ZEN

(PUT - PUT PROCISCENJA)

Galib Drakovac

Jesen, 2015

Derby, Engleska
 SADRZAJ

Zen - sta je to ? ………………….. (3-5)

Kratki istorijski pregled…….. (5-6)

Temelj Zen tradicije………… (7-12)

Opcenito…………………………. (12-18)

Koani……………………………….. (18-19)

Zen price…………………………. (19-21)

Zen i Japanska kultura………. (21-25)

Zen majstori starog Japana…(25-33)

Psiholoski i fizioloski aspekti..(33-35)

Zen i Zapadna kultura…………..(35-36)

Zen danas……………………………..(36-38)

Zavrsne rijeci…………………………(38-40)

Koristena literatura

2
 ZEN - STA JE TO ?

Cemu Zen poducava ?

Nicemu.

Zasto onda Zen ?

Svako od nas je produkt i dio Kosmicke Inteligencije i Moci, Velikog Uma. Neki
“To” zovu - Bog, Priroda, Zivot, Vitalna Energija Prirode, itd. a u zavisnosti da li
je neko vjernik, ateista ili agnostik. Veliki Um nas je stvorio, pa tako i nas mali
um kao dio nas, nas mozak koji je manje pametan od Kreatora, od Velikog
Uma. Veliki Um nas je stvorio od dvije kapljice, ranije ugradjenim programom u
njima. Dakle, mi smo Znanje samo po sebi. Beba odmah place, trazi da jede,
zna da je gladna. Mala djeca su u dubokoj Zen meditaciji: savrseno opazaju,
osjecaju i posjeduju intuiciju.

E, onda dodju “stare budale” i pocnu da ih “uce”. Svojim ludim naukovanjem i

ponasanjem naprave haos u njihovim glavicama. Tokom tinejdzerkog doba
mlado bice postane zatrpano svim tim smecem: budalestinja, ideologija i iluzija
pa sve kulminira. Mladi, koji su jos uvijek cisti od budalestinja, znaju da nesto
nije u redu. Na kraju price dodje do pobune mladih, pobune poznate kao -
Sukob generacija. Kazu da mladji trebaju postovati starije. Mladi vide koliko su
stariji “pametni”, kakav svijet, pun belaja, su stvorili. Zato mladi nemaju
postovanja za starije. Ima ona narodna - Sto stariji to budalastiji , a takvih
primjera je svakuda oko nas. Postovanje se zasluzuje mudroscu a ne

3
godinama. (Napomena mladima - Ovo ne znaci da staroj osobi, bez mudrosti,
ne treba pomoci da predje ulicu ili skuhati rucak, mozda ni ti, pored svih
naprezanja, neces steci mudrost, nikada).

Zen samo sluzi da nam pokaze Put kojim trebamo ici da bi se ocistili od smeca,
da nas vrati Izvoru odakle smo dosli, da bi se ponovo sjetili Znanja. Mi sami
trebamo napraviti to prociscenje od svih budalestinja. Zen je put prociscenja.

Kada je Zen majstor upitan - Sta je tebe naucio tvoj Zen majstor? on odgovori -
Naucio me je da se nema sta nauciti, samo mi je pomogao da se ocististim od
svih mojih budalestinja, mentalnih zbrka, iluzija…
Sta Zen nije ?
Religija, filozofija, psihologija, ideologija, bilo koja “ija”, spiritualizam, mistika,
idolopoklonstvo, metafizika, sofistika, zute mantije,obrijane glave - nista sto je
produkt naseg malog uma. Zen nije niti Budizam iako jednim djelom ima
korijen u Budizmu. Zen je iz Budizma uzeo samo temeljnu Meditaciju a odbacio
je sve liturgije i ceremonije.
Sta Zen jeste ?
Put prociscenja, povratak Velikom umu, Put ka spoznaji Zakona Kosmosa po
kojem Zivot funkcionise, povratak istinskom samom sebi. (Sto bi narod rekao
nekome ko je zabazdio - Dodji sebi). Zen je povratak nevinosti djeteta a sa
Svijescu odrasle osobe. Zen je umjetnost samopobjedjivanja, pobjedjivanja
vlastitih budalestinja - naseg najveceg protivnika. Zen je oblik dozivljavanja
zivota, pogleda na zivot, stav prema zivotu. Zen tradicija ne poznaje Boga
kakvim ga zamisljaju religije pa samim time nema: institucija, svestenika, svetih
knjiga, karme, raja, pakla, slijepog vjerovanja, molitvi…Nema cak niti ucitelja a
niti ucenika jer se, kao sto rekoh, nema se sta nauciti. Postoje samo Zen
majstori koji su majstori samo za sebe a nisu odgovorni za bilo koga po pitanju
konacne spoznaje, niti bilo koga mogu bilo sta nauciti. Oni samo pokazuju Put,
”ucenika” navode na otkrivanje samog sebe a “ucenik” koraca sam, potpuno
sam. Zen majstori “uceniku ” pokazuju unutrasnje vlastito “ucenikovo”
bogatstvo kojim se moze posluziti, ako zeli. Zen majstor nam pokazuje
vlastitog, istinskog, ucitelja u nama koji je sam Zivot a taj ucitelj otkriva nam
nas licno. Otkriva nam pohranjeno blago koje je zatrpano, Znanje koje je

4
pohranjeno u nama.n”Ucitelj” nista ne moze nikoga nauciti sto vec ne postoji u
nama samima.

Zen je utemeljen jedino na vlastitoj Intuitivnoj samospoznaji. Nemoguce je

Intuitivno Znanje prenijeti sa jedne osobe na drugu. Zen prica kaze - Kada je
“ucenik” upitao “ucitelja” da mu otkrije tajnu zivota “ucitelj” odgovori - Hocu,
ali mi se upravo pripisalo, moram prvo otici pisati, a bi li ti mogao otici pisati za
mene?

Zen se ne bavi prosloscu i buducnoscu ili tamo necim. Zen je zainteresovan za

ovdje i sada. Ne preispituje mrtve rijeci, vec zive - ove koje su aktuelne.
Danasnji Zen nije isti kao jucerasnji. Uvijek je svjez. Zen spusta na zemlju ono
sto je na nebu, pojednostavljuje, demistificira. Zen vri humorom, igra se i
cirkoza sa ljudskim glupostima.

Ono sto se na Zapadu naziva Zen ili Zen-budizam na Istoku je poznato kao Do,
Dao, Tao a znaci - Put. Zen, dakle, znaci: Put, Zivotni Put, nacin zivota -
prepoznatljiv po odredjenoj “stazi” o kojoj cemo poslije.

KRATKI ISTORIJSKI PREGLED

Zen je postojao uvijek i svuda. To sto smo mi na Zapadu culi za Zen tek u
proslom vijeku, ne znaci da Zen ranije nije postojao na Zapadu. Postojao je
uvijek, u tragovima, u svim tradicijama, filozofijama ali se to nije zvalo tako vec
je imalo druga imena i nije ostavilo tako snazan pecat na drustvenu kulturu kao
sto se to dogodilo u Japanu.

Sama rijec Zen je japanski izgovor kineske rijeci “tch’an” kratice od “tch’an-na”,
fonetski transkribiranog sankrtskog “dhyana” - (meditacija). Dakle, istorijski po
redu od Bude pa dalje posmatrano ide - “dhyana”, ”tch’an-na”, ”tch’an”, Zen.
Ali Zen nije samo Meditacija, sto ce biti objasnjeno kasnije. U svome razvoju
indijskoj dhyani prikljucili su se i ostala ucenja iz Kine i Japana i svi zajedno
pomijesani oblikovali Zen kakvog poznajemo danas.

Idemo srociti ukratko ispocetka kako se to desavalo:

5
- 527 godina – Iz Indije u Kinu stize Bodhidharma, budisticki misionar,
28.patrijarh (nasljednik) Bude i donosi ucenje Budisticke mahajana tradicije
Dhyana (Meditacija). U Kini , to ucenje, susrece se sa kineskim misticnim
Taoizmom (osnivac legendarni Lao Tzu, 6-ti vijek p.n.ere) i prakticnim
ovosvijetskim ucenjem kineskog mudraca Konfucija (zivio u isto vrijeme kad i
Lao Tzu,a otprilike tada je zivio i Buda u Indiji). I gle, hiljadu godina poslije tih
legendarnih ucitelja sva tri znanja se u Kini srecu i upoznaju. To medjusobno
upoznavanje i ucenje jednih od drugih traje dva vijeka.

- 7.vijek – Kao rezultat procesa mijesanja i ujedinjenja ovih ucenja formiralo se

ucenje poznato kao Tch’-an (Can) koje oznacava prapocetak Zen-a.

Utemeljiteljem Can-a smatra se Can majstor Yeno-Hui-neng. Pet vijekova

kineski Can majstori usavrsavali su tu tradiciju.

-12-13 . vijek – Iz Japana U Kinu putiju osobe zeljne Znanja za koje su culi da
postoji tamo. Poduceni Can-u vracaju se u Japan koji je vec od 6-og vijeka vec
bio upoznat sa klasicnim Budizmom koji je stigao iz Koreje. Dvije osobe iz
Japana koji su prvi iz Kine u Japan prenijeli Can tradiciju bijahu Eisai i Dogen.
Can se susrece se i mijesa sa domacom Sinto religijom cije je osnovno obiljezje
ljubav prema prirodi. Tako nastaje Zen kakvog poznajemo danas iz prica o
starom Japanu.Preporucujem film - The life of Zen master Dogen,
https://www.youtube.com/watch?v=-Fw4InsBk-k Eisai je zacetnik Rinzai Zen
skole a Dogen kasnije Soto Zen skole. Bice vise rijeci o razlicitim vrstama Zen-
a.To stoljece je poznato kao “Zlatno doba Zen-a”. Vijekovima je tradicija
usavrsavana, ponekad malo zalutala, ponovo se budila..

-17-18 vijek - Hakuin Ekaku poznat je kao “ozivljac Zen-a”. Dosao je da podsjeti
Japance na zaboravljenu tradiciju. Hakuin je ozivio Zen koji je bio na umoru
strogim tecajem koan-vjezbi i time odredio prirodu Zen-a sve do danas.

