Diel prvi

Povjest B o g o m i l â i P a t a r e n a .

I.
Bugarski pop Bogomil. Bugarska, kolievka vjere Шобпт Bogomilom
i zapadnim Katharom i Patarenom.
Polovicom X I I stoljeća bješe zapad Evrope tako oknžen
krivom vjerom, da j e božja c r k v a , k a k o j a d i k u j e suvremeni pisac
1
Eckberto, izložena bila velikoj pogibelji. I sami pristaše nove
vjere nisu tajili, da j i h imade mnogo i da su svuda raztreseni.
Njeki od njih odkriveni u L i e g i god. 1 144 uvjeravahu, da j i h imade
po svih gradovih Belgije i F r a n c e z k e ; drugi izpovjediše dvie go­
dine kašnje u Kolonji, da njihova vjera, k o j a j e bila s a k r i v e n a od
dobe mučenika, imade učenika po cielom svietu ; a opet za njeko-
liko godina kašnje izjaviše drugi u istom gradu, da j e došlo vrieme,
a
kada će bog svietu očitovati, k a k o j e u njih samih prava crkva.
Čitave pokrajine bjehu u to doba zaražene krivom vjerom, a
medju nj imi osobito j u ž n a F r a n c e z k a i gornja Italija. „Ondje je
bilo, kako se pravovjerni glas tužbom odazivao, više u č e n i k a Ma-
nihejevih nego Krstovih, više nasljednika S i m e o n a č a r o b n i k a nego
Simeona Petra, poglavice apoštola." J o š su se više potužili sakup­
ljeni god. 1 1 7 9 u sveobćem saboru rimskom b i s k u p i : ,,u Gaskoniji,
Albiju i Toloskih stranah i na drugih mjestih tako j e osudjena
opačina krivovjeraca mah preotela, da svoje pakosti nečine više,
kano što gdjekoji, u potaji, nego da svoju bludnju javno očituju,
3
te к sebi privlače prostođušne i s l a b i ć e . "
U ovo se doba ušlo u trag privrženikom krive vjere osim u
južnoj F r a n c e z k o j u Parizu, Orleansu, R h e i m s u ; za tieni u Italiji
u Veroni, Trevisu, B e r g a m u , Mantui, Milanu, Piacenzi, Ferrari,
Bolonji, F i r e n z i , F a e n z i ; u N j e m a č k o j u Goslaru, Kolonji, Trieru,
Metzu i Strassburgu. Pristašam nove dualističke sekte nadjenuta
su na zapadu različita imena, Njeki su j i h zvali „Mani cher',

1
Od njega imamo 1 2 govora „ađversus Catharos", koji su štampani
u „bibliotheca maxima p a t n í m " L u g d . tom. X X I I I , 6 0 0 — 6 3 3 .
- Id. ib. Item epist. ccci. L e o d . ар. Marlene et Durand : amplissima
colleetio vet. script. I, 7 7 6 .
:|
Can. 2 7 . ap. Mansi: collectio cone. X X I I , 2 3 1 — 3 .
 1
te j i m lozu vukli upravo od ovoga heresiarha ; po navedenom
sveobćem lateranskom I I I saboru ( 1 1 7 9 ) zvali su j i h njeki K a t h a r i,
drugi P a t r i n i ili P u b l i k á n i . P r v o od ovih triju imena zavlada
osobito u Francezkoj i Njemačkoj,- a drugo u Italiji i u onih
iztočnih zemljah, k o j e su s Italijom po crkvi spojene b i l e . S toga
ćemo i mi pristaše ove dualističke sekte u Francezkoj nazivati
3 4
Kathare, one u Italiji Patarene. Redje j e navedeno ime
Publikáni ili Ρ о b u 1 i к a η i ; ·' ime A l b i g e n s es nadjenuto
j i m od p o k r a j i n e i grada A l b y u južnoj F r a n c e z k o j , gdje jih j e mnogo
bilo i gdje su oni najžešće branili svoju vjeru ; i prozvani su gdje-
što i "tisserands, tesserane, texerantes, j e r j i h j e mnogo bilo
medju tkalci. Ostala imena možemo ovdje mukom proći, te ćemo
jih navesti gdje treba. Oni sami (Kathari i P a t a r e n i ) zvali su sebe

1
E e k b e r t loc. cit. p. 6 0 2 : „Secuiidum vero est . . quoiiiam indubi-
tanter secta corni», de quibus agimus, origìiiein accepit a Maniehaco
haeresiarcha . . ."
- Cf. Cone. Lumbariense a. 1 1 G 5 ар. Mansi X X I I , 1 5 7 . E c k b e r t : ib.
pag. 6 0 0 : „ I n vestra dioecesi (Coloniensi) frequenter contiiigit de-
prehendi haeretieos, quos vulgo C a t h a r o s vocant . . Hos nostra
Germania C a t h a r o s appellai." Ovo ime nije bilo nepoznato ni u
Italiji: „Dicuntur a Lombardie G a z a r i." Muratori antiq. i tal. V, 1 2 4 .
3
Suvremenik m. Alarms ( f 1 2 0 2 ) ovako tumači ovo i m e : „dicuntur
Cathari . . . quasi c a s t i , quia se iustos et eastos faciunt." Odavle
bi sliedilo, da su si ovo ime nadievali sami sektirci, te bi se izvo-
vođilo od g r č . καθαρός, purus, čist. Iz ovoga imena izvode nj. Ketzer,
česk. kacíř, koje j e u početku znamenovalo upravo pristaše ove dua­
lističke sljedbe, a kašnje svekolike krivovjerce.
4
Muratori op. cit. V , 8 3 : „ P a t a r i n i apud Mediolanenses sunt a p ­
pellati." Ovo se ime čita različito : P a t a r e n i , Patarini, Paterini, Р а -
trini, P a t h a r i s t e itd. Scienim da se kod E c k b e r t a (loc. cit. p. 6 0 2 )
„Mattharii" ima čitati „Pattharii". Od raznih tumačenja ovoga imena
(V. S c h m i d t : histoire et doctrine de la secte des Cathares ou Albi­
geois. P a r i s 1 8 4 9 . I I , 2 7 8 ) najvjerovnije j e ono od predgradja u
Milanu „ P a t a r i a " , gdje su i po kojem su ovi krivovjerci u Milanu naj­
prije tako nazvani. U njem su stanovali po najviše c u n j a r i , prnjari
(pates u razrieèju franc, c u n j a , prnja) i zanatlijo. Tržci stare robe
zvani su bili j o š g. 1 2 7 6 „ P a t a r i " u Milanu, Pavii i Parmi. U Mi­
lanu bijaše j o š prošloga vieka ,,contrada de Pattali", u Rimu „vico
P a t a r i m a " . Nova j e vjera u tom razredu ljudi našla s početka najviše
privrženika. Sami se nisu nikada ovim imenom nazivali.
0
P o svoj prilici pokvareno od Ιίαυλ'./.αν:;, ΙΙαυλί'/.'.ανοί frane. Politi­
cane, naime Pavlikani, grana manihejske sekte.
k r š ć a n e , Christiani, i d o b r e kršćane, bos crestias, boni Chri­
stiani, ponoseć se svojom vjerom kano pravom krstovom vjerom.
P r e m a tomu rado su se takodjer zvali d o b r i ljudi, boni ho­
m i n e s , bos homines, les bos h o m m e s . '
T a k o su u drugoj polovici X I I v i e k a raztreseni bili od G a -
rone do Adrije, od A r n a do R a j n e novi sektirci, koji su sebe sma­
trali za prave kršćane, za dobre k r š ć a n e i ljude, a u svojoj obćini
nazírali pravu crkvu kršćansku ; tim pako crkvi katoličkoj i nje­
zinoj nauci otvoreno rat naviestili.
T k o znade, kako se kriva nauka, ugadjala ona koliko j o j
drago ljudem i vremenu, polagano širi, koliko li treba vremena,
dok dodje do one s n a g e : taj će lasno priznati, da j e ona nauka,
koju su izpovjedili Kathari i Patareni polovicom X I I stoljeća, ni­
knula mnogo prije. Ovo umovanje potvrdjuje povjest. Zametak
onoj nauci, koja se kašnje u toj sljedbi razvila, nalazimo u F r a n -
cezkoj već koncem X stoljeća. Gerberto naime, učitelj glasovite
škole u Rheimsu, bio j e osumnjičen s krivovjerstva. Postavši dakle
nadbiskupom one, i nam Slovenom ugodne uspomene, stare stolice,
položi god. 9 9 1 j a v n o vjeroizpoviest, u kojoj j e izrično odsudio
njeke bludnje, koje j e katharska novotarija, j e d n o stoljeće kašnje
u onih stranah propoviedana, za svoje priznavala, kao što j e dua­
2
lizam počela, doketizam itd. Iz prve polovice sliedećega vieka
sačuva se j o š više tragova ovoj nauci u onoj zemlji. U kojem j e
savezu s ovom naukom stojala ona, koju j e god. 1 0 0 0 propoviedao
3
Leutardus u njekom selu F r a n c e z k e , nije dovoljno razjašnjeno;
tim nam j a s n i j e sačuvano svjedočanstvo, da j e ona nauka malo

1
A c t a inquisitionis a. 1 3 0 5 (ар. Schmidt op. cit. I I , 1 0 4 ) : „Malae
gentes nos vocant haeretieos, et nos non sumus haeretici, imino sumus
b o n i c h r i s t i a n i . U l i , qui recipiunt filiationem seu adoptionem a
Christo, íIli sunt boni christiani." U saboru od god. 1 1 6 5 u L o m -
Ьегиц „interogavit Lodovensis episcopus eos, qui faciunt se mmcupari
b o n i h o m i n e s . . Judico istos, qui vocant se b o n o s h o m i n e s ,
haereticos esse . ."
2
Gerberti epistolae (ep. 7 5 ) ap. B o u q u e t : recueil des historiens des
Gaules et de la F r a n c e . X , 4 0 9 : „Christum passum esse vera carnis
passione, mortuum vera sui corporis morte . . Novi et vestris testa­
menti unum eundemque credo auctorem et dominum et deum. Dia-
bolum non per conditionem, sed per arbitrium factum esse malum . .
Nuptias non prohibeo . . ."
3
Glaber apud Bouquet X , 2 3 -
 1
kašnje, god. 1 0 1 7 , j a v n o stupila u Aquitanii. Ovdje joj grad Tolosa
(Toulouse) bude glavnim sielom ; a odanle se na sve strane razširi i
razgrani do rieke L o i r e . P a č e i onkraj ove rieke nalazimo tragova
dualističke nauke u prvoj polovici X I stoljeća, naime u Orleansu,
gdje j u dva ugledna kanonika oko god. 1 0 2 2 učahu i radi nje
2 3
bi trinaest ljudi na lomaču odsudjeno, u Arrasu god. 1025,
i u Chalonsu na Marni, gdje j e god. 1048 nadjeno medju seljaci
više njih, koji su sliedili mrzku nauku manikejsku.*
Iz ovih se primjera vidi, da se onoj dualističkoj sekti u F r a n ­
c e z k o j , k o j a j e okô polovice X I I stoljeća zaokupila bila sav jug,
osobito knežine tolosku i albijsku, te vojvodstvo Aquitaniii, nalaze
nesumnjivi tragovi početkom X I , ako ne koncem X stoljeća,
Nu ova s e k t a nije niknula u F r a n c e z k o j . Za mnoge se ob-
ćine tamošnje znade, da su osnovane od krivovjeraca pridošlica
5 0
iz I t a l i j e ; tako imenito ona u Orleansu i u Arrasu. I doista
u ovo se doba ova sekta širila po Italiji. Mimoišavši nejasne viesti
7
о krivoj nauci gramatika Vilgarda u Raveni spomenut ćemo
samo to, da j e dualistička sekta našla oko god. 1 0 3 0 dosta privr-
ženika u Lombardiji medju plemići i da j o j milanski biskup He­
ribert xx trag udje u Montefortu kod Turína na svojem kanoničkom
8
pohodu. Ovdje bijaše njeki Gerardo starješinom ove s e k t e ; on
bude odsudjen a grad Monteforte oružjem pravovjernih plemića
osvojen.
P c v j e s t n i dakle spomenici dokazuju, da j e K a t a r a i Patarena
bilo u Italiji i F r a n c e z k o j već početkom X l stoljeća, a da se j e u
F r a n c e z k o j držalo, da j e ova sekta presadjena u F r a n c e z k u iz Italije.
1
Chronicon: Ademari C a b . ibid. Χ , 1 5 4 : „Pauco post tempore per
Aquitaniam exorti sunt M a η i с h a e i , seducente» plebein."
2
Glaber apud Bouquet X , 3 5 — 3 8 . Mansi: coll. cone. X I X , 4 2 4 .
3
Mansi ib. p. 4 2 3 .
4
Gesta episc. L e o d . ap. Bouquet X I , 1 1 .
5
G-Iaber loc. cit. : „ F e r t u r namque a muliere quadam e x I t a l i a p r o ­
c e d e n t e h a e с i η f a m i s s i m a h a e: r e s i s i n G a 1 i i s h a b u i s s e.
e x o r d i u m . . ."
6
Mansi op. cit. X I X , 4 2 4 : „ r e k t u m est ei, quosclam a b I t a l i a e
finibus viros eo loco advenisse, qui quandam novae haerescjs
sectam introduccntes . . P . 4 2 5 : „at i Ili r e f e n m t , se esse audi-
tores Gimdulfi cuiusdam a b I t a l i a e partibus viri."
* Glaber apud Bouquet op. cit. X , 2 3 .
8
Landulphi sen. Mediolan, histor. ар. Muratori : script, rer. ital. IV,
88 — 89.
 Sada nam se nameće ovo pitanje: edali j e zapad, imenito
Italija kolievkom ove dualističke s e k t e ? A k o nije, gdje j o j j e prvo­
bitna postojbina i k a k o iz nje prieđje u Italiju ?
Ovo pitanje l'azjasnit će nam najprije predavanje, koje j e
medju Kathari i Patareni na zapadu živjelo.
D v a Kathara, obsudjena god. 114U u Kolonji na lomaču, iz­
povjediše, kao sto nam suvremeni pisac s v j e d o č i : ' da j e njihova
vjera sve donle bila od vremena prvih k r š ć a n a sakrivena i čuvala
se u G r č k o j i njekih drugih zemljak. U krilu dakle zapadnih K a ­
thara držalo se, da j e njihova nauka na zapadu kroz više stoljeća
tinjala ali živjela na iztoku. J a s n i j e nam razlaže ovo predavanje
Reinerio Sachoni, koj j e u prvoj polovici X I I I stoljeća sam bio
kroz І 7 godina učiteljem P a t a r e n a u Italiji. On izbrajajuć, kako
ćemo na svojem mjestu vidjeti, c r k v e ove sekte svoje dobe, izrično
veli : da sve obćine njezine tako na zapadu k a k o na iztoku početak
2
svoj izvode od crkve B u g a r s k e i Dragovićke. Na što su ona
dva Kathara samo obćenito, na to j e bivši talijanski Pataren po­
bliže i točnije pokazao. T a l i j a n s k i su Patareni držali, da su nji­
hove obćine vodile lozu iz B u g a r s k e , iz slovenskoga plemena bu­
garskoga, kojega su D r a g o vici, tako macedoński kako trački,
ogranak bili.
Ovo j e predavanje svoj izraz našlo u nazivu „ B u l g a r o r u m
h a e r e s i s, B u l g a r i , В u 1 g r i , В u g a r e s , В u g r i , " odakle fr.
3
B o u g r e , kojim se na zapadu zvaše takodjer Kathari i P a t a r e n i ,
kašnje krivovjerci u obće, kao što u Njemačkoj „Ketzer" od
Cathari. Ovaj j e naziv sjećao zapad na kolievku ove sljedbe, kojoj
bijaše B u g a r s k a takodjer osebnim zatočištem.

1
Evervini epist. ad s. B e r n a r d ů m ар. Mabillon : Vetera a n a l e c t a I I I ,
4 5 7 : ,,Hane haeresim usque ad h a c tempora occultatam fuisse a
temporibus martyriím , et permansisse i n G г a e e i a et quibusdam
aliis terris."
2
Reinerii Sachoni : contra Waldenses. Bibl. max. patrům X X V , 2 6 9 :
,,Ecclesia Bulgariae, ecclesia Dugunthiae (Dugranicae). E t omnes ha-
buerunt originem de duabus ultimis."
3
Izvodi iz ljetopisa kod Schmidta op. cit. II, 2 8 2 : „ B u l g a r i , qiios
quidam vocabaiit Bulgaros . . B u r g a r i , quia latibulum eorum spe­
ciale est in B u r g a r i a." Chron. mon. altissiodor. ad a. 1 1 8 0 : „ІІае-
reticos, quos B u l g a r o s v o c a n t , vehementer (Philippos Augustus)
sructuit insectari . . P e r idem tempiis B n l g a r o r u m haeresis exe-
eranda, errorum omnium faex extrema, multis serpebat in locis."
 Ali ne samo imenom priznavala se Bugarska kolievkom ove
sekte, nego i činom. K a d a j e god medju Katari i Patareni zavladao
razdor, doskočila j i m j e d n o v j e r n a braća sa istoka, da slogu obnove
i razmirice izravnaju. Kada se Katarom i Patarenom prohtjelo
čiste nauke njihove vjere, odaslaše ljude na istok, da j u ondje crpu.
Imati ćemo priliku, njekoliko primjera o tom navesti.
A k o su K a t h a r i i Patareni držali južno-iztočnu Evropu, po­
imence B u g a r s k u , za kolievku svoje vjere, pa ako se ovim nalaze
u F r a n c e z k o j i Italiji tragovi v e ć u početku X I v i e k a : to bi ova
sekta j o š prije bila imala na iztoku nastati, svakako prije konca
X stoljeća.
A k o se prije osvrnemo na grčke izvore, naći ćemo u njih,
da j e dualistička sekta Bogomila imala u Carigradu svoju obćinu
već polovicom X I stoljeća. Njezin naime starješina Vasilj, inače
Petar, izpovjedio j e oko god. 1 1 1 1 , da upravlja obćinom preko 4 0
1
godina, pa da j e prije u njoj bio 15 godina. Ako dakle kakovih
58 godina odbijemo od god. l i l i , naći ćemo, da j e Vasilj stupio
medju Bogomile oko god. 1 0 5 0 — 1053 t. j . polovicom X I vieka.
Ali ovaj Vasilj P e t a r nesmatra se za osnovatelje heresie bogu­
milske (ή των Βογομίλων αί'ρεσις). Ona j e obstojala prije njega, i to
toli od davna, da se u Carigradu bio zametnuo pravi početak
njezin. U tom se ipak sačuvalo ondje istinito predavanje, da ovoj
sekti nije kolievka medju G r c i nego medju Bugari. S toga su učeni
G r c i ime sekte iz bugarsko-slovenskoga j e z i k a , prem krivo, tu­
2
mačili.
O tom prvom pojavljenju B o g o m i l a medju Grci, progovorit
ćemo kašnje obširnije. Z a sada nam bijaše dovoljno navesti ovo
svjedočanstvo, da se iz njega vidi, k a k o se dualističkoj sekti na­
lazi trag u g r č k o m iztoku, u ono isto doba, naime u prvoj polovici
X I stoljeća, kada se ona bješe pojavila na latinskom zapadu ; zatim

1
Euthymii Zygadeni monachi : Panopliae l'. I I , tit. X X I I I . Bibl. m a x .
patrum X I X , 2 2 0 . E d . Grieseler: Euthymii Zygadeni navratio de B o -
gomilis. Gottingae 1 8 4 2 p. 4 5 : ,,μαθοντα μέν та δόγματα της πλάνης
έν έτεσι πεντεκαίδεκα, διδάξαντα òl ταύτα πάλιν iv πλείοσι των τεσ-
σαράκοντα."
2
' Id. ib. p. 5 : ,,Βόγ μέν γαρ ή των Βουλγάρων γλώσσα καλεί τον θεον,
1
μ.ίλουι δέ το έλεησον . εϊη б αν Βογόμιλος κατ' αύτους б του Οεοΰ τον
έ'λεον επισπώμενος." Ove j e vieči izpisao takodjer Nicetas Chômâtes :
Monífauconii P a l a e o g r a p h i a g r a е с а p. 3 3 3 .
94 VU. НЛСК1.

da se vidi, kako su i Grci početak i kolievku ovoj sekti tražili

u Bugarskoj i u bugarsko-slovenskom narodu.
A k o j e tomu t a k o , ako se u tom slažu latinski i g r č k i iz­
v o r i , onda nam nepreostaje drugo, nego se obazreti na slovenske
spomenike.
Još ne davno nisu bili povjestnici u stanju razmrsiti zago­
netku о postanku ove krive v j e r e medju B u g a r i , koju nadjoše ne-
riešenu u grčkih i latinskih pisaca. I u tom smo sada sretniji, j e r
budu odkriveni spomenici, koji nam odkriše i osnovatelja bogomilske
vjere i dobu, u kojoj j e on živio. Sada imademo pred sobom „слоко
с к д т л г о IÎO^MIJ п р е ^ к н т е р д нд е р е т н к н " , k o j e j e govoreno proti bu­
1

garskim Bogomilom koncem X stoljeća, pa se u njem v e l i : „ н mm

же сдоууи сд гсдъгдрстѣіі :сешн къ дѢτ д п р д к о с л д к и д г о і | д р га

π e τ ρ д к ъі ο τ ι» π о π ъ u м е и е м ι. к о г о ν м н л ъ, д п о нсгши; вогоу
не мнлъ, на:e н я ν д nphiťíc о у у н т н е р е с н къ ζ, e м л н к л ъ г д р -

С Т Ѣ І І . " Ovo isto potvrdjuje drugi bugarski spemenik, naime sinodik

ili s b o r n i k , koj j e bio god. 1 2 1 0 na zapovied b u g a r s k o g a c a r a
2
B o r i s a „ п р і ш н с д н ъ ωττ. г р ъ у ь с к д г о и д в л ъ г д р с к ы н свои а^ыкь ." U tom
se dakle spomeniku o bogomilskoj eresi medju ostalima ovo piše :
„понеже к ъ с о л ш к д ш н д ш ь к р д г ъ п о пиеси Б д т ы д р с т ѣ н ^ С І І Л І І МДІІНѴОН-

ск&л е р е с ь ранена, œ кепкк CÏ.Ï. СЪ МДСДДУЛИСКОЛ; . . π о π д ι; о г о) ы и д д .

н ж e η ρи п о т р и ц дρ н к я ъ г д ρ с τ т. у ь , к ъ с η ρϊ е м ш д г о u д и н-

\ С II С К m m С Ï Љ 6 ρ С С Ii, II К % Г, Л Τ, Г Д р С Τ l i II ^ 6 M il II Џ Д 'A С Ѣ Д К III Д Г О

. . . д ІІ д * eм д . . ."

Ova dva slovenska spomenika potvrdjuju viest latinskih i

grčkih izvora o kolievci ove dualističke s e k t e , ali j i h popunjuju
i razjasnjuju t i e m , što s v j e d o č e : d a j e osnovatelj sekte bio pop
3
B o g o m i l , po kojem se ona i p r o z v a , za tiem da j e pop B o g o m i l

1
Sačuva se u rukopisu X V I v. u akađ. knjižnici u Moskvi ; preštarnpano
u Arkivu za Jugoslav, povjest knj. I V , 71 — 97. Izpravnije право­
славный собесЁДникъ. Казань 1 8 6 4 . U svezcíh za mjesec travanj do
kolovoza. Iz ovoga su slova pojedini izvadci prešli u druge rukopise.
Tako one rieči o popu Bogomilu navode п р д в н л д р у с с к д г о прекодл.
rkp. X V I v. kod K a l a j d o v i ć a : J o a n exarh str. 1 0 0 , 1 0 1 , u odlomku:
„O БОГуМНЛЂ ПОНТ.."
" Opisa ga S. I. P a l a u z o v : Сннодикъ царя Бориса. Рукопись X I V ВѢКЛ.
О njem na svojem mjestu.
3
Već je pokojni Kopitar u listu pisanom dru Gieseleru (narratio de
Bogornilis p. 6 ) opazio, da tumačenje Eutliymijevo rieči Bogomil „cum
slavicae linguae indole conciliari nequit. Nam Bogumil slavíce est
živio i razširio u B u g a r s k o j svoju nauku u vrieme bugarskoga
c a r a Petra, k o j j e vladao od 9 2 7 do 9 6 8 god. О samom Bogomilu
nezna se n i š t a ; ali on se po svoj prilici prije zvao J e r e m i j a , j e r
njeki slovenski spomenici pripisuju popu Bogomilu onaj isti apo-
1
kiňf „о Доѣки крьстнѣілъ", k o j pripisuju drugi popu J e r e m i j i . Ovaj
običaj, da naime učitelji nose dva imena i da oni usvoje ime drugo,
osobito ime k o j e g a učenika sv. Pavla, bio j e obljubljen i poprimljen
kod drugih takodjer ogranaka dualističkih sekta, T a k o za Pavli-
2
ćane z n a m o , da se k o d njih učitelj Sylvanus prozvao Titom, G e -
nesius Timotejem, J o s i p Epafrom, Sergij Tihokim itd. ; da su naime
njihove starješine nadievale si imena Pavlovih učenika. I receni
starješina carigradskih B o g o m i l a , Vasilije, nosio ime Petra. J e r e -
mija dakle stupivši pred bugarski narod kano vjerozakonski r e ­
formator prihvati ime Pavlova učenika Theophila, Bogomil.
Prem j e vrieme djelovanja Bogomila u Bugarskoj navedeními
svjedočanstvi dosta j a s n o označeno, kušat ćemo ga ovdje j o š toč­
nije ustanoviti ; za to n a m može služiti slovo Kozine presbitera.
Ovo j e slovo g o v o r e n o , kada j e mnogo j o š Bugara živjelo, koji
3
su J o a n a presvitera i bugarskoga eksarha dobro poznavali. J o a n
j e pako crkvom vladao u , vrieme Petrova otca, cara Simeona
( 8 9 3 — 9 2 Î ) . U ono su dakle doba mnogi slušaoci K u z m i n i , tada
na razkršću izmedju muževne i staračke dobe, bili mladići od 1 5
do 2 0 godina, te j i h j e govornik mogao sjećati onoga „pastira"
i vladiku bugarskoga. Uzmemo li sve ovo na u m , to ćemo lasno
dopustiti, da j e ono slovo govoreno bilo negdje izmedju 9 8 5 — 9 9 7
godine, a k o ne štogod prije, Pošto se pako u tom slovu udara n a
bogomilsku v j e r u , kano n a novotariju razgranjenu i učvršćenu,
opasnu pravovjerju i za pravovjerne veoma zavodljivu : to scie-
nimo, da smo vlastni zaključiti, da se ova vjera nije počela u B u -

Deo earns, Bogomil De um diligens . . . quod graeeo Θεοφίλον r e -

sponđet . . . Nomen illud igitur cum preeatione у.уріг έλεησον nihil
commune habet, quam Slavi partim G-ospodine pomiluj, partim H o ­
spodine smiluj se vertimt," Kopitar nije j o š dakako ništa znao о
popu Bogomilu.
1
Vidi Šafařík : p a m á t k y hlahol, písemnictví L X . Nomokaiion Pogo-
dinov iz X I V v. J a g i ć : historija književnosti str. 8 2 , 8 3 .
2
Svjedoči patrijar F o t i j a p . E u t h . Zygad. panopliae řit, X X .
3
U njem bo veli Kozina (pag. 9 7 ) svojim slušaocem: „подрджднте
ішпл іі()С^і5ИТ(:()Д новдго, егогке н ω τ ъ κ д е ъ с д м Ѣ χ ъ м н о % н
ІСІІДЮТЬ, R U ВША го пдетоухл н с^лр.ѵл, nase въ семди кдъгдрстѣн."
garskoj naučati tek prije 3 0 godina, t. j . posljednjih godina P e ­
trova carovanja, nego mnogo prije. P r e m a tomu bih mislio, da j e
pop Bogomil počeo svoju vjeru učiti u prvoj polovici P e t r o v a ca­
rovanja, t. j . izmedju 9 2 7 — 9 5 0 god.
I doisto ovo bijaše najsgođnije u B u g a r s k o j doba za novo­
tarije.
J e d v a j e pol vieka bilo prošlo, j e d v a su dva naraštaja izumrla,
od kako se pokrštenjem Petrova djeda Bogora-Mihajla ( 8 6 % ) bješe
kršćanstvo u B u g a r s k o j udomilo, kada B o g o m i l „poče u njoj prvi
učiti krivu vjeru." Pokrštenjem vladaoca postade do duše B u g a r s k a
kršćanskom državom; ali k r š ć a n s k a v j e r a nije mogla n a lahku ruku
iztisnuti p o g a n s k e , kao što nam svjedoče nemiri i b u n e , koje su
privrženici poganstva bili podigli proti samom pokrštenom kralju,
i ona strogost, kojom j e ovaj nastojao ugušiti onaj poganski pokret.'
J o š su manje mogli u tako k r a t k o vrietne izčeznuti poganski tisuću-
godišnji običaji. S toga nije č u d o , što .se u B u g a r s k o j bio takav
jaz izmedju privrženika j e d n e i druge vjere r a z j a z i o , koj j i h j e
lučio u svakdanjein takodjer životu. S r e ć a j e po kršćanstvo u B u ­
garskoj b i l a , što j e u Mihajlovu nasljedniku i sinu caru Simeonu
dobilo ravna revnovatelja, ali j o š umnijega pobornika. Simeon j e
umio u sklad dovesti narodnost s v j e r o m , vjersko i narodno od-
gojenje, sveobćenitost s narodnom osebinom u crkvi. K a o što j e
bugarsku državu oprostio od skrbničtva bizantinskoga dvora, tako
j e i crkvi bugarskoj priskrbio samostalan položaj naprama cari­
gradskomu patrijarku (okolo god. 9 0 7 ) , te se približio rimskoj sto­
2
lici. Ovimi nazori vodjen postavi Simeon u B u g a r s k o j takove pa­
s t i r e , vladike i učitelje, koji su ondje u k r š ć a n s k o m i narodnom
duhu nastavili djelo prosvjetitelja slovenskih sv. Girila i Metoda.
Dovoljno j e čitatelju spomenuti imena episkopa Klimenta, episkopa
Konstantina, exarha J o a n a , popa G r i g o r i j a i t d . , da se sjeti one
obilne djelatnosti književne, k o j a j e onda u B u g a r s k o j vladala i
koju j e sam „knjigoljubac" c a r Simeon svojim primjerom podupirao.
Nije bilo u ondašnjoj grčkoj književnosti struke, k o j a nebi u B u -

1
Svjedoči; Responsa papne Nicolai I ad consulta Bulgaroruin ар. Mansi :
coll. cone. X V , 4 0 1 seq.
- J o š god. 1 2 0 4 bilo j e u državnom arkivu bugarskom spomenika, iz
kojih se, kako svjedoči pismo c a r a J o a n a Asjena ( T h e i n e r : lnonum.
Slavor. ineriti. 1, 2 8 ) , doznalo, da j e c a r Simeon krunu bio dobio
iz Rima.
garskoj bila našla prevodilaca i pisaca, od askese i bogoslovije do
1
mudro- j e z i k o - i pravoslovja.
P r e m se j e tim putem kršćanska prosvjeta prelievala u bu­
garski n a r o d , to nije ona mogla jednim mahom proniknuti sve
njegove slojeve i odnošaje. J o š se j e imao Ivan exarha, taj plodni
pisac i revni u č i t e l j , boriti proti „poganom Slovjenom i j a z i k o m
2
zlovjernim" ; pa to j e bivalo u doba „hristoljubna" cara S i m e o n a !
D o k se u B u g a r s k o j vodila u tišini borba izmedju drevnoga
poganstva narodnoga i izmedju kršćanstva tek uvedenoga, dok j e
skladnu borbu ovoga posljednjega smućivala razmirica izmedju
iztočne i zapadne c r k v e s j e d n e , te izmedju carigradske c r k v e i
države i izmedju B u g a r s k e s druge strane: bila j e B u g a r s k a u
ovo prvo doba, u doba prielaza i preustrojstva ono zemljište, n a
kojem su druge takodjer vjere i druge nauke kušale svoju sreću.
B u g a r s k a j e svojim položajem naličila vodovodu, kroz k o j se virovi
iztočnih izuma prelievahu na zapad. J e d v a se bila ukazala nada,
da ć e bugarski narod prigrliti vjeru krstovu, kada nahrupe u B u ­
g a r s k u učitelji različitih sekta nastalih u iztoku, „koji su po svojem
vjerovanju mnogo i razliko učili." Izrično se medju njimi navode
3
J e r m e η i , sljedbenici nauke carigradskoga arhimandrita E u t y c h a ,
po njoj prozvani prije monotizite, kašnje prema nebitnoj preinaki
monothelete. O v a se j e sljedba primila bugarskoga zemljišta, j e r
joj nalazimo tragova j o š u X I I stoljeću u zapadnom k r a j u bugar­
4
skoga n a r o d a . U ovo doba bilo j e J e r m e n a takodjer u S o l u n u ;
5
samo nije n a m poznato k o j e su vjere b i l i .

1
Sr. V . J a g i ć a : historija književnosti naroda hrv. i srb. str. 6 4 — 7 8 .
3
U četvrtom slovu šestodneva (kod Palauzova op. cit. р. 3 ) : „ д л ш
cfhuniAiOTi. ογι;ο вен ношнБенн н скверны 11 д н и ν α ι н вен ногдиіі
сдовенн Н в е н гл^ыцм ^довѣршн." Po mladjem rukopisu.
3
ßesponsa papae Nicolai op. cit. с. C V I : „Asserentes, quod in patriam
vestram multi ex diversis locis Christiani advenerint, qui prout voluntas
eorum existit, multa et varia loquuntur i. e. Grraeei, A r m e n i et
ex ceteris locis."
4
U biskupiji M o g l e n s k o j , kako svjedoči žitie sv. Ilariona, koje po
rukopisu Vladislava gramatika priobći mi prijatelj Gjuro Daničić.
Ondje se čita: „вндѣше же cïa скврьннме н вогомрь^скые е р е с н
д (> м К H € К hi e п р ѣ д ь с т д т е д і е . . " N a dalje se navodi nauka mono-
fizitska, po kojoj u Isukrstu bijaše samo jedna narav, t. j . božanska,
a njegovo tielo bijaše od našega bitno različito.
5
T a f e l : de Thessalonica Berolini 1 8 3 9 . p. X V — X I X .
R. J . A. V I I . 7
 Ovi J e r m e n i bili su privrženici sljedbe k r š ć a n s k e , k o j a se u
Christologiji glavno razlikovala od nauke pravovjerne. Ali i druge
vjere, nekršćanske, gledale su steći proselita u B u g a r s k o j u prvom
početku njezina pokršćenja. Izrično se navode Ž i d o v i , Muhame-
danci i dualističke sekte gnostičko-manihejske.
1
Židovi su od starijih vremena imali svoju obćinu u Solunu ,
gdje su trgovali i odkle su prolazili kroz balkanski poluotok i
tako lasno dolazili u B u g a r s k u . Ovdje su oni v e ć pod k r a l j e m
2
Bogor-Mihajlom kušali svoju vjeru š i r i t i . Isto se veli o Saracenih,
3
koji da su đieljenjem knjiga nastojali izlam razprpstraniti. S a r a c e n i
su o ono doba, kao što j e poznato, napadali obale sredozemnoga
mora. Ali imadoše već oni od v r e m e n a c a r a Teofila ( 8 2 9 — 8 4 1 )
jednovjeraca na dolnjem Vardaru, u solunskoj pokrajini. Ovamo
j e naime onaj car preselio bio odiel T u r a k a iz A z i j e ; s toga su
4
i prozvani bili vardarski T u r c i . Oni su se malo kašnje pokrstili
5
i pripadali posebnoj e p a r h i j i ; ali prvobitno su j a m a č n o Muhame-
danci bili. B u g a r s k a j e dakle u svojem susjedstvu imala Muhame­
danaca, koji su lasno mogli djelovati na puk bugarski.

I z daljih se j o š strana bacilo oko na bugarski narod. P e t a r

naime Sikulac pripovieda, da k a d a se on god. 8 6 8 k a n o izaslanik
cara Vasilija bavio u Tephrici i ondje se često s Pavlićani sasta­
j a o , razumi iz njihovih u s t a : „da će n j e k e iz svoje sredine po­
slati u Bugarsku, da odvrate puk od prave (katoličke) vjere i
navabe na njihovu vjeru. Oni su se uspjehu nadali, što j e ondje
propoviedanje božjega slova tek započelo ; s toga su mislili, da
j o š mogu svoj kukolj posijati na čisto neniklo žito." P e t a r j e u
ovoj nakani te manihejske sekte nazirao toliku pogibelj za pravo­
vjerje u B u g a r s k o j , k o j e se vladalac tek prije tri godine bio po­
krstio, da j e napisao о njoj posebno djelo i posvetio g a arhiepis-

1
Ibiđ. p. X I V seq.
2
Responsa papae Nicolai loc. cit. с. C I V .
3
Ibid. с. CIII.
4
Tafel op. cit. p. 7 9 seq.
ä
Leonis sap. index ecclesiarum ed. T a f e l p. 4 7 navodi u metropolij
1
solunskoj eparhiju „б Βαρδαριοτών ήτοι Τούρκων." K o d potomaka ovih
T u r a k a , koji su govorili „1е t u r c t a r t a r e " našao j e Pouqueville (kod
T a f e l a : de Thessalonica p. 8 0 ) „des fragments des évangiles tra­
duits dans cette langue pour leur usages."
 1
kopu B u g a r s k e . Ali već prije bijaše ova sekta B u g a r s k o j na
domaku. Pavličani su se bili u istom Carigradu početkom I X vieka
tako umnožili, da j i m ear Nićifor god. 8 1 0 podieli pravo gra-
djanstva. Nastala proti njim progonstva za cara Mihajla ( 8 1 1 — 1 3 )
i bogoljubne T h e o d o r e ( 8 4 5 ) niesu j i h mogla izkorieniti. Neznámo,
u koliko su tibrički Pavličani bili izveli pomenutu osnovu glede
B u g a r s k e ; ali to z n a m o , da j i h j e iza toga u Carigradu i u T r a -
kiji toliko bilo, da se j e c a r Nikifor P h o k a s malo kašnje ( 8 9 6 )
njihovom pomoćju poslužio u svojem ratovanju u dolnjoj Italiji ;
znamo i to, da j e patrijarak Photij koju godinu prije P e t r a proti
2
njim razpravu n a p i s a o . S v e ovo svjedoči, da su Pavličani u car­
stvu byzantinskom u drugoj polovici I X stoljeća dosta veliku silu
predstavljali. U T r a k i j i j e sliedećega vieka njihova sila najviše oko
i u Plovdivu osredotočena b i l a ; vjerovno j e , da j i h ondje i u
ovom stoljeću bilo. Nu bilo da su tibrički Pavličani sbilja svojih
učitelja u B u g a r s k u poslali, bilo da su thrački Pavličani prodirali
u tu z e m l j u : njihova j e nauka onamo svakako doprla. J e r onaj
isti J o a n e x a r h a bugarski, koj se j e borio proti „poganim S l o v e -
n o m " napada takodjer „skvrně Maniheje". Sjeme indi, ovom ma­
nihejskom sektom u B u g a r s k o j razbacano, nicalo j e ondje u vrieme
istoga pravovjernoga cara Simeona.

