POJAM I PODJELA KRIMINALISTIKE

Kriminalistika je znanost koja se bavi primjenom pravila iskustva te prirodnih i tehničkih znanosti radi
utvrđivanja kaznenih djela i počinitelja.
Kriminalistika se dijeli na kriminalističku taktiku, kriminalističku tehniku i kriminalističku metodiku.
 Kriminalistička tehnika – proučava metode prirodnih, tehničkih i drugih znanosti radi uporabe
u kriminalističkom istraživanju.
 Kriminalistička taktika – sustavno razmatra sadržaje o najprikladnijem djelovanju u
provođenju pojedinih radnji u kriminalističkom postupanju.
 Kriminalistička metodika – bazira se na specifičnostima i tipičnim značajkama pojedinih vrsta
kaznenih djela

ODNOS KRIMINALISTIKE PREMA DRUGIM ZNANOSTIMA

Kriminalistika kao kaznena disciplina sjedinjuje znanja iz prirodnih, društvenih i tehničkih znanstvenih
disciplina, te iskustvena pravila. Ona ispituje pojavnost oblika činjeničnoga stanja kaznenoga djela,
njegove posebne značajke, evidentira i katalogizira najvažnije dokaze, iznalazi optimalne modalitete
izvedbe postupovnih radnji konvergiranjem svih utjecajnih čimbenika, obrađuje svojstva počinitelja,
žrtve, načina… Kriminalistika se povezuje i oslanja na metode većeg broja drugih disciplina tj. u
kriminalističkom istraživanju koriste se saznanja drugih disciplina. Za kriminalistiku su najznačajniji
odnosi sa središnjim kaznenopravnim disciplinama. Postoji veza i između prirodnih i tehničkih
znanosti i kriminalistike u području metoda. Tu spadaju biologija, fizika, kemija, medicina.

HEURISTIČNOST ISTRAŽIVANJA

Heuristička kriminalistika polazi od događaja i cilj joj je da spozna što se dogodilo i tko je počinitelj.
Koristi sve mjere za sprečavanje i otkrivanje kaznenog djela, prikuplja podatke o kaznenom djelu i
počinitelju. To znači da je svaki slučaj drugačiji i da ne postoji ista formula za rješavanje istih slučajeva.

POVIJESNI RAZVOJ METODA ISTRAŽIVANJA I NAJVAŽNIJI ISTRAŽITELJI KRIMINALISTIKE

Povijest kriminalističke prakse može se razvrstati u četiri faze:

 prva (etnička) faza obilježena je ocjenom dokaza na temelju osobnih iskustvenih saznanja.
Kriminalistička nastojanja jesu prateći fragment kaznenoga postupanja,
 drugu (religijsku, mističnu) fazu obilježuju dokazne provjere (božji sudovi). Obilježavaju
dokazane provjere (božji sudovi), nije bilo racionalnosti
 u trećoj fazi (formalne ocjene dokaza), koja je nastupila kao reakcija na prethodnu fazu, teži
se utvrđivanju istine koja kao najviši cilj nalaže pouzdane dokaze i opravdava sredstva kojima se
postiže. Apsolutno je prevladala formalna, zakonska ocjena dokaza. Posebice se ističe značenje
priznanja (sacra luce meridionalis, regina probationum) i potpuni dokaz (suglasni iskaz dvaju
besprijekornih svjedoka). Usmjerenost na priznanje dovela je do njegova dobivanja pod svaku cijenu i
do mjera (tjelesne i duhovne) torture. Istovremeno su zabacivani svi drugi dokazi. Tortura je bila
uređena detaljnim propisima, podložna posebnim uvjetima primjene, a za njenu protupravnu
primjenu predviđale su se stroge kazne, ali time nije postala prihvatljivom. Stroga dokazna pravila
toga razdoblja sadržavala su kriminalističke sadržaje. Posebice značajna bila su pravila rada s
indicijima (tablice indicija i indicijalni proračun),
1
  četvrta faza je dokaz na osnovi unutarnjeg uvjerenja (intime conviction) odnosno faza
slobodne sudačke ocjene dokaza. Unutarnje sučevo uvjerenje je bilo ili sasvim slobodno ili je sučeva
slobodna ocjena dokaza uvjetovana obvezom iznošenja razloga kao značajnim ograničenjem, koje je
važno i za područje kriminalistike.
 Hans Gross je objavio „Priručnik za istražne suce kao sustav kriminalistike“ 1893. godine,
koji je značio stvaranje sustava samostalne znanstvene discipline i razradu niza važnih pitanja. Smatra
se ocem Kriminalistike
 Ivan Vučetić je tvorac deseteroprstne daktiloskopske klasifikacije.
 Tomislav Marković objavio je Prvi cjeloviti izvor kriminalistike pod nazivom „Suvremena
tehnika istraživanja krivičnih djela“ (Kriminalistika) 1962. Godine
 Eugene Francois Vidoq je prvi načelnik ureda policije u Parizu.