-20.vijek – Pocetkom vijeka Zapad prvi put cuje za Zen tradiciju a masovnije
interesovanje pocinje od 1959 god.kada Japanski Shunryu Suzuki roshi
(majstor) otvara prvi Zen centar na Zapadu , u San Francisco. Malo nas zna da
je pod utjecajem ovoga majstora doslo do znatnog oslobadjanja mladih psiha
pa time i do Hippy pokreta. Evropa se pocinje interesovati za Zen ubrzo poslije.
Bruce Lee je kroz svoju osobenost i filmove uveliko doprinijeo popularizaciji i
interesu Zapada za kulturu Dalekog Istoka opcenito, pa time i za Zen tradiciju.
6
 TEMELJ ZEN TRADICIJE

Zen (Put) cine sljedeca tri koraka, koji se stalno ponavljaju:

1-Zen Meditacija (Zazen, Joriki, Shikantaza)

2-Prosvjetljenje, Razumijevanje Zakonitosti Zivota i Univerzuma
(Satori, Kensho godo)
3-Primjena Znanja u svakodnevnom zivotu (Mijado no taigen)

1-Zen Meditacija (Zazen, Joriki, Shikantaza) nije svrha sama sebi, to nije kraj
price, to je samo pocetak putovanja, sjetva u basci. Samo meditirati bilo bi kao
da u posijete i uzgojite povce i nikada vise ne dodjete u bascu. Posijali smo
zato sto treba da jedemo a prije toga trebamo da poberemo. Samo meditirati i
ne kretati se Putem dalje je kao skupljati lovu radi love, ne trositi je i tako
nemati nikakve koristi od nje. Meditacija nam samo omogucava da se
“zaustavimo”, da skontamo sta se desava u nasem zivotu, u nama i oko nas.
Meditacija je – Put do Izvorne Pameti.

Kada kazemo - Meditacija, nismo rekli nista odredjeno. Postoji stotine vrsta
meditacija, svaka ima svoju tehniku koje guru-i skupo naplacuju, bilo novcem ili
duhovnim i svakojakim robstvom. Zen meditacija, ustvari, nema nikakvu
tehniku. To nije koncentrisanje na disanje (mada ovo volim ponekad cisto
relaksacije radi) ili gledanje u svijecu, mantranje, vizualiziranje vrta sa potokom
i pticicama. Zen meditacija je koncentracija ”ovdje i sada” tako da neprekidno
ostajes u dodiru sa osnovnom energijom u tijelu. Tako mozes biti posmatrac
desavanja sa dovoljno energije da se pozabavis iskrslim problemima. Najbolji
poznavalac Zen tradicije , japanski pisac Daisec Teitaro Suzuki (nije vise medju
nama) o Zen meditaciji kaze – Meditacija je nesto umjetno stvoreno, ne
pripada medju urodjene djelatnosti uma. O cemu meditiraju ptice u zraku, o
cemu meditiraju ribe u vodi ? One lete i plivaju. Nije li to dovoljno? On Zen
meditaciju, ukratko receno, opisuje ovako - U TISINI - OPAZANJE, OSJECANJE,
INTUITIVNO SPOZNAVANJE , SVJESNOST DESAVANJA U SEBI I OKO SEBE. To je
sve. Nema licnog ideoloskog, moralnog i intelektualnog uplitanja. Racionalni
um je nepotreban. Zivot ce ti pokazati ono sta trebas vidjeti i znati. Zivot ce ti
pokazati istinu o tvome vlastitom zivotu. Zivot ce ti pokazati ko si i sta ti je
ciniti. U Meditaciji cini nista ali nemoj se ni truditi da cinis nista. Pusti neka sve
ide svojim tokom. Ne kontrolisi niti misli niti emocije. Pusti neka ti vlastite misli
7
i emocije kazu sta se sa tobom desava, odakle dolaze i zasto. To je stanje
potpunog zivljenja u sadasnjosti u kojem se prati svaka stvar koja ulazi u svijest,
nema potiskivanja vec je naglasak na prihvacanju. Budi samo svjedok
desavanja.

Znate li onaj vic o Muji i Sulji - Seta Mujo parkom i vidi Sulju kako sjedi na klupi
te ga preupita - Sjedis i nesto razmisljas jarane, ha? Ne - odgovori Suljo - samo
sjedim. (Imamo i mi nase, bosanske, Zen majstore).

Oci se preporucuje da budu otvorene jer kada ih zatvorimo pocnemo

fantazirati. Mozemo gledati: cvijet, drvo, potok, oblak, cuku… …bilo sta
prirodno i lijepo. Meditacija moze trajati nekoliko minuta, 20 minuta ili sat -
onoliko koliko se osjecamo ugodno. Pozeljno je dan poceti i zavrsiti sa
Meditacijom a nije lose ni tokom dana, bilo kada meditirati. Meditirati
mozemo: sjedeci, lezeci, setajuci. Zen osjeca da je vatra topla a led hladan. Zen
vidi snijeg bijelim a gavrana crnim. Sredisnja zivotna cinjenica, onakva kakva se
zivi, jest ono sto Zen tezi spoznati i to na najizravniji i najzivotniji nacin. Zen se
otkriva u najnezanimljivijem i najbeznacajnijem zivotu obicnog covjeka
prepoznavajuci cinjenicu zivljenja usred zivota onakvog kakav jest. Zen je
mistican u smislu da sunce sja, da cvijet cvjeta, da u ovome trenutku cujem
kako djeca ganjaju loptu i vriste. Cilj Meditacije nije da se osjecamo srecniji ili
opusteniji mada se i to cesto u Meditaciji desava. Nema cilja, to je prirodno
stanje covjeka. Pogledaj svijet oko sebe. Nista ne uljepsavaj niti ocrnjuj. Uhvati
zivot u trenutku. Prihvati realnost. Prodri u Zivot.

Neke osobe, onako, prirodno, intuitivno meditiraju a da nikada nisu ni culi da

postoji nekakav Zen i nisu niti svjesni te meditacije. Neki od njih nisu nikada
culi za Zen ali svjesno meditiraju .Prava Zen meditacija je kada ustvari nisi
svjestan da meditiras (kao ptica koja nije svjesna da leti) ali si opcenito svjestan
da tada, u meditaciji, nisi svjestan - to je “svjesna nesvjesnost”.Po tome se
razlikujemo od majmuna. Majmun uopste ne zna da je majmun, nije svjestan te
cinjenice a kamo li da je svjestan da nije svjestan. Prava Zen meditacija je kada
ustvari i ne meditiras, cinis nista - samo postojis. Oni koji su postigli “svjesnu
nesvjesnost” u prednosti su, ne traze dalje. Optrcali su krug i dosli na isto
mjesto, upoznali su sav teren.

8
Kratka Zen prica - Nekada davno mladic je iz svoga sela otpjesacio danima u
drugo selo da nauci Meditaciju kod Zen majstora. Ostade kratko i vrati se u
svoje selo. Sta si naucio? - upitase ga komsije. Sve sam vec ranije znao -
odgovori mladic. Pa zasto si onda isao tamo? - preupitase ga - Da nisam otisao,
kako bih znao da znam? – pitanjem odgovori mladic.

2-Prosvjetljenje (Razumijevanje Zakonitosti Zivota i Univerzuma, Satori, Kensho

godo) je branje povrca iz basce koje smo ranije u Meditaciji posijali i uzgojili. To
nije nikakav specijalni spektakularan dogadjaj kakvim ga mnogi zamisljaju. Ne
dobijemo krila, ne levitiramo, ne mozemo hodati po vodi. Za druge, taj
dogadjaj skoro je neprimjetan. To je obicni momenat, u Meditaciji ili kada ne
meditiramo, prirodno stanje, u kojemu se dogodi da ugledamo stvarnost (upali
se lampica), sve nam u zivotu bude jasno ali to ne mozemo rijecima nikome
prenijeti - to je prodor u svijet dotad nezamislive nove Istine, novo rodjenje.
Zen se ne uzda u vjeru, nadu ili pozitivne misli. Zen se oslanja jedino na
razumijevanje Zakonitosti Zivota i Univerzuma. Zato se Prosvjetljenje naziva jos
i Razumijevanje jer moc lezi u Razumijevanju, tj, Znanju. Da bi bili u spoju sa
Energijom Univerzuma, Energija tijela treba teci slobodno, neometana nasim
idejama. Blokada Energije izazvana psiholoskim problemima prouzrokuje
mnoge bolesti a deblokada iscjeljuje. U momentima prosvjetljenja dobijemo
odgovor sta nam je ciniti ili ne ciniti u nasem zivotu. Postanes “svoja sopstvena
lampa”. Prosvjetljenje je oslobodjenje: moralno, duhovno, intelektualno.
Dogodi se zauzimanje drugacijeg stajalista u zivotu za posmatranje sustine
stvari. Prosvjetljenje se moze definirati i kao intuitivni uvid, intuitivna mudrost.
Prosvjetljenje ozdravljuje. Osoba se jednostavo promijeni, bude transformisana
Velikim Umom, Mudroscu Univerzuma, Intuitivnim znanjem. Prosvjetljenje je
budjenje iz sna ili “sagledavanje unutrasnjosti sopstvenog bica”. To je ulazak u
Carstvo praznine, u riznicu gdje su pohranjeno Znanje Neba, u Prazninu koja je
ispunjena beskonacnim kreativnim mogucnostima ali nam nije dostupno da
svjesno vladamo tim “prostorom”. Ono samo moze vladati nama, mozemo biti
Njegov alat, instrument, za izvrsenje Njegove volje. Prosvjetljenje je “misticno
vjencanje sa zivotom”. Prosvjetljenje je “misao bez razmisljanja” (hisirjo). Samo
prosvjetljen, smiren um, moze znati i donositi ispravne odluke. A opet ista prica
kao sa Meditacijom. Neki dozivljavaju Prosvjetljenja nesvjesno, neki svjesno a

9
neki – “svjesno nesvjesno”. Ima jedan problem ovdje. Prosvjetljenje se ne
desava kada mi hocemo, vec kada se , jednostavno, dogodi. Prije zore ne moze
svanuti - govorila bi mi majka kada sam je, kao gladno dijete koje se vratilo iz
igre, pozurivao da se rucak brze ispece. Ako hocemo da se prosvjetlimo onda
se to sigurno nece uzinat dogoditi. Mali um i ego nemaju vizu za ulazak u
Carstvo Prosvjetljenja. Meditacija i Prosvjetljenje nisu u vlasnistvu i kontroli
nasega malog uma, vec u vlasnistvu i kontroli onoga istog Velikog Uma koji nas
stvori od dvije kapljice. Satori (kako japanci nazivaju Prosvjetljenje) je u
vlasnistvu Nebeskog razuma. Pa sta da cinimo da nam se dogodi Meditacija ili
Prosvjetljenje? Nista. Cak i ako se trudimo da radimo nista pa i cekanje i zelja
su prava prepreka jer aktivnoscu malog uma blokiras fluidnost desavanja
Velikog uma. Najbolje je priznati da u zivotu postoji nesto cija misterija
prevazilazi nase razumsko poimanje. Vrata iskustva Prosvjetljenja otvaraju se
sama od sebe onda kada se konacno nadjemo pred zamandaljenim vratima
razumskog objasnjavanja. Nas um se predaje nepoznatoj “moci” koja dolazi iz
neznanih izvora, a koja ovladava svijescu i primorava je da radi u Njeno ime
(ime “moci”). Kako se prosvijetliti-ne postoje istrukcije o tome, to ne zna niko.
Nasem malom umu nije dato da to zna. Blentavi smo, svako vece znanje
zloupotrebljavamo protiv sebe samog. Neki da znaju kako, zaustavili bi Planet a
neki bi da Sunce izlazi sa druge strane. Malo smo usli u tajnu zivota, naucili smo
kako se cijepa atom i odmah smo napravili atomsku bombu. Malo smo skontali
genetiku i odmah poceli u laboratorijama praviti nekakva cudovista koja bi
trebalo poslati da ubijaju nekoga. Skontali smo nesto o atmosferi i odmah
poceli praviti sisteme za ratovanje klimom. Zato Biblija, kada simbolicki opisuje
istjerivanje iz raja Adama i Evu, kao razlog navodi jedenje jabuke sa drveta
znanja. Dakle,trebas ciniti nista da se prosvijetlis, doci ce samo, ako ce doci -
nije u tvojoj moci. Sto vise “znas” o tome kako se prosvijetliti time si dalje od
prosvjetljenja. Ako pustis da se stvari desavaju, stvari koje su ti bile
nerazumljive iznenada ce ti se same pojasniti a osobna teska pitanja naglo
razrijesiti. Sta si ucinio da se rodis? Koji je tvoj udjel u cinjenici da trava raste a
kisa pada? Planeta se okrece a Sunce izlazi i zalazi i bez naseg guranja.