J e d n a k i m se putem i načinom iz iztoka na zapad širio drugi

ogranak manihejsko-gnostičke sekte, masalijanska naime ili euhit-
ska; k o j a uzprkos tolikim zábranám sa strane c r k v e i države i
3
pojedinim proti njoj naperenim spisom držala se u cielom iztoku
4
j o š u prvoj polovici X I s t o l j e ć a .
Ovo j e u k r a t k o nacrt vjerskih onih sila, koje su na bugar­
ski narod u drugoj polovici I X stoljeća djelovale. S jedne strane
obje c r k v e s latinskim i g r č k i m obredom, s rimskom i g r č k o m
prosvjetom, s druge strane starodavni poganski sustav sa svimi
tisućogodišnjimi običaji i sujevjerji ; pa opet židovstvo i izlam, napo-

1
P e t r i Siculi : historia Manicliaeorum sen Paulieiauoriun. E d . I. С. L .
Gieseler. G o t t m g a e 1 8 4 t í . Ιστορία περί τί)ς ν.ενής -/.α! ματαίας αιρέ-
σεως των Μανιχαίων, των ζ,α: ναπλ'.κιανών λεγομένων, προσοποποιηΟεΐσα
ώζ προς τον Άρχ'.επίσ/,οπον Βουλγαρίας."
" Montfaucon izdade ju prvi : Bibliotheca Coisliana p. 3 4 9 .
л
P r o t i njoj j e pisan E u t h . Zygadeni panopliae tit. X X I I : adversus
Masalianos.
4
Cf. Cedreui chroń. р. '2i5'2, ed. Veneta.
 kon J e r m e n i monophysite i ogranci manihejsko-gnostičke sljedbe,
Pavlićani i Masalijani. A k o su se različite ove n a u k e samo do­
takle sviesti naroda, koj j e bio t e k uniŠao u k r š ć a n s k i hram, lasno
su j u mogle zabuniti. Dovoljno j e dakle bilo, da se nadje smjeli
čovjek, koj će ovu zabunu upotriebiti te proti pravovjerju drugu za­
stavu podići. Ali doba Simeonovo nije prijalo t a k o v u pokusu, k o m u
bi se bio opro tako sam vladalac, k a k o i četa onih bogoljubnih i
umnih pobornika. U ovo su takodjer doba, k a k o vidjesmo, sekte u
potaji rovale; ali reformatoru nebijaše ono prijazno.

Inače j e bilo, kada poslije Simeona stupi njegov sin P e t a r na

priestolje. Dvor j e byzantinski stekao kroz novoga vladaoca onaj
na B u g a r s k u upliv, k o g a nije v e ć od davna imao ; ugovorom od
god. 9 2 7 s carem Romanom izpravljene su granice b u g a r s k e dr­
žave ne na njezinu k o r i s t ; vez rodbinstva izmedju oba dvora lišio
j e bugarski prijašnje samosvojnosti. S v e j e to narodnu bugarsku
stranku, ljude Simeonove, vriedjalo i dalo povoda nutrnjim pobu-
nam i ustankom, koji ako su i ugušeni bili silom, doisto nisu j a č a l i
države. Jedinu možebit korist crpe B u g a r s k a iz ovoga prijateljevanja
s B i z a n c i j e m , što j e bugarska c r k v a „na zapovied cara R o m a n a "
přiznaná bila samostalnom, i njezin metropolita postao naprama
1
carigradskomu patrijarku ,, αυτοκέφαλος". Ali о djelovanju ovih gla­
vara bugarske c r k v e , stolujućih u carskom gradu Preslavi , ništa
2
nam nije poznato; samo imena su nam se s a č u v a l a . K a n o da
nije imala povjest mnogo о njih bilježiti. V e l i k i h j e prosvjeti­
telja, koji su Simeonovu dobu proslavili, bilo nestalo ; za P e t r a se
iztiče u crkvi samo pustinjak J o a n , rodom iz S k r i n a kod Sredca
(f 18 kolov. 9 4 6 ) ; ali njegovo j e djelovanje stegnuto više na ril-
s k e pećine. On j e svetinjom života djelovao na bugarski narod;
3
nu nije duboko zasizao u njegovo državno i crkveno s t a n j e . Car
P e t a r bijaše vladalac blage duše i krjepostna života, te j e s toga

1
Kod L e - Q u i e n a : oriens christiarms I I , 2 9 0 . A s s e m a n a : calendar, eccl.
mriu. . I I I , 1 4 3 .
2
U sinodiku kod Palauzova str. 1 4 . Bijahu tečajem X s t o l j e ć a : L e -
ontij, Dimitrij, S e r g i j , Grigorij. Zovu se „ПЛТ(НД(іСН HfłfiC.UUCKl.lH."
3
Zitie sv. J o a n a ßilskoga iz mineja monastira sv. Prohora Pšinskoga
u Vrani u izvješéih с. akad. petrograd. V I I I , 1 5 0 - 3 . Z a tiem izda
ga po rukopisu Vladislava g r a m a t i k a St. Novakovu? u Glasniku srb.
uč. društva X X I I , 2 6 5 — 3 0 2 .
 1
zaslužio, da ga b u g a r s k a c r k v a uvrsti medju svoje svetitelje. Ali
on nebijaše sretan, da se obkoli onakovom i onolikom kitom odličnih
vladika i učitelja* k a o što njegov otac.
U ovakovo dakle doba nutrnje nemoći, neučvršćenih držav­
nih i crkvenih odnošaja, mogao j e u Bugarskoj ustati J e r e m i j a ili
B o g o m i l , te sabravši sve neuredjene elemente, propoviedati novu
vjeru, kojoj su navedene sekte bile priredile zemljište u puku bu­
garskom. О nauci popa Bogomila kano takodjer о ustrojstvu nje­
gove vjerske o b ć i n e , razpravljat ćemo u drugom djelu. Ovdje
budi dovoljno primjetiti, da j e njegov sustav samo ogranak onoga
stabla, komu j e deblo gnostičko-manihejski dualizam iztočni. Ovo
j e deblo tečajem vremena u različitih stranah i na različitom zem­
ljištu izbacilo različite ogranke, od kojih su znamenitiji pavličanska
sekta na iztoku, bogomilska u južno-iztočnom poluotoku evrop­
skom, a od ove na zapadu kataro-patarenska. Ovi ogranci imadu
u bitnosti j e d n o vjerovanje, jednu nauku, jedno bogoštovje, j e d n o
uredjenje. A k o pokupimo one podatke, koje nam zapadni pisci
sačuvaše о nauci K a t h a r a i Patarena u prvoj polovici X I stoljeća
te j i h sravnimo s razpravami Petra Sikulca i Photija o Pavličanih
a prezvitera K o z m e i E v t h i m i j a Zygadena о bugarskih i grčkih
B o g o m i l i h : to ćemo opaziti, da j e svim, pored njekih razlikosti, о
kojih na svojem mjestu, osnovna nauka o v a : u metaphyzici duali­
zam, razlikujući dva počela, dobro i zlo, od kojih j e posljednje
stvorac tvari i svieta; u dogmatici nepriznavanje staroga zavjeta
kano djela onoga zla počela, nepriznavanje svih onih ustanova i
uredaba u crkvi, k o j e su na tvar vezane, kano što krštenje vodom,
priobćenje milosti rukopoloženjem itd. Odavle nepriznavahu reda
svećeničkoga, a odsudjivahu (bar za savršene) ženitbu.

Iz ovih glavnih načela, koje j e pop Bogomil prigrlio iz gno-

stičko-manihejskoga sustava, razabrati će svaki, da j e on, razvivši
zastavu reformatorsku, rat naviestio crkvi i državi u B u g a r s k o j ,
te podrovao onaj osnov, na kojem su bile j e d n a i druga podignute,
te da j e svojimi nazori o ženitbi podkopao i obitelj, a kroz nju
takodjer obćinu.

1
Изслвдованія и замѣчанія С. Петерб. 1856. стр. 26 : „IIЛ МАТЬ ІіртліО-
довнаго отьца нашего Петра, цар* вдгярскаго . . . крьѵокпомоу ты
сънменнкъ с ъ н , црькве свож съада на кдменн оуткрьднвь вѣрож
съпротнвішнмъ рѣкамъ въісБранѣДі."
 Koliko j e j o š isti Bogomil η bugarskom narodu uspio, nije
nam poznato. Ali sudeć po razmjerju njegove sljedbe koncem istoga
vieka, rekli bismo, da j e uz n j e g a pristalo sve, što j e u B u g a r s k o j
odano j o š bilo staroj poganskoj vjeri, takodjer dualističkoj, i obi­
čajem s njom skopčanim. J o š početkom pokrštenja naroda bugar­
skoga običavalo se u njega prije svakoga većega podhvata i čina uz
1
obrede i pjevanje gatati i c a r a t i , i vjerovao u s v a k o j a k a prazno­
2
v j e r j a . P a se upravo о Bogomilih pripovjeda, da su oni u k a š n j e j o š
doba pridržali one narodne poganske običaje : da su imenito noćju
24 lipnja činili ,,ΐίΛί,ιιικϋΐιϊΛ и пшдовь вддуеіш н елнкд сккръидд тлнисткл
3
н бііііннстѣн сяоужвѣ ПОДОБНАЯ ; " napokon da su pored nauke crpene
4
iz sv. knjiga „spletali njeke b a s n e . " T a k o j e Bogomil onomu dua­
lističkomu sustavu, koj j e upravo odanle postao, što j e iztočno
poganstvo htio u sklad dovesti s kršćanstvom, pridržao stare obi­
č a j e , obrede i praznovjerje b u g a r s k o g a puka, a kroz to olakotio
pristup svim onim, koji nisu j o š proniknuli bili u čistu nauku
kršćanske vjere i u obrede c r k v e .
К tomu dodajmo, da j e B o g o m i l j a m a č n o bio uzor onomu
zavedljivomu naprama puku ponašanju, k o j e se i kasnijim pri-
stašam njegovim spočituje u velikoj mjeri. Bogomili su se i u
Bugarskoj držali "iz vana kano ovce, licem k r o t k i i smjerni, šut­
ljivi, bliedi od prividna posta; govorom pritaje, grohotom se ne
smiju, sve čine samo spoljašno da j i h pravi kršćani nerazpoznaju
a iznutra su vuci i razdiraoci. Ljudi videć toliku i takovu po­
niznost njihovu i držeć j i h za pravovjerne, k njim se približuju
i traže u njih spas duše. Oni pako nalik vuku, nakanivšu j a g n j e
oteti, izprvice se prinavljaju uzdišuć i smjerno odgovarajuć: k a k o
oni traže samo ono što na nebo vodi ; a gdje opaze čovjeka pro-
5
stodušna i nevjesta, ondje odkriju pljevu svoga u č e n j a . " Osim
toga nije se Bogomil odciepio od k r š ć a n s k e zajednice, u koju j e
puk bugarski unišao bio ; nije on svoje nauke hristovoj u oprjeku
postavio : on j e pače, kao što vidismo i kod K a t h a r a i Patarena,
svoju nauku razglasio za pravu nauku hristovu, a svoje pristaše za

J
Cf. Kesponsa papae Nicolai с. X X X V . Napominju se pred ratom я іп-
cantationes, auguria. "
- Ibid. с. L X I I , L X X V I I , L X X I X .
3
Sinodik kod Palauzova.
4
Slovo Kozme presv. p. 8 5 .
5
Id. ib. p. 7 2 .
prave „hristijane." Sljedbenici popa Bogomila nisu se zvali B o g o
1
mili, nego „hristijani." S toga su Bogomili u mnogih mjestih,
2
gdje j i h j e manje bilo, svieta radi polazili pravovjerne c r k v e .
Pošto su Bogomili prikazivali pred pukom krotost, čednost,
svetinju, svoju vjeru držali za pravu hristovu vjeru, sebe nazivali
„hristijani", neđielili se od ostaloga naroda, svoje nauke silom
nenametali: n i j e čudo, što mnogi od pravovjernih nisu niti znali
3
„što j e njihova e r e s . " S v e su ove okolnosti, nutrnji naime od-
nošaji države i c r k v e bugarske, kulturno stanje puka bugarskoga,
sustav nove vjere, išle Bogomilu na ruku, da „razsije" svoju nauku
i da j u pusti vremenu, n e k a nikne i plod donese. Nova j e vjera
imala i u B u g a r s k o j , kano što na zapadu, izprvice zaraziti nižje
slojeve naroda, koj j e u njoj s j e d n e strane našao stara vjero­
vanja i običaje drevne, s druge laglje shvaćao jednostavnu nje­
zinu nauku nego li dogme k r š ć a n s k e crkve.
U koliko j e v e ć sam Bogomil uredio u B u g a r s k o j obćinu
svoju vjerozakonsku, nenalazimo nigdje zabilježeno. Nutrnje će
ustrojstvo j a m a č n o od njega poticati; ono j e bilo posvema j e d n o ­
stavno, pošto j e z a b a č e n bio sav hierarhijski red j e d n e i druge
c r k v e . Ali ovo nas na tom mjestu nezanima; pa i bogomilske ob-
ćine imadjahu svoje starješine, dolazile pod ovim ili onim imenom,
k a k o ćemo drugdje vidjeti. Ovdje nam se nameće p i t a n j e : j e d a
li j e već sam Bogomil obćine nove vjere podielio u kotare, okružja,
představiv j i m načelnike, b i s k u p e ?
Pavlićani su u iztoku porazdieljeni bili u c r k v e (εκκλησία),
kojim su imenom oni nazivali svoje religiosne obćine (συνέδρων).
Ovim su obcinam oni obično davali druga imena t. j . imena cr­
kava, k o j e se kano apostolske, osobito pavlinske, navode u novom-
zavjetu. T a k o pavlićanska obćina u Kibossi zvala se Makedonia,
u Mananali Ahaja, u A r g a j u ,,τών Κολασσέων", u Mopsuestii E p h e s u s
4
itd. Znamo na dalje, da su i Bogomili imali svoju c r k v u u Ca­
rigradu polovinom X I stoljeća i da j o j ondje bio starješinom V a -
silij Petar. Na zapadu se v e ć u prvoj polovici X I v i e k a navode
starješine P a t a r e n a i K a t a r a , a sliedećega vieka, kano što ćemo

1
Ibid. p. 8 9 : ..гддголюціе: гако х р н с т і г а н н н ъ есмь."
2
Ibid. р. 7 9 .
3
Ibid. p. 8 5 .
4
P e t r i Siculi : Historia Manichaeorum seu Paulicianorum ed. cit. p.
4 8 , 4 9 . P a t r . Photius apud Euth. Zygad. paiiopl. tit. X X .
vidjeti, bjehu oni razđieljeni po biskupijah. A k o sve ovo na um
uzmemo, te se sjetimo k a k o su g r č k i Bogomili, zapadni Patareni
i Kathari smatrali B u g a r s k u k o l i e v k o m svoje c r k v e : to nećemo
sumnjati, da se uredjenje c r k v e b u g a r s k e k o d B o g o m i l a imade
potisnuti tja u prvi početak ove sekte u onoj zemlji. P r e m a tomu
scienim, da osnovanje „ c r k v e b u g a r s k e " , koju navodi spomenik
X I I I stoljeća, pada u dobu postanka ove sekte, i da j u sam B o ­
gomil uredi. Ali isti spomenik stavlja bugarskoj c r k v i uzpored
crkvu „Dugunthiae", te veli, da su iz nje, kano iz bugarske, po­
tekle sve ostale c r k v e bogomilske i k a t a r o - p a t a r e n s k e : „ e t o m n e s
(ecclesiae) o r i g i n e m h a b e n t d e d u a b u s u l t i m i s". Dugun-
thia, D(r)ugunthia i Dugranica, drugdje „Drogowetia i D r o g o -
metia", kod byz. pisaca ,,Δραγουβιτία" j e s t pokrajina, u kojoj su
stanovali Δραγουβιταί t. j . bugarsko-slovenski Dragovići. Ovo j e pleme,
1
k a o što j e poznato, stanovalo tako u T r a k i j i na rieci Dragovići
kod Plovdiva, k a k o u Maćedoniji u pokrajini solunskoj, izmedju
Soluna i B e r e j e e , susjedno jeđnoplemenim Sakulatom, Berzitom i
Runchinom. Oba su ova k r a j a znamenita u crkvenoj povjesti iz-
točnoj. Metropolite Plovdivski (Philippopolis) imali su takodjer na­
slov exarhâ Θράκης Δραγουβιτίας; medju macedońskimi Dragovići
bijaše takodjer stolica biskupa, k o j e j e biskup P e t a r sjedio god.
8 7 7 u carigradskom crkvenom saboru, i k o j j e bio pod solinskim
2
metropolitom. P r v a j e pokrajina i s toga znamenita, što j e Plovdiv
i okolica njegova bio upravo u to doba glavnim sielom Pavlićana,
Ovamo j e naime car Ivan Cimisces ( 9 6 7 — 9 7 6 ) dvie godine poslije
smrti bugarskoga cara Petra, naime god. 9 7 0 , preselio bio azijske
Pavlićane, da j i m povjeri čuvanje balkanskih k l a n a c a s j e d n e , a
s druge strane da j i h u Aziji oslabi. Ovdje su se Pavlićani tako
bili osmjelili, da su nepazeć na prietnje c a r s k e napadali pravo­
3
slavne „plovdivské g r a d j a n e " .

Odavle bi se u prvi mah moglo zaključiti, da j e onoj c r k v i

D r a g o v i ć k o j bogomilske vjere sielo bilo medju trackimi Dragovići,
tiem više što su ondje Pavličani stanovali, a ovi bili ogranak istoga

1
Šafařík: slov. starož. str. 6 1 9 , 6 2 3 . P a m á t k y hlah. pisemn. str. L X .
Tafel: đe Thessalonica p. L X X V I I , 5 9 , 2 5 2 .
2
U imeniku L a v a ed. cit. p. 4 7 navodi se medju sufragani solunskimi
na trećem mjestu: „ з Δρουγουβιτίας."
3
Svjedoče L e o diac. ed. B o n n . V I , 6. A n n a C o m n e n a : Alexiados lib.
X I V , p. 4 5 1 , 4 5 2 ed. P a r i s .
 debla. A l i tomu nije tako. Reinerio naime Sachoni napose na\4>di
crkvu „Philadelphiae in Romania", razlikujuć j u od D r a g o v i ć k e
i bugarske. Poznato j e , da j e zapadnim piscem „ R o m a n i a " pokra­
j i n a „ T h r a c i a " , o d k l e i T u r c i ovu prozvaše „Rumiii, R u m e l i j a " .
S toga j e „ecclesia Philadelphiae in Romania" bila u staroj T h r a -
kiji, gradu Philadelphii. AH u T r a k i j i neima traga tomu i m e i m :
mislim dakle, da j e „ecclesia Philadelphiae" crkva bogomilska u
Plovdivu, gdje s e početkom X I I stoljeća izrično navode B o g o -
mili. Odkle j o j d a k l e ono i m e ? ili su plovdivski Bogomili po pri­
mjeru svoje b r a ć e P a v l i ć a n a nadjenuli svojoj obćini ono ime bi­
1
blicko, ili su se plovdivski Pavličani, koji su svoju obćinu onim
naslovom okrstili bili, do polovice X I I I stoljeća slili s ondješnjimi
Bogomili, a ovi pridržali ono ime. Ovo mnienje potvrdjuje se i
tim, što se u onom spomeniku „ecclesia Philadelphiae in R o m a n i a "
navodi izmedju c r k v e bogomilske u Carigradu i u B u g a r s k o j , što
nas upućuje n a T r a c i j u i u njoj na Plovdiv.
A k o j e tomu tako, onda j e c r k v a Dragovićka bila ne u
T r a k i j i nego u Maćeđoniji. Ovo se može i tiem podkriepiti, što i
drugi spomenici svjedoče, k a k o ćemo vidjeti, da j e uprav u onom
dielu Maćedonije bilo sliedećih stoljeća najviše Bogomilâ.
P r e m a tomu imadu se crkva bugarska i dragovićka zbilja
držati za najstarije obćine, za majku i kolievku ove vjere. Odanle
se j e ona, kano iz središta trakovi, razširila na sve strane, tako
u T r a k i j u i к crnomu moru, gdje su za rana osnovane c r k v e plov­
divská i carigradska, ona za bugarske Slovene u T r a c i j i stanujuće,
ova ponajviše za G r k e sljedbenike nove vjere, kano takodjer
prama zapadu. U iztoku su svagdje novoj vjeri Pavlićani put pro-
krčili. Ondje j e Bogomilom pridržano i medju Orci ime osnovatelja :
Βογομίλο;, ή των Βογομίλων αϊρεσις, δόγαα, prem su j i m i druga imena
2
nametnuta b i l a .

1
Apocalipsis s. J o a n . I , 1 1 . Bile su u Aziji dvie Philadelphie, koje
se i u srednje doba spominju, jedna u Isauriji, druga u Lydiji. Cf.
T a f e l : Symbol, critic. I , 1 0 1 .
2
P o E u t h . Zygad. : triumphus de Massalianorum secta (Tollius : in­
signia itinerari italici p. 1 1 4 ) prozvani su Bogomili takodjer M e s -
s a l i a ri i i E u h i t a e (Εΰχίται). Ovo sam Euthimij ovako tumači
(bibl. max. patr. X I X , panopliae tit. X X I I ) : „quod quidem voea-
bulum (Messaliaui) E u c h i t a s i. e. supplices et precantes (εύχομαι, ευ-
χετης) significai; multus eiiim apud ipsos est sermo de precatione. "
U ostalom sekta Messaliana ili E u h i t a , kojoj su dodana imena E n -
 Odavle ćemo lasno razumjeti, k a k o se j e vjera popa B o g o ­
mila dosta brzo na zapad presadila. T o se j e dogodilo do početka
X I stoljeća, kada nalazimo t r a g ovoj nauci u gornjoj Italiji i j u ž n o j
F r a n c e z k o j . Onamo se ona přenesla iz B u g a r s k e , kao što to osim
predavanja svjedoči i ime „Bulgarorum haeresis, B u l g a r i " ( B o u g r e s ) ,
upotrebljavano u F r a n c e z k o j za naznačenje k a t a r s k e sljedbe i
K a t a r a . Ova se nauka mogla prenieti običnim obćenjem izmedju
iztoka i zapada, k o j e j e medju balkanskim i apeninskim poluotokom
živahnije bilo, nego li bi se u prvi mah mislilo. Ovdje sjećamo
na ono preseljivanje južnoslovenskih obitelji u Italiji, za k o j e ima-
1
demo i u dosta jalovih izvorih mnogo d o k a z a .

I z dosadašnjega iztraživanja dosta j a s n o sliedi ovo : a) Ko-

lievka manihejsko-gnostičke sljedbe, kojoj su se priznavali Bogo-
gomili u iztoku, Kathari i P a t a r e n i na zapadu, nije drugdje nego
u B u g a r s k o j . T a m n o predavanje, k o j e se sačuvalo u krilu sljedbe
medju Grci i Latini, razjasnjuju slovenski spomenici, po kojih j e
utemeljitelj sekte bio pop B o g o m i l za vrieme c a r a P e t r a u prvoj
polovici X stoljeća. U kojem j e odnošaju nauka Bogomilova stala
naprama Pavlićanskoj, koja j e uticala na B u g a r s k u , kada je ova
ulazila u zajednicu k r š ć a n s k o g a svieta, o tom ćemo kašnje raz-
pravljati. Ъ) Odmah u početku sekte osnovane su dvie c r k v e , j e d n a
u B u g a r s k o j , druga u Maćedoniji u krajini Dragovićkoj. Odanle
su veoma rano nastale obćine u Plovdivu i Carigradu, gdje j e od-
prije Pavlićana bilo. S druge strane prenesena j e nauka u Italiju,
a odavle u F r a n c e z k u , gdje j o j zametak nalazimo početkom XI
stoljeća, c) Pristaše vjere popa B o g o m i l a zvali su sebe svudjer, u
Bugarskoj, u iztoku, u Italiji i F r a n c e z k o j , hristijani κατ' εξοχήν ;

thusiaste, Mai-cianite od mienjača Marciana, Ъііа j e poseban ogranak

u istom deblu. Na dalje E n k r a t i t a e od εγκράτεια, i m e , koje se
davalo i drugim sektam ponosećim se askezom i strogošću života.
Napokon φουνδαίται, ψουνδαγιαγίται, rieč nerazumljiva, ako nije po
sr. viečnoj „ F u n d a " , i. e. c r u m e n a , v e n t r a l e , torba, koju su valjda
pristaše one sekte nosili.
1
О južnoslovenskih obiteljih, koje su se u Mletke počem od V I I I i
I X stoljeća preselile vidi Arkiv za Jugoslav, pov. I, 3 5 — 5 4 . P r e m a
rieči „Schiavone", koja se davala Ijudem našega n a r o d a , nalazimo
u Italiji i mjesta „ B u l g a r o " , i ljudi de B u l g a r o , B u l g a r i n i ; Reine-
rius, F a l c o ( V l k ) , Vilelmus de B u l g a r o , B u l g a r e l l o , B u l g a r i i s , Ale­
xander Bulgarini itđ. Ova se imena nalaze već u X I vieku. Cf. Schmidt
op. cit. I I , 2 8 6 .
sva ostala imena, pod kojimi oni dolaze u spomenicih, nepolaze
od njih nego od katolika, njihovih protivnika.

II.

Nova se vjera širi na istoku po balkanskom poluotolm medju Grci i

južnimi Sloveni. Sudbina Bogomïlâ do konca XII vieka.

Upoznavši se s osnovateljem i početkom bogomilske vjere

prelazimo, da progovorimo о njezinoj sudbini najprije u samoj ko-
lievci, onda u drugih zemljan.
Nemoć bugarske države, kojoj se zametak pokazivao za
vladanja cara Petra, urodila je poslije njegove smrti neblagim
plodom. B o r b a , k o j a j e nastala izmedju bizantinske i bugarske
politike svršila j e tiem, da j e B u g a r s k a tri godine kašnje ( 9 7 1 )
postala g r č k o m pokrajinom. S bugarskom državom izgubila j e i
b u g a r s k a c r k v a samostalnost ; j e r car Ivan Zimisces osvojivši prie-
stolni grad Prieslav skine D a m j a n a s patrijaršije i podčini Bu­
garsku carigradskoj patrijaršiji.
Ovo j e poniženje b u g a r s k o g a naroda kratko trajalo ; on bo
predvodjen hrabrim boljarom Sišmanom Mokrom odbaci poslije
pet godina ( 9 7 6 ) j a r a m g r č k i , proglasi Bugarsku neođvislom dr­
žavom i uzvisi na Simeonov priestol Šišmanova sina Samuila. Ovaj
j u n a č k i vladalac povrati Bugarskoj slavna vremena Krumova i
Simeonova. On razširi dalje no ikada prije njezine granice, praćen
pobjedami i slavjem. Carevina se bugarska prostirala od Dunava
prieko P r i e s l a v a do T r a k i j e , preko Ohrida do Adrije, prieko Me-
lenika, S e r e s a i B e r e j e do Arhipelaga, preko Larise do Termo­
pila. Samuilove čete prelažahu pače u staru Grčku, preko Korintha
u Peloponez sjedinjujuć svuda razdrobljena plemena slovenska.
O v a k o razširenoj na j u g državi nije mogla ostati priestolnica ovkraj
B a l k a n a ; Samuil j u prenese u stari Ohrid. On j e i patrijaršiju
bugarsku uzpostavio. G e r m a n inače Gavrilo, glava c r k v e , stolovao
j e najprije u Vodenu, onda u Prespi, nasljednik mu Filip napokon
1
u c a r s k o j priestolnici, u O h r i d u . T a k o j e bugarska c r k v a sveudilj
dielila sudbinu države bugarske, j e r j e samostalnosti obiju bio j e d a n
protivnik, na Bosforu.

1
L e - Q u i e n : oriens christ, loc. c i t . : „Γερμανός, ό και Γαβριήλ, εν Βο-
ϊίνοις και εν -f Πρεσπγ; . . Φίλιππος έν Λυχνίο η προσαγορευμενγ; νΟν
t

c-d Άχρίδη .
 Ovaj odsjek bugarske po vješti, koliko j e slavan, označuju
rieke krvi, prolivane za neodvislost. B u g a r s k o m u narodu nebijaše
dopušteno, da odahne, da se odmori i ruku postavi na nutrnje ure-
djenje. Poslije j e d n e slavne b i t k e pripravljao se on za drugu; a vojna,
koja započe god. 9 9 5 nije svršila, dok po drugi put ne doče sa­
mostalnost narodna. B o r b a j e u to doba svu narodnu snagu za­
nimala; sve j e zaglušio zveket oružja. Ali c r k v a i njezine sluge
nisu zatvorili očiju pred pogibelji, k o j e nije ni u onih okolnostih
narođnjega napora bilo nestalo čistoći prave vjere. Ni sada se do
duše kano ni u vrieme cara P e t r a neiztiču crkovnjaci, vladike i
učitelji, kojih bi slava viekove preživjela. Ali sačuva nam se ipak
uspomena j e d n o g a svećenika, k o j e g a j e ime s razvitkom bogomilstva
u Bugarskoj uzko skopčano. T a j j e svećenik Kozma, našemu či­
tatelju po imenu poznat. On j e j a m a č n o u Samuilovo doba bdio
nad pravoslavjem, te odvraćao pravovjerne od njihovih zemljaka
Bogomila.
Ako i odbijemo nješto žestine u govoru popa Kozme na
revnovanje njegovo za pravovjerje i na govorničke nakite: to
ćemo iz njega ipak razabrati, koliko j e pravoslavni u ono doba
mrzio na Bogomila i na privrženike njegove. B o g o m i l a j e on stav­
ljao u isti red s davnimi heresiarsi, s Arijem i Makedonijem. B o ­
gomila j e držao za tim većega b u g a r s k o g a naroda zlotvora, što
„on prvi poče naučati kriv nauk u zemlji b u g a r s k o j . " Bogomilova
n a u k a bijaše mu nadahnuta samim nečastivim, k o j neprestano za-
vađja rod čovječji, k a k o „bi veću njega čast к sebi potegnuo u
muke." Bogomili su mu „gorji od kumira gluhih i sliepih, od bie-
sova, od Židova i nevjernih, oni su vrazi božji, oni pokrivaju lico-
1
mjernom smjernošću svoj j e d . " S toga se k a n o j e k a svuda oda­
ziva pravovjernomu puku ova o p o m e n a : „ A k o tko к vam dolazi
i nenosi prave nauke, neprimajte g a u kuću. I a k o o njekom do-
znaste, da j e u krivovjerstvo pao, podučite ga i na pravi put
2
povratite." Medju pravovjernim dakle i medju Bogomilom ne budi
nikakova drugovanja; a pravovjerni ne sastani se s Bogomilom,
osim da ga о njegovoj bludnji uputi i privede u krilo c r k v e .
Znamenito bi bilo točnije doznati, k a k o su se Bogomili u ono
vrieme ponašali naprama državi i crkvi, i obratno. О prvom K o z m a

1
Slovo str. 7 4 , 7 7 , 8 7 , 9 0 .
2
Ibid. p. 9 6 .
j i m ovo spočituje : „oni u č e svoje nepokoravati se poglavarom, oni
grde bogate, nenávidě otce, starješinam se rugaju, boljare vriedjaju,
mniju da su oni, k o j i caru i njegovim slugam služe, bogu mrzki,
nezapovieđaju svomu gospodaru služiti." P r e m a tomu bili bi B o -
gomili nepokorni podanici i nemarni u tečenju imetka. Nije dakle
čudo, ako j e gdješto državna vlast upotriebila proti njim strožije
kazne, uze i tamnice. Ali Bogomili su se upravo ovim stradanjem
ponosili, a mnogi od pravovjernih u tom nazírali „stradanje za
1
pravdu." T o j i m j e u puku slavu mučeničku pribavilo.
Nije ipak vjerovno, da bi državna vlast već tada bila od­
redila obéi progon proti Bogomilom. Car j e Samuil pribrao i velik
broj J e r m e n a u Maćedoniji, koji nezadovoljni s grčkom vladom
a
pobuniše se i pridružiše se B u g a r o m . " Ako tako postupaše car
s inostranci, k a k o da odbije svoje podanike?
Osim toga imali su B o g o m i l i privrženika u istoj vladalačkoj
porodici. Samuilov naime sin Gavrilo, inače Radomir-Roman i nje­
3
gova supruga, k a k o nas j e d a n spomenik obavješćuje, bijahu revni
pristaše ove sekte. Ovo bi bio prvi, nam poznati slučaj, da j e bo-
gomilska sekta, više desetak godina pokle j e postala, prodrla tja
u vladalačke dvorove. Ovaj slučaj nebi bio medju južnimi Sloveni
jedini, kao što ćemo k a š n j e vidjeti. P r e m ono svjedočanstvo nije
nevjerovno; ali ako se i posumnja u cielom o b s e g u , sliedi iz
njega bar to, da su bugarski Bogomili u Samuilovu sinu i njegovoj
ženi bili našli zaštitnika. Odavle, kano iz navedena u dvoru uva­
žena razloga političkoga možemo si protumačiti, za što u slovu
K o z m i n u nenalazimo trag bi državna vlast bila k a k o v e stro­
žije naredbe izdala proti B o g o m i l o m ; a inače takodjer o tom svi
spomenici šute.
U takovih okolnostih, da su one dulje potrajale, bila bi se
vjera bogomilska u B u g a r s k o j ojačala. Ali slava i moć nove bu­
g a r s k e države skoro smrkne. J e r poslije k r v a v a ratovanja i grozne
1
Ibid. p. 8 5 : ,,ΜΝΟςιι . . . мнютъ нхъ zjx. нрдкдоу стрддоуцід H
ХОТ1ДЦ1Д HHYTO В Ъ С П р Ш Т Н ПДОДЪ ОТЪ БОГД ψ ΟγίζΜ Η ТСШІНІ|Д."
2
Svjedoči Jernien Matija iz E d e s s e : chronique (Bibliothèque historique
Arménienne p a r E . Dulaurier) kod Grilferdinga : писма объ исторіи
Волгаръ и Сербовъ. I l l , 1 3 3 .
3
Grčko žitie sv. Vladimira. U Moschopolu 1 7 4 1 . Izadje takodjer u
Mletcih 1 8 5 8 : Ακολουθία του άγιου . . Ιωάννου του Βλαδίμηρου. Ο
Gavrilu i njegovoj supruzi veli s e : „ot όποιοι, ώς αιρετικοί, βαστώντες
τοις ρίζαις της ιοβόλου αιρέσεως των Βογομίλων και Μασσαλιανών .
smrti cara Samuila ( 1 5 rujna 1 0 1 4 ) , poslije neuspješna odpora nje­
govih sinova i nasljednika, -rečenoga Radomir-Romana ( 1 0 1 4 . 1 5 ) i
J o a n a Vladislava ( 1 0 1 5 — 1 8 ) g r č k i c a r Vasilij I I osvoji B u g a r s k u
i podčini j u svojoj carskoj vlasti (1019). Prem j e Bugarska po
drugi put izgubila svoju neodvislost i postala bizantinskom pokra­
jinom, njezina c r k v a nije sada dielila posvema j e d n a k u sudbinu.
Car Vasilij, taj ,,Βουλγαρόν.τονος", bijaše naprama bugarskomu sve­
ćenstvu iz političkih razloga uljudan. On j e monaha Ioana potvrdio
1
za metropolita bugarskoga, nedirnuv u njegovu samostalnost. Sielo
metropolije ili patrijaršije ostalo u Ohridu ; a podčinjeni mu bijahu
vladike u Moglenu, Citru (Κύτρος, Κίτρον prije Πύονα), Kastorei, D e b r i ,
Seresu, Prištini, Moravici, M a l e š e v u , Biogradu, Bdinu; B r a n i č e v u
2
i Dristru; Po tom j e vlast metropolita bugarskoga dopirala do
Dunava, i protezala se na eparhije u Bugarskoj i velikom dielu
Macedonije. Ali prem se nije vanjski položaj bugarske c r k v e pro-
mienio, to j e u njoj sasma zavladao tndji, bizantinsko-grčki duh.
V l a d i k e nisu bile otci narodu bugarskomu, v e ć su ga, kano što
imademo primjer u metropoliti (oko god. 1 0 7 1 ) Theophilaktu,
izobraženu inače mužu, prezirali, a prostodušne običaje njegove
3
„varvarskimi i surovimi" n a z i v a l i . S razlogom se dade nagovieš-
tati, da su vladike bugarske i tamošnje g r č k e oblasti budno pazile
na svaki pokret Bogomila; ali i ovim j e onakovo ponašanje tudjih
gospodara naprama poniženu puku išlo u toliko u prilog, što su
Bogomili zastupali na njeki način stari živalj bugarski.
U ovo su doba Bogomili već prekoračili bili granice b u g a r s k e
zemlje. Nalazimo j i m naime traga u dukljanskoj kneževini, sasto-
j e ć o j se iz trebinjske, humske, zetske i podgorske župe s gradovi
Dukljom, Skadrom, Barom, Olgunom, Svačenu, Danom, Sardonikom

1
Eazabire se iz odlomka careve naredbe : J u s graeeo-romanum. P . I I I ,
nov. constit. E d . Zachariae a L a n g e n t h a l . L i p s i a e 1 8 5 7 . nr. X X X .
p. 3 1 9 . Ovaj se J o a n navodi takodjer u imeniku kod L e - Q u i e n a :
oriens christ, loc. cit. Neodvislost bugarske crkve potvrdjuje takodjer
bugarski metropolit Theophilakt : epist. ad Michaelem chaleed. episc.
Bibl. max. patr. X V I I I , 5 4 5 : „ Q u a e enim inter B u l g a r o s partici-
patio et communio cum Constantinopolitano p a t r i a r c h a , qui neque
suffragia iusta in ipsam a u t vota habet ? . . "
2
Theophilakt. ibid.
3
I d e m : „Meum mihi somnium e n a r r a s , me in media B u l g a r i a bar­
bares et rusticos mores cx-edens imitari . . . E s t B u l g a r o r u m natura
omnis sceleris, omnisque mali nutrix."
i Drivastom. Ova j e kneževina graničila s j u g a i iztoka s B u g a r ­
skom Samuilovom, te j u ova država skoro neproguta. Neprijateljstvo,
odavle izmedju c a r a Samuila i dukljanskoga kneza Vladimira na-
stavše pretvori se u prijateljstvo, koje bude tim utvrdjeno, što V l a ­
dimir dobi ruku c a r e v e k ć e r i K o s a r e . T a k o susjedstvo, k a k o i
obćenje izmedj obiju država otvori Bogomilom put u Duklju. P o ­
ložaj ove župe na razvodju j a d r a n s k o g a mora i Podunavlja bio j e
veoma zgodan za razširenje nove vjere. Ali ona naidje na odpor
u b o g a b o j e ć e m Vladimiru. Ne samo nije se sam okaljao krivim
naukom, nego nije j e ni trpio u svojoj oblasti; on j e , po riečih
1
njegova životopisca, „uništio Bogomile, krivo vjerne Massalijane,
rušio bludnju i obnovio vjeru." B r a n e ć pravovjerje proti B o g o ­
milom zamjerio se svomu šurjaku caru Radomíru Romanu, pa j e
i to uz drugo povoda dalo mučeničkoj smrti dukljanskoga k n e z a
dne 2 2 svibnja 1 0 1 5 .

