristički, to jest on ne ce uzeti Zlato
kao podlogu za našu valutu, nego žemičke. I to je logič­
no. S eljačka ze m lja proizvodi žemlje, a ne zlato. Kada
se kod nas plaćao porez kunovinom , kuna je bila u sla­
vonskom grbu simbol m asovne robe,
- A što cete vi staviti u vaše grbove: perece ili k aj­
zerice?
- To nisu vicevi, m olim vas, ta je stvar veoma oz­
biljna! A zašto ne bismo stavili perece? Valjda su pereci
p am e tn iji od dvoglavog orla?
- M olim , molim, ne oponiram , slažem se. Ideja je
sasvim dobra,
- Eto, vidite, kako je lako s m udrim i razum nim
čovjekom . Jedino što se priznaje, to ¡e snaga d o k a z a !
 U p ra v o je frivolno kako ima brbljavaca koji se ob­
m a n j u j u sv o jo m glosolalijom. To je neka vrsta našeg
dom aćeg m o rfin izm a. Šta ovakav čovječuljak nije u
sta n ju da izb rb lja? Samo m u izviru serpentine beskraj­
no glupih riječi iz usta, kao vijugave papirnate zmije,
kao natpisi na s re d n jo v je k o v n im slikam a iz usta sveta­
ca. G lu p i telegrafist blju je čitave bezbrojne šlajfne te­
legram a n a jn e v je r o ja tn ijih bedastoća. Sve sami progra­
mi, velike perspektive, čitave flote brodova krcatih op­
tim izm om !

Što da odgovorim ovim a (Z. K.,a) J. D.b) itd.) kad

psu ju po ru s k o j revoluciji? Svi obožavaju Ruse, a o
Rusiji p o jm a nem aju. N itko od nas nem a p o jm a o Ru­
siji, i k ako bih mogao objasniti šta hoću reći kad ni ja o
n jo j n e m a m p o jm a ?

K ada I. R.c) nešto priča, on glumi kao da vjeru je

ono što misli, a zapravo ne govori istinu, jer ništa od
onog o č e m u priča nije istina, ali pošto se uobičajilo da
se ova vrsta laganja zove »konverzacija«, ne može se
reći d a n etk o laže kada konverzira. To su sićušna, više-
-m an je in tim n a p re n e m a g a n ja pred znatiželjnom p u ­
blikom , j e r sve one, pom alo isprazne a pom alo zlobne
aluzije, kada indiskretno zaviruje pod bračne postelje
po znatih dam a, kad se divi nekim sm iješnim licima iz
povorke naših znanaca, sve to on čini kao da se hirovi­
to, u pravo pustopašno poigrava svojim, naoko bezazle­
nim o p a ž a n jim a , koja m u se istoga trena kao slučajno
ja v lja ju n a jeziku, m eđutim , obratno, to je čitava zlob­
no sm išlje n a vještina, kad se nišani na određene likove
sigurn om ru kom . On pogađa svoje ciljeve ravno u gla­
vu, kao zečeve dvocijevkom .

Topovi, gavranovi, snijeg, telefoni. Teta Terka. N o­

vela. Noveleta. M ožda ro m an ? M nogo lica. Sm rt Vladi­
ke đakovačkog. Terkin muž, član pjevačkog društva
»K olo«, p u tu je u Đ akovo na Sprovod Josipa Jurja, a
teta T e r k a čini ljubav sa je d n im od svojih trgovačkih
pom oćnika. Suprug tete Terke usred čete m rk ih cilind-
raša n a po grebu biskupa pjeva: » G robu tvome lete vi­
jenci s desna i lijeva«, a naša teta Terka tera kera.

Opet je d a m p u t gnjavaža o bogu. Piše se o bogu na

sve stran e i brblja, ne sam o po crkvam a nego, što je
m nogo blesavije, po novinam a. Da su pastiri u betle­
hem sko j noći mogli da se bezazleno bace na koljena
pred R epatico m kao pred nečim što nije od ovoga svije­
ta, to je bilo iskreno p o k lo n jen je pred nepoznatom va­
trom nebesk om , ali da se o ovoj noveleti lupeta u libe­
raln oj štam pi danas patetično kao o »nacionalnom p ro­
g ram u «, s ob ziro m na Carstvo Nebesko cara Lazara, i
da se od toga ovdje i sada stvara neonacionalistički Mi­
tos, to je m o m e n ta n o un osn a roba u političkom dućanu
zagrebačkih advokatskih jugokalfa, koji se k lan jaju
C arstvu N ebeskom , a rastu im zazubice za m inistars­
k o m k a rije ro m . Reci nek om e da je »vesela udovica«
našeg kosovskog svetitelja sretno poudavala svoje kćer­
ke za tu rsk e paše i vezire i da su joj sinovi i zetovi,
unuci i p ra u n u c i po bjedonosno ratovali kao generali
pod b a r ja k o m polum jeseca, proglasit će te boljševikom.
Pišu se sasvim beznadno tugaljivi stihovi za jalovu ut­
jehu, a svak o m v idovdanskom škrabalu danas je na je­
ziku d a je n etko tko misli na evropski način, stid ga
bilo, n e k a vrsta internacionalističkog Vuka Brankovića.

R ije č je o rusk om teokratskom načinu m išljenja:

m nogo s o lid n ijo j metodi od ateističkih trikova. Bezbož­
nici u ru sk o j beletristici n e razm jern o su naivniji od
svojih v je ru ju ć ih partnera, i tako to provode sistemat­
ski ruski propovjednici svetog pravoslavlja (Ljeskov,
Dostojevski itd.). Kad se od bezbožnika u ro m an im a
stv ara ju glup ani po planu, nije teško voditi diskusiju
da ateisti ispadnu brbljavci.

- Vi ste p re o k u p iran i svojim ateističkim invekti-

vam a i tr a j n o izvrgavate ruglu sve simbole našeg nacio­
nalnog Mitosa, po planu i dosljedno,
- Da! I - što?
 - V am a je vrlo dobro poznato da se radi o simbo­
ličnom n ač in u izražavanja kad se piše o Nebeskom
C arstvu cara Lazara, pa ipak vi...
- Piše li se o Carstvu simbolično ili ne, svejedno,
dakle se ipak piše o Carstvu,
- A vi niste za to?
- Ne! Ja nisam carist!
- D obro, ali vi isto tako niste ni za naše D uhovno
Jedinstvo, je r kad se govori o Carstvu »Nebeskom «,
jasno je na što se cilja. Nism o djeca. Pa kad niste za Je­
dinstvo, u redu, izvolite vi to deklarirati, nije zgodno da
se čovjek k rije iza dvosm islenih riječi,
- N isam carist, a zatim ne v jeru je m u boga, pak
prem a tom e ne v je ru je m ni u nebo, dakle ne mogu biti
za C arstvo Nebesko, jer to sm atram glupom parolom .
- Vi ste nihilist! Za naše narodne potrebe pojava
po tp u n o suvišna. Ništa n am drugo ne treba samo još ni­
hilizam, ove vaše sorte, bravo!
- N isam nihilist! Ja sam za narod i to beskom pro­
misno, samo, za razliku od vas, ja sam za ovaj naš na­
rod ovdje, n a zem lji, a ne sutra na Nebu, da se razum i­
jem o,
- Sve što se ne da pojesti ili popiti ne predstavlja
nikak v u v rijed n o st za svjetinu,
- Ja sam za svjetinu, za n ajv u lg arn iju plebejsku
logiku. Pom isao da bilo kakvu političku kom binaciju
po vez u je m sa Nebeskim Carstvom , pa bilo i s onim
cara Lazara, sasvim mi je strana. Stvarati od legende
političku p rev aru sm atram poslom nespojivim s boljim
običajim a. To, što se danas radi s tim našim takozva­
nim » D u h o v n i m V rijednostim a«, n a jb a n a ln ija je trafi­
ka. R adi se o glupoj dem agoškoj politici iz n a jb a n a ln i­
jih m a te rija ln ih motiva, ništa više. S jedne strane vi ste
antiklerikalci, slobodni mislioci, naprednjaci, a s druge
pro po v ijed a te Nebesko Carstvo! Čista mistifikacija!
- Ne ta jim o da nism o antiklerikalci, nego ćemo
valjda naš naro d da ostavim o latinskim popovim a i
Š vab am a da rob u je vo vijeki. Ako već im a da zvona
zvone n a našim crkvam a, neka zvone našim n aro dnim
svecim a i svetiteljim a, našim n arod nim carevima, a ne
tuđinu!
- H oćete da kažete d a sam za službu tuđinu,
- Vi ste d eka den t u anacio nalnom smislu! Vi ne­
m ate o s je ć a ja nacion alne svi jesti, a Mi, kad uzim am o
M eštrovića k ao Proroka, mi smo za kneza Lazara kao
simbol U skrsnu ća, i ja se vam a čudim da ne uviđate da
je p ita n je , ko m e koristi ova vaša rabota danas, sasvim
opravdano,
- H oćete da kažete, je r nisam za Meštrovića, da
sam frankovac,
- To n isam rekao, ali da se vi slažete s onom čifu-
ta rijo m b ečk om i n je n im filijalama, to nije bez vraga,
ovaj naš austro m ark siz am , to je handelel Šta će nam
danas » A rb e ite r Z e itu n g « ? 1 To nas je osudilo na smrt,
to nas je proglasilo graničarskom ruljom , a da nije bilo
Jelačića, vrag bi ih bio sve odnio, to je bezobraznije od
svega što se o n a m a ikada napisalo u Evropi, a to je baš
ono što vi propovijedate, to je vaš veltanšauung!V i vri­
jeđate naše n a ro d n o dostojanstvo, vi izvrgavate ruglu
sve što je n aše m n aro d u sveto, a onda se vrijeđate kad
vam čo v jek kaže da ste odrod!
- Vi ste, gospodo, antiklerikalci kada je riječ o la­
tinskim svecima, a grčkim svecima im am o da palimo
voštanice?
- N ije riječ o grčkim svecima, nego o našem naro­
du!
- A ja više volim da se giljotiniraju svi sveci, jed ­
ni i drugi, je r ovi naši sveci pjev aju političke sevdalin­
ke, a mi, » n a ro d n i odrodi«, ne palim o tam jan n ikak­
vim svecima!
- D a k ako , za vas je Deseterac - politička sevda­
linka, pre k rasn o , pa to je upravo ono što tvrdim da ne­
m ate o s je ć a ja nacionalne svi jesti! Vi ste prosto slijepi
za ro m a n tič n u patetiku naše historije! Vi gubite tlo pod
nogam a, jer, evo, sve što doživljavam o danas, to je hi­
storijski tre n u ta k biblijskog patosa dostojan!

' » R a d n ič k e novine«?
 - O, m olim vas, osjećam se sasvim dobro bez bi­
blijskog patosa, a što se tiče deseteračkog mitosa, pusti­
te ga, m olim vas, neka sam o dalje spava!
O tk in u ti se od čopora, prekinuti pupkovinu od pa­
trija rh a ln o g prokletstva, osloboditi se svega što se zove
balast stoljeća, ove misli usred krvavog kijam eta danas,
to su misli beskućnika: »W ehe dem, der jetzt keine
H e im at h a t!« 1 Biti bez krova, bez d im n jaka, bez dese­
terca, bez svetitelja, poricati sve što su n am n am rla po­
k o lje n ja kao o poruku, i gdje su te vječne vrijednosti
koje bism o mogli danas da ponesemo kao barjake kroz
krš i lom sa v jero m da nas naši slijepci vode doista na
cestu s k o je se otv ara ju svijetli vidici? Krepavam o, kao
što su krepavali naši djedovi i pradjedovi, i dok nam
d u h o v n i voždovi b rb lja ju o Carstvu Nebeskom, šta
preostaje od svega? Još uvijek: M o rlak ija sa vam piri­
ma, vukodlacim a, badnjacim a, vilama, čaranjem , ko­
lom, sa slijepcim a na vašaru, sa tuberkulozom, traho-
m o m i sifilisom, u jed n u riječ, carska i kraljevska 22.
dalm atinska.
K. u. K. D alm atinisches Infanterieregim ent No 22.
E rgänzung. B ezirkskom m ando Sinj. Inhaber: Vareša-
nin v. Vareš, M aria n F reiherr, G eneral D. 1., für ewige
Zeiten 1888 Lacy, F ranz Moritz, Graf. Nordgruppe. Re­
gim entsstab Zara. Südgruppe: Castelnuovo. 3 Batstab, 4
Ragusa. Egalisierung: kaisergelb, Knöpfe: weiss...2 Još
uv ijek : »Viaggio in D alm azia«,3 Prosper M érim ée i
naši tru b a d u r i danas: Niko Bartuo,a) D anko,b) Ante Tre-
sić, šjo r D r i n k o c) conte Ivo,đ) Budislav G rgur,e) fali im
još sam o M ilan M .,f) taj soli pam et našim su n aro dnjaci­
m a po Am erici. Altrocchè4 - »La Guzla«...
» T ešk o o n o m e tko sada n e m a dom ovine!«
‘ C . i k . d a l m a t i n s k a p j e š a č k a p u k o v n i j a br. 22. P o p u n a . O k r u ž ­
n a k o m a n d a S in j. P o č a s n i p u k o v n i k : V. o d V., b a r u n , g e n e r a l p j e š a š t ­
va, za s v a v r e m e n a . . . S j e v e r n a g r u p a . Š t a b p u k o v n i j e Z a d a r. J u ž n a
g r u p a : E ie rceg-N ov i. 3 b a t a l j o n s k a štaba, 4 D u b r o v n i k . Z n a k p r i p a d ­
n osti: c a r s k i ž u t o , d u g m e t a : bijela...
1 » P u to v a n je u D alm aciju«,
* I te k a k v a
a) N i k o B a rt u l o v i ć . - b) D a n k o A n đ e i i n o v i ć . - c) M a t o
D r i n k o v i ć . - d ) Iv o V o j n o v i ć . - e) Bu d islav G r g u r A n đ e i i n o v i ć . -
f) M i l a n M a r j a n o v i ć .
 Pišu se paralele: Nazor, »Nove pjesm e« - Ivan
Meštrović. N e m a u »N ovim pjesm am a« ničeg što bi se
moglo usporediti s Meštrovićem, Nazor i Bazala, to su
srodni d uh ov i! N azor pjev a po Maretiću, po Brozu i po
R ječn ik u J. A. »dok napiše petnaest«, a što pak »piše«
M eštrović i za čiji račun - to će se pokazati. Stvarati
od toga politički p rog ram ? Blesavo! Tko to radi? Njegoš
- Višnjić - M ažuranić - h ajd u čija - Meštrović.
Ivan M, nije nikakav izraz našeg vjekovnog prokletst­
va, a n a j m a n j e deseterca, fra A n d rija40 zvuči autentični-
je. p re m d a ga je već Lovrich pročitao kao furtimaša.
Kao in stru m e n ta c ija iste tem e Meštrović je secesioni-
stički apsurd.

Da je baš je d a n zagrebački k anonik jed im osjetio

bogum ile, i to je jed an od naših paradoksa.

V a n k a i W iesner su kaptolski aspiranti, pa ipak ni

je d n o m ni d ru g o m ne cvjeta ju na Kaptolu ruže. Gospo­
di se više sviđaju Deželići (Stariji i Mlađi), i Širola, i
Jurkić, i Bužan. Gospodi već je i jedan Medović bio te­
m eljito su m n jiv . Kakav je sim ptom Crisanio, nobilis
croata? T a lija n s k a literatura u našoj parafrazi da li je
dokaz d a ra ili im itacije? To što se hvalim o da smo
ispred P o lja k a i Č eha već u Renesansi imali literaturu,
i to spada u p re c je n jiv a n je vlastite m anjevrijednosti. U
tom pogledu mogli bismo m irne duše rezignirati, ne
bism o tim e izgubili savršeno ništa. Naš narod ostao bi i
bez tih k a n c o n ije ra to što je bio: Raja! Što je narod?
Usred ove graničarske noći što znači preporod našeg
n eo n a cio n alizm a? Od N ike i kom panije, ne ću da bu­
dem zloguk prorok, ne će ostati ni trunke...

S kid a ju kupolu sa Svetoga Vlaha. Bakar za topove.

M ateria p r im a .1 N e m a bakra. Blokada. Prokleti Albion!
N ik ada više b akra za Svetoga Vlaha. I sa Sveučilišne
skinuli su b ak ren i krov. Sove su ostavili. To je mudro.

1 P rv o tn a m aterija ,
a) A n d r i j a K a č i ć M io š ić .
Felnera ne diraju. N egodovanje nekih »lijepih duša«
da taliti zv ona za topove znači - b a rb a riz a m ! Jeste. Ali
m nogo n ev in iji nego bušiti ljudske lubanje zvonim a uz
blagoslov zvo na i biskupa. Zvona i kupole, sve se može
kupiti kao roba, a ljudske lub anje nikako.

S a k u p lja se novac za g ra d n ju bazilike Bezgrešnog

Začeća Svete M a rije Milosti Pune, za katedralu koju
treba da gradi Plečnik. Trebalo bi napisati pismo Pleč-
niku neka ne p lanira za tu baziliku bakreni krov. Za
novi slučaj svjetskog rata.

Brenta, Piave, Lenjin, Kerenski, sve će to jednoga

dan a zvučati kao kad se danas govori o Peterhofu, o
L jerm o n to v u , o On jeginu, i koga će boljeti glava da li
su » N a ro d n e novine« o tome pisale ovim ili onim kuri-
ja ln im stilom što ga je kontrarevolucionarno izbrusio
N. A.a) na svoj poznati esekerski način.

O pet je d a n koji povišenim tonom govori o caru

Lazi i n jeg o v o j žrtvi. U »Njivi«, dakako! Sve to štam pa
J. D.b) i ne stidi se. M ark sizam sui generis.1 Do jučer još
ironizirali sm o arpadovsku legendu, a danas nam ove
nisu m a n je sm iješne. Nismo, dakle, u antiarpadovskom
sm islu bili nikakvi protum adžarski nacionalisti, nego
ljudi od ukusa. To se danas vidi bolje nego ikada.
Z elena noć u sablasno sivom dimu. M rcvarenje na
m jesečini.

Jedan dijalog
- Z n ate li šta je taj čovjek m eni ukrao?
- Ne zn am ,
- K arakter!
- K a k o se može ukrasti karakter?
- Pa d a vidite, može. Č ovjek ga nije imao. Noto­
ran slabić, abulično, bezvoljno biće. Toliko sam mu za­
no vijetao g o d in a m a zbog slabosti njegovog karaktera,

1 s v o j e v rste,
a) N ik o la A n d rić - b) J u r a j D e m e t r o v i ć .
dok se je d n o g a d an a nije trgao i pošao svojim putem. A
kako ga je nestalo, ja sam se posvema izgubio. Služio
mi je kao za čaran o ogledalo. Prom atrao sam u n jem u
sve svoje slabosti,
- Znači, vi ste uživali u svom karak teru ?
- Da, tako nekako. Sam o se sad sve izvrnulo nao­
pako. Sve mi se obilo o glavu, pravi pravcati bumerang!
- Ne razum ijem ...
- K a k o da ne razu m ijete? O n mi je ostavio svoj
k a ra k te r kao što se ostavljaju poderani kaputi, i sada,
vidite, vu če m se u njegovim p rn ja m a kao prava m izeri­
ja. Ne z n a m prosto šta hoću...
- A on ?
- O n je postao ono čega sam se trajn o bojao: otje-
lotv orenje svih m o jih slabosti,
- A što?
- B eskrupulozan lopov. Gazi ljude lijevo i desno,
u je d n u riječ, nitkov!
- Pa tješite se, barem ste ostali pošteni!
- Da, a što im am od toga?

- Šta su religije? Interastralne iluzije da se može

preplivati na n eku drugu zvijezdu. Budu li ljudi je d n o ­
ga d a n a doista preplivali na drugu zvijezdu, religije će
se rasplinuti kao dim!
- N ikada! Z v jez d anim obalam a nem a kraja.

O M a r k u kao o nacionalnom simbolu laje se i u So­

fiji. S vako p o m a n jk a n je fantazije naše sestre Buge.
Dva M ark a, dvije artiljerije.
K e n ta u rs k a kavalkada historije. Koliko li je krda
bijesnih veprova p ro tu tn jalo nad nam a i šta je ostalo
od n j i h ? O b lak prašine Ni to.
Svi ga čekaju. Koga? O noga koji stiže. Svi su u vje­
reni: O n m o ra doći. Oni ga čekaju, a Njega nema. N je­
gov se dolazak odgađa uvijek iznova za drugi milenij,
A stići će sa svojom četom anđela i čitavom veoma za­
pletenom ideologijom da sudi lopovima. Bezizgledna
zbrka.
 M o nolog Ive Raića o tom e šta je ljepota, u vezi s
m a k e ta m a u četv o ro b o jn o m e tisku jednog šekspirskog
skerca, iz starog božičnog b ro ja »L’Illustrationa«. Noć
Sveta tri kralja. Iza ove zavjese nem a živog čovjeka.
Tko n e m a toliko m oralne fantazije da osjeti kako je da­
nas sve k rvavo i kako je i svaka teatarska zavjesa isto
tako krvava, taj n em a uopće fantazije, to nije pjesnik, i
on ne m ože biti stvaralac.

17. X I 1917

Scena kod velikog žup a n a Vladimira plemenitog

Treščeca Branjskog. Poslao me illustrissimus da mu lič­
no o d n ese m je d n o njegovo privatno pismo. Sjedi u žu­
pan iji pod ž u p a n ijsk im b a rja k o m u rondou pod kupo­
lom.

U » P arizu « (K a v an a »M edulić«). L. T.,a) Z. Kv.,bi J.

D.,c) Lj. B.d) U »K azališnoj kavani« U ldariko D.,e) Bog­
dan S t.n i 'C ß Svi zajedno: krema. To su društveni ele­
menti je d n e nacije u historijskom vihoru. Kad je jezuit
Bangha Bela bio u Zagrebu (koncem augusta 1913), pri­
m ijetio je: »Sreća, da vas svih zajedno n em a mnogo!
Dvije-tri kavane i to je sve...«

Tko tu nešto k o n k re tn o hoće ili znade? Mašic, Bar-

tulović, Tresić, J u ra j Demetrović, Dragan PI.h) I sada:
kom e pisati, i što? Jedan govori o arapskoj medicini,
kao da o to m e nije rečeno već davno sve što je moglo
biti rečeno. To su revelacije iz kustošijske perspektive.
» N jiv a« p rop ovijeda desnogradanski liberalizam s ne­
p rik riv e n o m n a m je ro m da postane regierungsfähig iz
koalicionaške perspektive. I »N jiva«, i »Obzor«, i »R i­
ječ«, svi tre b a ju referenta za m adžarsku politiku. De­
m etrović se ¡juti na m o ju s u ra d n ju s Koraćem. Jedini

a ) L u j o r h a l i e r - b) Z o f k a K v ed er, - c) J u r a j D e m e t r o v i ć . -
d) L j u b n Ba bić. - e) U l d a r i k o D o n a d i n i . - f) B o g d a n S to p a r - g)
Đ u r o C v i j i ć . - h) D r a g a n P l a m e n a c ( S ie b e n sc h e in ) .
problem : kako da se dođe do m an data? Jedan se bavi
idejom d ek orativn og crkvenog slikarstva. Jedan je ša­
hist brbljavac, kozer, a onaj drugi spiritualistički dendi:
on d o d iru je predm ete sam o rukavicama, a njegov sluga
(u ne p re tje ra n o s o a n jira n o j pozi) nosi pred n jim svje­
tiljku. Veliki gospodin. O vai priča frivolne viceve i pot­
puno je d jetin ja st, a o n aj se sprema za katedru, o b jav­
ljujući d o sadn e tekstove bosanskih franjevaca. Kaže da
bih ja m ogao napisati m nogo bolju brošuru o m a­
džarskom p ro b lem u nego Dr. N. (To vjerujem .)

19. X I 1917

Što da radiš s glupanom kome je biblijsko razdira-

nje h aljin a, u rla n je duha nečistog, plač u pustinji ljuds­
ke misli i za ziv an je pomoći utopljenika, kom e je sve to
» p ra n je p rljav o g veša«?
- To je Dampfvvascherei,1 sve što vi pišete. Prem a
tom e: k o m e pisati?

N e m a d anas d uh ovn e (zapadnjačke) svijesti iz koje

ne bi z jap io razd o r onih p o n ora koji su već jasno ocrta­
ni fo rm u lo m : R en an - Nietzsche.

Naše p a m ć e n je šeta kao stara gospođica grobljem.

Lijevo i desno poznati stari grobovi. Ima ih mnogo. Ne
treba sm e tn u ti s u m a ni jednog tren utk a da smo na
groblju, d a su nas grobovi rodili i da ni za nas ne će nit­
ko znati d a sm o i mi tu bili, kad nas jednoga d ana spu­
ste u p o d ze m lje kao predmet.

M otivi: bijela udovica jednog višeg rezervnog ofici­

ra, koji jo j šalje s fronte po specijalnim k uririm a eine
ganze Masse lauter guter Sachen. Pirinča, čokolade,
raznih d ru g ih m irodija, sosova i začina i kandiranog
voća, u je d n u r i j e č : dobro sortirani špeceraj. Stigla je i

1 p a rn a praonica,
: g o l e m u m a s u s a m i h d o b r i h stv ari
je d n a bala jap an sk e sirove svile. Odakle, do vraga, ja ­
pansk a sirova svila? Kaže: iz Trsta. Tam o ima japanske
sirove svile koliko čovjek hoće. Tam o radi opera. Vese­
le udovice slu šaju »Veselu udovicu«.

P ov orka vatrogasaca u ozb iljnom hijera rh ijsk o m

redu sa svim a činovim a, sa generalom i barjacim a: je-
dan-dva, jedan-dva. Koliko ih samo im a? Bolje je zve-
ketati sre b rn im kacigama agram erskim ulicama nego
biti trav a na Karpatim a.

D o bar beletristički motiv: svečano o tvaran je Pro­

ljetnog salona. U gali događaja - britve u salonroku.

K loaka u kavani i obratno.

O ra z o rn o m nagonu u čovjeku da razbije samo

zato da bi uništio. K oliko li je ljubavi izdahnulo na
ovaj n a č in ?

U glasu crkv enih orgulja, u o noj srebrnoj kaskadi

treperi uv ijek ponek i sopran iz djetinjstva. Tako milo i
čisto kao plavi akvarel fra Angelica.
To su čiste m inu te kad čovjek sluša solilokvij svoje
vlastite peći. B rblja vatra mnoge lijepe stvari. Idila.

Ja, ich weiss woher ich stamme ,

Ungesättigt gleich der Flamme
Glühe, und verzehr’ ich mich ,
G lut wird alles was ich fasse.
K oh le alles was ich lasse,
Flamme bin ich sicherlich.'

O. k ak v a je to bila o lim pijska strijela? Im a knjiga

koje se ja v l j a j u zaista kao božanska g rm ljavin a: iz ve­

Da, ja zn a m odakle potječem , nezasitan žarim se poput plam e­

na i proždirem sam ob sebe, sve čega se prihvatim postaje žar, ugalj je
sve što ostavljam , ja sam sam og zaista plamen
dra neba. T ak o se i m eni jednoga dana objavio Nietz­
sche, oborivši me n e ra z m je rn o jače od Schopenhanera.

Sada se m nogo govori i piše o »Narodu«. »Narod«,

to je nešto što se može voditi. N arodni voždovi vode n a ­
rod, i to im je jedini građanski poziv da N arod vode, a
zapravo vode ga u ime čestitog Cara Lazara i protuhe
M arka!
»Izgibe sva vojska«, kaže rapsod, a i na nam a je da
izginemo, da oni drugi budu generali i voždovi: » O b ­
zor«, » N jiv a « : pred dv erim a paklenim valja spasiti
dušu naro d n u . To i činimo. Bacamo joj (naim e »n aro d ­
noj d uši«) d n ev n o » O bzor« kao salvauomini. K lan ja se
» N a ro d « k riv im bogovima, a zapravo robuje u su-
žanjstvu, sam o m u to nije jasno. Na n am a je da obori­
mo sve krive bogove, a tim e se bavim o obrtimice. Im a­
m o i mi svoje vlastite idole. Jedan od n jih je Ivan Meš­
trović. To je tako neizrecivo jeftino govoriti ordinarne
gluposti o Ivanu M.-u i time spasavati narodnu dušu.
P redvečerje je, kažu, Nove Kosovske Bitke. Bilo bi do­
bro don ijeti na scenu ovo čudovište od M ark a na gipsa­
noj bedeviji. Kaže H elm er i Fellner: »U onoj vašoj
„R a p s o d iji” kako da se dovede na scenu M arko? Kako
vi to sebi predstavljate M arka u vagonu trećeg razreda,
izm eđu Banove Jaruge i Kapele Batrine?«
M ark a K raljevića ko m p o n ira nekoliko kom pozito­
ra, a poslije Račkoga im a ih koji se sprem aju na m o n u ­
m e n ta ln e freske po istome motivu. Piše se i sprem a je­
dan balet. Jed a n filozof piše i obrađuje motiv K ralje­
vića M a r k a kao ozbiljnu spoznajnoteorijsku raspravu
na bazi rasnog jugoslavenizm a. M arko je neka vrsta
n e o m ad ž aro n a , trab a n t grofa Tisze Istvana. Ima apart­
m an kod »Engleske K raljice« u Budimpešti. Vječiti
kom prom isler. Pijandura. Bludnik. Regierungsfähig, iz-
vozničar, cinik. Baš m u puca prsluk. M arko je u sva­
kom slu čaju d o k to r prava, narodni zastupnik, advokat,
odjelni p re d sto jn ik in spe,1 eventualno b u d u ć i ‘m in i­
star. To se zove dem onsko, zem aljsko u M arku. A što je
» N a ro d « u ovom rasnoetičkom baletu? Udovica palog

budući.
ratnika K om ušara, Jana K om ušar iz Vidovca, koja u m i­
re od sušice i k o ja traži od N arodne zaštite da je poko­
pa na d rž a v n i trošak, jer nem a novaca za svoj vlastiti
sprovod. G d je se kreće M arko, o d jek u ju sevdalinke,
sviraju Cigani, razb ijaju se flaše, trnu se po krčm am a
lampe. M a rk o lum puje, M arko je m ladoženja po tride-
setitreći put. M ark o p iru je i M arko ratuje, M arko ima
dobre d ru štv en e veze, sve same prvorazredne peštanske
i bečke telefone. N ekoliko plavokrvnih m adžarskih ari­
stokrata i neko lik o arh im a n d rita na svadbi pijanog ba­
rabe, to je m otiv našeg rasnog baleta koji bi, prikazan
na sceni, istoga tren u tk a postao veleizdajom svega u što
se u ovoj našoj jugo varijanti v jeruje kao u ideale.

U neizrecivo velikoj, zaista neshvatljivoj, po svo­

me ra s p ro s tra n je n ju čudesno rasutoj praznini svemirs­
koj, kada se ja v lja bilo koji oblik (od planete do žive
koprene na tim loptama), takvo jedno oforml jenje m a­
terije zaprav o je stvar veom a m u tn a i ulijeva strah u
ljudsku pam et koja im a toliko nevine i čiste uobrazilje
te u m ije da se zamisli nad tim čudnim o b jav ljen jem
kao pred taja n s tv e n im pitanjem . Da se u ništavilu jav ­
ljaju oblici, da se ova lava meteorska pretvara u ribe, u
ptice i u sve što je čovjek stvorio svojom vlastitom ru ­
kom, stvar je fantastična, te je potpuno razu m ljivo da
je čov jeka oborila na koljena.

D a n ašn ji fetišizam form e u okviru zapadnoevrops­

ke estetike isto je tako naivno klečanje pred bogovima i
idolim a kao ono u crnoj Africi.

Svirala je Elly Ney u G lazbenom zavodu na svome

koncertu Tausigov »M ilitärm arsch«. »Küss mich am
M ilitä rm a rs c h ...«'To se zove bezobrazluk u stilu vrem e­
na. U svilen om p ro zirnom peplonu. polunaga kao boži­
ca, gotovo p o tp u n o gola, bez cache-sexea,2 sva u tisuću

' » P o l j u b i m e u... (igra r i j e č i m a M i l i t a r m a r s c h = v o j n a k o r a č ­

nica i A r s c h = s t r a ž n j i c a ) .
! b e z gaćica,
n a b o ra kao fantom , ta stara baba spada - kao čitavo to
smeće po cirkusim a, političkim i religioznim - u sveo­
pću š a rla ta n e riju kakva se danas tjera po čitavom lu­
dom svijetu. Z ap rav o: bestidno,

21. X I 1917

Jed n o g j u t r a pojavio se neznanac u m alom e gradu i

obredao sve kuće, tih, nevidljiv, neprim jetljiv, tajan st­
ven, tak o ih je obredao da zapravo od filistara nitko
nije bio svijestan kako se to dogodilo, a svi su se kasni­
je je d n o g lasn o uskokodakali da je kucao na n jihov im
v ra tim a već u sam o praskozorje i, pokucavši na jed an
naročiti način, pred ao svakom e od njih jedn o malo go­
ruće kandilo, a zatim isto tako diskretno nestao kao što
se bio i pojavio. Nitko, zapravo, poslije katastrofe nije
znao da opiše tog nepoznatog putnika detaljno. Da je
bio u c rn o j m antiji, zaogrnut nekom vrstom bogate
šp an jolske pelerine, da je bio blijed, vitak, svakako
mladić, gotovo dječak, a jed n a je d jev o jk a izjavila da
je pod pelerin om , kada m u se na tren utak razgrnula,
p rim ije tila blistavi zlatni balčak od mača. Bio dakle
duh nečisti ili glasnik boljih dana, svejedno, fantastični
n e z n an ac ostavio je po ku ćam a naivnih stanovnika m a­
loga grada po jed n o kandioce, u crvenoj čaši, optočenoj
sre brn om , sitno izrezbarenom ljuskom. Obično kandilo
s top lim o d s ja je m svjetlosti, blage lirske svjetlosti, koja
se javila u d u š a m a filistara kao tihi lirski motiv sretnog
i m irn o g ju tra, i svi su bili blaženi da mogu u školjka­
ma svojih d lan o v a pren ijeti ovu blagu lirsku svjetiljku
u m ra k svojih stanova, pod one m em l jive svodove gdje
miriše po pljesnivom hljebu i po ružm arinu. Isto tako
nitko n ije m ogao da objasni kako se to zapravo dogodi­
lo i stvar se utvrdila tek naknadno, istragom, kada je,
dakako, sve već bilo kasno. Iskom biniralo se kasnije da
je je d in o tako moglo, upravo m oralo da se desi, kada se
sve već p retvorilo u prah i pepeo, je r je požar b ukn u o
sim u ltan o u je d n o m jed in o m tren u tk u i grad je planuo
p otp aljen pod svim a krovovim a istovremeno, a nitko
nije p rim ije tio kad je požar buknuo, je r kad je stalo da
zvoni zvo no i kad su se građani trgli iza sna, onda je va­
tra već ob arala stare tavane i goruće glavnje tram ova
rušile su se u repovim a iskara kao da je čitavo garište
je d n a je d in a fu ru n a i kao da je netko zapalio čitav grad
da u n je m u ispeče sve te stanovnike kao hljebove.

Ne nađe li se čitava je d n a četa takvih tajanstvenih

palikuća da spali sve što je potrebno da se žrtvuje vatri,
propast će Evropa,

San u zne m iren . M nogo slagara, udovica, prosjaka.

Scena na groblju. Javlja se razrednik iz Illb d o n jo ­
gradske g im n azije, crvenokosi Miiller, kao luda, frče
svoju ta n k u cigaretu, oči su m u podlivene krvlju, usne
krvave, i kaže mi: »Pazi dobro, magarčino, Miloša će
dotući p rije atentata!« Trgao sam se: čuje se klavir iz
drugog sprata. M ilicaa) se vratila od opatica sv. Vinka sa
svete mise. Hladno, magleno, neprijatno. Čitam
» H rv a tsk i list« iz Pule. Svi pišu o Narodu. Za te je mis­
lioce » N a ro d « a n tro p o m o rfiran a fraza, advokatski. N a­
rod, to je lice, subjekt, čovjek, pojedinac, netko tko sje­
di na o ltaru ili vodi civilnu parnicu. Nitko ne će da vidi
ove lju d e sa bisagama, koji spavaju s vrećom pod uz­
glavljem na F rancjozefplacu kao Tuarezi. Parije. Ovaj
op an ak uzdiže se do božanstva. Retorički, O nda je pa­
m etn ije m oliti litanije i zdravom arije. U ovoj noći pa­
leža i u m o rs tv a odista bismo trebali da n am netko zapa­
li u g lav am a je d n o malo kandilo koje bi se rasplamtje-
lo do golem og požara pameti.

22. X I 1917

Novela. Predvečerje. Vatra u peći. H ladan novem ­

bar. Žanr-kom po zicija, glupa kao Balestrieri. Č ovjeka
ostavila žena. Sjedi na divanu, zuri u peč, sluša vatru,
nem a n ije d n e misli u glavi, samo to kako je »O na« bila
tu i nestala. Przybyszewski. Sreće je nestalo. Uklete
sreće nestalo je zauvijek. Ljubav je bila nesretna.

a) M i l i c a M ih ićič.

22 Miroslav K R L E Ž V: D N EVN IK
» O n a « je bila tu, uzela je muf, otvorila vrata, nasm i­
ješila se ljub azno , zbogom, i nestala, pour to u jo u rs.1Još
sam o je d a n talas đurđica i - ništa. Ispušena cigareta.
Klavir kroz stijene. Pale se ulične svjetiljke. Bijela
sjen k a Žene. Zbogom!

»G o sp o đ a« Miletićeva moli »ubogarsku potporu«

od M agistrata, a Magistrat je tvrda srca i ne će da priz­
na »gospođi« n je n o stečeno pravo na »ubogarsku pot­
poru«. O b a v je šta v a »gospođu« Miletićevu da je to ne­
moguće.
To su rezultati Francuske revolucije da se »uboga-
ri« i »u b o g ark e« tituliraju sa »gospodine« i »gospođo«
i u o n o m e slučaju kad im se odbija milostinja. To su re­
volu cijom p rotok olarno stečena prava. Sve su, zapravo,
stvorile revolucije, a ovi naši legitimisti, ovi naši presvi-
jetli zakonodavci, koji u atriju A k adem ije drže svečane
besjede nad kraljevsk im k ru nidbenim plastom, koji
brane status q u o ,2 zabo ravljaju da su samo putem revo­
lucije od zvrlje v sk ih kozara i km etova postali »presvi-
jetla gospoda«. Naši inteligenti su kao građanski sub­
jekti sa svim svojim ak adem skim titulam a i počastima
plod revolucije, a danas je poriču strastveno i slijepo
kao to b o žn ji legitimisti. Z brka je golema u tom i u sva­
kom d ru g o m pogledu.