Losa vijest - Prosvjetljenje ne traje zauvijek, sutra mozemo ponovo upasti u

mrak i opet biti budale. Dobra vijest - Prosvjetljenje mozemo dozivljavati
ponovo i ponovo.

10
3-I na kraju putovanja ono najvaznije-trebamo pojesti ono sto smo posijali i
pobrali. Zato smo sijali i brali, da jedemo, da zivimo. Rijec je o Primjeni Znanja u
svakodnevnom zivotu (Mijado no taigen), konacnoj svrsi Puta, Zen-a. Misli koje
smo imali u satima mirnog sjedenja potrebno je pretvoriti u djela tako da
iskusamo njihovu valjanost u svakodnevnom zivotu. Dok ne uklopite u
svakodnevnom zivotu ono sto ste opazili u Meditaciji i Prosvjetljenju, vase
Probudjenje ne djeluje-ono nece promjeniti vas zivot. Niste ostvarili Put.

Svrha bilo kojeg Znanja trebala bi u konacnici biti - kvalitetniji svakodnevni

prakticni zivot: licni i drustva u cjelini. Bilo koje znanje, ma koliko pametno bilo
- ako kao krajnji produkt nema rjesenja za kvalitetniji zivot, samo je
“prelijevanje iz supljeg u prazno”. Zen zahtijeva bavljenje konkretnim stvarima
a ne praznim apstrakcijama. Ukoliko bi Zen bio nesto krajnje apstraktno sto
prevazilazi nasa svakodnevna iskustva on ne bi imao nikakve veze sa zivotnim
okolnostima i bio bi beskoristan.

Dosli smo do krajnjeg produkta Duha a to je materija, Materijalizovani Duh -

nase tijelo i svijet oko nas . Sve ono sta vidimo - sta treba ili ne treba uciniti u
vlastitom zivotu i drustvu u kojem zivimo, sada je vrijeme da ucinimo to.
Trenuci prosvjetljenja su nam dali: uvid, odgovor, snagu, nacin i mogucnost da
to ucinimo - kako bi nas zivot i zivot drustva u kojem zivimo ucinili ljepsim. To
je svrha Znanja, Zena. Ima ljudi koji sjede u govnima i misle da ce im meditacija
pomoci da se osjecaju bolje, da ne osjecaju smrad. Nece, govno smrdi i dalje a
oni sami sebe ubjedjuju da mirise. Mnogi Guru-i grcevito hipnoticki drze ljude
na prvom koraku Puta, na Meditaciji i ne daju im da se krecu dalje ubjedjujuci
ih kako su dosli do kraja Puta i kako su sretni. Mnogi guru-i cijeli zivot ljude
vode kroz nekakav lavirint spiriualizma. Zasto? Pa zato sto onaj ko dodje do
drugog koraka shvati da mu Guru vise ne treba. Guru-i dobro zaradjuju i ne zele
da im propadne firma. Cilj ucitelja matematike je da osamostali ucenika i da
mu vise on (ucitelj) ne treba. Po tome osamostaljenju vlasitog ucenika
prepoznaje se dobar ucitelj. Istinski Zen sljedbenik je neumorni borac, uvijek na
prvoj liniji u cinjenju dobrih dijela - za sebe i druge. On je: jak, hrabar, odlucan,
tvrdoglav. Ne spava. Uvijek budan i korak ispred ostalih, nosi lampu i
osvjetljava im put.

Neko u zivotu nema potrebe mijenjati nista, samo postati svjestan da je

sreckovic a neko treba promijeniti ponesto ili puno toga da bi mu zivot bio
11
ljepsi: profesiju, posao, bracnog partnera, osobe sa kojima se druzi, mjesto
stanovanja….navike, potrebe, lude zelje, ideje, iluzije…Nekada ne mozemo
uciniti nista u drustvu koje tone u bezdan a nekada mozemo promjeniti svasta
aktivno se ukljucujuci u donosenje odluka o sudbini drustva u kojem zivimo. U
Istoriji stare Kine i Japana poznati su primjeri kada su Can majstori i Zen
majstori, kao savjetnici vladara, mijenjali tok istorije - u pozitivnom smjeru.

OPCENITO

Kada si gladan ili zedan moje uzimanje hrane ili pica nece napuniti tvoj zeludac.
Moras sam za sebe jesti i piti. Mnogi ljudi su bezobrazni. Nece da urade nista,
samo hoce da im neko kaze Istinu. Istina i da se hoce reci, ne moze. Istina se
zivi. Niko je za tebe ne moze zivjeti. Legendarni Zen majstori staroga Japana
tjerali su “ucenike”od sebe, tukli ih kada bi oni postavljali glupo pitanje, kao
npr. - Sta je Istina? Zen majstori su znali da “ucenik” nije svjestan cinjenice da
mu je “ucitelj” prepreka, zbog koje nikada nece doci do samospoznaje.
Govorili su - Nemam ti nista za pokazati, zato, nemoj tako stajati, ocekujuci da
ces dobiti nesti iz necega. Sam se prosvijetli, ako zelis. Stari Zen majstori,
ustvari, nisu nikoga nista ni ucili - znali su da je “ucenje” nemoguce cak i
prepreka, samo su zivjeli svoj zivot i bili zivi primjer kako se moze zivjeti pa ko
je skonto, skonto. Cak su “ucenicima” i otezavali put smisljeno ih konfuzirajuci
do granica ludila poigravajuci se sa njihovim razumom.Ta pojava se nazivala
“Zen ludilo” a smisao je bio da “ucenik” skonta da nije toliko pametan da
racionalno shvati Boga, da se glavom kroz zid ne moze. Neko rece da je –
Malim umom skontati Boga isto je kao svijecom traziti Sunce. Kada bi skontali
da ne mogu skontati onda bi se pokusavali izvuci prepustajuci se Velikom Umu.
Dosavsi do mentalne provalije, jednostavno, morali su je preskociti. Poslije
“Zen ludila” obicno bi se desavalo Prosvjetljenje. Istinski Zen praktikuje
brutalne metode koje vode do Prosvjetljenja. Zen nije put ljubavi, to je Put
“face to face” suocenja i borbe sa sejtanom u sebi, pa “kom opanci kom
obojci”, “pukovnik ili pokojnik”, “hodza ili bos”. Nema nikakvog drugog cilja
osim da se covjek vrati samom sebi. Zen se mora zgrabiti golim rukama, bez
rukavica. Nema izmotavanja, nema igra rijecima, nema mudrovanja niti
foliranja. Zen smatra da previse robujemo rijecima i logici. Tako dugo dok smo
na taj nacin sputani, jadni smo i prolazimo kroz neizrecivu patnju. Kad
12
razumijemo skroman cvijet u pukotini zida, razumijemo cijeli svemir i sve stvari
u njemu i izvan njega. Zivimo psiholoski i bioloski a ne logicki. Hoces li biti
vjecito okovan svojim vlastitim zakonima misljenja ili ces biti savrseno slobodan
zagovarajuci zivot koji ne zna ni za pocetak ni za kraj? Pokusaj skontati u
kakvom su mentalnom stanju bili legendarni Zen majstori kada su se ponasali
kako su se ponasali. Oni su imali cvrsti temelj Istine koji su postigli kroz duboki
licni dozivljaj. Zen ne poznaje i ne priznaje nikakve autoritete u ljudskom
obliku. Zen majstor je svakodnevno povrgnut iskusenjima koje pred njega
postavlja Zivot i sljedbenici. Ako padne na ispitu njegov autoritet dolazi pod
sumlju, moze vise da ne bude majstor, pa sutra opet, nekom zaslugom ponovo
da bude itd…Nema dodjele zvanja Zen majstora jednom pa do kraja zivota.
Licni dozivljaj je jedini autoritet za Zen sljedbenike. Mi (Zivot u nama) dobro
znamo sta je dobro a sta lose. Ko ne zna, treba posjetiti psihologa. Zivot uci,
iskusava, u praksi se provjerava nauceno. Sve nam bude “receno” u trenucima
Prosvjetljenja. Zen sljedbenik se pretvara u alat Velikog Uma te “svjesno
nesvjesno” izvrsava Njegov program. Sve se desava pod dirigentskom palicom
Vrhovnog nacela koje upravlja covjekovim nesvjesnim postupcima. Stari
Kineski Can majstori to su zvali – “djelovanje nedjelovanjem”. U Islamu ovo
stanje zove se “Volja Alahova” a hriscani se mole Bogu “Neka bude volja
Tvoja”. Ali nisam siguran da svi vjernici danas bas razumiju ovo, na sta se tacno
misli. Nekada ne trebas reci nista niti uraditi nista. Nekada,ako si ti u redu,
stvari oko tebe se promijene, na bolje, same od sebe.Postoji neki “Boziji
mehanizam” koji djeluje. Ali nekada trebas zestoko djelovati. Trebas znati kad
kako reagovati ili nereagovati. A to mozes biti u stanju jedino ako si u kontaktu
sa samim sobom, ako si “pri sebi”. Zen prije ove “Bozije volje” trazi od nas da
odvojimo svoje vrijeme za Meditaciju i da napustimo svoj mali um. Trebas
Zivotu dati priliku da ti “kaze” sta trebas raditi. Kada neko od mene trazi brz
odgovor ili odluku a ja nisam siguran,onda kazem – Trebam sacekati odgovor,
javit cu ti kada dobijem. Nas zivot je, ustvari, vrijeme koje imamo pa nije
potrebno biti puno pametan da skontamo da odvajanje vremena znaci davanje
zivota, kao i napustanje malog uma i glupog ega a to bi valjda bio odgovor na
vjecnu raspravu vjerskih experata na pitanje sta je Isus mislio kada je rekao-Daj
zivot i dobices zivot. Kao sto sam u pocetku rekao - Zen je uvijek i svuda bio
prisutan samo se nije tako zvao. Samo zelim pribliziti svima da Zen nije strano
tijelo u nasoj kulturi i nije opozicija postojecim religijama. Zen je samo drugaciji