Odavle vidimo, da se j e nauka bogomilska pojavila oko

D r i m a , Morače i A đ r i j e k o n c e m X ili početkom X I stoljeća, dakle
jedva njeŠto preko pol vieka iza postanka njezina. Kneževina
j e dukljanska skrajna-sjeverno-zapadna točka balkanskoga polu­
otoka, gdje nam se već u ovom stoljeću ukazuju stalni i ne­
sumnjivi tragovi ove dualističke sekte. A k a k o j e ona kneževina
bila pretežnijim đielom naseljena narodom hrvatsko-srbskoga po-
riekla, to su se B o g o m i l i prvi put u našem narodu pokazali u
onoj zemlji, k o j a j e osim današnje Crnogore i Kotora obsizala
bližnje prieđjele Hercegovine i Arbanaske. I to potvrdjuju ine
viesti, da j e bogomilska vjera bila presadjena u naš narod iz B u ­
garske. Ne samo susjedstvo ovih dvaju plemena slovenskih nego
i burno ono stanje B u g a r s k e dalo j e mnogoj porodici bugarskoj
povoda, da prekorači medje svoje uže domovine i da potraži uto­
čište u krilu svoje h r v a t s k e i srbské braće. O tom nam se sa­
čuvao primjer, k o j nam valja ovdje iztaknuti. U Hrvatsku naime
dodje b u g a r s k i boljar P i n č i j , k o g a bješe car Samuil prognao sa
svojom braćom, sa sinom i rodbinom. Hrvatski kralj Držislav
primi ove odlične doseljenike, pomože j i m „капо dobar i milostiv
gospodin i smjesti j i h u predgradju K l i s k o m . " Ovdje su ovi bu­
garski velmože „ostali i primili pravu vjeru katoličku po ustanovi

1
Loc. cit.: „Τών Βογομίλων, τών αιρετικών Μασβαλιανών ή κατάλυσις,
ή της πλάνης καθαίρεσις και της πίστεως άνόρθωσις."
 1
r i m s k e c r k v e " , te j o j postali dobrotvori, kao što svjedoci p o v e l j a
od 9 veljače 9 9 4 . Ovaj nam slučaj potvrdjuje, k a k o nije bilo riedko
obćenje izmedju B u g a r s k e i susjednih slovenskih država i k a k o su
mogli u ove dolaziti ljudi n e k a t o l í c i . O n a b o l j a r s k a obitelj nije ta-
kodjer bila k a t o l i č k a ; ali se iz rieči listine ne dade r a z a b r a t i : j e
li bila iztočno-pravoslovne c r k v e , što se čini vjerovnije, ili bo-
gomilska.
D o k sudbinu Bogomila medju bugarskim i hrvatsko-srbskim
narodom tečajem X I stoljeća gusta tmina krije, razastire se k o ­
prena nad njihovom braćom razsijanom u iztocnom dielu poluotoka.
U Plovdivu se naime i u Carigradu pojavljuje ova sekta k o n c e m
X I i početkom X I I vieka.
U Plovdivu i okolici pokaza se, k a o što j e d n a pravovjerna
2
duša j a d i k u j e , „smradna smjesa opakoga gada, svedena onamo sa
sviju strana. Oko toga građa na daleko bijaše sve krivovjersko ;
j e r su onuda stanovali i J e r m e n i i Bogomili (Βογομι'λοι) i P a v l i ć a n i ,
od svih najbezumnije o bogu u č e ć i . " Pavlićanom bjehu starješine
Κουλέων, Κονσίνως i Φώλος. K a d a j e c a r Aleksij I K o m n e n ( 1 0 8 1 do
1 1 1 8 ) prvih godina svoga vladanja došao u Plovdiv, da učvrsti
balkanske granice proti turanskim Polovcem : upotriebi on ovu pri­
liku, da očisti onaj priedjel od krivovjerstva. C a r a su u tom poslu
pođpomagali plovdivski metropolita i n i k e j s k i E v s t r a t i j . „ C a r a bi
vidio, k a k o zabludjile, koje bi к sebi dozvao, od j u t r a do m r a k a
strpljivo sluša i k a k o j i h nagovara." Ovaj j e posao Aleksij nastavio,
k a d a j e dočuvši za provalu P o l o v a c a ( 1 0 8 6 ) pohitio bio к Dunavu
te se iz B d i n a povratio u Plovdiv. Ni ovo mu nebijaše d o s t a ; on
j e mnoge Pavlićane dao u C a r i g r a d dovesti, te n j e k e od njih
obratio milom i silom, a medj njimi i starješinu Kuleona. Obi'aće-
nike ove nagradi i odlikova, druge naseli u nov grad Νεόκαστρον,
po njem prozvan Αλες'.ούπολ'.ς, k o j sagradi kod Plovdiva, onkraj
3
r i e k e Marice. T v r d o k o r n e pako odsudi na vejčnu t a m n i c u .
Car Aleksij j e d n a k o j a m a č n o postupaše proti plovdivskim
Bogomilom, prem se ovdje P a v l i ć a n i više iztiću. K a k o j e ovaj
vladalac bizantinsku državu podigao iz truleži, tako j e nastojao i

1
Priobći j u F a r l a t i : Шут. sacr. I I , 1 1 . „ U l i c igitur remansimus, et
recepimus veram fidem catholicam secundum institutionem romanae
ecclesiae."
2
Anna C o m n e n a : Alexiados lib. X I V , p. 4 5 0 , 5 2 . ed. P a r i s .
3
Ibid. p. 2 5 3 — 5 7 .
pravoslavje ojačati. „О njem se bio po eielom svietu raznio glas
slavan, da iz svih sila nastoji, k a k o bi krivovjerce izkorienio ili
j i h u crkvu priveo." Ali dok j e o tom nastojao u Plovdivu, dodje
mu do ušiju, k a k o se svuda mnogo govori о Bogomilih, о njihovoj
novoj sljedbi i napredku. Ovaj se glas bio odanle razsuo, što njeki
monah Vasilij izabra si 1 2 učenika, koje prozva apostole, k a k o bi
novu nauku čim dalje razširili, pa j e njimi zaveo i u č e n i c e , žene
zla ponašanja. R a z a s l a v ove na sve strane svoje j e nevjerstvo za
čudo razsijao. Ovo dočuvši c a r nije se mogao uzdržati, da neiztraži
tragova do najtajnijih kutova ove sljedbe, tajno nastale. Zapovjedi
к sebi u dvor dovesti n j e k o j e Bogomile ; svim j e u tom bio složan
odgovor: d a j e cieloj sljedbi starješinom V a s i l i j , da j e on njezin
načelnik, glava i vrhovni učitelj. D a se ova stvar j o š točnije raz­
v i d i , bude izmedju B o g o m i l a njeki Divlacij (Διβλάτιος) uhvaćen, a
j e r nije htio dobre volje ništa odkriti, bješe pred sud poveden, dok
nije izpovjedio, tko i gdje j e taj Vasilij i tko su oni po njem re-
djeni apostoli. Pošto se na taj način sve doznalo, car j e mnoge na
sve strane razaslao, da pronadju i uhvate sakrivene početnike ove
bludnje. Njihovom j e pomnjom napokon uhvaćen satanaelov arhi-
satrapa Vasilij, po odjeći kaludjer, lica mršava, riedke brade, čo­
v j e k sa tisuće svojstva da pozornost probudi, i preporuči nečistu
sektu. Car j e bio odlučio iz n j e g a izmamiti tajne mračne d r u ž b e ;
s toga j e držao da nebi shodno bilo odmah iznieti mržnju i j e d .
On si htjede otvorenim licem pridobiti toga č o v j e k a , podje dola-
zećemu u susret, i čini g a uza se posjesti, onda ga i к carskomu
stolu p o z o v e ; pače dade mu razumjeti kao da bi sam i brat mu
Izak, s e v a s t o k r a t o r , voljni bili pristupiti u s e k t u , s toga da žele
upoznati se s njezinom naukom. Divim bo se tebi — veljaše c a r
Vasiliju — prečastni o č e ! i štujem te, zapanjen tvojom krjepošću,
i za to veoma č e z n e m , da m e naučiš ona tajna načela nauke ne­
obične , k o j a n j e k o j i m p r e d a j e š , i kojimi tvrdiš, da o n o , što mi
vjerujemo, jest izprazno i ništetno. U početku se Vasilij ustru­
č a v a o ; ali k a d a mu c a r stade j o š većma l a s k a t i , u čem ga I z a k
podupiraše, razriešiše se napokon starcu usta ; progovori kano
к svojim pouzdanikom i sasma izriga one nečiste i vječnoga ognja
dostojne n a u k e . Mjesto dogovora bijaše u dvoru odieljeno od b u k e
gradske, a zavjesom n j e k o m obastrto. I z nutra bijaše car i njegov
brat s h e r e z i a r h o m ; a u tajnom mjestu sjedjaše pisar, sagom za­
s t r t , k o j j e brzo bilježio sve što Vasilij govoraše. K a d a j e starac
R. J. A. vii. 8
sve i z b r b l j a o , smetne car s viđa p r e n a v l j a n j e , odmakne zavjes i
zapovjedi vrata otvoriti. Odmah pristupi sazvani zbor o t a c a , sa­
kupe se pretoriani, dodje vojničko i crkveno vieće. T a d a j e na
priestolju carskoga grada sjedio sveti patrijarak gramatik Nikola.
Pročitana bude bezbožná i mrzka n a u k a Vasilijeva. Vasilij sve
potvrdi dodajuć, da j e za obranu svoje nauke pripravan trpjeti
vatru, bič i nebrojene smrti. I doisto on se nedade odvratiti, tako
da mu se zaluđ grozilo lomačom i sličnimi kaznami. Cesto u zatvor
odveden, često к caru doveden ; gluhomu se govorilo. C a r j e medju
tiem naložio, da se po svietu razsijani učenici i saučitelji Vasili-
j e v i , osobito one starješine, k o j e su 1 2 apoštola nazivali, potraže
i u Carigrad dovedu. Onda j e on lično nje nagovarao, da se
obrate ,· ali j i h pretvrdokorne nadje, ne samo odobravajuće bludnju
Vasilija nego i nasljedujuće njegovu opornost. U ostalom prona-
djeno j e , da j e zlo veoma n a r a s l o , j e r j e broj zabludilih veoma
velik b i o ; j e r j e k u g a , šireća se t a j n o , unišla u utrobu istih ve­
likih k u ć a , i njekim ljubkim zaraženjem zamamljive novosti ne-
vjerovano množtvo svakoga razreda obuzela. S toga j e c a r nasto­
janje svoje, da crkvu očisti od kuge tako razprostranjene podvo­
stručio , i pronašao za najsgodnije sredstvo, da se oglasi naredba,
kojom se s v i , bili oni državljani ili i n o s t r a n c i , koji su đoglašeni
kano krivci bogomilskoga nevjerstva, odsudjuju na lomaču. I sbilja
se ono dogodi, što j e car predvidio. K a d a se takova osuda pro­
č u l a , mnogi uplašeni izpričaše se i j a v n o izpovjediše, da su pravi
i čisti katolici. Ali bilo j e i takovih, k o j i su očitovali, da su pravi
Bogomili i da će takovi do smrti ostati. U tih okolnostih c a r za­
sjedne vladalački priestol, obkoljen viećern crkvenih i državnih
dostojanstvenika i sborom najučenijih redovnika. Na ovaj sud budu
dovedeni svikolici, koji su bili s bogomilske sekte osumnjičeni.
C a r zapovjedi zapitati svakoga od n j i h : j e li B o g o m i l ili k a t o l i k ?
Njeki su se od njih izpovjedili za B o g o m i l e , dočim su drugi tajili.
N a to j e c a r zapovjedio naložiti dvie lomače, a nad j e d n o m podići
krst. Bogomili su tamo vodjeni, da podju u vatru. Ali j i h car j o š
nehtjede smrću kazniti davši j i m vremena da se obrate. Pošto j e
dakle s pohvalom one odpustio, k o j i bjehu krivo potvořeni, poraz-
dieli prave Bogomile u različite t a m n i c e , odielivši i p a k onih dva­
naest apoštola. Njeki su od njih vratili se u naručaj c r k v e , drugi
u tamnici poginuli. Grlede V a s i l i j a , starješine s e k t e , vidjevši g a
tvrdokorna, patrijarak Nikola, svećenstvo i monasi scieniše, da j e
smrt zaslužio. Ovo odobrivši napokon i sam Alexij poslije novih
opomena naloži, da se lomača pripravi u trkalištu. Dodje množtvo
krivovjeraca gledajuć u svoga načelnika. Vasilij nije odmetnuo
tvrdokornosti niti u očigled l o m a č e ; pače gledajuć u nju smijaše
se i proričuć n j e k e budalaštine nadaše se pomoći od angjela, koji
će g a spasiti iz sredine vatre. Ali kada se j a d n i k približio buk-
tećoj lomači, on smion stade strepiti, bojati se ognja, češće odvra­
ćati oči, ruke sklapati, prsa tući i druga davati znamenja nesum­
njive plašivosti. Car nije prestajao podjeljivati opomene u ovoj
skrajnoj p o g i b e l j i , kušati posljednja sredstva i crpsti zadnje nađe.
Ali sve uzalud proti najtvrdjoj opornosti. Sluge skinuvši Vasilijev
plašt, b a c e ga u v a t r u , da se p o k a ž e , imade li na n j , kako se
heresiarcha hvalisao, ona k a k o v u moć. I z a toga porinu Vasilija u
sredinu lomače. A vatra g a ne samo ne poštedi, nego kano raz-
srdjena odmah cieloga obuze. Onda j e puk zahtievao istu kazan
i za Vasilijeve ne malobrojne sljedbenike ; pače bi j i h bio sam u
lomaču b a c i o , da c a r nije zabranio zapovjediv da se zatvore u
1
tamnice, gdje su dugo čuvani, dok niesu ondje izginuli."
Iz ovoga se pripoviedanja j a s n o vidi, d a j e bogomilska sekta
u Carigradu i bližnjih priedjelih byzantinske carevine u prvom
desetku X I I stoljeća dosta razprostranjena bila i da j e obuzimala
sve razrede pučanstva doprvši tja u odličnije porodice. Ona se
bila poslužila osobito drugim spolom, da prodre u obitelj. I ovdje
j e spoljašnjost i ponašanje Bogomila djelovalo na mačtu p u k a :
„Bogomili iznosili su na vidik vjerozakonsku strogost i pokoru, i
odlikovali se lukavštinom prenavljanja. Od dugokosih ljudi svjet­
skih malo j e uz bogomilsku sektu pristajalo. Ona se sakrivala pod
plastom i kukuljom. K a d a si vidio čovjeka turobna, do nosa pokri­
vena, hodeća prignutom glavom i potajno n j e k e molitve mrmlja-
12
j u ć a , bio si siguran, da j e ovaj čovjek B o g o m i l . " Ova smjernost
vanjska, siromaštvo, strogost, razlikovala se od sjajnosti i bogatstva,
kojima j e stupala vladajuća c r k v a pred svietom.
P o č e t a k bogomilske obćine u Carigradu daje se, k a k o vidjesmo,
dokazati i utvrditi do polovice X I stoljeća; ali j e vjerovatno ona
j o š prije osnovana bila. Nu prvi j e put ona oko god. l i l i na se
1
Ovako pripovieda k ć e r c a r a Alexija povjestkinja A n a K o m n e n a :
Alexiados lib. X V , 4 8 7 — 4 9 4 . ed. Paris. J a sam pripoviest Aninu
samo u toliko pokratio, u koliko sam izpustio suvišne opise.
- T a k o opisuje A n a K o m n e n a . ibid p. 4 8 6 .
*
povukla pažnju državne vlasti, k o j a j o j odmah podje u potjeru.
Byzantinska država bijaše osnovana na pravoslavju, a stojala u
najužjoj svezi s istočnom crkvom i njezinimi uredbami. Ni j e indi
nikakovo čudo, što su se obje vlasti sročile proti Bogomilom. Na­
vedena pripoviest nam pokazuje, k a k o su obje proti sekti postu­
pale. Najprije se nastojalo liepim načinom odvratiti krivovjerce od
bludnje. T a j posao preuzeee u svoje ruke same glave obiju vlasti :
car Aleksij i patrijarak N i k o l a ; o b o k j i m stojahu crkveni i državni
dostojanstvenici. Iztraga onih, о kojih se znalo ili bar sumnjalo,
da su B o g o m i l i , bijaše prvi k o r a k u tom postupku. SHedila j e
kazan proti onim, koji su о svojoj vjeri toliko bili osvjedočeni,
da j o j se nehtjedoše odreći. L o m a č o m za starješine, doživotnom
tamnicom za ostale zadovoljilo se crkvenim i državnim zakonom
byzantinske carevine one dobe.
Ali pouka mogaše Bogomile pouzdanije obratiti od tamnice
i kazne. I za nju se pravovjerni car pobrinuo, povjeriv E v t h y m i j u ,
učenomu monahu samostana της Περιβλέπτου, koj j e u Carigradu
pokraj mora ležao, a nazvanu Ζυγαδηνός, po s v o j prilici od mjesta
Ζύγαδα ili Ζύγαδος, da oprovrgne bogomilsku nauku, „ k a k o j u bio
onaj bezbožni Vasilij razvio," E v t h i m i j j e na taj poziv sastavio
djelo, koje razpravlja i oprovrgava sve krive v j e r e , k o j e su do
tada crkvom odsuđjene bile. U tom j e djelu ν.τίλος КГ. namienjen
,,κατχ Βογομίλων." Dočim j e učeni kaludjer razpravljajuć о starijih
heresih ponovio ono što su stariji o tom pisali, poslužio se u
X X I I I titulu izpravami iztražnimi proti B o g o m i l o m a i vlastitim
izpitivanjem. J e r j e Evthimij jednom putovao s njekira Bogomilom,
koj mu otvoreno razloži, nauku sekte. P a č e bilo j e u samostanu,
u kom j e Evthimij živio, kaludjera, koji su potajno uz Bogomile
1
pristali b i l i . Od njih j e pisac mogao k o j e š t a о sekti doznati.
Evthimieva razprava, kano što j e sada za nas dragocjen spo­
menik, bijaše za pravovjerne učitelje g r č k e uputom, kojom su se
mogli proti Bogomilom koristno služiti.
Strogost, kojom se u početku X I stoljeća proti Bogomilom
u Carigradu postupalo, nije ipak ove sekte izkorienila. Ona j e
osim u puku stekla novih privrženika u samostanskih stanicah.
Ovdje j e pače našla pobornika, koji su j u nastojali pismom širiti
1
Euthimij sam u „ Συγγραφή στηλιτευτικη " : Nic. F o g i n i i : Anecdota
litterai'ia vol. I V , p. 2 7 (Roinae 1 7 8 3 . 8 ) . Navodi dr. Gì-ieseler u
predgovora svoga izdanja E u t h . Z y g a d . N a r r a t i o de Bogomilis.
i braniti. Od takovih se navodi Konstantin Chrysomalos. Njegovi
spisi, koji se rado osobito u samostanih čitahu, dadoše carigrad­
skomu patrijarku L a v u povoda, da god. 1 1 4 0 ureče sabor, u kojem
su se oni točno izpitali. Sakupljeni otci crkve i g r č k i bogoslovi
pronadjoše u Konstantinovih spisih mnogo „novih i bezumnih čla­
n a k a , koji bogomilsku nauku j o š nadkriljuju." T a k o se ondje dua­
listička n a u k a preniela i na čovjeka, u kojem da su dvie duše,
dobra i zla, a da č o v j e k nije kršćaninom dok j e u njem zla duša.
S toga budu po saborskom zaključku ovi spisi na lomači spa­
ljeni a izobćeni o n i , koji onu nauku izpoviedaše. D v a kaludjera,
osumnjičena, oporekoše krivu n a u k u ; stariji, iguman, s ove časti
1
skinut prenesen u drugi samostan, a mladji bez kazne odpuštěn.
Niti ovom odsudom nije prestala bogomilska sekta zabunji-
vati iztočnu c r k v u . Malo kašnje poslije onoga sabora bijaše dogla-
š e n o , da su i dva episkopa K l e m e n t e i Leontij pristali uz Bogu­
mile, a isto tako monah Niphon (Νήφων). Ovako j e i bilo; j e r oba
biskupa biše u s a b o r u , k o j patrijarak Mihajlo Oxites god. 1 1 4 4
držaše, pronadjeni krivi i sa svojih stolica skinuti, a Niphon ba­
čen u tamnicu. Ovaj kaludjer bijaše neuk ; nu u puku ugledan,
zavodljiv svojom spoljašnjosti noseć predugu bradu. S v e mu ovo
pripomoglo kod Mihajlova nasljednika patrijarka Kozine A t t i k a
( 1 1 4 6 — 7 ) , te Niphon bude pušten na slobodu. On se pače umio
patrijarku tako priljubiti, da ga j e ovaj uzeo medju svoje doma-
šnje. O v a k o v j e položaj Niphon na to upotrebio, da započe odsu-
djene bludnje u istih skupštinah propoviedati. Ova nemarnost i
popustljivost naprama kaludjeru dade patrijarkovim protivnikom
2
priliku, da ga obtuže, a K o z m a bude zbilja sa stolice svrgnut.
K a k o se odavle vidi, iztočna j e c r k v a nastavila i za vladanja
c a r a J o a n a K o m n e n a ( 1 1 1 8 — 4 3 ) i Manojla I . K o m n e n a ( 1 1 4 3 — 8 0 )
onakovo proti Bogomilom postupanje, koje bijaše pod njihovim
predšastnikom A l e k s i j e m uglavljeno i ustanovljeno. Sto j e patrijarak
Nikola započeo, to su L a v i Mihajlo nastavili. P a ipak nisu mogli
ove sekte niti iz priestolnice iztisnuti. U ovo doba, za Manojlova
carovanja, bijaše načelnikom sekte u Carigradu njeki Niketas, na­
sljednik na lomači izgorjeloga Vasilija. On j e za sektu tako rev-

1
О saboru kod L a v a A l l a t i a : D e eeclesiae occid. atque oriental, per­
petua eonsensione. Coloniae 1 6 4 8 , pag. 6 6 4 seq.
2
J o a n . C i n n a m i : hietor. lib. I I , p. 6 7 — 6 9 . E d . Trajecti ad Rhenum
1652.
novao, da se nije plašio daleka na zapad putovanja, k a o što ćemo
do skora vidjeti.
Dotle se vratimo medju bugarske B o g o m i l e .
Ono malo spomenika, što no daju k a k o v u takovu svjetlost
našemu pitanju, vodi nas u zemlje bugarskoga naroda onkraj Š a r e
planine. D r a g o v i ć k a c r k v a bijaše na ovoj strani sveudilj B o g o -
milom središte i točka j e d i n s t v a . Polovicom X I I vieka bijaše j o j
starješinom njeki Simeon, koj j e pomenutoga carigradskoga starje­
1
šinu Niketu bio učinio biskupom. U Meleniku (Μελεν.κον), gradu
na podnožju rodopske planine a na rieci S t r u m i , bijaše takodjer
2
bogomilska crkva u to d o b a . Ona j e bila kano osrednja postaja
izmedju plovdivské i dragovićke, i radi toga za sektu vele zna­
menita. J o š su gušće bogomilske obćine razsijane bile izmedju
rieke Vardara (Axius) i Ohridskoga j e z e r a , s j e d n e i druge strane
gore Babune. K a d a su križari Boemundovi god. 1 0 9 7 došli к
Ohridu, dočuše, da su stanovnici Pelagonie skoro sami krivovjerci,
te su si ovi križari držali za dužnost, da provale u onu pokrajinu
3
i porobe one krivovjerce te j i m opljačkaju i m e t a k . Pelagonia
(Πελαγονία), u slov. spomenicih пологь, j e s t pokrajina s glavnim
gradom B i t o l j e m , Babuni na j u g u ; kroz nju teče rieka Cerna
(Erigon). Samostan treskavački sa svojimi zemljanu ležao j e tako­
djer u Pologu. Onaj nam do duše svjedok izrično ne kaže, k o j e
sekte bijahu oni krivovjerci ; ali mislimo, da su bili Bogomili iz
onoga razloga, što za druge nebismo znali a njih j e bilo u cielom
priedjelu do Vardara. Na ovu sektu u onom kraju sjeća nas tako­
djer „стясь ογ κοιοπιίΛΤ.χι., s БОГОМНАН KI. кдкоунт,", što no j e imala
4
treskavačka c r k v a . Polazeć od P o l o g a pram zapadu nalazimo
Bogomila odmah u eparhiji Moglenskoj. G r a d Moglen (Μογλενων)
ležaše izmed Ohrida i S o l u n a ; u njem bijaše biskupska stolica,
odvisna od metropolite ohridskoga. Na ovoj j e stolici u vrieme
cara Manojla I K o m n e n a ( 1 1 4 3 — 8 0 ) sjedio I l a r i o n , prije iguman
a uzvišen na biskupsku čast po metropolitu ohridskom Eustatiju.
K a d a j e Ilarion došao u svoju biskupiju, nadje u njoj mnogo ere-

1
Vignier: recueil de l'histoire de l'église p. 2 6 8 kod Schmidta op.
cit. I, 5 7 .
2
Ibid. E c c l e s i a Melenquiae" m j . Meleniquiae, Melenikiae.
r

3
Guilelmi Tyrii : historia belli sacri, lib. П . с. 1 3 .
4
Sr. spomenik u Glasniku društva srb. slovesn. X I , 1 3 5 . X I I I , 3 7 1 ,
3 7 3 . Gj. D a n i č i ć : rječnik: K o r O M H . U .
tika: „оувидѣ, ино множдііііідд уесть ПДНІІШІСКДД к* и дрмѣнскдд н

еціе же и вогомндскдд." 1
P o t o m bio bi Ilari on našao u Moglenskoj
eparhiji M a n i h e j a , J e r m e n a i Bogomila. Ovi J e r m e n i , kao što na-
pomenusmo, bijahu monofisite, j e r su po onom žitiju učili: „господни

пльть сьеднннвь се вожьствоу кысть едино іестьство ?срнстось . . не

ііріетн лрнстоу еднносоуцшоую ндмь нльть, ІІІ. н е т д и н н о у н-ькдковоу H

весстрдстноу н тьнкоу н иесьсддниоу " невесноу; a ova nauka da j e

bila odsudjena u z b o r u , „иже кь Х.ѴДКІДМІИ;" (god. 4 5 1 ) . S v e ovo
može se odnositi samo na monofisite. Ali kako to, da se ondje raz­
likuje „čest (pučanstva) m a n i h e j s k a a i ešće že i bogomilskaa" ?
Z a r se pod onom razumievaju Maniheji u znamenovanju užem, ili
Pavličani, pod ovom pravi Bogomili ? P r e m nebi nemoguće bilo,
da se onamo i P a v l i č a n a naselilo, to ipak scienimo, daje ondje
pisac pod obima imenima razumievao j e d i n e Bogomile, kao što se
ovi često zovu Maniheji i Massilijani. T a k o mislimo s toga, što se
u spomeniku iza toga navodi nauka i nje oprovrgavanje samo J e r ­
mena monořizita i B o g o m i l a . О nauci manihejskoj i pavlićanskoj
na pose a bogomilskoj napose neima u žitiju spomena.
Ilarion našavši B o g o m i l a u moglenskoj eparhiji postupao j e
s njimi, k a k o j e bilo c r k v e n o m i državnom vlasti u byzantinskoj
carevini, pod koju j e ona eparhija spadala, j u r v e prije ustanov­
ljeno. On najprije upotriebi pouku, živu rieč. Sastavši se s njimi,
pobijaše njihovu nauku od članka do članka. Bilo j e njih, koji
biše upućeni о bludnji svojoj , te se povratiše u krilo crkve.
Proti opornim Ilarion se prizva na državnu vlast. C a r Manojlo,
vladalac visoko izobražen ali r a z k o š a n , ratoboran, smion, gnjilim
inače dvorjanstvom obkoljen, nije mogao biti manji od ostalih
Komnena branitelj pravoslavne c r k v e . Izdana j e dakle proti mo-
glenskim B o g o m i l o m n a r e d b a , da se imadu svi o n i , koji se neo­
brátě, prognati iz z e m l j e . - J e d n a k o m se strogošću j a m a č n o postu­
palo proti svim Bogomilom, koji su u onih stranah nadjeni.

1
U žitiju sv. Ilai-iona od bug. patr. Euthyinia. E k p . X V v.
2
Ibid. „Сі'д ж е ОѴКТ.ДѢКЬ H БДДГОУЬСТНВЫН І|ДрЬ ВѢДЮ р д д о с т ь н ь БЫСТЬ,
н вьешь іцкт.ствоиддine доврддго пдстыра доврод*т*дн же н ДѢ-
ДНІД; ІІДІІНС.Д же кь піемоу роуконнсдніе поведивднипее кьсоу вга-
гомндскоую ересь до концд <оть стддд OYHCTHTH H покдрдюціе ce
нвю БДДГОУЬСТІД д о п л а т и ш ь оѵсрьдно пріемдтн н н^врднномоу сьѵе-
тдвдтн стддоу ; ііенокдрдюціее же се н в ь с в о е н НСУЬСТНВѢН H м р ь -
?сі)*н іірѣвывдіоціее ересн, дддеуе пггде (ЙТЫДІШТН сать прдко-
сддвны^ь стддд."
 120 Vìi. KAČKl.

Iz ovih raztresenih a u j e d a n skup sabranih viesti dozna

jenio, da j e koncem X I i tečajem X I I stoljeća bilo obćina bogu­
milskih u krajevih Maćedonije od rodopske planine tja do preko
B a b u n e i ohridskoga j e z e r a i crne D r i n e . Na ovom su prostoru
oni glavno stanovali u M e l e n i k u , D r a g o v i ć k o j p o k r a j i n i , moglen-
skoj eparhiji i Pologu. A k o na dalje uzmemo na um, da j e bilo
bogomilskih obćina u isto vrieme oko Plovdiva i u Carigradu :
to nara j e j a s n o , da j e ova sekta u X I I stoljeću raztresena bila
po cieloj južnoj polovici b a l k a n s k o g a poluotoka. О sudbini B o g o ­
mila u samoj B u g a r s k o j , ništa nam se nepripovieda.
Ali u ovo se upravo doba pojavlja razkolje medju Bogomili,
koje j e djelovalo takodjer na njihovu j e d n o v j e r n u b r a ć u s one
strane jadranskoga mora. R a z k o l j u ovomu dade povod različito
mnienje о glavnom članku njihove nauke. P o čistoj naime nauci
gnostičko-manihejskoj o dvih počelih, oba su počela j e d n a k a i ravna,
zlo j e počelo od vieka bilo z l o , a ne u vremenu nastalo odpadši
od dobra, ili drugimi riečrni djavol j e ravan bogu, on tvorac tvari
i vidljiva a ovaj nevidljiva svieta, pa se za to u čovječanstvu na­
stavlja borba izmedju dobra i zla. Nu veoma j e rano ublažen bio
ovaj strogi, absolutni dualizam. U vrieme K o z m e prezvitera bilo
1
j e već učitelja u bogomilskoj sekti dvaju o tom članku m n i e n j a :
„дндколд τΐίθ(ιΐμ ид(>ні|діоі|іе УЬІІОВѢКОМ н всен ткдрн пожш, govori on
о jednih — о drugih p a k o : „нмін же днгедд отііддшд ндрнцдютъ t. j .
j e d n i su vjerovali, da j e počelo, od v i e k a zlo (дшволъ), tvar stvo­
rilo, drugi da j u j e stvorio angjel, k o j j e bio bogom stvoren dobar
ali od njega odpade (inače djavol). P o jednoj i drugoj nauci
bijaše vidljivi sviet stvoren od zla b i ć a ; ali ovo bijaše po prvoj
zlo od vieka, zlo mu bijaše immanentno, dočim po drugoj zlo j e
biće u vremenu postalo odpadši od d o b r a , koje j e prema tomu
jedino vjekovito. Absolutni j e dualizam pravi ditheizam, dočim
ublažen dualizam j e monotheizam. Posljednja j e nauka dualistička
samo glede odnošaja svieta naprama tvorcu i u drugih posljedicah.
Absolutni se dualizam mogao j o š manje od ublaženoga održati uz
v e ć e razviće umno i k r š ć a n s k e sviesti. S toga j e u istoj domovini
sekte nastala proti njemu r e a k c i j a , kojoj nalazimo tragova v e ć na
kraju X stoljeća. Malo kašnje ublažen dualizam zavlada posvema
u crkvi bugarskoj, dočim se s t r o g i , absolutni održa u c r k v i dra-

1
Slovo str. 8 6 .
g o v i ć k o j . T a k o zavladaše medju Bogomili dva reda, bugarski i dra-
g o v i ć k i , „ordo de B u l g a r i a , ordo de Dugrutia i. e. Dragovitia",
k a k o se u zapadnih spomenieih čita. Ovo j e razkolje mah preo-
telo takodjer medju Patareni i Kathari. U Italiji bijaše polovicom
X I I stoljeća starješina sekte biskup Marko. On se j e , prihvativ ubla­
ženi dualizam, prislonio na crkvu bugarsku. Uz M a r k a pristade R o ­
berto de Sperone, starješina patarenske crkve francezke („ecclesia
F r a n c i g e n a r u m " ) u L o m b a r d i j i . U isto j e vrieme (oko 1 1 6 3 ) slovio
u Milanu patarenski učitelj imenom Bonacursus, koj napominje ovu
1
razliku u s e k t i . Ona j e v e ć bila počela prodirati u F r a n c e z k u
medju tamošnje K a t h a r e , koji su se bili u toliko ojačali, da j e
papa E u g e n i o I I I ( 1 1 4 5 — 1 1 5 3 ) izaslao bio u tolosku knežinu
Albericha i učenoga redovnika sv. Bernarda, da krivovjerce obrate,
pa da su dva sabora c r k v e n a , jedan god. 1 1 6 3 u T u r u , drugi
god. 1 1 6 5 u L o m b e r s u , držana, u kojih se viećalo k a k o da se
krivovjerstvu u onih stranah na put stane.
R a z k o l j e medju Patareni i Kathari bilo bi već tada dublje
pustilo k o r i e n j e , da nije bilo revnosti carigradskoga bogomilskoga
biskupa Nikete. Carigradska c r k v a ostade vjerna prvobitnomu dua­
lizmu, đragovićkomu r e d u ; njezin se indi starješina uputi g. 1 1 6 7
na zapad, najprije u Italiju, gdje j e biskupa M a r k a odvraćao od
b u g a r s k o g a reda, za tiem u F r a n c e z k u , gdje izhodi kod svoje
b r a ć e , da se ureče sabor svih K a t h a r a i Patarena u sv. F e l i x de
Caraman kod T o l o s e . Od zastupnika francezkih K a t h a r a , koji su
došli u taj sabor, napominju se biskup albiski Siccardo, . B e r n a r d o
j e zastupao biskupiju carcassonsku, tada izpražnjenu, i toloska,
takodjer izpražnjena, poslala svoga zastupnika. T a l i j a n s k e P a t a ­
rene zastupahu glavom rečeni biskupi Marko i Roberto. Osim ovih
zastupnika katarskih i patarenskih c r k a v a bilo j e u saboru mnogo
odličnijih sljedbenika sekte. Glavni predmet ovoga sastanka bijaše
riešen po volji biskupa N i k e t e ; absolutni dualizam steče pobjedu
u zboru, bude utvrdjen i proglašen kano nauka sekte. Odstup od
ove nauke takovom se držao povredom ove sljedbe, da su M a r k o
i Roberto, odrekavši se reda bugarskoga, po Niketi iznovice redjeni
i na svoje stolice uvedeni bili. U blažem su dakle dualizmu ortho-
doxni B o g o m i l i nazírali odmetničtvo od vjere. Razpravu o parnicah

1
Bonacursus : manifestatio seetae Catharorum a p . Baluz. Miscellanea.
E d . Mansi I I , 5 8 1 : „ H a e r e t i c i , qui haJbent o r d i n e m s u u m d e
D u g r u t i a . . . docent duos dominos sine principio et fine . . . "
izmedju c r k v e toloske i carcassonske, k o j a se u ovom zboru riešila,
navodimo ovdje za t o , što se biskup Niketas pozvao na c r k v e
grčku, maćedonsku i b u g a r s k u , navodeć kako su izmedju njih
granice točno ustanovljene, te k a k o neima međj njimi zbog toga
nikakove razmirice.'
Ali ova pobjeda bogomilske orthodoxije bijaše veoraa k r a t k a
trajanja. Umjereni se dualizam sam po sebi preporučao ; к tomu
nadje zagovornika. S one naime strane mora („des parties ď
outremer") dodje u Lombardiju njeki P e t r a č (Petracus), koj stade
raditi za red bugarski. Ove nas okolnosti upućuju, da j e P e t r a č
imao biti Bugarin i elan b u g a r s k e c r k v e . On j e svojoj nauci pri­
bavio pristaša i tiem, što j e ugled biskupa Nikete podkopao pri-
poviedajuć svašta о njem i о njegovu rukopoložitelju, dragovićkom
biskupu Simeonu. T i m se zbude, da j e medju talijanskimi P a t a ­
reni nastalo podpuno razkolje, dočim su se oni pociepali u dva
logora i razdielili u dvie c r k v e . M a r k o v nasljednik I v a n ostao j e
u redu dragovićkom, privrženici pako b u g a r s k o g a reda t. j . umje­
2
renoga dualizma izabraše si za biskupa P e t r a L o m b a r d a iz F i r e n z e .
Od ono doba bijahu c r k v e patarenske u Italiji pociepane u ova
dva reda ; ali većina njih, kao što ćemo do s k o r a vidjeti, pristade
uz red bugarski.
Ovo razkolje, koje j e u sekti buknulo polovicom X I I stoljeća,
slabilo j e nju više u nutri nego li naprama katoličkoj crkvi, zapad­
noj i iztočnoj. Bogomili, K a t h a r i i Patareni, koliko su medju sobom
bili različita mnienja, dobro su se pazili i jedno bili naprama
svomu protivniku. S toga su njihove c r k v e , bile one reda bugar­
skoga ili dragovićkoga, medju sobom obćile i smatrale se za čla­
3
nove iste zajednice.
Ova episoda u povjesti Kathara i Patarena potvrdjuje ono,
što rekosmo о postanku sekte u B u g a r s k o j . Zapadni j e ogranak
sekte ostao uviek u svezi sa svojim deblom. K a t a r s k e i P a t a r e n s k e
c r k v e u Italiji i FVaneezkoj sveudilj su se osvrtale na svoju majku
u B u g a r s k o j . K a d a se ovdje osnovna n a u k a razvila u dva pravca,

1
Notitia conciliabuli apud s. F e l i c e m de Caraman sub papa haereti-
corum M q u i n t a celebrati ар. Bouquet op. cit. X I V , 4 4 8 .
2
Schmidt op. cit. I, 5 8 , 6 1 — 6 5 , 7 3 — 7 5 .
3
Ovo svjedoči sam Keinerius Sachoni : contra Waldenses. Bibl. max.
patr. X X V , 2 7 1 : „Omnes ecclesiae Catharorum recipiunt se invicem,
licet diversas habeant opiniones et contrarias."
te usljed toga nastala dva reda, ovo j e razkolje i na c r k v e u Ita­
liji i F r a n c e z k o j djelovalo. Iraademo i drugi primjer, iz k o g a se
razabire k o l i k se upliv i ugled davao na zapadu bugarskim Bogu­
milom. K o n c e m X I I v i e k a bio j e njeki Nazario biskup Patarenom
u gornjoj Italiji. On j e posietio Bugarsku, nije li sam bio iz iztoka ;
a k a d a j e svoju nauku о Isukrstu htio utvrditi, pozivao se na
1
biskupa i djeda c r k v e bugarske, od kojih da j u bio č u o .
T a k o v o bijaše nutrnje i vanjsko stanje ove sekte druge polo­
vice X I I stoljeća. Ona se protezala od Bospora i B a l k a n a do
Pireneja, od D u n a v a i M a r i c e do Clarone i Rajne. T h r a k i j a , B u ­
g a r s k a i Maćedonija na iztoku, gornja Italija i j u ž n a F r a n c e z k a
na zapadu bijahu j o j u to doba glavne postojbine. Na zapadu j e
svoje ogranke pružila tja u B o n u i Kolonju, gdje j o j okolo god.
1 1 6 a bijaše starješinom njeki Arnoldo. Ovdje se s njimi prepirao
2
učeni bonski k a n o n i k E c k b e r t o i prijatelj mu B e r t o l f o . K a d a nije
više pouka koristila, i ovdje uzela se lomača u pomoć.
Pošto smo razpravili о Bogomilih bugarskih i grčkih Pata-
renih i Katharih talijanskih i francezkih sve do kraja X I I stoljeća,
a znamo, da j e početkom X I vieka bilo B o g o m i l a takodjer u duk-
ljanskoj kneževini : to nam se nameće pitanje, j e li i koliko j e
ova sekta u ovo doba napredovala u našem hrvatskom i srbskom
narodu ?
Politički život n a r o d a , koj se početkom X I stoljeća osredo-
toČio b j e š e u dukljanskoj k n e ž e v i n i , pomicao se više к iztoku,
dok se u X I I vieku ustalio na Ibru i Raši. Stara srbska župa­
nija R a š a postade j e z g r o m nove srbské države, koju osnova veliki
župan Stjepan Nemanja oko polovice X I I stoljeća. Ovu j e državu
j e d i n a Sar-planina dielila od Maćedonije, u kojoj nalazismo u ono
vrieme bogomilskih obcina, tako u Pologu k a k o tekom rieke V a r ­
dara. D u ž ove r i e k e i crne i biele Drine, k o j a izvire na granici
R a š e , bila su Bogomilom vrata otvorena u srbsku državu. J e s u li
oni ovaj naravski prolaz upotriebili?