Jed n a ciglarka iz »ciglfabrike« piše svome m užu u

A m e rik u i n aslo vljuje m u pismo isto tako sa »gospodi­
ne«! G o sp o d in u u Pittsburgu. Taj gospodin u Pittsbur-
gu, s up ru g ciglarke iz »ciglfabrike«, izgubio je u jednoj
p ittsb urško j livnici lijevo oko. Žena m u javlja da joj
pošalje četiristo k ru n a da kupi singericu, a usput i to da
je m ali M irkec oćoravio. U dario ga je netko šibom po
oku i oko je prsio. Otac i sin: zakon serije.

P resvijetlia) »tvrd spram gore upravo kao i spram

dolje« - tvrdi za doktora Draganca da je biciklist.

1 zauvijek.
2 s a d a š n j e s t a n je ,
a) J o s i p Šilović.
Spram gore se, veli, k lan ja: sluga sam pokoran, illustris­
sime d o m in e , a spram dolje, veli, gazi... To je slab, veli,
karakter.

Naši seljaci u svom strastvenom p arničenju tjera ju

tu svoju jalo vu rabotu p o d jednako slijepo kao da se baš
ništa ne događa oko njih. Uz engleske lordove to su
n a j h l a d n o k r v n ij i ljudi globusa.

R azgovarao sam danas s P etronijem ,a) arbitrom ele­

gancije iz » N a ro d n ih novina«. Sudski pristav, feljtonist
i lijepa duša. Spiritistički raspoložen. Kaže za velikog
žu p a n a Labaša Blaškovečkog da je d žentlm en i čovjek
gra n d io z n e naobrazbe.

Stigla je zim a u naš mali grad. Za novem bar neo­

bično: m in u s sedam Celzija. Dam am a, koje sak upljaju
za C rv eni križ, nije pretje ran o ugodno sjediti pred
»C orsom «. Sjedi tam o čuvena ljep ojka ovoga grada, Li-
d ija B. N e p rija tn o podne. Osjeća se kako je zvuk zvona
h ladan kao m etal u otvorenom to rn ju na m inus sedam
Celzija, a L idija pred »C orsom « zvekeće svojom škra-
bicom u b ijed n o m , pro zirnom kostimiću. Prehladit će
svoje n je ž n e m jehuriće.

Stižu glasovi iz Ženeve: na Krfu sve je već davno

svršeno i dogovoreno. Tu nem a više što da se misli. To
» N jiv a« shvaća i razum ije, a oni iz M eđašne računaju
da su dan a s još uvijek regierungsfähig u peštansko-be-
čkom smislu. Naši estetičari p ro po vijedaju rasni nacio­
nalizam u svim njegovim v a rija n ta m a kao jed in u for­
m ulu spasenja. Radi se zapravo o Krfu. To su ženevske
parole. O to m e se govori u četiri oka, inače se fortvuršt-
iu j e 1 na bazi širokih n a ro d n ih programa.

R azgovor s je d n o m m u m ijo m iz Kaldeje. Nacrt za

novelu. Sta sve takva kaldejsko-asirska m u m ija zapra­
vo ne zna, i šta svć ona nije doživjela, i kakve sve Sodo-
me o n a nije preživjela?
1 d alje petlja
a) I v a n Lulić.
 27. XI 1917

Živim o sa strojevima. G rm lja v in a štampe prati

nam svaki korak. Ulica je bolesna. Tempo raste. Skida­
ju zvona. O de krov Sveučilišne knjižnice u granate.
O bruči na g ra n atam a i šrapnelim a su bakreni. Zvona
postaju d inam it. G lasnici ljubavi pretvaraju se u u m o r­
stvo. G ra d i se C rk v a Bezgrešnog Začeća. U stilu vrem e­
na. L en jin , Kerenski, Piave, Brenta. Sentimentalni gra­
ničarski m otivi svib naših Ilira. »Ja od Brente vidjeh
obale zelene...« U svemu tome: »N arodne novine«. D a­
nas. Zelene noći. Mjesečina. »H am let«, na balkonu.

Luckasti naš svijet vrvi vitezovima du h a i principa.

Živi m e đ u n a m a tip uznem irenog Mediteranca, osobe­
njaka, polulude, poluhisterika, paranoika. (Čerina, Po-
lić-Kamov, M iško,a) dr O. S., M. M.b)). Naučio je nešto
talijanski, skočio do Bologne i Milana, nanjušio mrvu
od tako zvane »velike zapadnjačke civilizacije«, proveo
dva-tri d a n a u Rimu, antiklerikalac M acharovog tipa,
slobodan mislilac, liberal, riječki rezolucionaš, bukač
H rvatsko-srpske koalicije, postaje mason, solidna advo-
katska firm a, unitarac à tout prix,1 a zapravo ne možeš
ga uhvatiti ni za rep ni za glavu. Blagorječiv, takav go­
spodin d o k to r za p lju sn ut će te ogrom nom masom ide­
ja. O n p e r m a n e n tn o zv rnd a po kavanam a čitave dane
kao singerica.

»Trebalo bi ono i ovo, bilo bi dobro da se misli i na

to i na to, a da se ne zaboravi sve što je više-manje ro­
dolju b iv o važno«, a svi su m u protivnici đubreta i bi­
tange. S am ne radi ništa, pak ni u vlastitoj kancelariji,
gdje im a dva-tri koncipijenta, a piše članke po novina­
ma za re k la m u svoje vlastite kancelarije. Nije drugo
nego b rb lja v a c i srebroljubivi strasnik. Dolce far nien-

1 pod sv a k u cijenu,
a) M i j o R a d o š e v i ć . - b) M i l a n M a r j a n o v i ć .
te.1 Bečka šnicla, palačinke. Ne puši, ne pije, faringitis,
laringitis. Bez n ek ih naročitih zahtjeva. Subjektivno za­
pravo skro m an , n em a života ni predživota. Sve taji, i
svoje lju b av i i svoje brakove. Priča kako je divno go­
vorio Tresić Pavičić u Apolu: »Znate li vi da je potreb­
na sam o je d n a iskra da plane sve?«
Slušam ovu čakulu i mislim. Često mi se pričinja
doista kak o bi sve moglo da plane svakog trenutka. Ali
kad mi dolazi ovakav brbljavac, fanfaron, i laje kako je
Tresić Pavičić genije, kako je Tresić Pavičić »ipak, u n a ­
toč svem u, ipak genije«, ne mogu ostati pasivan.
- Tresić, za m ene subjektivno, to je pojava iz dav­
nih starčevićanskih dana, danas pomalo sm iješna i de­
plasirana,
- Jeste, zbog Tresića se ubila neka zagrebačka dje­
vojka, Izraelićanka, bio je to skandal velikog stila,
n em a što, ali, m olim vas, kada je to bilo, tem pi passati,2
a danas mi tre b a m o genije!
- T em p i passati, jakako, poštovani! Nisam mislio
ni na kakve skandale, nisam to ni znao. Nego tempi
passati intelektualno!
Slušajući toga b u b n ja ra koji se lijevim kažiprstom
šeta do visine sinusa, sasvim gore u lijevom najvišem
kutku lijeve nosnice (produži li, prodrijet će do svoje
m ožd ane šupljine, iscijedit će svu svoju pamet), osje­
ćam p o treb u da m u proturječim , kako nije baš tako
važno, te mi ne bismo sm jeli sebi dopustiti luksuz da
zbog nek e m alograđanštine, od prije dvadeset i više go­
dina, izgubim o jednog autentičnog genija.
- M a kakav genije, doktore m o j? T akvih genija
danas mi ne trebam o. N a m a su potrebni ljudi posve
drugog kalibra. To su ženevski magneti koji danas pro­
govaraju iz ovog našeg genija,
- M a kako, pustite vi to! Pustite vi te ženevske
magnete,
- » M a k a k i? « Macacchi intelettuali e morali...3

1 S l a t k o j e n e r a d iti ništa.
2 p r o š l a v r e m e n a ( n e k o ć bilo, sad se s p o m i n j a l o ) ,
In te le k tu a ln i i m oralni m ajm uni...
 - A v i ste kontra?
- Ne, ja nisam kontra, ali ne volim da mi čestice
sa m agnetsko g polja d e k lam ira ju kao da one nešto kod
tog m agnetskog posla misle ili djeluju. R azum ijete li vi
m ene što hoću tim e da kažem ?
- A vi ste još u vijek za Pribčevu liniju ? A tako?
P ardon, n isam znao. Capisco. Va bene. Tutto in ordine,
pardo n, siam o d ’accordo.' A vidite, to je upravo ono što
više ne ide. U Pribca više nitko ne vjeruje. D anas se
zb iv aju n a svijetu golem e stvari. Bojim se sam o da će
oni R as k o ljn ik o v i i S m erdjakovi sve pokvariti. Oni su
plaćeni, v je r u jte mi na poštenu riječ! A što radi, pobo­
gu, o n a j vaš socijalistički akcioni odbor? Z ar ono nije
sinagoga? Sve to plaća C z e r n in 11 to je m agnetsko polje
sui generis...1
Stanka. Tišina. Cigareta.
Poslije stanke - singerica zvrnda dalje: »Pak zar
vi ne vidite da bi trebalo nešto uraditi, i to o d m ah ? Zar
vi ne znate d a postoji lančani sistem jedne organizaci­
je, ja ne s u d je lu je m u tim stvarim a aktivno, razum ijete
li me, ja ne su d jelu jem , ali mi je stvar poznata. N ije ni
tako bedasta! U pozadini stoji D rinko .a) To je mnogo
o zb iljn ije nego što se v am a čini...«
- Servus, amice, kad si stigao? Bio sam u »Veli­
koj«, nisi bio tam o, ja p u tu je m večeras!
T am o je o d m a h n u o nekom e rukom , tu viče nek om
trećem p ro laz n ik u , tu šapće sa čovjekom koji nije sti­
gao na v rije m e u »Veliku kavanu«, pala m u je cigareta,
ugasio je srdito čik u kavi, uzeo šešir sa ko ljen a i nestao
u z e le n o m dim u. »Addio, servus, zdravo, arrivederci!«5
- A vi, s ovom ludom, obratio mi se jedan Pribčev
trab a n t po vjerljivo, u poluglasu. - Pazite dobro što go­
vorite s n jim . Bio je na Sem m eringu u jed n o m sanato­
riju! Šta v a m je pričao? V erbuje vas... Pazite dobro šta
radite,

S h v a ć a m . D o b r o . U r e d u sve,... s l a ž e m o se.
! svojevrsno.
» Z b o g o m , sluga, d o v i đ e n j a ! «
a) M a t o D r i n k o v i ć
 - A vi mislite da je agent-provokator?
- Ne znam. Ništa j a ne znam, samo toliko...

J u če r je pao prvi snijeg. G odišnjica izleta u Zelen-

gajsku krčm u. Pili smo p rljav čaj iz prljavih čaša, b lju ­
tavu žućkastu lipicu s m edom , a k u ru ž n ja k bio je go­
rak. Sve je bilo gorko. Riječi i misli.

F ra D id ak (Buntić) piše da će pola Hercegovine

pod ledinu. M elju ljudi sijerak i peku hljeb od sijerka.
Pojeli su sve vrapce. G rozničavo sve i luckasto.

Ne misli se ni o čem u stvarno. Pa ipak bi netko m o­

rao da se zamisli kam o sve to vodi. Jedan genije tipa
Tresića Pavičića nije arhitekt za ove prilike. Da li su to
uopće a rh ite k ti? Ne znam da li se tako m ože? T ra jn o
nelagodan osjećaj kao na pleterničkoj stanici, gdje me
je h v atao očaj pred o n o m prokletom požeškom Ar-
b eiterh ilfsk om pan ijom . Još uvijek se stupa u istoj kolo
ni, pod istim okolnostim a, u istoj varijanti arbajterhil-
fa.
Misli na pionirskom mostu na Dnjestru, srpnja
prošle godine. U vijao se most pod teretom vagona. Ide
vojska prek o vode sa transportim a topova i konja, a sve
može da p lju sn e u vodu svakoga trenutka. Hiljade vise
na niti. Bilo mi je savršeno svejedno utopili se ili ne.
T akav m e kretenski indiferentizam hvatao na m om ente
spram ovih b rbljav aca i bukača. Takav je bio i Vlado
č e d n a . R azgovor na stubam a Sv. Vinka Paulskoga u
F ra n k o p a n s k o j ulici, koncem srpnja 1914. Ljetna kiša.
G rom o vi. Š tim u ng poslije pogroma, dan-dva prije ulti­
m atum a. Č o v jek se prepao svog vlastitog »Vihora«. Č u ­
dan n o k tu rn o . Toliko sam bio naučio ipak od ovih rato­
va oko sebe da je nem oguće biti stvaran bez orijentaci­
je na terenu. Nem oguće je voditi, a ne znati gdje su ne­
beske strane. Ovo jato civila laje po gradu, a regie­
ru n g sfä h ig 1 gospoda sjede u sjeni m agnata kod »Eng­
leske K raljice«. Svi im aju neke topove, a mi gospodu
doktore, do šljak e od m riže i od opanaka, koji kopaju
‘ p o g o d n a za v l a d a n je
po nosu, od uševljavajući se genijalnošću A n tu n a Tre-
sića Pavičića.

R azgovor s Edom H.a) Ti dijalozi traju od jula

1914, p o d je d n a k o u s tra jn o ,p o d je d n a k o trom o i glupa­
vo. To su razgovori kod ručka i poslije ručka kod bije­
loga s to ln ja k a i crne kave. Smuđ, kohovi, auflauf, sou-
flée i rizling. Ne bi čovjek ni rekao da se radi zapravo
o dram i. R azgovor pokoljenja. Starčevićanac devedese-
tihjgodina, taj čovjek nije razvio svog ukusa iznad lini­
je Šenoa, H aram bašić, Klaić: »Povijest Hrvata«, »Pro-
pas't V enecije«! Izbor F erd in an d a za hrvatskog kralja...
Ti su lju d i još nešto rezonirali do prve pobjede Koalici­
je, glasali su za K huena, bili su svijesni svojih politič­
kih k om p ro m isa, zapravo svinjarija, smatrali su se svi­
n ja m a na koritu, bili su moralisti. Zbunio ih je Šupilo
potpuno. O n ih je rehabilitirao u vlastitim očima. Ako
su oni sam i sebe sm atrali K hueno vim svinjam a na ko­
ritu, Šupilo se po njiho vu m išljen ju prokurvao pred či­
tavim s v ijeto m javno. Postao je deklarirana madžaron-
čina. Ni je d n e njegove skrivene misli nisu shvatili ni
pratili. Šupilo je za n jih bio i ostao dalm atinski fakin.
T aj starac misli logikom obzoraškog jugoslavens­
kog ričeta, a zapravo je legitimistička božja ovčica,
g ra đ a n in v eo m a uredan i vjeran, koji nikako ne može
shvatiti d a zvono zvoni na pogreb. Već treću godinu ne
mogu da ga u vjerim da je finiš. I koliko god je kao kr.
ug. fin an c ijsk i savjetnik madžarofob, i koliko god je
pokvario svoju kraljevsku ugarsku karijeru, je r nije
naučio m adžarski, jer nije htio da uči madžarski, jer je
to za njeg a sramota, edeš-kedveš-krumpli-leveš - kiha-
jolni-veselješ,2 to da uči bila bi sramota, više voli biti
preterirán, danas je magnificus, a mogao je biti illu-
strissimus, on ipak i uprkos svemu citira »Pester Llo­
yd« kao Sveto pismo. On ne v jeruje u m ehanik u do­
gađaja, i u v je re n je da su sve m oje teze i hipoteze faki-
1 nab u jak
2 ( é d e s - k e d v e s - k r u m p l i - l e v e s - k i h a j o l n i ves zélyes) m ila-d rag a-
- k r u m p i r o v a j u h a - o p a s n o je v a n se n a g n u t i (ru g a l i c a na r a č u n m a ­
džarsk o g jezika),
a) S l a v o l j u b E d u a r d H o r v a t,
narije političkog glupana koji se klati iz krajnosti u
krajnost. O R usiji uopće ne će da čuje. To su fakini.
- D o b ro je, ja mogu da ra zum ije m da je sve ovo
što ja m islim ili što ja pretpostavljam da je tako fa-
kinarija! To je, recimo, tvoja točna pretpostavka! I Šu­
pilo je fakin! U redu! I on je legao na m adžaronsko ko­
rito i čitava Koalicija, i to su fakini i Tiszini stipendisti.
A lek sa n dar H orv at je lopov! To je agent-provokator!
Tisza n a m je n eprijatelj! F erdinand 1 davno je već pre­
stao da misli na Hrvate. Ugarske financije su banditi­
zam. T a n g e n ta je panam a. To ti najbolje znaš sam kao
kr. ug. fin a n c ija ln i savjetnik. I Englezi su kram ari i fa­
kini! Za » D ra n g nach O sten«' vec je Starčević znao da
nam prijeti. A o nd a? Po tebi, što nam preostaje? »Es ist
e rre ic h t? « 2 T k o će koga, ako je istina što tvrdiš i ti, da
su N ijem ci već pobijedili, sam o da mi to ne vidimo jer
smo slijepci. (To pišu »Novosti«.)
O n s m a tra da je sve to što ja govorim bezobrazno.
- Ti si bezobrazan! Ti si sa m n om bezobrazan već
treću godinu. G lav o m kroz zid se ne da. Svi ćete vi to
uvidjeti, ali će o nda biti, nažalost, prekasno...
- A što ćem o mi uvidjeti? Da odem ponovno na
frontu, zar ne, to hoćeš da kažeš?
- N isam to mislio! G lup o je gubiti glavu. Ali svi
ćete vi doživjeti svoj kacnjam er,
- K ak av vražji kacn ja m er?
- Doći će i vama vaš circum dederunt, vam a faki­
ni ma. Vidjet ćete vi što će vam a skuhati oni Rusi,
- A šta ce o nda po tebi ostati? H aram bašić zar, Se-
noa i D o m ja n ić kao jedini pozitivni rezultati ove ludni­
ce?

29. X I 1017

K oliko intenzivnog i iskrenog bola može biti sažeto

u je d n o j apsolutno slaboj strofi? Čem u pisati, kada sla­
be pjesm e ne služe ni za n ajob ičn iju dijagnozu, a neis­
krene i lažne, ako su dobro napisane, mogu obm anuti
1 » P ro d o r na Istok«
1 »P o stig n u to je?«
čitava p o k o lje n ja svojim form alnim s jajem ? »Suze na
d ask am a«, kaže Ivo Raić, »nisu nikakva m jera za vješ­
tinu glume. O n e mogu biti sto posto iskrene, a ne teku
ni do rampe. A ima i takvih glumaca koji misle na rost­
braten s lukom , a čitavo gledalište cmizdri. U tome i
leži ta jn a glum e.«

30. X I 1917 poslije podne u 6 sati

U redakciji »H rvatske njive«. Čeka se na povratak

špalta sa cenzure. Stigao je čovjek sa Zrinjevca. Č eka­
mo na tu crvenu olovku kao djeca u gimnaziji. Vraća se
čovjek veselo: nihil obstat!1 Brisan je samo sijerak her­
c e g o v a č k ih Inače je prošlo sve. Prohaska je slobodan.
Poslije toga k av a n a »Pariz«. Jedni su drugim a dosadni,
m eni svi zajed no, uzduž i poprijeko.
Č e k a m Đ. C.-aa) Im a ljudi koji ne mogu bez zakaš­
n je n ja . Bio je kod V itom irab) na večeri: hladne bečke
šnicle, k ro m p ir s lukom , graševina. Vitomir razvijao
m u je velike svoje planove pro futuro.2 Sad ili nikad.
Poslije toga še tn ja C m rok om . Petrolejke, magla, sve ža­
losno, u m o rn o . Đ. C boji se da ima tu berkulozu oko.

Skica za ro m an : Bonta Gejza, H olm ok Š an jik ac) i

T h u rr .d) Sta m u je govorio baru n Kemeny, tom u nu ku
slavnog četrdesetosm aškog generala: elkorcsosodott iva-
dek!3 K a k ve linije i kakvi rasponi za beletristiku! Sin
kavalerijsko g m ajora, Slovak po majci, Gejza, i unuk
jedno g re volucionarnog generala, spram toga m o ja m a­
lenkost danas u redakciji »H rvatske njive« sa ko m a­
dom p ljesn iv a sijerka u ruci? Kakvi su to sve putovi,
kam o vode ove ceste, kam o se sve to p utuje i kada će se
sve to sm iriti?

s N i š t a n e sto j i n a p u t u ! ( D o p u š t a se!)
! za b u d u ć n o s t .
3 d e g e n e rira n i p otom ak!
a) Đ u r o C v i j i ć . - b) V i t o m i r K orać. - c) a u t o r o v šk olsk i
d r u g iz L u d o v i c e u m a , k a s n i j e h u s a r s k i p o t p u k o v n i k , v o j n i ataše u
h o r t h y j e v s k o m p o s l a n s t v u u P arizu . - d) u n u k g e n e r a l a F h u r r a
A V id i » N a r o d k o j i g l a d u j e « u D o d a t k u d r u g e k njig e.
 Decem bar 1917
1. X II 1917 u 9 sati prije podne

Š etaju ovim gradom pojedinci u krznen im bund a­

m a i n ije im prijatno. Ne snalaze se u ovoj vožnji oko
» H rv a tsk e rapsodije«.
- K ako će se sve to svršiti, što ja mislim, zaustavio
me je ju tro s dr D. S. vrlo ljubazno, upravo u vezi s ne­
kim m o jim tekstom o socijalnoj bijedi kao takvoj, o bi­
jedi za k oju se ne bi moglo reći da ne raste iz dana u
dan. Č ov jek je pacifist. N e m a više kakaa, ni maslaca, ni
biskvita, a putovati se uopće više ne može. U kinuta su
kola za spavanje. Konac svijeta. To isto mi je govorio i
M aks iz » C o rsa« neki dan. »K akva je to kava i kakvo
je to pecivo?« Stidi se čovjek da je kelner. Voda je sve
više klorirana. Kaže netko: »U gradu vlada tifus.«

R azgovor u je d n o j redakciji.
- A kaj vi na m ene vičete? Nis ja vaš cucek!
- D a si b ar cucek, al ti nisi ni pes, nego pesji drek!
»P a z a r m u nije opalio zaušnicu?«
» D a k a k o ! Da zaista postane to što mu ovaj govori
da jeste. Počeo ga je uvjeravati da radi za njegove pro­
fite i da m u je čitav svoj život poklonio za te profite.«
- Al si me zato i dobro pokral, ti mulec bedasti!
D akle ne sam o pes i pesji drek nego još i tat. To se
zove perspek tiva odozgo.
 P o stav lja se pitanje isključivo individualno: kako
netko sm ije da je sit dok ja g la d u je m 0 Po kome pravu
može on m en e da peče u topovskom ždrijelu, a ne ja
njega, ako je uopće potrebno da b lju ju ova ždrijela i da
rade ove đavolske pekare? Po čemu se on vozi u fijake­
ru, a ja lu n ja m blatnim brazdam a kao mizerija, i to još
m izerija s puškom u ruci samo zato da me prostrijeli
m ašingevera? Ako netko nekoga krade i robi. on mene
krade direk tno , i oni nas, a ne mi njih! Taj se krug pro­
širuje dvostruko: na klase i na narode. Da bi se ta m a­
sovna slijepa snaga p o m a n jk a n ja svijesti pretvorila u
bujicu, p ita n je je samo pa meti. Dalje je sve čista m eh a­
nika i logika. Ne radi se tu o nekim apstraktnim princi­
pima, nego o n aje le m e n ta rn ije m pravu na život svako­
ga pojedinca. S am o o pred jeljenje naroda ili m ir bez
kontribu cija, to su samo parole. Radi se o individual­
nom pra v u na život pojedinca.

Stigla je d n a Z adarkinja, ratna udovica, tipično

k v eru la ntsk o zanovijetalo, traži neke stvari koje je ne­
moguće adm inistrativ no ostvariti, radi se uglavnom o
novcu, a presvijetli joj citira Schopenhauera. D r Đ u ro a)
čita T h o m a s a M orusa »U topiju«. Kaže da o tim proble­
m im a P red sjed n ik misli isto što i Thom as Morus. Svi­
ma babam a, ra tn im udovicama, on dnevno objašnjava
kako L e n jin im a krivo.

Toplo p ro ljetn o prijepodne. Sjedim na klupi uz

dvojicu penzionera. Magnificusi. M adžarom . Prepriča­
vaju »Tagespost«.’1 Djevojčice uče lekciju naglas. Licej-
ke. N e p rav iln i francuski glagoli.

H tje ti pom oći: ratu, ulicama, masovnoj groznici,

ludilu, ovoj plimi u porastu, pticama, zvijezdama.
C rv en o z la tn o podne. Tople boje, melankolični konji
kao da dolazi proljeće. Sve je u rasvjeti. Sve je ovisno o
rasvjeti.

‘ ¡» D n ev n u poštu«,
a) Đ u r o B a sariček.
 Naveče u l i sati i 30 minuta

P ov ratak u pun oj mjesečini. Žute trepetljive svje­

tiljke u daljini, svijetlosvilene koprene kojim a su ovi­
jene ju ž n ja č k e , blistave zvijezde, žutofosforni kolut
oko m jesečeve ploče (»Mesec je v dvorišču«, govorila
je T erezija Goričanec). Sentim entalna šetnja P rom en a­
dom, Ilicom oko Rudolfove kasarne, četiri hiljade Eng­
leza palo je pred C am braijem . Pijanci, gitare, kontrasti
crnih k ostu ra kestenova u ovoj pastelnoj mjesečini, to­
pla noć p robu dila je vrapce. C vrkuću od iluzije kao da
dolazi proljeće. I v jera u progres takav je jedan cvrkut
vrabaca. K oliko su vjekova ljudi patili bez te vjere?
Ova m jeseč in a danas, iz te perspektive, dobiva posve
drugo značenje. Prolaze željezničari na Južnom kolod­
voru sa sv je tiljk a m a i crvenim barjacima. Jedan glas:
»Stiže tra n s p o rt ra n je n ik a iz L jubljane - 86 liegend
von der Piave.«' Usto glas gitare na mjesečini.

2. X II 1917

Od 2. XII 1908 prošlo je devet godina. Bila je šez-

desetogodišnjica vladavine F ran je Josipa I. Snijeg do
koljena. Pred nam a, pred našim bataljonom , kapetan
Cseresznyes na kobili. Stiže orm ester2 Buda s telegra­
m om u ruci. M ilanu B renneru u m ro je tata u Pitomači.
In m e m o r i a m 3 Bonta Gejza.

Čitav m aršb a ta ljo n ju čer bio je pijan. Talas rum a

pod tro b o jn ic a m a sa slatkim prišpendlovanim Kri-
stušom u firfarb e n d ru k u na barjaku. Uskrsnuće. Na
h rvatsko j trob ojn ici Krist je razvio crveni barjak. In ­
te rn a cio n aln a negacija hrvatske trobojnice. Kad to isto

1 86 l e ž e ć ih s P iav e.«
2 feldvebel (n a re d n ik )
3 U spom en
radi L enjin, on je opasnost. Boljševički praporščik Kri-
lenko i p ro blem M ira u prvom e planu štampe. Ovi
krvavi stjegovi hrvatski s Kristovom glavom u krvavo i
tužno p redvečerje (pjesma). »Naša kuća« (pjesma).

N ije li sve to rasulo R azum a, U m a i Pameti uopće?

To nije S rednji vijek. S rednji vijek bio je spram toga
paradiz. To je rasap diluvija.

Ju č e ra š n ji transport ne ide mi iz glave. Ritam jed­

ne kolone k o ja p u tu je ravno u smrt. G ledam Zlatka
G alla n a fotografiji. P rom atra me. Veoma mirno.

Poslije proljetnog interm eca danas susnježica, a

poslije p ra v a mećava. Decembar.

Mi kaž em o »soldateska«, i time nismo rekli m no ­

go. G lu p a riječ kao gatalinka. A zapravo oni nose oštre
noževe i doista p u tu ju u pokolj. Bit će zaklani M izerije
od žena s n jim a u povorci. K onji i žene u historiji po­
d je d n a k o su pasivne pojave. Asistiraju bitkama.

3. X II 1917

Bitka kod C a m b ra ija traje. Na tren utak se čini da

se stvar uopće ne miče s mjesta. Sve stoji. I ta bitka se
zaustavila kao sat na starom tornju. Petrogradski m eha­
nizam kuca m nogo brže. To je ura nad lagumom. Fitilj
gori.

Č ovjek je p otpuno hipnotiziran. Niti mu se čita,

niti osjeća, niti misli, niti se kreće. Sve je to provizorij,
a tako protječ e život. Postoji intenzivno jak poriv pro­
tiv svega i na d n u svega. Sve to valja da se slomi. T reba­
lo bi sav taj grad i sve to đ ubre lopatom izbaciti iz stana
čovječjega.

R o m a n o hrvatskoj civilizaciji, jedan od ro m an a u

okviru velikog dekorativnog panoa Oesterreich-Ungarn
in Wort u nd Bild. Kada bi se sve te teze prim ijenile na
sve civilizacije uopće (jer su sve civilizacije slične jed ­
na d rugo j kao ja je jajetu), ostao bi vakuum . N em a tu
ničeg interesantnog. Radi se o perm u ta cija m a jedne te
iste gluposti i o brzom tem p u tih izmjena. M aterija je
ista. D a n a š n ja Evropa p ro m atra n a iz godine 25.000.
Kako će izgledati? Tko bi mogao imati toliko fantazije
da to p rib ližn o izrazi?

Došao N eidhardt. Jedan od dječaka koji je učestvo­

vao u k o m p lo tu protiv C u v aja godine 1912. G ospodin
Dr. Lj. je čisti paranoik. O n može da gleda satim a u
sunce, a da ne oslijepi. On je superioran suncu. B arone­
sa T. je b ez o brazna baba. Svi ovi baruni, od W ekerlea
na ovam o, socijalno su bornirani. Jedan artist koji hoće
da bude Jugoslaven, antim eštrovićijanac, Parižanin, an-
tisecesionist, ekspresionist, impresionist i katolik u jed­
nom te istom licu. Kao katolik kaže za A. B. Š.-aa): »Taj
mi je dečko sim patičan!« O jeziku, rode, da ti pojem , o
jeziku g lu p o m tvom i m u d ro m m ojem , to bi bila tema
naših dana. A ovdje sami Jo zeb) i ostala prim itivna šo-
kačka g ran ič arsk a čeljad.

In ten zitet života proširuje se: ljepotam a sviju

vrsta, otkrićim a, izum im a i prevratom. Isto tako poezi­
jom , snim a, p je sm a m a i zanosom.

Večera kod tete P.c)G a rd e n party s m um ijam a. Je­

dan skelet svira harm o nik u.

To, kak o naši ljudi telefoniraju, kako se kreću uli­

cama, k ako p o p ra v lja ju pipe, vodovodne cijevi, kako
vode politiku, kako pišu novine, uopće kako se izraža­
vaju, sve je to još uvijek na početku, o, M ater doloro­
s a !'

' o. M a j k o o d ž a l o s t i'
a) A n t u n B r a n k o Šim ić. - b) J o z a Ivakić, — c ) Josipa (Pepa)
Horvat-N avratil.
 10. XII 1917

S p re m a ju se ljudi za kristbaume. M om entano ne­

m a ju većih briga. Stigli su kristbaum i pod kaptolsku
tvrđavu. Trebalo bi te kristbaum e okititi hercegovač­
kim sijerkom . D r Đ u ro lijepi špigl za božični broj svo­
je » N a ro d n e zaštite«. »Sve je skup spopal« kao prava
beba.

Postoji m ogućnost da čovjek otputuje u nepovrat

na dva načina: lađom, n a neke nepoznate kontinente,
ili na oblake. —
Postoje dv ije vrste čovjeka. Čovjek m izerija i čov­
jek grandseigneur. O bje se vrste rađ aju po nekom pri­
ro d n o m zakonu. Ako je glupan rođen kao veliki gospo­
din, n ik o m e ne će n am rijeti ništa i zaglavit će na ulici
kao prosjak. A k o je m izerija po prirodi, rođen kao lu­
kava i bistra zvjerka, pregrist će grkljane svima i pro­
grist će se do takozvane društvene pozicije, bez obzira
na okolnosti i bez obzira na sredstva. Ovi postaju
kućevlasnici od prosjaka, a oni drugi prosjaci od kuće-
vlasnika. K a d a bi svi ljudi bili rođeni kao šeprtlje, stvar
bi lju d sk a stala. O n a bi se n em inovno zaustavila.

Naši artisti žive tako da nisu ni na krovu ni na

zemlji. O n i se nalaze kod Ulricha ili kao slike u dućanu
ili kao n a m ire u ladici.

Pom isao n a krilatu K olum bovu lađu.

P ro tu ra tn a raspoloženja, ukoliko se ja v lja ju kao

g u n đ an je, kod velike većine filistara nisu drugo nego
žalba za kom foro m . N e m a ovog ili onog: »Pa ni ulja
n em a više, boga m u njegovog! N em a kave, n em a d u h a ­
na, ako boga znate, n em a kobasica.« To što se ljudi ko­
lju, to ne u z n e m iru je toliko duhove kao to što nem a
kobasica. Polutiho žubore na sve strane potočići neza­
dovoljstva, pa se čuje čak i od tete Adelea) da se buni
jer n e m a čokolade za tortu.

a) A d e l a Blaa s - Ž u g a j.
 - Budi bog s nam a, kakav je to život kad nem a
torte_od čokolade.
Šta je uopće s tortom od čokolade? Postoji li neki
svem irski za k o n k oji vodi računa o to rtam a od čokola­
de?

Z v o no u magli doista plače glasom očajne narikače.

Zvono čupa kose i rida. Z vona glume veom a dobro.
Prolazi siva povorka i gunđa: »Bože pomozi, nem a čo­
kolade, n e m a čokolade...«, sve su to elementi politike.
Nije m ala vještin a svirati na ovim filistarskim orgulja­
ma i tu g ra n d io z n u ljudsku glupost trajn o tjerati kao
vodu na svoj mlin.

C. je glodavac. Vrsta vjeverice. Brz, elastičan, ima

svoj vlastiti rep k ojim održava ravnotežu. Ne će tako
brzo pasti. F. je m a n ija k i luda. O n a j je glup, a ovaj je
podlac, a svi su za jed no krema. Kad se čovjek nalazi u
takvoj krem i, to je više naša hrvatska torta od čokolade
nego bilo k akva cesta. U toj čokoladi kao u blatu čov­
jek se m ože zadaviti. K orak lijevo ili desno: propast.
O vim to rta m a od čokolade djetinjasto je govoriti bilo o
čemu što se zove intelektualno.

12. X II 1917

P ojavio se Petronije. N je m u su svi ljudi »genijal­

ni«. P re m a tom e, on je za veliku većinu genijalnog čov­
ječan stva isto tako »genijalan«.
G o v o ri o n e k o m civilnom adlatusu bosanskom da
je g enijalan. Da je pisao u »H rvatskom salonu« geni­
jaln e stvari. G r o f Ivoa) i von Borotha Branjski za Petro-
nija su gen ijaln i pisci. To su pravi, autentični, rođeni
aristokrati hrvatske književnosti. Po Petroniju, nas
može iz ove šlam astike spasiti uopće sam o aristokraci­
ja. B orothine novele su naše najbolje novele, a conte
» H o m o sp at« je autentičan genije, upravo tako kao i
njegov b rat L u jo ,b) poznati rauchovac, i to je ingenio­

a) I v o V o j n o v i ć . - b) L u j o V o jno v ić.

23 Miroslav K R LEŽ A : D N EVN IK

zan čovjek, a b an Mikloš plemeniti Trešćerovački za
P etro n ija je non plus u l t r a 1 hrvatske pameti.

N a prvi pogled čovjek ne bi rekao kako naš stari

kavalir P etro n ije živi u feljtonu » N aro dnih novina«
b u rn im i razb lu d n im životom. O n siluje obično po
k o ju d am u , o n baca svoje ljubovce kroz prozor između
re d ak a kao slamčice, a prvu naredn u žrtvu on šarm ira
p o znatom frazom - pour consoler un pauvre ho m m e,!
da bi m u poklonila sve svoje tajne, tjelesne i moralne.
To d a m e čine pred P etron ijem veom a sprem no i šar­
m a n tn o : svlače se je d n a za drugom, moglo bi se reći,
kao žijbe uspavane zm ijom . Pomalo naivno. P etroniju
je sve to, d akako, dosadno. Njega kao pravog aristokra­
ta m uči ta e d iu m vitae3 i, da bi i n am a bilo dosadno, do­
sađ uje i n a m a (A. G. M.).a) P etroniju se uopće ne p utu­
je iz fe ljto n a » N a ro d n ih novina«. Varijete, dansing,
opere, koncerti, žurovi, klubovi, štamtiši, šantani, in­
tim n i bu do ari lijepih, m ladih i bogatih žena, sve m u je
to dosadno.

P e tro n ije im a slugu: pravog pravcatog valeta de

cham bre. Zove se, naravno, John! A, osim toga, taj go­
spodin P etro n ije u političkom dijelu tih istih »N aro d­
nih novin a«, iznad one crte pod ko jom on siluje svoje
ženke, bavi se i nekim suh o p arn im ciframa. Ovi » N a­
rodni N o v in ari« sm a tra ju svojim ličnim u s pjeho m da
su prošlog m jeseca potopili više od pet stotina hiljada
bruto to n aže » n eprijateljsk og brodovlja«. Ove brojke
nad crtom , to su suh oparne političke gluposti, a ono
pod crtom , to je suptilna čista literatura. G ore se piše o
»blizkoj budućnosti, o velevlastnom položaju m o n arh i­
je, o to m e kako je rat otvorio oči svima da je očuvanje
hrvatskog n aro dno g života najjače obezbeđeno u brats­
kom s p o ra z u m k u s posestrim om Ugarskom «, a dolje
ispod crte, kod zavo đen ja naivnih žena, P etronije ima

1 ned o stiž iv i v r h u n a c
‘ da u tje ši ja d n o g čovjeka,
1 o d v r a t n o s t p r e m a živo tu
a) A n t u n G u s t a v M atoš.
svoju n aročitu metodu. O n laže ovim divnim gospođa­
m a da sentim en taln o , neizrecivo trpi. On sjedi po peri­
vojim a, sluša fontane, tug uje pred k am in o m i trajn o
pati od n esretne Ijubavi, a gore nad crtom n jim a svima
lebdi p re d očim a »sretna budućnost zajedničke nam
d o m o v in e u s ja ju k ru n e sv. Stjepana«.
Pitao sam gospodina P etro nija šta drži o posljed­
n jem govo ru svoga p re m ije ra grofa Tisze Istvana. G o ­
vorio je gospodin grof da m i još »ne m ožem o odložiti
mača, sam o da n a m se nam eće pitanje koliko je još ju-
načtva p o treb n o da osiguram o konačnu pobjedu. Pob­
jeda sa m a po sebi nije prieporna, ali ne bi bilo dobro da
se p o d am o suviše velikom optim izm u«.
O dg ovo rio mi je P etronije da on - principijelno
ne čita » N a ro d n e novine«.
» N a ro d n e novine«, koje d nevno organiziraju sve
n a ro d n e sile ko je će u službi otadžbine smrviti n ep rija­
telja, k o je pišu o n esravn jiv om junaštvu, upravo legen­
d a r n o j u stra jn o s ti i neprispodobivoj požrtvovnosti
Š tancero vih b a taljo n a k oji ginu kao guske u magli,
slavni lju b a v n ik ovih istih » N a ro d n ih novina« princi­
pijeln o ne čita. V ražji dečko!