13
pristup zivotnim pitanjima i odgovorima, pristup o kojem bi mogli svi zajedno
prodiskutovati jer tragovi Zen-a su prisutni i u domacoj religiji i kulturi a
domaca religija i kultura je prisutna u Zen-u. Sto se tice filozofije, Zen je
najprisutniji u Heraklitovoj filozofiji. Bosanski Bogumili su njegovali tradiciju
koja je bila vrlo bliska Zen-u. Quakers (Kvekeri) nastali u 17-om vijeku u
Engleskoj i jos prisutni,imaju jako puno slicnosti sa Zen tradicijom. Ivo Andric i
Zuko Dzumhur (po mome shvatanju Zen-a) bili su, na odredjeni nacin, Zen
majstori. Nisu imali tu “titulu” , mozda nisu ni znali da postoji taj izraz Zen niti
ih je interesovao, ali su bili to,tako su zivjeli. Poenta Znanja je da se ne postane
njegov rob vec gospodar tako da Znanje mozemo koristiti u svakodnevnom
zivotu. Kada su Nebeski razum ili Prvobitna priroda prisutni u nama, On ili Ona
(ta Prvobitna Priroda) zna kako da se ponasa u svakoj prilici. Malo dijete ili
zivotinja hoce u zagrljaj nekome nepoznatom a nekome nece. Iako osobu vide
prvi put, znaju ko je ko. Prvobitni Um ili Veliki Um je cist a mali um obicno
zaprljan budalestinjama. Mala djeca i zivotinje su duhovno cisti, u vodjstvu
Velikog Uma, samo nisu svjesni toga. ( Da mi je da i ja budem uvijek u vodjstvu
Velikog uma pa ne moram vala niti biti uvijek svjestan toga. Samo vodjstvo
Velikog uma bilo bi mi dovoljno). Veliki Um je skladiste svih mogucnosti za
aktivnosti u : nauci, umjetnosti, sportu…Zen covjek transformise sopstveni
zivot u stvaralacko djelo koje vec postoji u Velikom Umu. Genijalci kroz istoriju
cesto nisu ni bili svjesni svoje genijalnosti. Nekako im se potrefilo da budu
vodjeni Velikim Umom a da toga nisu bili ni svjesni. Kada su postali svjesni
onda je to vodjstvo obicno nestajalo. Primjer legendarne grupe The Beatles:
Svirali su bozanski a kada ih je Guru Maharisi poceo uciti njegovoj
trancedentalnoj meditaciji i njegovoj istini odjednom je nestalo inspiracije.
Pisac Daisec T. Suzuki kaze - Pokusaj razumskog objasnjavanja svega je jedan
od razloga koji doprinose svim mogucim mentalnim poremecajima koje vidimo
oko sebe. Kada je mali um zbunjen on postaje neprijatelj samom sebi. Mali um
se obicno koncentrise na problem umjesto na mogucnost. Cesto se u Zen-u
pogresno shvata pojam opste slobode. U Zen-u sloboda nije u tome da covjek
smije ciniti sta mu god padne na pamet, vec u tome da je oslobodjen spona
neznanja i nerazumijevanja, da nije vezan predrasudama i iluzornim
“vrijednotama”. Zivot (Bog) u nama zna sta mu je ciniti a sta ne. Postoji Zakon
Kosmosa po kome se sve desava, postoji uzrok i posljedica svega.
Ovozemaljski: zakoni, pravila, upute i religije, da nam kazu sta ciniti a sta ne -

14
potrebne su onima koji nisu dovoljno u kontaktu sa Bogom, a takvih je
ogroman broj ili svi mi povremeno.Kada ne znamo kuda, kada u planini
zalutamo, onda je znak u sumi spasonosan. Previse nas je nesavrsenih pa bi bez
tih pravila nastao haos. E, onda nam treba: policija, sudovi,zatvori… Propisi i
religije su potrebni onima kojima trebaju propise i upute da se ne bi izgubili, da
bi se pomocu njih usredotocili ili postigli cilj. Zato im se i daju propisi i upute. I
Zen centri sa strogom obukom imaju isti cilj. Izmedju uputa u vjerskim knjigama
i covjeka stoji neko ko to “tumaci”, a to tumacenje cesto je pogresno, nekada iz
neznanja samog tumaca a nekada namjerno sa ciljem zloupotrebe vjernika.
Paradoks Zen-a je u tome da spaja mir Nirvane sa intenzivnom aktivnoscu u
obicnim zadacima svakodnevnog zivota. Vazno je napomenuti da Istina Zen-a
nije izvan svakodnevnog zivota i da se Zen srece na svakom koraku, ako ga
primjecujemo. Zen otkriva ono sto nikada nije ni bilo sakriveno, samo mi to
nismo primjecivali. Ljudi stoje usred rijeke i umiru od zedzi,umiru od gladi
sjedeci kraj vrece sa rizom. Istina i snaga Zen-a sastoji se u njegovoj
jednostavnosti, direktnosti i krajnjoj prakticnosti. Heretikom se smatra onaj ko
tvrdi da postoji nesto izvan pojavnog svijeta. Hereza je takodjer shvatanje da je
nesto trajno nepromjenjivo. Zen nema nikakvih propisa niti cilja koji treba
postici. Putovanje je cilj. Veliki Um je vodja i ucitelj. Onaj ko ganja cilj nikada ga
nece doseci, ko trazi Istinu nece je naci nikada. Ti si cilj i istina, prestani traziti
samog sebe, glupane. (Vec sam ranije napomenuo da Zen ponekad koristi
brutalne metode na Putu do Prosvjetljenja. Jesi li se prosvjetlio/la u ovome
momentu ?). Ne mozes se jednom dobro najesti da ti bude dovoljno za cijeli
zivot. Tako je i sa Zen-om.Potrebna je budnost svaki dan ili bolje receno svaki
momenat. Zen se ne moze izraziti rjecju i pisanjem niti nauciti jednom zauvijek.
Ako bi moglo,koja bi onda bila svrha sljedbe? Najvisa Istina je nedokucivo
duboka pa stoga nije predmet razgovora ili rasprave. Kada su jednog Zen
majstora pitali - Sta je Bog ? - odgovorio je dugim cutanjem.

Koliko je Zen tradicija ukorijenjena u japanskom covjeku govori i rijecnik koji

opisuje posebna stanja covjekove psihe i opcenito covjekovog ponasanja.
Japanci imaju rijeci za to.

HISIRJO - misao bez razmisljanja, svijest iznad misli

MANA - svijest koja shvaca, sesto culo, intuicija
PRAJNA - intuitivna mudrost

15
FUDO - supstanca nepokretnog uma koji ne moze biti ometen mislima, satori,
hisirjo
VU VEI - (mislim da je ovo kineski) - aktivnost bez aktivnosti (misli se na
djelovanje zracenjem osobe)

Sustina Zen-a je hvatanje momenta zivota (ovdje i sada) u njegovom

neprekidnom toku.
Zivot je kao rijeka, uvijek isti a uvijek drugaciji. Nemamo koristi od vode koja je
prosla ili ce doci. Hvatamo i pijemo vodu koja je upravo tu.
Umijece Zen-a je tradiciju prilagoditi vremenu u kojem zivimo. Kada tradicija ne
moze pratiti aktuelno vrijeme u kojem ljudi zive, obajati- postane
neupotrebljiva. Zen ne zeli postati religija.
U Zen meditaciji misli su kao ptice na drvetu - same slete, same odlete, drvo ne
obraca paznju.
Nije tesko doseci prosvjetljenje. Problem nastaje kada ga dosegnemo - sta sa
njime ? Kako prosvjetljenje integrisati u svakodnevni zivot ?
Sva intelektualna znanja ovoga svijeta ne daju odgovore na krizne situacije.
Odgovor dolazi jedino iz Duha.
Zen ne prica o jabuci, Zen daje jabuku.
Ucitelj je potreban da bi vas naucio neovisnosti, prvo od njega samog.
Iz Zen meditacije iznice cudesno lijepo bice.
U Zen-u nema pravila. Svako novi trenutak namece nova pravila. Jedino vjecno
pravilo je Putokaz koji dolazi iz Zen meditacije.
Prije nego sto pronadjete vlastiti Put, necete moci pomoci nikome i niko nece
moci pomoci vama.
Mudrost izranja iz sabranog uma.
Vrijednost Zen-a ne otkriva se u trenucima meditacije, prava vrijednost otkriva
se u svakodnevnom zivotu.
Meditacija usred aktivnosti, milijardu je puta bolja od meditacije u mirovanju.
Mudrost koja se postize prakticirajuci Zen usred zudnje i pohlepe,
nepokolebljiva je.
Postojanost mira jedino se moze iskusati u vrevi svakodnevnog zivota.
Medju sljedbenicima Zen-a malo ih je koji razumiju, manje ih je koji mogu biti
majstori a najmanje ima majstora za buduce majstore.
Ljudi se bezuspjesno trude da promijene lose navike. Rjesenje je u mijenjanju
mentalnog sklopa kroz Zen praktikovanje a kao posljedica te promjene, lose
navike nestaju automatski.

16
U nesvakidasnjim, neocekivanim, losim momentima vodi nas nesvjesno. Ako
smo u nesvjesno akumulirali mir onda u tim nesvakidasnjim okolnostima
automatski ostajemo pribrani i djelujemo najbolje moguce.
Tijelo je fizicka manifestacija Duh-a. Nema razlike izmedju duhovnog i
materijalnog.
Problem je: sansa, mogucnost, trening za Duh.
Opste poznatih pet cula su: vid, sluh, ukus, miris i dodir. Sesto culo je vlasnistvo
mozga. Zovu ga Intuicija. To je sposobnost hvatanja signala koji se nalaze van
pet nabrojanih fizickih cula. Postoji i sedmo culo a zove se "Bozije
nadahnuce". To je Mudrost koja poznaje Zakone koji vladaju u prirodi svih
stvari.

Naplacivanje za Zen poducavanje je ustvari prodaja vode pored rijeke koju ljudi
ne vide. Ako im se voda ne prodaje, ljudi ce umrijeti od zedji a Zen majstor od
gladi. Valja li ova,ha ?