1
Idem ibid. p. 2 7 0 : „ Quidam vero episeopus eorum et antiquissimus
Nazarius coram me Reinhero et multis aliis dixit pluries . . . quod
habuerit hunc errorem a b e p i s c o p o e t f i l i o m a i o r e e c c l e -
s i a e B u l g a r i a e , iam ferre elapsis annis L X . "
2
Svjedoči sam E c k b e r t : adversus Catharos. Bibl. max. patr. X X I I I ,
6 0 0 : „ C u m essem eanonicus in ecclesia Bunnensi saepe ego, et un-
animis meus Bertolphus, cum talibus altercati sumus. "
(24 Fît. UAÒK1.

U prvo doba samostalnoga vladanja Stjepana Nemanje t. j .

iza uredjene s njegovom braćom razmirice i prije ratovanja s carem
Izakom I I Angelom ( 1 1 8 5 — 9 5 ) , dakle izmed 1159 i 1 1 8 5 god.,
bude veliki župan srbski obavješćen od j e d n o g a svojih „pravo­
vjernih vojin" : da se u njegovu zemlju uvriežila „трькдетділ ересь."
Stjepan dade pomnjivo i z t r a ž i t i , što j e u stvari. I zbilja se pro­
našlo, da j e Srbija okužena k r i v o m v j e r o m , da j e i velemoža uz
nju pristalo, pa da j e ona u S r b i j i ustrojena kano posebna obćina
vjerska s vlastitim „načelnikom". Pravovjerni i bogoljubni vla­
dalac odmah odredi, da se za iztrebljenje krivovjerstva poprimu
ona sredstva, koja su se upotrebljavala u drugih takodjer državah,
imenito u bizantinskoj carevini, od koje bijahu malo prije i r a š k i
župani odvisni. Stjepan naime dade heretike pohvatati; onda sa­
zove s a b o r , u koj dodje raški arhierej E v t i m i j sa svećenstvom,
igumani s kaludjeri, poglavari zemlje i velemože. V e l i k i se župan
opisuje kano osoba glavna u tom zboru r i e č vodeća, upravo kano
car Aleksij I Komnen prije k a k o v a pol stoljeća u Carigradu. On
iztaknu svojim govorom, k a k o j e nastojao sačuvati svoju oblast
od krive n a u k e ; ali k a k o se u njoj „ukorieni доулоу прнносецід на
светн доу,хь н рдадъдкшшд неделимое EOÎKUCTKO." Zboru se takodjer
predstavi k ć e r j e d n o g a velemože, bivša „obručena" za j e d n o g a tih
„krivovjernih". Ona padši na koljena izpovjedi, k a k o bijaše ,,ογ
^дконопръстоупьныхъ ТѢХЬ , н КНДѢХЬ. истиною, с л ο y «t: с ψ e Ημ οι-
» л д ι. ш о у м о у с д д к м ι; о ж и іе с д г ι о 11 о у СѲТОНѢ; Η мемогоуцін трь-
ІІѢТІІ снрддд гдоуѵнхі, коуунрь н мрь^ькыю ісреси, нстрьгьшн се ιι/ ι> 3

роукы нхъ н ιιρτ.ι;ΐΐΓΐίΐιιιι . . ." I z ovoga se k r a t k o g a očitovanja ove

žene, koja j e sama bila mužem zavedena u eres, dosta j a s n o može
r a z a b r a t i , da se pod njom nemože razumjeti druga eres nego bo­
gumilska. Ovi su krivovjerci služili „samomu sotone, odpadšumu
slávy božije" t. j . priznavali su „sotonu", djavola, za vrhovno
biće; tim pako što su priznavali dva vrhovna n a č e l a , izpo vi edali
su ditheizam t. j . dielili su „nedjelimoe b o ž t v o " , podmećuć stva­
ranje svieta nevidiva b o g u , vidiva djavlu. I z onih riečih о sotoni
podjeđno se vidi, da su srbski B o g o m i l i pripadali bugarskomu redu ;
a same rieči slažu se posvema s onimi u K o z m e prezvitera. Osim
toga, kada se pod ovom krivom vjerom nebi razumievala bogomilska,
nebismo z n a l i , k o j a druga bi se tada bila mogla u S r b i j u uvući.
Pošto se sabor osvjedočio ob obstanku i obsegu bogomilske
vjere u Srbiji, odsudi j u i i z r e č e na nju k a z n e . K n j i g e bogomilske
budu spaljene, načelniku c r k v e j e z i k odrezan a onda u zatočište
prognan, njeki od B o g o m i l a na lomaču, drugi na izagnanje iz dr­
žave odsudjeni, a svim imetak oduzet i medju pravovjerne raz-
1
dieljen.
Ovako strogo postupanje nije ostalo bez uspjeha. U srbskoj
se d r ž a v i , koliko z n a m o , Bogomili više neočituju j a v n o . К tomu
j e mnogo doprinielo uzorno uredjenje srbské crkve, k o j e j e sin
mladji Stjepana Nemanje, naime sv. Sava, prvi metropolita srbski
(1221—1234) izveo, dočim j e on u svih glavnih točkah srbské
2
države podigao b i s k u p i j e , a hierarhiju osovio na narodnom osnovu.
U tako uredjenoj državi, u kojoj se narodna crkva brinula za
prosvjetu i odgojenje naroda, nije mogla kriva nauka sjeme sijati
a j o š manje uroditi.
Izagnanim iz S r b i j e Bogomilom bijaše susjedna B o s n a i Hum
najbliže utočište. I z R a š e vodi u ovu zemlju najkraći put; pa nam
se zbilja u njih pojavlja ova sekta na izmaku X I I stoljeća. Ona
se u B o s n i više nego li u ikojoj južnoslavenskoj pokrajini ojačala
i razširila, imala se s velikimi protivštinarni boriti, došla j e napokon
u osobite odnošaje. T o g a j e radi potrebito, da о sudbini ove sekte
u B o s n i napose progovorimo.

III.

Patareni u Bosni.

B o s n a sa svojim k a š n j e sastavnim dielom Humom spadaju

po narodnosti medju hrvatsko-srbske zemlje, a po položaju prva
u sustav podunavskih, drugi u sustav zemalja j a d r a n s k o g a mora.
Radi ovih odnošaja nije mogla B o s n a nikada sastaviti trajne samo­
stalne države, v e ć j e bila privlačena ili od hrvatsko-ugarske ili
od s r b s k é države. K a d a se u drugoj polovici X I V stoljeća htjede
osoviti na svoje noge, nije se B o s n a stegnula na svoje granice,

1
Ovu dragocjenu viest o Bogomilih u Srbiji sačuva nam Stjepan prvo­
vjenčani u žitiju sv. Simeona gl. V I . Izd. P . Šafařík str. 6 — 8 .
2
P o starom pripisu к žitiju od god. 1 4 5 0 (Šafařík: p a m á t k y , ljeto­
pisi str. 7 4 ) bila su „mjesta episkopom srpskim" u Z e t i , u R a s i ,
u H v o s t n u (gdje su D e č a n i i P e ć ) , u H u m u , u T o p l i c i (gdje
teče rieka T o p l i c a izlievajuća se u bug. Moravu), u R o d i m I j u (u
kraju J a b l a n i c e ) , u D a b r u kod sv. Nikole, napokon u M o r a v i c a h
kod sv. Arhilije (u priedjelu srbské Morave).
već zasizajuć preko njih nastojaše pridružiti si hrvatske i srbské
zemlje.
U ovih j e riečih sadržana skoro sva povjest bosanska. K a d a
početkom X I I vieka kraljevina Dalmacija i Hrvatska pozva na
svoj priestol ugarske kralje, ugarski dvor, ojačan ovom stečevi­
nom stade možno uplivati na Bosnu. Ovaj upliv bijaše tim za­
mašniji, što ga Srbija, k o j a si pod Stjepanom Nemanjom steče
neodvisnost i koja se tek pod ovim vladaocem i njegovim nasljed­
nikom preustroj avala, nemogaše slabiti i suzbijati. Nemanjin suvre­
menik bosanski ban Kulin priznavaše vrhovnu vlast krune ugar-
sko-hrvatske, ali upravljaše zemljom samostalno, kao što se dade
nagovieštati takodjer iz povlastice podieljene dne 2 9 kolovoza 1 1 8 9
1
obćini dubrovačkoj.
J o š j e odvisnija bila B o s n a u crkvenom pogledu. Ona j e u
to doba pripadala zapadnoj c r k v i , k a n o što susjedna D a l m a c i j a i
Hrvatska. U njoj bijaše j e d i n a biskupija sa stolnom crkvom posve­
3
ćenom sv. Petru i s kaptolom u mjestu Brdu u vrhbosanskoj ž u p i .
Ona j e bila njekada odvisna od prabiskupa s p l j e t s k o g a ; polovicom
XI stoljeća otimahu se za nju metropolite b a r s k i i dubrovački,
dok j u papa Aleksandro I I odlukom od 18 ožujka 1 0 6 7 nedosudi
3
prvomu.
T a d a su pod dukljanskim ili barskim metropolitom bile bis­
k u p i j e : kotorska, pulatska, s v a č k a , srbska, bosanska i tribunjska.
A l i dvie posljednje dodjoše v e ć sliedećega v i e k a pod metropoliju
dubrovačku, te bijahu pod njom i za vladanja bana Kulina u
Bosni a Miroslava, brata Stjepana Nemanje, u Humu. U obsegu
barske metropolije bilo j e pravovjernih j e d n e i druge, t. j . iztočne
i zapadne crkve, a rečeni papa nalaže arcibiskupu P e t r u : n e k a se
j e d n a k o brine za samostane tako latinske k a k o g r č k e ili slovenske
4
znajuć, da su oni „jedne crkve." K a o da se onda j o š nebjehu
1
Kod Miklošića: monumenta serbica, p. 1 — 2 .
2
Da j e ovdje bilo sielo bosanske biskupije, о kojem se do sada raz­
ličito mislilo, izvodim iz ovih rieči listine od god 1 2 4 4 ( T h e i n e r :
monum. Slav, merid. I , 2 9 8 ) : „in suppa U r h b o z n a : B u r d o
(Bardo) cum omnibus suis pertinentiís, u b i i p s a e c c l e s i a с a-
t h e d r a l i s s a n c t i P e i r i e s t f u η d a t a. " B r d o , sada B a n - B r d o ,
selo ne daleko od Vrh-Bosne.
3
Kod Baronia : Annal, eecl. ad a. 1 0 6 2 . F a r l a t i : Illyr. sacr. V I I , 1 8 — 1 9 .
4
Ibid. „Monasteria quoque tam L a t i n o r u m quam Graecorum sive S l a ­
v o r u m cures, ut scias, h a e c omnia u n a m e c c l e s i a m e s s e . "
izoštrile one opreke izmedju j e d n e i druge crkve u onih zemljah,
k o j e su kašnje nastale na golemu nesreću našemu narodu. Ali već
nastade zavada izmedju rečenoga kneza Miroslava i rimske crkve,
k a o što nam svjedoči pismo pape Aleksandra I I I nanj 7 srpnja
1
1 1 8 1 upravljeno. U ovom se pismu humskomu županu spočituje,
što nepušta urediti ona mjesta, u kojih bijahu njekada stolne crkve,
i što nije htio primiti papina poslanika izaslana к njemu za izrav-
nanje razmirice, s toga bješe ga on izobćio.
Odavle se vidi, da Miroslav nebijaše prijatelj rimskoj crkvi
i da se izmedju njih bilo prekinulo obćenje. Ovaj župan imaše
za ženu sestru bosanskoga bana Kuli n a ; a ona j e kano udova
ozloglašena bila, da j e pristala uz patarensku vjeru. S toga nam
se nameće p i t a n j e : nije li upravo bogomilska vjera povoda dala
onomu prama katoličkoj crkvi neprijateljskomu duhu, koj se u
župana Miroslava o č i t o v a o ? nije li ona vjera prodrla bila u Hum
za vladanja župana M i r o s l a v a ? Ovoga nagovieštanja ne samo ne-
pobijaju suvremene okolnosti nego ga i podupiru. Sjetimo se, da
j e srbski veliki župan Stjepan Nemanja izagnao bio Bogomile iz
R a š e i S r b i j e . Ovim izagnanikom b i j a š e , kako rekosmo, najkraći
put u B o s n u i Hum. Ondje se koncem stoljeća Patareni pojavljuju
u velikom mnoštvu. U Humu j i h takodjer sveudilj bilo. S r b s k i
Bogomili, izagnani iz S r b i j e imali su naći kod Miroslava utočište,
što j e ovaj, k a k o znamo, protivnik bio svomu bratu Stjepanu, pače
se njekada s njim bio krvavo zaratio. Izmedju braće opaža se njeko
takmenje,,jasno na državnom polju, a na crkvenom nam j e nejasnije.
Sto se glede župana Miroslava dade samo naslućivati, ne­
sumnjivo j e glede njegova s v a k a bana Kulina. O tom nam se sa­
čuvala viest u pismu, k o j e god. 1 1 9 9 upravi papi Inocenciju I I I
mladji sin Stjepana Nemanje a sinovac župana Miroslava, knez
V u k „kralj D a l m a c i j e i D u k l j e " . K a k o se veliki župan Stjepan
N e m a n j a odreče ( 1 1 9 5 ) priestolja srbskoga na korist svomu sta-
1
Pismo j e prvi put štampano kod T h e i n e r a : monuin. Slavor. meriđ.
I, 1. ,, Nobili viro Miroslavo , corniti Τ (Ζ) а с h о 1 m i t a η о. " Pisano
j e god. 1 1 8 1 . B r a ć a Stjepana Nemanje Straeimir i Miroslav navode
se j o š u listini dubrovačkoj god. 1 1 8 6 , 2 7 rujna (kod Miklošića :
т о ш ш . serb. p. 1 ) . God. 1 1 9 0 , 1 7 lipnja uglaviše Dubrovčani savez
s Miroslavom knezom, bratom Stjepana Nemanje. Odavle nemože biti
sumnje, da j e knez Miroslav, župan zahumski, na koga j e upravljeno
pismo papae Alexandra I I I , i „Mirosclavus Chelmensis?, koj j e imao
za ženu Kulinovu s e s t r u , j e d n a te ista osoba.
rijemu sinu Stjepanu ( 1 1 9 5 — 1 2 2 8 ) , upravljaše V u k a n Zetom ( „ D a l -
matia et D i o c l i a " ) i bude tiem nasljednikom sv. Vladimira. V u k
je svoju korist n a š a o , da goji prijateljstvo s rimskom stolicom i
s kraljem ugarsko-brvatskim M i r k o m ( 1 1 9 6 — 1 2 0 4 ) . S toga zamoli
Vuk papu, da bi mu poslao svoje poslanike, s kojimi bi uredio
crkvene i državne odnošaje. Ovakovom indi prigodom priobći V u k
papi ovu viest: „ N e ć e m o , da vaše očinstvo neznade, k a k o krivo-
vjerstvo ne maleno niče u zemlji kralja ugarskoga, naime u Bosni,
u toliko, da isti ban Kulin, grješno zaveden, sa svojom suprugom
i sa sestrom s v o j o m , udovom pokojnoga Miroslava k n e z a hum­
s k o g a , i sa mnogimi rodjaci s v o j i m i , zavede u isto krivovjerstvo
1
preko deset tisuća k r š ć a n a . "
Vuk nenavodi u svojem pismu imena ove k r i v e vjere (hae-
r e s i s ) ; ali u pismu pape I n o c e n c i j e I I I , k o m u j e V u k o v o dalo po­
voda, navodi se izriekom ime s e k t e : „cum in terra nobilis viri
Culini bani quorundam hominum multitudo moretur, qui de dam-
2
pnata Catharorum haeresi sunt." Oni dakle krivovjerci u
Bosni bijahu od osudjena krivovjerstva K a t a r a . Odavle vidimo, da
je rimska stolica priznavala istovjetnost ove sekte u B o s n i i u
Italiji i F r a n c e z k o j , gdje j e ona svu strogost Inocencijevih pred-
šastnika j u r v e izazvala bila. K a k o j e B o s n a spadala na zapadnu
crkvu, to su za bosanske B o g o m i l e pridržana u spomenicih za­
padnih ona imena, koja su se nametala njihovim zapadnim j e d n o -
3
vjercem, n a i m e : C a t h a r i , Patareni ili u obće M a n i c h a e i .
Katolici našega roda obično i najradje zvali su j i h Patareni ; tako
4 5
izmedju ostalih Spljećanin a C u t h e i s i Dubrovčani. S toga ćemo
i mi bosanske Bogomile zvati u toj razpravi ovim imenom. K a n o
ni drugdje tako ni u B o s n i nisu se privrženici ove sekte zvali

1
Pismo kod Theinera loc. cit. p. 6. U svih izdanjih toga važnoga
pisma krivo se čita „ipse B a c i l i n u s " m j . B a ( n ) Culinus i. e. B a n -
Culinus, onda „cum sorore s u a , que fuit defuncti M i r o s c l a v i k e -
m e n s i s " m j . Mirosclavi chelmensis (comitis).
2
Ibid. p. 1 5 .
3
Cf. epist. ibid. p. 2 0 , 3 0 8 , 4 0 8 . Item : Theiner : monum. Hungariae
II, 2 5 4 , 2 6 4 , 2 6 6 , 3 6 3 , 3 5 8 , 3 5 9 .
4
Summa historiarum de gestis civium Spalatinorum éd. L u c i i p. 3 8 4 :
rI b i marient P a t a r e n i B o z n e n s i u m , qui dicuntur Manazei" i. e.
Manachei.
5
P u č i ć : Spomenici srpski I , primjetbe str. V I I : „alguni dei Pata
r i η i. " I V : „ in perseneia dei P a t a r i n i " e t c .
timi i m e n i , kojimi su j i h nazivali katolici; oni su u Bosni sebe
takodjer zvali „ k r s t i j a n e " ' upravo kano njihova jednovjerna braća
u B u g a r s k o j , Italiji i F r a n c e z k o j .
Iz V u k o v a indi pisma od god. l i 9 9 suedi, da j e na izmaku
X I I stoljeća bilo u B o s n i , po njegovu računu, preko 1 0 . 0 0 0 Pa­
t a r e n a ; pa da j e , što j o š više od toga broja znamenuje, novu vjeru
prigrlila bila sva vlađajuća porodica, ban i banica, sestra banova,
k o j a j e valjda poslije smrti svoga muža Miroslava ( f poslije 1 1 9 0 )
stanovala kod b r a t a , i ostali rodjaci. Ovo j e poslije bugarskoga
Gavrila, inače Radomira Romana, i njegove supruge, drugi primjer,
ako j e on u ostalom n e s u m n j i v , da j e vlađajuća porodica južno-
slovenska pristala uz ovu sektu.
A k o i ne drugim p u t e m , to j e rimska stolica pismom Vu-
kovim doznala za ovu sektu u Bosni. Što j e dakle ona na to uči­
nila, da spasi pravovjerje u onoj zemlji, k o j a bijaše rimskoj crkvi
pređstražom proti iztočnoj ?
R i m s k a c r k v a imaše već gotovu osnovu svoga postupanja
proti sekti u Italiji i F r a n c e z k o j . Ovu j e osnovu papa Inocencio I I I
popunio. S toga dobit ćemo na ono pitanje najjasniji odgovor, ako
ovdje u k r a t k o razvijemo onu osnovu ; j e r su rimsku stolicu i s t a
načela i proti bosanskim Patarenom vodila.
C r k v a se smatra j e d i n o m od boga opunovlaštenom učiteljicom
božanstvene nauke, j e d i n i m zakonitim skladištem prave vjere i mi­
losti. U heresiji nazire ona svojevoljno odmetničtvo od vjere Isu­
s o v e ; u k r i v o v j e r c u oholost uma i izopačenost srdca, kojima on
samovoljno b i r a , što mu j e po ćudi, izmedju članaka i ustanova
c r k v e n i h , te se ovako postavlja iznad p r o r o k e , evangjelje i apo­
stole, a zametnuvši ugled c r k v e stvara odieljene vjerske obćine ili
2
j i m se pridružuje.' S ovoga gledišta nemože crkva mira sklapati

1
U vjeroizpoviesti od god. 1 2 0 3 ( T h e i n e r : monmn. Slav, merid. I, 2 0 ) :
„Nos autem de eaetero non C h r i s t i a n o s , sieut haetenus, sed fratres
nos nominabimus ne singularitate nominis aliis Christianis iniuria in-
feratur . . . " Sr. u Daničićevu r i e c m k u : i s p h C T i m i i H t i h , крьстшіннь.
2
C a n . Haéresis 2 7 . С. 2 4 . Q. 3 : „Haeresis graeee ab electione di-
c i t u r , quod scilicet unusquisque sibi eligat disciplinám, quam putat
esse meliorem. Cf. Isid. Sentent. I, с. 1 6 : „Qui sunt haeretici, nisi
qui relieta dei ecclesia privatas elegerunt soeietates?" Can. Quid
autem 3 0 . С. 2 4 . Q. 3 . „Qui non ad propheticas v o c e s , non a d
apostolicas literas, nee ad evangelicas auctoritates, sed ad semetipsos
recurrunt. "
R. J . A. VII. 9
s onimi, koji su se od nje odielili, nemože bludnji pored istine
na priestolju mjesta dopustiti. Ona oprašta bludnji i pogrješci, a k o
priznaju istinu, ali se nepokorava oporoj volji. S toga j e sveudilj
nastojala krivovjerce ili obratiti ili izkorieniti. A k o j e c r k v a ovo
stanovište zauzimala naprama svakoj heresiji, koliko g a više bra­
nila naprama dualističkoj s e k t i , k o j a j e isto kršćanstvo u pitanje
stavila i k o j a j e njoj samoj na zapadu о glavi r a d i l a ? Cujmo,
kako jadikuje knez Rajmondo V god. 1 1 7 7 nad razvraćenosti,
koju j e sekta u južnoj F r a n c e z k o j proizvela bila : „ova j e heresija
tako mah preotela, da j e razdor zavladao izmedju muža i žene,
otca i sina, svekrve i nevjeste. S v e ć e n i c i pustili su se zavesti,
c r k v e su zapuštene i razpadaju se, uzteže se krstiti, sveta j e pri­
čest omrzila i zamrzila izpoviest. Neće se vjerovati u stvorenje
čovjeka i uzkrsnuće puti, j e d n o m riečju : sva su svetotajstva uklo­
1
njena a uvedena dva počela." Dodajmo j o š к t o m u , da j e ova
sekta tako na katoličku c r k v u zamrzila b i l a , da j e — k a k o se
bar glasalo — izaslala bila punomoćnike к Saracenom, da j i m po­
2
nude savez proti zapadnomu kršćanstvu.
A k o dakle uzmemo na um s j e d n e strane stanovište c r k v e
naprama krivovjerstvu u o b ć e , s druge odnošaj dualističke sekte
naprama historičkomu kršćanstvu, njezino razširenje i osebnost
njezinu: onda se nećemo čuditi, što j e c r k v a prihvatila najozbilj­
nija sredstva proti s e k t i , čim ova ojača. V e ć u s a b o r i h , držanih
god. 1 1 6 3 u Touru i god. 1 1 6 5 u L o m b e r s u , izdane su stroge na­
redbe tako proti krivovjercem K a t h a r o m , k a k o proti njihovim za­
3
štitnikom. Ali kada se uzprkos ovim naredbam ova sekta sve to
dalje širila, c r k v a j e osobito na to svoju pozornost obratila, k a k o
da se krivovjerci pronadju, pred sud pozovu i kazne. S toga j e
u saboru, držanom god. 1 1 8 4 u Veroni pod predsjedničtvom sa­
4
moga pape L u c i j a I I I zaključeno i odredjeno : da j e svaki biskup,
ili sam ili kroz arcidjakona ili drugoga izaslanika dužan j e d a n ili
dva puta na godinu posietiti ž u p u , u kojoj bi po prijavi živjeli
k r i v o v j e r c i , i ondje istragu povesti. Iztraživalac j e pred sebe po­
zivao ođličnije ljude one župe; izpitivao j i h za k r i v o v j e r c e ; oni
su bili dužni pod prisegom odkriti takove o b ć i n a r e , koji su od
1
Kod Ch. U. H a l m a : Geschichte der K e t z e r im Mittelalter. I , 1 6 6 .
2
Schmidt op. cit. I , 1 0 0 .
3
Αρ. Mansi: collec. cone. X X I , 1 1 7 7 . H a h n op. cit. p. 5 3 4 .
4
Mansi op. cit. X X I I , 4 7 8 .
c r k v e odpali, koji su sumnjivi, koji polaze tajne sastanke itd.
P r e m a potrebi bila j e pozvana i ciela župa na prisegu, kano odgo­
vorna za čistoću vjere. Onda su obtuženici bili prizvani pred iz­
traživaoca, k o j j i m najprije razloži stanovište crkve naprama sekti,
za tim j i h izpita о krivoj nauci i о protivnoj j o j katoličkoj, a pi­
tanja i odgovore pisao j e u zapisnik iztražiteljev bilježnik. K a d a ob-
tuženik nebi bio htio odgovoriti na pitanja ili j i h obilazio, bila
su X I I v i e k a upotrebljavana njeka sredstva, kano kušnja s vodom
i željezom, kojimi se u srednjem vieku u obće služahu kano s do­
kazali nevinosti ili k r i v n j e . A k o se krivovjerac svoje volje pred­
stavio pred iztraživaoca, bio j e dužan prije svega j a v n o m i sve­
čanom prisegom odreći se sljedbe, zabaciv sve članke njezina
n a u k a , obsudiv j u i p r o k l e v , i obvezav s e , da će sudjelovati kod
obraćenja svoje dosadanje b r a ć e . Onda j e obraćeniku nametnuta
pokora. Proti svim drugim krivovjercem proglašene su kazne.
Z a pape I n o c e n c i j a I I I uvedena j e glede iztraživaoca pro­
mjena. Pošto se s j e d n e strane dogadjalo, da su redoviti iztraži-
v a o c i , b i s k u p i , mlohavo taj posao t j e r a l i , s druge strane krivo-
vjerstvo b j e š e onda visoko podiglo g l a v u : to j e ovaj papa mislio,
da iztraživanje proti krivovjercem i sav proti njim postupak imade
pribrati u svoje r u k e sama rimska stolica, kojoj j e bditi nad pravo­
vjerjem u k r š ć a n s k o m svietu. К tomu pristupi i taj razlog, što su
njeki biskupi zaraženi bili krivom vjerom ili bar sumnjivi. S a d a
j e r i m s k a stolica imenovala i izašiljala iztraživaoce, koji su dobi­
vali od nje neposredno naputke i povlasti i sačinjavali posebno su­
dište iztraživalačko — vlast biskupa naprama krivovjercem predje
na papinske poslanike (legate). Ovo j e početak tako zvane „inqui-
sitionis haereticae pravitatis", inkvisicije. U samom iztraživanju papa
Inocencij uvede ovu promjenu, što j e b a r b a r s k e one kušnje za­
1
branio.
G l a v n e c r k v e n e k a z n e proti k r i v o v j e r c e m bijahu izobćenje i
zabrana (interdictum), kojoj bise kadšto ciela mjesta i zemlje
podvržene. Proglašivale su se svake nedjelje i blagdana uz zvo­
njenje i utrnute svieće ; b i s k u p , koj bi to propustio, bio j e obu­
stavljen u svojoj časti i službi na tri godine.-

1
Cone. L a t e r . IV, с. 1 8 . Mansi X X I I , 1 0 0 6 : „Ne quisquam purgationi
aquae ferventìs vel frigidae, seu ferri candenti*, ritum cuiuslibet bene-
dietionis aut consecrationis impendat. "
й
Z a k l j u č a k V e r o n , sabora god. 1 1 8 4 ibid p. 4 7 8 .
*
 Ali proti krivovjercem bijaše izvadjen ne samo „gladius spi-
ritualis" nego i „materialis". U onoj strastnoj b o r b i , k o j a se bila
zametnula, malo su odziva našle one liepi rieči učenoga sv. B e r ­
n a r d a : „neka se krivovjerci uhvate radje nego raztjeraju, uhvate
— velim — ne oružjem nego d o k a z i , kojimi se njihove bludnje
oprovrgavaju; a oni, ako j e m o g u ć e , n e k a se po katolički izmire,
1
n e k a se povrate к vjeri." V j e r a j e bila u ono doba pronikla sve
svjetske i državne odnošaje u toliko, da se j e ođmetničtvo od nje
smatralo za zločin ne samo u crkvenom nego i državnom zako-
narstvu, za uvredu božjega veličanstva. S toga j e s v a k i , o kom
je iztraga dokazala da j e k r i v o v j e r a c , lišen bio svih gradjanskih
prava. Osim toga već j e rimski sabor god. 1 1 5 7 odredio b i o , da
se krivovjercu imade uzeti sav njegov imetak. P a p a I n o c e n c i o I I I
potvrdi ( 1 1 9 9 ) ovu odluku, te odredi, da se oduzeta dobra poraz-
diele na tri j e d n a k e č e s t i , od kojih se j e d n a imade dati onomu,
koj j e krivovjerca uhvatio, druga poglavarstvu, koje ga kaznilo,
2
t r e ć a za učvršćenje m j e s t a , gdje j e bio u h v a ć e n . Smrtnoj su se
kazni dugo opirale c r k v e n e vlasti i najugledniji crkveni dostojan­
stvenici, te su krivovjerci upravo u njih nalazili ondje zagovoriteljâ,
gdje ih puk razdražen na lomaču tjeraše. Ali kašnje su državni
zakoni i u tom strožiji b i l i , te postali živim izrazom svoje dobe.
C r k v a i država postupahu strogo ne samo proti pronadjenim
krivovjercem, nego i proti sumnjivim i proti zaštitnikom krivo­
vjeraca. P r v i od obiju pozvani pred i z t r a ž i v a o c a , a k o se nepred-
staviše tečajem godine, bijahu izobćeni, a pravovjernim zabranjeno
da se nesmiju s njimi družiti pod kaznom, da j i m j e inače ulaz
3
u crkvu kroz mjesec dana z a b r a n j e n . Zaštitnici pako krivovjeraca
bijahu takodjer i z o b ć e n i , sramotnimi (infames) proglašeni ; oni su
izgubili pravo na j a v n u službu, glas u izborih i skupštinah, pravo
na svjedočanstvo kod suda, pravo oporuke, odvjetnik pravo odvje-
tovati, bilježnik pravo izdavati valjane izprave itd. Papa Ino­
cencio I I I pooštri ( 1 2 0 0 ) ovu kaznu t i e m , što odredi, da se za­
štitnik krivovjeraca imade kazniti globom novčanom, k o j a nesmije
biti manja od četvrtine vriednosti njegova imetka.
Državne su vlasti bile obvezane izvršiti zakone, koji su
proti krivovjercem učinjeni bili. P o g l a v a r s t v a su se s v a k e godine
1
Sermo 6 4 opera S. Bernardi ed. cit. I , 1 4 8 6 .
2
Vidi Mansi XXI, 8 4 3 .
3
Zaključci sabora Veron, i obéega L a t e r . IV. Mansi X X I I , 477, 987.
na n j e imala zapriseći ; ona su, kano i vlastela, imala se obvezati,
da ée iztraživaocem u njihovu poslu ići u svem na ruku. S toga
j e iztraživalac izrekao sa svoje strane samo crkvenu osudu, a za
svjetsku kaznu predao k r i v o v j e r c a državnim v l a s t i m , koje su g a
1
bez svakoga preslušanja kaznile po z a k o n u . Vladalac, koj bi sam
štitio k r i v o v j e r c e ili pače uz nje pristao, bio j e j e d n a k i m , kano
što i drugi, kaznam podvržen; ali osim toga izgubio j e pravo n a
priestolje, a k o nije za godinu dana dao crkvi zadovoljštine, nje­
govi su podanici riešeni dužnosti da mu budu vjerni, a zemlja mu
otvorena neprijateljstvu susjednih pravovjernih vladalaca, koji budu
pozvani n a obranu c r k v e u onoj državi. Odavle se porode tako
zvane k r i ž a r s k e v o j n e , koje su podignute bile ne samo proti
nevjernikom nego i proti krivovjercem. K r š ć a n s k i vladaoci n e k a
se, poput J o s u e pred J e r i k o m , sdruže sa svećenstvom proti otrovu
krivovjerstva. Prem j e takav poziv sa strane vrhovne crkvene
vlasti mnogim vladaocem, koji su ovakovu priliku rado upotriebili
proti svojim susjedom, dobro došao : to nije rimska stolica propu­
stila upotriebiti i druga sredstva, da j i h ohrabi n a one v o j n e . J e r
osim što takovim vladaocem podjeljivaše duhovne milosti, stavljaše
ona njihove države za vrieme k r i ž a r s k e vojne pod osobitu zaštitu
apostolske stolice ; podupiraše j i h i novcem i oružjem u ratu ; do-
zvoljivaše da osvoje zemlje krivovjeraca s pravom vlastničtva itd.
O v a k o se c r k v e n a i državna vlast sroči proti krivoj nauci;
a ova strogost, namienjena inače svakomu krivovjerstvu, bude
naperena osobito proti K a t h a r o m i Patarenom, glavnoj i najjačoj
one dobe sekti n a zapadu. Isto j e bivalo u iztoku. A k o i nisu ovdje
do k o n c a X I I stoljeća zakoni proti krivovjerstvu bili onako razvi­
j e n i k a o n a zapadu: to nisu oni bili b l a ž i , k a o što nam svjedoči
postupak proti Bogomilom u carstvu byzantinskom i u Srbiji. I ovdje
se iztraga vodila proti krivovjercem ; oni budu na sud pozvani ili
pohvatani ; sakupi se zbor da j i m sudi ; tvrdokorni budu osudjeni
2
na tamnicu, izgon iz zemlje, na osakaćenje, pače i na smrt.'