13. X II 1917

O k rilatim lađam a Cristobala Colona. K olum bu

nije stalo do kopna, nego do zvijezda, on je em bevido
de estrellas, p ija n od zvijezda. To je kod ove vrste n ar­
kotika u v ije k sudbonosno. Svako ostvarenje bilo k ak­
vog sna p re tv a ra se u laž, u raskrin k an u obm anu, u raz-
d ira n je p re živ jelih svetinja, u krilatu lađu. Golgotski
čavli o staju kro z vjekove trofeji samo za m rav injake
duha. R aspeti su svojim pogledom već davno otputovali
za tri sfere više. Bijedne apoteoze njihove zem aljske
ljuske, ovdje, te vitezove d u h a ne zanim aju . Pomisao
na t r i j u m f post m o rten p o etae1 nikada nije bila vrelom
n jih o v ih n ad a h n u ća. T u se radi o tom e da se u strajn o i

1 p o s i i j e p j e s n i k o v e sm r t i
p o sto jan o plovi i leti sveudilj dalje i više! Ne zaustaviti
se ni za tren u ta k !

L u n te i karteče lenjinske danas. » A urora«! To je

vec in te ra stra ln a kanonada, ona nije samo internacio­
nalna, to je k a n o n a d a za dvadesetiprvo stoljeće. I to je
jasno: što znači logaritam pam eti svesti na regionalne
krugove (socijalističkih) seoskih tornjeva. O ko kampa-
nila i k a m p a n iliz a m a (i u socijalističkom smislu) čepr­
kaju sam o kokoške. L en jin nije od one vrste sijača koji
misle na pogaču od ovog ljeta. Dok se budu pekli hlje­
bovi od njegove sjetve, on je svijestan da će proći neko­
liko sezona. M eđutim , K olum bo, sanjajući o zvijezda­
ma, bio bi u pravo takva m izerija kao i svi oni Shyloci u
h e rm e lin u , koji su ga poslali na otvoreno more, kad bi
bio u v je re n da se radi isključivo o zlatu i o cekinima.
Za K olu m b a, m eđu tim , ne zvone cekini, nego meteori!

Kaže n etko : sve ovo u vezi s L en jin o m danas pot­

p u n o je n ev a žn a historijska epizoda. Sve će to pregaziti
n je m a č k i generalštab! Možda! M ožda je to epizoda doi­
sta, m o žd a je to sam o legenda, ali ako je legenda, ona
je k o lu m b o v s k ih razm jera. Na ovoj K olum bovoj lađi
k repava m asa robova k o jim a nije do astronom ije nego
do veriga, j e r su p riko van i o veslo kao galijoti. Pod pa­
lubom za oko v an e robove n em a horizonata, pod palu­
bom je m račn o, tam o se um ire od zveketa lanaca, od
sm rada, od s m rd ljiv a hljeba, od čega skapavaju i parco-
vi i što tu n j i m a njihovi A dm irali deklam ira ju o zvijez­
d a m a ? Ni teti Adeli nije stalo do »A urore«! N jo j je
važni ja to rta od čokolade.

Za beletrističke motive: govoriti ili pisati danas o

A p s o lu tn o m Ženstvu na form ulu W eininger - S trind­
berg - Przybyszewski glupo je. Princip Apsolutnog
Ženstva po ovo m receptu: Žena je dem onski udav, boa
constrictor, hladna, nijem a, opasna zm ija, koja nikada
ne u m ije da kaže pravu riječ u pravo vrijem e, k oja ni­
kada n ije z n a la Č ovjeku da objasni baš ništa, koja ga
nikad a n ije pojm ila, prijeteći mu od kolijevke do groba
sv ojo m am a z o n s k o m superiornošcu, a danas stoji nad
o tv o ren im gro b o m Č o vjeka kao uzvišena pobjednica
triju m fa ln o , sa ko rom žena s a m a rić a n s k ije h : mi smo
uvijek znale da će ta m izerija upravo tako završiti. Jef­
tina roba. F ran c u sk a form ula Ženke nije ni tako histe­
rična ni tak o nordijski mračna. U francuskoj beletristi­
ci sve su Ž en k e staklene kokete, blistaju u tim lirskim
p riv iđ e n jim a kao ljuske na večernjim gospojinskim
h aljin am a. Ni ono sve nije ni istinito ni p re tje ran o pa­
m etno. Iz d a n a š n je perspektive: je d n o i drugo potpuno
preživjeli besmisao.

Došao čovjek u socijalnu ordinaciju sa svojim bri­

gama. Te je izraelićanin, te se zove Bogoljub. te ima še­
storo djece s n epism en om sluškinjom , te m u je propao
dućan u za b itn o j selendri, te nije sasvim siguran da li
su ta d jeca zaista njegova, a živi s tom babom već devet
godina, a žena m u je sa dvoje zakonite djece u Beču,
ova ga n jeg ova priležnica mlati, a on je m obiliziran za
D olom ite i A rb eite rh ilfsk o m p an iju i ne zna što da
radi? T raži od socijalne ordinacije Središnjeg odbora
za p otporu fam ilija palih i m obiliziranih ratnika Kra­
ljevine H rvatske, Slavonije i D alm acije ko nk retan sav­
jet. Č etrdeset i četiri godine, teški platfusi, reuma, her­
nija, apicitis, prošire nje srca, prazni džepovi, kvad ratu­
ra kruga.

Sve to sam o peče i boli. Od magle, od noći, od ovog

vječnog n o k tu rn a , od užasa, od ovih Bogoljuba, od sta­
rih rana, od ovog maglenog prosinca, od gladne D alm a­
cije k o ja je priklonila glavu kao tovar na kiši, od ovih
telefona n a k o jim a svi plaču i k u k a ju od V ukovara do
Lošinja. O d sna nad m rtv im djetinjstvom , od rata i od
kuge, od u m o rstv a izbavi nas, Gospodine! K olum bo je
isplovio sa sv im a n a m a n ad M oskvu i nad Nevski pro­
spekt, n a d ovo k lan je i nad ovo ludilo daleko i visoko
m eđu zvijezde, gdje tiho i m udro trepere svijetla sve­
m irska kao kan d ila u vječno j praznini.

San o Pečuju. Brdo sv. M akarija, cvjetaju breskve,

nad M e c sek o m bijeli oblaci. Svibanjski kumulusi. Me-
csek je M e d v jeđ e brdo, M edvednica, kao i nad Agra­
rnom.

Prolazi b a n k o v n i prok urist gospođin Cimet, sa go­

spođom. O n a im a nogu b roj 47 m in im u m , a da bi d je­
lovala što h a rm o n ič n ije , ta dam a - erst re c h t1 - nosi
gojzerice, i to one najteže, alpinske gojzerice, okovane
čavlim a i po tkovam a, čitave male torpedo-destrojere.
To je baba, tako ti gospoda! A on je od n je niži za do­
brih trideset centim etara, nabio je suk nen u m elonu do
uveta, nosi štap okom ito u lijevom džepu od kabanice
kao sablju, desnicom drži svoju gospođu ispod ruke, a
glava m u se klati negdje oko njen e sise. G d je li ga je
sam o ov ak o usput p obrala? O na je gigant, am azonka,
plavojka, sa sitnom kovrčastom, tan kom oštrom ko­
som, sva p jeg av a kao m ačka, s p ra šn javim trepavicama,
kao d a je pro virila iz bra šn ja ve vreće, u m ačjo j bundi,
alp in istk in ja, tu ristkinja, k o ja bi mogla da je d n im jedi­
nim k o ra k o m pregazi čitavo Sljeme, a on sa svojim vi­
sokim te n o ro m i čupavim horvackim seljačkim brčina-
m a sav je u pro tuslov lju sa svojom gospođom, sa svo­
j im h e rm a fro d its k im glasom, sa svojim kontokorents-
kim pog led im a na svijet, u jed n u riječ, sa svim neraz­
m je r im a koji ga u v je tu ju da bude upravo to što jeste i
kakav jeste.
L ju b a z a n svijet. V eom a srdačan susret. » U pravo či­
taju n eke m o je stvari (upravo: stvarčice). Kolosalno
Dakle, z n a te ? Sam i treferi! Zašto ne dolazim nikada k
n jim a ? I m a j u kućicu na Jelenovcu, dolazi Božić, koli-
n je za N ik o lin je , bit će im drago, kod n jih je veoma
ugodno, toplo, n jih o v a kućica, njih ova slobodica, m a ­
m ica i tatica, i dječica, i bančica, i trinaesta plaćica.«
Odoše. „Naši ljudi i krajevi”, mislim ja. „Nikad vas nitko
ne će opisati. Blago n a m a koji smo vam pjesnici!”

» H rv a ts k o božično drvce«. N a tom našem narod ­

n o m k ris tb a u m u visi trideset obješenih i pedeset postri­
je lja n ih bataljo n a, a grane se savijaju od horvackih

1 n i v iše n i m a n j e
beba u etno grafsk im kostimima. Čitav narod visi na
tom k ristb au m u u šestinskim gaćama, i škornjam a, i
po dvešnjam a, i črlenim lajbecima.

Svi se mi d im im o kao loše cigarete. Nas puše, samo

cvrčim o kao čikovi u no ćnom loncu.

Svi mi izgaram o kao buktinje. Iz nas zrači svjet-

lost. P očinje jutro. Liže postolar svoju dretvu i sav je
zg rb ljen nad svojim šoštarkalendarskim kalupom.
Splendid isolation!1 Tolstojev motiv! Tolstoj je bio uv­
jeren da se m ože izolirati tim e što se proglasio šoštarka­
len d arsk im filozofom. U m o ra n pjesnik u vrtlogu svo­
jih misli, sam e poeme. I sitne, sive činovničke dušice
što pod k ro v o m svijetloga bana tiho puštaju vjetrove i
ližu d re tv u adm inistracije, a krčm etine su prazne i sve
je glupo kao prazan lagav što zaudara kiselo. Dani
G n jev a , D a n i Srdžbe i Straha Velikog, a uvijek netko
preko ulice valja neko prazno bure. Kod Č asnih sestara
iz p o d ru m a Sv. Vinka Paulskog kiseo kupus. Pod tim
kro vov im a sv. F ranje, i sv. Vinka Paulskog, i sv. D om i­
nika, i sv. Benedikta uvijek zaudara kupus, a kotrlja se
i po k o ja kobasica u nekom kotliću.

N e m a terpentina, nem a ulja, nem a šelaka, nem a

tuba, n e m a tuša ni platna. Kako da se slikaju slike?
M ožda to nije ni tako zlo? Sve se stanjilo. Čovječanst­
vo z v rn d a kao m u h a u kasnu jesen.

20. X II 1917

Jučer: Hotel »Royal«. Čanak. Ručak. V. D.,a) C.,b)

A. C.c) Vlado D. još uvijek nije uspio da nabavi svoje
igle. Bogdan S.d) računa šta će biti kad svega ovog više
biti ne će.

1 S j a j n a izolacija!
a) V l a d i m i r D o r ić . - b) Đ u r o C v ijić . - c) A u g u s t C e sarec. -
d) Bogdan Stopar.
 M u m l ja peć, pjevu cka plinska svjetiljka, v jetar u
d im n ja c im a , loše vino, glavobolja, dosadno. Ilicom u
prolazu, fa n to m od F iju m an c a: o b erlajtn ant Vasco
Malle! N e m ak art olasz len n i.1 Stidio se čovjek uvijek
što n ije M a d ž a r nego Talijan. To je stvar ukusa._ A
Brest? R a d a ? K aledin? Kakvi su ono ultim atum i? Šta
hoće ovi generali?

K ra lje vić M ark o je ubikvitaran kao tetanus-bacil.

Taj sim bol živi po svim širinam a i du žinam a čitavoga
svijeta i n ije n ikak av jugospecifikum, a osim toga tra j­
no je pijan. M ad žarski kavaleristi u » G ra n d Hotelu«.
D obra scena.

A lbert W elti i Alfons Werli: paralela.

T re b alo bi napisati k n jigu: m iliju n razgovora o re­

voluciji i o kapitalu. Zlato se ne da. N ije Zlato bakfiš
na p rv o m balu. Pokazalo bi se da bi ta ekspertiza dala
po razne rezu ltate o sta n ju svijesti onog nečeg što se
zove Č ovjek. Sto se Čovječanstva tiče, objavilo bi se bi­
jedno sta n je d u h a u astronom iji i u m nogim drugim
ob lastim a Z e m lja ne bi ispala okrugla, duša bi se pret­
vorila u n e k u vrstu vrapca koji u n am a cvrkuće potpu­
no au to n o m n o , a pravilo, da je nešto moje, a da nije
tvoje, p okaz alo bi se da je još uvijek predom inantno. I
zato: p je v a m tebi pjesm u, Veliki K olum bo! Sretan ti
put u nepovrat!

N i j e h t i o bi ti T a l i j a n .
ZAPIS IZ GODINE 1917
 Proljeće ¡917

Sve pljesnivo. Lica, ulice, slike* riječi, san o (vlasti­

toj) n eslavno j prošlosti, san o sramoti u prezentu, san o
gluposti u bezizglednoj budućnosti, o bolesnim glava­
m a; treb alo bi da čovjek samoga sebe zataji i da se
o d u h n e kao dim popušene cigarete.

Izm islio B ranko D rechsler (Vodnik) strašnu riječ:

»ugođaj«. Š tim u n g ? Da. A šta je? Sjećanje na sastanak
s nek im ta ja n s tv e n im bićem. Očekivali smo N jen dola­
zak, stigla je ili uopće nije stigla (ponajčešće nije), sla-
b o u m n a lirika iščekivanja, u jednu riječ, varijacije s
onu s tra n u u m a oko enervan tne neizvjesnosti, da ili
ne... Vela, koprene, djevičanstvo, materinstvo, klečanje
pred božanstv om , gorka hipnoza u svitanje, a zatim fi­
nale sa k letv am a i pobunom . Šta je nastalo od m uzikal­
ne idile je d n o g pred večerja? Z n o jn e krpe, usijane pe­
gle, luk i začin, kašalj, k u n ja n je , čučanje na toaletnim
daskam a, lam entacije po k u h in jam a, zubobolja, dječji
proljevi, m enstruacije, klim akteriji, luckasta senilija,
rekvijem i, dugovi, m jenice, i to tako traje uz raskvaše-
no žensko meso, uz tučnjave i skandale, lome se kvake
i šifoneri, ra z b ija se porculan, udara se p ijan o vratima,
t ra jn o p razni džepovi, prazni lonci, prazne glave, neo-
do! ¡iva p o treb a da se sve to baci kroz prozor u p roplam ­
saju nem o ćn o g a gnjeva, da se sve zgazi, da čovjek razo­
ri sebe i oko sebe, čitava serija »ugođaja«. (Paraliza u
Bjelovaru, O sječanin, m ladoženja P„ poručnik, zaklan
kao ružičasto telence u klaonici, sam oubojstvo K. S. u
Cuciiuvu, Karpati, Brusilov, sm rt o berla jtn a n ta Zad ra­
nina od 17. lovačkog bataljo n a u blaženstvu medenog
tjed na u O patiji.)

B rbljan je o g n ja; \ lada se vatra bezobzirno kao da

je u sobi p o tp u n o sama. O blizujući se glasno, ljuti se,
gunđa, i da, i ne, i bi, i ne bi, sum rak bogova, golgotsko
j a u k a n j e na k ra ju puta »O, zašto si me ostavio«,
» n e m a te više«, mislili smo da »nismo sami«, da » im a­
mo Oca na N ebu«, a, eto, ipak - um irem o ostavljeni.
M o žda je sve to bilo i potrebno da se prođe, a vatra
je i o n d a b rb ljala pod loncima, i onda je netko nešto
ku h ao za večeru kada se svojta vratila sa Golgote, bili
su gladni.

O, kakav li je ono O lim p od G eneze pa preko D a­

vida do N a zare ta? Č ud n e li literature, ropske, za robo­
ve, a nasjeli su jo j i vlasnici robova, zapravo nelogično.
Ono, k ak o je od rimskog patricija postao evropski ba­
run, tra ja lo je dugo, a kako se na koncu preobrazio u
bezbožnika, n ije nerafinirano. U ovu vrstu evanđeoske
literature, osim robova, vjerovao nije nitko, a ne v jeru­
je ni danas. Pjesnici biblijske legende bili su i ostali ro­
bovi, rođeni u ropskoj utrobi m ajke robinje. Vlasnici
talionica sp ra m ovih su robova »slobodni mislioci«.

P a n ik a u sutonu. Sam a od sebe. O djednom . Bez

razloga. S olilokvij; živimo zapravo sa kanibalim a. Sve
ovo n ije d je č ja igra. M eđu ljudožderim a čovjek ijiože
svakog t r e n u tk a da bude s k uh an u kotlu za dobru veče­
ru b ližnjim a.

Šta je ljud sko tijelo? \ a p n e n o nešto (kruto), u ra­

stopim je tk ih sokova. N a k ra ju : sm jesa ništavila. To je
kem ija. T ak o znanstveno i logično to traje. To su zako­
ni. Šta se tu m ože? »Ne z n a m o ni dana ni časa«, a i to
je pasja logika. Z em lja smo, pospimo glavu pepelom,
p o m o lim o se, iz m ea k u lp ira jm o se!

Ž vačem h a rtiju kao papirožder, koji, prežderan pa­

pira, n a k ra ju crkava. Od G rk a razlikujem o se, eto, i u
papirologiji. G rci izgovaraju riječ hartija kao da su La­
tini, a Latini su se grecizirali kad hoće da kažu »papir«!
Usred sveopćeg p apirstv ov anja bukvožderske čeljadi i
p ap iru ju ščih hartijaša, upapirism o se čitajući dan i noć,
da bismo, upapirivši se, prespavali stvarnost.
D im itrio s Bikelas: »Za Grèce Byzantine et M oder­
n e « ,1 Paris 1893. » L ’Em pire grec audixiem esiecle C o n ­
stantin P o rphyrogenète«,2 par Alfred Ram baud, Paris
1870. » H a n d b u c h der klassischen Alterthumswissen-
s c h a f t« ( lw a n von Müller), IX Bd., 1. Abteilung: » G e ­
schichte der byzantinischen Literatur von Justinian bis
zum Ende des O ström ischen Reiches (527 - 1453)«,3
Karl K ru m b a c h e r, Privatdozent, M ünchen 1891. Šta će
nam sve to? O, Gospode, pom iluj, kakvu li će sliku
stvoriti sebi nek a bezazlena duša, bude li godine 2917
zam išljala našu d an a šn ju Evropu na osnovi nekih pri-
vatdo cen tsk ih fusnota ili dvorskih policijskih p rom e­
m orija, je r šta se već može naučiti od takvog jednog go­
spodina K ru m b a c h e ra o stvarnim k njiževnim pojava­
ma ili v rije d n o s tim a ? Č u dno vata »papirologija«, à la
Brehm ! N a u č n o ispitivanje nečega što je krepavalo u
v ječn im ratovim a, koji sigurno nisu bili m a n je grubi
od d a n a š n je g ovog rata, je r sjekire sijeku glave po me­
sarskim za k o n im a , bez obzira na književni ukus koji se
m ije n ja hirovito kao ženska moda. U Četvrtom sto­
ljeću pisalo se u K apadociji o kroju obojadisanih žens­
kih h aljin a, da li je u stilu Poslanica svetoga Pavla Ko-
rin ć a n im a da se d am e kreću u balskim haljinam a, osli­
kanim h elen sk im mitološkim motivima. Stojan Nova-

1 »B izan tsk a i m odern a G rčka«,

; » G r č k o c a r s t v o u d e s e t o m sto lje ć u . K o n s t a n t i n P o rf i r o g e n e t « ,
3 » P r i r u č n i k z n a n o s t i o k l a s ič n o j st a r i n i « . IX sv,. 1 o d s j e k : » Po-
v ij e s t b i z a n t s k e k n j i ž e v n o s t i o d J u s t i n i j a n a d o p r o p a sti I sto čn o rim s-
k og c a r s t v a (527 - 1453)«,
ković: »Prvi osnovi slovenske književnosti među balk­
a nsk im S lovenim a«, Srpska kraljevska akadem ija, Beo­
grad 1893.
St. N., sim patičan stari gospodin, ali o prvim osno-
vim a pism enosti govori dirljivo, kao da to nisu bezazle­
ne priče iz d av n in e i kao da žalosna borba za našu pis­
m enost ne tra je još uvijek do danas. Ne razu m ijem zaš­
to se š k ra b a n je grčkih bukv ojed a iz naše perspektive
krsti kao »literatura«!
Dinysios T erijanos: »A dam antios Koraës'«, Trst
1 899-90.
Paul Jos. Š afa rik ’s »G eschichte der serbischen Lite­
ratur, aus dessen handscbriftlichem Nachlasse heraus­
gegeben von Josef Jireček,1 Prag 1865.
S tojan Novaković: »Istorija srpske književnosti«,
Beograd 1871. »Žitija svetog Simeona i svetog Save«,
Daničić, Beograd 1865.
»Životi kra lje va i arhiepiskopa srpskih«, napisao
arh iep isk op Danilo, Daničić, Zagreb 1866.
Jagić: » A rch iv fur slavische Philologie«,2 1876 i da­
lje.
Svi naši korjenod up ci vrte se oko vlastitog repa kao
mačke, pa ipak, poslije toliko mnogo godina, čovjek
prosto ne u m ije gdje bi i kako bi mogao doprijeti do
prave, n ep a tv o ren e literature o originalnoj bizantins­
koj beletristici, je r po ovim Joasafima i V arlam ima, po
ovoj čo rb ine čorbe čorbi, kako da se snađem o kad ne
m ožem o piju ckati na vrelim a (ako se to tako može
reći). Snađi se u ovim z a m k a m a od fusnota i nota, kad
se piše EyB M , utvrdi m u identitet, ^signor bizantineg-
giante! Bouvy: »Poètes et méthodes, Études des origines
du rith m e ton iq ue dans l’hym nographie d l’Église grec­
q u e « .3 Paris 1888.
Sviće. Vedro. Zdravo. Sunčano. M esijanska zbrka u
glavi. Ne m ogu da se o tm em m otivim a balkanske »Ju-

1 » P o v i j e s t s r p s k e k n j i ž e v n o s t i « , iz n j e g o v e r u k o p i s n e o s ta v šti­
n e i z d a o J. J.,
‘ » A r h i v z a s l a v e n s k u fi lo l o g i j u «
‘ g o s p o d i n e b iz a n t o i d u ! .. » P j e s n i c i i m e t o d e . S t u d i j e o p o d r i jet­
lu t o n i č k o g r i t m a u h i m n o g r a f i j i G r č k e c r k v e « ,
đeje«. O č ek iv an je Mesije. Glupo. Tim e nas je zarazio
Meštrović. Biblijski patos nije sredstvo da se danas piše
o J a r u n u ili o Kajzerici. T am o se puca oštrim strelji­
vom doista »oštro«, u » razv ijen im linijama, sa čarkari­
ma«, lijevo i desno, u blatu. Pjeva Sava, a »Nove pjes­
me« N.-aa) nisu u svemu tom e baš nikakva utjeha. Bog
nas blagoslovio!

U snu: š etn ja sivim, pljesnivim , term itskim ulica­

m a je d n o g potonulog grada, na d n u sive vode. Doputo-
vasm o na ugovoreni sastanak, a m jesto Ninge stiže
gradski akcesist Ivan Bratiša. Tješi me da Ninge ne će
stići, j e r da se preudala u Dresden, ali da se naše
» im a te rija lije « ipak mogu sastati na nebu, upravo, ne
baš na s a m o m nebu, nego negdje nad našim glavama, u
eteru! U v je ra v a me da je to jedino stvarno ali da se i
tam o m ože griješiti. Ne baš sasvim tjelesno, ali nekako
anđeoski. (Ipak.)

N ije moguće, nije moguće, nije moguće ovako da­

lje! S ov im a i na ovaj način dalje, nije moguće... Za­
d im ljen i scenarij »Kazališne kavane« (Seidl). Kelneri:
Stevo, P ero i Maks. Šumanović, Nedeljković, Steiner,
Valić, J u h n , Trepše, Uzorinac, M alinar, R om ualdo
M andl, Š o n ja Tajčević, Krešo Kovačić, L u n a b) (igra
šah), L ju b o W.,c) Hlavaty, Bogdan Stopar, sva ova kaša,
bolje ričet, zove se »narod«. N ije mnogo. Raić, Kneže­
vić, » K o rz o « n a dan pada Przemyšla, C.d> i K am ilo.e^
S jed im m eđ u ovim a i s ovima sa »Zetskim Listovi­
m a« i p itam se: šta li je bilo s onim n arodom prije
osam stotina godina? I ono su bili Raići, Kneževići, Ne-
deljkovići i Valići, a što bi, jadni, drugo i bili, nisu m o­
gli da b u d u drugo. Listali su Jevanđeljem kao i mi, čita­
li su Poslanice svetoga Pavla Korinćanim a, legende o
pro ro cim a i o isposnicima, kao i ja danas Katančića,
Daničića o Jo v an u Rilskom, o Jo akim u Sarandapors-

a) V l a d i m i r N a z o r . - b) V l a d i m i r L u n a č e k . - c) L j u b o Wies-
ner. - d ) Đ u r o C v i j i ć . - e) K a m i l o H o r v a t i n .
kum i o G a v rilu Lesnovskom, da bi nam ona gospuda
(k n jižev nici) nešto rekla, m eđu tim ono, što se tamo od
gospode svetitelja n aro dnih čuje, slabo je utješno za
naše brige danas. Između Carigrada i Vatikana nije bilo
mnogo zgo d n ije politizirati nego danas, pa kada je d je­
čak R astko nekoga đavola sm ućkao u svojo j glavi, h tje­
lo je to da ima svoj vlastiti rep, a šta je od toga nastalo?
Rastkov p lag ijator D u m en tijan nem a baš ni jedne jedi­
ne svoje orig inalne ideje, baš kao ni gospođin doktor
G eorgijevic, koji me u vjerava da za nas »kao rasu. mis­
limo li da isplivamo, osim H ilandara nem a drugog spa­
sa ni kom pasa«! Trom ost d u h a koja traje sedam stotina
godina. Ni to nije utješno.
Hus, bogum ili, Luther, Flacius.

»Le peup le russe«, Alfred Fouillée, Esquisse psycho­

logique des peuples européens, Alcan, Paris 1903. Ram-
baud, L. Leger, Thomson, Les races scandinaves. Les
Slaves. Les Finnois. Rodrigue, Rourik, passe en Espa­
gne avec les G oths, 862 s’établit à Novgorod,1 bravo, o,
elegancijo rom anskog a duha, sad n am je jasno odakle
smo i tk o smo. Priglupo kao onaj négociant en lunet­
tes2 na »Singhalienu«, koji se izdavao za inženjera sa
tehn ičk og faku lteta u Smirni, a o francuskoj historiji
nije zn a o ni da bekne. Doista je veselo ovo papagajsko
kriještan je, je r to, što je n jim a jasno, to i mi treba da
shvatim o, uboga naša, samilosti rom anske nedostojna
slavenska duša; a što je značilo u Molièreovo vrijem e:
»Sici glavu B anu F ran k o p a n u « , to su opet za n jih bili i
ostali lan jsk i snijezi! Da li smo prevodili » D andina« ili
ne, »froncuski, bato moj, vredilo je i onda kao i danas
sve, a ne nem eck i«, »es ist einem wirklich schwer die
W ahl« ,3 a glavno je da smo stilski elegantni i da nam je
svaki treći pridjev galski netaktičan.

1 » R u s k i n a r o d « ,... N a c r t p s i h o l o g i j e e v r o p s k i h naro da,.. S k a n ­

d i n a v s k e rase . S la v e n i. Finci, R o d r i g o R u r i k , p rešao je u Š p a n j o l s k u s
G o t i m a , 862 u č v r s t i o se u N o v g o r o d u ,
2 trgovac n aočarim a
3 » č o v j e k u j e z a i s t a te š k o d a bira«.
 Š u m a n o v ić govori o C ézanneu. Ima li smisla slikati
po re p ro d u k c ija m a ili ne? Zašto da ne, kada nitko nije
svojim očim a vidio ni jedn og živog platna École de Pa­
ris, a oni, koji su imali prilike da ih vide, ostali su, na­
žalost, đaci S tu c k-H a berm anno ve škole.
P itam ga im a li smisla preslikavati golgotske m oti­
ve te iste m in h e n s k e škole? Nema, dakako, ali je to igra
rutine, d a se vidi dokle se m ože ići u imitacije. Riječi su
m u p u n e čežn je za rodnim k rajem , govori o pleneru i o
tom e k ako se treba roditi ispod šidskog jab lan a da bi
čovjek m ogao da osjeti što znači plener. Na pitan je zaš­
to ne slika Srem, priča o Srem u s m nogo lirskog zanosa,
ali k ako da ga naslika, ne u m ije objasniti,^
Svi se po zivaju na svoje veliko Djelo. Šta je um jet-
nost, da li je nešto »izvan čovjeka«? T u se otvara jedno
p itan je o ko m e nitko ne će da govori, a to je p itanje po­
litičkog artizm a. To je svim a strano. U to ne će da za­
grize nitko. Im ati svoj stil ili ga nemati. Preslikati nešto
u m a n iri je d n o g ili drugog im ena i potpisati to kao svo­
je, a da n ik o m e uopće i ne pada na pam et da to nije sli­
ka A ili B, nego Iks Ipsilon. Slikarstvo, koje nije inim i­
table, n ije v r ije d n o da se tako zove.
»A li n ek a netko preslika El Greca i neka ga pot­
piše, pak d a vidim o da li ga je preslikao tako da će m u
se potpis p rim iti kao autentičan!«
G o v o ri glava dubok o zabrinuta, obraz od u nutraš­
nje neizvjesn osti n ervo zno uznem iren, kao da iz n a j ­
d u b lje d u b ljin e svoje pam eti uzdiže na svjetlost dan a
vlastite dokaze, n ap o rn o i iznad svoje snage, a onda m u
se čitava logika o d je d n o m p onovno gubi u n ejasnim sli-
k a m a .T a m n o p u tn a , b rončana maska, sa blistavim zdra­
vim zu b im a, kosa tam na, čekinjava, boje gotovo
ta m n o m o d re , oči smeđe, sm iješak ljubazan, konvencio­
nalan. »Sve, što će on naslikati, bit će datum u našem
slikarstvu!«
P oig rav ajući se zlatnim lančićem na svome satu
kao p riv jesk o m , čovjek je uzvišen iznad svakodnevnih
briga.

M rtv e vode, leševi, nabire lahor m u tn o vodeno

ogledalo, p o titrav aju na tužaljki vjetra trske u šašu,

24 Miroslav K R L E Ž A : D N EVN IK
poigrava se n a m a povjetarce nad gnjilom vodom, ču­
dan gnjilež, ovi zubari i advokati, ovi Jambrišaci, Ko-
kotovići i katolici, dobri pravoslavci banovci i obzoraši,
Lune i Zagorke, dva M anceta i jedan Dorotka, jedan
Eseker i naš co ntea), naš Sabor, naša Koalicija i naš Stol
sedmorice. K a k av je to narod ?
P o k o jn i d o m o b ra n M ihetec iz O poravnog odjela
25. D o m ač e Naše, naš vječiti dom obran Mihetec, do
grbba svog pod zakletvom Vjernosti Previšnjem D om u
(M ihetec, krivokletnik, a n e m a m eđu M ihecim a ni jed ­
nog k oji to nije), i kakav je to D an G n je v a i dokle ima
da traje, kad a jednoga d ana dom o bran M ihetec bude
polagao svoje račun e pred Previšnjim , jer je sinoć izne­
nad a o tpu to v ao na oblake, a jedini lucidum interval­
l u m 1 biva, k ada čovjek osjeća da se razblistao kao sun­
čana m rvica, da je planuo, da se otkinuo, da je otplivao
i da se p re tv orio u misao nad močvarom, da se na kra ju
našao i snašao, i tako u tren u tk u uzvišenja pristupa
nam m ilin o v ac Sirovatka i šapće o Juliju B. da je »eg­
zaltirani norc«, o I. R. da je »buzorant«, a M ancetu da
je Ibsenova » H rid in a samoće« jedim ideal, i tako, us­
red razgovora s ovim blaženikom. ušao je u kavanu
m oj D vo jn ik , iznenadio se što smo se sreli i u isti mo-
m enat, kad je stigao keiner da ga posluži, nestalo ga.
A n tip a tič n a sjenka, jav lja mi se po pravilu kada posta­
jem s a m o m e sebi jasan, a prati me već nekoliko godi­
na. O, S je n o m oja, sm iluj se! Pa vidiš gdje živim i
kako, a do b ro znaš da sam nevin u ludnici, pa zašto me
progoniš?
B arbarić, U da lrik o ,b) Pavić (Hamlet), samoća, praz­
na soba, p ra z a n grad, p ra zn a glava, pitan je »Nadpregle-
da«, m ože i slabo da se okrene, sad smo kako-tako pod
toplim krovo m , petroleja sve m a n je u lampi, cvrči fi-
tilj, nestaje zelenkastožućkaste melase, gasi se lampa,
ni za vlas s m jesta, kao miš iz kuta počinje polagano da
me gricka strah. Pravednik, i kad je kam enov an (po
nitkovim a), ostaje što je bio: pravednik.

' sv ijetao tre n u tak

a) I v o V o j n o v i č . - b) U d a l r i k o D o n a d i n i .
 U p itnik. Sam o u v ijek upitnik. D alje nism o došli od
sv em irskih u p itn ik a na k ra ju puta! P okloni se, pokle-
kni, evo ti trideset srebrnjak a, to je, doduše, m oralno
p ro blem atično , dakako, ali ipak, no, dakako, u osmoj
smo d ijete n k la s i i šta tu im am o da stavljam o sebi mo-
ralističke upitnike.
A n e tk o n a sve to kaže: sve su to porođajni bolovi...
- Čega?
- Civilizacije...
- O, dugo se već rađa ovo naše m rtvorođenče od
civilizacije.

K olovoz 191 7

G r a d spava. Ponoć je već davno m inula. U re na

to rn jev im a. Jedan, dva, tri, četiri, ulice su prazne. Fran-
ko panska, Sam ostanska, G unđulićeva, Bregovita, stube
pod U s p in jačo m , sve prazno. Skaču štakori. Gospodska
prazna, M a rk o v trg sve do Popovog tornja, prazno. Ni
mačke.
U P o p o v o m to rn ju , u staroj školi, u prazno j zbor­
nici, č u je se kako je škljocn uo veliki gvozdeni k lju č u
vratim a, o tku cav a sat na katedrali, bam bam, druga je
ura m in u la , škripe drvene stube u T orn ju , popeo sam se
n a terasu Z vjezdarnice, pod. kupolom, jav lja se tu nad
nam a, na nebu, sa m asom bijelih oblaka, kroz koprenu
čitavih n e b e sk ih arhipelaga, bijela m agnezijska kugla.
Biti p o tp u n o sam s ovom rasvijetljenom srebrnom
pločom iznad G rada, na terasi Popovog tornja, a G rad
spava pod n ašim nogam a kao Pariz pod svetom Geno-
vevom u Panteonu.
T re b alo je svladati čitavu malu m režu sitnih sm et­
nji i otpora, klju čeva i ključanica, p raznih nerasvijet­
lje n ih soba i h o d n ik a u k re ta n ju spram ove pustolovi­
ne. U ra z re d n im sobam a gornjogradske pučke škole u
T o rn ju m iriše po k atranu, po dječjem urinu, po prašini
starih n e iz ra č e n ih kancelarija, a k re ta n je od Prilaza
preko Ilice sp ra m Popovog to rn ja bilo je p u n o zanosa,
sa b rz im p re lije ta n je m oblaka nad našom glavom. Pod
zid anim p o rtalo m s o kov anim v ratim a iz Opatičke uli­
ce, tu je šk ljo cn u o najveći ključ, pa preko popločenog
dvorišta u bijelim staklenim vratim a drugi ključ, tam ­
ne stube, treći k lju č otvara n am put kroz hodnik i zbor­
nicu do stu ba k o je vode u sam u kulu T ornja. Osjeća se
kako n eg d je šišti plin kroz poderanu u sijanu mrežicu
jed n e plinske svjetiljke, stigli smo na terasu pod kupo­
lom. P alim plinski cilindar, gasi mi se je d n a žigica, pa
druga, i k o n a č n o sjeo sam pod m etalnu cijev teleskopa.
N ije tako jed n o stav n o baratati ovom topovskom cijevi.
U m irio m e profesor T.,a) da n em am brige, da će tele­
skop biti m o n tira n , da otprilike treba da samo pratim
svijetlu m jesečev u plohu p o k re ta n jem cijevi, a ostala
m e h a n ik a da je precizno fiksirana.
Č ud io se čovjek b izarn o m zahtjevu, da m u citiram
vlastite riječi » p jesn ik k o ji ima je d n u jed in u želju da
je d a m p u t u životu bude na randevuu sa m jesečinom
po tp u n o sam ! H a jd e de, pa neka se pjesniku ispuni i ta
pustolovina!« (G ospoda geolozi im aju svoje lirske sla­
bosti s p ra m loših pjesnika.)
I o n d a je, na k ra ju krajeva, poslije raznih pusto­
lovnih o b ra ta s o n im kom pliciranim ždrijelom od teles­
kopa, s o n o m g lo m aznom topovskom cijevi m ark ira­
n o m n a č u d n o j lafeti, konačno došlo do svečanog tre­
n u tk a k a d a su tam nosivoolovne koprene oblaka, počele
prelijetati ispred staklene kružnice okulara kao velike
crne ptice, kao crne krpe p oderanih b arja k a kroz koje
se p ro b ija p u n a svjetlost čudestvene bijele svjetiljke.
Puše se oblaci i v alja ju zloslutno brzo ispred bijele
usijane ploče. A lpinski predjeli puni sjena u klancima,
polarno h lad na, n eljudska rasvjeta oštro ocrtava sjenke
kao čeličnom iglom, osjećaju se vrhunci i provalije jas­
no i plastično, to nije snim ka, to je lunatična stvarnost,
to je strašni v a k u u m od vulkanske melase srebrne,
ob asjane m agnezijem , a treba znati baratati ogrom nim
zv je z d a n im topom , treba pratiti histeričnu ju rn ja v u
oblaka k o ja za m a g lju je svijetlu kružnicu okulara, i
tako je n a k r a ju sve ispalo nevješto, u pu noj rezignaciji
da je telesko pom nišaniti teže nego topom.
 V ratio sam se. Sviće.
L judi će uspjeti da svladaju razm ak nebeskog va­
kuu m a, ljudi će m ije n u dana i noći prevladati nekim
n ep o z n atim o g n jen im obručim a za nekoliko trenutaka,
ljudi će letjeti brže od m jeseca i od zvijezda, kao Jules
Verne, kad sm o letjeli s n jim i ništa nam nije bilo neza­
mislivo u vezi s njegovim bestjelesnim psom koji se
oteo teži, ljudi će letjeti iz dan a u noć i iz noći u dan, iz
jeseni u ljeto, iz zim e u proljeće, preko ove naše kugle
kao m je s e č in a i kao ona lam pa nebeska koja nam svi­
jetli kao stara petrolejka, a sve to ne će biti tako sveča­
no kao što je bilo ove noći, kad se čuo pijetao negdje iz
jedn og p o d r u m a na Prilazu, jav ljajući n am da sviće, a
nad M a ro v sk o m zazelenjelo se nebo kao H om erova
zora (ružoprsta), paleći svoje vatre nad gradskim kro­
vovima. Prvi se prolaznik kreće preko Kazališnog trga
d ijag on alo m , a ja sam se vratio sa Popovog to rn ja sa
svog izleta na mjesec. I u Otočcu (1910 augusta) javljali
su se prvi pijetlovi nad kriškom gnjile mjesečeve n ara­
nče iznad Velebita kad smo stigli od V rhovina i Zaluž-
nice u svanuće, na sijenu m o k ro m od rose, a bio je
august m jesec i nikada zvijezde nisu bile tako rosnate
kao o n e noći.