Postoji nekoliko skola Zen-a koji se razlikuju po praksi a dva osnovna su - Rinzai
(Eisai majstor,osnivac) i Soto (Dogen majstor, osnivac). Oba su extremna i
nepotpuna, s moje tacke razumijevanja Zen-a. Rinzai praktikuje samo
Prosvjetljenje i proucavanje koana. Soto propagira samo Meditaciju i primjenu
Znanja u svakodnevnom zivotu, ignorise Prosvjetljenje. Ja sam za oba stila
zajedno, kao jedan stil. Pravo Zen-ovski, odluka iznad dualnosti. Istorija kaze da
je Rinzai skola uspostavila tijesne odnose sa vladajucim porodicama u
politickom, ekonomskom i kulturnom pogledu dok su se sjedista Soto skola
nalazila u planinama,daleko od sredista politicke moci.

Govori se i o oblicima Zen-a u zavisnosti sta ko zeli i razumije.

Prvi oblik je “obicni” (bompu Zen) koji praktikuju osobe koje samo zele
poboljsati vlastito dusevno i tjelesno zdravlje. No, ova vrsta ne moze rijesiti
problem odnosa covjeka sa sveobuhvatnim.

Drugi je “vanjski put” (ghedo Zen) a praktikuju ga oni koji zele razviti razne
moci i sposobnosti ili radi usavrsavanja izvjesnih umjetnosti do razine iznad
dosega obicnog covjeka.

17
Treci su “mala kola”(shojo Zen, hinajana ili theravada) a namjenjen je onima
koji ga zele prakticirati samo radi sebe ne misleci na ostale da im bilo
pomognu, jer smatraju da je to nemoguca misija. Zato se i zove “mala kola” jer
samo jedna osoba moze unutra.

Cetvrti je “velika kola”(daijo Zen ili mahajana) a pogadjate, namijenjen je

onima koji zele pomoci svima, povesti sviju sa sobom. Istorijski posmatrano,
Hinajana ili Theravada su stariji oblik Budizma od Mahajane. Izgleda su u
pocetku Budizma ljudi bili sebiciji pa su kasnije popustili (ili su bili pametniji?).

Peti je saijojo Zen a praktikuju ga oni koji nemaju nikakav poseban razlog za to,
jednostavno ga praktikuju, tako zive.Nikada se nismo pitali zasto disemo,
jedemo, jednostavno cinimo to. Smatra se najvisim nivoom Zen-a.

KOANI

Kada je stari Zen majstor osjetio da ce uskoro otici sa ovoga svijeta sazva
mladji svijet iz templa da ih testira i odluci ko ce ga naslijediti kao starjesinu.
Pred skupinom podize svoj stap i upita - Ako kazes da je ovo stap, nisi u pravu,
ako kazes da ovo nije stap nisi u pravu opet. Sta je ovo?

Bilo je puno razih mudrih ali pogresnih odgovora dok na posljetku jedan od
prisutnih ne ustade, otrgnu stap iz ruku Zen majstora, prelomi ga i baci na pod.
Zen majstor objavi da je odgovor ispravan, da je test polozen i proglasi vlasnika
uspjesno polozenog testa za svoga nasljednika.

E, sada u cemu je fol, kakve su ovo budalestinje? Pa fol je u sljedecem: cijelo

vrijeme Zivot uci sljedbenika Zen-a da njegov mali um nije svemoguc ali mnogi
nikako da to skontaju. Bilo sta da se pojavi mali um ima naviku da on trci da
rjesava stvar. Koan nije ni zagonetka niti duhovna primjedba - to je celicni zid
na putu koji prijeti svakom intelektualnom naporu covjeka da prodje. Rjesenje
je u pustanju stvari u ruke Intuitivnom Znanju koje je sadrzano u Velikom Umu.
Koan sluzi za provjeru nase reakcije koja govori o tome gdje je nasa
koncentracija, navika, kakvo je nase duhovno stanje, sta smo naucili…Veliki Um
zamku malog uma rjesava lomljenjem stapa. Koan moze biti okidac koji daje
pocetno kretanje u trci za Zen dozivljajem.

18
Kroz ogradu su prosli rogovi, glava, trup i noge bika a rep ne moze. Zasto?

Ostavljam vas same sa ovim koanom.

ZEN PRICE

Buda

Bijahu dva Zen majstora, Unso i Tanzen - zivjese blizu jedan drugoga, sa
potpuno razlicitim shvatanjem Puta. Unso se drzao svih budistickih pravila-
nikada nije pio alkohol niti popodne spavao ili jeo navecer. Tanzen se nije
obazirao na pravila - jeo je kada je bio gladan a ako mu se preko dana prispalo,
legao bi da spava.

Jednoga dana Unso dodje u posjetu Tanzenu koji je upravo pio vino. Zdravo
brate - doceka ga ljubazno Tanzen -hoces li da popijes nesto?. Ja nikada ne
pijem - izjavi svecano Unso. Onaj koji ne pije i nije covjek - rece Tanzen. Ako
nisam covjek, sta sam onda? - povika srdito Unso. Buda - odgovori mu Tanzen.

Poredjenje

Putujuci, jedan covjek u polju naudje na tigra. Covjek poce da bjezi a

tigar,naravno, za njim. Naletjevsi na jednu liticu, zadrza se za korijen divlje
puzavice i zanjiha nad ivicom. Tigar ga je njuskao odozgo. Drhteci, covjek
pogleda dole, gdje je, daleko ispod, drugi tigar cekao da ga pojede. Samo ga je
puzavica drzala.

Dva misa, jedan bijeli i jedan crni, pocese malo pomalo da glodzu puzavicu.
Covjek vidje pokraj sebe socnu jagodu. Stisnuvsi jednom rukom puzavicu,
drugom ubra jagodu. Kako je bila slatka!

Esunin odlazak

Kada je Zen svestenici Esun bilo sezdeset i nekoliko godina i vrijeme da napusti
ovaj svijet, zamolila je neke kaludzere da u dvoristu naprave gomilu od drva.
Sjedeci nepomicno u sredini lomace, Esun potpali vatru na njenoj ivici.
Svestenice! - povika jedan kaludzer - da li je unutra vruce?

19
Takva stvar moze zanimati samo glupaka kao sto si ti - odgovori Esun. Plamen
se podize i ona nestade.

Zen svakog trena

Ucenici Zen-a su sa svojim uciteljima deset godina prije nego sto se usude da
poducavaju druge. Nan-ina posjeti Teno koji je, prosavsi svoje ucenje, postao
ucitelj. Zadesi se da taj dan bude kisovit, pa Teno obu klompe i ponese
kisobran. Posto ga je pozdravio Nan-in primjeti - Pretpostavljam da si svoje
klompe ostavio u predvorju. Htje bih da znam da li ti kisobran stoji lijevo ili
desni od klompi.

Teno, zbunjen,nemade brz odgovor. Shvatio je da nije sposoban da svakog

trena uz sebe ima Zen. Posta Nan-inov ucenik, ucivsi jos sest godina da bi
posigao prisustvo Zen-a u svakom trenu.

Ubijanje

Gasan jednoga dana savjetovase svoje poklonike - Oni koji govore protiv
ubijanja i koji zahtijevaju postedu zivota svih svjesnih bica, u pravu su.Dobro je
cak stititi zivotinje i insekte. Ali sta je sa onim osobama koje ubijaju vrijeme, a
sta je sa onima koji unistavaju zdravlje i onima koji unistavaju politicku
ekonomiju? Ne bismo smjeli da ih previdimo. Sta vise, sta je sa onima koji
propovijedaju bez Prosvjetljenja? Taj ubija Budizam.

Istinska sreca

Jedan bogatas zamoli Sengaia da napise nesto za trajnu srecu njegove

porodice, a sto bi moglo da se prenosi kao dragocjenost iz generacije u
generaciju. Sengai uze veliki komad papira i napisa - Otac umire, sin umire,
unuk umire. Bogatas se razljuti - Zamolio sam te da napises nesto za srecu
moje porodice! Zasto se ovako salis?

Nisam imao namjeru da se salim - objasni Sengai - kada bi prije tebe tvoj sin
umro, to bi te vrlo ojadilo. Kada bi tvoj unuk nestao prije tvoga sina, obojici bi
vam prepuklo srce. Ako tvoja porodica, generacija za generacijom, umire
redom kako sam ja oznacio, to ce biti prirodan ljudski tok. Ja to zovem
istinskom srecom”.

20
 Vrijeme za smrt

Ikkyu, ucitelj Zen-a, bijase vrlo pametan jos kao djecak. Njegov ucitelj je imao
jednu skupocjenu soljicu za caj, koja bijase rijedak antikvitet. Dogodi se da Ikju
slucajno razbije ovu soljicu i silno se zbuni. Cuvsi korake svoga ucitelja, on sakri
komade soljice iza svojih ledja.

Kada se ucitelj pojavi, Ikju ga upita - Zasto ljudi moraju da umru? To je

prirodno - objasni mu ucitelj - sve mora da umre i sve ima svoj vijek. Ikju,
pokazujuci slomljenu salicu, dodade - Bilo je vrijeme za tvoju soljicu da umre.

( Zaboravio naslov)

Starog Zen majstora, na umoru, njegovi sljedbenici upitase - Gdje sada ides?
U pakao - odgovori on. Zasto u pakao - zabezeknuse se - pa ti si sveti covjek, ti
si zasluzio raj. Ako ne dodjem u pakao, ko ce vas tamo poducavati - iskreno
odgovori stari Zen majstor i ispusti svoju dusu.

ZEN I JAPANSKA KULTURA

Zen je usao unutar svake pojedinacne faze kulturnog zivota Japanaca. Bice
rijeci o: starom bushido kodeksu samuraja, haiku pjesnistvu, umjetnosti cajne
ceremonije….opcenito o utjecaju Zen-a na Japanski mentalitet. Zen je u
Japanskoj kulturi vidljiv kroz mentalitet i nacin zivota Japanaca. Japanci su
oblikovali Zen a Zen je oblikovao njih. Zen je nasao plodno tlo u japanskom
smislu za prakticno a vremenom ga je Zen ucinio jos prakticnijim. Kada Engleza
upitas samo kratko pitanje na koje je potrebno odgovoriti sa - da ili ne, on ti
pocne brzo i dugo odgovarati na pitanje koje ustvari njemu odgovara, dok ne
zaboravis sta si pitao i ne mozes ponoviti pitanje na koje nisi dobio odgovor.
Japanac je: kratak, jasan, direktan. Ne trosi ni svoje ni tvoje vrijeme. Ne zali se,
ne gundja vec trazi rjesenja za svaku situaciju.

U japanskoj kulturi Zen je prisutan i kroz: kaligrafiju, no-dramu, uredjenje

vrtova…opcenito kroz istancanost Duh-a koji u svakodnevnom materijalnom
svijetu i zivotu cini fascinantne stvari.