1
T a k o j e v e ć god. 1 1 8 4 zaključeno (Mansi X X I I , 4 7 7 ) u Veroneskom
saboru : „sine ulla penitus audientia . . animadversione debita puniendi."
2
Dušanov zakon pridrža starije naredbe proti jeretikom : „ д а кджсті,
се (ересь) НО УЧПіОІіоу СВеты,ХЬ САТЬЦЬ." On medju ostalim određjuje :
„н к т о ce саврѣте еретнгь ЖНВѢ СЬ ? с р н с т і * л н ы , дл ce ж е ж е т і . по
ωκρΛζ,ογ, н проженеть ce. к т о m г д ИЛУНСТЬ тлнтн, н т ь дд ж е -
жеть с е . " Sr. I I , 3 — 9. L X X V , 1 3 1 Šafaříkova izdanja.
 Bosanski dakle P a t a r e n i , kada su se pojavili, našli su se
naprama takovoj crkvenoj i državnoj sili. К tomu imadoše u pro­
tivnom logoru papu onako izraženih načela, k a o što j e bio Ino-
cencio I I I . Sjediniti sviet k r š ć a n s k i , očistiti ga od krivovjerstva,
izhoditi glavi c r k v e takav u sve odnošaje upliv, da c r k v e n a vlast
bude nalik na sunce, od k o g a državna dobiva svoje svjetlo — ovo
bijaše zadatak, koj si taj veliki muž preduze i koj j e on osam­
naest godina (1198—1216) ostvarao visokim umom i željeznom
dosljednosti. J e d v a stupiv na stolicu sv. P e t r a , poprimi proti tali­
janskim Patarenom i francezkim Katharom sva sredstva, koja
mu davaše u ruke i vlast i obstojeći zakoni. D n e 1 travnja 1 1 9 8
opomene nadbiskupa od Aucha, da složno sa svojimi sufragani
stane na put Katharom one pokrajine, te da uzme u pomoć, ako bi
potrebito bilo, i svjetski mač. Odmah iza toga ( 2 1 travnja) izasla
dva redovnika cistercitskoga r e d a , Kaj nera i Guja, u j u ž n u Fran
1
cezku s podpunom vlasti. U isto j e doba izaslao svoga poslanika
u gornju I t a l i j u ; a sliedeće godine (u srpnju 1 1 9 9 ) izdade oštru
2
naredbu proti Patarenom u V i t e r b u .
K a d a j e indi Inocentio I I I iz V u k o v a pisma ( 1 1 9 9 ) doznao,
da imade u B o s n i tih k r i v o v j e r a c a , nije mnogo promišljao što da
radi. O v d j e se njegovu umu predstavi riedki s l u č a j , da j e sam
vladalac zemlje i sva njegova porodica i rodbina okrivljena. J e r
ban K u l i n , k a k o se papi j a v i l o , „ne samo davao sigurno utočište
krivovjercem, nego j i h i j a v n o podupiraše ; izlažuć njihovoj opa­
čini i sebe i zemlju svoju, te časteć j i h kano k a t o l i k e , pače više
od katolika, nazivajuć j i h p r a v e kršćane." S toga razloga, a
к tomu znajuć da j e ban bosanski priznavao vrhovnu vlast ugar­
s k e krune, obrati se papa pismom od 11 listopada 1 2 0 0 na Mirka,
3
kralja u g a r s k o g a . On sjeća k r a l j a na c i e l , radi k o j e dobi vlada-
lacki mač, i na opasnost, k o j a prieti U g a r s k o j i njezinu pravo­
vjerju, ako nepomogne iztriebiti heresiju u B o s n i te i bana čim prije
od nje odvratiti. Onda nastavlja ovako : „da ova bolest (haeresis),
nestane li j o j se na put u početku, neokuži bližnje zemlje i nepridje,
što bog očuvaj, u kraljevinu U g a r s k u , molimo, opominjemo i na­
govaramo kraljevsku visost u gospodinu, nalažuć tebi za opro-
štenje g r i e h â , da se pripraviš silom i k a k o dolikuje kraljevskoj
1
Epist. papae Inoc. I I I ed. Baluz. lib. I, ep. 8 1 , 9 4 .
>l
Ibid. lib. I, ep. 2 9 8 .
3
Pismo kod Theinera ; monum. Slav, merid. I, 1 2 , 1 3 .
moći, k a k o bi toliku nepravdu, nanesenu K r s t u i kršćanom, osve­
t i o ; te da ti, ako nebi rečeni ban (Kulin) izagnao svih krivovje­
r a c a iz podčinjene si zemlje i sav j i m oduzeo imetak, izagnaš
tako njega k a k o krivovjerce njegove ne samo iz zemlje njegove
nego i iz ciele U g a r s k e kraljevine ; a da njihova dobra, gdje god
bi u tvojoj zemlji bila, oduzmeš ; pače obzir tvoj neka banu neo-
prosti, v e ć izvrši proti njemu pravo državne vlasti, ako se inače
nebi dao na put pravde svrnuti."
P a p a Inocencio I I I , k a k o se iz ovoga pisma razabira, postu­
paše proti banu K u l i n u i bosanskim krivovjercem onako, kao što
bijaše ustanovljeno dotadanjim zakonom i običajem. On učini k r a l j a
ugarskoga izvršiteljem ovih zakona. Mirko j e imao najprije po­
zvati K u l i n a , da se odvrati od Patarena i da j i h prestane zaštići­
vati. A k o bi taj poziv ostao bez uspjeha, onda j e kralj ugarski
imao provaliti u Bosnu, posjesti ovu zemlju, osvojiti imetak P a t a ­
rena, izagnati nje i bana njihova. Ova j e prva križarska vojna,
koju j e r i m s k a stolica htjela na patarensku Bosnu podići.
Ali ban j e Kulin umio odvratiti ovu pogibelj od svoga prie-
stolja i svoje zemlje. On se na poziv kralja Mirka „izpricao, da
j e Patarene držao ne za krivovjerce nego za katolike i da j e pri­
pravan poslati u R i m n j e k e od njih, n e k a papi razlože svoje vje­
rovanje i ponašanje, k a k o bi njegovom odlukom bili ili u dobru
utvrdjeni ili od zla odvraceni, pošto su voljni držati se neoskvr­
njeno n a u k e apostolske stolice." Ovakovim j e odgovorom sam K u ­
lin odbacio od sebe sumnju odmetničtva uvjeravajuć, da njegova
bludnja, a k o j e k a k o v a , nepotiče iz zle volje i opake namjere ; a
s druge j e strane sav posao prenesao neposredno pred rimsku sto­
licu i tako obišao umiešanje ugarskoga kralja. Kulin posla zbilja
u R i m svoga metropolita dubrovačkoga arcibiskupa i arcidjakona
Marina i s njimi njekoliko Patarena, te zamoli papu, da pošalje u
B o s n u „sposobnoga č o v j e k a " iz svojega kruga. Ovaj poslanik papin
imao bi se sam uvjeriti о vjerskom stanju Bosne, a prema tomu
„izkorieniti i posaditi, što bi se po njegovu sudu imalo izkorie-
niti i posaditi."
O v a k o v o ponašanje bosanskoga bana imalo j e i ugarski dvor
iznenaditi i rimsku stolicu umiriti. D a j e on upravo tada nastojao
vlast svoju na p r e k o s a v s k e zemlje razširiti, svjedoči nam zapodje-
nuta razmirica sa S r b i j o m . U toj j e razmirici Mirko našao savez­
nika k n e z a V u k a . S r b s k i veliki župan Stjepan htjede namienjeni
136 FR. RA OKI.

si udarac tim odbiti, što se i on približi rimskoj stolici. On j e

učtivo primio poslanike papine kapelana I v a n a (de Casamaris) i
poddjakona Simeona, koji su bili u D u k l j u poslani ( 1 1 9 9 ) i ondje
1
držali sabor p o k r a j i n s k i ; te posebnim pismom svoju naprama rim­
skoj stolici odanost papi očitovao. Ali sve ovo nemogaše ublažiti
ugarskoga gospodoljubja, te j e kralj Mirko negdje u j e s e n i 1 2 0 2
2
papu posebnim poslanikom, pravo ili n e p r á v o , izviestio , da je
„zemlju velikoga župana pod svoje gospodstvo uzpostavio" t. j .
Stjepana prisilio, da prizna vrhovnu vlast k r u n e ugarske. A k o j e
dakle ugarski dvor naprama južno-slovenskim zemljam takovu poli­
tiku tjerao, punim se pravom može zaključiti, da bi kralj Mirko
zbilja bio križarsku vojsku poveo u B o s n u , k a d a nebi ban Kulin
bio pokazao onoliku pripravnost naprama zahtjevom rimske stolice.
Ova j e s druge strane ponudu i molbu bosanskoga bana
objeručke prihvatila. Papa I n o c e n c i o , koj j e osobitom pozornošću
pratio crkvene i državne odnošaje južno-slovenskih država, Srbije,
B u g a r s k e i B o s n e te j i h nastojao čim uže privezati apostolskoj
stolici, „posavjetovavši se s biskupi" izasla B e r n a r d a spljetskoga
arcibiskupa i svoga dvorskoga kapelana Ivana de Casamaris u
3
Bosnu, pođieliv j i m punomoćje pismom od 2 1 studenoga 1 2 0 2 .
Inocencio nije mogao bolje udesiti toga izbora. Ivan, kano bivši
poslanik u D u k l j i i Srbiji, bijaše točno obaviešten о stanju stvari
u južnoslovenskih zemljah. S p l j e t s k i pako arcibiskup Bernardo,
rodom iz P e r u g i e , posvećen ( 1 2 0 0 ) od samoga pape za onu sto­
licu metropolitsku, bijaše „ č o v j e k učen i r j e č i t " , а к tomu imajuć
sam posla s Patareni u Dalmaciji, dobro upućen u nauku i ustroj
ove sekte. J e d v a j e naime B e r n a r d o zasio bio stolicu sv. Dujma,
kada mu dodje do znanja, da se Patareni uđomiše i u njegovoj

1
Zaključci sabora čitaju se kod Theinera ibid. p. 6 — - 8 . Ovi su bi­
skupi bili na tom saboru: Ivan dukljanski i barski nadbiskup, P e t a r
biskup skadarski, Ivan polatski, P e t a r drivastski, Dominik svački,
Božo oghmski, Božidar sardijski, mjesto arbanskoga biskupa bio j e
arcipop Dominik. Iz ovih se imena vidi obseg metropolije b a r s k e , о
kom smo gore govorili. On se j e njekako podudarao s obsegom kneže­
vine Vukove, Duklje i Dalmacije. Mjesta, od kojih su one biskupije
imale ime, jesu poznata. „ S a r d a " (episcopus Sardanensis) ili Σάροο:
j e s t Гі(>доііп,ніі грддь, koj j e Stjepan N e m a n j a bio od Grkâ osvojio.
V. Žitie sv. Symeona od Stjepana prvovjenč. gl. V I I . Izd. Šafařík.
- Ibid. p. 1 4 .
3
Štampano ondje str. 1 5 .
metropoliji, osobito u gradovih Spljetu i Trogiru. Patarenska j e
1
sekta po svjedočanstvu suvremenoga povjestnika spljetskoga pre­
nesena u D a l m a c i j u iz B o s n e . Glavni j o j učitelji bijahu dva sli­
k a r a i zlatara b r a ć a Mato i Aristodio, građjanina zadarska ali rodom
iz Pulje. Oni bijahu vješti „latinskoj i slovinskoj knjizi," a veći
su dio života sproveli u Bosni, gdje su novu vjeru upili bili. Oni
su u Spljetu našli dosta pristaša, tim pako izazvali revnost novoga
metropolite. B e r n a r d o kušaše najprije naukom obratiti zabludile;
onda poprimi strožija sredstva po obstojavših zakonih : izobći naime
k r i v o v j e r c e , zapovjedi da j i m se imetak oduzme a oni izgnaju iz
zemlje. Mato i Aristodio ođrekoše se svoje bludnje; ali bilo j e
takovih, koji su rađje ostavili domovinu nego li vjeru svoju. Neima
sumnje, da su ovi prekoračili medje hrvatske domovine i utekli
se u susjednu B o s n u к jednovjernoj braći, gdje j i h primi ban Kulin,
3
pače i bosanski biskup Danilo, ako j e ova posljednja viest istinita.
I ovo j e prvi j a v n i pojav Patarena u našoj hrvatskoj domovini ;
kao što su oni po toj viesti potekli iz B o s n e , tako su se u nju
uticali, kada god j i m nebijaše odmora u Dalmaciji i Hrvatskoj.

B e r n a r d o i Ivan, oba T a l i j a n a rodom, bijahu prvi iztražitelji,

inquisitori, proti Paterenom bosanskim. Poslanstvo j i m propisuje
rečeni apost. list od 21 studenoga 1 2 0 2 . U njem se iztražiteljem
nalaže : „da došavši u zemlju rečenoga Kulina iztraže vjerovanje
i ponašanje tako njegovo, kako supruge i ljudi zemlje njegove,
te da vlašću apostolske stolice potvrde po crkvenih propisih, što
bi ondje našli potvrdjenja dostojno u smislu katoličke vjere i
apost. nauka. A k o bi pako ondje što god našli, što krivovjerskom
opačinom zaudara, i što se pravomu protivi n a u k u , n e k a ono po
propisu svedu na stazu istine. A k o li nebi htjeli u Bosni slušati nji­
hovih opomena i naredaba, da proti njim postupaju bez svakoga
obzira u smislu odredaba proti krivovjercem izdanih." Naputak
dakle izdan rimskim poslanikom Bernardu i Ivanu glasio j e onako,
kao što njihovim sudrugom, koji su se slali u F r a n c e z k u i Italiju.

1
T h o m a e archici, historiae salonit, c. X X I V .
2
Ovo potvrdjuje pismo pape Inocentija na ugarskoga kralja od 1 1 listo­
pada 1 2 0 0 , kojim ovoga pozivlje, „quod Culinum banuin compellat
desistere a favoribus hereticis, quos archiepiscopus Spalatensis de sua
provincia exulavit. " Ovako rubrice regesti literarum secretarum papae
Inoc. I I I , ар. T h e i n e r : mommi. Slav, merid. I , 5 2 . P a r l a t i : Illyr.
sacr. I I I , 2 3 2 .
I njim su crkveni propisi, donie i z d a n i , proti krivovjercem, imali
služiti za mjerilo. Ovi su propisi čitatelju iz navedena nacrta do­
voljno poznati.
U travnju god. 1 2 0 3 nalazimo pap. kapelana Ivana u Bosni
u podpunoj poslaničkoj djelatnosti; о njegovu drugu nadbiskupu
Bernardu neima nigdje spomena. Žalibože što nam se nisu saču­
vali iztražni spisi. Ali sama j e stvar sa sobom donosila, da se iztra-
žitelj obaviesti о istinitosti prijava proti banu Kulinu i njegovu
dvoru. Ove su prijave, kako znamo, glasile, da j e Kulin pristao
uz Patarene, da j i h štiti, pače drži za prave kršćane. I z listina
odnosećih se na djelovanje papina poslanika u Bosni, u k o l i k o su
nam sada poznate, ne nalazi se nigdje traga, da bi se ban Kulin
odricao krivovjerstva. I z njih sliedi, da j e ban poslaniku išao na
ruku i j a m č i o za njegove naredbe ; ali sliedi i to, da j e imao prije
štititi Patarene, te obećao, da j i h više neće trpjeti. Za sada se
dakle nedade izvjestno izreći: eda li ban Kulin bijaše i sam
pristaša ili samo zaštitnik Patarena. Ako prvo, to j e on uz nje
pristao poslije 2 9 kolovoza 1 1 8 9 ; j e r se u povelji, koju izdade
onoga dana Dubrovčanom, saziva u pomoć presveto trojstvo, na­
vodi se „usječenje glave J o v a n a k r s t i t e l j a " , što s e , k a o što ćemo
na svojem mjestu vidjeti, nemože u sklad dovesti s vjerom ove sekte.
Iztraga j e i u B o s n i bez sumnje onako povedena kano što
j e to na zapadu bivalo. Patareni, koji su priznali svoju bludnju,
moradoše se nje i sekte svečano odreći, te se i pismeno vezati,
da će ostati kod c r k v e . N a veliku korist narodne povjesti sačuva
nam se listina, kojom su se njekoliko odličnijih P a t a r e n a odrekli
svoje vjere. Ona j e izdana dne 8 travnja 1 2 0 3 „u B o s n i kod r i e k e
1
na mjestu zvanom B j e l i n o p o l j e . " Odavle bismo nagovieštali, daje

1
Preštampana iz vatik. arkiva kod T h e i n e r a loc. cit. p. 2 0 . Mjesto
j e ovako naznačeno : „ A c t a apud B o s n á m iuxta flumen loco, qui vo-
catur В о l i n o P o i l i . " Ovdje „flumen" j a m a č n o znači rieku Bosnu ;
. a „Bolino Poili" bit će mj. Belino-polje. U današnjoj parokiji Su-
tinskoj nalazim po šematizmu od god. 1 8 6 4 „Bielo-polje". N j e k a su
mjesta ove parokije, kano D o b o j , Catići, uz B o s n u ; ali Bielo-polja
nenalazim na Roskievićevu zemljovidu. Ovo j e očitovanje sudeć po
latinskom slogu imalo biti izvorno pisano našim jezikom a prevedeno
na latinski, i to dosta rdjavo. Ovakovu prevadjanju imamo upravo u
dobi pape Inocencija I I I j a s a n primjer. T a k o se u regestih vatikan­
skih ovoga pape nalazi pismo bugarskoga c a r a J o a n a Asjena od god.
1 2 0 3 , te se о njem veli (kod T h e i n e r a ibid. p. 1 5 ) : „litterae Calo-
glavni sastanak papinih poslanika bio u srdcu Bosne. Izpoviest
j e ona bila izdana u prisutnosti Ivana de Casarnaris, bana Kulina
i dubrovačkoga arcidjakona Marina, koji su oba ovo očitovanje
podpisała; izdaše g a pako D r a g i š a , Ljubin, Dragota, Pribiša, L j u -
ben, Radoš i Vladoš u ime svoje i svoje braće. Ova nam imena
svjedoče, da j e Patarenstvo zahvatilo bilo upravo bosanski narod.
Izpoviest j e tako znamenita, da j e ne možemo nikako ovdje pro­
pustiti; glasi o v a k o : „ U ime vječnoga boga, stvoritelja svih stvari
i odkupitelja čovječanskoga roda ; godine od upućenja njegova
1 2 0 3 , a gospodina pape Inocencija I I I godine šeste. Mi načelnici
(priores) onih ljudi, koji se do sada navlastito nazivasmo ovlasticami
k r š ć a n s k o g a imena na bosanskom zemljištu, mjesto svih prisutni,
obećajemo pred bogom i njegovimi svetci u nazočnosti g. Ivana
de Casamaris, kapelana pape i rimske crkve, u tu svrhu u B o s n u
izaslana, pred zaštitnikom (patrono) banom Kulinoin, gospođarem
B o s n e , za sve k o j i su od navedene zajednice naše bratovštine, da
ćemo se držati uredbe i zapoviedi rimske crkve toli u životu i
ponašanju svojem, koli da ćemo j o j poslušni biti i živjeti polag
njezinih propisa, obvezujuć se za svekolike od naše družbe i j a m ­
čeći, a k o bi ikada od sada sliedili krivovjersku opačinu, sa svojim
posjedom i cielim imetkom. Najprije se o d r i č e m o r a z к о 1 j u,
kojim smo ozloglašeni i priznajemo crkvu rimsku za svoju majku,
glavu svega k r š ć a n s k o g a j e d i n s t v a . U svih mjestih n a š i h , gdje
imade samostana (fratrum conventus), imat ćemo bogomolje
(oratoria), gdje ćemo se b r a ć a j a v n o sastajati noćju za pjevanje
j u t r n j e a danju za pjevanje č a s o v a ; u svih pako er к vah imat
ćemo oltare i krize, i čitat, kao što čini rimska crkva, knjige
tako novoga kako staroga zavjeta. U svih naših mjestih imat
ćemo svećenika, koji će bar u nedjeljah i blagdanih čitati
mise po crkvenom obredu, slušati i z p o v i e s t i dieliti pokoru.
Uz bogomolje imat ć<rno g r o b l j a , u kojih da se sahrane braća,
i pridošlice, a k o bi slučajno ondje umrli. Sedam puta najmanje
primit ćemo iz ruku s v e ć e n i k a t i e l o gospodnje, naime na božić,
uskrs, duhovo, petrovo, na veliku i malu gospodju i na sve svete

Joarmis, domini B u l g a r o r u m et Blachorum, missae domino Inocentio

papae I I I , t r a η s 1 a t a e d e В u 1 g a r i с о i n G r a e c u m , e t d e
G r a e c o p o s t e a i n l a t i n ů m . " Bugarski se izvornik nije sačuvao ;
upravo se tako mogla izgubiti hrvatsko - srbska matica onoga očito­
vanja, koja j e pisana iste godine, koje i pismo cara bugarskoga.
t. j . prvoga studenoga. Obdržavat ćemo p o s t e c r k v o m odredjene
i našimi starijimi obzirno zapovieđane. Ž e n e , koje od našega reda
budu, bit će od muževa odieljene, tako u spavalištih k a k o u blago-
valištih ; i ni j e d a n brat neće razgovarati sam sa samom, odkle bi
se mogla kriva sumnja poroditi ; u ostalom nećemo primati ože-
njenoga ili udate osim da se obojica obrate obećavši čistoću sa
zamjenitim privoljenjem. B l a g d a n e ćemo s v e t a c a , koji su od sv.
otaca ustanovljeni, svetkovati. I ni j e d n o g a nećemo u buduće medju
se primati, koj bi po sigurnom znanju bio M a n i к e j ili bud k a ­
kav krivovjerac. I kao što se od ostalih svjetskih dielimo živo
tom i ponašanjem, tako ćemo se razlikovati i odjećom, k o j a će biti
zatvorena, ne šarena ( c o l o r a t a ) , do gležanja odmjerena. U ostalom
n e ć e m o se u b u d u ć e kano što do sada, zvati kršćani
n e g o b r a ć a , da se o n i m p o s e b n i m imenom krivica ne­
činí drugim kršćanom. Kada umre starješina (magister),
od sada će za sva vremena u b u d u ć e , načelnici (priores) sa sa­
vjetom bogoljubne braće birati poglavara (prelátům), da ga j e d i n i
papa potvrdi. A k o bi j o š štogod drugo r i m s k a stolica htjela dodati
ili oduzeti, ono ćemo s počitanjem primiti i obdržavati ; a da sve ovo
steče vjekovitu krjepost, potvrdjujemo vlastoručnim podpisom."
Iz ovoga se očitovanja razabire dosta j a s n o dvoje : p r v o , da
su g a izdali obraćenici iz patarenstva na vjeru k a t o l i č k u ; drugo,
da ovi obraćenici bijahu načelnici bosanskih samostana. I z prve
točke, u kojoj se obraćenici odriču najprije razkolju („abrenun-
tiamus scismati") moglo bi se u prvi mah zaključiti, da oni bijahu
prije članovi iztočne c r k v e a ne P a t a r e n i . Ali takovu se tumačenju
protivi tako ime, kojim su se ovi razkolnici prozivali, k a n o i sav
sadržaj njihove izpoviesti. Oni naime vele, da su se prije nazivali
kršćani, pa da se u buduće neće tako nazivati, j e r ovo ime vriedja
ostale, prave k r š ć a n e ; a z n a m o , da su se sljedbenici ove duali-
lističke sekte tako u iztoku k a k o i na zapadu ovim imenom iz-
ključivo ponosili. Na dalje obraćenici se odriču s v a k e zajednice
s Manikeji, kojih j e dakle u B o s n i u ono vrieme bilo, a pod onim
se imenom razumievahu Patareni. Ali k a d a i nebi bilo ovih imena u
očitovanju, navode se u njem takove uredbe, na kojih se obdržavanje
obraćenici vežu, koje su u iztočnoj i zapadnoj c r k v i j e d n a k o propi­
sane a koje su Patareni odsudjivali; ovamo i d u : c r k v e i bogomolje
(ecclesiae, oratoria), liturgija (missae), oltari i križ u crkvi, štovanje
svetaca, od svetotajstva (sacramenta) eucharistia i pričest, izpovied
i red svećenički. K a d a bi obraćenici bili članovi iztočne crkve, te
prešli u zapadnu, dovoljno bi j i m bilo položiti običnu vjeroizpoviest
odnoseću se na j e d i n s t v o c r k v e i glavu njezinu ; onakova izpoviest
bila bi u c r k v i bez primjera. Napokon se vlastitim izvješćem Ivana
de Casamaris, k o j e j e on podnesao papi obavivši svoje poslanstvo
u B o s n i , potvrdjuje, da j e on imao ondje posla s P a t a r e n i : „tra-
ctato negotio illorum — piše Ivan — q u o n d a m Patarinorum
1
in B o s n a . " Nemože indi biti sumnje, da j e ova vjeroizpoviest
od obraćenika patarenskih a ne od bivših članova iztočne c r k v e .
I drugo j e dosta j a s n o u očitovanju izraženo; j e r oni starje­
šine ili načelnici govore о svojih samostanih, odričuć se imena
„kršćana", kano osebno p a t a r e n s k o g a , obvezuju se da će se u
buduće zvati braća (fratres), dakle imenom, koje se osebno u
j e d n o j i drugoj crkvi daje redovnikom. Osim toga obvezuju se obra­
ćenici na obdržavanje osebno redovničkih i samostanskih uredaba,
kano što j e pojanje noćju i danju jutrnje i č a s o v a , č e š ć e pri­
manje pričesti, češći post, clausura naprama ženskomu spolu, raz­
ličita od svjetske nošnja ili odjeća ; napokon govore о izboru
2
svoga poglavara.'
Odavle se v i d i , da se j e patarenstvo kano u iztoku tako i
u B o s n i za rana bilo uvuklo u samostane ; u njih j e pače ono
našlo najjaču zaštitu i podporu zbog ugleda, koj su redovnici
(kaludjeri) svagdje imali. U ženske j e takodjer samostane imala
ova sekta prodrieti, te j e imao kod Patarena taj običaj zavladati,
da su kaludjeri i koludrice njihove stanovali pod j e d n i m krovom.
S toga se u očitovanju obvezaše : „femine vero, que de nostra
erunt religione, a viris separate erunt, tam in dormitoriis quam

1
Ibid. p. 1 9 .
2
T e ž k o j e u ostalom ustanoviti : kojemu su redu pripadali ovi bo­
sanski redovnici. Iztočna j e crkva imala tada redovnika sv. Vasilija ;
u zapadnoj j e bio red sv. B e n k a (Benediktini), kojega su ogranci
Benediktini od C l u g n y - a , od Cistercia (Cistercite), od Gramonta, od
C h a r t r e a u x - a (Karthusiani) i od Premontre-a (Premonstratezi). Redov­
nici bosanski mogli su dakle biti ili reda sv. Vasilija ili sv. Benka,
od kojih j e p r v o g a bilo i u obsegu zapadne crkve. „Magister" u listini
našoj bit će άββας u V a s i l i j a n a c a , „abbas" u Benediktina, „priores"
pako predstojnici pojedinih s a m o s t a n a , ηγούμενος, αρχιμανδρίτης. U
jednom i drugom redu nije se obično u ono doba većina članova samo­
stana sastojala iz s v e ć e n i k a ; s toga se „priores" obvezuju: „per sin­
gula loca nostra habebimus sacerdotes."
refectoriis, et nullus fratru ra solus cum sola confab ulabitur-, unde
possit sinistra suspicio suboriri." U ostalom bilo j e i u F r a n c e z k o j
u isto doba slučajeva, da su k a t o l i č k e koludrice, pridržavši redov­
1
ničku odjeću, pristupile Katharom.
Ovakovih očitovanja, k a k o v o su dali načelnici samostana bo­
sanskih, izdali su papinu poslaniku, j a m a č n o i drugi, osobito odlič-
niji o b r a ć e n i c i , obvezujuć se u njem svim svojim imetkom, ako
bi se opet povratili u sektu. O v a obveza bijaše obično j e m s t v o za
izkrenost obraćenja. Ali o b r a ć e n i c i bosanski zajamčiše se j o š sve­
čanijim načinom. Pokle j e naime poslanik papin obavio u B o s n i
važniji dio svoga poslanstva, te ob uspjehu njegovu obaviestio
rimsku stolicu, odputova on u U g a r s k u , a s njim bosanski ban
K u l i n , te Ljubin i D r a g o t a kano punomoćnici svoje b r a ć e . Ovi
su punomoćnici dne 3 0 travnja r. g. zaprisegli pred samim k r a l j e m
Mirkom, nadbiskupom koločkim , biskupom pečuškim i mnogimi
drugimi, da će se točno onoga očitovanja držati. U g a r s k i j e za
tiem kralj njihovo pismeno o č i t o v a n j e , podkriepljeno k r a l j e v s k i m
pečatom predao u ruke bana K u l i n a , te mu naložio, da bdi nad
izvršivanjem propisa u njem sadržanih. B a n se na to obvezao j a m ­
čeći globom od 1 0 0 0 srebrnih maraka, a k o bi trpio u svojoj zemlji,
2
bilo one obraćenike, kada bi opet odpali, bilo druge k r i v o v j e r c e .
T a k o j e dospjela ova prva u B o s n i proti Patarenom iztraga.
Ban j e Kulin zasvjedočio svoje pravovjerje i odanost naprama
rimskoj stolici, te dao j a m s t v o , da neće više trpiti k r i v o v j e r a c a u
svojoj zemlji. Ovo j e j a m s t v o on dao tako glavi c r k v e , kako i
kruni ugarskoj. S banom su dali j e d n a k o očitovanje i načelnici
r e d a ; čim se patarenstvu oduzeo najodličniji u zemlji živalj. Vlast
i ugled odpade tako od ove sekte god. 1 2 0 3 .
Osebujne okolnosti B o s n e u č i n i š e , što j e papa Inocencio I I I
ondje tolik uspjeh stekao bez silnoga napora i u k r a t k o vrieme
od njekoliko m j e s e c i , dočim j e kod j e đ n o v j e r a c a bosanskih P a t a ­
rena na zapadu naišao na golemi odpor, k o j se samo vojnom i
velikim prolićem krvi slomio. Inocencio j e svu svoju moć upro,
k a k o da razori silu K a t a r a u j u ž n o j F r a n c e z k o j , gdje j e ona, oso­
bito u toloskoj knežini pod zaštitom gr. Rajmonda V I , usredo­
točena bila. On j e najprije kušao obratiti zabludile kroz svoje
poslanike i propoviedaoce. U tu j e svrhu redom poslao u one
1
Schmidt op. cit. I, 2 0 0 .
2
T h e i n e r : тонпш. Slavor. merid. I, 2 2 .
 priedjele stožernika I v a n a ( 1203) , za tieni dva cistercite P e t r a iz
Novigrada (Chateau-neuv) i Radulpha ( 1 2 0 5 ) , kojim su se u srpnju
g. 1 2 0 6 pridružila dva Španjolca, Diego biskup od Osme i njegov
subprior Dominik. P e t a r se bio sastao s Kajmondom, te j e u njega
u svibnju 1 2 0 6 bio izliodio, da će iz svoje zemlje krivovjerce
izagnati. Ali ovo obećanje nebijaše iskreno ; s toga j e papin po­
slanik grofa izobćio i na njegovu knežinu udario interdikt, a ovu
j e osudu papa potvrdio pismom od 27 svibnja 1207 izraziv ujedno
n a d u , da će se R a j mondo pokoriti crkvenim zakonom i tako sam
onu kaznu uklonuti. K a d a j e napokon sam Petar, poslije dogovora
s grofom u S t . Gillesu, dne 1 5 siečnja 1 2 0 8 iz zasjede bio smaknut,
te j e ovo ubijstvo u grieh grofu upisano : onda j e Inocencio po­
danike i vasale Rajmonđove lišio dužnosti podaničke vjernosti, te
k r š ć a n s k e velemože F r a n c e z k e ( 1 0 ožujka 1 2 0 8 ) pozvao na kri­
žarsku vojnu proti toloskomu gospodaru. Na ovaj se poziv odazva
mnoštvo pravovjernih a ratobornih velikaša, pod kojih se stjegovih
sakupi silna vojska do 2 0 0 . 0 0 0 križara. Rajmondo ovom silom u
tjesnac utjeran poželi izmiriti se s apostolskom stolicom, što se i
zbude dne 18 lipnja 1 2 0 8 u S t . GHllesu pred papinim poslanikom
Milonom i mnogimi vladikami. Ali tko da sada uzpregne onu rato­
bornu čeljad? Ona j e pod vojvodstvom hrabroga i bezobzirnoga
gr. Simeona od Montforta krenula proti knežinam Beziers, C a r c a ­
ssonne i F o i x , ležećim izmedju bonskoga zaljeva i rieke Garonne,
u kojih j e bilo mnogo krivovjeraca, te j e ondje robila, palila i ubi­
j a l a . Onda se okrenula proti toloskoj knežini i posjela njeke kra­
j e v e . Od Rajmonda se zahtievalo, da odstupi posjednute priedjele;
ali on n e h t j e d e , pa se glavom u Rim uputi. Inocencio j e pismom
od siečnja 1 2 1 0 naložio, da se grofu, koj ga opet uvjerio о svo­
joj naprama rimskoj stolici odanosti, vrate osvojena dobra. Ali
kada j e Rajmondo K a t a r o m pomagao kod obsadę grada L a v a u r a
(1211), sva se k r i ž a r s k a v o j s k a nanj sruši. K r v a v a se j e borba,
koja se različitom za obje stranke srećom sliedećih godina vodila,
i koja bješe pregovori pomirljivimi kadšto prekinuta, tiem svr­
šila, da j e sabor u Montpellieru, koj otvori papin poslanik P e t a r
od B e n e v e n t a dne 8 siečnja 1 2 1 5 , rečenoga Simeona od Mont-
ferta proglasio gospodarom toloske knežine. Ovu j e osudu proti gr.
Rajmondu potvrdio sveobći sabor, koj j e pod predsjedničtvom pape
Inocencia I I I u R i m u u c r k v i lateranskoj mjeseca studenoga r. g.
svečano otvoren. Na tom se saboru glavno razpravljalo о krivo-
vjercih u južnoj F r a n c e z k o j ; nanj đodjoše gr. Rajmondo sa sinom
i druge velemože, koje su trpjele u prošloj križarskoj vojni, tužeći
se svi na Simeona od Montforta. U ovom j e saboru stvoren za­
ključak (can. 3 de Haereticis) propisujući k a k o da se proti krivo­
vjercem postupa i k a k o da se oni kazne. U njem su svedene prijašnje
naredbe, kojih j e mnoge Inocencio u svojih pismih bio izdao.
1
Iz ovoga se kratkoga n a c r t a one dugotrajne i žestoke borbe,
koja se vodila u južnoj Francezkoj izmedju Katolika i Katharâ,
lasno razabira istina naših rieči, da j e crkva i rimska stolica
stekla u Bosni pobjedu bez svake skoro žrtve. Ona nije našla
ondje u banu Kulinu bosanskoga Rajmonđa, a niti u kralju Mirku
Simeona od Monteforta ; pa niti nisu bile u B o s n i strasti izmedju
pravovjernih i Patarena tako razdražene, kao što bjehu s one strane
Rhone. D a su ove vjerske strasti pođpirivane bile vlasto- i gospo-
doljubjem velemoža, koji k r i ž e m na grudih sakrivahu svoje nečiste
namjere, o tom netřeba nikoga uvjeravati. Tko zna nebi li se i
u Bosni i u Ugarskoj bilo našlo takovih v e l e m o ž a , da nije ban
Kulin od svoje zemlje odvratio pogibelj k r i ž a r s k e vojne ?
Drugo j e da kako bilo pitanje, koje se papinu poslaniku
nametalo : bude li ona toli lahko stečena pobjeda u B o s n i dugo­
t r a j n a ? i šta bi valjalo učiniti, da se u č v r s t i ? Na ovo pitanje nije
bilo težko s crkvenoga gledišta odgovoriti. Crkva katolička u
Bosni nije imala toliko organa, k o l i k o j i h zahtievala duhovna po­
treba puka. U onoj zemlji, „prostranoj preko deset dana", bijaše,
kako znamo, samo j e d n a biskupija, pa i ova bijaše smrću vla­
dike upravo onda izpražnjena. S toga j e poslanik I v a n u svojem
izvješću, podastrtom papi iz U g a r s k e , savjetovao rimskoj stolici :
da se u B o s n i podignu tri ili četiri nove biskupije, a neuzdajuć
se u tamošnje svećenstvo da se Latinjanin imenuje na izpražnjenu
2
stolicu. Prvi dio ovoga predloga j a m a č n o bijaše razborit; pače bi
korist crkve bila zahtievala, da se u B o s n i osnuje metropolija sa
1
Obširno opisuju ovu križarsku vojnu Hahn : Geschichte der Ketzer
im Mittelalter I , 1 7 7 — 3 0 5 . S c h m i d t : histoire de la secte des Ca­
thares I , 2 0 5 — 2 6 5 .
2
Kod T h e i n e r a : топиш. Slav, merid. I, p. 1 9 : „Noveritis praeterea,
quod in regno bani Culini de B o s n a non est nisi unus episcopatus,
et episcopus modo mortuus est. Si posset fieri, quod aliquis Latinus
ibi poneretur, et aliqui etiam ibi tres vel quatuor crearentur novi,
non modicum exinde utilitari a c c r e s c e r e i ecelesiastice, quia regnimi
est ipsius ad minus dietarum decem et plus."
više biskupija, kano što bijaše zavedena i uredjena u ono vrieme
u B u g a r s k o j a malo kašnje u Srbiji ; pa da se ovoj metropoliti
dadne značaj čim narodniji. Nauka j e i prosvjeta najodlučnija i
najblaža protivnica bludnji uma i zlu nagnuću srdca.
Ali upravo ovo najuspješnije duhovno sredstvo bijaše zane­
mareno, bilo što j e pažnja Inocencija I I I sve do njegove smrti
(16 srpnja 1 2 1 6 ) privezana bila na zgode veće buke i naglijega
razvijanja, kano što bijahu nacrtane vojne u južnoj F r a n c e z k o j ,
zauzeće Carigrada, pitanje bugarsko; bilo što j e takovo samo­
stalno uredjenje bosanske crkve naišlo na tajni odpor ugarske poli­
tike, kojoj nije po ćudi bilo niti ono, što j e u tom pravcu bivalo
u B u g a r s k o j i Srbiji. Patarenstvu dakle u Bosni trebalo j e malko
odmora, da se poslije god. 1 2 0 3 oporavi i sabere, pa oprošteno od
vanjskoga pritiska opet pridigne, da u sgodno vrieme tira silnije
na pozorište stupi.
T a k o j e i bilo. Poslije onoga za Inocencija I I I udarca osam­
naest godina nije izvana Patarenstvu ništa smetalo. I n o c e n c i j e v
nasljednik papa Honorio I I I ( 1 2 1 6 — 2 7 ) bijaše odviše zaokupljen
razmiricom s carem F r i d e r i k o m I I , s poslovi u Italiji i nastojanjem
oko nove k r i ž a r s k e vojne na i z t o k , nego li da bi odmah prvih
godina bio pazio na daleku i malenu Bosnu. U Ugarskoj, koje se
stanje B o s n e najbliže ticalo, zavlada za kralja Andrije I I ( 1 2 0 5 — 3 5 )
veći j o š nered, nego li bijaše za njegova predšastnika brata M i r k a .
T r v e n j a izmedju b r a ć e podkopala su ugled kruni, a takmenje nji­
hovo oko vlasti podiže smjelost velikaša. Andrija, slab inače vla­
dalac, vodjen svojom suprugom Gertrudom, uplete se u različite
podhvate: poduze vojnu proti Haličů ( 1 2 0 6 . 1 2 1 3 . 1 2 1 5 ) , uputi se
( 1 2 1 7 ) u i z t o k , odkle bezuspješno vrativši se nadje u U g a r s k o j
( 1 2 1 8 ) podpuno bezvladje. U takovih okolnostih puštena j e B o s n a
u miru. Neimamo razloga o tom sumnjati, da j e ban Kulin vjerno
držao god. 1 2 0 3 tako rimskoj stolici k a k o i kruni ugarskoj zadanu
u pogledu Patarena vladalačku rieč, te da j i h nije više štitio, a k o
j i h možebit i nije proganjao. Ovo isto bismo rekli о njegovu na­
sljedniku banu S t j e p a n u ; u čem nas to podkrepljuje, što Stjepa-
nova supruga, udova A n k a i njegov sin knez Sebislav malo kašnje
( 1 2 3 6 ) slove s pravovjerja. I n a č e j e bilo, kada ban Matej Ninoslav
1
zasjede b a n s k i s t o l a c . Njegovi roditelji i predji bijahu P a t a r e n i ;
1
U listini pape Grgura I X ( T h e i n e r : monum. Hung. I , 1 4 7 ) od g.
1236 govori se, da j e Sebislav sin „quondam Stephani bani de
R. J. A. VII. 10
 1
on j e dakle u toj vjeri odgojen b i o ; njegov rod bijaše takodjer
ove vjere, što se izrično znade о banovu rodjaku velemoži bosan­
2 3
skom Ubanu inače P r i j e z đ i , k o j se u slovenskom s p o m e n i k u piše
Пршссьдл Сьфнндрь. V e ć ovo, što j e Pataren postao banom, što j e
njegov rod bio iste vjere, dovodi nas na misao, da se nova vjera
poslije 1203 u povoljnijih za nju vanjskih okolnostih imala ojačati
i razširiti u Bosni. P a č e i to nam svjedoči, k a k o j e ona isto sve­
ćenstvo bila zarazila, što j e malo kašnje ( 1 2 3 3 ) pronadjeno, da se
j e isti bosanski biskup od c r k v e odmetnuo i pristao uz patarensku
sektu. T a k o j e u trećem desetku X I I I vieka B o s n a bila zemljom
patarenskom, dočim su ovu sektu izpoviedali glave države i crkve,
ban i biskup te veći dio velemoža i pučanstva.
Ovo stanje c r k v e u B o s n i nije moglo ostati sakriveno rimskoj
stolici. I zbilja j e papa Honorio III doznao: da „krivovjerci u
Bosni, primani kano u špiljah, hrane poput vještica svoje mlade
otvorenima prsima, j a v n o propoviedajuć opake svoje bludnje na
4
veliku štetu gospodnjega s t a d a . " Honorio bio j e „izmedju ostalih
nebrojenih i ogromnih brigali, koje su ga prekomjerno tištile, ovom
osobito — k a k o sam j a d i k u j e — potisnut, da iz vinograda gospoda
vojske posvema iztjera krivovjerce, koji kano lisice, medju trsovi
sakrivene, nastoje j u svestrano poharati." Ovoga se j e on držao i
naprama Katharom. Na njegov j e poziv francezki kralj Pilip August
izaslao ( 1 2 1 8 ) po drugi put svoga sina Ljudevita s vojskom proti
onim heretikom, a osobito na obranu Siroeonova ( f 2б lipnja 1 2 1 7 )
sina Amaura; prem ovaj oružani pohod, osobito k a k o j e križar­
skoj vojsci bilo dne 1 kolovoza 1 2 1 9 dignuti obsadu grada Tolose,
5
nije imao željenoga u s p j e h a . K a d a j e dakle Honorio uredio njeke
važnije poslove i izravnao razmiricu s carem Priderikom, okruniv
-
ga u Kimu dne 2 2 stud. J 2 2 0 carskom krunom, odluči j e d n a k o m
odvažnosti postupati proti bosanskim Patarenom. On dakle ime-
nova m. Akoncija, svoga dvorskoga kapelana rodom iz Viterba,