ODNOS PERSONALNIH I TEHNIČKIH METODA ISTRAŽIVANJA KAZNENIH DJELA

Početkom 20.stoljeća forenzika se razvija ali ne uspijeva. Smatralo se da će se tehničkim metodama

svako djelo moći riješiti ali nije bilo tako,stoga veću ulogu imaju personalne metode u otkrivanju
počinitelju.

VERZIJE

Verzija je jedna ili više hipoteza koja objašnjava nastanak,svojstva,međusobne veze odnosa i okolnosti
kaznenog djela. Verzija je sredstvo, kojim put dokazivanja umjesto spontano, nasumice prolazi
planski, svrhovito. U tom smislu stvaranje i rad s verzijama je srž kriminalističkog postupanja. Za sud
koji donosi odluku u kaznenom postupku verzija je nezaobilazno i najpouzdanije sredstvo pri
donošenju i argumentiranju odluke. Struktura kriminalističke verzije sastoji se od:
 prikupljanja činjenica
 sređivanja prikupljenih činjenica
 raščlambe ključnih sastojaka
 usporedbe pojedinih sastojaka s drugim suprostavljenim stajalištima
 usporedbe verzije i alternativnih verzija
 vanjske provjere verzije
 ocjene stupnja prihvatljivosti verzije
U postavljanju verzija primjenjuju se indukativne i dedukativne logičke metode izvođenja i zasnivanja
sudova. Pomoćne indukativne metode su ; promatranje, eksperiment, brojenje, mjerenje.

ZLATNA PITANJA KRIMINALISTIKE

 TKO je počinitelj
 ŠTO je počinjeno
 KADA je vrijeme izvršenja kaznenog djela
 GDJE je mjesto izvršenja kaznenog djela
 KAKO je djelo izvršeno
 ZAŠTO koji je motiv izvršenja
 ČIME je djelo izvršeno
 S KIME tko su sudionici (dodao Vodinelić)
 KOGA ili ŠTO tko je žrtva (dodao Vodinelić)

NAČELA KRIMINALISTIKE

2
  načelo zakonitosti –krim radnja može biti poduzeta samo u svrhu istraživanja kd
 načelo objektivnosti –zahtijeva savjesnost, odgovornost i kritičnost u radu
 načelo metodičnosti –nužnost organiziranja i planiranja krim. djelatnosti
 načelo operativnosti –uključuje brzinu, koordiniranje i prilagodbu prilikom izvršenja zadaća
 načelo razmjernosti –svaki krim. zahvat mora se strogo poduzimati u okviru kazn. zakona

OSNOVE SUMNJE I OSNOVANA SUMNJA

 Osnova sumnje je polazni oblik sumnje,vjerojatnost s kojom počinje istraživanje pojave za

koju postoji mogućnost da je kazneno djelo.
 Osnovana sumnja je viši stupanj sumnje utemeljen na prikupljenim podacima koji su
prikladni za razrješenje u kaznenom postupku. To je podatak na kojem se temelji vjerojatnost.

STATISTIČKI POKAZATELJI O OTKRIVANJU I RAZRIJEŠENOSTI KAZNENIH DJELA

 Ukupan broj KD na području RH 65 – 75000 godišnje.

 Dovršenih ubojstava na području RH 45 – 50 godišnje
 Ukupan broj razbojništava na području RH 1100 – 1250 godišnje
 KD krađa i teških krađa sudjeluju preko 70% u ukupnom broju prijavljenih KD. Razriješenost se
kreće oko 30% od ukupnog broja prijavljenih KD krađa i teških krađa.
 Osuđeno oko 25000 slučajeva.
 Riješenost ubojstava u postocima iznosi oko 95%,

FAKTORI RAZRIJEŠENOSTI KAZNENIH DJELA (SOLVABILITY FACTOR)

Primarni faktori ( preostala informacija – informacijska struktura )

 krvni delikti ostavljaju puno tragova i dokaza

darvinističko otkrivanje djela najslabije pripremljeni počinitelji prvi padaju

Sekundarni faktor

 broj pol. službenika, tehnika, vozila

Na primarne se ne može utjecati, dok se na sekundarne može, ali efekt je mali i spor (na bolje ), ali se
njime vrlo lako može pasti u kvaliteti

Pravni faktori

 20% pad priznanja od izmjene uvođenja odvjetnika prilikom iskazivanja osumnjičenog

 veću ulogu u davanju inicijalnih podataka daje policija u unformi

ULOGA POJEDINIH IZVORA SPOZNAJE U KRIMINALISTIČKOM ISTRAŽIVANJU (personalni, forenzički

i dr.)