Filozofski gledano, Zen se ravnodusno odnosi prema zivotu i smrti, vidi ih kao
dvije strane novcica. S obzirom da je vojnicki um jednostavan i krajnje nesklon
21
filozofiranju, on u Zen-u pronalazi srodan duh. To je razlog za postojanje bliske
veze izmedju Zen-a i samuraja koji bijahu cuvari reda u drustvu (u starom
Japanu samuraji su se zvali Bushi – ratnici a na Zapadu ih prozvase Samuraji –
sluge). Drugo, Zen je: jednostavan, direktan, samopouzdan, samoponistavajuci
a njegova sklonost ka asketizmu dobro se slaze sa borbenim duhom. Zen je bio
oblik savrsene Psiholoske pripreme za samuraje, prije borbe. Saradnja vojnog i
svestenickog staleza rezultirala je Bushido kodeksom ( Put ratnika) samuraja
koji u sebi sadrzi visokomoralne principe. Mac ne sluzi da bi ubio slabijeg,
nevinog ili iz interesa. Mac sluzi da odbrani ove ugrozene kategorije a po
objasnjenju samuraja oni ne ubijaju nikoga vec zlo ubija samo sebe. Mac
samuraja nije mac koji ubija to je mac koji daje zivot. On nema zelju povrijediti
nikoga,ali se neprijatelj pojavljuje i pretvara se u zrtvu. Cilj samuraja nije
oduzimanje necijeg zivota vec se dogodi samokaznjavanje napadaca za taj
pokusaj. Rijec je o psiholoskom,filozofskom i fizioloskom aspektu borbe
opcenito u istocnjackim borilackim vjestinama (aikido,karate,dzudo….), gdje se
objasnjava kako je uvijek u prednosti onaj koji se brani a brani se napadom u
trenutku kada napadac pokaze namjeru za napad, kada je napadac
koncentrisan na napad a ne na odbranu. Napadnuti se brani napadom sekund
prije nego je napadnut. Tako sopstvenim napadom, koncentrisan samo na
napad a ne na odbranu, napadac sebe dovodi u nezavidan polozaj, bude
zatecen i nespreman za odbranu. I jos nesto - u trenutku pred napad, kod
napadaca se desava udisaj pa je u tome momentu tijelo najslabije za odbranu.
To je jos jedan razlog u prilog gubljenja borbe napadaca. Branilac koristi napad
napadaca okrecuci ga protiv samog napadaca. Tako napadac presudi sam sebi,
ubija sam sebe (ako je onaj koji se brani dovoljno istreniran za ovakve
situacije). Nebeski razum kaznjava one koji idu protiv njega. Ovo objasnjava da
samuraji nisu ubijali nikoga vec je napadac, ustvari, izvrsavao samoubistvo.
Samuraj je samo branio sopstveni zivot, vodjen Zakonom Univerzuma.
Samurajsko iskustvo i praksa kazu - Panicni pokusaj spasavanja sopstvenog
zivota po svaku cijenu je sigurno gubljenje zivota. Misli se na strah koji koji je
covjekov najveci neprijatelj a koji paralizira napadnutog a ohrabruje napadaca.
Bolje je suociti se sa smrcu, ici joj u susret, preduhitriti je - veca je sansa da
prezivis. Ovo ne znaci da nekada ne treba pobjeci ako su ti sanse nikakve a
bijeg je bezbjedan. Top samurajske filozofije bio je – Pobjeda bez borbe. Sama

22
fizicka pojava samuraja, njegova duhovna stabilnost i zracenje, rjesenost da u
borbi izgubi zivot - odvracala je potencijalnog napadaca.

Po zavrsetku gradzanskih ratova u Japanu, u 17-om vijeku, Zen prestaje biti u

sluzbi borilackih vjestina - borilacke vjestine postaju alternativno sredstvo Zen
treninga na putu ka Satoriju.

Opcenito govoreci, svi borilacki sportovi nastali na Dalekom Istoku, zovu se

“Meditacija u pokretu”. Prica kaze da je Bodhidarma,kada je dosao u Kinu,
pokusao u shaolinskom samostanu neke taoisticke redovnike poduciti
Meditaciji. Oni nisu mogli izdrzati duge sate nepomicnog sjedenja. Bodhidarma
odlazi u sumu i tamo provodi devet godina meditirajuci i kanonizirajuci stanovit
broj tjelesnih kretnji koje su predstavljale neku vrstu Meditacije u pokretu, ciji
je cilj bio olaksati posao shaolinskim redovnicima. Rodjena je prva karate kata
(borba protiv zamisljenog protinika) poznata kao sanchin. To je kata
jednostavnih pokreta ruku sa izrazitim naglaskom na disanje, sto upucuje na
njezin pretezno meditativan smisao. Ovo se svidjelo saolinskim redovnicima.
Tako su redovnici poceli praktikovati Meditaciju. Ujedno, to je bio pocetak svih
borilackih vjestina.

Preovladava misljenje da je Aikido (Put pobjedjivanja bez borbe, Put do sklada

sa Energijom) naj-Zen borilacka umjetnost. Aikido je i najmladja borilacka
umjetnost, stara tek oko 100 godina. Aikodo je nastao na vijekovnim
iskustvima. Koristi se snaga protivnika koja se okrece protiv njega samog.
Napadac postaje protivnikom sam sebi. Koristim termin “borilacka umjetnost”
jer Aikido pomalo lici na ples - bez upotrebe sile od strane napadnutog -
napadnuti samo elegantno produzava napadaceve kretnje u napadu i napadac
se, usred inercije, za cas nadje na podu. Napad napadaca postaje njegov
sopstveni poraz.

Haiku pjesnistvo je vrsta pjesnistva koje kao takvo postoji jedino u Zen tradiciji.
Radi se o pozivu na intuitivni nacin razmisljanja. Haiku se bavi trenutkom i
osjecajem tog trenutka, svijesti trenutka. Haiku je izraz privremenog
Prosvjetljenja u kome sagledavamo zivot stvari. Tri su glavne karakteristike
haiku poezije: dozivljaj ovdje i sada, tri kratka reda, barem jedna aluzija na
prirodu.

23
Zlatno, smedze, crveno lisce
Sve se vrti i rasipa
Dok se djeca igraju

Ubija ljude,
Ova vrsta gljive -
Dakako, da je lijepa!

O skoroj smrti,
Ni traga
U cvrckovom cvrcanju

Stari ribnjak, ah!

Zaba uskace:
Zvuk vode!

Ogroman svitac,
Trepereci
Prolazi

Na hramskom zvonu
Sletivsi, zaspao je
Leptir, oh!

Ono sto je zajednicko za Zen i umjetnost caja jeste neprekidan pokusaj

pojednostavljivanja. Odstranjivanje nepotrebnog, Zen postize putem svog
intuitivnog poimanja konacne stvarnosti. Umjetnost caja je u skladu sa
prvobitnom jednostavnosti. Ideal umjetnosti caja, priblizavanje Prirodi -
ostvaruje se sklanjanjem pod slamnati krov, u prostoriju koja jedva prelazi
jedan kvadratni metar ali je namjestena u umjetnickom duhu. Posjetioci se
naguraju u tu prostorijicu tako da se poniste sve razlike medju njima: ideolske,
socijalne, staleske….Zen ne oslovljava nikoga sa Vi. Umjetnost caja ne sastoji se
ni u bilo cemu drugom osim u prokuhavanju vode, pravljenju caja i njegovom
posluzivanju. Ali samo to.

24
Zen nije mogao sprijeciti snazne militantne struje Japana koje su se pridruzile
Hitleru. Uzrok zaludjenosti naroda bilo je obozavanje cara koji je tvrdio da je
bozanskog porijekla. Slijepo su se slusala careva naredjenja. Poznate su nam
price o kamikazama koji su se avionima zabadali u americke brodove. Poznato
nam je i kako se sve tragicno zavrsilo za japanski narod. Bili su zrtve, prvi i jedini
put, u istoriji covjecanstva, najsmrtonosnijeg oruzja za masovno unistenje sa
posljedicama koje jos osjecaju. Poslije atomskih bombi i kapitulacije mnogi
oficiri su, da bi po njihovom obicaju, sacuvali cast, izvrsili samoubistvo znano
kao “seppuku” (na Zapadu harakiri). A “bozanskog” cara Amerikanci namjerno
nisu ubili, pustili su ga da zivi i pokaze kolika je pi*ka. Naravno, nije izvrsio
harakiri vec je nastavio otmjeno zivjeti u zamjenu za sluzenje Amerima u
provodjenju drzavnih reformi. Sacuvao je vlastitu guzicu.

Nestalo je bozanstvo u liku cara, nestale su sve iluzije o nebeskom narodu.

Nastupilo je doba totalne depresije medju Japancima, depresije koja je trajala
godinama. Zen, kao vrijednu tradiciju, prepoznali su Amerikanci i “donijeli” u
Ameriku, gdje je nastavio zivjeti. Medjutim, kako je “svako zlo za neko dobro”,
Japanci su se oslobodili iluzija da covjek moze biti Bog. Ponovo su “otkrili” Zen
kao svoju vrijednu tradiciju. Zen majstori su ponovo uspjeli zainteresovati
narod za zaboravljeno Znanje. Japan se ponovo probudio i procvjetao kao
jedna od vodecih svjetskih ekonomija i zemalja pozeljnih za zivjeti u njoj. Ali,jos
i danas, neki Japanci pretjeruju u fanatizmu misleci kako mora sve biti
perfektno, bozanski, pa smo svjedoci slucajeva harakirija sefa zeljeznica kada
voz zakasni ili harakirija studenta koji padne na ispitu. Ali, sve u svemu, Japan
danas, kao zemlja uspjesnog naroda, kotira visoko.

ZEN MAJSTORI STAROG JAPANA

Bilo ih je, a trebalo bi napisati knjizurinu da bi se napisalo o svima i sve o

njihovim zivotima. Ako ne pomenem neke to ne znaci da su bili losiji od drugih.
Izdvojit cu klasicnu trojicu i neke momente iz njihovog zivota. Prvi je moj
favorit.
25
Ikkyu Sojun (1394 - 1481).