Rujan 1917

T re b a se, kažu, distancirati od svoje teme, treba se

uzvisiti iznad m otiva koje želimo opisati, to je jedno, a
to je, kažu, prvo i najvažnije, m ožda čak i jedino važ­
no! » O b je k tiv ira ti se!« »O bjektivirati se«, da, kažu da
tako treba, zauzeti neki razm ak, otprilike, da bi čovjek
uspio zaboraviti svoju vlastitu ličnost, to jest da se sub­
je k tiv n o slijepo ne bi predao ni nekom uzbudljivom
d o g ađaju ni ljepljivim osjećajim a, je r takvi glasni do­
gađaji i takvi korozivni osjećaji jav ljaju se kao tra jn a
opasnost d a čovjek potone u vlastitim, »ličnim«, uvijek
p o d je d n a k o » m rsk im « raspoloženjima, što kod pisanja
d je lu je u vijek više-m anje smiješno, ali, ipak, onaj uo­
bičajeni, sebe i svoju vlastitu m alenkost trajn o preuve­
ličavajući glas k u k n ja v e nad vlastitom nesretnom sud­
binom i ja lo v im r a z m a tra n je m starih ozljeda, sram ota
i gluposti, u ostalo m savršeno dosadnih i suvišnih je r su
suviše lju d s k i tipične, o n aj glas vječne Jerem ijade nad
vlastitim tru p lo m , upravo taj naučeni, literarno maniri-
rani glas, g lavn a je sm e tn ja da se čovjek ne uspijeva
oteti o b m a n a m a nagona, oslobođen svakog intim nog
balasta.
Za p ra v iln o p ro c je n jiv a n je razm aka od motiva,
koji tre b a da se opiše (a naročito što se tiče m entalne
rezerve s p ra m ra znov rsn ih zahtjeva koji se p isanju kao
tak v o m sta v lja ju u zadatak, vjerski, politički ili uopće
bilo koji), n a jp o u z d a n ija je m je ra privatno iskustvo.
T re b alo bi m etodički ispitati čitavu seriju tipova,
karak terističnih , ne sam o n astranih nego baš m anijaka,
klin ičkih slučajeva, kakvi predstavljaju »elitu« u okvi­
ru ra z n ih lju d s k ih prevara po crkvam a, u politici, u ka­
rijera m a, u h ije ra rh iji uopće, a naročito u štampi, tre­
balo bi o o voj m nogopoštovanoj gospodi m ravim a pos­
jed ovati čitavu m alu k artotek u sa po uzd anim podacim a
kako se p o n a š a ju i vladaju, odakle su stigli (ispod slam ­
natog krova, iz cilindraške sramote ili iz socijalne bije­
de), k ak v e su tjelesne građe, kakve su im n a jin tim n ije
tajne, slabosti i poroci, pa kad bi čovjek svladao svu
ovu m o r a ln u i m a te rija ln u smjesu, kad bi m u ovi fa­
brički p ro d u k ti od lutaka postali jasni i prozirni i pla­
stični,"! to ne sam o po svojim b ijedn im ulogam a nego i
po n a js a k r iv e n ijim mislima, onda bi se takvo distanci­
rano, m irn o , u d a lje n o i takozvano »objektivirano « raz­
m a tra n je , uzvišeno iznad svih ljudskih napasti, pret­
vorilo doista u u v jerljiv o svjedočanstvo.
S a b ra n a po k n jig a m a kao u k u tija m a (kao što se sa­
biru i n a b a d a ju n a iglu leptiri kao vješto m ontirani
prim jerci), ova bi svjedočanstva slijedećim p o k o lje n ji­
m a doista m ogla poslužiti kao beletristički vademecum.
M eđ u tim , u čem u je stvar? Zapadnoevropska lirska
beletristika opisuje u glavnom još od početka ovoga vi­
je k a b o rb u pasivnih neurastenika, poraženih u borbi sa
stvarnošću, na više-m anje sentim entalan način.
S m rv lje n i z a k o n im a razn ih socijalnih sredina, ovi bele­
tristički h o m u n k u lu s i kao m oralni osam ljenici ne po­
kreću i ne rješa v aju ništa, a, kao lirske sjenke lirskih
anegdota, ne sam o da su nezanim ljivi nego su - kao
orig in aln a zam isao kom pozicije - prosto nepostojeći.
Ovi beletristički likovi ne uspijevaju da se razviju ni
do k ak ve fo rm ule svog vlastitog dostojanstva i spozna­
je, oni u o k v iru realnog zbiv anja ne postaju nikakav
faktor, j e r najviši uspon njiho ve spoznaje predstavlja
rezig n iran a pom isao na Sm rt ili na sam oubojstvo, na
te m e lju sub jek tiv n o g sazn an ja da je svaka d a ljn ja bor­
ba intelek ta sa m ate rija ln im snagama - jalova. N e­
m oćno sazn an je, ovo uviđ an je apsurda, ovo jeftino iza­
z iv an je sam ilosti n ad pregaženim žrtvama, nad ličnom
nem oći da se razvije bilo kakav otpor, dickensovsko
p u to v a n je kro z pakao stvarnosti, opisivanje m oralne
bijede k o je su ruski beletristi doveli do rutiniranog sav­
ršenstva, tih o ludilo u m elankoličnoj atmosferi vele­
gradskog dna, gdje u zelenkastoj svjetlosti vonjavih
plinsk ih s v je tilja k a slabo plaćena činovnička lica pre­
p rič a v a ju fraze o Bogu ili o Smrti, patos ove mase obez­
g lav ljenih stradalnika zaslužio je, m jesto ove, danas
m aso vno u običaje n e instrum entacije, jed n u sasvim
dru gu i n o v u opisnu m etodu, koje u beletristici, naža­
lost, dan a s nem a, pre m d a je vrijem e kao samo po sebi
im p era tiv n o traži. Velegradska bijeda trebala bi da se
prikaže sa svo jo m petrolerskom lum penproleterskom
a sim p toto m kao tra jn im potencijalom uzvišenja b u n ­
tovne svijesti, a m jesto starofrajlinske m an ije kakva
svršava p o k a jn ič k im m olitvam a u suzama, ove veli­
čanstvene kaskade m oralne bune imale bi se upotrijeb i­
ti kao p o k re tn a sila pjesničkih turbina.
D a se čitava je d n a literatura evropska razvila do sa­
m oub ilačke depresije kojoj je jedino nadahnuće, kao
svespasavajuća form ula, pom isao na nestanak sa ovoga
svijeta, nije zapravo nelogično, je r Kult Pasivne P atnje
kao sv em irski u z a k o n je n o g stanja fakata traje kao
glavni m o tiv svih religija, a Zapadna Evropa sve do
ovoga rata razrad ila je kult sm rti i p atnje do perverzno
bogatog in s tru m en tarija, koji se i danas, u ovome ratu,
p o d u d ara sa pasivnom , slabou m n om rezignacijom.
PRIJE TRIDESET
GODINA
( 1917- 47)
 Prije trideset godina, u v rijem e ono, živjelo se kod
nas još u » S tjepanov e K ru n e Sjaju«. Taj »Sjaj« noti­
rao je na ziiriškoj burzi sa sedam naest švicarskih santi-
m a po je d n o j (S tjepanovoj s jajn o j) kruni. Naši novča­
ni »zavodi«, činodejstvujući v rh u n a ra v n im Sjajem
S tjep ano ve K ru n e , imali su svoju idealističku, neokan-
tovsku filozofiju, svoje legitimističke poglede na sve­
m ir i na svem irske uređaje, svoja dualistička ili trijali-
stička m oralno-politička u vjeren ja, u je d n u riječ: čita­
vu s v o ju m alu unionističku kozm ogoniju, izgrađenu na
ta k o z v a n im solidnim te m eljim a kraljevskih ugarskih
sv eto stjep an sk ih » s ja jn ih « kru nsk ih bilanca. O, te ta­
jan stv en e bilance m adžarsk ih i austrijskih ban a k a u Li­
jep o j našoj dom ovini, i to u m o m entu kada je L enjin
na čelu boljševičke partije proglasio sovjetsku vlast!
Sve naše b an k e : Peštanska m adžarska kom ercijalna
banka, na p rim je r, ili U garska ag rarn a ren tov na banka,
ili U ga rsk a sveopća kreditna, ili Ugarska hipotekam a,
ili M adžarsko-slavonska štedionica, sve te b anke usko-
ko dakale su se p re d L en jin o v o m pojavom , a kako je
naša šta m p a štam pala sam o ono što su banke mislile da
je dob ro da se štam pa u interesu banaka, to se taj nem ir
odrazio i u tak o zv a n o m ja v n o m m išljen ju koje se onda
zvalo »slobo dno građansko javn o m n ijen je«. Oko naše
L än der Banke, ili Pester Erster Vaterländischer Spar-
kassa Vereina, ili Ugarske eskom ptne banke, ili Hrvats­
ke es k o m p tn e banke, ili Prve hrvatske štedionice cijene
su se kretale na visini od 5.000 do 7.000%, a plaće i nad­
nice nisu iznosile ni punih 70% spram predratnog in­
deksa iz godine 1914, te se pre m a tome prosječan građa­
nin nalazio u škaram a od 6.930% svog vlastitog deficita.
D vjesta šezdeset i tri krova svetoga Franje, kao dvije
stotine šezdeset i tri kule onog strateškog pojm a koji se
već v je k o v im a zvao »predziđe kršćanstva«, štam pala su
više od dvadeset k njiževnih listova (1908 - 17), od ko­
jih se je d a n zvao »Serafinski perivoj«, a nakladna k n ji­
žara Jugoslavenske akad em ije znanosti i um jetnosti
(Kugli) razdijelila je za nagradno rješenje svoga R ebu­
sa: » D v a loša ubiše Miloša« - dvije stotine i pedeset
m o litvenih knjižica.
V rh u n a ra v n o divan bio je taj naš serafinski perivoj
izm eđu Save i Drave! U našoj kraljevskoj ugarskoj na-
g o d b en jač k o j M ezo po tam iji 91% posjednika posjedo­
valo je 49% ag rarne površine od pola do dvadeset ju ta ­
ra, a 9% vlastelina držalo je u svojim ru k a m a 51% sveu­
ku pn o g ze m ljišn og posjeda, u veličini od nekoliko m ili­
ju n a j u t a r a blagoslovljene serafinske zemlje, vladajući
našom z e m ljo m na način koji se nije bitno razlikovao
od verbecijevskih m etoda iz šesnaestoga stoljeća, a od
1.080 a u s trijs k ih generala više od 15% bilo je »naše
gore lišće«, naša lovorikom ov jenčana graničarska sla­
va, naš carski i kraljevski ponos od godine 1848 pa sve
do godine 1917. Banke su plaćale novine, a novine sla­
vile su b a n k e ; b an ke su povisivale dioničku glavnicu, a
novine jav lja le su narodu o razvoju narodnoga gospo­
darstva; b a n k e su isplaćivale 9% dividenda zarađujući
m in im a ln o 150%, banke su bile kr. ugarske banke ili
prve h rv atske banke, ali u ravnateljstvim a sjedili su
uglav no m sam i stranci i onda, kada su bili krem a
hrvatskog plemstva. U je d n o j od tih banaka blistali su
u s ja ju sv ojih predikata grofovi Jankovichi, Festetichi,
K ulm eri, Erdodi, Pejacsevichi, R um m erskirchi, u d ru ­
goj su se isticali ne m a n je otm jen i baruni i plemići
Bacsinszky, Ernyeyi, Engeli, N eum anni, Wolkenfeldi,
KronfeJdi, Odescalchi, Bombellesi, po koji C rnad ak ili
kakav Fodroczy de Borkovecz et Blaskovecz, kakav ba­
run C zu vay ili Skerlecz ili po koji biskup, kao Ante
Bauer, na p rim jer, sedamdeset i prvi zagrebački biskup
po redu, k o ji je bio n a jjač i oporezovanik zagrebačke
žu p a n ije sa 47.735 zlatnih k ru n a i 42 filira godišnjeg
poreza i kao tak av dvadeset i pet puta jači oporezova­
nik od običnog virilnog člana Hrvatskog sabora, koji je
to članstvo stekao sa 2.000 k ru n a poreza. Na stotine ge­
nerala, biskupa, grofova, vlastelina, b ank ira i gospode
do k to ra von Bacsinszkyh i generalnih direktora Wol­
kenfelda i K ro n feld a bilo je zainteresirano po tim kr.
u garsk im i p rvim hrvatskim bankam a, a od skoro tri
m iliju n a p o d a n ik a Lijepe naše jedva ih je 40.000 (do
1906) im alo saborsko pravo glasa. O no ostalo bilo je -
po m iš lje n ju naše učene gospode po bankam a i kate­
d ra m a - pigra m assa,1 om alov ažavan ja dostojna ko­
ličina nečega što se zvalo »naš narod« i što je bilo 87%
nepism eno, zaostalo stado Gospodnje.

K ad je žica objavila Evropi da je L en jin uzeo ban­

ke, da sklapa mir, da je razdijelio zem lju seljacima, a
tvornice dao radnicim a, u zn em irila se naša k re m a b an­
kira, g ene rala i biskupa poprilično, i nastala je graja
naših k a n a rin a c a po zlatnim krletkam a: blagoglagoljive
ptičice, o d n jeg o v an e u toplim sobama, osjetile su dah
polarnog vihora. Sveu ku pno j našoj konzervativnoj in­
teligenciji (a od naše tad an je inteligencije više od 95%
bilo je k o nzerv ativ no) L enjin ova pojava pričinila se
»su lu d im nihilističkim eksp erim entom « koji će prije
ili k a sn ije n e m in o v n o svršiti kao žalostan neuspjeh.
Više od toga: kao »sra m o tn a katastrofa«. »Više nego
skeptični s p ra m tog ludog krim inalnog pokušaja« bili
su i naši m a lo b ro jn i slobodni mislioci po uredništvim a
i na sveučilištu, pak se po tzv. liberalnim našim krugo­
vim a govorilo o boljševizm u kao o »nihilizm u«, kao o
» fa k in sk o j veleizdaji dem okracije, a ne socijalizmu«.

lije n a gom ila.

 »To je politika ulice i ulične rulje i, u p osljednjoj
kon zek ven ciji, to je krim inal, protiv koga postoji jedno
jed in o sredstvo obrane: kazneni zakon!« Jednoglasni
motiv naše građanske, desne i lijeve dem okratske štam ­
pe o n ih d a n a bio je da ne postoje nikakvi m oralni, ni
socijalni, ni politički, ni m aterijalni uslovi za »nihili­
zam « u svijetu, a pogotovo ne kod nas gdje uopće
nem a, takoreći, dom aćeg kapitala ni kapitalista ni n ihi­
lizma. Naši isusovci, nazovihrvatska provincija salcbur-
ške isusovačke Assistentiae G e rm a n ia e ,1 naši generali,
naši velikaši, boljari, baruni, plemići, spahije, vlasteli­
ni, veleposjednici, naši bankiri i tvorničari soda-vode,
naši v elik ani d u h a i pera, gradonačelnici naši i kraljev ­
ski sveučilišni jav n i redoviti učenjaci, naši saborski
prvaci, pjesnici, naši slobodni mislioci pučani, svi su
oni u k oru m rm lja li svoju pogrebnu litaniju »nihiliz­
m u i socijalizm u«. Kao da stoje nad otvorenim grobom
evropske civilizacije (koju je perverzno um orio »gorila
n ih ilizm a«), ti naši filistri patetično su deklam irali o
»slobodi misli i savjesti«, »sudačkog u vjeren ja« i o
»slobodi štam p e« k oja da je ugrožena od rulje k o m u n i­
stičkih b jesom učnika. Sami po sebi, svi redom pred­
stavnici carskog i kraljevskog apsolutističkog legitimite­
ta, uzeli su da sam odo pad no igraju ulogu rom antičnih
slobodara, s p re m n ih na pobunu protiv »anarhističke i
nihilističke tiran ije« , te »besavjesne demagoške nema-
ni«, te »za raz n e kuge ko ja je Evropu dovela do ruba
propasti i do rasula svih plem enitih ljudskih ideala«. U
tipičnoj m aloj, agram erskoj, da ne kažem glembajevs-
koj garnizoni, gdje se u tim velikim oktobarskim d an i­
ma ja v lja la građanstv u đvostruko m asnim slovima vele-
važna vijest da je »Nj. carska i kraljevska Visost Rai­
ner, n a d v o jv o d a Zagrepčanin, sin nadvojvode Leopolda
Salvadora, o dlikovan n jem ač k im gvozdenim križem za
hra b ro d r ž a n je pred n ep rijateljem «, najra d ik aln ije je
ušla u bitk u protiv » anarhije, nihilizm a i bezbožnog
bo ljševizm a« naša draga rodoljubiva kaptolska štampa.
Štam pa N jego ve Preuzvišenosti sedamdeset i prvog za­
grebačkog bisku pa i arcibiskupa nije birala riječi da

1 I m e i s u s o v a č k e u p r a v n e jedinice.
p ro k u n e o v aj pakleni izm et koji se pod kaptolskim zi­
d in a m a p o jav io sa crvenim barjacim a i s parolom
m e đ u n a ro d n o g svjetskog mira. Nije svrha ovih redaka
da b u d u h is to rijo m onih davnih dana, ali kako je za­
grebačka b is k u p ija p rije trideset godina stala da igra
svoju fata ln u političku ulogu, potrebno bi bilo ipak i
uprk os s vem u ipak posvetiti neku, m a i m in im aln u paž­
n ju tim n ašim b isk upim a koje politika već trideset go­
d ina z a n im a više od n jih o v ih pastirskih v rh u n a ra v n ih
dužnosti
U našoj biskupiji, osnovanoj u dvanaestom sto­
ljeću m e đ u »slavenskim poganim a i idolopoklonici­
ma«, ra zm išljalo se godine 1917 o m nogim suvrem e­
nim z e m a ljs k im p o ja v a m a i stvarim a na prilično staro­
m o d an način, koji se od Krčelićevih m arijaterezijans-
kih dana, nažalost, u svojim elem entim a nije ni u čemu
izm ijenio. O v a barokna, feudalna m etoda m išljenja, po
ko jo j su biskupi pozvani da budu boljari i - kao takvi
- n a ro d n i voždovi, nije više bila podesna za snalaže­
nje u prostoru i u vrem enu. Poslije petnaestovjekovne
tragične plovidbe, mi smo se u stvarnosti godine 1917
nalazili kao narod u p o tp u n o m brodolom u, a u našoj
biskupiji, m eđu tim , o stvarnim opasnostim a naše ovo­
zem a ljsk e egzistencije kao da nisu imali pojm a. N ad­
biskup, koji je p rije trideset godina tvrdo odlučio da
sruši babilonski, grešni to ra n j boljševizma, najavio je
tom e p o k re tu križarsku v o jn u do istrebljenja. R ek lam i­
ran od svoje vlastite štam pe kao »veliki duh«,* »orga­
nizator«, »stvaralac i ideolog«, taj »mislilac udub ljen u
p rob lem kršćanske filozofije« tako duboko da je »s la­
koćom prelazio preko n ajtežih p itanja metafizike«, taj
»m istik « koji je stvorio »neprolazno djelo teodiceje«,
taj » a k a d e m ik « i »pokrovitelj Akadem i je«, »učenjak i
silogistik«, taj »enciklopedist«, od koga »divovski raz-
nolikijeg i u n iv erzalnijeg im ena u našoj historiji nije
bilo«, taj naš » m ed itator grandioznog um a« ušao je u
borbu protiv boljševizm a od straha pred agrarnom re­
formom .

* Svi s u p e r l a t i v m ukrasni p r i d je v i citati su iz n a d b i s k u p s k e

štampe.
 T ako reći u predvečerje lenjinskog Oktobra, naš
N a d b isk u p prisustvovao je, kao jed an od krunitelja,
k ru n is a n ju p o sljednjeg C ara i K ralja austrijskog i
hrvatsko-ugarskog, u B udim u; kao »starčevićanac«, on
je h l a d n o k rv n o glasao grofu Tiszi ratne kredite, a za fi­
n a n c ir a n je austrijsk ih topova zabijao je zlatne čavle u
S lavensku lipu na Trgu Bana grofa Jelačića, ali u pita­
n ju » lju d sk o g m a jm u n s k o g podrijetla« i »boljševičke«
ag rarn e re fo rm e bio je idealno i postojano besk om pro­
m isan protivnik. Taj naš »Sacerdos M ax im u s«,1 pred
k o jim su o rg ulje h im nički intonirale: Vos posuit Spiri­
tus Sanctus regere D ei Ecclesiam, * taj naš natpastir,
»knez i v ladar naših duša« kom e je ovozemaljski put
bio » v eličan stv ena via triu m p h alis« ,2 taj naš »graditelj
duševne k u ltu re « koji je zaustavio »prvu ofenzivu slo­
b o d o u m lja i slobodnog zidarstva«, taj naš slavni anti-
darvinist, antišulekovac i antibrusinovac, narod ni do­
bročinitelj i bankir, » koji je u svojoj Poljodjelskoj
banci o rg an izirao kapital za davan je jeftinog kredita«
- on je na čitavu d ra m a tsk u problem atiku oktobars­
kih d an a reagirao po shem i n ajb an a ln ijeg tvrdoglavog
ze m a ljsk og G o spo dina iz šesnaestog ili sedamnaestog
stoljeća. Ovi naši kaptolski veleposjednici, uvjereni da
su biskupske, tj. njihove desetine, činži, gornice i dež-
me » ju riš divini« - božanskog pravnog podrijetla, za
svoje livade, lukno, dace i vinograde u stan ju su da se
bore ne sam o encik lik am a već isto tako i topovima. Ti
m ilosrdni zaštitnici djevica sv. Vinka Paulskoga patetič­
no su zap rijetili godine 1917 svim agrarnim interesenti­
m a oko sebe o g n jem i mačem, kao T om a Bakač kada je
branio Sisak od Turaka, Ne razm išljajući, po svoj prili­
ci, ni o če m u dru g o m nego o čitavom nizu svojih steče­
nih a g ra rn ih privilegija i prava, naši biskupi u ovoj
m ad ža rsk o j biskupiji nisu se osam stoljeća zapravo ba­
vili n ik a k v im drugim p itan jem nego stjecanjem , po­
v eć a v a n je m i o b ra n o m svojih feudalnih dohodaka. U

Vns j e postavio S veli Duh dil upravljale C rkvom Božjom.

' »Vrhovni Svećenik«,
’ pobjedonosna cesta«,
svetom e E v a n đ e lju po Luki, X, 7 i 81 i u Poslanici sve­
toga Pavla K o rin ć a n im a I, IX, 4, 7, 11, 13 i 142jasno je
rečeno kako je pravo du šobrižnika da od svoga stada
p rim a ju nagradu, da čineći svetu službu im aju pravo i
hra n iti se od te svete službe, da propovijedajući Evan ­
đelje od njega i žive i da služeći oltaru logično p okuša­
ju sve ono što se na o ltarim a nađe... Da je sm iješno
hraniti se od v rh u n a ra v n ih ča ran ja i od sm okava, ja ­
rića i u lja po žrtvenicim a, to je bilo jasn o već Aristofa-
nu, ali H rv atski sabor nije na evanđeoske zapovijedi
gledao o k o m helenskoga komediografa, pak su hrvatski
saborski zaključci o biskupskim trib u tim a i o biskups­
koj desetini od godine 1273, 1353, 1480, 1481, 1537,
1567, 1608, 1621 i 1660 imali pun u zakonsku i evan­
đeosku snagu sve do godine 1848, kada je zagrebački
kaptol pobio i povješao prilično mnogo seljaka, gladnih
kaptolske zem lje, a za koje se već o nd a govorilo i u
štam pi bisku p sk o j pisalo da su komunisti!
U ovih trideset godina dva zagrebačka biskupa, se­
d am d eset i prvi i sedamdeset i drugi, d jelu ju u okviru
naše s u v re m e n e političke stvarnosti na starom odan, a
pom alo i d o sadan način sedamdesetorice svojih pred-
šasnika. Zagrebački su biskupi ljubav spram bližnjega
propo vijedali kroz vjekove pljenidbom , globom, sekve­
strom , p ro d a jo m , bu bn jem , zakonom , puškam a, topovi­
ma, sudom , verigam a, kaznam a, hapsom, batinanjem ,
V erboczyjevim Tripartitom , paragrafima, izgonom i
sm rću na v ješalim a ili na lomači, izopćenjem i crkve­
nim p rokletstvom , štam pom , ideologijom, pamfletima,
b an k a m a , d rv e n im lu tk am a koje miču očima, čudesi­

1 7. A u o n o j kući b u d ite i je d ite i p ijte što u n jih im a ; je r je poslenik do­

s to ja n sv o je plate...
8. I u k o jig o d g ra d dođete i p rim e vas, je d ite što se d o n ese pred vas.
2 4. Eda li n e m a m o vlasti jesti i piti.
7. K o v o ju je kad o svom e tro šk u ? Ili ko sadi vin o g rad i od rodova njego-
v ije h d a ne je d e ? Ili ko pase stado i od m lije k a stada ne je d e ?
11. Kaci m i v a m a d u h o v n a sija sm o , je li to što veliko ak o mi vaša tje le sn a
p o ž n je m o ?
13 Ne z n a te li d a oni k o ji čine svetu službu od s v etin je se h ra n e ? i koji
o lta ru služe s o lta ro m d ije le ?
14. T a k o i G o sp o d in zap o v jed i d a oni k o ji e v an đ e lje p ro p o v ije d a ju od
e v a n đ e lja žive.
(P rije v o d V. St. K aradžića)

25 Miroslav K R L E Ž A : D N EVN IK
ma, k o k o š jo m k rv lju kao k rv lju Kristovom i provinci­
ja ln o m politikom . O toj sedamdesetorici zagrebačke
gospode b isk u p a dala bi se napisati za n im ljiva knjiga
na te m u socijalističkog realizma, kada se već traži da
taj re alizam im a da bude doista - i socijalistički. Sve
do šesnaestog stoljeća zagrebački biskupi su, prije sve­
ga, sam i stranci: Talijani, Nijemci, Madžari, Anžuvinci,
K olom anovci, Arpadovci, svjetovnjaci, simonisti, b a ru ­
ni, k ra lje v sk i favoriti, zagonetni pustolovi i jalovi teo­
lozi. Za o sam stotina godina ti Fancike. Ugrini, De-
bren th e ji, Zoliji, Scolariji, Monoszli, Wolfgangi, Osval-
di de Szentlaszlo ne rade drugo nego k u p u ju kmetove,
robe ze m lju , o tim a ju prebende, pale gradove, u b ijaju i
gaze kroz v jekov e to seljačko meso oko sebe i tove se
od desetine, a čitava ona serija baroknih grofova s m it­
rom u s ed a m n a esto m i osam naestom stoljeću uvijek se
borila p ro tiv svog naro da dosljedno. Sa svojim biskups­
kim jag arim a , h aram ija m a , drabantim a, pandurim a,
španim a, d v o rsk im kaštelanim a, kanonicim a i preben-
d a rim a ti biskupi ubiru desetinu vinsku, pšeničnu, žit­
nu, p rosenu , hršu lju , jačm enk u, zobenicu, kukuruž-
njaču, k ru šk o v n jač u , p o v rtn u jalovicu, jaricu, kablen-
ku, k atan sk u , h ljebn u, gornicu, govedščinu, dinarščinu,
filjarščinu, arendu , harm icu i egzekucionalni groš! Pod
zaštitom p ozitiv n ih zak on a ti naši biskupi gutaju v jeko ­
vim a krave, k onje, med i m lijeko, maslac, sirove, svi­
nje, ja n jc e , ko no p lju , lan, predivo, voće, perje, vinogra­
de, sjenokoše, purane, zečeve, guske, perad uopće, i div­
ljač sezonsku, grožđe i povrće, i kad bi se sabralo sve,
čim e su se ta gospoda pogostila na račun svojih bliž­
n jih , je d v a da bi ono što su oni »d uh ovn o posijali«
p re d stav ljalo n eku v rh u n a ra v n u protuvrijednost za tu
nepregled nu količinu ze m aljskih dobara. O ni stoje do­
duše n a p rin c ip u da im a ju pravo da ža n ju tjelesne stva­
ri za n a g ra d u što su posijali duhov ne vrijednosti: Si nos
vobis spiritualia seminavimus, magnum est - si nos
vostra carnalia m essuerim us? Kada nas biskupi sa sve-

; Kad m i vama duhovna sijasmo, je Ii to što veliko ako mi vaša tjelesna

požnjemo ?
(Prva poslanica svetoga Pavla Korinćanima, IX, 11)
tim P avlom pitaju, zar su sve te zem aljske sitnice zaista
tako nešto o g ro m n o te se ne bi sm jele po žnjeti za ono
što se d u h o v n o posijalo, mi im isto tako odgovaram o
p ita n je m : a što je to što se posijalo d u h ovn o godine
1917? P o sija la se kardinalska, vatikanska, papinska
teza: b o ljšev izam je kula babilonska k o ju valja srušiti!
Tom r u š e n ju paklen ih vrata dodali su naši biskupi vrlo
m u d ro i lu k avo još i tzv. n aro d n u parolu: »u interesu
hrvatsk og naro da« . Nisu se biskupi pobunili protiv
bo ljšev izm a j e r D a rw in im a ili n em a pravo kad pretpo ­
stavlja da je čovjek » m a jm u n s k o g podrijetla«, nego
zato što je do gospode biskupa dopro glas da L enjin
sklapa m ir, da dijeli ze m lju i da socijalizira banke, pa
će, u slu č a ju da dopre do Zagreba, socijalizirati i K ato­
ličku p o ljo d je ls k u banku. Po svojoj m oraln o j i intelek­
tu aln o j s tru k tu ri ti biskupi reagirali su na novootvore-
ne p ro b le m e godine 1917 sa dvjestagodišnjim zak ašn je­
njem . K ao tipični b oljari i velmože iz početka sedam ­
naestoga stoljeća, ti su biskupi godine 1917 procijenili
situaciju tak o te su došli do genijalnoga političkog zak­
ljučka da je » ja č a n je katoličke svijesti na slavenskom
ju gu« je d in a h rva tska politika, ko ja treba da bude »u
službi politike K raljevstva Božjeg«. Po form uli krčko­
ga b isk u p a d ra A n tu n a M ahniča, mi smo se - kao na­
rod - jeseni godine 1917 u osm om mjesecu ruske re­
volucije našli » n a pragu nove dobe«:
S tojim o na pragu nove dobe(!). Težište svjetovne
politike prelazi od Zapada na Istok, a tu, kako pokazu­
ju svi znakovi, nam ijenjena je hrvatstvu uloga nalik na
onu, što se označava riječima »Antemurale Christiam-
tatis«... N jiva na Istoku dozrijeva. A tko će biti prvi,
koga će gospodar poslati na katoličku žetvu istočne n ji­
ve, ako ne opet narod hrvatski, k o ji neposredno međaši
s Istokom, koga uz to s istočnim narodima vežu veze
krvi i jezik a ? Evo, narode hrvatski, na umu Providno­
sti, u savjetu je Trojednog Boga zaključeno, da preuz-
m eš m eđu rođenom braćom, koja bijahu krivnjom
kobnih slučajeva kroz tisuću godina podijeljena, pos­
lanstvo ujedinjenja.
Novo, veliko vrijem e O ktobarske revolucije treba­
lo je i rije č im a veličanstveno izraziti! Ako je netko
m eđu n a m a uspio da nađe adekvatan m o n u m en talan
izraz za g ran diozno st historijskog trenutka, to je bio,
n e m a n ik ak v e sum nje, naš gospodin »krčki biskup«.
P o v am p iren i » an tem urale« u tom biskupskom re-
m ek-djelu od poslanice, ove njive i ove žetve koje na
Istoku d o zrije v aju , i to upravo godine 1917, ovi strateš-
kopolitički zaključci koji su pali u Savjetu Tro jednoga
Boga, ova katolička an ek sija naše po krvi i jeziku srod­
ne šizm atičke braće, ovo m ilenijsko naše latinsko pos­
lanstvo da b ud em o carski i vatikanski graničari, ova ne­
pism ena k ap elansk a retorika nad grobljima, na ratišti­
m a i po stratištim a, a to sve zato jer »se težište svjetske
politike p rem jestilo na Istok« i jer je došlo do sloma
ruske carske vojske, pak je prem a tom e dospio onaj
slavni tre n u ta k da u službi politike grofa C zernina i
kraljevstv a božjeg prijeđ em o u navalu na slavenske
krivovjerce! Krčki biskup pri slaboj svjetlosti vatikans­
kog l u k ije rn a r a piše i sastavlja svoje dalekovidne poli­
tičke strategem e, a oko njega je noć, neproziran, m ra ­
čan, o lu jn i ratni hrvatski n o kturn o kroz koji jure ne­
ra sv ijetljen i vozovi smrti, vojnički transporti krcati
gladnog i ra n je n o g narodnog mesa. I što pjeva ovo u­
m orno, p o tp u n o osam ljeno, sam om e sebi prepušteno
n aro d n o meso, koje gone od Galicije do Venecije iz
h a jk e u h a jk u , iz pogibije u pogibiju, iz dan a u dan,
već treću godinu (1914 - 17)? Bez svojih političara, mis­
lilaca i pjesnika, bez svojih knjiga i pjesama, narod se
po g rab am a, po rovovima, po bolnicam a i po vozovima
tješio sv o jo m vlastitom političkom lirikom, a to je bila
poezija tendenciozna, i jeseni Devetstotinaisedamnae-
ste n e s u m n jiv o buntovna, zelenokaderaška, po biskupe,
po banke, po grofove i po carske generale porazna.
Od p ozn ate carske ratne: »M arširala, m arširala Pe-
desetitreća« i veselog skerca »U daralo Ture u tam bure«
narod je duh o v ito kom pilirao rugalicu punu sarkazm a i
gorčine:

Marširale, marširale kurve uz pandure,

marširale pak se rasplakale...
O n a j refren »Ide ju n a k za ju n ak o m , ide b arja k za bar­
jak o m , mi nosim o b arja k beli, hajdm o, h a jd m o svi u
boj«, p je v a o se na kra ju balade s naročitim akcentom
p re tje ra n o g očaja, kao biva, vidite: m oram o se predati.
Pošto je došlo do aberacije m eđun aro dno g politič­
kog težišta n a Istok, narod, p u tuju ći u smislu biskups­
kih direktiva, kao politički faktor hrvatske politike
K ralje v stv a Božjeg, na rusku frontu, osjeća se »k urv om
uz p a n d u re « , on nosi » b arja k beli« da se preda nep rija­
telju i plače za B ršadinom svojim jedinim utočištem:
»Bršadine, m o j drveni Beču...« O caru Karlu, Ziti, F ra ­
nji F e rd in a n d u , F ra n ji Josipu, o nadvojvodam a, grofo­
v im a i p o p o v im a ovaj naš antem uralski, graničarski na­
rod mislio je politički m nogo bistrije, klasno svjesnije,
dijalek tički m u d rije od našeg Sabora, od naše štampe,
od naših p je sn ik a i od sveukupne naše inteligencije.

Care Karlo i Carice Žita,

što ratuješ kada nemaš žita ?

Ili:

Franja Josip kupio benzina,

na bubanj mu ode carevina...

Šovensku, carsku i kraljevsku lojalnu, propagandistič­

ku iz devet stotina i petnaeste:

Kiša pada, Srbija propada,

vjetar piri, Hrvatska se širi...

frontaši su o du vijek pjevali izazovno ironično, dok se

oko sedam n a este nije pojavila parafraza, kao marcia-
-funebre-m otiv sviju naših lažnih parola:
 Kiša pada, Hrvatska propada.
Vjetar piri, a grobljem se širi,
nosi glave z gospocki šeširi...

Ili:

Vranja Josif i Verdinand Vranja,

porcija nam svakog dana manja...