 personalni ( osumnjičenik, svjedok ) imaju prevladavajući utjecaj, najčešće otkrivački

 materijalni ( dokumenti, snimke,… ) najčešće dokazivački
 većina djela riješi se pomoću personalnih izvora
 razjašnjenje DNA metodom iznosi manje od 1%
 1/3 razjašnjenja djela leži na informatorima – daju korisne informacije
3
  najbolji informatori su i sami počinitelji KD-a
 oko 50% djela je počinjeno pred svjedokom
 oko 25% slučaja neće biti riješeno ako osumnjičenik ne da svoj iskaz
 10% djela riješi se putem forenzike

NEGATIVNE POSLJEDICE – NEOTKRIVENI ILI POGREŠNO RIJEŠENI SLUČAJEVI

uzroci
 pogrešna prepoznavanja građana
 nepravilno provođenje radnji ispitivanja
 pogrešno usmjerene činjenice
 od 2000. godine postoji 10 slučajeva krivog prepoznavanja
 savršen zločin – ne postoji u smislu ostvarenja, već postoji samo nesavršena spoznaja
otkrivačkih tijela.
Proaktivni i reaktivni modeli istraživanja
 Reaktivno ( pasivno) – kad netko dojavi, pa tek onda ide istraga
 Proaktivno ( aktivno ) – ne čeka se dojava građana nego se samostalno prikupljaju podaci
prije nego se KD dogodi
Proaktivno usmjereno na osobe ( nadziranje višestrukih počinitelja KD-a )
usmjereno na KD
 manji broj građana počini veći broj KD-a
 nema učinka što se tiče krim istraživanja
 proaktivno djelovanje – u prevenciji
ABSCAM – istražitelji glume ulagače i uvlače se u sumnjiva društva
 proaktivni model je nastao u Američkom sustavu sa drugačijim policijskim ovlastima

UTJECAJ PRAVNIH FAKTORA (ŠIRINA OVLASTI) NA RJEŠIVOST KAZNENIH DJELA

Smanjivanje ovlasti nedvojbeno dovodi do manjeg razrješavanja i otkrivanja u postupku.

UTJECAJ UDJELA RJEŠIVOSTI NA KRETANJE I SUZBIJANJE KRIMINALA

Okolnosti vezane za rad policije

 ako su uspješni u otkrivanju počinitelja preventivno djeluju na počinitelje KD-a
 ako su neuspješni nema prevencije, slobodnije se kriminalci ponašaju npr. na neosvijetljenom
prostoru ponavljale su se provale u automobile, ali kad se prostor osvijetlio provale su nestale.
To znači da npr.stupanj rješenosti KD ubojstava je oko 95% i počinitelji se susprežu od takvih djela jer
pretpostavljaju da ce biti uhvaćeni. Samim time djeluje se preventivno na počinitelje da ne čine ta
djela i time se suzbija kriminal. Ovo pravilo ne vrijedi na počinjenje KD impulzivnog nagona ili strasti.

ULOGA DOKAZIVANJA U KAZNENOM POSTUPKU I PITANJE NEZAKONITIH DOKAZA

Uloga policije u dokazivanju je 99%; a dokazi su izvori saznanja o činjenicama koje se utvrđuju u
kaznenom postupku a dijele se na:
 Personalne – iskaz svjedoka, okrivljenika, vještaka, osumnjičenog
 Materijalne – isprave, tehničke snimke
Dokaz može biti izravan ili posredan. Vrlo je bitno da vjerodostojnost dokaza ne bude narušena
postupcima policije i da budu prikupljeni na zakonit način.

4
Nezakoniti dokazi su oni dokazi
 koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane
mučenja, okrutnog ili nečovječnog postupanja,
 koji su pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava
obrane, prava na dostojanstvo, ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života,
 koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni
Zakonom,
 za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza.

IZRAVNI I INDICIJALNI DOKAZI

 Izravni dokazi – iz njih se izravno vidi počinjenje kaznenog djela – to su oni dokazi iz kojih
izravno proizlazi tijek počinjenja djela (tehnička snimka počinjenja djela, iskaz svjedoka, temeljito
priznanje počinitelja…)
 Indicijalni dokazi – ne sadrže izravni tijek počinjenja djela, nego samo pojedine fragmente
djela (indiciraju na djelo)

ZATVORENI KRUG INDICIJA

Stanje kada izvan svake dvojbe iz indicija sud utvrđuje počinjenje djela. Npr:

 posjedovanje predmeta kaznenog djela

 izražavanje namjere
 stvaranje prigode
 prikrivanje kaznenog djela
 način počinjenja