Ispade da je ona crtica izmedju godina covjekov zivot. Medjutim za Ikkyua to

nije bilo tako. Njegov zivot je bio vrlo ziv i zbog toga mi je posebno drag.
Prepoznatljiv je po tome sto je u paramparcad razbio sve predrasude koje su se
bile nakacile na Budizam a koji je svojim utjecajem opterecivao Zen. Zen
dijelim: do Ikkyua i poslije Ikkyua. Do Ikkyua su postojala mnoga pravila - ako
hoces da se prosvjetlis radi ovo nemoj ono, jedi i pij ovo nemoj ono, izbjegavaj
sex, zabave….Ikkyu ja uzinat radio sve sto i ljudi koji nisu praktikovali nikakav
Zen, htjeo je pokazati i dokazati da fol nije u pravilima. Radio sta je htjeo: jeo
meso, lumpovo po birtijama, ganj’o zenske…I na kraju,u najvaznijim zivotnim
situacijama prepoznat je kao Zen majstor koji je rjesavao zivotne situacije koje
nisu u stanju bili rijesiti oni koji su se pridrzavali svih pravila i bili “sveti”. Zvali
su ga “Ludi oblak”. Kazu da je kao dojence “nosio oznake zmaja i pecat fenixa”.
Otac mu je bio car Go-Komatsu a majka dvorska dama i careva ljubimica koja
je spletkama ljubomorne carice i njenih pristasa prognana iz palace. Nikada se
nije koristio svojim porijeklom vec je zivio usred naroda i sa narodom. Ne
sugeriram da se opijate i kurvate,samo primjerom zelim reci da fol nije u tome
da li to radite ili ne ,nego u necemu drugom. Kada bi postojala knjizica “Vodic
za Prosvjetljenje” svi bi se prosvjetlili, medjutim, Zen-a ima i uvijek ce ga biti
samo toliko koliko soli u supi. Sa pet godina poslat je u Zen hram u Kyotu
(stara prestonica Japana) kod Zen majstora Ankokuji. Bilo je sigurno da ce tu
dobiti dobro obrazovanje i ujedno biti zasticen od spletki dvorjana i sumljicavih
generala. Ikkyu je bio taj nestasni djecak u samostanu koji u prici “Vrijeme za
smrt” nadmudrio ucitelja. Ima puno dogodovstina o njemu. Inace,karakterisika
Zen-a je obilje humora. Ikkyu je bio majstor u cirkuzlucima. Kada mu je ucitelj
rekao da su bombone koje stoje u posudi dobre za odrasle a smrtonosne za
djecu, nije se dao lako zavarati. Sve ih je pojeo i podijelio raji. Kada je cuo da
ucitelj dolazi brzo razbi praznu posudu i poce plakati. Rece ucitelju - Slucajno
razbih posudu pa sam htjeo da se iskupim i umrem i zato pojedoh jednu
bombonu. Ne umrijeh pa sam jeo jos i jos. Nazalost, nisam umro pa molim da
mi oprostis. Ima toga masa njegovih cirkuzluka za koje bi trebala posebna
knjiga.

Kao momcic ,mijenjao je Zen majstore pokusavajuci nauciti i prosvjetliti se. Nije
uspijevao pa je u zarkoj zelji i razocarenju cak pokusao i samoubistvo sto je

26
sprijecio njegov tajni pratilac kojeg je iznajmila njegova majka zabrinuta za
sinovo ponasanje.

U dobi od 26 godina odustao je od Prosvjetljenja, sjeo u camac i odveslao se do

sredine jezera. Zadrijemao je. U tome momentu nisko iznad njega naleti vrana i
prodorno zakrijesta. U njemu se sve prodrma - dozivi iznenadno snazno
Prosvjetljenje. Kada se vratio kod Zen majstora ovaj prepoznade sta se desilo
sa njme i rece mu - Mozda jesi Arhat (prosvjetljeni) ali Zen majstor jos nisi.
Ikkyu nehajno odgovori - Meni je sasvim dovoljno da budem Arhat. Kome je do
toga da bude Zen majstor? Zadovoljan odgovorom Zen majstor rece - Onda
zaista jesi Zen majstor. Na posebnoj ceremoniji od Zen majstora je dobio
“inku” (sjedocanstvo o Prosvetljenju). Taj papir je sluzio da se sa njime mozes
zaposliti u struci ali se znalo da je pocela korupcija kod dodjele te diplome. I tu
je Ikkyu napravio predstavu u svome stilu raskinuvsi sa tom tradicijom koja je
vec bila otrcana. Pred stotinama studenata primio je inku iz ruku Zen majstora,
ljubazno se poklonio, okrenuo, bacio papir na pod i udaljio se. Zen majstor
Kaso dao je inku na cuvanje jednoj ucenici a u nadi da ce se Ikkyu jednog dana
pokajati i pozeljeti je imati ponovo. Kada je Ikkyu za to doznao, zatrazio je inku
a onda je izderao na komadice. Kada je otkrio da su je njegovi sljedbenici
ponovo sastavili, dohvatio je papir i spalio ga.

Bio je popularan i svuda dobrodosao, putovao je po Japanu, mijenjao mjesta:

od ugodnih rezidencija mocnika koji su se otimali ciji ce biti gost do zabacenih
rusevnih samostana u kojima je poducavao obicne svjetovnike. Imao je
mnostvo zena (ovdje fali kvakica,misli se na zenske), sa jednom je dobio djete.
Jedna prica kaze da se jednom u nekoj birtiji pravo zarakij’o a u krilu su mu
sjedile ne jedna neko dvije zenske. Kada saznase za to, puni predrasuda,
zabrinuti tim ponasanjem Zen majstora, grupa ucenika uleti u birtiju i povikase
- Pa ucitelju,sta to radis? Ikkyu lezerno odgovori - Ovako pripitog i u kurvaluku
zatecenog jos uvijek me zovete ucitelju. Vi se moji ucenici cuvajte pica i
zenskih, vama mogu naskoditi na putu ka savrsenstvu, meni ne. Napominjao je
da su zenske izvor iz kojeg je poteklo svako zivo bice pa cak i Buda pa zato
zenske treba posebno cijeniti i voljeti.

Volio je citat Lin-chi, Can majstora, ciji je Can bio bez ukrasa – Seri i pisaj i
naprosto budi covjek; kad si gladan jedi, kad si umoran spavaj; budi

27
gospodarom svake situacije. (Danas, ako prnes kazu da si nekulturan, a svi prde
samo se prave kulturni).

Mnoge visoke polozaje je napustao zgadjen lazima i licemjerjem ljudima koji su

ga okruzivali. Nije se dao kupiti za polozaj. Zestoko je upirao prstom u
drustvenu i socijalnu nepravdu, bio je omiljen medju obicnim narodom.
Pokazivao je i na licemjerne Zen sljedbenike koji, da bi im bilo udobno i fino u
zivotu, u ime Zen-a lazno propovijedaju ugadjajuci bogatima i mocnicima. Zivio
je u jednom od najturbolentnijih razdoblja japanske istorije - u neprekidnom
ciklusu gladi, posasti, seljackih pobuna i medjusobnog ratovanja klanova za
polozaj i nadmoc.

Ikkyu se smatrao jednim od pravih nasljednika Lin-chija i svoje omiljeno

pustinjsko utociste nazvao je “Koliba slijepog magarca”, po Lin-chijevu
prorocanstvu - Moje ce naucavanje prenositi “slijepi magarci” , tvrdoglavi,
nepokolebljivi sljedbenici Can-a koji se ne daju zasljepiti slavom i bogatstvom.

Za jednu Novu godinu kada su svi u svecanoj povorci pjevali i plesali Ikkyu na
bambusov stap nasadi kostur ljudske lobanje i pridruzi se povorci. Kada ga
ukorise sto im kvari veselje on odgovori - Kada se oslobodite straha od smrti
onda je pravo veselje.

Neki je ljekar skupo naplacivao lijek protiv grlobolje strogo cuvajuci recept.
Ikkyu ga zamoli da mu da recept i obeca da nikome nece reci tajnu recepta.
Kada je dobio recept on ga prikaci na oglasnu tablu u sred carsije. Doktor
razbijesnjen povika - Obecao si da neces nikome reci! Pa i nisam - odgovori
Ikkyu - samo sam na tablu prikacio recept. Trebao bi mi biti zahvalan jer sam te
spasio od pakla u koji si trebao otici.

Za njega su kazali da je osnovno obiljezje njegova ucenja bilo - Radost usljed

patnje. Bavio se i kaligrafijom, slikarstvom, pjesnistvom…Bokusai, Ikkyuov
dugogodisnji ucenik i biograf ovim je rijecima opisao svoga ucitelja - Ikkyu nije
razlikovao visoke i niske staleze u drustvu i uzivao je u druzenju sa obrtnicima,
trgovcima i djecom. Omladina ga je posvuda slijedila a ptice su mu jele iz ruke.
Koliko je god imovine stekao sve je razdijelio drugima. Bio je strog zahtjevan ali
je sa svima postupao jednako. Slatko se smijao kad je bio sretan a zestoko
urlao kad bi se naljutio. Ikkyu je, jednostavno – zivio.

28
Hakuin Ekaku (1686 - 1768)

Ostao je poznat kao “ozivljac Zen-a”. Dosao je da podsjeti Japance na

zaboravljenu tradiciju. Njegovi roditelji vodili su svratiste i postu u Hari, selu u
podnozju planine Fuji i postaji na starom Tokaidou, cesti koja vodi od Edoa
(Tokija) do Kyota. Vec kao dijete pokazivao je svoju genijalnost a sa 13 godina
odlazi u mjesni hram i zaredjuje se za Zen redovnika. Ubrzo se sukobljava sa
autoritetima hrama jer, po njegovom shvacanju, to sto oni praktikuju, nije Zen.
Mijenjao je hramove i Zen majstore i nigdje nije bio zadovoljan sa onim sto je
video.

Zen majstor koji ga je “izbacio iz cipela” bio je Shoju. Shoju je bio toliko
koncentrisan da se golim rukama uspijevao odbraniti od grupe macevaoca. Od
njega su macevaoci trazili savjet u nadi da ce otkriti najbolji nacin uskladjivanja
tehnike i duha. Pri svom prvom razgovoru sa Shojuom, Hakuin je predao tom
strogom starcu lijepo komponiranu ”Pjesmu prosvjetljenja”. I ne pogledavsi je,
Shoyu je zguzvao papir lijevom rukom, zaprijetio Hakuinu desnom sakom i
zapitao - Osim ove sacice knjiskog znanja, sta si jos postigao? Poslije
Hakuinovog zamuckivanja Shoju mu cvrsto zavrnu nos. Zatim mu je postavio
neki koan a kada nije znao odgovor Shoju ga nazva “poluzaostalim monahon
okovanim u mracnoj demonskoj jazbini”. Hakuin se razbijesni vicuci - Zasto
slusam ovoga seljacinu u ovoj baraci od hrama? Demonstrativno napusti
oronuli hram. Hodao je okolo gladan a kada u selu zatrazi hranu od neka babe
ova ga toliko namlati bambusovom metlom da se onesvijestio. Kada je dosao
sebi, rjesenja za sve one koane s kojima se mucio postala su kristalno jasna.
Prosvijetlio se. Poskocio je i uskliknuo od radosti, na veliko iznenadjenje seljana
koji su se bili okupili oko njega dok je lezao na zemlji. Baba mu je vjerovatno
udarcima izbila pamet - slozili su se - radije da se maknemo od ovoga ludog
redovnika. Kasnije je svaki put kada bi skontao neki koan zaplesao bi i smijao se
kao mahnit.