O tv o re n o defetističke bile su: Vogliamo paprika, ma

senza g u e r ra ,1 nek ratu je kom e se ratuje, car N ikolaj iz-
dal m anifest, k repaj, krepaj, dom obran, tata m am a, ubi
me salam a, m a m a tata, ubi me granata, čika Pera tera
kera, C are Karlo, tri zeksera dajm i, ako nem aš idi pa
u za jm i, zim i zima, a leti vručina, dodijala m eni ratna
disciplina, ide, ide ajzlin ban, ban m u veli d ob’r dan,
jedn og d a n a ode barutana, puče b ajram , p ijana m eh a­
na, grofovi su lopovi, a nas biju topovi, generali nisu
m anji, mi g inem o zanji itd.
K a k o su o g rom ni razm aci bili izm eđu ovih vojnič­
kih p r o tu r a tn ih rugalica i svega što se po gradovima, po
b is k u p ija m a , po u red n ištv im a i po građanskim politič­
kim k lu b o v im a i s tra n k a m a mislilo, govorilo i pisalo. U
tragičnosti toga raskola krila se o lu jn a problem atika
on ih d a v n o već m in u lih dana. Čitava naša civilizacija
p rič in ja la se n a ro d u u o noj groznici tm astom, ukletom
k u ćo m u k o jo j kao da p alucaju dvije-tri užežene svi­
jeće, i kao u ru ž n o m e snu jedva se naziralo tko to pali
u toj tm in i luč i tko hoće da rasvijetli one naše davne
tav ne noći austrijske, u k o jim a vjekovim a nismo za­
pravo d ru g o radili nego se čuvali u tm ini mraka. M asa­
ma, k o je su stoljećim a tuđe torbe nosile i tuđe krave
muzle, a s p ra z n o m kesom i šupljom stražnjicom pred
p ra zn im ja s la m a i ured im a i kasarnam a crne kolače
žvakale, govor zlata, zlatnih ključeva i banaka, mitara,
b iskup sk ih poslanica i štam pe bila je stvar daleka i

H o ć e m o p a p r i k u , ali bez rala.

neshvatljiva. Na našim gospodskim duho vnim gozba­
m a ta naša plebejska » fuk ara« (po m išljenju svoje vla­
stite gospode) n ik ada ni kašike nije imala, a ako je već
kada bivalo da se i neimaštini, golaćima i sirotinji pos­
veti n e k a sam arita n sk a pažnja, onda se to događalo u
svetu n e d je lju , kada se narod m inutu-dvije mogao nas­
lušati serafinske glazbe orgulja, udah nu ti po koji dim
iz kandila, a popu ostaviti za tu slabu kazališnu predsta­
vu k o ko šk u i pogaču iz bisaga.
Što je tak av jed an naš čovjek iz mase n ajobičnijih
frontaša zeleno kad eraša i z b u n jen ih defetista Prvog im ­
perijalističkog rata mogao imati od svojih intelektual­
nih n a ro d n ih svjetionika, od kojih se n ajo tm je n iji i
n a jn a p r e d n iji zvao »O bzor«, gdje je jedan od urednika
toga glavnoga glasila hrvatske slobodarske inteligencije
pisao o o tv o ren o m problem u dem okracije na način što
ga o v d je citiram o kao kulturnohistorijski kuriozum :

N ije riječ, n ije pojam - misao je to jedna , jedan

dom išljaj, k o ji prolazi mozgom onih, koje je u zipci na
malenim jastučićim a smetao plastično izvezeni mono­
gram sa obiteljskom krunom, a za kojom toliki u stvar­
nosti čeznu, da su rad j e popraćeni tihim grohotom ari­
stokrate, nego da stojeći kraj njega ne mogu i oni, a da
ne pokažu onih pet zubaca kupljenog plemstva. Tako
m isle oni i dom išljaju se tomu oni što su se istančali
daleko od sagi banja tijela za koricom hljeba, zgrbljeni
od briga svakidašnje borbe i nezgrapnog tereta, koji
nose za druge. Oni se svi snizuju do njih, oklijevajući
silaze n iz stotine stepenica svoje duše prije nego što se
sastanu s njima, da na biralištu uberu glasove te
oduševljene mase, da ju - na čas se samo izjednačivši
s njom e - zastupaju svojom višom kategorijom miš­
ljenja, svojim finijim osjećajem, svojim istančanijim
čuvstvom.

A ta demokracija nije samo broj, nije samo svota,

prenesena u točno om jerenu vrevu svjetine prema
identitetu i imenu i zanimanju pojedinca. Ta demokra­
cija n ije sam o masa - ona m ože da bude samo u dvje­
ma, k o ji se digoše pro tiv sviju, da prošire kuca je ljuds­
kog srca.
»Obzor«, 8. IV ¡917, br. 96,
»Demokracija«, Lunaček.

O v a j lunačekovski klasični i tipičnom obzorašti-

n o m z a m u m u lje n i tekst bio je štam pan paralelno s
A p rilsk im L e n jin o v im tezam a o m iru bez anek sija i
k o n trib u cija, o državi i revoluciji i o im perijalizm u kao
p o s lje d n jo j fazi kapitalizm a. Ova hermetička, egipats­
ka, a b rak ad a b ristič k i obzoraški zagonetna d em okracija

n ije n i svota n i broj,

ona
n ije samo masa,
o na je
sam o u dvjem a - proširenje kucaja srca,
on a n ije
n iječn i pojam ,
on a je
misao, upravo dom išljaj u mozgu onih (a sada se tu
o tvara opasn o p itanje, u mozgu kojih?),
u m ozgu onih, k o ji tako misle i k o ji se tako dom iš­
ljaju tomu,
naim e o n ih k o je je smetao
m onogram u zipci,
i o nih k o ji su se
daleko istančali od sagibanja tijela za druge,
i onih
k o ji se snizuju do onih, k o ji su se daleko istančali
od sagiban ja tijela za druge
i koji
oklijevajući silaze niz stotine stepenica svoje duše,
da na biralištu uberu glasove mase...
Naim e, ne. S tanim o na čas! Koji su tu »oni« koji su se
istančali od sagibanja, a koji »oni« koji opet silaze niza
stepenice, i k oji su to »oni« koje smeta m onogram na
kolijevci, to jest uopće i tako dalje, naime, gdje smo se
izgubili, ako boga znate? »O n i koji silaze niza stepeni­
ce«, to su O n i
 k o ji su samo u dvjem a proširili srce,
i oni koji
oklijevaju ći silaze niz stepenice duše po glasove
mase,
to, naim e, nisu oni isti koji su se
daleko istančani od sagibanja za druge
spustili niz d em ok ratske stepenice svoje duše, nego to
su oni drugi koji na
biralištu ubiru glasove od mase,
a to p ak nisu on i koje je sm etao
monogram u zipkama,
nego n jih o v a
viša i istančanija kategorija mišljenja,
a sve to z a je d n o po gospodinu Lunačeku, misliocu i so­
ciologu, n ije d em okracija, j e r dem okracija po tom ob-
zo raškom d e m o k ra tu nije sam o
broj ni svota prenesena u točno odmjerenu vrevu
svjetin e prem a identitetu i imenu i zanimanju pojedi­
naca,
nego je d e m o k ra c ija
dom išljaj onih k o ji se svi snizuju do onih, koji
nose teret za druge,
a to je d e m o k ra c ija k o ja m ože da bude
u dvjem a, k o ji se podigoše da prošire kucaj srca
itd. itd.

Je li to ričet?
Da. N esu m n jiv o . To je ričet.
A k akav je to ričet?
D e m o k ra ts k i?
Ne.
To n ije d em okratsk i ričet.
A k o n ije dem okratski, o n d a je an tidem okratski?
Ne, nije ni to. O n da je eventualno ipak m ožda ari­
stokratski?
Ne. Nažalost.
N ije ni aristokratski.
A ko n ije aristokratski, onda je građanski?
Ne. Nažalost, to nije ni građanski ričet.
To je naš domaći, autohtoni, agramerski, obzoraš-
ki, nazovislobodarski i nazoviliberalni ričet, koji je za
ovih pedeset godina obzoraštine bio najd osljedn ije i
n a jp e r fid n ije zakleti neprijatelj obične, zdrave ljudske
pam eti i logike. Za te naše lijeve, desne, polulijeve, po­
božne ili slob od oum ne obzoraše, za ove naše n a ro d n ja ­
ke, liberale, secesioniste i ričetaše, sve što nije bilo po­
d aničk a lju b a v spram Previšnjeg D om a i spram naše
drage n a m do m o v in e obzoraštine, sve je bilo žigosano
kao n eo d g o v o rn a »dem okracija«, koja u »Petrogradu
hoće d a ugrozi E vropu kao krim inal«. O vdje kod nas, u
»L ijep o j našoj«, na stranicam a »Obzora«:
» V rh o v n i G osp odar naših m ladih ratnika, nošen
bezgran ičn o m čistom ljub av lju svojih podanika, stoji
na b ra n ik u evropske civilizacije« i danas svaki naš
g ra đ an in k oji u m ije da misli svojom glavom, u toj
»svjetskoj utakm ici ratom izazvane dem okratizacije
najširih n a r o d n ih slojeva treba ostati na stanovištu za­
kona«.
Po našem dragom gospodinu Lunačeku i svima Lu-
načecim a ovog našeg obzoraškog m ikrokozm a, sva ta
p ita n ja m ogu se riješiti »sveopćim, jed nak im i tajnim
pravom glasa pod žezlom zakonite hrvatske kraljevske,
dva p uta z a k o n ito izabrane habsburške dinastije«.
Sva ta veom a složena p ita n ja o ratu, o revoluciji, o
im p e rija liz m u i o boljševizm u mogu se, pre m a tome, ri­
ješiti pod žezlom hrvatske dva puta zakonito izabrane
h ab zb urške dinastije, ali ne onako nasilno, krim inalno
nihilistički kao što se to rješava u Rusiji, gdje su po
»O b z o ru « »u m nogim dijelovim a Petrograda izm ije­
njen i m n o g o b ro jn i puščani hici« a gdje je bilo, naim e
u P etrogradu, »i nekoliko ranjenih«. »M nog obrojn o
m i je n ja n j e puščanih hitaca« dopušteno je, po ovim
našim idealističkim obzoraškim stratezima, sam o na ra­
tištima, uz učestvovanje kraljevskih rimokatoličkih
du šo b rižn ik a u činu pričuvnih časnika. V ješanje i izri­
canje s m rtn ih osuda v ješanjem dopušteno je samo uz
u re d o v a n je p učkoustaških sudskih vježbenika kod pri­
jekih sudova, uz p ristojnu mjesečnu plaću i dobar iz­
gled na p ro m a k n u ć e u stalež pom oćnih sudskih aspira-
nata s ra tn im doplacim a i odlikovanjim a za hrabrost
pred n e p r ija te lje m (pred » n ep rijateljem « koji sjedi
ok ovan n a optuženičkoj klupi i koji ne vjeru je u zako-
nitost »dva p u ta zakonito« izabrane dinastije, koga
smo u sm islu pozitivnih ratnih propisa M. St. G.-a1 osu­
dili na sm rt v ješanjem ), ali takvo » m n o gob rojno m ije­
n j a n j e p u šča n ih hitaca«, kao što se anarhistički i bez-
božno vrši u Petrogradu, gdje im a i »nekoliko ra n je ­
nih«, i g d je se po ulicam a nose parole »Proleteri sviju
ze m a lja u je d in ite se«, to je po »O bzoru« »nihilistička
dem agogija, a ne dem okracija«!
A jm e h , što li je žalosna bila kom edija »našeg kul­
turn og i jav n o g života« u gradu Adolfa plemenitog
M ošinskoga Zagrebgradskog, prije tridesetak godina.
O n e pedeset i dvije pontifikalne svečane službe
božje u n ašo j K atedrali pjev an e po Preuzvišenom G o ­
spodinu našem N adbiskupu, onih tridesetak norm i i
blagdana, k ad a zvone sva zvona po čitavome gradu dva-
desetičetiri sata na dan, onih šezdeset svibanjskih i li­
stopadskih pobožnosti s g n jilim ljiljanim a, sa slatkim
t a m ja n o m i L auretan sk im litanijam a, pak ona sveuđilj-
na k l a n j a n j a Presvetome Tijelu, pak oni blagoslovi,
pak Te D e u m i i »Dođi, Duše Presveti«, pak one lam en­
tacije n a Veliki četvrtak i Veliki petak, i ponoćke u sve­
toj B a d n jo j noći i U skrsnuća sa počasnim k o m p a n ija ­
m a i salv am a n a Trgu bana grofa Jelačića, i Tijelovske
procesije kaptolske i gornjogradske sa dječjim korovi­
m a i svilenim b arjacim a, one nezaboravne garnizonske
parade O sam naestoga Augusta kada nam se Njegovo
Veličanstvo naš C ar i naš K ralj rodio, i Drugoga De­
ce m b ra k ad a je naše K raljevsko i C arsko Veličanstvo
na U zvišeno prijestolje stupilo, i Petoga Septem bra sva­
ke godine kada su N jez in o Veličanstvo našu Caricu i
K raljicu ubili, i ne zna se kojeg septem bra kada n am se
rodilo N jeg o v o Visočanstvo naš prvi Prestolonasljednik
(koga su isto tako ubili), i opet jednoga lip nja (vidov-
danskog) k ad a n a m je N jegovo Visočanstvo naš Drugi
P restolo nasljen ik pao žrtvo m atentata (»vratite nam
našega P restolonasljednika«), i opet jednoga septem bra
kada n a m se N jegovo Visočanstvo naš Treći Prestolo­
na s lje d n ik rodio, i naš sugrađanin, Njegovo Visočanst-

1 M ilitarstrafg esetza - V o jn o g k aznenog zakona

vo N a d v o jv o d a Zagrepčanin Rainer, odlikovan, i naše
svečane gala-prom ocije »sub auspiciis regis«1 u velikoj
auli našega Sveučilišta N jegova Veličanstva C ara i K ra­
lja F r a n j e Josipa I, i svečano otvorenje Sabora K ra lje­
vine FIrvatske, Slavonije i D alm acije sa H om ag ijaln im
Slovom i P re v iš n jo m Adresom , sa vojn ičkim salvama i
m ag n a tim a u p u n o j m adžarskoj gali, i svake srijede
g a rn iz o n sk a bakljada, i svake jeseni jesenski m anevri, i
Irm a Polakica u »Veseloj udovici«, i dvadeset godišnjih
sajm ova, i to o n a j svetoga S tjepana i onaj svete M arga­
rete, i o n a j svetoga M artina, i onaj svetoga Nikole, sve
je to bio stogodišnji šoštarkalendarski mentalitet, uok­
viren za k o n im a , protokolim a, topovima, kavalerijom,
s a b lja m a i p u š k a m a i glupom štam pom k oja je dvade-
setičetiri sata dn ev n o lajala tristašezđesetipet d ana u go­
dini u v ije k je d n u te istu legendu, ko ju nitko više nije
s m atrao p ro p a g a n d o m političkom nego definitivno u re­
đ en im i je d in o m ogućim životnim oblikom kao takvim.
Z v jez d an o kraljevsko ugarsko-hrvatsko-dalmatins-
ko-slavonsko, jeruzalem sko, habzburško Nebo agra-
m ersk ih filistarskih iluzija kretalo se sa precizno­
šću točno n a v ije n a sata, a naši su rodoljubi zaboravili
da g lu m e u sasvim slaboj bečkoj opereti i da je sve oko
n jih k az ališna kulisa jednoga carstva na samrti. U
besm rtn ost Previšnjeg D o m a nije su m n jao nitko, a i
sam a p o m isao da bi se poznati arnoldovski silogizam,
kako su svi ljud i sm rtni, pak prem a tome ni naše Veli­
čanstvo d a n ije besm rtno, m ogao odnositi i na Previšnji
D o m p rič in ja la se veleizdajničkom .
Sve je egzistiralo godinam a na uzvišenom bansko-
n a g o d b e n ja č k o m T ro je d n o m G ranitu, sve je blistalo od
bronce tra jn ije . I banski grofovski k o n jan ik na H a rm i­
ci, i vodoskoci n a Zrinjevcu, i vatrom eti na Maksimirs-
kom jezeru, i fijakeri u Kožarskoj ulici, i tom bola na
Jelačićplacu i gulaš u »Lovačkom rogu« i generalfeld-
m a rš a l-la jtn a n t R aim o n d von G e rb a u drugom prozoru
kav an e » K o d C ara austrijanskoga«, uz kapuciner i
»N eue F reie Presse«, sve to nisu bile voštane lutke,
nego v rh u n a r a v n i simboli vječnosti.

1»pod p o k ro v ite ljstv o m k ra lja «

 Pola m iliju n a hrvatskih iseljenika, o k ojim a je već
K ra njčević devedesetih godina prošloga stoljeća napi­
sao je d n u od svojih n ajpotresnijih elegija, nestalo je iz
»L ijepe naše« tako nečujno, kao da pola m iliju na
H rv a ta n ije otputovalo u am eričke rudnike i talionice
gdje će kao nevini robijaši, i to posljednji m eđu pos­
ljed n jim a , ostaviti svoju narodnost i svoje kosti zauvi­
jek. Ti iseljenici tako su se tiho rasplinuli kao sjenke u
m ag len o m predvečerju, a trideset godina su povorke
oč a jn ik a n a Trgu F ra n je Josipa pred kolodvorom čuča­
le bez riječi na svojim koferima, s glavom m eđu dlano­
vima, n ije m o zag nju ren i u gorčini svojih briga, kao
pravi brodolom ci koji prisustvuju vlastitom sprovodu.
Tko je tim lju d im a rekao jed nu jedinu ljudsku, hrvats­
ku riječ, tko je te jad n e izopćenike ispratio sa priguše­
nim o sje ć a je m stida što se tu čitav jedan narod tjera u
progonstvo za račun tuđinsk ih talionica?
N eko liko h ilja d a vlakova otputovalo je s tog nes­
retnog kolod vora u oceanske luke, a onih sto-dvjesta hi­
ljada H rva ta, što je izm eđu 1 9 1 4 - 17 za tri godine ne­
stalo u d im u požara na ratištima, i ti su um rli u magle-
noj d aljin i tako n eč u jn o da se to nije ni prim ijetilo u
našoj r o d o lju b n o j štampi. U nešto » m n ogo b ro jn ije m
m i je n ja n j u puščanih hitaca«, na austrijskim ratištima,
bilo je, bože m oj, i mrtvih. U ratu kao u ratu. Rat je
rat, govorili su filistri dangubeći po kav anam a uz
Straussove valcere, a nije n am ovaj tisućuiprvi rat -
prvi rat u našoj ratničkoj prošlosti, jer ako smo se za
nešto rodili pod zvijezdam a, a to je da smo graničarski,
ratnički narod...
R at ovaj im perijalistički, doista rat od glave do
pete, 1 9 1 4 - 18, bio je zaista rat, a da je taj tisućuiprvi
rat bio rat, to je spoznao i naš narod na svom vlastitom
mesu. B lagujući krepane carske krave, narodu se
sm učilo i n a ro d je počeo da rogobori:

Care Karlo, džabe tebi straža,

kad nam ne daš oficirminjaža...
N arod je iskusnim okom staroga jahača dobro vidio da
se taj rat, što je počeo da rže kao čila bedevija godine
četrnaeste, vuče već treću godinu kao stara, polukrepa-
na klju sina, i da nije daleko dan kada će negdje pod
tuđ im p lo tom lipsati. N arod je znao da su k o njska sla­
va i propast d vije posestrime i, osjećajući se zauzdan
kao m agare u ularu, narod je slutio da stvari idu krivo i
da se ne radi dobro.

Eto, krov n a m gori n ad glavom, ločemo bare i lok­

ve po tu đ im ze m ljam a, po crkvam a spavamo i od ol­
tarskih d asa ka vatru ložimo, pa je od ovoga zu lu m a i
sam bog digao ruke, kada ga ni po crkv am a nema. Da
k o ljen o m rtv og vojnika, zaliveno krečom, duše nema,
to je n a r o d u bilo jasno, a drugo nije narod ni radio
nego p o k ap a ju ć i mrtvace razm išljao o svojoj žalosnoj
sudbini, gdje carsku k u b u ru nosi i za tuđe torbe glavu
gubi, a s u tra će ga negdje psi izjest i oko Kijeva ili pred
Venecijom . H a jdu čk i, slobodarski nagoni raje bili bi se
probudili do visoke m asovne snage i aktivnosti da je
narod čuo bilo od koga bilo kakvu m udru, u ovom
slučaju im perijalističkoga rata, lenjinsku riječ, on bi
znao da podijeli i opanke i obojke Te riječi, m eđutim,
nije bilo, je r političke i socijalne stvarnosti kod nas nit­
ko nije um io da izrazi političkim riječima, budući da je
naša in telek tu aln a elita im ala neobično jako razvijenu
id io sin k raziju spram svih onih misli zbog kojih glave
mogu da legnu na panj. A naši pjesnici osjećali su se
o s a m lje n im vitkim pao m am a u kazališnokavanskoj pu­
stinji d u h a, uživajući u svojoj u m išljeno j uzvišenosti
od pom isli da ih koze vulgarne, narodne, pučke neob ra­
zovanosti ne mogu pobrstiti. Dok je prosječan aka d em ­
ski filistar osjećao rat kao nešto mistično, nepredviđe­
no, što je o d n ijelo rižu, salame, čokoladu i galanterijs-
ku robu iz izloga, o m o ralno j i intelektualnoj m izeriji
toga ra ta kod nas nije k n jiževno progovorio nitko, a
sve, što se zbivalo u barutu i d im u i krvi, bilo je m račno
kao k ak a v tekst iz starih kronika, pisan neotesanom ru­
kom b e z im e n a ljetopisca, kakav se u ratu 1 9 1 4 - 18 nije
pojavio.
 Bižanija bižaše, kudgod bi se mako iežahu martci.
Jeđahu resu Jipovu, d a n ja koru, vinovu lozu, pse i
mačke. U Saraevu iziđoše deca m ater martvu. U Banjoj
Luci koga su obisiJi obnoć bi ga iziti. Ljudi bi martce
izili.

Visoki kler sa svojim biskupim a reagirao je na tu

istu ra tn u stvarnost godine 1917 shematski, točno po
uzoru na bisku pa bosanskog Nikolu Ogram ića godine
1688, k ad a poslije oslobođenja Slavonije i u zm ak a turs­
kog n a j u ž n u obalu Save daje požeškome gvardijanu
upute k a k o da provede oslobođenje Požege od turskog
z u lu m a k o ji je trajao stotinu i šezdeset godina.

Eto tamo šaljem đum Ivana, našega kanonika i

paezana, da nam pokupi desetine. ... I Vlai i našinac
svaki desetinu ima dati, i bogat i ubog i kralj isti. Tako
je u zakonu i tako se po svemu svitu kupi. I tako ima
biti. I od svega, što god zem lja ploda daje i od imanja
svakoga i od posla, kojim god se ljudi rane svakojaka i
to je božja zapovid, tako od svetih kanonah istomače-
na, k o ji redovnikom priteško zapovidaju, da imaju s
otara i drugojačje svitovati puk, da dadu desetinu pod-
puno od svašta.

Biskupe naše, kako vidimo, osim biskupske deseti­

ne v jek o v im a, pak ni u v rijem e Turaka, nikada nije za­
nim alo ništa, a o svojoj građanskoj inteligenciji narod
nije zaista im ao ni n a jm a n je iluzije. < udan soj ak a­
dem ski o bra zo v an e svjetine narod je filozofski uzviše­
no zvao fiškalskim cilindrašima, a naro d n a definicija
naše g ra đ an sk e inteligencije bila je zapravo mnogo
d u b lja no što se to na prvi pogled činilo. Ti fiškali i ci-
lindraši sjedili su u H rvatskom saboru na Trgu svetoga
M ark a i, kao kanonici u katedrali, sedam stotina punih
godina poluglasno su m rm lja li latinske litanije, narodu
p otp uno strane i neshvatljive. To su bile istodobno i ci-
lindraške političke parole, izgrađene na tem elju vje­
kovnog saborskog historijskog iskustva, a još do danas
nije n a m se rodio historik koji bi imao toliko dara i
fantazije da n am u živim slikam a prikaže čudovišno
zn a čen je tih naših političkih psalama.

Piicta con ventil.' ad evitanda mala maiora, antemu-

rale Christian katis, pestilenza bosignana, vi vat rex, vi­
va t lex, vivat sum m ui pontifex, vivat Habsburg, reg-
num regno non praescribit leges, moriamur pro rege
nostro, aula est pro nobis, viri bus unit is, pro ecclesia et
pontifice, indivisibiliter ac inseparabiHter, sub auspiciis
regis et imperatoris, ignoramus et ignorabirnus, Gott er­
halte, Lijepa naša, jošrvackanipropala, prosto zrakom,
vedrem o,1 Amen.

C ilin d ra šk i sabor godine 1917 kao rođeni trb u h o ­

zborac m r m l ja o je tu žalosnu litaniju političkih ciniza-
m a i laži, za ra đ u ju ć i na izvoznicama, tim jed in im n a­
ro d n im ra tn im m onopolom , fantastične m ilijune, a
strateškopolitička situacija na južnoslovjenskom relje­
fu na d la k u se p o du darala s onom od prije dvjesta godi­
na ( 1 7 1 7 - 6 0 ) .
God. 1717 pao je u austrijske ruke Dar-ul-Džihad
Beograd, grad u kom e stanu ju ratovi, turski glavni ratni
stan što su ga Turci v jekovim a od m ilja zvali Dar-ul-
-Džihad, gra d o m sreće, a god. 1915 sjedio je u Beogradu
kao g la v n o k o m an đ u ju šći »hrvatski grof« Salis-Seewis,
sa sv o jim šefom generalštaba potpu ko vnikom Slavkom
K v a te rn ik o m kasnijim »vojskovođom , vitezom i do­
g lav nik om « . Šišić, u v jeren da će austrijska okupacija
Beograda p o traja ti n a jm a n je do I960 po analogiji iz
osam naestoga stoljeća ( 1 7 1 7 - 6 0 ) , uzeo je u ozbiljno
d rž a v n o p ra v n o ra z m a tra n je prava ugarske krune na taj

1 U g o v o r o p erso n a ln o j u n iji izm eđu hrvatskih i m adžarskih

f e u d a l a c a s k l o p l j e n 1102,

J da se izbjegnu veća zla, predziđe kršćanstva, bosanska kuga, ž i­

vio kralj, ž iv io zakon, živio vrhovni svećenik , živio Habsburg, kra­
ljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone, um rimo za našega kralja,
dvor je u z nas, ujedinjen im silama, za crkvu i papu, nedjeljivo i
neodvojivo, pod pokroviteljstvom kralja i cara. ne znam o i ne ćemo
znati. Bože, štiti,... vidjet ćemo.
historijski grad N ä n d o r F ehervar, a kako je čitava Me-
zija s Ilirik om i R aško m i Zetom bila pod pobjedonos­
nim o k rilje m austrijskog oružja, pričinjalo se m nogim
našim sab o rsk im cilindrašim a da prostori od Kijeva do
Venecije, k o jim a vlada Karlo Četvrti P osljednji, nisu
m nogo m a n ji od onih k o jim a je vladao njegov slavni
an te n a t K arlo Peti španjolski.
H a y do uken, Tziganen, Ratzen, Illyrische Nation,
Serwier, C rob oten, Raitzen, Walachen, C rabathen, Gra-
nitzer, Bosneser, Rätzisches Volk etc., svi su oni od
1 7 1 7 - 1 9 1 7 bili svrstani u regim entam a corpo a parte
de Hussars, et de Ratsiens et Croates »zu m höchsten
Avantage der C h ris te n h e it« ,1 a Dschadscha, Com ano-
va, Katschanigg, Nissa, Scopia, Diacovi, Cossawa i Vu-
citarna, sa gra d o m Agrarnom zajedno, sve je to bio je ­
d an jedini k. u. k. G o u v e rn em en t, u sjaju Stjepanove
K rune, o b a s ja n e »blieskom uzvišene i triju m fa ln o bli­
stave ra tnič k e kacige N jegova rimskog carskog Veli­
čanstva« (des Glantz-erhöheten und Triumph-leuchten­
den Kriegs-H elms Römisch Kaiserlichen Mäjestat, citat
po natpisu iz godine 1717).
S p ram ove ogrom n e i neobično isprepletene gomile
političkih p ita n ja Hrvatski sabor bio je prilično h lad ­
n o k rv a n u p rav o u onim d an im a kada je već svaki vra-
pčić u sv ojim p re d v iđ a n jim a počeo da cvrkuće kako
K asandra. K ada je kronštatski radio javio historijsku
vijest » S vim a« da je L e n jin sa sovjetim a zauzeo vlast,
H rvatski sabor je u p o tp u n o m miru, do stojnom najide-
alnijeg kartaša, kao da se ništa nije dogodilo, nastavio
da igra svo ju m ad ža ro n sk u unionističku domino-parti-
ju izm eđu Budima, peštanskih hotela i bečke G ospods­
ke ulice, g d je je grof Bobby C zernin u ime svoga uz­
višenog S u v ere n a zbijao glupe klaunske šale, izaziva­
jući salve s m ije h a po svim građanskim p a rla m en tar­
nim c irk u s im a n e p rija te ljsk ih zemalja.
H rv a ts k a politička saborska lutrija igrala se pedeset
godina z a g o n etn im b ro jk a m a i sim bolim a: 1102, 1222,

1 u p o s e b n e g r u p e h u s a r a , i R a c a i H r v a t a » n a n a j v e ć u k o rist
kršćanstva«.

26 Miroslav K R L E ? A . D N EVN IK
1526, 1712, 1722, 1790, 1848, 1859, 1861, 1866, 1867,
1868, 1910, i p o jm o v im a k oji su u ovom državno prav­
n o m šah u im ali svoje tajanstven o značenje, a netko,
tko nije šahist i ne pozn a je pravila ove salonske igre,
ne m ože ih ra zu m jeti: auto no m ija, samostalnost, n a­
godba, o k tro j, dualizam, adresa, hom agijalno slovo,
previšnji reskript, fragmenti, realna ili personalna u n i­
ja, zd ru ž e n e zem lje, savezne države, državna zajednica,
tarsorszagok, Staatsgem einschaft,1 kvota od 6,44%, tan­
genta 44%, zajednički izdaci 55%, etc., etc.
T rebalo bi o tom ra tn o m saborisanju napisati tem e­
ljitu s tu d iju da posluži za skalp čitave naše politikants­
ke m a d ž a ro n s k e inteligencije, družbe bezobrazne, neo­
bra zo v an e i, u svojoj provincijalnoj umišljenosti, b ah a­
te kao što m ogu biti arogantni glupani koji misle da je
čitav svijet je d n a blesava turopoljska varm eđija. Treb a­
lo bi da se u o sno vnim elem en tim a te studije naročita
p a ž n ja posveti svim konzervativnim , upravo reakcio­
n a r n im id e ja m a i pogledim a koji su poslije sloma revo­
lucije 1848 i dvadeset godina kasnije, poslije m adžars­
ke N agodbe 1868, tu našu narodnu, upravo pučku inte­
ligenciju izobličili do toga da se opasno i nezdravo
otuđila od svog seljačkog korijena, od sebe same i od
svog n a ro d n o g poslanstva, do potpunog »Selbstentfrem-
d u n g a « 2 u M arx o v o m smislu. Ta inteligencija razvila se
na p rijelaz u stoljeća za pedeset-sedamdeset godina u
k o m ičn u inteligenciju provincijskobeam terskog tipa i,
postavši » k lasnosvijesnom « u takvom državnom i soci­
ja ln o m džentri-sklopu kakva je bila austrijska m o n a r­
hija, o n a je dosljedno i logično m orala postati snobovs­
k om i p ro tu n a ro d n o m . N a ro d n i opanak je svoju gospo­
du p ra v iln o krstio cilindrašima. Naša veleučena gospo­
da cilindraši nisu bili p re tje ran o učeni, a o m nogim na-
je le m e n ta r n ijim stvarim a nisu, nažalost, imali ni p oj­
ma. Sve o n o što su naša gospoda doktori poznavali, či­
tav niz filozofskih i p rav nih teorija k ojim a su više-ma-
n je ta gospoda vladala, sve je to bilo uglavnom reakcio­

' d r ž a v n a zajednica,
2 » sa m o o tu đ e n ja «
n a rn o i o n d a k a d a se gospodi priviđalo kao da je na­
p re d n o u g ra đ a n s k o m liberalnom smislu. N jih o v i ideali
bili su u pedesetogodišnjem z a k a š n je n ju spram svake,
pak i n a jn e v in ije m arksističke ili dijalektičke pretpo­
stavke, a do koga stepena se kod nas o socijalizm u pisa­
lo naivno, d o k a z u ju n am gotovo svi tekstovi svih naših
g ra đ a n s k ih političara kad a d o d iru ju oblast socijalnih
pitanja. N aša inteligencija, upravo n je n a k re m a devet­
naestoga stoljeća, školovala se u Beču i s ruskom socija­
lističkom p ro b lem a tik o m , osim n a jb a n a ln ije nazdravi-
čarske slavenofilske veze (kao ilirske, sveslavenske she­
me), n ije im ala n ik akv a dodira.
T ip Svetozara M arkovića kod nas, sedam desetih go­
d ina prošloga vijeka, jeste nezamisliv. Svetozar Marko-
vić bio je ruski đak. Od Rusa naučio je Svetozar Mar-
ković d a socijalizam m ože da ukloni ratove, tiraniju,
bijedu, p a t n j u i n ez n an je, je r je socijalizam jedina
n a u č n a i d o s lje d n a negacija takve stvarnosti u kojoj
v la d a ju ratovi, tiranija, bijeda, p a tn ja i neznanje.
R o đ en u sjeni beogradskog pašaluka, u zem lji gdje su
ratovi, tira n ija , bijeda, p a tn ja i n ez n an je vladali v jek o ­
vima, S vetozar M arković postao je p ro pov jed nikom so­
cijalističke ideje u doba, kad a je Beograd bio turska pa­
lanka, a N ovi Sad, kao srpska Atina, kada nije imao
više od deset h ilja d a stanovnika.
G o d in e 1878 u sušačkom alm a n a h u »H rvatsk a«
o bjavio je Ilija M ilarov, bugarski emigrant, iz ruskog
»V jesn ik a Evrope« karakteristično upozorenje:
A k o Slavenstvo želi u Rusiji im ati simpatija, onda
se ono ne treba ograničivati na elemente krvne i reli­
giozne srodnosti ili na kakve druge krhke razloge, koji
se i odveć lako lome, nego Slavenstvo treba da s razloga
svojih m aterijalnopolitičkih interesa poradi na stvar­
n o j solidarnosti obrazovanja i društvenih ideja. Dosada
je često slavenska »inteligencija« bila ili sasvim ravno­
dušna za najglavnije strane našega pokreta ili j e prema
njem u zauzim ala čisto konzervativno ili pače reakcio­
narno stanovište. Savez takvog Slavenstva čini nam se
izlišnim, za nas s,asvim neprivlačljivim opterećenjem,
koje sobom jo š više umnožava tu masu ionako preteš­
kog našeg opskurantskog tereta - ili nam se čine vrlo
ograničenima ti pojmovi, s kojima je čovjeku i dosad­
no im ati posla. Jer Slavenstvu ne može biti svejedno,
hoće li im ati saveznikom ili neprijateljem ili pak rav­
nodušnim rusko javno mišljenje, a u tom m nijenju
imadu i imat će u budućnosti veoma velik upliv oni ele­
m enti ruske literature, o kojima je Slavenstvo dosad
jako malo znalo.

Od godine 1 8 7 8 - 1918, četrdeset pu n ih godina,

naša in teligen cija točno se držala uputa »Vjesnika Ev­
rope« u o b rn u to m smislu: ona nije posvetila nikakve,
pak ni n a j m a n j e p ažnje solidarnosti s ruskim društve­
nim idejam a, o n a je dosljedno bila ravnodušna spram
n a jg la v n ijih p ojav a ruske socijalističke problematike,
on a je s p ra m tih ideja dosljedno zauzim ala ne konzer­
vativno već re akcion arno stajalište, i ona je, pod teži­
no m o p sk u ra n tsk o g tereta svojih vlastitih tzv. za padno­
ev ro psk ih predrasuda, po tpuno omalovažavala rusko
jav n o m išljen je . S L enjin ov om p ojavom taj je raskol
izm eđu ruskog socijalizm a i naše reakcionarne inteli­
gencije p o p rim io d ram atski oblik. Našoj su inteligenci­
ji plem stvo, diplome, karijere, b anke i cilindar bili sve­
tinje, u k o je nije dala dirati nikome, a n a jm a n je pak
» ru s k im a n a rh is tim a « i »nihilistim a« koji su za nju, u
tr e n u tk u len jin sko g zahvata vlasti, bili n ajefem ern ija
k rim in a ln a po jav a k oju v ih o r kontrarevolucije tek što
nije otpirio kao slamčicu. U v jeren a da je simbol tog
n jih ovo g fiškalskog, akadem skog građanskog, industri-
jalnog i b an k irsk o g cilindra v rhun aravno ga podrijetla,
naša inteligencija nije ni jednog tren u tk a bila sklona
da ostane u socijalnom v ak u u m u o sam ljena u odnosu
spram svoje vlastite narodne, u cilindraškom smislu po­
gane, n e v je r n e i neuke mase. Naši građanski historičari
nisu d a k a k o poznavali R en ana (naša n a jm o d ern ija
im ena obični su kom pilatori po Jirečeku), ali pišući o
zgodam a n aro d n o g zb iv an ja u prostoru i u vrem enu
poslije slom a kod M u h ač a god. 1526, oni su se držali
renanovske, građanske, legit i mističke formule: »Jed­
nom d ru štvu potrebna je Vlada koja potječe iz davne
prošlosti, iz v rh u n a rav n e , prekogrobne daljine...« Za
viši, v rh u n a ra v n i autoritet vlasti naša su gospoda načel-
no i bez izuzetka bila uv jere n a da je božanskog, lotrinš-
kog, u k o n k re tn o m slučaju franciskojozefinskog i ma-
rijaterezijan sk o g podrijetla.
N a crti svog klasnog građanskog legitimiteta naši
su cilindraši izdržali sve do sloma austrijskog carstva, a
onda. u stravi pred lenjinskom revolucijom, da spriječe
veće zlo, po starom saborskom receptu: ad evitanda
mala maiora, oni su svoje cilindre sakrili pod herm e lin ­
ski plašt dinastije K arađorđevića i tako zaigrali svoju
novu političku poker-partiju. koja je za gospodske dže­
pove bila neobično unosna i koja je trajala dvadeset i
tri godine, ali k o ja zam alo te nije stajala našega naroda
glave. T im našim političkim kartašim a već je pedeset
godina p o tp u n o svejedno, da li se kartaju s W iener
B ankv erein om ili s Assicurazioni Generali, s Rossia
F on ciero m ili s Franco-Serbe-bankom, pak i danas,
p rislušk uju ći sirenskom b u b n ja n ju iz British B roadca­
sting C orporationa,1 ta su naša gospoda uvjere n a da je
ru ska re v o lu c ija ružna halucinacija, koje će nestati u
dvadesetičetiri sata, a n jih o v će cilindar ponovno zavla­
dati sv ijetom , i to odsada konačno vo vijeke.
T a gospoda nikak o nijesu mogla da shvate da je
već više od stotinu godina na neposrednom političkom
p ro g ra m u o b a r a n je građanskog cilindra, pošto su mase
p ro leta rija ta u Z apadn oj Evropi spoznale da građanski
cilind ar n e m a baš n ikakva razloga da postoji kao poli­
tički fa k to r višeg reda. Da je bilo tko od naše inteligen­
cije posvetio i n a jm in im a ln iju p až n ju ruskoj socijali­
stičkoj p ro blem atici i da je čitao Hercena, na prim jer,
m ogao je ta m o naučiti kako ovo evropsko b u đ en je iz
teokratskog, feudalnog, svednjovjekovnog, aristokrats­
kog sna n ije nastalo zato da svijetom zavlada građanski
cilindar, nego da se iskopaju tem elji jednog novog d ru ­
štvenog u re đ e n ja koje ne će biti izgrađeno na klasnim
razlik am a ni n a privilegijam a pojedinih klasa, nego na
p rincipu dem okratske, dakle socijalne jednakosti i rav­
n o p rav nosti sviju. Flercen je sa biblijskim patosom
prokleo godinu četrdesetiosm u kao godinu pobjede
g ra đansk e i feudalne kontrarevolucije, a ta godina
»krvi, ludila, p o bjed ono sn og neukusa, poživinčenja i
tuposti« bila je našoj građanskoj inteligenciji n jen im
cilin d rašk im idealom.