Bosna", u ono ѵтіеше bijaše Ултен НиИОСДДКЬ već banom B o s n e ;

dakle j e Stjepan banovao prije Ninoslava t. j . medju ovim i Kulinom.
Godina smrti b a n a Kulina nije nam poznata.
1
Ibid. p. 1 2 0 : „qui (sc. progénitures bani Ninoslavi) fuerunt vitio
haereticae pravitatis infecti. "
2
Ibiđ.
3
Listina kod Miklošića: mommi, serb. p. 2 8 .
4
Ibid. I, 3 1 .
5
Cf. Hahn op. cit. I, 3 2 1 — 2 4 .
čovjeka „veoma razborita i dobra," komu j e Ugarska poznata bila,
1
j e r j e tamo 1 2 1 8 izaslan b i o , apost. poslanikom u Bosni i Ugar­
2
skoj , te mu dne 3 prosinca 1 2 2 1 izdade punomoć. Ova j e puno­
moć bila neograničena; glede Bosne imao j e poslanik pozvati kralja,
svećenstvo i puk na križarsku vojnu proti Patarenom, a proti onim,
koji j i h primaju i brane („adversus receptatores et fautores"), po­
stupati apostolskom vlašću. Podjedno se papa pismeno obrati na
3
k r a l j a Andriju, ostrogonskoga arcibiskupa Ivana i na ostale b i s k u p e ,
da se na poslanikov poziv dignu „muževno i silno" ; da svoje poda­
nike opomenu, k a k o bi se na poziv poslanikov svi podigli — u
kratko, n e k a svikolici i svaki pojedini sva sredstva prihvate, da
se ova kuga uništi.
Ali namjera se rimske stolice taj put posvema razbi o neu-
redjenu stanju kraljevina krune hrvatsko-ugarske. Došavši papin
poslanik sliedeće god. 1 2 2 2 u Spljet, nadje ondje na inetropolij-
skoj stolici D a l m a c i j e i H r v a t s k e čovjeka imenom Guncela, po-
rieklom Ugrina, „roda plemenita ali ne velike vriednosti." Gun-
celo bijaše prije vitez sv. I v a n a („erucifer"), a postade ( 1 2 2 1 ) arci-
biskupom uplivom hrv. bana Ojule. Akoncio j e arcibiskupiju „veoma
sažalio, video preuzetnost i neznanje" njezina pastira. Nastojeć po­
slanik oko popravka u svećenstvu dodje s nevaljalim arcibiskupom
u sukob ; s toga obustavi predaju nadbiskupskoga plašta, k o j bješe
papa kroz k a n o n i k a V u k a š u poslao pismom* od 4 prosinca 1 2 2 1 ,
digne Guncela sa službe i zapovjedi mu da se papi u Rimu pred­
stavi. O v a k o v a trvenja nisu mnogo prijala glavnoj svrsi poslan­
stva A k o n c i j e v a . On j e za to ipak svu Hrvatsku i Dalmaciju po­
zvao na oružje proti krivovjercem propoviedajuć ovdje križarsku
5
v o j n u . Ovdje j e na čelu kraljevine kano vojvoda hrvatski stojao
e
kraljević B e l a , sin kralja Andrije I I , a banom bio O c h u z . U zemlji
s a m o j , inače r a t o b o r n o j , obstojaše red božjaka („milites templi),

1
Kod T h e i n e r a ibid. I, 1 9 .
2
Ibid. I, 3 1 .
3
Ibiđ. p, 3 1 , 3 2 .
4
Ibid. p. 3 1 .
5
Suvremeni T o m a areidjakon spljetski: hist, salonit, c. X X V I I : „Соп-
voeavit autem (Aeoncius) totam Dalmatian! et Chroatiam in adiu-
torium suum c o n t r a h a e r e t i с о s. "
6
Sr. listine od god. 1 2 2 0 , 1 2 2 2 kod F e j é r a : cod. diplom. I I I , 1 p.
301, 381.
 1
komu bijaše rečeni kralj god. 1 2 1 9 svu G a c k u poklonio. Zvanje
pako ovoga vitežkoga reda bijaše, k a k o j e poznato, voditi rat proti
nevjernikom i krivovjercem na svaki poziv crkve. K o l i k o j e dakle
papin poslanik propoviedajuć križarsku vojnu proti bosanskim Pa­
tarenom u našoj zemlji uspio, o tom naši spora enici šute.
J o š se većma bijaše c r k v e n a stega u U g a r s k o j razpala. Višje
svećenstvo bijaše b o g a t o , samostana reda sv. B e n e d i k t a , Ргешоп-
strateza i Cistercita mnogo, к tomu dodjoše vitezi Ivanovi i božjaci
— a godinu dana prije ( 1 2 2 1 ) uveden j e i nov red sv. Dominika
sa prvim samostanom u G j u r u ; ali vjera i ćudorednost nisu u
2
Ugarskoj tada ni najmanje c v a l e . К tomu dodje zavada izmedju
kralja i njegova sina vojvode B e l e , k o j a razciepi zemlju u dva
neprijateljska logora.
Poziv dakle, koj j e poslanik Akoncio upravio radi križarske
vojne, naidje u Ugarskoj na mlitav odziv, a i taj se mlitavije iz-
puni. Kralju Andriji bijahu ruke v e z a n e ; on j e gradjanski rat
j e d v a prepriečio podieliv zlatnu bullu, ovu „charta magna" ugar­
skoga ustava ( 1 2 2 2 ) , kamo li da vojsku digne na Bosnu. Ali da
se prama papi zahvalnim izkaže, k o j j e u minulih razmiricah na
njegovu korist posredovao, povjeri k o l o č k o m u arcibiskupu Ugo-
linu, da Bosnu očisti od Patarena. U tu j e svrhu kralj Andrija
predao arcibiskupu „ B o s n u , S o l i U s o r u , " k a k o bi ga potaknuo
na odvažniji podhvat. Ugolin j e primio ovaj poklon te tražio po­
3
tvrdu od rimske s t o l i c e ; ali nije bio muž takov da sam Bosnu
osvoji i posjede. S toga uglavi ugovor s kraljevim sinovcem I v a ­
n o m , po kojem se ovaj obveza, da će sakupiti i povesti vojsku
križarsku „proti krivovjercem b o s a n s k i m , " te j e u to ime bio već
primio od Ugolina 2 0 0 m a r a k a .
Nu sva ova nastojanja poslanika papina ostadoše bez uspjeha.
Poslanik Akoncio uputi se, po svoj prilici iz Dalmacije, u B o s n u ;
4
ovdje j e djelovao na korist c r k v e k a t o l i č k e ; ali j o š iste godine
5
ondje premine. Sada se u U g a r s k o j j o š manje mislilo na križarsku

1
Povelja kod T h e i n e r a : monuin. Hung. I, 6 8 , 6 9 . Potvrđjena od pape
Honoria I I I 4 svibnja 1 2 2 6 .
2
Sr. papine listove ibiđ. p. 2 2 , 2 4 , 2 6 , 2 8 , 2 9 , 3 0 .
3
Ibid. I, 5 5 .
4
Thom. archid. op. cit. X X I X : „Interea Iegatus Áconcius in B o s n á m
profectus pro cxterminandis haercticis multo ibi tempore laboravit. "
5
Idem. ibid.
vojnu; papa j e j o š j e d n o m sjetio koločkoga arcibiskupa pismom od
1 4 svibnja 1 2 2 5 i Ivana pismom od 1 5 siečnja 1 2 2 7 na njihove
1
dužnosti i obvezanosti. Ali i ove opomene ostaše glas vapijućega
u pustinji, koj malo kašnje sa smrću pape (dne 1 8 ožujka 1 2 2 7 )
oniemi posvema.
T a k o prodjoše taj put preko Patarena u Bosni gromonosni
oblaci, k o j i se god. 1 2 2 1 na nje sakupljahu. K r a t k o djelovanje
Akoncievo u B o s n i nije imalo ostaviti iza sebe mnogo tragova.
Patareni imali su opet s te strane mira više godina, dok se na
nje Honorijev nasljednik papa Grgur I X 1 2 2 7 — 4 1 sa svom silom
svoje vlasti i odvažnosti neobori. Ovaj j e papa svoju za pravo­
vjerje gorljivost pokazao najprije na francezkih Katharih. J e d v a
j e on bio zasjeo stolicu sv. Petra, kada u svibnju r. g. pozva
mladoga franc, kralja Ljudevita I X , da nastavi rat proti K a t h a ­
rom. Opori knez Rajmundo V I I bude prisiljen s papinim legatom
kard. Romanom i franc, kraljem Ljudevitom dne 12 travnja 1 2 2 9
u Parizu mir uglaviti i tako zaključiti 20-godišnju borbu svoje
2
porodice. Prisilivši ovako na mir glavnoga protivnika radila j e
r i m s k a stolica sada odvažno, k a k o da satre krivovjerstvo u F r a n ­
cezkoj. Papin poslanik držao j e u zimi iste godine 1 2 2 9 dva
crkvena s a b o r a , u Tolosi i u Orange-u, u kojih su pooštrene na­
redbe о iztrazi proti krivovjercem. A da se ove naredbe točno
izvršuju, te da propoviedanje božjega slova dodje u vještije ruke,
iztragu i obraćanje K a t h a r a povjeri papa Grgur I X . god. 1 2 3 3
redu propovjednika (ordo Praedicatorum), osnovanom netom po
sv. D o m i n i k u , k o j , j e d v a osnovan, u tinji se čas razširi na sve
strane.

J e d n a k o m se gorljivosti obrati proti iztočnomu ogranku sekte.

Grgur upotřebivši poziv k r a l j a Andrije I I , da bi u U g a r s k u izaslao
poslanika, koj bi razvidio razmiricu nastalu odanle, što j e arci­
biskup ostrogonski Roberto god. 1 3 3 2 udario na kraljevinu inter­
dikt, imenova poslanikom stožernika J a k o v a , biskupa prenestin-
skoga. T a j j e poslanik ponajprije u Ugarskoj izmirio kralja sa
svećenstvom izhodiv od njega dne 1 2 kolovoza 1 2 3 2 poseban ugo­
3
v o r . J a k o v a nalazimo u proljeću sliedeće godine u U g a r s k o j , gdje

1
Ibid. p. 5 5 , 7 2 .
2
Hahn op. cit. I, 3 4 5 — 6 4 .
3
Cf. Theiner : moimm. Hung. I, 107—111.
 1
se dne 25 ožujka bavio u Ostrogonu. Odmah poslije toga uputi
se poslanik u Bosnu, da obavi drugi, od prvoga mučniji zadatak
svoga poslanstva, da naime povede iztragu proti krivovjercem i
odredi, što mu se potrebito činilo za učvršćenje pravovjerja. K a ­
kovu j e papin poslanik našao Bosnu u vjerozakonskom pogledu?
„Stanovnici one zemlje bijahu velikim dielom okuženi
krivovjerskom opačinom. B i s k u p B o s n e , koj bi imao biti vođja
drugim, prekršiv Isukrstov zakon upade u grčinu bezumne nauke,
te davajuć hranu drugim i nekušajuć nebeskih rieči zaplete po­
vjerene si duše u nerazrješive o k o v e . " G l a v a državne v l a s t i , ban
Matej Ninoslav, rodjen u sekti , ostade u njoj dižuć j o j svojim
primjerom ugled. Uz glavu državnu pristadoše i bosanski velemože
s banovim rodjakom Prijezdom na čelu u toliko, d a j e usorski knez
Sebislav, sin pokojnoga bana S t j e p a n a , bio „medju velikaši bo­
sanske biskupije, zaraženími ljagom k r i v o v j e r s k e opačine, kano
ljiljan medju trnjem." I z domaćih spomenika" doznajemo, da su
tada ovi bili znamenitiji velemože b o s a n s k i i dostojanstvenici ban­
skoga dvora: „Prijezda Satinar, vojvoda P u r č a , vojvoda J u r i š , knez
Ugrin, tepačija knez Radona i brat mu S i m e o n , Z a b a v Prodasa,
S l á v k o Poličić, Gradislav T u r b i ć , banovi peharnici Mirohna i Gru-
b e š a , gramatik Desoe i B o r i s l a v V o j s i l i ć , k a z n a c Grdoman i S e -
mijun, kaznac B i e l h a n , J e ž O b č e n o v i č e n o v i ć , Domaslav Gunetić,
Hranislav Svračić, Radoje Drugović, Berislav B a n i ć , Kakmuž
Odramčić, V l k č a V l k a s o v i ć . "
Papin poslanik kard. J a k o v uze si u pomoć dominikane, I
ovo j e prvi slučaj, da j e ovaj red stupio na bosansko zemljište,
da propovieda vjeru proti Patarenom i povede proti njim iztragu,
inquisitiu. Ovaj j e red, kao što znamo, upravo osnovan proti K a -
tharom; osnovatelj mu sv. D o m i n i k ( f 1 2 2 1 ) , doda pravilom sv.
Augustina, k o j e propisa svojim r e d o v n i k o m , kano glavni zadatak
reda propovieđanje i obraćanje krivovjeraca na pravu vjeru ; a
papa Grgur I X povjeri mu, kako rekosmo, upravo ove godine
iztragu proti zapadnomu ogranku sekte. Dominikani su dakle prije
no dodjoše u Bosnu izvježbani bili u ovom svojem poslanstvu.

1
Vidi listinu ibid. p. 1 1 6 — 1 1 9 , 1 1 1 — 1 1 2 . Ovaj j e ugovor stariji
sin kraljev B e l a utvrdio sa svoje strane posebnim pismom izdanim
dne 2 0 kolovoza 1 2 3 3 . Ibid. p. 1 2 3 . Isto tako mladji sin, brv. voj­
voda Koloman. Ibid. p. 1 1 9 .
3
Kod Miklošića: monum. serb. p. 2 4 , 2 8 , 3 3 .
Oni su u to doba imali već samostana u U g a r s k o j , imenito u
1
Ojuru, Ostrogonu i P e č u h u , odakle su pošiljani bili ( 1 2 2 8 ) i medju
2
P o l o v c e , da j i m propoviedaju kršćansku v j e r u . Odanle j i h kard.
J a k o v po svoj prilici povede u Bosnu. U našoj domovini podigoše
3
Dominikani već tada samostan u Č a z m i .
Papin poslanik povede u Bosni iztragu po crkvenih propisih.
Biskup bosanski izpovjedi, da j e pristao uz patarensku sljedbu;
ali se poslaniku i z p r i č a š e , „ d a j e iz prostodušnosti sagriešio" ( e x
simplicitate asserii se peccasse) t. j . da j e Patarene držao za pra­
vovjerne. Ako j e ova izpoviest biskupa bosanskoga bila iskrena,
onda bismo bili vlastni zaključiti na njegovo veoma nizko bogo­
slovno izobraženje, kojemu se u ostalom nebi valjalo čuditi imajuć
j e d n a k i h primjera medju Kathari na zapadu. Ovo nam ujedno svje­
doči, da poslanik nenaiđje na odpor kod glave crkvene bosanskih
Patarena. Iz dalnje iztrage dozna na dalje isti poslanik, d a j e du­
brovački metropolita, koj j e onoga odmetnika bio postavio za bi­
s k u p a , doznavši za t o , „da su tako ovaj kano i njegovi podanici
istom ljagom o k u ž e n i , i da se u crkvah bosanske biskupije neiz-
vršuje služba b o ž j a , sve ovo ipak trpio." S toga j e poslanik bo­
sansku b i s k u p i j u , odciepivši j u umah od dubrovačke metropolije,
4
povjerio koločkomu a r c i b i s k u p u . K a r d . J a k o v nenaiđje na odpor
niti kod bosanskoga bana. Ninoslav se naime odreče vjere, u kojoj
bješe rodjen i pristupi u kat. crkvu ; a da zasvjedoči, k a k o j e ovaj
prielaz njegov iskren, pokloni njeku svotu za zidanje stolne c r k v e
5
u Bosni, te j u u poklad predadu otcem D o m i n i k a n o m . Ovaj j e
primjer sliedio banov rodjak, pomenuti Prijezda, te svoje obraćenje
utvrdi dajuć svoga sina u taostvo istim redovnikom. Prijezda j e
osim toga umah zasvjedočio svoju „čistu i iskrenu odanost na­
prama sv. crkvi ne samo riečmi nego i činom vjerno progoneć
0
heretike." B i l o j e j a m a č n o i drugih velemoža, koji su se odrekli
svoje bludnje.
Ovoliko se znade о uspjehu papina poslanika kard. J a k o v a
u Bosni prve polovice 1 2 3 3 god. Znali bismo i v i š e , da nam se

1
Cf. Theiner op. cit. I, 1 2 7 , 1 6 9 .
2
Ibid. p. 8 7 .
3
T h o m a s archici, histor. salonit, с. X X X V I I I .
4
Theiner op. cit. p. 2 0 1 .
5
Ibid. p. 1 6 9 .
6
Ibid. p. 1 1 9 .
kojom srećom sačuvaše iztražni spisi, k o j e poslanik odmah odpravi
u R i m . Apostolska j e stolica ove iztražne spise „marljivo izpitala",
te j e ogledajuć se na nje izdala svoje naredbe glede B o s n e . P r i j e
1
svega j e papa Grgur p i s m o m od 3 0 svibnja 1 2 3 3 naložio svomu
poslaniku, da biskupa bosanskoga, k o g a j e našao u krivovjerstvu,
ukloni od vladanja biskupije. Ovu j e svoju naredbu proti vladici,
koj izpovjedi da nije zlom namjerom nego iz prostodušnosti sa-
g r i e š i o , papa tiem opravdao, što m i š l j a š e , da „nije u tom griehu
(krivovjerstvu) velike razlike medju o n i m , koj v a r a , i o n i m , koj
može biti prevaren ; osobito k a d a se o n i , koji bi kano cedri L í ­
baná imali stati, upletu u mrežu različitih bludnja, i koji postanu
povodom propasti, dočim bi imali biti uzrokom spasenja." Osim
toga vrati se papa к onomu predlogu, koj j e bio poslanik I v a n
prije trideset godina učinio papi I n o c e n c i j u I I I : odredi n a i m e , da
se u Bosni podignu na sgodnih mjestih d v i e , tri ili četiri bisku­
pije ; pa da isti poslanik kard. J a k o v za ove biskupije redi sve­
ćenike „učene u božjem zakonu, k o j e bi on držao ove časti do­
stojne", bez povrede ipak prava zakonitoga metropolite, za tada
dubrovačkoga. Ovi biskupi n e k a „gorućim duhom pristupe к siro­
mahom sliedeć u tom uboštvo siromašnoga K r s t a , da j i h primjerom
dobroga djela i svjedočanstvom govora odvrate od bludnje."
Od ove j e odredbe apost. stolice izpunjen samo prvi dio ;
redjen j e naime ( 1 2 3 3 ) nov biskup bosanski u osobi I v a n a , reda
dominikanskoga, rodom Niemca iz W i l d h a u s e n a u Vestphalskoj a
prijatelj njemačkomu caru F r i d e r i k u I I . L a s n o se dade pogoditi
namjera, koju j e imao kard. J a k o v , k a d a j e izabrao redovnika
Dominikanca za biskupa bosanskoga; tiem izborom preprieči se
povod sukobu, koj se izmedju biskupa i reda, providjena obširnom
vlašću u zemlji krivovjerstvom zaraženoj, obično porodi, gdje nije
biskup bio istoga reda. I v a n j e bez sumnje s kardinalom bio u
Bosnu došao, te se ovdje propoviedanjem odlikovao.
Dočim j e na taj način B o s n a providjena duhovnim pastirom,
apostolska j e stolica sve učinila, da si odanost bosanskoga bana
zajamči. Ninoslav, prešavši u krilo * k a t o l i č k e crkve, poče po­
stupati proti Patarenom u smislu njezinih propisa. On j e vele-
m o ž a m , koji se nehtjedoše obratiti, oduzimao njihove župe, sela i
dobra. Ali u tom naidje na odpor. B a n se imao obratiti u Rim,

1
K o d Theinera ibid. p. 1 1 3 .
tražeć odanle podporu. P a p a Grgur I X pozva uslied toga pismom
od 1 0 listopada 1 2 3 3 hrvatskoga vojvodu K o l o m a n a , da podupre
1
bana „na korist vjere a štetu krivovjerske opačine." Osim toga
apostolska stolica primi drugim pismom, upravljenim istoga dana
2
na Ninoslava, u zaštitu sv. P e t r a tako njegovu osobu k a k o Bosnu,
„sa svimi dobri, k o j e j e on tada zakonito posjedovao, zabranjujuć
da ga itko smeta u očinoj z e m l j i , d o k u z t r a j e u k a t o l i č k o j
vj eri."
T i m j e k a r d . J a k o v svršio svoje poslanstvo u Bosni. On se
imao j o š k o n c e m god. 1 2 3 3 u Ugarsku vratiti, da uspjeh svoga
poslanstva zajamči vlašću suverenoga dvora. Ovamo smjera pri­
3
s e g a , kojom se k r a l j e v i ć B e l a dne 2 3 veljače 1 2 3 4 u Ostrogonu
poslaniku obveza, da će po mogućnosti iztriebiti „sve krivovjerce",
k o g a j i m drago i m e n a , iz zemalja sebi podčinjenih, ili kojimi
će u buduće vladati. S kardinalom dodje u Ostrogon i bosanski
biskup Ivan.
S v e ovo nije se dovoljno činilo apostolskoj stolici. Po viestih,
k o j e su u R i m dolazile, „tolika j e u В o s η i i bližjih pokrajinah
narasla množina n e v j e r n i k a , da se sva z e m l j a , kano pusta i ne­
přístupna u crno z a v i l a , napunjena trajem i kopřivami." S toga
nije se ondje scienilo propustiti zemlju bez neposrednoga nadzora.
U tu j e svrhu papa G r g u r I X imenovao novim poslanikom pred­
stavnika samostana sv. B a r t o l a od T r i s u l t a , kartuzianskoga reda,
4
te g a p i s m o m od 1 3 veljače 1 2 3 4 preporučio svim biskupom
K r a n j s k e , I s t r e , D a l m a c i j e , B o s n e , Hrvatske, Srbije i ostalih ze­
malja slovinskih. Ondje se novi poslanik hvali, kano „muž apost.
s r d c a , prijatelj b o ž j i , silan djelom i r i e č j u , koj nasljedujuć siro­
maštvo I s u k r s t a neplaši se pristupiti u smjernoj odjeći i gorljivom
duhu, da oslobodi duše, prevarene djavolskom lukavštinom."
I doisto one viesti nebijahu bez temelja. U B o s n i su Pata­
reni opet glavu digli ; pače bi apostolskoj stolici đoglašeno, da se
5
isti ban Matej Ninoslav opet od crkve odmetnuo. U koliko bijaše
1
Ibid. p. 1 2 0 .
2
Ibid.
3
Ibid. p. 1 2 3 , 1 2 4 .
4
Ibid. p. 1 2 2 , 1 2 3 .
5
Ibid. p. 1 6 9 : „ Indignimi se gratia (Ninoslaus) dux Bosne constituens,
quam in eo circa ipsum dei dementia feceraf, quod pravitatem con-
tempnens haereticam ad catholicam rediit unitatem, i n e г г о r i s i η­
ν i um, siсut ассeρ i m u s , d a m ρ n a b i 1 i t e r e s t r e 1 a p s u s. "
ova prijava istinita, vidjet će se kašnje. Ali izvješća glede B o s n e
bijahu u toliko istinita, u koliko su uvjeravala, da poslanstvo k a r .
J a k o v a nije ondje za kat. c r k v u imalo odlučna i trajna uspjeha.
Ovoj nepovoljnoj viesti pridruži se druga, da se naime krivo-
vjerstvo pojavilo u Slavoniji. Ovo j e prvi j a v n i dokaz, da j e pata-
renstvo do god. 1 2 3 4 prekoračilo granice b o s a n s k e , razširivši se
ovkraj S a v e , i ovdje se u toliko o j a č a l o , da su za izkorienjenje
njegovo izvanredna sredstva bila potrebita. Patareni su se uvriežili
ponajviše u diel hrvatske države izmedju S a v e , D r a v e i Dunava,
a najpače u kašnje tako zvanoj đolnjoj Slavoniji. Ovaj diel naše
domovine bijaše u duhovnom obziru tada n a j j a č e zanemaren i za­
pušten. Od kada j e prije više stoljeća bilo nestalo sremske bisku­
p i j e , obavljahu ondje duhovne poslove za hrvatske narodne dina­
stije hrvatski biskup ninski i odnosno spljetski metropolita, a k a š n j e
nješto pečuški biskup, nješto koločki arcibiskup. Ali iz U g a r s k e
se onaj dieł tako nemarno upravljao, da j e sam koločki arcibiskup
uvidio, kako j e potrebito da se uskrisi prastara biskupija srernska,
tiem više što j e pučanstvo u Srieinu pripadalo j e d n o j i drugoj c r k v i
1
t. j . iztočnoj i zapadnoj. P a p a j e dakle G r g u r I X poslanicom od
2 0 siečnja 1 2 2 9 dozvolio, da se podigne nova biskupija sremska
sa sielom u samostanu „de C u h e t , Kew, K o " , a za prvoga j o j
2
biskupa bude Inocencio imenovan.' R i m s k a j e stolica da k a k o na­
mjeravala širiti zapadnu c r k v u preko sremske biskupije, što se
vidi takodjer iz poslanice r e č e n o g a pape od 1 2 travnja 1 3 3 2 , k o j o m
se odredjuje, da se sremskoj biskupiji podvrgnu i biogradska i
3
braničevska, ako se njihove vladike opet nesjedine s kat. c r k v o m .
Nemože dakle biti č u d o , ako j e ovaj vjerozakonski pokret,
koj j e susjednu Bosnu poslije 1 2 0 3 god. toliko uzburkao, djelovao
i na bližnju S l a v o n i j u , po c r k v a h razdieljenu, a u duhovnom po­
gledu zapuštenu. Patarenstvo moglo se u nju iz B o s n e dovući, ako
1
Ibid. p. 8 9 : „Sivmia . . in maiori ecclesia, quam terre iłlius homines
episcopalem appellant, provisor est deputatile ad t e m p u s , donee de
ipsa, q u e G r e с о г u m r i t u m t e n e t et nondum sedi apostolice
obeđivit . . disponamus . . ut S c i a v i e t G r a e с i , qui inhabitant
terrain illam . . "
2
„Inocentius sirmiensis" ubilježen medju biskupi god. 1 2 3 2 . Ibid,
p. 1 0 7 . K e w , K o držim da j e K a m e n i c a u S r i e m u , a ne B a -
noštor, kao što se obično uzima. Ono j e ime u listinah, potekših iz
koločkih, pomagjareno.
3
Ibid. p. 1 0 3 .
ne drugim načinom a to onim, kojim se presadi u ovu zemlju iz
susjedne Srbije.
R i m s k a stolica, ovako о stanju stvari u Slavoniji i Bosni
o b a v i e š ć e n a , odluči podići križarsku vojnu proti Patarenom. Na
čelu hrvatske države stojaše u ono vrieme poslije god. 1 2 2 6 voj­
voda Koloman, okrunjeni kralj galički, drugi sin kralja Andrije I I .
Ovoga dakle hrvatskoga vojvodu pozva papa Grgur I X iz Perugie
poslanicom od 1 4 listopada 1 2 3 4 , da udari na krivovjerce u Sla­
1
voniji, k o j a bješe pod vladanjem vojvode. Ujedno j e papa dragim
pismom uzeo vojvodu i njegova dobra u zaštitu sv. P e t r a , dokle
god bude u vojni „proti k r i v o v j e r c e m " . O tom j e papa obaviestio
Stjepana biskupa z a g r e b a č k o g a , naloživ mu da nepusti vojvode
dotle od k o g a mu drago smetati, a proti takovom da postupa po
2
crkvenih propisih. Na dalje j e papa naložio Ivanu biskupu bo­
sanskomu, da propovieda križarsku vojnu, kako bi se krivovjerstvo
„izkorienilo tako u njegovoj biskupiji kano i u susjednih mjestih",
te da onim katolikom „kraljevine Ugarske, koji bi na njegov poziv
križ uzeli za uništenje krivovjeraca, onaj oprost i onu povlast po-
5
dieli, k o j a se daje križarom idućim u pomoć sv. z e m l j i . " ' Na­
pokon j e papa sve k r i ž a r e , koji su prihvatili oružje proti krivo­
vjercem u Slavoniji, i sva njihova dobra uzeo pod zaštitu sv. P e t r a
4
i о tom opet biskupa z a g r e b a č k o g a obaviestio.
O v a k o j e dakle r i m s k a stolica našla i vojvodu za križarsku
vojsku i snubila k r i ž a r e i odredila propovjednika, da ovimi sredstvi
uguši sektu u Slavoniji. Ovaj podhvat bijaše i Bosni namienjen.
K r a l j Andrija I I bio j a m a č n o pozvan, da ustane proti banu Nino­
slavu, obtuženu s odmetničtva, kano što bijaše njegov brat Mirko
njekada pozvan proti banu Kulinu. Uslied toga prijavi kralj papi, da

1
Ibiđ. p. 1 2 8 , 1 2 9 : „ad convertendum in robove tue fortitudinis in­
fectes macula haeretica pravitatis te versus p a r t e s S c i a v o n i e
ita magnanimiter et potenter a c c i n g a s , quod et alii huiusmodi san-
ctitatis opus animo prompte suscipiant, et sedentes in perfidie tenebri»
ad lucem catholice properare fkìei non postponaut. "
2
Oba pisma ondje p. 1 3 0 . Veli se o Kolomanu „qui zelo fidei ас de-
votionis accensns, signo vivifiée crucis assumpto, proposuit haereticos
de S с 1 a ν ο η i e ρ a r t i b u s in manu forti et brachio extento viri-
liter extirpare .
3
Oba pisma ondje str. 1 2 9 , 1 3 0 .
4
Ibid. „Cum ergo . . signo vivifiée crucis assumpto proposueritis i n
S c l a v o n i a m contra łiaereticorum perfidiam proficisci . ."
 1
j e „iznovice znamenje križa primio u službi propetoga." On j e na
dalje svomu sinu K o l o m a n u , hrvatskomu v o j v o d i , ustupio B o s n u ,
a ovaj ustup papa poveljom od 9 kolovoza 1 2 3 5 apostolskom vlašću
2
potvrdio. Ovim j e činom pravo na B o s n u i na banski priestol od­
uzeto banu Mateju Ninoslavu.
God. 1 2 3 5 zametne se dakle rat proti krivovjercem u S l a v o ­
niji i Bosni ; vojsku j e predvodio sam Koloman, a sprovodio ga
biskup Ivan. Tečaj vojne nije nam žalibože poznat. Ali j e borba
imala biti žestoka, j e r su ratni trudovi i bosanskoga biskupa tako
oslabili, ratni mu poslovi tako dosadili, da j e bio naumio čast
biskupsku ostaviti te se u samostan povući. Papa ga medju tim
pismom od 2 0 rujna r. g. odvraćao od ove nakane, i nagovarao
da i na dalje upravlja svojom biskupijom te pobija „krivovjerce i
3
ostale pobijajuće kat. vjeru." P o izvješćih, k o j a j e primila rim­
s k a stolica, bijaše konačni uspjeh ove k r i ž a r s k e vojne taj, da j e
„Koloman kralj i vojvoda Bosnu, očistivši ljage krivovjerne opa­
4
čine, ne bez velika napora priveo к svjetlosti k a t o l i č k e č i s t o ć e " ,
i da j e ondje pomoćju „Kolomana i ostalih pravovjernih bližnjih
pokrajina božja desnica pobjedu stekla te se vjera k r š ć a n s k a pri­
5
digla." Ovaj se uspjeh postigao ne samo u B o s n i , nego i u Humu,
j e r j e i ova zemlja djelovanjem istoga vojvode očišćena bila od
0
istoga krivovjerstva.
Ovaj uspjeh učinio j e crkvi moguće dalnje djelovanje za
razširenje vjere u Bosni i Humu. Pošto j e bilo potrebito, „da se
iznovice usadjena ondje k r š ć a n s k a v j e r a pod upravom sposobnoga
pastira uzgoji," bude Ivanu, k o j se odrekao časti biskupske, po-
dieljen nasljednik u osobi druga mu redovnika imenom Ponse.
Novomu biskupu bude takodjer H u m povjeren, a rimska j e stolica