Na sceni evropske političke pozornice paia je zav­

jesa i došlo je do prom jene slike, a odvratna komedija
tiranije igrala se dalje s jednako lošim tekstom.

Kod nas se po m ad žarsko m džentri-uzoru šaputalo

o id ealizm u engleskog p arlam en tarizm a, a da je taj par­
la m e n ta riz a m zapravo kao pakleni m lin m ljeo kosti
b e z b ro jn ih n a ro d a i gutao ogrom ne količine m irodija,
slonova, lađa, arm ađa, kolonija, burza i asignata u »sa­
m o z a d o v o ljn o m m a ra z m u pam eti i m orala«, to nije ni­
koga sm etalo, je r je u pravo taj m ara zam pam eti i m o ­
rala bio n ašim idealom.
»N e će v a ljd a n a m a pam et soliti ruski nihilisti«,
govorila je kod nas k o m p a k tn a većina D ežm ana, Kriš-
kovića i T om ašića Trešćerovačkih, a tome društvu i da­
nas je im e legija, koja n em a p o jm a što je zapravo bio
nihilizam , j e r nihilizam nije lenjinizam , nego jed n a
d av n a prop ag and istička form ula za n au k u bez dogme.
U sv om ro m a n tič n o m zanosu prvih m isaonih inspi­
racija, n ih iliz a m je bio čisti baconovski recept: po-
d re đ e n je ljudske misli razum u, na tem elju opažanja.
N ih iliz am n ije bio n ikak va m agična algebra, koja svodi
"sve gra đ an sk e cilindraške pojm ove na nulu, prosto iz
č a io b n ja č k e razbibrige, nego je tvrdio da je ono, što
vrijedi kao nešto, a nije nešto, nego ništa, optička varka
i, p re m a tom e, da je svaka izvjesnost, pak i najnegativ-
m ja, z d r a v ija od fantastičnih h im era i društvenih pre­
drasuda, saz d an ih na eviden tnim prevarama. Nihilizam
nije p re tv a rao činjenice u ništavilo kao jalovi skeptici­
zam, nego je, kao prava negacija lažnih priviđenja, po­
ricao sve optičke varke, sve misaone i društvene, teo­
kratske, feudalne i g rađanske laži, kao proste, neposto­
jeće fikcije.

Z a b iskupske desetine, za cilindraško saborisanje,

za a g rarn e boljare, za teokratske i feudalne dekorativne
fikcije, za glupu i zaostalu m alograđansku štampu, za
banke, za legitimitete, za akadem ske teorije čiste ideali­
stičke s p o zn a je i m jem b en o g prava, za čitavu našu inte­
lek tualnu n a d g ra d n ju od godine Tisućuosamstoti-
načetrdesetiosm e do godine Tisućudevetstotinaisedam-
naeste nastup ila je kriza koju su gospoda doktori teo­
loškog i svih d rug ih fakulteta pod svaku cijenu htjeli
prevladati - ad m aio rem Dei gloriam...1
A u s trijs k im carskim topovim a i vješalima, legiti­
m itetom , s a k ra m e n tim a i prijek im sudovim a mislilo se
godine Tisućudevetstotinaičetrnaeste zaustaviti točak
n em inov no sti, a kada se ta imbecilna politika rasplinu-
la kao h im era, naši p atentiran i rodoljubi povjerovali su
da se političko oslobođenje može dobiti jednog lijepog
dana, kao glavni zgoditak na lutriji, U jed n o m takvom
histo rijskom tren utku, p u n o m n a jb o ljih šansa za stvar­
no n a ro d n o o slobođenje,naivčine i pustolovi N aro dno ­
ga v ijeća SHS, ti slobodni mislioci i liberali, promet-
nuše se p re k o noći u despote i u nosioce krvničke tira­
nije, ad m in is trira ju ć i b ra h ija ln o m silom, vješalim a i
sm rtn im k a z n a m a P rijekoga suda po Bachovom paten ­
tu iz 1851. N jih o v a vladavina nije bila nego terevenka
od sreće n ad ovim iznen ad nim glavnim zgoditkom h i­
storijskim , kada su gospoda povjerovala naivno da sila
boga ne m oli i da će, pre m a tome, k u n d ak o m uspjeti da
postignu sve ono što nisu mogla dem okracijom .
Bude li se n etko je d a m p u t u m aglenoj budućnosti
upustio u risk a n tn u pustolovinu da piše o historiji onih
d av n ih dana, nek a bude ljubazan obratiti pozornost
jed n o j, na prvi pogled, nevažnoj, a isto tako, nažalost,
veom a m alo utješljiv oj činjenici, kako je ta naša nes­
retna n a p r e d n a i slobodoum na inteligencija veom a
malo v re m e n a posvetila čitanju knjiga, kako je čitala
površno i jed nostrano , i kako sć kod nje decenijim a
jav lja n e ja s n a ali tvrdoglava nesklonost spram nekih, u
za p a d n o m svijetu ustaljenih pojm ova, kao što su soci­
jalizam ili m aterijalizam , na prim jer. Postoji u čitavom
nizu šta m p a n ih d o k u m e n a ta iz tog vrem enskog perioda
blaga viša iro n ija spram bilo kakvog, pak i najbljeđeg

1 na v e ć u s l a v u b o ž ju .
p o jm a o so cijalizm u ili o »vulgarnom « m aterijalizm u,
i čudan, n e ra z u m ljiv prezir spram poklonika tih teori­
ja, h ipoteza ili pogleda na svijet. U zim ajući vulgarno
m aterijaliste i socijaliste kao sinonim, socijalisti i mate-
rijalisti su iz ove perspektive »pokvarenjaci, neznalice i
prim itivci«, koji n e m a ju p o jm a ni o tom e da je »u suv­
re m e n o j nauci već davno svršeno s tim prehistorijskim
zab lu d a m a« .
D a je » m o d e rn a n au k a skinula m ateriju (i socijali­
zam ) sa d n e v n o g a reda, a naši duševni siromasi m ateri­
jaliste da još u v ijek kleče pred tim svojim fetišem«, to
je bio la jtm o tiv svih naših m isaonih natpisa u sam om
su d b o n o s n o m deceniju p rije svjetske konflagracije, u
ratu sam o m e, a i na rušev inam a m eđ u n aro d n e vojne,
od k o je kao ni od historije nitko n ikada ništa nije
naučio. O vo dom aće, autohtono, gotsko, kaptolsko čer-
nosotenstvo, ta naša b rb ljav a rektorska popovština, taj
p ro v in cijaln i arn oldizam i to papagajsko b rb lja n je o
p rim a tu spoznaje, sve je to sam o jed an od m n og o b ro j­
nih s im p to m a naše sveopće zm ajevske, licitarske, vatro­
gasne in telek tu aln e zaostalosti, tako fatalne po razvoj
dog ađ a ja u ratu i u prvom p oratnom deceniju državnog
u je d in je n ja .

K ako se sp ram svih tih p ita n ja vladala naša k n ji­

ževnost?
N aša k n jiževno st nije n am opisala ni- jednog tipa
naše p rosječ n e idealističke, slobodoum ne ili skeptičke
inteligencije koji je za ovih pedeset godina glum io tako
v ažne uloge u tridesetogodišnjim ratovima, u politič­
kim b itk am a, u kontrarevolucijam a, igrajući opasnu
igru sa tri k ru n e i dinastije, sa nekoliko suvereniteta i
n ep rija te ljs k ih okupacija, a da kao rođeni glupan ni
p o jm a nije imao o čem u se tu zapravo radi. U tim
našim po litikan tskim glavam a bilo je nešto malo pan-
dekata. R iječke rezolucije, proračunske debate, nešto
an tantofiistv a izm eđu 1 9 1 4 -1 8 , pom iješanog s m a­
dža rsk om unionističkom lukavošcu »praktične real­
ne politike«, a nad tom kašom pojm ova lepršao je nez­
grapan golub od ne pre tje ran o bijele hartije i taj se
zvao »čista nauka«. Takav naš prosječni inteligenat.
bel-esprit, izm eđu 1 9 0 0 - 18, u trenucim a svoje vrlo ri­
jetke lektire, prošetao bi se parkom jedne književnosti,
koja je bila krcata talijanskim , bečkim, a pom alo i pa­
riškim o trc a n im rekvizitima. U našim književnim par­
kov im a bilo je d an unc ije vskih čempresa, ikona, M edi­
terana, A zura, Gotike, Bizanta, brokata i baroka, cars­
kih B denija i Voskresenija, a ponajviše (nažalost) »Ju-
genda«, »Sim plicisssimusa« i »Ver sacrum a«, samo
nije bilo baš nikakve, pak ni n ajn e z n a tn ije nijanse
naše k ra lje v sk e zem aljske hrvatsko-slavonsko-dalma-
tinske b an ske i banovinske stvarnosti.

U toj iz m ode već davno ispaloj opereti, krcatoj

nim fam a, tru b a d u rim a , paževima, goblenima, fon tan a­
ma, p latan a m a , bosketima, rondoim a, kam inim a, peru-
nikam a, ru ž a m a i angelusim a, na tom blagoslovljenom
ostrvu sreće, idiličnih snova, slutnja, ljubavi, pregara-
nja i slatkog u m ir a n ja u pastoralim a, uz cvrkut ptica i
svirku d vo jn ica, u tom začaranom perivoju p un om go-
sparske, vlasteoske, luk ijern arske i ciopske salonske re­
torike, u tom slabo naslikanom lirskom parku bilo je
bez b ro jn o m n ogo lirskih aleja, a jedna, naročito lirska,
vodila je do bijelog m ra m o rn o g H ra m a u pozadini,
gdje se u sjeni borova i pin ija isticala čitava šum a kipo­
va.
Bio je to V idovdanski hram , a u hram u, kao krv ru­
m eno, palucalo je kandilo jug orojalizm a u čast i slavu
ne im a ra našeg besm rtno g I v a n a /11 U borbi protiv m ate­
rija liz m a u u m jetn o sti i u u m jetn ič k o m stv ara n ju poje­
dini adepti ovoga rojalističkog m esijanizm a propovije­
dali su svoju rasnu, anarhoinđividu aln u, idealističku
estetiku. O j, budi svoj (Šenoa), najjači si kad si sam
(Ibsen), dakle, da budeš svoj i jak, budi sam, to jest bori
se za narod » na klisuri samoće«, u svojoj čistoj rasnoj
e k u m e n s k o j čistoći, i to tako da glasaš grofu Tiszi godi­
ne 1918 ratne proračune, je r tako samo možeš ostati na­
cionalni a risto k ra t i rojalist, ako mrziš profanu svjeti­
nu, je r »vulgus p ro fan u m « , to je socijalizam, a naš na-
rod odlučio se za duhovno, a ne za tjelesno carstvo. Ma-
sarykovi n a p red n jaci bili su za borbu protiv »klisura
sam oće« i b o rbu protiv analfabetizm a, za sitan rad, za
peštanske stip end ije i dispozicione fondove, a kasnije,
u vezi s k ra lje v sk im srpskim dispozicionim fondovima,
ti su progresivni pjesnici ostali dosljedni poklonici svih
principa koji razdiru n arodn o meso i vladaju. Kao
k n jiževni dekadenti, oni su protivnici obzoraškog bu­
dizma, kao impresionisti, oni p ropo vijedaju rasnu um-
jetn ost u krvi i novcu, p o b ija ju pesim izam i osnivaju
banke. Naši biskupi, lordovi, grofovi, plemstvo našeg
duha, naši svem irski titani k ojim a je razm ak do Vege
bio n a j m a n j o m kozm ičkom m jerom , naši intelektualni
kapelani, »siti uma, o, Gospode«, nisu se stidjeli svojih
o voze m a ljsk ih hrvatskozm ajevskih predikata, i svi ti
naši lirski stolčeki i sokolaši, katolički muževi i nosioci
reda » P ro Ecclesia et Pontífice«, ta naša lirska republi­
ka, u je d n u riječ, bila je apologet »slobode književnoga
s tv ara n ja « , sm atraju ć i politiku u um jetnosti i knjizi -
ob ičn im n asiljem protiv duševne slobode, zagarantira­
ne G o s p o d in o m nad svim estetikama...
F ra z a »o po gu b n o m d u h u m aterijalizm a i o njež­
n o m cv jetiću idealizm a« prati kao svileni trem olo violi­
ne tu n ašu lirsku b arkarolu, a da je Zola »prase i svinjs­
ko ko rito iz parišk ih k rajc erro m a n a« , to je bilo glav­
nim k n již e v n im pravilom tako dugo dok se naši k n ji­
ževni velikani nisu usudili da u svojoj prozi upotrijebe
riječi sasvim vulgarnom aterijalističke, kao što su sisa ili
dojka. T a k o je pobijedila »estetika rugobe« idealističku
estetiku b udn ica: »Pijm o, braćo, vince, rujno«, ili: »Q,
kreposti, kreposti, m ra m o rn o žezlo, buri žica jedina si
nada!«
O k o začaranog lirskog perivoja: kaverne, unter-
štandi, laufgrabni, šicengrabni, španišerajteri, grabe,
grobovi, palisade, opkopi, bedemi, jam e, jarci, čitava
groblja k rv a v ih rovova i laguma, g rm ljavin a carskih
b u b n je v a i topova svih m ogućih kalibara, a naše lirsko
nebo isp recrtan o telefonskim žicama, koje b ru je od
poetskih razgovora W iener Bankvereina i Peštanske
kreditne, i pedeset drugih banaka, i pedeset knezova
T hurn-T axisa, O descalchija i čitave družbe karlovačkih
m esara i varalica, izvoznika i političara koji zarađ u ju
m iliju ne, A rm e e O b e rk o m m a n d o izriče na tisuće
s m rtn ih osuda, a jed an lirski vrabac sjeo je na telefons­
ku žicu i zacvrk utao:

Na ovom svijetu nikad sretan nijesi,

o, Oče naš, k o ji jesi na nebesi.

- D a li je to književnost bila?
- Ne, to nije bila književnost.
U m o rn e i lijene riječi u kavanskom dim u što se
davno već rasplinuo s tim riječim a u ništavilu prolaz­
nosti, to je bila ta ja d n a razbibriga, njegovana u herme-
tičkim k ru žocim a, kojih b roj nikada nije premašio ni
dvije-tri z b u n j e n e glave. Ova književnost nije se snašla
u an tip a tič n o j stvarnosti, je r je to bila n ijem a igra zlat­
nih ribica što n ije m o kruže po staklenim posudam a
prazn e m alog ra đ an sk e sobe.

N a ulicam a, po gradovim a, u daljin am a golemih

prostora u rla o je ovaj hijenski odvratni rat, povam pirio
se n a ro d n i život vjekova, nagom ilala se ogrom na ko­
ličina p atn je. P a tn ja je tekla na sve strane rijekam a,
p a tn ja je plazila po našem balkanskom reljefu u vidu
n e v je ro ja tn ih , m račnih, zloslutnih zm ijurin a, p a tn ja je
bučala kao c rn a ponornica pod svakom stopom, tlo se
treslo pod g rm lja v in o m antipatičnih slijepih vulkana, a
u našoj k njiževn osti nekoliko lirika sim uliralo je po-
božnost i h a r m o n iju »Z d ra v o m a rija« i sam ostanskih li­
tanija. U sv ako j v o jničkoj rugalici, kao čistoj im provi­
zaciji po v ag o n im a i g rabam a na ratištu, bilo je više
duha, više pam eti i više naro dne i evropske svijesti
nego u čitavoj našoj salonskoj lirici kakva se njegovala
kod nas p rije trideset godina. Osjećalo se na sve strane
u tim v o jn ič k im k arm a n jo la m a , kako je n arod nim m a ­
sam a u zduž i p op rijek o dozlogrdilo sve što se zvalo
trg o v in o m ko n v en c io n a ln ih laži po gradovima. Kroz
vjeko ve išlo je ovom narodu po djednako zlo i naopako.
Vuci i Turci, tuđinska pravda, švapska pera, solunski
lihvari, a r n a u ts k e i kurđistanske, austrijske i veneci­
jan sk e krvop ije, Grci, Fanarioti, Latini, turske ćorde i
fratarske torbe, a hljeba sve m anje. U Solunu čakšire
za m arijaš, a do Soluna sto som una, a od Soluna sto so-
m una, na sve strane turska kopita i mletački cekini, a
sada je još i ovaj rat zagrdio sasvim i ne će biti reda
dok ne stigne narod do Beča pak da tam o preispita
malo k ako se to carska prav da kroji?

Iz m u d ro v a o je narod sam za sebe, a da ga nitko

tome nije naučio iz gospodskih knjiga, kako Rim pro­
daje svoj dim od ta m ja n a već vjekovim a, a vrhu R im a
da većeg s m ra d a na svijetu nije bilo, a danas, u ovoj
zlo sud noj tjeskobi ratnoga pokolja, na sve strane
povrvješe n ek i su m n jiv i m antijaši i lajavi bradati u j a ­
ci, te nešto laju i pišu kao da bi valjalo sada pokrstiti
M oskova, i to baš sad, vrazi ih odnijeli, te u jake i te
m an tija še lajave, baš sad hoće da ga krste, kad je Mos-
kov pušku odbacio i ne će više da se bije za carske širite
i bedevije.

D ozlogrdjeli su Moskovu, brate m oj rođeni, njego­

vi p ija n i i sm rd ljivi kaluđeri, što poćeraše Ruse u siro­
maštvo svo jim crkvenim knjigam a, kao i kod nas, da­
kako, što je isto bivalo, kad su i nas naši biskupi na pre­
bende gonili, maslo i jarice plijenili, đavo ih pokrstio,
ne d a m o se kao što se ni Moskov ne da. Ima Moskov
pravo! N ije Rus jeo ludih gljiva kao mi, pak da za cara
pred M lecim a kesten iz vatre vuče, a zapravo se ne zna
za čije babe zdravlje. A tko je našem caru kriv što je s
tolikim svijetlim k ru n a m a kavgu zametnuo, pa neka
sada sam p o k usa što je, natentao ga nekrst, svario. A
Rus, biva, kao što se govori, caru glavu skinuo i činove
slistio, i sada svi iz jednog kazana kusaju, što je, n arav­
no, d ra g o m bogu milo i pravedno, pa kad bi i kod nas
tako bilo, po bogu jed ino m , bilo bi i to, svaka čast, ja-
kako, r a z u m ije se, pravedno. Kada bude svima kao što
je po povoj m ajci, onda će na svijetu biti dobro, a da to
bude, bolje bi bilo popove vezati nego se s n jim a nate­
zati. A k o M osko v ne puca, ne ćemo ni mi, i tko n am što
može ako b u d em o jednog d ana prestali pucati, ra ja na
raju, vrazi ih o dnijeli i one švapske laćm ane koji tako
ne će. F ratri piju, a kadije biju, i dokle će to tako da ide
da baš n ašu utrobicu frigaju sebi za gospodski fruštuk?
Nego d a u zm eš pušku, pak da se učini kraj ovom glu­
p om i p ija n o m zulum u.
I tako su puške pripucale. Od Kotora do Pule i od
Bršadina do Ivančice planu o je zelenokaderaški usta­
nak, što ga čete N arod nog a vijeća nisu mogle svladati
n ik ak v im s v o jim d ek lam a cija m a o rod oljublju po za­
greb ačk oj štam pi, a i kraljevska vojska Petra Karađor-
đevića im ala je sa pacifikacijom pojedinih krajeva pri­
lično m n o g o posla još p u n u gođinu-dvije.

Za ilustraciju o on im o g rom nim razm acim a kakvi

su vladali izm eđ u naše sublim ne i čiste poezije po kava­
n a m a i n a ro d n e političke svijesti na terenu, citiram kao
d o k u m e n a t iz o n ih zabo ravljenih d ana nekoliko stiho­
va iz D o m ja n ić e v e pjesm e »Prevrat«.

»Č uj kako srebrno pjevaju zvona!

Uskrs nam narodni javljaju ona.
Zar ti ih ne čuje duša ?
Što tvoja šutnja sluša?«

»Orgulje šume i bruje,

Pjesma se m olitve čuje,
Gle, kako zasja kroz visoka vrata
Misa ko slika , sva prepuna zlata.
Tamjana talas se vinu
Gore u modru visinu.«

Jedan tek barjak nad svima se vinuo,

Crven ko krv,, ko uvreda plamen.
'k o ga je digo ? Zar bacuške sužnje vi,
Skupljeni tamo, gdje Gupčev je kamen.

- »To topovi tutnje.« -

 Zar su već ovdje, sa N jeve, sa ledene,
Oni, što nesretnu zem lju su svoju
Izdali N ijem cu na m ilost i nemilost,
Žive i bezbroje m rtvih u boju.
Oni, što svuda, do najdaljeg Sibira
Stvaraju bijedu i očaj i kletve,
K opaju beskrajna groblja i stratišta,
Bacaju požar u sazrele žetve.
Da j e sve planulo, garištem ostalo,
Sve, što su nekada Rusijom zvali.
Da j e sve zalio ocean krvavi,
K u d su ti pu kovi užasa pali.

D a li je p je s n ik naših baro k n ih balkona, m arkizica

i k a m in a p o jm io o čem u se radilo u on om historijskom
tre n u tk u , k ad a je 29. X 1918, prisustvujući svečanom
nad b is k u p s k o m Te D e u m u n a Trgu sv. M arka, osjetio
u svom n a d a h n u ć u narodnovoždovske vidovitosti -
veleizdaju n a r o d n ih interesa upravo u to m dekorativ­
n o m fa k tu što su se u H rva tsk o j pojavili crveni barjaci
kao z n a m e n p o b u n e protiv krvoprolića. Pjesnik čuje
topove gdje g rm e od »Njeve, od ledene«, i n je m u kao
lirskom po litiča ru ne pada na pam et da to nisu ruski to­
povi, nego da su to topovi N arodnoga vijeća koji b iju
njegov vlastiti narod. Pjesnik je u stravi pred lenjins-
kim p u k o v im a užasa izgubio svaku sposobnost snalaže­
n ja u p ro s to ru i u vrem en u, tako da rojalističku k ano­
n a d u je d n e nove dinastije, k o ja se nam eće narodu, čuje
kao g r m lja v in u lenjinističkih topova, i, u panici, ta bla­
ga lirska d uša ne u m ije ništa drugo nego da loše rim u je
»kletve« sa »žetve«, sam o zato da bi mogao da podvali
kako boljševici b ac aju »po žar u sazrele žetve«, što osim
licentiae p oetica e1 nije im alo nikakvog naročitog smis­
la.

O lu jn i, tm asti katarakti jeseni godine 1917 val jeli

su do gađ a je s d ra m a tsk o m silinom. Delirij grozničave,
bespom oćn e m ržn je , k o jim su mase počele da m rze ovo

! p j e s n i č k e sl o b o d e
hijensko, krastavo, gladno u m ira n je za ne zna se čije
interese, p aro ksizam živčano uzne m iren ih protesta koji
se sve glasnije jav ljao na sve strane, razdražljivost u
porastu svake kretnje, u g rubim riječima, u p rije tn ja ­
ma, u kletvam a, sve se to fosforno dim ilo u m rak u pa­
klene političke stvarnosti, kroz koju se naše ljudstvo
probijalo k u n d a c im a i s jek iram a pod vješalima. Mos­
kovska g rm lja v in a zam irala je nad sivim vodam a Balti­
ka, a p ra m e n d im a došuljao se od ruskog požara preko
galicijskog blata sve do naših urv in a i klanaca, gdje je
narod počeo da udiše miris svježe paljevine.
O sjećalo se da negdje daleko gore stari kavezi jed ­
ne d ru štv en e tamnice, jedn e m enažerije historijske
koja je v je k o v im a h ranila beštije ljudskim mesom.
Iz n a ro d n e perspektive, »u Rusiji planulo je upra­
vo on o što treba da plane«, i one ruske lomače nisu u
očim a n a r o d n im plam tjele kao zloslutna, opasna i ra­
z orna vatra, kao »sveuništavajući« oganj, taj požar
nije za naš n aro d bio zlodjelo palikuća, već upravo ono
što je bio i što je naš narod nagonski shvatio da jeste:
svjetlost u tm in a m a vjekovnim .

N a jb o ln iji bili su invalidi; njihovo glasno protest­

no zv e k e ta n je protezam a, m a h a n je praznim rukavim a i
nogavicam a, n jih o v o jalovo, bespomoćno p rav dan je po
vag onim a i dućanim a, te gorke kletve ratnih slijepaca i
bogalja, taj zajed ljivi cinizam k ojim se govorilo o limi-
cam a ra tn ih kolajna, to bun tov no rogoborenje ratnih
udovica, n ije m i sprovodi p uni protesta, sve se pretvara­
lo sa p u n o m rač n e neizvjesnosti u sve veći znak pita­
nja.

Iz filistarske, m alograđanske perspektive, to je na

sve strane rasla bezglava rulja, koja peče na žaru popo­
ve, k o ja robi dućane, koja pali katastre i komasacione
spise i knjige, k o ja pali vlasteoske krovove i pljačka sa­
lone i k o ja » ne zn a što hoće, ali to što ne zna što hoće,
hoće o d m a h i to još dakako silom«.

Po sv o jim starim zapisim a iz godine 1917 o b jav lju ­

jem ovdje, kao sliku samoga historijskog m om enta, je ­
dan dijalo g što sam ga bio vodio kasne jeseni sedam na­
este s j e d n im od naših m arksističkih lidera, s jedn im od
voždova našeg socijalnodem okratskog pokreta, koji je
završio svo ju političku k arijeru kao kraljevski m inistar
nestavši u Eshaeziji, u m aglam a i sam kao magla, jer
od magle su takvi ljudi satkani i u maglu su se vratili.

Šetali sm o Prilazom, a pokraj nas nestala je u su m ­

raku g ru p a od trojice-četvorice mladića s gitarom i po-
luglas n jih o v e pjesm e uz p ra tn ju žica na tankim dašči­
cam a još je dugo odzvanjao u tmini.

Jugoslavska mati, nem oj tugovati,

sin ovi će tvo ji za te život dati...

- Č u je te li, zapitao me m oj znanac zlurado, agre­

sivno i n a m e tljiv o kao da sam gluh i kao da nisam čuo
tih strofa, što su se tada pjevale na sve strane, sve glas­
nije, kao z n a m e n jed n e nove velike rom antične nade,
jed n e neolirske iluzije, da se »prevlada kaos i u razum i
ru lja k o ja je digla glavu«. - Č ujete li što narod pjeva?
- Č u je m , k ako da ne, jasno, naravno da ču jem i
ne r a z u m ije m zašto me pitate da li sam čuo, kada ste to
isto tak o čuli i vi? Ovi i p jev aju zato da se čuje...
- P a ne, m olim vas, sam o vas pitam, pardon, ništa.
A znate li što je to, što oni p jev aju ? Im ate li vi p o jm a
šta ta p jesm ica znači? To je naša nova Marseljeza!
- N e z n a m da li je Marseljeza, ali da nije Interna-
cionala, to znam ,
- T o je sm rt Internacionale! To je pogrebna pjes­
m a tom m e đ u n a r o d n o m židovskom švindlu, m oj go­
spodine druže! To je k ra h ovog h and lo v an ja u bečkoj i
peštanskoj sinagogi. To je to!
M o j znanac, koji je čitav svoj politički ugled bio
stekao kao internacionalist, izgovorio je te riječi s tak ­
vom in te n z iv n o m m rž n jo m , kao da nije bio nikada
član In te rn a c io n a le i kao da mu kadaver te Internacio­
nale tak o div no miriše te ga to ugodno uzbuđuje. Ja
sam o n d a još bio mlad, bio sam naivan, lirski d uhom
odsutan, n isam se snalazio u prostoru i u vrem en u i vo­
lio sam ljude, i ovaj mi je čovjek bio simpatičan, a vo­
lio sam ta d a sim patične starije marksiste kao m lad pas
što voli sve što se miče oko njega te se svakom e ulaguje
i maše repom , no ove jak e riječi bile su me potpuno
zbunile.
M i sm o godine devetstotinaičetrnaeste, kada je rat
bukn uo, gledali na Internacion alu kao na m o n u m e n ta l­
nu m r a m o r n u bo gin ju k o jo j je po M arxu bilo n a m ije ­
n je n o poslanstvo da spasi Evropu od brodoloma. Kada
se p okazalo da to nije bila boginja, pa čak ni m ra m o r­
na, nego je d n a od o nih žalosnih d ekorativnih sadrenih
figura, k akv e stoje po p re d v o rjim a sajam skih p an o ra­
ma, i da su je razbili barabe, i to preko noći, kao kip
bez ik akve vrijeđnosti, to je za našu generaciju zb u n je ­
nih s im p atiz era bio žalostan događaj koji nism o ni jed ­
nog tr e n u t k a zaboravili u grm ljavini topova. Pa kada se
po javio L en jin sa svojim tezama, nije m eđu n am a bilo
čovjeka, koji u m ije politički misliti, da nije osjetio neš­
to što bi se moglo izraziti sam o biblijskim patosom:
grob se otvorio. Internacionala je uskrsnula. Svanulo je
i sve je postalo jasno.
I tako sam se usudio spom enuti L enjinovo ime.
- A L e n jin ? A šta je L en jin ? Zar L e n jin nije In­
tern a cio n ala?
- Ah, m o lim vas, Lenjin! Kakav L en jin ? K oji Le­
n jin ? G d j e L e n jin ? Što je to L en jin ? Što hoćete da k a­
žete s tim L e n jin o m ? A gdje je bio taj vaš L enjin godi­
ne četrnaeste, k ada je b u k n u o rat? Sada se pojavio,
kada rat svršava! Kolosalno pam etno! Asgerechnet!1
Idite, m o lim vas, s tim vašim Lenjinom !
- A ne mislite li vi da rat svršava baš zato što se
pojav io L e n jin ?
- O b ra tn o ! Rat bi već bio davno svršio da se Le­
n jin n ije pojavio. T aj njegov eksperim enat produžit će
rat za pet g odina n a jm a n je . N jem ač k a je još kolosalno
jaka! N e tre b a m o se dati blefirati. O bratno. To će još
sve svršiti vrlo žalosno, to će u Rusiji još sve svršiti na

1 U p r a v i čas!

27 Miroslav KR LH ŽA . D N EVN IK
vješalim a, a da nitko od toga nije imao nikakve koristi.
To je nihilizam , a ne internacionalistička politika. To
je nova sinagoga. Tu opet počinje kšeft, tu se opet trgu­
je ro gov im a za svijeću,
- K a k av n ih ilizam ? Kakve to veze im a s nihiliz­
m o m ? Vi i sam i znate da to nem a nikakve veze s n ih i­
lizm om , L en jin o v e teze nisu nihilističke! Za svakoga
čovjeka...
- K ak vog a čovjeka, m olim vas (prekinuo me čov­
jek nervozno), ljudi nisu ljudi, ljudi su životinje, ljudi
su svinje, i kakvi ljudi, k o ji ljudi, pustite me s ljudima.
»L ju d i« , to je Dostojevski, to nije politika. Ja sam star
i iskusan političar, ja sam imao posla s ljudim a, ja ba­
rem z n a m što su ljudi, ja sebi ne dam pam et soliti od
jedn og m lado g pjesnika, jeste li me ra zu m jeli? Ja znam
što je crn o i što je bijelo, a što je lijevo ili desno. Kakvi
pišljivi lju d i?
- Pa dobro, čovječe, i ja znam što je crno, a što je
bijelo, z a r ne? M i se slažemo u definiciji crnog i bije­
log, sam o ne z n a m zašto ste tako nervozni? Ja vam go­
vorim o n o što mislim, a ako vas to ne zanima, molim.
O vako nerv o zn o n em a smisla, reagirao sam i ja, a glas
mi je zatreperio.
O n je osjetio tu m o ju u n u ta rn ju vibraciju, a bilo
m u je stalo do m ene, jer se kao ribar i urednik svog po­
litičkog m arksističkog lista bavio ribolovom mlađih
m arksista obrtim ice i tra jn o me nagovarao da pišem
političke članke, po mogućnosti »socijalističke«, i to po
njegov im sugestijam a, što sam ja isto tako ustrajno od­
bijao, a ta je igra m eđu n am a titrala već pu nu godinu.
Sve, što je taj čovjek sm atrao da je »socijalistički«,
m eni se p rič in ja lo starom k ra m o m jednog davno već
mrtvog nacionalističkog programa.
T ak o sm o ušutjeli, stupajući m račno m ulicom pog­
nute glave. To je trajalo prilično dugo. N a d n u ulice,
već sasvim s k r a ja Prilaza, tam o gdje se na opalnoze-
lenkasto m n ebu ocrtavao toran j kasarne Prijestolonas­
lje d n ik a K raljevića Rudolfa, čuli su se bub njevi i tru ­
be. Uz p r a tn j u glazbe jedan je bataljon odlazio na ra­
tište. K ristova glava na trob o jn icam a hrvatskim , zguž­
vane m o k re koprive, gom ila um ornog mesa u petom i
šestom deceniju, m u k la je k a teleće kože bubn jeva i ne­
kakav m arš o čam cim a i o čam čićim a što cvili iz pleha.
Ta žalosn a povo rka smrti prekinula je na trenutak
naš razgovor, a kad je galam e nestalo, meni je došlo
kao preglupo da p rijeđem šu tn jo m preko njegove iza­
zovne nervoze.
- M olim vas da uzm ete na z n a n je m oje riječi, ja
ne volim da se pravdam , ali mislim đa je potrebno da
znate što m islim i kako mislim, a to sam već, ne znam
koliko puta, izjavio: naši se pogledi na stvar ne poduda­
ra ju gotovo ni u čemu. Zašto reagirate na svaku m oju
riječ tako n e m irn o ? Što vas to draži u m ojim riječim a?
Ovi naši ljudi koji su tu sada pred našim očim a otputo­
vali u sm rt, oni traže od nas nekakvu politiku. Oni su
narod, oni p u tu ju u smrt, svi narodi p u tu ju danas u Ev­
ropi u sm rt, a kakva je to sm rt i za čije interese, to zn a­
mo, zato sm o m arksisti je r to znamo, pa ako im am o da
vodim o n ek a k v u politiku, to bi im ala biti politika
m eđ u n a ro d n a . Dakle, ipak: politika Internacionale. Po­
litika M ira! A jed n e stvari, vidite, kod vas ne ra zu m i­
jem : zašto vi toliko likujete nad kra h o m Intern acio na­
le? Z a r vi niste internacionalist? Z ar vi niste član In ter­
nacionale?
- He-he-he-he, n asm ijao se taj marksist i in tern a­
cionalist b a n a ln im s m ije h o m n a jb a n a ln ijih lica iz n a j­
b a n a ln ije beletristike. - He-he! »Kibi pak dabi - su
dva jo p c a v grabi!« »Frišku figu, i to ne v žepu!« Ja je ­
sam internacionalist, dakako, i to veom a dobar i pošten
internacionalist, naravno, ali pod jedn im uvjetom : da
pobijedi nacionalizam , i to na svim linijam a! A nacio­
nalizam je u ovom ratu već pobijedio i nitko ga više ne
može zaustaviti, ra zu m ije te li vi to? Sva ona gospoda
rabini u Internacion ali mogu lijepo da oporučno ostave
svoje b o h e r s k e 1 gluposti svojim p rav nim nasljednici­
ma. T o je danas ostavinska rasprava nad jed n o m izrae-
litskom ostavštino m koja ne vrijedi ni filira. Tugujuća
ro db ina neka briše suze. Na ovom sprovodu mi fućka­
mo »jugo slav sk a mati, nem oj tugovati«, to mi fućkam o
i to je naša M arseljeza! Naša Internacionala!