1
Ibid. p. 1 3 5 .
2
Ibid. p. 1 3 3 .
3
Ibid. p. 1 3 7 : „Si cruce officii pontificalis assumpta h o s t e s c r u -
cifixi, indutus armaturám dei, hactenus viriliter expugnaris ; si te
belli 1 a b о r e s ο ρ ρ r i m u η t ; si ad regressum e contra insurgentia
pro fide c e r t a r n i n a te inducimi . ."
4
Ibid. p. 1 6 2 .
5
Ibid. p. 1 6 9 .
ö
Ibid. p. 1 6 3 : „ t e r r a C h o l i m , per eiusdem regis (Colomani) mini­
sterium a pravitate consimili nutu divine potentie depurata." Ovdje
j e C h o l i m pogrešno mj. Cholm, Him, H u m .
bila n a k a n i l a podići ondje novu biskupiju s kaptolom.' Sdruženje
dakle H u m a s B o s n o m u crkvenom obziru imalo j e biti samo pri­
vremeno. B o s a n s k o m u biskupu bude na dalje naloženo, da u svoj­
stvu apost. poslanika uznastoji iztriebiti „ostanke" krivovjerstva u
svojoj biskupiji, te su mu s j e d n e strane poslani u pomoć D o m i -
nikani iz U g a r s k e , imenito iz Pečuba, a s druge strane bijaše opu-
novlašten propoviedati u U g a r s k o j križarsku vojnu, dozvati ju u
pomoć u biskupiju; u što su mu takodjer doznačena potrebita
2
sredstva. Z a izveđenje svega toga bude bosanski b i s k u p toplo
3
preporučen ugarskim biskupom, a hrvatski vojvoda Koloman iz
R i m a pohvaljen, što na tim bdije „da u Bosni sjaje svjetlo kato­
l i č k e istine," i što uznastoji „iztriebiti krivovjerstvo i razprostra-
niti katoličku vjerni", te bude potican, da uzgoji svoju „odanost
prama c r k v i . " Koloman j e zbilja zasvjedočio svoju prania bosan­
skoj c r k v i privrženost i tim, što j e biskupiju i njezin stolni kaptol
sv. P e t r a novimi obdario dobri; a rimska j e stolica njegovo po­
4
sljednje darovanje potvrdila listinom od 7 prosinca 1 2 3 9 . Osim
toga arcibiskup k o l o č k i Ugolin sagradi u Bosni na zgodnih mje-
stih tvrdjave „na obranu bosanske crkve i vjere i na iztrebljenje
5
krivovj eraca. "
K a k o se j e u toj borbi, zapodjenutoj god. 1 2 3 5 , bosanski
ban Ninoslav v l a d a o ? I z preostalih nam listina doznajemo samo
t o , da j e on bio rimskoj stolici obtužen s odmetničtva; ali se
kašnje pronašlo, da j e ovo sumnjičenje odanle p o t e k l o , što „je
Ninoslav njekada primio u nuždi pomoć proti svojim neprijateljem
6
od k r i v o v j e r a c a . " K a d a se to dogodilo, to nam se ne k a ž e ; ali
ako se ban bosanski nije mogao sročiti s Patareni proti Patare­
nom, to j e veoma vjerovatno, da j e on primio njihovu pomoć proti

1
Vidi pismo pape G r g u r a I X od 2 6 travnja 1 2 3 8 ibid. p. 1 6 2 , 1 6 3 .
2
Ibid. p. 1 6 9 , 1 7 0 , 1 7 3 .
3
Ibid. p. 1 6 8 , 1 7 2 .
4
Ibid. p. 1 7 2 . Koloman j e bosanskomu biskupu poklonio ovkraj Save
dobra Djakovo i „Bleznu", tada u županiji Vukovskoj. Biskup bo­
sanski imao j e u Bosni imanja u župi Vrhbosanskoj, Neretvanskoj,
L e p e n i č k o j , V i d o š k o j , L o s o n s k o j , Skopljanskoj, za tiem „in supa
Bored (?) et in comitati! Berez (?). Cf. Theiner: monum. Slavor.
merid. I, 2 9 7 .
5
T h e i n e r : monum. Hung. I, 2 0 1 .
6
Ibid. I , 2 0 6 : „licet olim necessitatis tempore ab h a e r e t i c i s contra
suos inimicos auxilium et favorem recepisse dicatur. "
vanjskomu neprijatelju. S toga bismo kazali, da se j e Ninoslav
križarskoj vojsci opro sa svimi stanovnici B o s n e bez razlike na
vjeru. Ali ako j e ban Ninoslav i bio lišen svoje č a s t i , te k r u n a
u g a r s k a , kano suverena v l a s t , predala Bosnu hrvatskomu vojvodi
Kolomanu : to j e ova uredba posvema kratko trajala, j e r se Matej
Ninoslav već 2 2 ožujka 1 2 4 0 piše „по мндостн коже к r u ms» вднь
1
Босеньскіі", te kao takav ugovara s dubrovačkom obćinom. Nino­
slav se ili izmirio s ugarskim dvorom ili silom okolnosti došao
opet do banske vlasti. Provala T a t a r a i Mongola u Ugarsku, k o j a
god. 1241 postade plienom ovih divljih čopora, smrt vojvode K o -
lomana, dopadšega smrtnih rana na j u n a č k o m poprištu, nastali
poslije odlazka ovih Azijata metež u Ugarskoj i našoj domovini —
sve j e ovo učvrstilo samostalan položaj bana bosanskoga, a pažnju
ugarske krune na više godina od B o s n e odvratilo.
Ali i Patarenom dodje j a m a č n o ovaj odmor u prilog. U g a r s k i
kralj Bela I V tuži se bar god. 1 2 4 4 , da „je u B o s n i opačina k r i -
vovjerska tako silno mah preotela, da imade u onih stranah veoma
2
malo revnovatelja i štovatelja prave v j e r e . " Isto se tako tuži
papa Inocencio I V u svojem pismu od 27 kolovoza 1 2 4 8 , da j e
tako crkva kako biskupija bosanska podpunoma upala u krivo-
3
vjerstvo, u toliko da više ni nespadá na c r k v u r i m s k u . U ovo
dakle kratko vrieme od njekoliko godina u toliko po ovih vie-
stih oslabi u Bosni c r k v a k a t o l i č k a ; malo j o j koristilo, što se
križarskom vojskom „počeše razmicati medje katoličke vjere," što
su koločki nadbiskupi „ne bez velikoga prolića krvi, gubitka ljudi
i troška velik dio zemlje bdi osvojdi i odveli odanle mnogo tisuća
krivovjeraca." Tvrdjave i gradovi, koji su bili ondje podignuti,
nisu se mogli obraniti od navala i obsjednuća ; pa kada su i ova
spoljašnja sredstva propala, „nije se mogla ona zemlja uzdržati u
4
čistoći v j e r e . "

!
K o d Miklošića : moiium. serb. p. 2 8 .
2
Ap. T h e i n e r : monum. Slavor. meriđ. I, 2 9 7 : „ Attendentes in B o z n a
baereticorum pcrfiđiam ađmođum invaluisse seu pullulasse ita, q u o d
p a u c i i u v e n i r e n t u r i n p a r t i b u s i 11 i s v e r e f i d e i z e l a -
tores vel cultore»."
3
Αρ. T h e i n e r : monum. Hung. I, 2 0 4 : „eum tam ecclesia, quam dioe-
cesis Bosnensis, que ad B o m a n a m ecclesiam nullo modo pertinet, to-
taliter lapsa sit peccatis exigentibus in perfidiam haereticae pravitatis. "
4
Ibid.
 R i m s k a stolica i kruna ugarska nisu ni sada propustile, da
poprave na korist c r k v e ono, što se j e u novije doba bilo razo­
rilo. U U g a r s k o j bijahu osvjedočeni, da se Bosna neće dobro­
voljno vratiti u krilo c r k v e . Odanle se dva sredstva preporu-
čahu : j e d n o , da se B o s n a podvrgne metropoliti k o l o č k o j , koja j e
toliko štětovala u križarskih vojnah. Ovaj j e predlog podupirao i
biskup bosanski Ponsa, k o j j e nagibao ugarskoj crkvi, odkako
bosanski biskupi dobiše D j a k o v o u dolnjoj Slavoniji, što j i m bude
1
poveljom B e l e I V od 2 0 srpnja 1 2 4 4 svečano potvrdjeno. D r u g o
se sredstvo preporučalo — nova križarska vojna proti Bosni. О
prvom dao se papa I n o c e n c i o I V pismom od 2 0 kolovoza 1 2 4 6
najprije izviestiti tim više, što j e valjalo razvidjeti, pade li zbilja,
k a k o se razglasilo, i „metropolitska crkva dubrovačka u takovu
3 3
ljagu." Izviestivši se papa odredi drugim pismom od 27 kolo­
voza 1.248, da se b o s a n s k a c r k v a slobodno podčini k o l o č k o j , a k o
su istinite sve one okolnosti, koje prijaviše kralj u g a r s k i , koločki
nadbiskup i bosanski biskup.
I drugi j e predlog r i m s k a stolica prihvatila. Rečeni papa,
dočuvši kroz poslanike koločkoga nadbiskupa, da ovaj želi „uzeti
z n a k križa proti k r i v o v j e r c e m zemlje bosanske", posla mu takov
znak uz pismo od 3 kolovoza 1 2 4 6 ; a drugim mu pismom dozvoli, da
smije kano poslanik apostolski pravovjernim podieliti one zemlje,
4
k o j e bi oni u B o s n i heretikom osvojili. I kralj se ugarski bio
odlučio „da pobije bosansko krivovjerstvo" ; na to ga papa nukaše
pismom od 3 0 siečnja 1 2 4 7 uvjeravajuć ga, da bez njegova sa­
5
vjeta i njegove privolje neće ništa о Bosni odrediti. A k o zlo­
volja k r a l j a ugarskoga nije naperena bila jedino proti inovjercem
bosanskim, to j e imala t e k malo prije nastati razmirica izmedju njega
i bosanskoga b a n a ; j e r se iz navedene listine od 2 0 srpnja 1 2 4 4
razabire, da j e izmedju B e l e i Mateja Ninoslava vladalo tada pod-
puno sporazumljenje.
Koliko j e r i m s k a stolica odlučno postupala proti bosanskim
i n o v j e r c e m , te j i h predala Ugarskoj na milost i nemilost, toliko

1
Monum. Slav, nieriđ. loc. cit.
- Theiner : monum. Hung. I , 2 0 1 .
3
Ibid. p. 2 0 4 .
4
Oba pisma ondje str. 2 0 2 .
5
Ibid. p. 2 0 2 : „sciturus pro certo, quod super facto terrae Bosnensis
nil penitus statuemus, nisi de tuo Consilio et assensu."
j e ona oprezna bila naprama banu M. Ninoslavu. Ona se najprije
dala obaviestiti о istinitosti onoga glasa, da se j e ban odmetnuo
od c r k v e ; pa kada j e doznala iz pismenih, prem nješto starijih
svjedočanstva, da „ban nije odstupio od pravoslavne v j e r e , nego
da kano katolik živi po propisu c r k v e , " s j e d n e j e strane pismom
od 27 ožujka 1 2 4 8 dala po biskupu senjskom i drugu mu pred­
stojniku spljetskih F r a n j e v a c a izpitati „о življenju, glasu i pona­
šanju" njegovu, dočim j e s druge strane pismom od istoga dana,
upravljenim na koločkoga nadbiskupa kano apost. poslanika, svako
1
proti njemu neprijateljstvo obustavila, dok se stvar j a s n o n e r a z v i d i .
Ovako se god. 1246—48 spremala u U g a r s k o j druga pro­
vala u Bosnu. Ali ne nalazimo traga, da bi se ona izvela bila.
Kralj Bela I V bio se upravo tada zaratio s Austrijom ; posije
prvoga s vojvodom Friderikom sukoba (1246), sliedilo j e osvo-
j e n j e ( 1 2 4 8 ) Š t a j e r s k e . K r a l j B e l a ne mogaše na križarsku vojnu
sada tim manje misliti, što mu iztočne granice države nebijahu
sigurne proti novoj provali T a t a r â . I tako nalazimo, da j e Matej
Ninoslav „ро milosti božijoj veliki ban b o s a n s k i " u ožujku 1 2 4 9 god.
sklopio s Dubrovnikom ugovor u podpunu uživanju svoje banske
vlasti. Ova listina imade osim toga sve znakove, iz kojih se može
2
zaključiti, da j e ban Ninoslav tada bio pravovjerni kršćanin.
Iz svega ovoga smijemo zaključiti, da se prošlih godina nije
poduzimalo ni j e d n o proti B o s n i nasilno sredstvo, te da su one
osnove tako sa strane rimske stolice k a k o sa strane u g a r s k e krune
ostale neizvedene. V j e r a k a t o l i č k a stala j e koncem prve polovice
X I I I stoljeća u Bosni u stanju o n a k o v u , na k a k o v o se god. 1 2 4 4
i 1 2 4 8 tuže kralj B e l a I V i papa I n o c e n c i o I V ; k a t o l i č k a crkva
bosanska imala j e ondje protiv sebi i uza sebe patarensku crkvu
bosansku, katolički biskup patarenskoga biskupa.
Ovo posljednje nam potvrdjuje zapadni suvremeni spomenik,
na koj nam se valja ovdje osvrnuti.
B i v š i kroz 17 godina katarski učitelj, za tim dominikanac
i inquisitor u Italiji, često spomenuti R e i n e r i s Sachoni svjedoči,
d a j e ova dualistička sekta u njegovo doba t. j . polovicom X I I I sto-

1
Oba pisma ondje str. 2 0 5 , 2 0 6 .
2
Kod Miklošića: monum. serb. p. 3 2 . U njoj se navodi: „ Д ѣ Т О нпель-
ψοιπιτ, господа нашего Нснхрнста . . γ просвет» вогороднц» девню
к л д д и к и марню, н 8 YI.CTI.IIH жнвотворешн персть . . . н 8 св.
Власн, влдженогд шѵыінкл, н s вьсн свете »годнвше вогв . . ."
l j e ć a , imala svih skupa šestnaest c r k a v a ili biskupija. On j i h iz-
1
braja počimajuć sa zapadnimi, naime u Italiji i F r a n c e z k o j , i za-
kljueujuć s iztočnimi t. j . u južno-iztoěnoj Evropi. U Italiji bilo
jih sedam: Albanska ili ona u de S e n s a n u , mjestu i sada kod
jezera Garde u M l e t a č k o j , u С ο η с о г г e z u, mjestu u Lombar­
diji kod Monze, u В a nj о l u , gradu izpod Mantove ne daleko
od r i e k e Mincia, u V i c e n c i , u F i r e n c i , u Spoletskoj dolini (de
Valle Spolletana) i c r k v a francezkih Kathara stanujućih u Lom­
bardiji i Veroni. Ove su crkve raztresene bile u gornjoj i sred­
njoj I t a l i j i ; najviše j e i p a k K a t h a r a ili P a t a r e n a bilo u zapadnom
dielu gornje Italije, u Lombardiji. U Francezkoj imaše Kathari
tri c r k v e : u T o l o s i , u C a r c a s s o n i i u A l b i j u , glavnih gra-
dovih k n e ž i j a istoga i m e n a . U j u ž n o j j e dakle Francezkoj imala
s e k t a najveću silu u zemljan, k o j e su pritoci r i e k e G a r o n n e pre-
siecali. U južno-iztocnom poluotoku Europe navodi Reiner šest

1
Reinerii Sachoni : c o n t r a Waldenses. Ovaj j e naslov svojevoljno od
izdavatelja podmetnut. Više bi dolikovao „ c o n t r a Catharos" ili „ c o n t r a
haereticos" u obće. Razpravu Reinerovu izda najprije Gretser god.
1 6 1 3 . Odanle j e preštampana u biblioth. max. patrům, tom. X X V ,
p. 2 6 9 . Objelodani j u takodjer Martène et Durand : thesar. nov.
anecdot. V, 1 8 5 9 seq. J a ću ovdje oba Izdanja sravnati i variante
metnuti u zaporku. Ovo znamenito Reinerovo mjesto glasi ovako :
„Quot sunt ecclesiae Catharorum. Sunt autem X V I omnes ecclesiae
Catharorum ; nee imputes mihi lector quod eas nominavi (appello)
ecclesias, sed potius e i s , quia ita se vocant. Quaruui nomina sunt
haec : E c c l e s i a Albanensium vel de Donnezacho (Sensano), E c c l e s i a
de Concorrezo, E c c l e s i a Baj(gn)olensium, sive de Baj(gn)olo, E c c l e s i a
Vincentina, sive (vel) de M a r c h i a , Ecclesia F i o r e n t i n a , E c c l e s i a de
Valle Spoletana, E c c l e s i a P r a n c i a e , Ecclesia Tolesana, E c c l e s i a C a r -
cassonensis, E c c l e s i a Albigensis, Ecclesia Sclavoniae, E c c l e s i a L a t i ­
norum de Constantinopoli, Eeclesia Graecorum ibidem, E c c l e s i a Phi­
ladelphiae in R o m a n i a (Romanioliae), Ecclesia Burgariae (Bulgariae),
E c c l e s i a Dugunthiae (Dugranicae). E t omnes habuerunt originem de
duabus ultimis. P r i m i , scilicet Albanenses, morantur Veronae et in
pluribus civitatibus L o m b a r d i a e ; et sunt numero fere circiter quin-
genti utriusque sexus. Uli autem de Concorrezo (Concorrozezo) dif­
fusi sunt fere per totam L o m b a r d i a m et sunt utriusque sexus M. et
D . et plures e t i a m , Baj(gn)olenses (morantur in) M a n t u a e , Brìxiae,
B e r g a m i , et in comitato Mediolani(ensium), sed perpauci et in Roma-
niolia; et sunt ferre C C . E c c l e s i a de Marchia nihil habet Veronae,
et (sed) sunt circiter С ( C L ) . Uli de Tuscia et de Valle Spoletana
fere С. E c c l e s i a F r a n c i a e morantur Veronae et in L o m b a r d i a ; et sunt
circiter C L . E c c l e s i a Tolosana, et Albigensis, et Carcassonensis, cum
R. J. A. VII. Π
c r k a v a : dvie u C a r i g r a d u , jedna za Grke, jedna za Latine.
P r v a j e nam v e ć od polovice X I s t o l j e ć a poznata ; druga j e po
mojem sudu bila za zapadne s l j e d b e n i k e ove s e k t e , k o j i su imali
1
uz ostale zapadne n a s e l b i n e nagrnuti u C a r i g r a d , od k a k o j e ovaj
god. 1 2 0 4 osvojen od L a t i n a i postao priestolnicom n o v o g a iztočno-
latinskoga carstva ( 1 2 0 4 — 1 2 6 1 ) . Navodi se na dalje c r k v a u P i o v-
d i v u (Philadelphiae i. e. Philippopolis) u R o m a n i j i , b u g a r s k a i
dragovićka, ove dvie m a t i c e svih ostalih četrnaest, о k o j i h smo
dosta progovorili. Napokon „ e c c l e s i a S c l a v o n i a e " , k o j a se u
prvoj stavci navodi medju iztočnirai na prvom mjestu, u drugoj
izmedju carigradske i plovdivské. Gdje bijaše ova „ e c c l e s i a S c l a ­
voniae", c r k v a slovenska ?
Poznato je, da su u talijanskih spisih kadšto sve zemlje
j u ž n o - s l o v e n s k e dolazile pod ovim obćenitim imenom „ S c l a v o n i a " ·,
a kadšto pojedine n j i h , imenito Dalmacija, Hrvatska i Slavonija,

quibusdam qui ohm fuerunt Agennensis (Âuzinensis) eeclesiae, quae

fere destructa est, sunt fere C C . (CCC). E c c l e s i a L a t i n o r u m in Con-
stantinopoli sunt fere L . Item E c c l e s i a S c l a v o n i a e , et Graecorum
Philadelphiae, et Graecorum B u r ( l ) g a r i a e , et Dugunthiae (Duguniťhiae,
sunt omnis gentis) omnes simul fere D . О L e c t o r discere potes se­
cure, quod in toto mundo non sunt Cathari utriusque sexus numero
quatuor rnillia, sed credentes innumeri, et dicta computatio pluries
olim facta est inter eos. " T k o ovaj izvod pomnjivo p r o č i t a , t a j ć e
u prvi mah shvatiti, da Keinerio izbrajajuć crkve katharske počima
s talijanskimi, nastavlja s f r a n c e z k i m i , a zaključuje s iztočnimi, te
da u drugom stavku navodi glavna mjesta i predjele onih talijanskih
crkava. S toga nam j e za č u d o , kako j e oštrouman inače P a v a o
Šafařík tražio ( P a m á t k y hlahol pisemn. L X ) mjesta „Concorezo seu
Corezium, de Sensano" u A r b a n a s k o j , te u prvom nazirao „Goricu v
Albanii, južne od j e z e r a Ochridského", a n drugom njeko mjesto
„snad někde v Albanii." Ovim j e p r a v c e m pošao i dr. Božidar P e -
t r a n o v i ć , koj osim toga misli (Богомили стр. 8 1 ) : „da j e ime B a -
gnaroli vierni prievođ slavjanskoga P o l i v a k i , kojim se po svjedočbi
V. Grigorovića j o š od najstarija doba i dan današnji nazivlju bu­
garski žitelji blizu mjesta Vodene, sjevero-zapadno od Soluna . . ."
Isto tako učeni Schmidt, koj „ D u g u n t h i a , Dragometia" proteže n a
dalmatinski T r o g i r , razumieva si pod „ C o r e z i u m , Concorezzo" slo­
vensku Goricu n a Soci (Histoire de l a secte des Cathares I , 5 7 ) .
Čemu tražiti „de S e n s a n o , A l b a n u m , Concorrezzium, B a g n o l o " po
Arbanaskoj, Mačedoniji, Dalmaciji i Gorici, k a d a se ova imena upravo
u tom obliku odazivaju u mjestih u gornjoj Italiji : Albanu, Desenzauu,
Concorezzu i Bagnolu, kamo nas sam Beinerio u p u ć u j e ?
1
Sr. d r a К . H o p f a : Griechenland im Mittelalter I, 2 0 5 slied.
za tim B o s n a i S r b i j a . Ovo j e nazivlje pače prešlo u latinske i
talijanske spise dubrovačke državne pisarne. P r e m a tomu nazivlju
mogla bi „ecclesia S c l a v o n i a e " imati svoje sielo u ma kojoj onih
južno-slovenskih zemalja. Ali iz ove j e razprave poznato, da se B o ­
gomili nepojaviše više u S r b i j i , od k a k o bise pod vladanjem S t j e ­
pana Nemanje izagnani. S ove strane S a v e bilo j e Patarena, j e r
se pod vojvodom hrvatskim Kolomanom na nje bila k r i ž a r s k a
vojna podigla; ali о k a k o v o j samostalnoj crkvi njihovoj na ovoj
strani neima govora. D o č i m protivno u B o s n i , gdje j e i nosilac
državne vlasti pristao bio uz ovu sljedbu, gdje se pače i biskup
к njoj odmetnuo. Nemože indi biti sumnje, da j e Reinerova „eccle-
sia S c l a v o n i a e " ona ista c r k v a patarenska, k o j a se u domaćih spo-
menicih piše „ ц р ь к в д Б о с д н ь с к а " , i k o j a j e imala j e d n a k o nutrnje
ustrojstvo kao što ostale c r k v e ove sekte. O tom ustrojstvu pro­
govorit ćemo obširnije u drugom dielu; ovdje budi dovoljno na­
pomenuti, da j e na čelu c r k v e bosanske stojao е п н с к о у п ь inače
1
ДѢДЬ. Od patai'enskih biskupa u Bosni izrično su nam do sada
2
poznata samo tri iz X I V i X V stoljeća, naime Miroslav ( 1 3 0 5 ) ,
3 4
Radomjer (1404) i Miloj (1446).
I m a m o j o š drugo svjedočanstvo, iz kojega se vidi, d a j e
„ecclesia S c l a v o n i a e " bila na zapadu u trećem desetku ovoga sto­
ljeća ne samo p o z n a t a , nego i onolika ugleda, k a k a v se prošloga
5
v i e k a davao b u g a r s k o j . I z p i s m a naime, k o j e j e Konrad, papin u
j u ž n o j F r a n c e z k o j p o s l a n i k , god. 1 2 2 3 pisao arcibiskupu rotho-
m a ž k o m u , doznajemo: da j e tada medju francezke K a t h a r e bio
došao „ h e r e s i a r c h a , k o g a heretici Albigezi zovu svojim papom, a

' Sr. Daničićev riečnik pod Дѣдь.

2
U listini kod Miklošića: monum. serb. p. 6 9 .
3
Ibid. p. 2 5 3 .
4
Ibid. p. 4 4 0 .
5
Matthaeus Parisinus ad a. 1 2 2 3 ар. F a r l a t i : Illyr. sacr. ГѴ, 4 7 :
„ Е с с е , quod vidimus loquimnr et quod scimus testifìcamur . . . Ille
homo perditus . . . iam habet perfidiae suae praeambulum haeresi-
a r e h a m , quem haeretici Albigenses p a p a m suum appellant, h a b i -
t a n t e m in f i n i b u s B u l g a r o r u m , C r o a t i a e e t D a l m a t i a e ,
i u x t a H u n g a r o r u m n a t i o n e m . Ad eum confluunt haeretici Al-
bigenses , ut ad eorum consulta respondeat. Etenim de Carcassona
oriundus vices illius antipapae gerens Bartholomaeus, haereticorum
episcopus, funestam ei exhibendo r e v e r e n t i a m , sedem e t locum con-
cessit in v i l l a , quae dicitur Porlos, et se ipsum transtulit in partes
Tolosanas . . . "
*
koj stanuje u podkrajevih B u g a r s k e , H r v a t s k e i D a l m a c i j e , na
medji U g a r s k e . K o d njega se stiču heretici A l b i g e z i , da j i m na
pitanja odgovori. Namjestnik onoga antipape B a r t o l , biskup here­
tika, rodom iz C a r c a s s o n e , izkazav mu štovanje zlosretno dade
mu sielo i mjesto u selu, k o j e se Porlos zove, a on se prenese u
toloske strane." Po opisu granica one z e m l j e , iz k o j e dodje taj
biskup h e r e t i č k i , koga su K a t h a r i francezki štovali kano svoga
papu t. j . glavu c r k v e , ne može biti s u m n j e , da to bijaše B o s n a .
Papin poslanik utvrdjuje svoje izvješće ovimi riečmi : „evo govo­
rimo, što vidjesmo, a svjedočimo, što znamo." A k o se njegove rieči
i neimadu u tom smislu uzeti, kano da j e , nalik na ustrojstvo kat.
c r k v e , biskup bosanski bio svim Katharom i Patarenom glava
crkve: to leži u njih j a m a č n o ovaj s m i s a o , da su oni na zapadu
u načelniku c r k v e bosanske štovali starješinu one c r k v e , koja j e
najbliža vrelu njihove vjere, iztičuću na balkanskom poluotoku,
te s toga ovu vjeru najčistije sačuvala. A k o к tomu ovu viest pa­
pina poslanika u sklad dovedemo sa sgodami onih godina u Bosni,
koje smo na svojem mjestu izpripoviedali : onda neće nam se
činiti nevjerovatna. Znamo naime, da j e r i m s k a stolica god. 1 2 2 1
izaslala u Bosnu A k o n c i a i da j e ovaj sliedeće godine u B o s n i po
riečih ljetopisca „mnogo vremena radio oko iztrebljenja heretika".
Ovom j e prigodom imao biskup bosanskih P a t a r e n a otići iz zemlje
i prieći к jednovjercem u j u ž n u F r a n c e z k u , gdje j e о njem papin
poslanik Konrad docuo i o tom god. 1 2 2 3 svoga brata obaviestio.
Ovomu bosanskomu biskupu imao biti nasljednikom po svoj pri­
lici onaj patarenski biskup, k o g a drugi papin poslanik kard. J a k o v
poslije deset godina u B o s n i zateče.
Ova dva svjedočanstva zapadnih p i s a c a , biskupa K o n r a d a i
dominikana Reinera, potvrdjuju dakle j a s n o , da j e bosanska c r k v a
patarenska već u trećem desetku X I I I stoljeća spadala u sustav
bogomilskih, patarenskih i katarskih crkava.
Nije nam poznato, gdje bijaše stolica biskupije patarenske
u Bosni. U jednom pismu епнсккня ирькне БОСЯІІШІС od god. 1 4 0 4
1
kaže s e : „ннсяно e к господния епнсккпя ня шінкнхь". Ovomu imenu
nalazimo sada u B o s n i srodna: J e n j i ć , podružnica vidovićke paro-
kije, i Janja, rieka i varoš kod D r i n e . Ova su mjesta u sjevero-
iztočnom kutu B o s n e , koj čini S a v a i D r i n a , u njekadanjoj po-

1
PuČić: spomenici srbski str. 5 1 .
krajini Soli. Osim ovih nalazim J a n j priedjel u j e z e r s k o j nahiji,
i janinsku rieku, koja onuda teče u P l i v u , te se s ovom izlieva
u J e z e r o . Ovaj priedjel leži izmedju J a j c a i G l a m o č a , u j u ž n o -
zapadnoj B o s n i . Ovdje su po mojem sudu bili oni „ J a n i ć i " , na
kojih j e ono pismo „u gospodina episkupa pisano", j e r j e u prie-
djelih B o s n e , bližih к Humu i D a l m a c i j i , patarenstvo sveudilj sil-
nije i j a č e bilo. U onom dielu B o s n e bijaše po svoj prilici stolica
„episkupa c r k v e b o s a n s k e " ; j e da li upravo „na J e n j i ć i h " , to se
nemože bez prigovora odsjeći.
V e ć i n a onih c r k a v a , k o j e Reiner i z b r o j i , pridruži se bugar­
skomu redu, prihvativ nauku umjerenoga dualizma; na zapadu su
samo dvie c r k v e : a l b a n s k a u Italiji i toloska u F r a n c e z k o j ostale,
po izričnom uvjeravanju R e i n e r a , vjerne prvobitnoj strožijoj nauci
dualističkoj. B o s a n s k a j e c r k v a , kano što ćemo na svojem mjestu
vidjeti, takodjer uz b u g a r s k i red pristala.
Polovicom XIII stoljeća ova j e kriva vjera najveći prostor
zauzimala. Podieljena u 1 6 velikih kotara razprostirala se ona od
Bosfora i crnoga mora skoro do Pireneja i Atlanta. N a j u g u E u r o p e
bijaše j o j najveća s n a g a ; ali j e i prama njezinoj sredini žile pru­
žila. U N j e m a č k o j bilo j e u različitih sektah one dobe dosta dua­
1
lističkoga p r i m j e s a . U njezin su red po svoj prilici spadali i oni
heretici u C e s k o j , koji su si, k a k o se papa Inocencio I V u pismu
od 19 kolovoza 1 2 4 4 ugarskim biskupom tuži, bili izabrali poseb­
2
noga starješinu, p a p u . B r o j pristaša ove sekte nije da k a k o bio
prema ovomu silnomu prostoru, koj zauzimaše. Reinerio broji do
4 0 0 0 Kathara višega stupnja (perfecti), dočim drugih (credentes)
da j e bilo bez broja. S v a k a k o j e ovaj drugi red, iz k o g a su se
riedki popeli u onaj prvi, daleko prvoga nadmašio.
Ali polovica X I I I v i e k a j e s t podjedno obratnikom u povjesti
sekte ; od ovo doba počima ona na zapadu silno padati. U F r a n c e z k o j
bješe j o j korien podsječen predajom „glave zmajeve", tvrdjave
Montségura, iza koje j e dne 1 4 ožujka 1 2 4 4 do 2 0 0 krivovjeraca
pogubljeno na lomači. S m r ć u toloskoga kneza Rajmonda V I I u
rujnu 1 2 4 9 izgubi sekta posljednjega zaštitnika; a u njegovu na­
sljedniku i zetu Alfonsu dobi žestoka protivnika, koj j e u onom
1
H a h n op. cit. I, 4 0 2 — 4 0 7 .
2
P a l a c k ý : o stycích a poměru sekty Waldenské к někdejším sektám
v Čechách. V P r a z e 1 8 6 8 . str. 6 — 9 . V. Brandl u časopisu matice
moravske. Ročn. Г seš. 2 str. 7 8 i sijed.
gniezdu Kaťhara strogo izvodio pooštrene naredbe sabora držanih
u Béziersu (1246), Valenci (1248) i Lisli (1251). Složnomu naporu
crkvene i državne vlasti podje za rukom tako ovu sektu oslabiti u
južnoj Francezkoj, da nije ona poslije dva desetka godina (1274)
imala više ondje ni jedne od biskupija, koje Reinerio napominje;
jer su se katharski biskupi preselili u gornju Italiju, jedan u Ser-
mione kod Garde (gdje j e u de-Sensanu bio biskup patarenski),
drugi u Paviju, u Cremonu itd., a s njimi i mnogi jeđnovjerci, na-
selivši se u Asti, Alessandriji, Paviji, Milanu, Mantovi, Cremoni itd.
Odavle su iza toga takodjer upravljani ostanci sekte u Francezkoj,
1
kojih nisu više branili plemići i gradovi, nego planine i šume.
Ovimi iz Francezke pribjeglieami ojačana j e sekta u gornjoj
Italiji, gdje j e bila dosta razširena. Ona politička razvraćenost,
koja j e tada bila mah preotela u gradovih tamošnjih, za tim raz­
mirice izmedju rimske stolice i njemačkoga carstva, osim toga pri­
jazan njekih lombardskih velemoža — sve j e ovo išlo sekti u pri­
log. U Lombardiji nadje zaštitu u gospodara njezinih Ezzelina
(f 1259) i njegova nasljednika Uberta Palavicina, te u mnogih
odličnih plemića. S toga su ovdje na velik odpor naišli inquisi­
tori Petar od Verone, Reinerio Sachoni i brat Moneta u toliko,
da j e prvi bio umoren (1252), a dva druga jedva iznesoše glave.
U Milanu i ostalih lombardezkih gradovih bilo j e slobodno stano­
vati patarenskim biskupom; pače gdješto su izdane od gradskoga
vieća naredbe proti inquisiciji, tako u Bergamu, u Mantovi, gdje
j e sjedio patar. biskup Ivan od Casalotte, u Veroni, gdje su sje­
dili biskupi Alberto (1267) i Bonaventura Belasmagra, i francezki
Vilelmo Petit (1270), u Vicenci, Paviji, Tortoni, Alessandriji, Comu,
Sermionu itd. Ali po malo redale su se i ovuda čete patarenske;
osobito od kada j e dominikanu Aldobrandinu i franjevcu Filipu
Bonacorsiu god. 1277 pošlo za rukom Patarene u Sermionu, sielu
francezkih bjegunaca, izmiriti s crkvom. U ostalih takodjer gradovih
2
padala j e sila sekte prama kraju ovoga stoljeća.
Tako se i u ovoj sekti, kao što u drugih, obistinilo, da vr­
hunac njezine sile jest ujedno početak razsuća. Zapadni ogranak
njezin podleze u onom boju, koj papa Inocencio I I I odlučnije
započe, a nastaviše istim smjerom njegovi nasljednici Honorio I I I
Grgur I X , Inocencio IV i Aleksandro IV.
1
Obširno kod Schmidta op. cit. I, 2 9 3 — 3 4 1 .
2
Ibid. p. 165—188.
 J e li ista sudbina Patarene u Bosni već sada s t i g l a ? Ovo
j e pitanje, na k o j e se v r a ć a m o , pošto smo vidjeli, k a k o j e „bo­
sanska c r k v a " smatrana bila i na zapadu za družicu ostalih c r k a v a
katharsko-patarenskih i bogomilskih te tako su zapadne padale.
U B o s n i opaža se život u svih odnošajih javnih , dokle j o j
domaći vladaoci stoje na čelu. Ali čim ova zemlja postaje podnožje
ugarske države, pada na nju zastor zaboravnosti i mrtvila. T a k o
j e opet bilo poslije banova Kulina i Mateja Ninoslava. T e č a j e m
druge polovice X I I I stoljeća iztiču nam se u Bosni samo imena
njezinih upravljatelja, koje j e ugarski dvor pređpostavljao ili cieloj
1
zemlji ili pojedinim dielom njezinim. Sav život, državni i crkveni
u B o s n i , kao da j e bio obamro pod vjetrom, koj j e duvao s one
strane S a v e . U g a r s k u bijaše poslije provale mongolske, osobito za
vladanja kr. Ladislava I I I ( 1 2 7 2 — 9 0 ) , bezakonje pritislo. Razuz-
danost putenoga vladaoca, samovolja mogućnika, prostopášnost po­
ganskih Polovaca, Muhamedanaca i Zidova, koji su bili puk skučili,
mutavost velikoga diela višega svećenstva; sve to bijaše razvezalo
2
j a v n e i sukromne odnošaje. U ovakovih se okolnostih nije doisto
mislilo u U g a r s k o j niti na učvršćenje pravovjerja niti na iztreb-
ljenje krivovjerstva u B o s n i . Na to j e ugarski dvor bio upozor-
njen t e k po rimskoj stolici, koja j e pismom od 2 2 rujna 1 2 7 8 iza-
slala onamo biskupa od F e r m a i kard. sv. Marije „in via lata"
imenom Filipa, podielivši mu punomoćje apost. poslanika i prepo­
3
ručivši ga izmedju ostalih takodjer hrvatskomu vojvodi A n d r i j i .
K r a l j se L a d i s l a v dne 2 3 lipnja 1 2 7 9 u Budimu papinu poslaniku
obvezao, da će sve, kojih se tiče, silom takodjer podupirati u sa-
4
tiranju k r i v o v j e r a c a . Z a tim j e on sliedeće godine obrekao, da
će j i h iztriebiti „osobito iz B o s n e i bližnjih priedjela, u kojih su raz­
ličite sljedbe k r i v o v j e r s k e opačine već od davna niknule i pona-

1
T a k o j e Agnes, kćer kr. B e l e I V a supruga Rastislava vojvode ga-
ličkoga ( 1 2 4 5 ) i hrvatskoga bana ( 1 2 4 7 ) te gospodara Mačve ( 1 2 5 4 ,
1 2 5 5 ) bila „de B o z n a et de Machou domina" ( 1 2 6 4 ) . T a k o njezin
sin B e l a bijaše 1 2 7 1 vojvoda mačvanski i bosanski. Za tiem Stjepan
„banus de B o z n a " ( 1 2 7 2 — 7 3 ) , onda Egidij ( 1 2 7 3 ) i Ugrin ( 1 2 7 9 ) .
U isto se vrieme J a n , Hinko i E r n e j pišu banovi IJsori i Soli. Iz
listina.
2
Zalostno stanje U g a r s k e opisuje papa Nikola I I I u pismu od 2 2 rujna
1 2 7 8 kod T h e i n e r a : rnonum. Hung. I, 3 2 7 .
3
P i s m a ondje I, 3 2 8 — 3 3 6 .
4
Ibid. p. 3 4 0 .
 1
rasle". Ovo j e isto kraljeva m a j k a J e l i s a v a pismom od 1 9 kolo­
voza 1 2 8 0 obrekla, obvezujuć se, da će kano „vojvodkinja ma-
čvanska i bosanska" izvesti sve crkvene naredbe proti krivo­
vjercem ,,u vojvodinah Mačvi i Bosni, te u županijah požežkoj i
vukovarskoj i ostalih njezinoj vlasti podvrženih , koji nastoje sru­
2
šiti ondje i razoriti sv. c r k v u i v j e r u . "
Ovom se izjavom potvrdjuje, da se j e krivovjerstvo i poslije
križarske vojne pod hrvatskim vojvodom Kolomanom u Slavo­
niji, osobito u požežkoj i vukovskoj županiji, sačuvalo a karno li
da bi u Bosni izkorenjeno bilo. Ali ni sada nije mu se bilo bojati,
dok j e na priestolju ugarskom sjedio t a k a v vladalac, k a k a v j e bio
L a d i s l a v , koj j e sam tako malo živio po zakonu c r k v e , da se
poslije njegove smrti moglo povesti p i t a n j e , j e d a li j e on kano
3
kršćanin preminuo. A šta se moglo nadati ili bojati od ženskih
ruku, u koje bješe tada uprava B o s n e p o l o ž e n a ?
T i m j e veću nadu začela r i m s k a stolica, k a d a j e B o s n u posjeo
srbski kralj Stjepan Uroš I I Milutin, šurjak k r a l j a Ladislava po
njegovoj sestri J e l i s a v i . Ovoga j e vladaoca, umna i poduzetna,
onaj u politici proti byzantinskomu dvoru antagonizam približio
rimskoj stolici. Papa Nikola I V zametne sa Stjepanom dogovor о
sjedinjenju srbské s rimskom c r k v o m izaslav punomoćjem od
2 3 srpnja 1 2 8 8 dva franjevca, Marina i Cipriana. P a p a j e veliku
nadu polagao u posredovanje udove J e l e n e , majke k r a l j e v e , kano
4
što se vidi iz pisma na nju dne 8 kolovoza r. g. upravljena. I
zbilja porazumljenje izmedju rimske stolice i srbskoga dvora bi­
j a š e postignuto; p a p a j e pismom od 1 5 ožujka 1 2 9 1 k r a l j a Stje­
pana i Srbiju postavio pod zaštitu sv. P e t r a , te potaknut kralji-

1
Ibiđ. p. 3 4 8 : „et specialiter d e d u c a t u n o s t r o etdioecesi
B o z n e n s i , et quibusdam adiacentibus terris sub nostra iurisdictione
ас dominio constitutis, in quibus diverse haeretice pravitatis secte . .
iam dudum miserabiliter pululasse et dampnabiliter excrevisse nos-
cuntur . ."
2
Ibid. p. 3 4 7 : „in ducatibus de Machau et de W o z n a , et in comi-
tatibus de P o s e g a et de W o l k o u , ceterisque comitatibus nostre iuris-
dictioni subiectis . . . eliminatis atque destructis inde h e r e t i c i s , qui
ecclesiam sanctam et fidem ipsius demoliri atque destruere dampna­
biliter moliuntur."
3
Ibid. p. 3 6 9 — 3 7 1 .
4
Oba pisma ondje na str. 3 5 9 — 6 1 .
 com J e l e n o m zapođjeo dogovor о istom predmetu i s Gjurom kra­
1
ljem b u g a r s k i m . P o č e l a se dakle opet izvoditi misao o vjeroza-
k o n s k o m jedinstvu j u ž n o g a S l o v e n s t v a , koje bi bilo državnomu
put prokrčilo.
Stjepan Uroš vladajuć nad Bosnom doznade, da imade u toj
zemlji „veoma mnogo takovih, k o j i odstupivši od puta istine blude
po stranputici laži, te svojimi pogubnimi i kužnimi tvrdnjami kvare
kat. vjeru." Z n a j u ć dakle, da j e u Bosni i prije bilo Patarena, da
se j o š prije njekoliko desetak godina bila proti njim povela kri­
ž a r s k a vojna — znajuć na dalje, da j e Stjepan Uroš sam pripadao
iztočnoj crkvi : to ne možemo sumnjati, da se pod onimi krivo­
vjerci u B o s n i , о kojih govori izvješće kralja s r b s k o g a , imadu
razumievati Patareni. Nemože se na to misliti, da bi srbski vla­
dalac bio onakova šta r e k a o о svojih u Bosni podanicih iztočne
c r k v e . Stjepan j e u primjeru Nemanjinu, za tiem u propisih cr­
kvenih našao uputu, po kojoj da postupa proti Patarenom. J e li
on svoju državnu vlast proti ovim ino vjernim podanikom upo-
triebio, nije nam poznato ; ali to znamo, da j e on nalazio najzgod­
nije proti bludnji sredstvo u pouci i osvjedočenju. S toga j e Stjepan
putem svoga poslanika, b a r s k o g a arcidjakona Marina (Petra Cara)
papu Nikolu zamolio, da izašalje u Bosnu „njekoliko osoba spo­
s o b n i h , vještih j e z i k u one z e m l j e , kojih bi ponašanje, suglasno
s njihovom spasonosnom o b u k o m , bilo svim za primjer poštenoga
života i izgled č i s t o ć e . " Doisto uzvišena misao о načinu, kojim se
bludnja najuspješnije može iztriebiti! Stjepan j e sa svoje strane
rimskoj stolici obećao „savjet i pomoć" u tom poslu. P a p a j e poziv
srbskoga k r a l j a prihvatio, te pismom od 2 3 ožujka 1 2 9 1 naložio
starješini pokrajine h r v a t s k e reda male b r a ć e (ordinis minorum),
da u B o s n u pošalje dva r e d o v n i k a , dobra življenja i ponašanja,
književna i vješta hrvatskomu i srbskomu j e z i k u . Ovima se redov­
nicima n a l a ž e , „da u onoj banovini (principátu) izvršuju iztražnu
službu (inquisitionis officium) proti k r i v o v j e r c e m , sljedbenikom,
p o m a g a č e m , braniteljem i zaštitnikom njihovim po propisih cr­
k v e n i h , sadržanih u drugih apost. pismih." О toj svojoj .od­
redbi izviestio j e papa s r b s k o g a kralja posebnim pismom hvaleć
njegovu revnost za vjeru i odanost prama apost. stolici, te pre-
poručujuć njegovoj zaštiti one redovnika, kako bi svoj zadatak

1
Ibid. p. 375--77.
riešili „na slavu božju, uzvišenje k r š ć a n s k e v j e r e i čast njegova
1
imena."
Spomenici o tom š u t e , j e s u li inquisitori po odluci papinoj
od god. 1 2 9 1 zbilja pošli u Bosnu i k o j i m ondje uspjehom radili
oko obraćanja Patarena. Poslije sedam godina izadje od pape B o -
nifacia V I I I na starješinu iste redovničke pokrajine j e d n a k a na­
redba pismom od 1 9 travnja 1 2 9 8 , kojim mu se ona naredba pape
Nikole I V skoro doslovno ponavlja, samo što se područje inquisi-
torom razširuje osim na B o s n u takodjer na „ S r b i j u , Dalmaciju,
Hrvatsku i Istru", u kojih pokrajinah da j e „smrtonosna kuga
2
krivovjerske opačine obilnije narasla." Odavle se može nagovie-
štati, da se naredba apost. stolice od god. 1 2 9 1 ili nije izvela, ili
da nije imala žudjena uspjeha. Patarena u Bosni ne samo nije
3
nestalo, nego j i m se tragovi nalaze u istom humskom primorju.
Ovdje su se oni udomili b i l i , kano što z n a m o , u početku; ali u
to se doba, u koje Hum dodje pod istu državnu v l a s t , koja j e
Bosnom vladala, odavle razseliše i u primorje. R i m s k a j e stolica
onimi naredbami od god. 1 2 9 1 i 1 2 9 8 povjerila „officium inquisi-

1
Oba pisma ondje na str. 2 7 7 — 7 9 . Iz pisma n a Stjepana U r o š a va­
dimo ove rieči : „ Sane cum tu fili carissime, zelo fidei a c devotionis
accensus, per dilectum filium Marinum archiepiscopum (rectius arehi-
diaconum) antibarensem, tue celsitudinis nunciům, apostolatui nostro
duxeris humiliter supplicandum, quod cum in pavtibus B o s n e , t u e
d i t i o n i s u b i e c t i s , sint quam plurimi h e r e t i e a p r a v i t a t e
infecti, qui a semita varitatis adversi per falsitatis devium damp-
nabiliter oberrantes in eterni regis eontemptum, animarum suarum
evidens periculum et scandalum fidern catholicam depravare et per-
nitiosis seu pestiferis suis assertionibus multipliciter moliuntur, aliquas
personas idoneas, regionis illius ydiomatis non ignaras . . . mittere
dignaremur . . ." Marin j e god. 1 2 9 1 bio j o š arcidjakon barski, kao
što svjedoči drugi list pape Nikole I V od 3 1 ožujka o. g. ( T h e i n e r :
monum. Slavor. merid. I , 1 1 0 ) . B a r s k i m arcibiskupom bijaše onda
Mihajlo. U izdavanju j e pogrieška prepisača. U onom drugom listu
zove se Marin j o š P e t a r C a r .
2
Ibid. p. 3 8 1 .
3
Monum. Hung. I, 3 9 5 : „ C u m . . ex relatione didieimus fide digna,
i n b a n a t u B o z n e n s i et aliis diversis partibus Coloeensis pro-
vinciae c i r c a m a r i t i m a s huiusmodi pravitas consueverit admodum
pullulare . . . fraternitati tue procedendi contra heretieos et P a t a-
r e η о s , credentes et receptatores eorum . . . " B o s n a i Hum spadaše
t a d a , kako znamo, de iure pod metropoliju k o l o č k u ; s toga su ona
„maritima" primorje humsko.
tionis" u B o s n i i Humu redovnikom sv. F r a n j e , koji su u prvoj
dobi osnovana reda ( 1 2 0 8 ) zaveli više samostana u hrvatskoj zemlji,
te se v e ć god. 1 2 6 0 napominje i „vicaria B o s n a e " ovoga reda.
Ali u ovih j e odlukah red dominikanski, komu bješe od prije po­
v j e r e n a inquisicia u onih stranah, nazirao povredu svojih starijih
povlastica. Odavle nastade razmirica izmedju oba r e d a , k o j a j e
samu inquisiciu slabila, a tiem Patarenom odmor davala.
Ali i državni odnošaji, u kojih j e B o s n a tada stojala, išli su
sekti u prilog. K r u n a ugarsko - hrvatska smatraše Bosnu sveudilj
k a n o zemlju svojoj vrhovnoj vlasti podčinjenu; s toga se ban hr­
v a t s k i P a v a o Subić, knez bribirski, navodi u svih spomenicih hr­
1
vatskih gospodarom i banom B o s n e , prem j e ovom zemljom srbski
k r a l j Stjepan Uroš više godina faktično vladao. Stjepanu j e dakle
iz obzira na ugarsku politiku valjalo snošljivim biti naprama ino-
v j e r c e m u B o s n i . Osim toga posao sjedinjenja srbské crkve s rim­
skom, zametnut v e ć god. 1 2 8 8 , stupao j e veoma polagano napred.
U Srbiji bijaše tada župa k a t o l i č k i h , kano u B r e s t o v c u , Rudniku,
R o g o ź n u , T r e b č i i Grračanici ; ali tamošnji biskupi iztočne c r k v e
bijahu istomu obredu u toliko protivni, da su na onih župah na­
2
mještali paroke svoga o b r e d a . Nije dakle čudo, što Stjepan Uroš
3
j o š god. 1 3 0 3 pokazivaše t e k volju pristupiti u zajednicu c r k v e n u .
Ali on nije s druge strane b a r onda nadahnut bio neprijateljskim
duhom prama r i m s k o j c r k v i , pače nalazimo, da j e njezine zavode
4
i hramove obđarivao kano one crkve iztočne. Iz ovih j e istih
državnih razloga i obzira srbski vladalac pazio takodjer starje­
šine patarenske. L i e p nam primjer ove vjerozakonske snošljivosti
daje povelja Stjepana U r o š a od 15 ožujka 1 3 0 5 , izdana u gradu
5
K o t o r u . O v a j e povelja podieljena samostanu sv. bogorodice u

1
Knez P a v a o se već 1 6 lipnja 1 2 8 5 piše „bamis Chroatorum et do­
minus B o s n e " ( J . Š a f a ř í k : monum. hist. serb. u Glasniku X V , 2 0 5 ) .
Opet god. 1 2 9 9 , 7 t r a v n j a : „Paulus banus Croatie, Dalmatie et do­
minus B o s n e " (monum. spectantia histor. Slav, merid. I, 1 9 0 ) .
3
T h e i n e r : monum. Hung. I , 4 0 8 . Ovdje „de Bristonia" mj. Bristovca,
Брѣстовьць u rječniku G j . Daničića.
3
Ibid. p. 4 1 0 .
4
Sr. njegove listine kod Miklošića: monum. serb. p. 5 7 , 6 7 , 7 1 , 7 3 , 7 7 .
5
Ibid p. 6 7 . Ova j e listina izdana 1 3 0 5 god. kako se i u Ljubišinu
apografu č i t a , a ne izmedju 1 3 0 5 — 7, kako Miklošić misli; j e r j e
arcibiskup Marin, koj j e u njoj pođpisan, umro mnogo prije (duđum)
Rataeu, reda sv. B e n e d i k t a , u barskoj nadbiskupiji, podieljena
dakle katoličkomu zavodu od vladaoca istočne c r k v e . U vieću kra­
ljevu, u kojem j e podieljena, bijahu prisutni rimo-katolički biskupi :
barski Marin, i kotorski Dojmo, iztočno-pravoslavni zetski Mihail
i humski J o a n , napokon ДѢДЬ мнрослявь t. j . biskup patarenski.
Stjepan Uroš bio j e dakle obkoljen starješinami svih vjeroizpo-
viesti, kojih j e sljedbenika imao u svojoj državi.
A k o su Patareni u miru pušteni bili od državne vlasti, s r b s k é
i ugarske, niesu j i m u to doba ni bosanski biskupi dodijavali. Oni
ni esu redovito stanovali više u Bosni nego u Djakovu, j e r jim
stanovanje u pravom sielu biskupije postade u onih vjerozakonskih
1
i političkih okolnostih nepovoljno. O v a odsutnost biskupa od svoga
stada nije bila doisto na korist kat. c r k v i . Ali osim toga nala­
zimo ove biskupe upletene u one razmirice, k o j e su U g a r s k u sbog
priestolnoga nasljedstva potresale i u stranke pociepale. T i m j e
djelatnost bosanskih biskupa, stanujućih i onako izvan zemlje, svra-
ćana bila na poslove druge vrsti. B i s k u p Nikola bješe njeko vrieme
kancelarom kralja Većeslava ; pristupivši K a r l u Robertu uglavi
(1304) uz druge biskupe i velikaše savez s Rudolfom vojvodom
2
austrijskim. P a č e se u ovo razvraćeno doba i to dogodilo, da j e
biskupija bosanska ostala bez pastira, te povjerena drugima ru­
kama. K a d a se Nikolin nasljednik Grgur, prije redovnik sv. Au­
gustina, takodjer privrženik rečenoga k r a l j a ugarskoga, odrekao
svoje časti b i s k u p s k e , a papa K l e m e n t e V ovu ostavku pismom
3
od 2 3 siečnja 1 3 1 4 p r i m i o ; pa k a d a j e njegov nasljednik Bene­
dikte Guicciardi, dominikanac, poslije k r a t k o g a biskupovanja ( 1 3 1 6 )
ovo isto učinio: bude biskupija b o s a n s k a povjerena upravi biskupa
4
svaökoga B e n e d i k t a . Ovo j e privremeno stanje u ostalom pre-

2 5 ožujka 1 3 0 7 , kojega mu dana imenovan nasljednik Andrija (li­

stina kod T h e i n e r a : monum. Slavor. merid. I , 1 2 3 ) .
1
Sada se crkva bosanska počela zvati „ecclesia Bosnensis seu de D i a c o . "
Djakovo j e bilo podčinjeno biskupiji bosanskoj, dočim j e njekada n a
pečuhsku spadalo. Cf. T h e i n e r : monum. Hung. I , 4 4 5 , 4 5 8 .
2
F e j é r : cod. diplom. Hung. V I I I , 1 p. 1 6 0 .
3
T h e i n e r : monum. Hung. I , 4 4 5 .
4
Ibid. p. 4 5 8 . Ovdje j e „Benedicto ohm v a c i e n s i episcopo", stam­
pano mj. „ s v a c i e n s i " kano što se vidi iz listine kod T h e i n e r a :
monum. slav. merid. I , 1 3 3 . S v a č k a biskupija j e ležala unutar g r a ­
nica srbské države. Cf. monum. Hung. I , 4 2 2 .
stalo imenovanjem dominikanca P e t r a za bos. biskupa apost. pi­
s m o m ' od 3 srpnja 1 3 1 7 .
U takovu političkom i crkvenom stanju Bosne nastojanja rim­
ske stolice proti Patarenom nisu mogla imati velika uspjeha. P a p a
2
Bonifacio V I I I pozva Stjepana koločkoga arcibiskupa p i s m o m od
3 0 svibnja 1 3 0 3 , da se u smislu crkvenih propisa podigne proti
bosanskim i humskim Patarenom (contra hereticos P a t a r e n o s ) , pa
da, ako j e od potrebe, pozove u pomoć i vlast državnu. Ali u ono
su se vrieme zanimali u U g a r s k o j pitanjem o priestolnom nasljed­
s t v u , pa i „brachu secularis auxilium" našao sasma drugo opre­
djeljenje. S toga nalazimo, k a k o se pismo papino od 31 svibnja r. g.
kojim se pravo nasljedstva izriče Karlu proti češkomu Većeslavu,
svuda po zemlji razglasilo, kako j e bosanski biskup Nikola isto
3
učinio, što nam svjedoči njegovo očitovanje od 6 kolovoza za
r. g. ; ali propoviedanju križarske vojne ili inomu podhvatu proti
bosanskim Patarenom nenalazimo nigdje traga. J e d i n o , što se s
ove strane učinilo bilo j e to, da j e papin poslanik kard. Gentiiis
4
god. 1 3 0 9 u budimskoj skupštini zabranio, da nitko nesmie svo­
j e g a djeteta vjenčati s krivovjercem, imenito s Patarenom i K a t h a -
rom („Patereno, G a z a r o " ) .
Odavle se dade lasno pojmiti, što su u drugom desetku X I V
stoljeća u R i m stizali crni glasovi о tužnom stanju crkve u B o s n i
a napredku patarenstva; da j e naime Bosna „tolikom nevjerstva
ljagom o k a l j a n a , da se ondje crkve pustoše, da j e red svećenički
do koriena iztriebljen; a Isukrstove svetinje kužnom porugom ga­
žene, da neima više ondje križ štovanja, da se svetotajstva nediele,
pače da se u narodu na mnogih stranah sv. kršćenje nezna ni po
i m e n u , prem j e ono osnov vjerozakona; a da se sve ovo za to
dogodilo, što su okuženi učitelji okaljali vjeru prostote sijući svoju
5
opaku nauku pod izlikom v j e r o z a k o n a " . Možebit j e u takovih iz-
vješćih, k o j a su u R i m dolazila, što god pretjerano bilo; ali j e z g r a
j i m doisto istinita, da j e naime u Bosni patarenstvo početkom
ovoga stoljeća silan mah preotelo bilo, j e r su ga uzgojile n a c r t a n e

1
Ibiđ. p. 4 5 8 .
2
Ibid. p. 3 9 5 .
3
Ibid. p. 4 0 3 . Osim Nikole podpisani su: predstavnik bosanskoga kap­
tola Ivan, čuvar Mihajlo i pjevalac Grgur.
4
Ibid. p. 8 2 4 .
5
Ibid. p. 4 6 3 , 6 4 .
crkvene i državne okolnosti, k o j e su skoro kroz svu drugu polo­
vicu X I I stoljeća trajale i bile mu povoljne. Ali osim patarenstva
iztočna takodjer c r k v a stegnu vlast rimske stolice u B o s n i . O v a se
z e m l j a , kao što vidjesmo, smatrala članom zapadne c r k v e ; j e li
u njoj bilo već prošloga v i e k a obćina iztočne c r k v e , toga ne-
bismo mogli dokazati a niti zanijekati. Ali B o s n a bješe s j u g a obko-
Ijena zemljami, u kojih j e iztočna c r k v a vladajućom bila, Srbijom
naime i Humom. Ovoj j e dakle c r k v i vladanje srbsko u B o s n i
otvorilo vrata u ovu takodjer zemlju. Istina j e , da su u ono upravo
doba pokusi učinjeni, k a k o bi se izgladile u srbskoj državi opreke
izmedju j e d n e i druge c r k v e . Stjepan U r o š nije se odbijao od pre­
govora potaknutih iz R i m a ; pače ovdje su bili j o š god. 1 3 0 8 uvje­
1
r e n i , da se vladalac srbski „želi pridružiti rimskoj c r k v i " . Ali
2
se već poslije godine kralj opisuje k a n o odmetnik od c r k v e ; a
u listovih od 9 svibnja i 17 lipnja 1 3 1 8 naslikan j e on k a n o pro­
3
gonitelj kat. c r k v e u svojoj d r ž a v i . S toga se godinu dana prije
moglo rimskoj stolici glede B o s n e doglasiti: „in civitate et dioe-
cesi B o x i n e n s i nihil vacavit . . . quia ilia civitas et dioecesis eius
4
sunt prope scimaticos et sunt quasi destructae." Ovim jedino na­
činom možemo si protumačiti, k a k o se to dogodilo, što se iztočna
c r k v a većom silom j a v l j a u B o s n i tečajem ovoga v i e k a .

Dočim se u R i m u nije nada izgubila, da ć e sjedinjenje j e d n e

i druge c r k v e napokon u s p j e t i , te su malo k a š n j e u tom smjeru
opet sa srbskim dvorom navezani pregovori : nije se moglo ondje
oklievati sa čim strožijimi sredstvi proti Patarenom, s kojimi nije
c r k v a dopuštala nikakovih pregovora. A k o su rimsku stolicu bile
izdale nade u pomoć Stjepana U r o š a , to se ona tiem više uzdala
u novoga gospodara B o s n e , u k n e z a Mladena S u b i ć a , P a v l o v a
s i n a ; j e r j o j ovaj bio poznat k a n o m u ž , k o j si dobar glas steče
„svojom krjepošću i izpoviedanjem prave v j e r e " . U pismu od
1 8 srpnja 1 3 1 9 opisuje papa I v a n X X I I banu Mladenu žalostno
5
stanje c r k v e u B o s n i a převládu k r i v o v j e r s t v a . S j e ć a ga na dalje,
1
Sr. pismo Klementa V od 1 travnja 1 3 0 8 kod T h e i n e r a : monum.
Slavor. merid. I, 1 2 7 — 3 0 .
2
Monum. Hung. I , 8 2 4 .
3
Ibid. p. 8 3 0 , 3 1 .
4
Ibid. p. 4 8 6 .
5
Ibid. p. 4 6 3 , 6 4 . R i e č i : „quod ibi desolentur e c c l e s i a e , c l e r i -
e a l i s o r d o sit extirpatus radicitus, et C h r i s t i s a c r a irrisione
pestifera conculcentur; non ibi c r u c i s r e v e r e n t i a . . non vivi-
k a k o j e „svaki pravovjernik dužan ustati" na obranu crkve, te ga
poziva, da svoju desnicu podigne na iztrebljenje krive a uveđenje
prave v j e r e ; j e r da će samo onda slavodobitnikom svojih protivnika
biti, „ako iztjera iz gospodnjega polja neprijatelje krsta".
B a n u Mladenu bilo bi milo, da j e u Bosni sekte nestalo. On
j e polagao nadu u S t j e p a n a , sina bivšega bosanskoga bana istoga
imena, k o j j e „želju gojio da uništi krivovjersku opačinu, u otač-
bini mu B o s n i od davna niknuvšu", te j e s toga, kao što se raza-
1
bire iz papina p i s m a od 1 8 srpnja r. g. snubio ruku k ć e r c e or-
tenburžkoga k n e z a M a i n h a r d a , nebi li njegovom pomoćju u tom
podhvatu prije uspio. Mladen ga u toj namjeri podupiraše ; ali
sam nemogaše učiniti ništa ; j e r j e upleten bio s j e d n e strane u
2
s a v e z e proti Stjepanu Urošu I I i u razmirice s mletačkom repu­
3
b l i k o m , s druge u zavade s dalmatinskimi gradovi. Napokon ( 1 3 2 2 )
4
izčezne malo kasnje taj silni ban sa pozorišta povjesti.
T a k o se rimska stolica i taj put badava prizvala na pravo­
vjerje bosanskoga bana. S druge j o j strane bješe prijavljeno, „da
se veliko mnoštvo k r i v o v j e r a c a sa mnogih i raznih strana steklo
u banovini b o s a n s k o j , ležećoj na medji D a l m a c i j e , nadajuć se da
5
će ondje bez svake zapreke sijati svoje gadne bludnje." S toga
papa Ivan X X I I prihvati opet ona sredstva, koja mu c r k v e n a vlast
položi u r u k e ; izasla naime god. 1 3 2 5 malobraćana F a b i j a n a u
svojstvu inquisitora „haereticae pravitatis in provincia Sclavoniae
et principátu B o s n e n s i " , običnu vlast mu podielivši. Ujedno pozva
papa poslanicami od 5 lipnja r. g. ugarskoga kralja K a r l a R o b e r t a ,
te Mladenova nasljednika bosanskoga bana Stjepana i njegovu su­
prugu banicu J e l i s a v u , da inquisitori! idu na ruku, gdje i kada god
6
bi njihovu pomoć uztražio.

fi ci s a c r a m e n t i c o m m u n i o , ipsius etiam b a p t i s m i n o m e n
in plerisque partibus ignoretur a gentibus" — ove se rieči nemogu
nikako protegnuti na iztočnu crkvu ili njezine pravovjerne. O iztočnoj
crkvi pisa rimska stolica sasma drugčije. Vidi kod T h e i n e r a ibid.
p. 3 6 0 , 3 7 6 etc.
1
Theiner : monum. Slavor. merid. I , 1 3 5 .
2
T h e i n e r : monum. Hung. I , 8 3 0 .
3
Monum. spectantia histor. Slav, merid. edidit Acad. slav. merid. I , 3 0 5 .
4
Michae Madii: histor. c. X V I I — X I X .
5
T h e i n e r : monum. Hung. I , 5 1 7 .
6
P a r l a t i : Illyr. sacr. I V , 5 7 . Dilecto filio, nobili viro Stephano Bos­
nensi . . Dilectae in Christo filiae, nobili mulieri Elisabethae, prin-
cipissae Bosnensi . . . "
 Fabijan se uputi najprije u U g a r s k u . U T r s t u propoviedaše
proti P a t a r e n o m , naselivšim se ovamo iz gornje I t a l i j e ; ali ovdje
naidje na neočekivani ođpor, osobito kod dvaju svećenika, Mihajla
iz Padove i Rajmonda iz Crémone, koji toga radi dođjoše u sumnju
1
krivovjerstva te budu osudjeni. U U g a r s k o j bude inquisitor u dvoru
dobro primljen; kralj se milostivo s njim dogovoraše о njegovu
dalnjem rádu; ali ga nemogaše poduprieti. K a r l o j e imao sasma
druge brige državne, a najpače s Hrvatskom i Dalmacijom, gdje se
bješe borba zametnula izmedju velemoža, cetinskoga kneza Nelepića
i bribirskoga Gjure Subića. Ovdje j e K a r l u saveznikom bio bosanski
2
ban Stjepan, pomažuć knezu Nelepiću ( 1 3 2 4 ) i hrvatskomu banu
Mikcu (1326). P a upravo za to nije se ni ban Stjepan mogao
mnogo brinuti za inquisiciju; a nastojeć oko učvršćenja svoje vlasti
u zemlji, nije htio proti sebi izazvati P a t a r e n a , velik dakle diel
svojih podanika. К tomu se do skora pridruži razmirica izmedju
dominikanskoga i franjevačkoga reda о pravu inquisicie na B o s n u
i susjedne j o j zemlje. Ova se razmirica ogorča j o š v i š e , k a d a j e
dominikanu Mihajlu iz Z a g r e b a pošlo za rukom izhoditi u R i m u
pismo od 1 veljače 1 3 2 7 , k o j i m se „officium inquisitionis" prenosi
3
na D o m i n i k a n ę . Pomenuti F a b i j a n podiže pred papom proti ovoj
naredbi tužbu pozivajuć se na prava podieljena franjevačkomu redu
Nikolom I V i Bonifaciom V I I I k a n o i na višegodišnje djelovanje
ovoga reda u onih stranah. O v a j e tužba imala taj uspjeh, da j e
„officium inquisitionis" novom odlukom predan redu franjevačkomu,
4
a ova odluka doglašena poslanicama od 1 srpnja 1 3 2 7 toli kralju
koli biskupom ugarskim.
Tako j e Fabijan opet ostao inquisitor i kano t a k a v prepo­
5
ručen Karlu drugim p i s m o m od 1 2 kolovoza r. g. F a b i j a n se god.
1 3 2 9 uputi najprije u D a l m a c i j u ; ali u toj zemlji, k o j a j e početkom
ovoga vieka gostoljubivo primila bila Dulcina, zanesenoga proroka
novoga vieka, naidje inquisitor na nov odpor. Z a d a r s k i arcibiskup
I v a n oprie se F a b i j a n u ; s njim se zavadiše Martin opat i F r a n j o
redovnik samostana sv. K u z m e i D a m i j a n a ; s toga su osumnjičeni
bili da krivovjerstvo primaju u zaštitu; napokon se i razmirica

1
W a d i n g : annal, minorum V I I , 4 0 .
2
Michae Madii с. X X I I I , X X V I I I .
3
T h e i n e r : monum. Hung. I, 5 1 1 .
4
Ibid. p. 5 1 4 . 5 1 5 .
5
Ibid, ρ 5 1 7 .
s Dominikani ponovi. Uslieđ toga nepreosta F a b i j a n u drugo, nego
da se opet u Avignon vrati ; on to i učini ; ali prolazeć kroz L o m ­
bardiju pade u ruke njekomu plemiću, zaštitniku tamošnjih Pata­
r e n a , te bude svojih stvari lišen; a medju ovimi i izprava proti
zadarskomu arcibiskupu. S a d a j e papa Ivan pismom od 16 ožujka
1 3 3 0 zabranio Dominikanom F r a n j e v c e u inquisiciji smetati, a za
konačno riešenje razmirice dozva preda se kroz spljetskoga i za­
darskoga arcibiskupa punomoćnike jednoga i drugoga reda, da do
1
Miholja u Avignon dodju. Razmiricu j e rimska stolica i taj put
riešila na korist reda sv. F r a n j e , povjeriv mu opet „officium in-
quisitionis in provinciis Dalmatie, Sclavonie et B o s z n e " .
F a b i j a n j e valjda svoj posao nastavio ; ali uspjehu neima mu
traga. Ni s j e d n e strane nije mu se išlo na ruku o n a k o , k a k o bi
bio želio. U D a l m a c i j i nije se mislilo na silu, kada j e papi B e n e ­
2
diktu X I I valjalo god. 1 3 3 5 poticati' arcibiskupa spljetskoga Do­
minika i trogirskoga biskupa Lampreda, da ozbiljnije i odvažnije
podpomognu iztriebiti krivovjerstvo u onoj zemlji. S ove se strane
u Dalmaciji malo radilo, dočim se moglo biskupa Lampreda u Rim
3
tužiti, da brani bosanske h e r e t i k e . Nije nevjerovatno, da se u
Dalmaciji sačuvalo heretika j o š iz prošloga stoljeća. Osim toga
bilo j e ondje pravovjerje izloženo pogibelji, koja j e proizticala iz
svakdanjega obćenja s B o s n o m , osobito od kada j e za Stjepanova
banovanja bio s B o s n o m sdružen Hum i rnakarsko primorje, u
kojem su „ n e v j e r n i c i " sva mjesta osim Omiša zauzeli b i l i , pa i
bosanska v o j s k a č e š ć e u D a l m a c i j u dolazila. Odavle ćemo lasno
pojmiti, za što su gradska vieća zabrinuta b i l a , da se puk pata-
renstvom nezarazi, i za što su u to doba u spljetskom i trogirskom
4
vieću izdani bili z a k o n i , kojimi se Patarenom ili bud kojim kri­
vovjercem strogo zabranjuje prebivanje u onih gradovih ili kotarih

1
Ibid. p. 5 2 6 , 5 2 7 .
2
K o d R a y n a l d a : annal. X V I , p. 1 7 η. 6 2 .
3
Monum. Slavor. merid. I, 2 0 0 : „Lampredius episcopus . . . Bosnen-
sium hereticorum fautor . . ."
4
F a r l a t i : Illyv. sacr. I I I , 3 1 7 . I V , 3 7 7 : „ U t autem haereticae pra-
vitatis zizaniam nequeant infidèles in catliolico solo seminare : dis tri eta
auctoritate saneimus, ut haeretici et P a t a r e n i , vel alio quoque
nomine constent, in civitate Tragurii vel eins districtu non audeant
apparare ; et si qui repertus fuerit, dummodo iuđicio ecelesiae sit
denunciarne vel per se confessile aut testibus convictus sive perfecta
evidentia detectus fuerit haereticus manifestais, flammis tradatur, usque
R. J. A. VII 12
njihovih. Proti t a k o v u , koji bi sudom crkvenim bio pronadjen,
odredjuje se za kaznu lomača i gubitak imetka. I u Dalmaciji se
dakle jednako kano i drugdje s Patareni postupalo.
Ove u susjednoj Dalmaciji proti Patarenom izdane naredbe
potvrdjuju, da oni nijesu bili u B o s n i napastovani. P a od k o g a da
budu? K a t o l i č k a c r k v a bosanska nalazila se u toli izvanrednih
okolnostih, da si j e sama rimska stolica odlukom od 6 siečnja 1 3 3 1
priđržala pravo imenovanja b i s k u p a . ' P a č e poslije smrti biskupa
P e t r a (prije 1 0 lipnja 1 3 3 4 ) utisnu K a r l o R o b e r t o njekoga „svje­
tovnjaka" proti kanoniku L o v r i L o r a n d u , k o g a j e kaptol izabrao
bio. R i m s k a j e stolica L o v r u priznala za pravoga biskupa i pre­
poručila ga pismom od 9 prosinca 1 3 3 6 ugarskomu kralju i banu
2
bosanskomu. S v e ovo svjedoči, da k a t o l i č k a c r k v a bosanska veoma
malo mogaše zasizati u religiozno stanje one zemlje. A k a k o se
ponašala državna v l a s t ? Stjepan „ро milosti božjoj ban B o s n i i
3
Usori i Soli i gospodin humskoj zemlji", kao što se sam p i s a o ,
bijaše više zabrinut za utvrdjenje nove u B o s n i dinastije u svojoj
porodici Kotromanovoj i za razširenje svoje vlasti,, nego li da u
svojoj mladoj državi zametne v j e r o z a k o n s k i rat. On si u onoj na­
mjeri izprosi ruku J e l i s a v e , bratučede srbskoga k r a l j a Stjepana
Uroša I I I ( 1 3 2 0 — 3 6 ) , a svoga brata Vladislava združi s J e l e n o m ,
kćerju hrvatskoga velemože k n e z a Gjure S u b i ć a bribirskoga. S a m
ban Stjepan i brat mu Vladislav bijahu članovi iztočne c r k v e ; pa
i ova ga okolnost nije toliko n u k a l a , da sluša pozive r i m s k e sto­
lice i od nje izaslanih inquisitora. Ali pored svega toga nenalazimo
Stjepana u zavadi s rimskom c r k v o m ; pače on j o j ne bijaše ne­
prijatelj, dočim j e apošt. stolicom, k o j a j e bila zametnula prego­
4
vore о sjedinjenju s njegovim po ženi svojtom srbskim k r a l j e m ,
toliko obćio, i dočim j e dopustio, da mu brata Vladislava kat.
5
biskup trogirski vjenča u gradu Klisu s katolikinjom J e l e n o m .

S druge se ipak strane r i m s k a stolica uvjeri, da j o j j e badava

bosanskoga bana pozivati proti Patarenom. B u d e j o j pače dogla-

ad pulverem exurendus absque dilatione; bono vero ipsius ad com­

mune devolvantur .
1
Monum. Hung. I, 5 3 3 .
2
Ibid. p. 6 0 8 — 1 0 .
3
Miklošić: monum. serb. p. 1 0 3 .
4
Monum. Hung. I, 4 8 8 .
5
L u e . Memorie di T r a ù loc. cit.
s e n o , da „Stjepan i njeki drugi velemože onih strana primaju i
brane k r i v o v j e r c e " . Odatle j e naravski sljedilo, da „inquisitori ne-
mogahu ondje svojega posla onako o b a v l j a t i , k a k o j e to korist
c r k v e i pravovjernika zahtievala". U tih okolnostih rimska stolica
udari drugim putem : papa naime B e n e d i k t e X I I doznavši, da bi
kninski knez Nelepić pripravan bio podupirati inquisiciju u Bosni,
obrati se nanj pismom od 2 2 svibnja 1337 te pozove njemu u
pomoć i ove hrvatske velikaše : knezove krbavske Budislava, Gr­
gura i P a v l a , senjske i modruške Dujma i B a r t o l a , Subiće Pavla
i Gjuru k l i s k e i P a v l a o s t r o v i č k o g a , i ključkoga kneza Konstan­
1
t i n a . Ovi su hrvatski velemože imali prostrani posjed duž bosanskih
g r a n i c a ; zapremali su svojim imetkom velik dio Hrvatske i Dal­
macije a bijahu po svojem rodu i položaju velikoga ugleda i upliva.
Ali papin poziv stiže u n e v r i e m e ; j e r i nespominjuć sukoba iz­
medju dalmatinskih gradova, osobito Spljeta i Trogira, zaratiše se
upravo tada Subići s kninskim Nelepićem i krbavskim Budislavom
( 1 3 3 7 ) , s druge strane i bosanski se ban Stjepan na Kliš spremaše.
P o tom bijahu medju sobom i s drugimi u zavadi upravo oni, na
k o j e b j e š e onaj poziv upravljen. T o j e ipak rimska stolica bdienjem
nad onimi stranami postigla, da su biskupi dalmatinski strožijimi
naredbami svoje stado od obćenja s nekatoličkimi Bošnjaci odvra­
ćali. Ovamo j e smjerala naredba trogirskoga biskupa Lampreda od
1 5 kolovoza 1 3 3 8 , k o j o m b j e š e pod kaznom izobćenja zabranjeno
obćiti s bosanskom v o j s k o m , k o j a j e imala onieh dana onuda pro­
laziti. B i s k u p bijaše na ovu strogost potaknut, da opravda pravo­
vjerje svoje, k o j e b j e š e u toliko osumnjičeno, da ga papa pismom
2
od 1 5 travnja r. g. bio u R i m na sud pozvao. S toga j e L a m -
pređo, k a d a j e gradsko poslanstvo bilo izašlo u susret vojvođam
županu Ostoji i B o g d a n u G r d o š e v i ć u , onu naredbu zbilja izveo,
što j e nov sukob izazvalo.

1
Monum. Hung. I, 6 1 6 , 6 1 7 .
2
Monum. Slavor. merid. I , 1 9 9 .
3
L u c i u s : memoire di T r a ù p. 2 3 4 .