' kram arske

 - O va naša »jugoslavska mati«, to je jedan jako
rastezljiv p o ja m , kao da je od gume, tako rastezljiv, i
pod n j i m m ože se razu m jeti sve što se hoće. I ovo i ono.
Sto k o n k re tn o politički pom aže ova pjesm a ovim
našim lju d im a koji večeras p u tu ju na Kijev, pod Petro­
grad? I što pom aže o n im a tam o u Petrogradu koji čeka­
ju n a našu pom oć?
- Pravo pjesničko pitanje. N ije politika aspirin da
pom ogne, i to od m ah , i to u svakom p o jed ino m slučaju.
Politika se vodi »grosso m o d o « ,1 razum ijete li?
- Da! Ali intern a cio n aln a politika treba da se vodi
u interesu proletarijata! To nas je učio Marx. To nas uči
danas L en jin ,
- P ro le ta rija t? U v ijek opet vi s ovim vašim nesret­
nim p ro leta rija to m . K akav pišljivi proletarijat? Prole­
ta rija ta kao takvog uopće nema. Proletarijat su izmislili
oni bečki rabini, p roleta rija t je fikcija. K akav proletari­
jat, k o ji p ro le ta rija t? Naš pro letarijat? Pa mi proletari­
jata n ik a d a nism o imali, to je iluzija. Vi ćete mi dopu­
stiti da se ja u to p itan je nešto bolje ra zu m ije m nego vi,
je r ja sam s tim tak ozv a n im proletarijatom gubio no-
vac i živce i godine još dok ste vi bubali nepravilne gla­
gole. A jte, m o lim vas, s tim svojim proletarijatom ! Taj
je p ro le ta rija t htio rat, a danas, m olim lijepo, neka iz­
voli, sada im a rat. A poslije rata ne će odlučivati nika­
kav proleta rija t, nego o n aj tko će rat dobiti. A to će biti
A n tan ta, a ne proletarijat, ni Marx, ni Lenjin! A ntanta
znači p o b je d u n aro dno sti i nacionalizm a na svim lini­
jam a, a n e Internacionale! I zato su proroci ovoga rata
Ivo V ojnov ić i Ivan Meštrović, a nikakav Lenjin! Tako
stvari stoje, ako želite znati, m olim lijepo!
Im e Iv a n a M eštrovića bilo je na dn ev n o m redu
svih p olitičk ih i k n jižev n ih razgovora tada već pu nih
sedam godina. O d svoje zagrebačke izložbe, kada se po­
javio godine 1910 s frag m en tim a Vidovdanskog hram a,
pa p re k o R im a i Beograda, Meštrović je fascinirao ovaj
naš p ro v in c ija ln i m alograđanski am b ijen at više svojim
političkim u sp jesim a nego svojim darom. O n je m u se
govorilo kao o » pro ro k u jednoga m esijanizm a«, ne

1 »u velikim potezim a«.

obraćajući n ikakve pažnje u m jetničko j problematici
njegova djela, o kojoj, uostalom, ogrom an broj ljudi,
koji se n jim e politički oduševljavao, nije imao pojma.
Za nas, za m o je p o koljen je meštrovićijanaca, fantasta,
pod d o jm o m sam oga rata Meštrovićeva politička uloga
postajala je sve m a n je fascinantnom , i ja sam u listu
ovoga svoga m arksističkog p artn era objavio jedan felj­
ton o političkom značenju Meštrovićeve simbolike, ali
ga je c e n zu ra brisala. Tu sam se bio razglagoljao o
m n o g o b ro jn im n arod nostim a na Balkanu i na D unavu,
o n jih o v im legendam a i nacionalnim apoteozama, o la-
žim a te prošlostoljetne rom antike, o isprepletenosti tih
n a ro d n ih interesa i o švicarskom kantonalnom , federa­
tiv nom sistem u k oji jedini može političku napetost tih
strastvenih odnosa da svede na m eđ un aro dno snošljiv
stepen u z a ja m n e harm onije. Sve m oje teze, dakle, o
tim p ita n jim a , k o je je gospodin urednik htio da objavi
u svom e listu, bile su stopostotno protivne njegovu
načinu m išljen ju . Mislio sam u tome tren u tk u da je po­
treb n o da m u to spom enem .
- Pa dobro, čovječe, ali nem a tome ni mjesec
dana, a vi ste htjeli da štam pate m oj članak o Meštro-
viću. Vi ste ga bili proglasili kolosalnom akvizicijom za
svoj list! Zašto ste htjeli štam pati nešto što mislite da je
glupo?
- To je srećom cenzu ra brisala, nasm ijao se on, a
ja nisam im ao im presiju da se smije zlurado. Bio je to
sm ije h zadovoljstva k o jem u je, nažalost, jedini nedo­
statak bio to što nije bilo obostrano.
- T u ste im ali sreće više nego pameti, nadovezao
je d o b ro ć u d n o superiorno. - Vi i ne znate kakvu vam
je uslugu učinio cenzor! R u ku biste m u mogli poljubiti!
Spasio vas čov jek od nem in ovn e'blam aže!
- Spasio me ili me n ije spasio, to je sad prilično
svejedno. Ja ostajem pri on om e što sam tam o napisao:
sam o k a n to n i i federacije mogu narode na D unavu spa­
siti od katastrofe!
- Jest, friška figa i pereci, evo na, a ne kantoni!
D osta sm o dugo bili kobile, razum ijete li, a sada je vri­
jem e d a m i sjed n em o na bok i da uzm em o u ruke i
uzdu i bič, pa da se i mi m alko provozam o ovim svije­
tom. A jok, m oj gospodine, milo za drago, dakako!
K antone, federacije? G luposti malograđanske! Ja ne ću
više da b u d em fijakerski konj, jeste li me razum jeli? Ja
ne ću više da nosim kožnate naočnjake na svojim zdra­
vim očima. Ne ću da bud em kljuse! Eto to, razum ijete
li?
- A tko će to sjesti na bok? Tko će to postati fija­
ker? K a kav to » m i« ? Tko smo to » m i« ? Mi kao subjekt
p ro letarijat, ili mi kao vi i ja ? To ne razum ijem ,
- R a z u m ije te vi m ene vrlo dobro, samo ste tvrdo­
glavi kao m lado jare! Vas je cenzor, ponavljam , spasio
ođ blam aže. Živi bili pa vidjeli!
- Pa dobro, ali vi ste sami izjavili da je članak do­
bar,
- Pa da, člančić je bio dobro pisan, lo da, a ja sam
na koncu liberal, ja nisam veliki inkvizitor, ja nisam
d u h o v n i o r d in a r ija t da dajem ili da ne d ajem svoj »m-
hil o b s ta t« 1 š tam p an im stvarima. Ja često štam pam
stvari pro tiv svog boljeg u vjerenja, m oj bog dragi, vidi­
te, ali s vašim član ko m ja sam se sam o »grosso m o d o « 2
bio složio, ali ne u svim linijam a. Da! A Vaša » H rvats­
ka rapsodija«, to sam vam već bio nekoliko puta rekao,
sasvim je zgod na stvarca, ali i tam o ste se oborili ha
M eštrovića i na Ivu Vojnovića, i to netaktično, a niste
imali pravo! M eštrović je čovjek budućnosti! Njegova
rojali^tička koncepcija je d in a je hrvatska k on kretna
politička kon ce p cija u ovih posljed njih stotinu godina.
O n je im ao nos da to izrazi, a takav fini nos im aju
sam o proroci! M ožete vi u svim svojim rapsodijam a la­
m en tirati o K ozm opolisu koliko vas je volja, Meštrović
im a nos, A n ta n ta će pobijediti, a to o čemu vi sanjate,
to su p jesn ičk e fraze i kule u zraku. Imate li vi p ojm a
što je A n ta n ta ? Jeste li vi vidjeli kako su njihovi
»o klo p lje n i autom obili«* prodrli u H inden bu rgo vu li­
n iju ? Kao kroz klozet-papir, m oj gospodine, petnaest

* P rv i t e n k o v i p o j a v i l i su se te j e s e m N a š a š t a m p a ih j e u p r v o
v rije m e zvala » o k lo p ljen im autom obilim a«.

' » d o p u š t a se«
2 »u g l a v n i m p o i e z i m a «
k ilo m etara u d u bljinu. Z ar će se ovi naši rom ari u krp a­
m a protiv toga boriti, idite, m olim vas. Ili oni tam o u
P etrog rad u? Idite, m olim vas! O ni su dobri za petro-
gradsku frontu, to da, a ne za ozbiljan rat! Čovječe bož­
ji, zar vi ne vidite gdje živite? Ova vaša Internacionala
je vrabac, ra z u m ije te li, vrabac na krovu. I ja se vam a
čudim da vi, kao inteligentan čovjek koji piše sasvim
zgodne stvarce, možete govoriti takve gluposti! Samo
slijepci ne vide, a stvari su jasne kao pekmez!

M n o g im a su tako stvari bile jasne kao pekmez. Ne

sam o b isk u p im a i generalim a, cilindrašim a i pjesnici­
ma nego i » m arksističkim « političarima.
S tim sv ojim znancem i političarom, koji je sve sit­
ne stvari rješavao »grosso m odo«, govorio sam posljed­
nji put u životu godinu d an a kasnije, koncem nov em ­
bra godine devet stotina i osamnaeste u Ilici 55. U toj
a n tip atičn o j i ru ž n o j kući, gdje je sve vonjalo na gnjila
jaja, na plijesan i na trule daske, gdje je sve bilo natop­
ljeno d im o m i sve sivo kao paučina po prostorijam a
koje kao da su naročito režirane u tu svrhu da djeluju
o dbo jno , gdje su stakla god inam a bila neoprana, a das­
ke podova vlažne kao u grobu, u toj sivoj iličkoj dvo­
katnici bile su prostorije p red ratn ih još socijalnodemo-
kratskih sin d ik ata i sjedište privrem enog akcionog od­
bora Partije. Naš gospodin lider i rédacteur en chef bio
je tada već optirani član N arodnog vijeća SHS na M ar­
kovu trgu. O n je u okviru fiškalskoga toga konventa
predstavljao n a ro d n e mase, on je bio na konju, upravo
bolje, na fijak e rsk o m boku svoje »realne politike«,
p ro p o v ijed a ju ć i svoju ezopovsku političku tezu da tre­
ba »gutati žabu, da bismo dobili kravu«.
K oliko se riječi izgovorilo u onim sobam a Ilice 55
za tu godinu dana, koliko je tam o bilo galame na tezu
Č erniševskoga: »što da se radi«, koliko se tam o lupalo
po stolu, i ud aralo vratim a, i halabučilo, i prijetilo puš­
kam a i topovim a, a to veče pojavio se gospodin delegat
naro d n o g k o nventa pred akcionim kom itetom više iz
fo rm a ln ih razloga, da izvijesti prisutne drugove u ple­
n u m u d a se ko nvent na M arkovu trgu odlučio za njego­
vu politiku » g u ta n ja žabe« i da putuje večeras u Beo­
grad na izbor K rune, to jest: on p u tuje večeras da bi
progutao ža b u sam o zato kak o bi dobio kravu u obliku
m in istarsk e lisnice za k o jo m je tako dugo tugovala n je ­
gova » jugo slavsk a m ati« kao Marseljeza. Scena je bila
u zbu dljiva, nervozna, a pom alo i dram atska, a zapravo
i kratka, j e r n ije bilo na dn ev n o m redu nikakve naroči­
te teze pa ni referata, nego je čitava ta posjeta imala za­
pravo k a r a k te r privatne učtivosti »en passant«,1 tek to­
liko da se nagovijesti da je čovjek odlučio pod svaku ci­
je n u da pro g u ta žabu. G ospodin delegat došao je, reda
radi, da posjeti svoje stare drugove i prijatelje i da ih
obavijesti da k o n v en t p u tu je u Beograd, da i on putuje
u p ra tn ji k o n v e n ta kom e je p u n op rav an član, na tem e­
lju svih p u n o m o ć i već davno bespredm etnih, fiktivnih,
pa čak i lažnih, ali po svim m je ro d a v n im faktorim a N a­
rodnoga vijeća n a jb riž ljiv ije ovjerovljenih.
Bilo je tam o oko čovjeka žabara nešto naivne o m ­
ladine k o ja ga je naivn o odgovarala još u p osljed njem
tre n u tk u od tako sudbonosnog čina, no on je, uzvišen
iznad svakog dem agoškog prigovora, na boku svoga fi­
jakera, u za n o su svoje triju m fa ln e pobjede, u inspiraci­
ji gov o rn ik a koji sitne zem aljske brige p ro m a tra iz gro-
m ovn ičk e visine, široko raspoložen i dobroćudan, patri­
j a rh a ln o ž o v ijalan senator pred pukom , po tpuno mi­
ran, o b ja š n ja v a o svim a da je svako neodgovorno u zru ­
ja v a n je savršeno suvišno, je r je to »jed in a stvarna poli­
tička m o gu ćno st ovoga m om enta«.
Sasvim naravn o, » je r se to tako, po dobivenim in­
fo rm a cijam a, želi u glavnom stanu Antante, a A n tan ta
je rat - kao što je svim a poznato - dobila, a nitko
nije lud da u ime p ro letarijata provodi neku maglenu,
n e o d re đ e n u politiku protiv Antante, i to upravo sada
kada je A n ta n ta rat dobila« i kada je još samo pitanje
d an a »da se stvar u R usiji likvidira«. »Težište situacije
prenosi se u Beograd!« » K ru n a će postati drugim ustav­
nim fa ktorom , to su elem enti m eđun aro dno g reda«,
m oj naklo n, zdravo i doviđenja, ako želite, u našim bu­
dućim kabinetim a, laku noć!

' m im ogred.
 Da će K ru n a postati uz parlam enat »drugim ustav­
nim fa k to ro m « , tako se šaputalo po političkim brlozi-
ma kao parola za dizanje dem okratskog raspoloženja u
onim s u m n jič a v im krugovim a koji su novu »svijetlu
K ru n u « sm atrali n e s u m n jiv im k am eno m sm u tn je oko
pita n ja držav n o g ujedin jen ja.
Silazilo se trulim drv e n im stepenicam a u gunguli i
u halabuci, jed n i su d ru gim a nešto dovikivali, sm ijali
se, bili nervozni, bockali se, gurali, netko je kleo, a net­
ko se p rijetio oru ž je m , a kad smo stigli dolje, na kapi­
ju, pad ao je snijeg. Leptirići m okrog novem barskog
snijega lepršali su oko svjetlosti električnih svjetiljaka,
prošla je Sveta K atarina, sve je bilo bijelo od snijega,
prava n o v e m b a rs k a vijavica, koja na ljude d jeluje d je­
tinjasto, ornata glasove vatom, bojadiše akustiku ulice i
sipi po kro vo vim a, daje gradovim a uz zveckanje saoni-
ca idiličnu sliku toplih d im n ja k a, rasvijetljenih prozo­
ra, sliku vesele zim ske večeri.
Pred Ilicom 55 stajala je rasvijetljena limuzina,
crna la k ira n a kajita. Naš gospodin prijatelj ukrcao se u
kola i o d ju rio , a za kolim a u m okrom snijegu ostao je
trag p n eu m atik a. Snijeg je padao u m o k rim okom ica­
ma v eo m a brzo, a ja sam u onoj zbrci i neredu sviju
stvari oko nas i u n am a sam im a, na ulici, na snijegu,
još dugo gledao za crnom lak iranom lim uzinom koja je
ostavila za sobom vlažan i neobično plastičan trag no­
vih novcatih g u m en ih točkova. Iz rasvijetljenih kola
naš n a m je delegat veselo m a h n u o rukom i nestao, a ja
sam zurio i zurio u plastičnu vrpcu otisaka p neum atika
u m o k ro m snijegu, ne shvaćajući gotovo ništa, a ipak
p oim ajući m u tn o sam o to da je tu netko sjeo u crnola-
kiran u ra sv ijetljen u lim uzinu, da je od m ah n u o rukom
i n e k a m o o d ju rio po n ekakvom čudnom , neodoljivom
z a k o n u zbiv an ja , i da je to što je taj čovjek otputovao u
sn ježn u noć nešto sudbonosno što se otkotrljalo nesum ­
njivo krivo. Dosadilo čovjeku biti kljuse, pak je sjeo
na bok i postao fijakerist! Otputovao je tim svojim bi­
j e d n im fija k e ro m u noć, u vijavicu, a to nije dobro
kako je otputovao, a progutat će žabu, i sve to će se
svršiti p rije ili kasnije žalosno. Tako je veliko naše
» U sk rsn u ć e« počelo ra z m išljan jem o pogrebu. Katolič­
ki p esim izam ? Ne. Politička prognoza jednog putova­
n ja u pekm ez.

To je je d a n p otpuno neznatan i možda zaista neva­

žan d etalj iz onog poratnog perioda hrvatskog radnič­
kog pokreta, koji je u historiji naše socijalne dem o k ra­
cije p ozn a t pod im enom borbe protiv m inisterijalizma.
Svi glavni glum ci te političke kom edije danas su mrtvi,
a nad g ro b o v im a tih političara govorit će se u bu dućno­
sti ono što im se govorilo dok su još bili živi: da su bili
m alo g ra đ an i k o jim a je sam o fraza vulgarnomarksistič-
ka, a za p rav o su se od Riječke rezolucije godine 1905
vukli u sjeni politike Hrvatsko-srpske koalicije »kao
m izern a g ra đ an sk a prirepina za o b m a n jiv a n je dobro­
n a m je r n o g i neukog puka«, progutavši čitave žabnjake
pune žaba, da bi se na k ra ju jalovo udavili u močvari.

N a d n e v n o m redu socijaldem okratskog m rav in ja­

ka u Ilici 55 bila su godinam a lična pitanja: tko je
kom e u k ra o tiskaru, tko je gdje progutao žabu, za koga
postoje d o k u m e n ti da je policijski, C uvajev ili Czerni-
nov agent, a kad su ta gospoda propala kao ministri,
on d a su sebi odredila životni zadatak da u smislu pozi­
tivn ih k ra lje v sk ih zakona, a naročito Z. o z. d, (Zakon o
zaštiti države), kleveću radnički pokret kao rusku
plaćenu i š p iju n sk u veleizdaju. Jedini ideal bio im je
dogurati do m a n d a ta u H rvatsk om saboru, a, dočepavši
se iznen ada, kao na lutriji, kraljevske ministarske lisni­
ce, vladali su se prim itivno i b ijedno po poslovici: sit vi-
lan m n ije , e ne će ogladnjeti nikada!
G l a v n o m o zn a k o m njih ove djelatnosti bila je do
njih o v e sm rti i ostala: p o tp u n a izolacija od masa. Im pe­
rijalistički rat zatekao ih je sa stotinu i četrnaest orga­
nizira n ih člano va Druge internacionale, a u općinskim
izbo rim a za grad Zagreb proljeća 1920 proletarijat ih je
pregazio sa 16.000 glasova za Nezavisnu radničku, ko­
m un ističku partiju. N jih o v a jedina parola za posljed­
n jih p etn aest godina o sveopćem tajn o m pravu glasa
dokazala je tim ad m ira lim a i m inistrim a da ih je prole­
tarijat odbacio, i to definitivno.
 Poslije dra m a tsk e epizode Osamstotinačetrdesetios-
me, kad je protiv vlastele došlo do pobune masa u širim
ra z m je rim a , u našoj novijoj historiji otvorio se godine
D evetstotinaisedam naeste jed an dijalog koji traje već,
eto, trideset p u n ih godina. K onzervativnoj građanskoj
tezi u p rk o s javila se lenjinska, narodna, pučka antiteza
koju su h tjeli savladati ideologijam a i crkvenim dog­
m am a, štam pom , z a k o n im a i topovima, ali je nisu prev­
ladali.
G o v o rili sm o našoj gospodi biskupima, našim pjes­
nicim a, n ašim političarima, našoj građanskoj inteligen­
ciji da je ruska, lenjinska revolucija početak nove ere u
m e đ u n a ro d n o m , u evropskom, a naročito u dunavskom
i u b a lk a n sk o m m jerilu. G ovorili smo im da se mi kao
narod, u ovo m stvarnom slučaju kao hrvatski narod,
m o ram o spram toga do gađaja odrediti bezuslovno. G o ­
vorili sm o im g o d in am a da pojme, da vide, da spoznaju
da snaga lenjin sk o g m agneta djeluje po svim k o n tin en ­
tim a i da se m i u okviru lenjinskog m agnetskog polja
m o ra m o k o ord inirati kao nacionalna hrvatska čestica!
Ne s am o zato je r je to m agnetski zakon revolucije nego
i zato j e r je to u našem jad ran sko m , podunavskom i
b a lk a n s k o m n a ro d n o m interesu. Iz perspektive saveza
b a lk a n s k ih socijalističkih republika, versajska i rapalls-
ka v a r ija n ta južnoslavenskog u je d in je n ja pričinjala se
n e s u v re m e n o m form ulom . Kako je bilo jasno da naši
građani ne će riješiti, u okviru španjolskog cerem o nija­
la i legitim iteta dinastije Karađorđevića, baš ništa što bi
trebalo da se riješi, u smislu suvrem enih form ula da se
p re v la d aju stoljeća bijede i zaostalosti, i kako je bilo
jasn o i to da se taj rojalistički legitimitet ne p odudara s
interesim a hrvatskog naroda, upravo tako kao što se
nije p o d u d a ra o ni španjolski, bečki i habzburški, to
smo mi našim g ra đ an im a proricali godinam a slom svih
n jih o v ih političkih i k u ltu rn ih marifetluka. U glasnim i
strastv en im političkim b orb a m a za Konstituantu, pak
sve do k ra lje v e d iktature godine 1929, mi smo našim
g ra đ an sk im političarim a skretali pažnju na osnovni
problem s a m o o d re đ e n ja hrvatskog naroda, kao na pita­
nje dijalektičko, koje se ne može p rim jenjivati ni de­
magoški, ni apstra k tn o dogmatski, nego uslovno. G lav­
ni k u ltu rn i i politički m otiv svih naših ra z m a tra n ja bio
je g o d in a m a da mali seljački narod, kao što je hrvatski,
koji v je k o v im a živi d ram atsk im životom u tra jn o j bor­
bi za n a je le m e n ta rn ije uslove svog opstanka, na perife­
riji n e r a z m je rn o jačih država i većih civilizacija koje
ga poriču, da se takav narod m ora odrediti u prostoru i
u v re m e n u , i da m ora razbistriti neke bitne pojm ove o
sebi i o p o ja v a m a oko sebe. Na Dravi, prem a Franač­
kom carstvu, p re m a Veneci ji i kasnije spram Beča, mi
smo kao naro d v jeko vim a imali svoje slavenske demar-
kacije, n e k u vrstu otporne ljuske koja se u glavnim po­
tezim a geografskog i političkog profila ocrtavala kao
granica Jezika vjekovim a. Spram balkanskog masiva,
uslijed tursk e provale, mi smo otvoreni kao živo razre­
zano lju d sk o tijelo: tu su ostali krvavi, izm asakrirani
dijelovi naše n a ro d n e hrvatske i srpske utrobe. Tu diše
toplo ra n je n o tijelo naše zem aljske supstancije, tu se
stoljećim a grči n u trin a živog rasporenog narodnog or­
ganizm a, krvareći kao ra n je n a utroba, uvijek iznova
m a s a k rira n a noževim a tuđ inskih vivisekcija.
S p ram s tran ih tuđinskih hipoteza i shema, koje su
taj živi ra n je n i organizam uvijek ponovno razrezivale
oštrom b ritv o m svojih interesa, mi smo sveukupnoj
našoj inteligenciji govorili da za hrvatski narod nem a
drugog rješe n ja , nego da se odredi i koordinira spram
ostalih b a lk a n s k ih seljačkih naroda, a naročito spram
srpskog, i da u solidarnoj zajednici s n jim a pristupi
preispitivan ju svojih takozvanih zap adnjačkih i latins­
kih k u ltu rn ih predrasuda i obmana,
U p rv o m redu mi sm o to govorili našem visokom
kleru i gospodi biskupim a: »Vjerujte, gospodo, što
hoćete i k a k o hoćete, ali ne vjeru jte da vam mi v je ru je ­
mo da vi v je ru je te u interesu našeg naroda! Vi v je ru je ­
te u in teresu Vatikana, a Vatikan je dosljedan i hlad­
n o k rv a n n e p rija te lj našega naroda.«
K ada je god. 1925. našim biskupim a konačno usp­
jelo d a n a čelu od četiri hiljade hrvatskih hodočasnika
p o k lek n u pred Svetim Ocem u R im u da bi ih blagoslo­
vio p rig odo m hiljadugođišnjice hrvatskog katoličkog
kraljevstva, što im je rekao Sveti Otac?
 P ozdravljajući veće skupine, pozdravljam očinski i
m anje skupine, koje su (ako dolično zastupane. Šta
više, u ovim većim i m anjim skupinama želim o da poz­
dravim o cjelokupnu etničku i jezičnu državnu skupi­
nu, koja dolazi pod imenom Kraljevstva Srba, Hrvata i
Slovenaca.

U tako svečanom, triju m fa ln o m trenutku kada če­

tiri h ilja d e hrv atsk ih hodočasnika očekuju na koljeni­
ma papinski pozdrav i papinsku riječ o hiljadugođišnji-
ci H rvatskog Kraljevstva, Sveti Otac govori jezikom
svoga kod Sebe akreditiranog poslanika beogradske
kraljevske vlade i Sveti Otac je po m eđun aro dn om pro­
tokolu i po volji Nikole Pašića radikal. Hrvati nisu za
Svetoga Oca Papu u tom e tren u tk u nikakav »antem ura-
le christianitatis«, za H rvate nije dozrela nikakva Mah-
ničeva »istočna njiva«, Hrvati su »skupina«, i to još
» m a n ja « , i to još »etnička i jezična«, i to »skupina« S.
H. S. pod k ru n o m Karađorđevića! Svetome Ocu je pot­
p u n o svejedno da li posluje sa Habsburgom, sa Musso-
linijem , sa K arađorđevićem ili sa G oringom i von Rib-
b entropom , isto tako kao što mu je vjekovim a bila sed­
m a briga da li u ovoj zem lji kolju Arpadovci, Anžuvin-
ci, V enecija ili O stm arka, Karlo Prvi Veliki, Karlo Peti,
Karlo Posljednji, Pavelić ili Karađorđević. On i danas
radi sa kralje v sk im četničko-ustaškim salcburškim cen­
trom broj 101, s V ladim irom M ačkom, s Francom, s
New Y o rk o m ili s T u rc im a i Grcim a, isto tako kao što
je h rv a tsk u k ru n u nudio danskom k ralju Svenonu II za
svoj raču n protiv R oberta Guiscarda, kao što je klao
naš narod u Bosni s m adžarskim kraljevim a kroz tri
stoljeća, je r Sveti Otac njeg uje u svom srcu jednu jedi­
nu misao, da šatre ovu glagoljašku, bogumilsku slavens­
ku g u ju na istočnoj obali Jadrana. A ovo ja d n o i bo-
g um rsko p e n ta n je što naši misnici po direktivam a svog
sedam deset i drugog biskupa danas s oltara plaše narod
p o m o ro m m arve, sušam a i su h o n jav ijem žetvama, što
im se » p o g an a vidi para kroz krvave dim it usne« (Pal-
motić), što sipaju jad i jed protiv d anašnjeg stanja fa­
kata u našoj zem lji, to iz n jih progovara otrov vati­
kanskog baziliska, koji se boji Slavena na Jadranu. Bis­
kupi m isle da obore danas L enjina »lava srditog« svo­
jim p ogan sk im budalaštinam a, i to tako da kokošim a
režu vratov e i da ptičjom krvlju škrope pragove crkve­
ne, kao biva, pedepsa se nebeska jav lja i krvlju bo-
gočovjeka ozno jila se zemlja. Nikada Sveti Otac hrvats­
kom e naro d u nije pružio sa svoje trpeze ni ubrusa za
njegove rane. Tegleći teško breme od lažnih vatikans­
kih političkih predrasuda, taj narod je već doista zaslu­
žio da o d a h n e i da se otrese tih otrovanih kaleža latins­
kog, rim sk og im perijalizm a. U ovom m raku od tam ne
noći v atik an sk e valja već je d a m p u t očistiti n arod nu m i­
sao od p ra h a predrasuda v jekovnih i valja toj d uh om
tro m o j čeljadi reći: »Ližite, braćo, vaše pozlaćene pliti­
ce, ali danas, kada sijevaju ponovno oko nas oštra gvo-
žđa tu đ in s k ih interesa, danas vam više ne ćemo do pu­
stiti da krivotvorite historiju i da za vaše prozirne poli­
tičke parole tvrdite da su zlatna m a h ra m a svete Veroni­
ke.

P rije trideset godina počeo je razgovor o elem enti­

ma naše latinske civilizacije, te čudovišne živine sa tri­
deset i tri obraza, posute sa h iljad am a očiju kao leopard
pjegam a, k o ja nas za traviju je svojim aherontskim
s je n k a m a i ne da nam da otpočinemo. Ta lažna civiliza­
cija pije n a m krv i otrbušuje (far pancia, divenir pan-
ciuto) našu gospodu biskupe, harači kod nas za 1jubav
božju, a to papastvo i ta naša d uh ov na biskupska vlaste­
la ne žele nas vidjeti u drugom intelektualnom stavu,
već sam o na koljenim a. O ni govore da su nam dali u n i­
v erzalnu ideju spasa k o ja nas je iz primitivnog, b ar­
barskog kaosa stvorila historijskim narodom. Da
p ostanem o doista historijskim narodom, to nam R im ­
ljani nik ad a nisu dopustili, pa čak ni danas kada to doi­
sta jesm o. Mi smo za n jih kao narod bespravna rulja
koju su oni naučili poštivanju tuđe imovine, privatnog
prava, tom ističke filozofije i svetosti obiteljskog života.
Mi sm o za n jih od osmoga stoljeća do danas crtia ista
gom ila slavenskih pljačkaša koja je razvalila sarkofage
solinske i splitske, a svojim nad naravn im bratstvom i
ev a n đ eo sk o m Ijubavi oni nas pridižu vec od glagoljaš­
kog bisk upa Sedehe koji je bio početkom XI stoljeća
apostata i ko ji je zato i »izbljuvao svoju pogansku utro­
bu«, kao što m u to na čast na nadgrobnom stupu i piše.
U d u g o tra jn o m procesu sramota, uvreda i poniženja,
od p a lje n ja kn jig a do p o sm rtnih difam acija, od onog
ja d n o g glagoljaša Vuka koga su u R im u u X stoljeću is­
m ijali i obrijali, pa sve do Krčelića u sedamnaestom ,
nem a ni je d n o g historijskog d o k u m en ta iz koga bi sli­
jedilo d a su se Pape kod nas zauzim ali za bilo što drugo
nego što je P etrov Novčić. U svim takozvanim hrvats­
kim k ra lje v sk im i kneževskim d ok u m en tim a od deve­
tog do dvanaestog stoljeća Pape se za n im a ju sam o za
bank irsk u, poslovnu stran u svojih relacija s barbarim a.
O sigu rav aju tribute, Petrov porez, desetine, daće, posje­
de, ze m lju , g a ra n tira ju sebi procente od prevrata,
d rž av n ih u d a r a i buna koje sami organiziraju protiv tih
hrva tsk ih kraljeva, traže elem ozinu i specijalne priho­
de za k ra lje v sk a um orstva, štite latinske zavjerenike,
vode p ro tub ogu m ilske križarske ratove, izbijaju naroči­
te postotke iz takozvanog kraljevskog pokajničkog fon­
da, m rze slavensku liturgiju, progone hrvatski jezik i
tra jn o p rijete prokletstvom i izopćenjem.
Naša inteligencija naprtila je na sebe nadahnuća
ra z n o ra z n a kroz vjekove, ali jed n a od n je n ih najne-
sretn ijih insp iracija bila je kontrareform aciono tu­
m ače n je naše historije. Naši visokoučeni kontrarefor-
m atori nisu prosto htjeli čitati historijske dokum ente,
o b ja v lju ju ć i sam o ono što je odgovaralo njih ovo j tezi,
a krivotvoreći i uništavajući sve što je tu glupu jezuits­
ku p ro p a g an d u stavljalo pod naučni znak pitanja. Naši
historici, u sjeni biskupske mitre, nisu htjeli da p rizn a­
ju da je glavni m otiv naše historije kroz vjekove borba
pape sa n ašom dom aćom , au tohtonom , slavenskom šiz-
m om , sa herezam a, s idolopoklonstvima, sa vjerskim
z a b lu d a m a i k rivov jerstvo m svake vrste. Hrvatski ras­
kolnici, o dm etnici, otpadnici, apostate i šizmatici u bor­
bi s p ap in sk o m politikom vladaju našom hrvatskom
prošlošću kao n a jm a r k a n tn ije pojave kroz vjekove.
R im u je ovo pogansko meso d ’oltre m are' tra jn o sum-

1s o n u stranu m ora
njivo i Rim ne radi s n a m a drugo nego nas ekstermini-
ra, is k o rje n ju je , plijeni, progoni i uništava, gazi i poni-
zuje. B ogum ilska teza, koja se pojavila na klasičnom
tlu grčko-latinske raspre, bila je politička, da je papa
davao sam s da je prepolovio živo tijelo Kristovo u p ra­
vo zato je r je sotona sam. Našem opanku papine n aran ­
če ni s c u k ro m nisu prijale i u našem tra jn o m i dosljed­
nom o tp o ru sp ra m papinskih utjecaja vidi se, sve do
k o n tra re fo rm a c ije , da ovom našem svijetu nije prijao
latinski d rije m e ž d u h a ni logika crkvenih ožuraša i ov-
rhovoditelja. 1 dok su ti tuđinci s našim dječjim glava­
ma k a m e n je m latili i od masti naših desetina otustjeli,
cezaropapisti su prilično mnogo naših heretika pobili,
je r Brač i H var, Trogir i Istra, Zadar i Bosna, Zagreb i
Slavonija, sve je to ili s u m n jiv o zbog hereze, pod istra­
gom zbog hereze, na lomači zbog krivovjerstva ili izo­
pćeno i pro kleto sve do XVI stoljeća. Tek sa dolaskom
T u ra k a p ro radile su papinske ekonom ske agenture m ir­
no u n ašim nev jern ičk im krajevim a, in partibus infiđe-
liu m ,1 pak je za vrijem e T u ra k a mnogo grm ljav ina
o tu tn ja lo n ad našim glavam a i nad našim hridinam a,
p rije nego što je naš narod tek pod turskim zulum om
shvatio da je igra m irak u lim a papinskim samo igra di­
p lom atsk a k o ju papa cinički igra našim glavama. Naša
» o b je k tiv n a « i »čista« nauka, u dilemi da li da se pri­
kloni je zu itsk o j ko ntrareform aciji ili žalostima i ubošt-
vu m a te r ija ln e istine, d ak ak o da se priklonila našoj bi­
je d n o j te n d e n c io zn o j kontrareform aciji, i tako je došlo
do h ud og k riv o tv o ren ja fakata i do izobličenja naših
nau č n ih pogleda na sam u bit naše prošlosti. Ta reakcio­
n a r n a g en e raln a linija naše »objektivne« nauke, koja
se rađala u d rugo j polovini XIX stoljeća (poslije p ob je­
de četrdesetosm aške feudalne kontrarevolucije i dvade­
setogodišnjeg apsolutizm a), može se objasniti samo
d ru štv en o strukturalno. M alo građansko društvo u n a­
sta ja n ju , slabo sam o po sebi, u okviru jednog reakcio-*
narn o g carstva, kada san ja o svojoj n aro dno j »slobo­
di«, s a n ja o slobodi svojih tržišta u budućnosti i prodire

' u n ev jern ičk im krajevim a.

u m islim a n a istok kao pravi M ahničev » an tem urale«
koji je u v jere n da m u je historijsko poslanstvo u tome
da » p o ž a n je istočne njive«... Kod te rom antične, m alo­
građanske, re ak cionarn e »žetve«, heretička, bogum ils­
ka, šizm atička, protestantska, protupapinska naša pro­
šlost p re d sta v lja la je sam o tehničku sm etnju, ona nas
je u očim a katoličkog Beča mogla samo k o m p ro m itira ­
ti, pak su je izbrisali u svojim glavama, a potom i u
kn jigam a. A uprk os tome istina je da je Bosna u XIII i
XIV stoljeću bila heretičko utočište zapadnoevropskih
krivovjeraca, da su u Bosni bili m eđ u n aro d n i m a n ih e j­
ski in telek tu aln i centri i da je Bosna kao svjetionik svi­
jetlila na drug u obalu J a d ra n a pa preko ju žn e Francus­
ke sve do Š panjolske. Isto je tako istina da je naš prote­
s tantizam rodio »H isto riju Crkve Kristove« i »Katalog
istinitih sv jedočanstava« dva Flacijeva epohalna djela
evropske reform acije. Istina je da je Baldo Lupetina,
otac ta lija n s k e reform acije, osuđen na sm rt i pogubljen
poslije dvadesetogodišnje robije, da su kardinala Jamo-
metića ubili u Baselu kao krivovjernika, da je Vergeri-
je. biskup m odruški, kao papin legat i autor protuluthe-
rovske filipike »Adversus apostatas G e rm a n ia e « ,1 po­
stao sam apostatom i glavnim p ro p ovjed nik om prote­
stantizm a, da je M ark A n to n ije Gospodnetić, biskup
rapski, koji je 150 godina prije Nevvtona otkrio spektar,
bio politički em ig ra n t suđen na smrt, autor čuvenog
djela » D e republica ecclesiastica«2 koje je Inkvizicija
spalila. Sva ta d jela sp adaju u elem ente zapadnoevrops­
ke civilizacije, a nastala su kao produkti našeg svijeta,
dakle naših prilika, uslovljeni i našom vlastitom pro­
blem atiko m . O tom e se principijelno i dosljedno nije
govorilo. Z ašto? Zato je r su ovi naši austro-madžarski
dualisti u »čistoj nauci« strahovali pred dualizm om , tj.
p o d v o je n je m naše k u ltu rnoh istorijsk e problematike.
P o ja m pravog ro do lju b a i narodnog biskupa za našu hi­
storiju, to je biskup i ban grof Drašković koji je M atiju
G u p c a spalio na lomači, a ne ovi biskupi apostate koje

' » P ro tiv n je m a č k ih otpad n ik a« ,

1 »O c r k v e n o j d r ž a v i «

28 Miroslav K R L E Ž A : D N EVN IK
k u rija davi, p ro g a n ja i sudi na smrt. Protestantizam
kod nas tre tira n je po našoj nauci kao »beznačajn a epi­
zoda« k o ja se izgubila netragom pred »p objedonosnim
naleto m isusovaca«, je r su iz naše isusovačke naučne
perspektive u p ra v o isusovci bili ti koji su odigrali glav­
nu i v la d a ju ć u ulogu kod oblik ovanja naše građanske i
tzv. n a u č n e svijesti. A isusovci su, naime, bili ti koji su,
u o k v iru krv av e vojničke pacifikacije 1573 —1579 —
1628, počeli da stižu u naše krajeve kao okupatori va­
k u u m a, pošto je iz do m ovine pobjeglo sve što je slo­
bo dno mislilo. Čitava legija protestantskih pisaca, do­
k u m en ata , crk v e n ih sinoda (samo u Zagrebu tri) govori
jasno d a p ro testan tizam kod nas nije bio epizoda isto
tako kao što seljački ustanci kod nas u XVI, XVII,
XVIII i X IX stoljeću nisu epizoda, nego glavna matica
naše historije, što je u ušim a bogoljubivih štilaca naših
histo rijsk ih d o k u m e n a ta u XIX stoljeću hučala kao bu­
jica p a k le n a i propast svega onoga što su smatrali svo­
jim n a r o d n im idealom. Isti je slučaj i sa historijom lite­
ra ture u z n a k u Bartola Kašica, oca D ružbe Isusove, koji
je u R im u 1631 navijestio svoju ideološku lojolinsku
vo jn u »svim našim p oro dim a od tm ine«: renesansnom
teatru i re n esan sno j, poganoj lirici. Divo Gundulić, u
s trah u pre d tim isusovačkim terorom, požurio se brže-
-bolje i spalio sve svoje bogohulne rukopise, ostavivši
nam svoga »Sina razm etnoga«, a znam o da su isusovci
spalili i iskorijenili čitavu našu pučku poeziju i d o tjera­
li je d n u živu n aro d n u i za n im ljiv u književnost do toga
da se dičila poslije tristagodišnje svoje egzistencije pre­
p is iv an jem K otzebueovih tekstova, a to se reklam iralo
do dan a s kao »grandiozna pobjeda nad tm inom «. Ne
Gubec, nego Drašković, ne P anonije ni hum anisti,
nego slabi postpetrarkisti kom pilatori i epigoni, ne M a­
rin Držić, nego Marulić, kao kom pilator Bellarmina, ne
fra Filip G rabovac, ni Ju ra j Križanić, ni Pribojević, ni
Ivan Lovrić, nego Kačić, nikak o ne Vlacić, ni Gospod-
netić, ni Jam om etić, nego Habdelić i sveti Janez Sveto-
kriški, n ik a k o i nikada Krčelić, nego slabi komediograf,
p ro tu ja k o b in a c i apologet, ancien regim ea,1 Brezovački,

1 sta ro g režim a.
to je ta isusovačka strategija koja se zove našom »či­
stom i o b je k tiv n o m nau k o m « . Im ena kao što su: Bartol
Jurjević, M a tija Grbić, S tjepan K onzul Istranin, Dal-
m atin, Cvečić, Jurčić, N ikola i J u ra j Zrinski, M ihajlo
Bučić, Pergošić, Vramee, Š krinjarić, svi ti prevodioci
Svetoga p ism a u šesnaestom stoljeću, političari, ideolo­
zi, štam p ari, literati, historici, sve je to m a n je značajn o
od zagreb a čk ih biskupa Vinkovića ili Selničkoga koji
d e n u n c ir a ju »perverzn e kalviniste i lutorane« i progo­
ne ih još u XVII stoljeću, po čem u se lijepo vidi da je ta
» b e z n a č a jn a epizoda« od protestantizm a trajala kod
nas više od stotinu godina. U m rtvilo svojih reakcionar­
nih s h e m a ta gospoda nisu n ikada nik om e dopustila ni
da dirne, s tra h u ju ć i pred svakom sitnicom koja bi bila
mogla da p o m a k n e s m jesta n jih o v u tradicionalnu
tezu: q u ieta n o n m o v ere ,1 tj. neistinite gluposti valja
pustiti da sp av a ju i dalje u idealnom spokoju. Nikakvi
staro h rv atsk i grobovi i nakiti i k eram ika kao dokum e-
nat civilizacije »p rije ra z a ra n ja Solina« i nikakve sla­
venske m itologije p rije Višeslava, je r to miriše po ko­
m u n is tič k o m društvu, po m asovnoj d em ok raciji prije
kršćanskog, franačkog feudum a, po praslavenskim za­
drug am a, uopće po Slavenstvu i Praslavenstvu, koje se
ne da R im u , dakle po boljševizm u, a to nije autohtono!
N ikakva, p re m a tome, ni starohrvatska, staroslavenska
a rh ite k tu ra, kao originalno stvaralaštvo, je r sve su to
» n e p r o v je re n e glasine« za koje nem a podloge u pozi­
tivn oj nauci, pošto smo sve gradove, sve crkve, sve
građevine, sve dvorove, sve spom enike, svu k eram iku i
drvo razorili, a d o k u m en te spalili. Kakvi narod ni bis­
kupi, k a k v a b o rb a za n aro d n u crkvu, za to ne postoje
d o k u m e n ti osim u lom ačam a, a te su se izdimile. G la ­
goljica, bosančica, narod ni sabori, »pestilenza bosigna-
na«, kuga bosanska, sve su to legende kao i one fantazi­
je o » b o g u m ilsk o j crkvi«, koje uopće nije bilo, ni
33.000 stećaka n ije bilo, to nije skulptura, nego bar­
barstvo, i zato sm o sve što je bilo bogum ilsko pobili,
spalili, razorili i uništili. Protestantske štam p arije su
» n e p r o v je re n e glasine«, protestantizm a kod nas nije

1 s t a r e s t v a r i n e t r e b a d irati,
bilo, ak v ilejski i franački, i salcburški, i rimski misio­
nari stvorili su od nas ljude, Evropljane, već u desetom
stoljeću, a isusovci u sedamnaestom . Glasine o narod ­
nim u stan cim a su demagogija. N ikakav M atija Ivanić,
nego m letački providuri i biskupi, kakav Gregorić i
M asnec? Ban Jelačić je simbol visoke rodoljubne n a­
rodne svijesti, a ne one hiljade Masneca koje su četrde-
setiosme pobili. A ula est pro nobis,' a ne oni intelektu­
alci k o ji su četrdesetiosme bili na visini n arodnih za ht­
jeva, koji su se perom i detronizacijom Habsburga bo­
rili u p ra v o za sve ono što ban nije htio: za opozivan je
vojske iz Italije, za dem okratizaciju narodnog života,
za k lasnu b o rbu proletarijata, za kom unizam . Ti inte­
lektualci, a im a ih m ala falanga, bili su desperateri kao
Lisinski, Karaš, Im bro Tkalac, ljudi, koji su svršili sa­
m o u b o js tv o m svoje zem aljske karijere, a oni koji su či­
tali » R a jn s k e novine«, tražili republiku, borili se za ta­
lijan sku i čak irsku slobodu, ono je sve bila subverziv­
na b an d a ko ju smo izbrisali iz redova n arodn ih kao
sramotu.
Sve što u ovoj zem lji misli stvarno i logično bilo je
od četrdesetiosm e pa preko sedamdesetih godina p ro­
šloga stoljeća do lenjinske revolucije 1917 i od lenjins-
ke revolucije do danas žigosano kao komunist, kao ko-
m u n a r, kao petroler, kao boljševik! Oslobođenje
km etstva, dem ok ra tiz acija političkog života, p obijanje
n e n a u č n ih fikcija, oslobođenje misli od predrasuda, po­
zivan je n a m a terijaln e činjenice i dokaze, sve se prokli-
njalo kao utjecaj »tuđinskog« i »po nas pogubnog
d u h a m aterijalizm a« . Gospoda, koja se u životu nikada
ničim d ru g im nisu bavila nego stjecanjem m aterijalnih
d o b ara (ku po ni, m jenice, rente, kuće i pravni poslovi
oko toga), nosila su u svojoj ruci na procesijam a » n je ­
žan cvjetić idealizm a«, kao simbol svoje m alograđans­
ke nepism enosti i zaostalosti u duh ovn im oblastima. Ta
naša d u h o v n a reakcija nik ada nije bila za objektivnu,
n au č n u stvarnost, nego za optičke varke, jer, poigrava­
jući se za m a g ljiv a n je m pojm ova, ona je iza te koprene
m agičnog dim a, upravo intelektualnoga tam jan a, m o ­

D v o r je uz nas
gla m irn e duše da harači kako je n ju bila n je n a go­
spodska volja. O n a logično nije mogla da prizna prin­
cip m e đ u n a r o d n e solidarnosti masa (u ovom slučaju
ruskih, h rv a tsk ih i srpskih), jer je pojam njen e sam oni­
kle, a u to h to n e gotsko-latinske »samobiti« bio jedinim
sredstvom da se u »D ran gu nach O sten « 1 i sam a svrsta
u gran ičarske horde, pod pretpostavkom otv oren ja no­
vih b an k irsk ih , trgovačkih i indu strijaln ih poslova, pak
p re m a tom e i carinskih profita. 1 upravo zato je r je
glavna n je n a ozn a k a bila graničarska, antem uralska,
bankirska, profiterska, ona je bila dosljednim (klas­
nim ) p ro tiv n ik o m svakog i najnev inijeg slobodarstva u
m isaon im oblastima. O na se i danas protivi glasno
svom m a jm u n s k o m podrijetlu, jer ako su svi njeni
idealistički, m etafizički prim ati m ajm u n sk o g p odrijet­
la, logično je da se i n jen socijalni autoritet isto tako
može staviti pod zn ak pitanja. Ako svi rastemo iz zem ­
lje, što je o n d a s našim v rh u n a ra v n im telefonim a koji
nas d ire k tn o povezuju sa previšnjim k ancelarijam a u
R im u i po ra zn im d vorovim a gdje sjede sami pomaza-
nici G o s p o d n ji? 1 zato je ta naša desna b u lu m en ta bo­
lećivo reagirala na kult Kranjčevićeve poezije, sm atra­
jući tu n evin u poeziju politikom socijaldem okratskog
» A rb e ite r Zeitunga«. Što će nam K ranjčević kad im a­
mo A rn o ld a i čitavu legiju poeta koji skrušeno v jeru ju
da nisu m a jm u n s k o g podrijetla. O na je bila protiv zo-
lizm a (ne im aju ći p o jm a što je to, ali strahu jući da je
to socijalizam ), a priznavala je u našoj književnosti
isključivo kult vlastele i takve historijske rom ane u ko­
jim a se tje ra la p ropaganda za aktivni katolicizam kroz
vjekove. O n a n ije bila n ik ad a ni za jed n u parolu, nego
sam o za o n e k oje nose postotke ili koje im aju izgleda
da bi nosile postotke u budućnosti. Odatle to nađze-
m aljsk o otuđeništvo, to zvjezdano, vrh u n a rav n o uzvisi-
van je svoga civilizatorskog latinskog poslanstva i dos­
ljedna negacija svega što je u historiji našeg naroda
bilo stvarn o i zem aljski m udro. Odatle potiče gotski re-
tuš J u r j a K rižanića koga su sakrili do nevidljivosti, a
isticanje velikog d jela Bartola Kašica koji je bio d aka­

1 u » P r o d o r u n a I sto k «
ko otac D ru ž b e Isusove. Odatle zam ag ljiv anje poezije
Krste F r a n k o p a n a je r je prevodio M olierea a ne sveto­
ga T o m u K em pinskog, odatle habzburški legitimistički
dvorski pam fletist protiv urote Zrinskih Habdelić je r je
bio, k ao toliki drugi, otac D ružbe Isusove. Isusovačka
b a ro k n a sh e m a o našoj prošlosti proziran je i bijedan
falsifikat, n o ipak te su smicalice i intrige postale glav­
n o m o sn o v o m našeg nastavnog plana, i tako su putem
s re d n jih i visokih škola traja le kao glavni izvor m nogo­
b ro jn ih n aših re ak cio n arn ih uv jerenja. Strepeći pred
svakim i n a jn e v in ijim socijalnim elem entom , naši
k n již e v n i c rk v en jaci nisu ni svojim vlastitim crkvenim
m is te rijim a iz XIV stoljeća posvetili nikakve po zorno­
sti, je r ti m isteriji, pisani živim naro d n im govorom,
vrve od pro tu fe u d aln ih , p rotukard ina lskih i protubis-
ku p sk ih parola. K ardinale, biskupe i grofove, u tim
p o em am a , đavao nosi u svojoj torbi u pakao. Iz naše
k n již e v n e i k u ltu rn e historije oni su - isto tako - iz­
brisali sve što je bilo kad im alo veze s nap red n o m Ev­
ropo m svoga vrem ena. Tak o su izopćili biskupa ostro-
gonskoga Iv a n a od Sredne i sinovca m u biskupa Ivana
T esm ičkog, i čitav krug naših ljudi oko G u arinija, Bon-
finija, T u b e r a Cerye, Galeotta, Poggia, Acciauolija, jer
su svi ti književn ici, knjižari, političari, pjesnici, kipari,
graditelji (F'elicije D ubrovčanin, Z am a nja , Šibenčanin
jiarbetta, J u r a j D alm atin, Dunković, Statilejić) disali
d u h o m Q u a ttro c e n ta ,a t0 je bio »porod od tm ine«. Pri-
bojevića V inka djelo: »O podrijetlu i uspjesim a Slave­
na« n a p isan o 1525, a štam p ano u talijansk om prijevo­
du sedam deset godina kasn ije 1595, nije do danas posli­
je 422 godin e o b ja v lje n o kod nas.1 Zašto? Jer je Pribo-
jević ro dio O rb in ija , a ovaj J u rja Križanića, a političke
ideje J u r j a K rižan ića su kod nas ostale do danas k om ­
p r o m itir a n e tim e što je K rižanić bio »agenat rim ske
propagan de« . D a je on to - doista - bio, to je lansira­
la sam a rim sk a pro pag and a da ga u očim a slobodnih
mislilaca d ifam ira, i to ne zato je r je K rižanić bio age-

1 O b j a v l j e n o u i z d a n j u J u g o s l a v e n s k e a k a d e m i j e 1953 u p r i j e v o ­
d u V. G o r t a n a .
nat rim ske p rop ag and e nego je r je kao Sveslaven, koji
o toj katoličko j propagandi misli - logično - negativ­
no, d jelo v ao u p rotivn om smislu. Svrha je postignuta:
K rižanić n ije štam pan, kao ni Pribojević, ni Orbini, ni
Lučić, ni Krčelić, ni Banduri, ni Baglivi, ni G iovanni
Lovrich, pa i R u đ e r Bošković poznat je kod nas samo
po tom e što je bio O. D. I. i autor jedne diletantske Ode
Prečistoj Djevici. Naši k o n trareform atori zatajili su
prevodioca Voltairea je r su im prevodioci Kotzebuea
s ro d n iji po p rogram atsk o m stavu i, pišući historiju
naše k n již e v n e civilizacije, oni su pisali historiju D ruž­
be Isusove, a pišući povijest narodnu, oni su pisali povi-
jest grofovske heraldike, a ne historiju ekono m sk ih i
m a te rija ln ih p rilik a u k o jim a je narod živio.
Je li to an tik lerik aln a teza? Ne! To nije antikleri-
kalna teza! N aš narod u svojoj v jekovnoj prošlosti ži­
vio je isp recrtan d rž av n im granicam a i b o jn im linija­
m a ra tova šeststogodišnjih, razbijen na tridesetak dija­
lekata, o n se form irao i odrastao pod tiranijo m tridese­
tak s v o jih i tu đ in s k ih suvereniteta, on je patio pod raz­
no v rsn im s tra n im ideologijama, vjeroispovijestim a i
tu rs k im zu lu m o m . Naš narod raspolaže ogrom nim is­
kustvom i u p ro s u đ iv a n ju svojih vlastitih vrijednosti
narod n ije sitničav ni jednostran. K om e bi palo na pa-
met da o d re k n e pozitivno značenje k an oniku F ranji
R ačkom e, n a p rim je r? O n je bio član visokoga klera, a
od svih n aših historika im ao je najviše nacionalnoga
karaktera, i to n e r a z m je rn o više nego m nogi njegovi
suvrem enici, g rađanski slobodni mislioci. Za biskupa
Strossmayera, na prim jer, ne će nitko reći da nije bio
biskup od pete do glave, da nije apologet reakcije osam-
stočetrdesetiosm e i da nije čak i svoje talijanske slike
ku povao u sv rhu religiozne propagande da u »hrvats­
kom n aro d u pro bu di zam rlo religiozno čuvstvo«. Pa
ipak, k ad a se taj i takav biskup kao što je bio Stross-
m ayer (k o ji je zbog D arw ina zamrzio m a jm u n s k u rasu
do tog stepena te nije više mogao vidjeti žive opice), na
p o slje d n je m papinskom koncilu 1870, usudio posum ­
njati u nepogrešivost Svetog Oca i spom enuti Leibniza,
šest stotin a rim sk ih biskupa stalo je da udara svojim
sreb rom o k o v a n im b iblijam a o klupe i da viče iza gla­
sa: »Apage, S atanas!«1
Što je bilo to?
T o se pred koncilom rim skih biskupa pojavio čov­
jek s istočne obale J a d ra n a koji se usudio po su m n jati u
dogm u, i da n ije bio o b rija n i da nije u dobar čas rezig­
nirao, bili bi ga o b rijali kao onog našeg bradatog bisku­
pa glagoljaša V uk a u desetom stoljeću, kada se usudio
da za m oli Papu da prem ilostivo dopusti da se Hrvati
Bogu m ole hrvatski. Da Strossmayer nije rezignirao
pred P a p o m (kao što je rezignirao i pred C arem Austri-
ja n s k im k ad a m u je ovaj zaprijetio hapsom zbog pro-
tiv n a g o d b en jač k o g stava), mogao je da svrši kao biskup
Sedeha, ili k ard in a l Jam om etić, ili biskup Gospodnetić,
ili Flacije, ili Vergerije. A zar to nisu bili biskupi? Bili
su biskupi, i čast im! K a d a mi od te naše gospode uče­
n j a k a tra ž im o ispitivanje historije na tem elju fakata,
mi, kada je riječ o biskupim a, dajem o biskupim a što je
biskupsko, a ističemo sam o to da se na k rivotvorenjim a
ne da graditi baš ništa, a n a jm a n je n aro dn a historija.
Od ovog p o sljed n jeg slavenskog uzdaha na papinskom
ko ncilu god ine 1870 u R im u Papa se toliko prepao k o n ­
cila te ga do d an a današnjeg, ravno sedamdeset i sedam
godina, n ije više sazvao, a Strossmayer n ik ada nije m o­
gao postati zagrebačkim biskupom , prem da je bio od
svih u h isto riji p oznatih sedamdeset zagrebačkih bisku­
pa zato n ajp o zv a n iji. Ilj zar G rg u r Ninski nije bio bis­
ku p ? Ili Ja n P a n o n ije Česmički, biskup kvinkveeklezi-
janski, k o ji se rugao cezaropapizm u i bio M arcijalom
Pape P ija II E n eje Silvija Piccolominija, zar i on nije
biskup, po našoj isusovačkoj historiografiji sistematski
prešućivan, kao da ga n ik ada nije bilo? Z ar Krčelić nije
bio zagrebački kanon ik, a Filip G rabovac fratar, a
M avro O rb in i opat, a V inko Pribojević dom inikanac,
pak što je to s n jim a da su na indeksu, te će ih od zabo­
rava spasiti tek m aterijalističko i dijalektičko ispitiva­
nje h is to rije ? Ti će se likovi pojaviti na plokatam a i tri-
je m o v im a naših bud ućih gradova kao spomenici bisku­
pa, k a n o n ik a , opata i fratara, a istodobno kao dokaz da

' » O d s tu p i, sotono!«
n a u k a kao tak v a nije i ne može biti pristrana, kao što je
pristran o u ltra m o n ta n o k rivotvorenje fakata.

Da završim o. Danas, trideset godina poslije lenjins-

ke ruske revolucije, n esum njiv o je jasno da je boljše­
vička p a r tija n a bazi lenjinske pobjede industrijalizira­
la R usiju, izgradila socijalizam u jed n o j zemlji i tako
pred d ru g im svjetskim ratom stvorila sve preduslove za
svoju d alek o v id n u strategiju k o ja je R usiju i čitavo
čovječanstvo dovela do pobjede nad fašizmom. Danas
je isto tako jasn o i to da je lenjinska revolucija stvorila
Tita i d a je d rug Tito, svojom g enijalno m len jinskom
politiko m i o g ro m n im žrtvam a narodnog ustanka, do­
veo i naš narod, s ostalim jugoslavenskim narodim a, do
po b jed e u ratu protiv fašizm a i do izgradnje socijaliz­
m a u n ašo j zem lji. Izgrađujući socijalizam m aterijalno,
p ja tilje tk a m a , mi stojim o pred zadatkom da i u d u h o v ­
nim o b lastim a p lan ira m o u glavnim potezim a sve one
elem e n te koji su sastavni dijelovi naučne, kritičke, hi-
storijskom a te rijalističke analize. N a intelektualnoj
podlozi je d n e p rob lem a tik e koja nije ispitana ni sa sta­
novišta n a je le m e n ta rn ije g a po zn a v an ja m oralne, kul-
tu rn o h is to rijsk e , ek o no m ske i estetskom orfološke a n a­
to m ije našeg građanskog društva u XIX stoljeću, mi
sto jim o pre d razn o v rsn im i m n o g o b ro jn im zadacim a
kako da se je d a n politički sto posto ostvareni plan ost­
vari i n a k u ltu r n o m sektoru? O stvarujući taj zadatak,
mi m o ra m o - h tjeli ili ne - da posvetimo ogrom nu
p a ž n ju isp itiv an ju fakata oko n a s ta ja n ja naše reakcio­
n a rn e g ra đ an sk e svijesti je r je ta reakcionarna građans­
ka svijest još u v ijek m eđ u n am a živa. O na n am se na
sv ak om e k o ra k u p rik az u je kao biskup koji vodi politi­
ku, kao in telektualac koji ovo što jeste ne će je r on zna
više. T a re a k c io n a rn a svijest jav lja se kao predrasuda
klase i kao predrasu d a tra b a n ata klase koji naivno pris­
lu š k u ju ra z n im glasinam a, očitim dokazim a političkog
p ra z n o v je rja . O n a kao ideolog, mislilac, tehničko lice
koje je p risu tn o ali ga nem a, u je d n u riječ: kao m aski­
rana d ru š tv e n a p o jav a k o ja truje sebe i sve oko sebe
ra z n o v rsn im o trov im a i besmislicama, d jeluje u sva­
kom pogledu negativno, i n ju valja prevladati. Mi m o­
ra m o prevladati m n o g o b ro jn e predrasude te reakcio­
n arne svijesti, a da bismo ih prevladali, mi je m oram o
poznavati. Zato bi jed an od n ajvažnijih zadataka naše
k n již e v n e k ritike bio da se pozabavi ispitivanjem po­
stan k a tih p redrasuda, tih zabluda, tih klasnih uslova i
povezanosti nezdravih m otiva ko jim a ta svijest vrvi
kao g n jili sir crvima. N ije svrha ovih uspom ena, n ani­
zanih bez nekog određenog sistema, da budu optužba
protiv te inteligencije k o ja prije trideset godina nije
p o jm ila historijskog z n a čen ja ruske revolucije. Sve to
što se s tom inteligencijom zbivalo do onog perioda go­
dine 1917, pa zatim od 1917 do 1940, može se još histo­
rijski objasniti. O va naša inteligencija, koja se form ira­
la na b ije d n o j bazi »ostataka od ostataka nekadanjeg
k ra ljevstva« (ova naša po M atoša »harum -farum -reli-
q u iae-reliquiaru m « inteligencija), živjela je vjekovim a
kao Torzo. Sve kod nas, u našim inteligentnim glava­
ma, ra z b ije n o je ogledalo, a n ajnegativn ija naša pojava
je sv e u d iljn o po zivanje na n eku neodređenu tradiciju
ko ju za p ra v o nitko nikad a nije odredio. Ova inteligen­
cija n ik a d a nije bila d u h o v n o sjedinjena: pod T urcim a
em igrant, V enecija za pet stotina godina svoje okupaci­
je istočne ja d ra n s k e obale nije štam pala kod nas ni jed ­
ne knjige, Zagreb je ležao na dohvatu turskih topova,
D u b ro v n ik je plovio sa sedam barjaka, liferujući Turci­
m a b a ru t i ne progovorivši po protokolu kao Republika
nikada ni je d n e riječi hrvatski, a vladali su,grofovi,
sami po sebi n ek ultu rni, nepismeni i od svih evropskih
grofova najviše zaostali, a od uzm aka turskog uglav­
nom tuđinci. K akva je to tradicija? Plemstva? Kojega
plem stva? Plem stvo koje b rani latinski jezik do 1848
kao svoj jezik. M a n u fa k tu ra i trgovina (ono nešto m a­
lo b ro jn e trgovine) u ru k a m a došljaka, zem lja i novac u
džepu g rofov skom i biskupskom, a bijedna šaka inteli­
gencije naro d n e, školovane u Bologni, u Rimu, u Vene­
ciji, u Beču, u Budimu, izgubila se doista u dim u požara
kao sjenk a. K akvi su to elem enti za neku tradiciju,
osim za tra d ic iju bijede? Četrdesetiosme godine sveu­
k u p n o stanovništvo gradova civilne H rvatske nije, za­
jed n o sa R ije k o m , im alo više od 60.000 stanovnika, a u
Z agrebu na 12.000 stan ov nik a bilo je više od 7000
svećenika i plemića. To je bilo stanje fakata poslije hi-
ljad u g o d iš n jih ratova. Kada je seljački ustanak svladan
i k o n tra re v o lu c ija pobijedila, politička i k ulturna svi-
jest da je tu sada izgubljena je d n a velika bitka bila je
svedena na nek oliko glava. M eđu tim glavam a bila je i
Starčevićeva. StarčeVića je anektirala u ltram o n tan a des­
nica, crn o-žu ta m afija, n ajp e rfid n ija i najgluplja m afi­
ja u n ašo j n o v ijo j političkoj historiji, a izm eđu tolikih
drugih naših likova i Starčević očekuje svoje pranje.
Starčević je zam rzio A ustriju zbog jedn e nepravedno
po v o jn ič k im oblastim a odsječene graničarske ruke, a
ta o d sječe n a ru k a bila je pravoslavna, dakle srpska.
Starčević je volio da se »utopi u slavjanskom e m oru«,
nego da k re p a pod kopitom »germ anskoga kerda«. On
se u sp rotivio u v o đ e n ju n jem ačkoga jezika u naše škole,
on se usprotivio da se na H arm ici podigne spom enik Je-
lačiću koga je sm atrao n a ro d n o m sram otom , m izerijom
i s a ž a lje n ja d o s to jn o m kreaturom . On je pozdravio hi-
ljad u g o d išn jic u kijevske biskupije telegram om koji je
bio z a p lije n je n i na Skerlićevoj ocjeni toga čudaka ne
bi trebalo m nogo m ijenjati. Č ovjek koga je formirala
j e d n a n ep ra v e d n o odsječena pravoslavna ru k a im ao je
više m o ra ln e fantazije nego sveukupna naša inteligen­
cija, sve do ru ske revolucije i austrijskog Sloma, a n a­
ročito p ak o n a k o ja se isključivo time i bavila da siječe
ruk e n a te m e lju Starčevićeva programa. Starčevićevo,
često m a n ija k a ln o d iv lja n je može se tum ačiti samo lo­
k a ln im p rilik a m a u H rv atsko m saboru, koje su između
1861 - 1890 bile p o tp uno nezdrave. Starčević je, na
p rim jer, godine 1878 u svojoj brošuri »N a čem u smo«
o ru s k im nihilistim a im ao oprečno m išljenje od sveu­
k u p n e naše inteligencije četrdeset godina kasnije, godi­
ne 1917; » G la v n i nezadovoljnici, „urotnici”, „nihiliste
Rusie, najodlučnii su muži po staležu, po imetku i po zna­
nju, njihovo rovanje mora prestati, i postati načistim i naj-
čistiim za k o n itiim otačbeničtvom, dok im se dopu­
sti ja v n e posle razpravljati slobodnie i javno, a to vre-
me n ije daleko. K ako nekad gerčtina raztrova rimsko
carstvo, tak o n em ač k a sdu h a raztače Europu i A m eri­
ku. Sam a Rusia trebi tu sduhu, i naskoro može od nje
očistjena biti.«
N aša d a n a š n ja građanska inteligencija k oja nakon
trideset g o dina ruske revolucije ne će da se pomiri s tim
sta n je m fa k ata da je ruska revolucija pobijedila, koja
ne će da p riz n a da se danas i 11 našoj zemlji izgrađuje
socijalizam , ko ja p riže ljk u je nekakve političke fanto­
me, sam o da bi se dočepala svoga cilindra, igra jednu
glupu i n e d o s to jn u igru. Intelektualno i m oralno stanje
u našoj g ra đ a n s k o j inteligenciji samo je jedan od doka­
za više k a k o sm o mi doista vjekovim a živjeli u rastro-
van o m i zgaženo m stan ju pod okupacijom različitih
im perijalizam a. A naliza sviju vladajucih kulturno-poli-
tičkih ideja u našoj prošlosti uči nas da su tuđinski i
pod tu đ in s k im uplivom nastali reakcionarni partikula­
rizm i prevladavali kod nas kroz vjekove i da smo mi
bili doista b ije d n a igračka pod utjecajem stranih snaga.
Naš čovjek, inteligenat svoga vremena, izgubio se u ok­
viru tih tragičnih raskola naše historije i raspao do toga
da je od slavenskoga poganina postao Latin, od bogu­
m ila m u h a m e d a n a c , od balkanskog feudalnog subjekta
venecijanski, bizantski, turski ili austrijski graničar,
građan in, građ anski konzervativac, koji kao klasni ne­
gator svega što je »lijevo« postaje trabanto m svih onih
snaga po k o jim a on može da bude što misli da je jedino
m u d ro i č o v je k a dostojno biti: kućevlasnik privrednik,
vlasnik talionica ili lađa ili barem agent brodovlasnika i
b an k ira i in o stran ih trgovaca kaučukom ili idejama.
P riž e ljk u ju ć i razno razne iluzije svojih životnih stipen-
dističkih udobnosti, ovaj naš inteligenat ne uviđa da
stoji d an a s pod u tjeca je m snaga koje ga vuku natrag, u
predstanje. N ašoj gospodi ne treba danas više držati
analitički pled oaje da bi im se objasnilo kako je do
toga došlo da su tako zaostala. Danas gospoda zastupaju
nešto što naš narod nikada nije htio, a što znači ponov­
no p o d j a r m l j e n j e pod tuđin sk u vlast. Danas, kada je
p otpun o ostvareno oslobođenje ođ stranog kapitala (fi­
n an c ijsk ih upliva, tržišta, robe, produkcije, štampe,
p a rla m en tarn o p o litič k ih upliva u obliku saveza sa fi-
nancijsk o p o litič k im o lig arhijam a itd.), danas ovaj dio
naše inteligencije koji je živio od idejne i novčane trgo­
vine s inostranstvom , koji ni pod koju cijenu ne će da
ra z u m ije da je ruska revolucija svršen čin već prije tri­
deset godina, predstavlja kod nas reflekse iz predstanja,
kad još nism o bili slobodni od stranog negativnog i zao­
stalog tuđin sk o g misaonog upliva u raznim disciplina­
ma. Te snage u je d n o m dijelu naše inteligencije djeluju
po za k o n u ustrajnosti, u vjerskim , političkim, d ržav no­
p ra v n im regionalnopartikularističkim sh em am a m išlje­
nja. Ti kalupi su bili an ahro n izam vec prije trideset go­
dina, a danas, ukoliko se javljaju , nažalost vrlo često
»ex ca th e d ra« , treba ih likvidirati kritički superiorno,
sistem atski po planu i zaista konačno. Naša inteligenci­
ja bila je p rije trideset godina antim arksistička, a ta
n je n a u ro đ e n a nesklonost spram m ark sizm a jedan je
od sim p to m a naše političke atom izacije i nesam ostalno­
sti i n je n e klasne zagriženosti. N a sve se strane pjevalo
po k rč m a m a : » G d je su Zrinski, gdje su F rankopani,
gdje su o na lava dva«, pak se m alograđanin prepao da
će m u so cijalizam pojesti » ona lava dva...«. P rije tride­
set g o dina te negativne reakcije bile su još m ehanička
pojava, p re m a tom e slijepe.
Danas, one su, svakoj n orm aln o j pam eti uprkos,
tvrdoglavo porican je svih pozitivnih pojava u našoj
prošlosti, o p ira n je izgradnji naše budućnosti, u jednu
riječ: glupa negacija sebe i n arodnih interesa.*

* M a t e r i j a l , o b u h v a ć e n o v i m c s e j e m , z a h t i j e v a o bi z a p r a v o
o b l i k p r i l i č n e k n j i ž u r i n e . U s a m o j t e m i g o v o ri se o n izu d o g a đ a j a ,
p r i ii k a , p o j m o v a i ličn osti iz j e d n o g h i s t o r i j s k o g p e r i o d a k o ji je d a ­
n a s v eć m n o g i m a p o t p u n o n e p o z n a t . Iz t e h n i č k i h r azlog a n i s m o se
m o gli o d l u č i t i d a uz es ej š t a m p a m o i t u m a č m a m e p o z n a t i h p o j m o v a
i tzv h i s t o r i j s k i h d a t u m a , j e r bi t o z n a t n o p r o š i r i lo o p se g s a m o g a t e k ­
sta Iz istih r a z l o g a n i s a m u v r s t i o ni j e d a n citat iz sv o j i h vlas titih
stv a ri, k o j i su se v e o m a če sto n a m e t a l i k a o a n t i t e z a m n o g i m n a š i m
k o n z e r v a t i v n i m s h e m a m a iz o b las ti k n j i ž e v n o s ti , h i s t o r i j e , p o litik e
ili n a u k e M n o g e d a t u m e i p o d a t k e n a v e o s a m n a p a m e t , a z a m n o g e
n i s a m i m a o v r e m e n a d a ih p r o v j e r i m , te s a m t a k o citat M i l a r o v a iz
» V j e s n i k a E v r o p e « , n a p r i m j e r , i S ta r č e v ić e v o m i š l j e n j e o n i h i l i s t i m a
n a v e o p o p r i k a z u J. B a d alić a: » R u s k i pisci u k n j i ž e v n o s t i h r v a t s k o g
p r e p o r o d a « , u » K o l u « M a t ic e h r v a t s k e za g o d i n u 1946.' I jo š neš to. U

S t a r č e v i ć e v t e k s t u o v o m i z d a n j u u p o r e đ e n je sa t e k s t o m u
k n j i z i III » D i e l a D r a . A n t e S t a r č e v i ć a « , Z a g r e b 1894, str. 408.
o v i m u s p o m e n a m a n e g o v o r i se o n a š o j in t e l i g e n c i j i » k a o t a k v o j « u
a p s tr a k tn o m sm islu. R iječ je o k o n z e rv a tiv n o j g ra đ a n sk o j našoj inte­
lig en ciji, k o j a j e k a o m istik , k ao b i s k u p , k a o g e n e r a l , k a o p o litičar,
k a o i d e o lo g , k a o p j e s n i k , u m j e t n i k ili č i n o v n i k d j e l o v a l a u i n t e r e s u
» g r a đ a n i n a « , tj. o n o g d r u š t v e n o g s l o j a k o ji j e po s v o j o j an t i s o c ij a l -
n o j f u n k c i j i t r g o v a o t u đ o m r a d n o m s n a g o m i od t i h p r o f i t a g r a d i o
sebi b u d u ć n o s t ( n a r o d n u ) . O d s e d a m h i l j a d a n aš e g o s p o d e d o k t o r a ,
j e d v a d a ih j e n e k o l i k o s t o t i n a b i l o g r a đ a n s k o m » k r e m o m « . U p i r a ­
m id a ln o m , fa ra o n sk o m , franc iskojozefinskom i versajskom društve­
n o m s i s t e m u , o n i su bili n a š a » g r a đ a n s k a i n t e l i g e n c i j a « u v išim spra-
t o v i m a p i r a m i d e , a o n a o sta la m a s a o d s to - d v je s ta h i l j a d a i n t e l e k t u a l ­
n i h n a m j e š t e n i k a s t a n o v a l a je u p r i z e m l j u c a r s k i h d r u š t v e n i h u r e đ a ­
ja. N a t o m p r o s j e č n o m k o l o s i j e k u g d j e su sive e g z i s t e n c i j e j e le p a ­
l a č i n k e p o d r u g o r a z r e d n i m k r č m a m a , g d j e su b i j e d n i b e a m t e r i p u t o ­
vali p o ž e l j e z n i c a m a i n a g r o b l j e u v j e č n o m d r u g o m r a z r e d u , u t o m e
s v i j e t u ž a l o s n i h p r i s e g a p r o t iv u v j e r e n j a , u t o m p a s i v n o m č o v j e č a n s t ­
vu n a š i h d i j e t e n k l a s a , tu su n aše k o n z e r v a t i v n e , a r i s t o k r a t s k e , t r a d i ­
c i o n a l n e p r e d r a s u d e d j e l o v a l e n a j n e g a t i v n i j e . S » O b z o r o m « u gl av i i
sa f i g o m u d ž e p u , ti l j u d i n i s u n i k a d a d o p u s t i l i n i k o m e d a im d i r n e u
n j i h o v e » g r a đ a n s k e , tj. n a r o d n e s v e t i n j e « : u n j i h o v o p l e m s t v o , u n j i ­
h o v u k u l t u r u i t r a d i c i j u , od k o j i h n isu n i k a d a im ali ni šta. Ni od
p l e m s t v a , ni o d k u l t u r e , ni o d t r a d i c i j a O v a k aš a i z 'm n o g i h n a š i h g l a ­
va n i j e se j o š d o d a n a s izd im ila. D a n a s k a d a j e sva n a š a i n t e l i g e n c i j a
p o z v a n a d a i z g r a đ u j e s o c i j a l i z a m , o n a se p o t p u n o z b u n i l a b r z i n o m
v o ž n j e k o j o m se k o d n a s p r e s k a k u j u sto ljeća . D a ne vidi j a s n o , s m e ta
j o j k o p r e n a n j e n i h v la s ti t i h o b m a n a , a - t a j e s a t k a n a o d s a m i h laži.
O v e u s p o m e n e n e m a j u n i k a k v e d r u g e s v r h e n e g o d a d j e l u j u d a se j e ­
d a n či t a v s i s t e m m i š l j e n j a , i z g r a đ e n n a o p t i č k i m v a r k a m a , sv e d e n a
e l e m e n t e s t v a r n o s t i k o j a j e i u n a š e m s l u č a j u tv r d o g la v a .
 S A D R Ž A J

G O D I N A 1 9 1 4 .................................................................. 7
F e b ru a r 1 9 1 4 ............................................................ 9
N o v e m b a r 1 9 1 4 ....................................................... 15
D e cem b ar 1 9 1 4 ....................................................... 17
G O D I N A 1915 .................................................................. 23
F e b ru a r 1 9 1 5 ............................................................ 25
M art 1 9 1 5 .................................................................. 39
S ep tem bar 1 9 1 5 ....................................................... 45
O k to b a r 1 9 1 5 ............................................................ 55
N o v e m b a r 1 9 1 5 ....................................................... 59
D e cem b ar 1 9 1 5 ....................................................... 65
G O D I N A 1 9 1 6 .................................................................. 71
J a n u a r 1916 .............................................................. 73
F e b ru a r 1 9 1 6 ............................................................ 79
M art 1 9 1 6 .................................................................. 95
April 1916.................................................................. 127
M aj 1916.................................................................... 145
Ju n i 1916 .................................................................. 199
S ep tem b ar 1 9 1 6 ....................................................... 211
Bez datuma 1 916 ..................................................... 219
G O D I N A 1917 .................................................................. 225
F eb ru a r 1 9 1 7 ............................................................227
M art 1 9 1 7 .................................................................. 237
April 1917.................................................................. 239
M aj 1917.....................................................................249
Juli 1 9 1 7 .....................................................................261
August 1 9 1 7 ..............................................................265
S eptem b ar 1 9 1 7 ....................................................... 273
O k to b a r 1 9 1 7 ............................................................275
N o v e m b a r 1 9 1 7 ....................................................... 295
D ecem b ar 1 9 1 7 ....................................................... 347
ZAPIS IZ G O D I N E 1917 .............................................. 361
PRIJE T R ID E S E T G O D IN A (1917 - 4 7 ) ............... 377
 NIŠRO »OSLOBOĐENJE«
Ismet KRESO
predsjednik Poslovodnog odbora

IKRO »MLADOST«
Branko JURIČEVIĆ
generalni direktor

Odgovorni urednik:
Ahmed SALIHĆEHAJIĆ

Urednik sabranih djela

Miroslava Krleže:
Enes ČENGIĆ

Štampa NIŠRO »OSLOBOĐENJE«

OOUR Štamparska djelatnost
Sarajevo, Stupsko brdo b. b.

Za štampariju:
graf. inž. Petar SKERT