Prozvali su ga “Zen ludjakom”. Upravo pomocu koana Hakuin je ponovo ozivio

Zen u Japanu. Nudjeno mu je mjesto upravitelja u jednom od najvaznijih Zen
samostana u Kyotu. Nije prihvatio tu slavu i bogatstvo, ostao je u malom
seoskom hramu. Mnogo godina kasnije, presudni momenat koji se dogodio
kada je premlacen bambusovom metlom, ovjekovjecio je slikom bambusove
metle sa natpisom ”Ovo je metla koja ce pomesti jeftina prosvjetljenja”. Imao
29
je mnostvo ucenika koje je slao po cijelom Japanu da poducavaju narod.
Govorio je - Meditacija usred aktivnosti milijardu je puta bolja od meditacije u
mirovanju. Jos i ovo - Mudrost koja se postize prakticirajuci Zen usred svijeta
zudnje i pohlepe, nepokolebljiva je. Insistirao je na ovozemaljskim aktivnostima
a ne samo sjedenju u meditaciji. Takve svestenike optuzivao je govoreci da su
isti kao lopovi jer izvlace sredstva od mjestana a da im nista ne daju za uzvrat.
(Je li vas ovo podsjeca na danasnju situaciju ?) Medju sljedbenicima imao je i
puno zenskih. Jedna od njih, u nedoumici da li da se uda ili ostane u
samostanu, upita Hakuina za savjet. On joj odgovori - Ti dobro razumijes Zen ali
moras ga provoditi u praksi. Za tebe je najbolje da se udas i da postupis u
skladu s prirodnim sparivanjem muskarca i zene. Duh i oblik, prosvjetljenje i
ostvarenje moraju se uskladiti sa zbiljom svakodnevnog zivota. Satsu ga je
poslusala, udala se i imala puno djece. Razbio je i predrasude da zenske u
javnim kucama ne mogu doseci Prosvjetljenje jer su eto “anamone”. Te dame
su pristupale k njemu i postajale poznate po svome dostignucu u prakticiranju
Zen-a.

Na osnovu onoga sto je naucio od kineskih medicinskih autoriteta, o zdravlju,

govorio je - Kljuc hranljiva zivota jest u jacanju tijela. Tajna jacanja tijela krije se
u usredotocenosti duha. Kad se duh usredotoci, razvija se energija. Kad se
razvija energija stvara se eliksir zivota. Kad je stvoren eliksir zivota tijelo postaje
cvrsto i otporno. Kad je tijelo cvrsto i otporno, duh se usavrsava. Eliksir zivota,
zivotni dah, stvara se i usredotocuje u “tanu”, tacku koja se nalazi pet
centimetara ispod pupka. Tijekom razvoja to podrucje treba postati blago
zaobljeno kao rezervoar energije i zdravlja. U sedamdesetoj godini zivota,
slijedeci te upute, govorio je da se bolje osjeca nego u tridesetoj. U to vrijeme,
jedno stanje duhovne rastrojenosti, koje bi se danas opisalo kao slom zivaca a
koje se desavalo u napinjanju da se postigne Prosvjetljenje - nazivalo se “Zen
bolest”. Hakuin, i sam u mladosti prosao kroz to stanje, shvatao je o cemu se
radi pa je osmislio terapiju “naikan”. Danas se to zove introspekcija, unutrasnje
posmatranje, samoanaliza. Ta metoda se jos koristi u Japanu i na Zapadu u
praksi lijecenja ljudi koji imaju slom zivaca, iz bilo kojih razloga, a od strane
nekih psihijatara. Hakuin je bio i izvrstan slikar.Danas, svakuda po svijetu, sve
vise jaca svijest o tome kako su njegove slike ravne Rembrandtovim. Slijedio je
opsteprihvacenu cinjenicu da se pravi Zen majstori nalaze u zbiljskom svijetu,
neprestano iskusavajuci kakvocu svoga Prosvjetljenja. Kada mu se priblizavao
30
kraj doktor ga pregleda i konstatova da ce sve biti u redu. I to mi je neki doctor
- progundzao je Hakuin - on ne vidi da me za tri dana vise nece biti. Tako se i
dogodilo. Otisao je Zen majstor koji je licio na opasnog tigra ili bijesnog bika,
kako su ga opisivali i bojali ga se. Mahnitova koji bi ga podzahkad preupitao
stagod ascare bIentavo - bastalo mu je, birvaktile, za aferim, bezbeli ga
izdegeneciti. (Malo starinskog bosanskog a ko ne razumije, prevod glasi) -
Budalu koja bi ga ponekad preupitala nesto ocigledno glupo - znao je, u
njegovo vrijeme, pohvalno, podobro ga namlatiti. Ispustio je dusu probudivsi
se iz mirnog sna, snazno zaurlavsi iz puna grla i prevrnuvsi se na desni bok.
Njegov pepeo podijeljen je po samostanima.

Rahmet mu dusi ali sam mu zahatario sto nije imao, nije htjeo, bar jednu
zensku. Dok je bio mladji, jedna je, od tuge za njim, mlada umrla. Zato nisam
siguran je li on sada u dzenetu ili dzehenemu. Da je bio musliman sigurno bi
zavrsio u dzehenemu ali ne znam kako to, oko zenskih, ide u Zen-u. Za svaki
slucaj, da ne zavrsim u dzehenemu, ja zenske ne propustam. Mozda, oko
zenskih, ista pravila vaze u Islamu i u Zen tradiciji, ko zna ? Ja ne rizikujem.

Ryokan Taigu (1758 - 1831)

Potpuno kontra face od obojice vec opisanih. Njezan, skoro bez ijednog
ucenika, zivio po selima u slamnatim kolibama, najvise se volio igrati sa
djecom. Otac mu je bio seoski poglavar i sintoisticki svestenik. Majka je opisana
kao izuzetno njezno bice, puno ljubavi. Kao djecak od deset godina upisan je na
konfucijansko uciliste i ondje stekao temeljna znanja o kineskim i japanskim
klasicima. Kao najstariji sin trebao je da preuzme polozaj od oca ali on se nije
osjecao prikladan za tu ulogu. Iskren i pomirljiv po naravi, nije mogao podnijeti
bilo kakvu prepirku. Lisen bilo kakvog iskustva lukavstva i podmuklosti koji su
potrebni politickom vodji, nije mogao shvatiti zasto i drugi nisu jednako
otvoreni. Ali zato je bio pravi Don Juan u selu. Kad je taj mladic u blizini -
govorili su seljaci - pripazite na svoje kceri. Poslije jedne dusevne krize, odlucio
je napustiti roditeljski dom i postati budisticki svestenik. Kao sto obicno biva,
tragao je za pravim Zen majstorom. Prosvjetljenje je dozivio u Meditaciji. U
dobi od 32 godine postao je vrhovni redovnik samostana. Ne znam kakvo mu je
bilo ime po rodjenju. Ovo ime dobio je kada se zaredio u samostanu i tako je

31
ostao poznat. ”Ryo” znaci dobar a “kan” sirok u smislu sirokogrudnosti i
velicine srca. ”Taigu” znaci velika budala, upucujuci na djetinje priprostu dusu
lisenu svakog pretvaranja i lazi (“Dobra sirokogrudna velika budala”). Napusta
samostan i hodocasti po Japanu “lutajuci s oblacima i tekuci s vodom”.
Godinama je boravio po selima izbjegavajuci gradove i velike samostane. Bio je
kadar smireno prelaziti iz podrucja posvecenog u svjetovno i natrag. Druzio se
sa svima - zemljoradnicima, prosjacima, vlastelom, trgovcima, krcmarima,
kurtizanama,izopcenicima, djecom ponajvise….Pomagao je porodicama koje bi
ga ugoscavale - radio u vrtu, cijepao drva. Bio je i dobar ljekar . Lijecio je
oboljele. Djeca su ga obozavala. Zanosio se u igri sa njima.

Jednom, igrajuci se s djecom skrivaca, sakrio se u obliznjem hambaru. Djeca su

znala gdje je i odlucili su se nasaliti s njime - otisli su kuci a da ga nisu
obavijestili da je igra zavrsena. Sljedeceg jutra, seljakova zena je dosla u
hambar i zapanjila se zatekavsi Ryokana kako cuci u cosku. Sta radis ovde
,Ryokane - upita zena. Psst, tiho, molim - prosaputao je - inace ce me djeca
naci”. (Opiceni sretni Ryokan). Ima puno predivnih prica o njemu i djeci.

Od strane naroda opisan je ovako – Kad on boravi u nekoj kuci, cini se da svi
porodicni problem nestaju i kuca ostaje smirena jos danima poslije njegove
posjete. Vec sam kontakt s njim potice u ljudima ono najbolje.

Njegov rodjak ga zamoli da porazgovara sa njegovim sinom koji je bio belajsuz.

Ryokan je dosao u njihovu kucu ali ni jednom rjecju nije ukorio djecaka.
Prenocio je a ujutro dok je vezao sandale da ide, mladi belajsuz se sagne da mu
pomogne svezati sandale.Tada osjeti kap tople vode na ramenu. Podigavsi
pogled video je kako ga Ryokan posmatra ociju punih suza. Ryokan je otisao
bez rijeci a djecak se posve izmjenio, prestao je praviti belaje.

Vlastelin toga podrucja, gdje je trenutno Ryokan boravio, neki samuraj, zelio je
sagraditi velicanstveni hram i postaviti Ryokana za vrhovnog svecenika.
Samuraj dodje u posjetu Ryokanu da porazgovaraju o tome ali ga ne zatekose u
trosnoj kolibi jer je bio zaokupljen branjem cvijeca. Samuraj i njegova svita
dugo su cekali da se vrati. Kada se vratio samuraj mu rece sta zeli ali on ne
odgovori nista. Sjeo je i napisao haiku koji predade samuraju. Haiku je glasio:

Vjetar donosi

32
Dovoljno otpalog lisca

Da se zapali vatra

Samuraj je s razumijevanjem klimnuo glavom i vratio se u svoj dvorac.

Silno je uzivao u seoskim plesovima koji su trajali cijelu noc za ljetnih

svecanosti, ali buduci da redovnicima nije bilo dopusteno da se zanose u plesu,
on bi se prerusio pa je nosio veliku maramu i zenski kimono. Svi su seljani,
naravno, znali su da je to on. Zbilja dobra plesacica - hvalili su ga. Silno
zadovoljan, on bi se posve unio u ulogu plesacice, njihao se i vrtio s pravom
zenskom elegancijom.

Bio je poznat po pisanju poezije i kaligrafije. Jednom je neki bogati trgovac silno
zelio primjerak njegovog krasnopisa (kaligrafije). Posto Ryokan nije obicavao
raditi po narudzi i primati pare, trgovac se posluzi lukavstvom. Rece
bezazlenom Ryokanu da ce neki slavni slikar posjetiti njegov dom i pozva
Ryokana da se upoznaju. Kada je Ryokan dosao kod trgovca odveli su ga u
veliku sobu koja je navodno bila posebno pripremljena za rad poznatog slikara
kojega su, navodno, ocekivali da se pojavi: mirisi, svjeze samljeveni tus,
garniture najboljih kistova, hrpe papira za krasnopis. Umjetnik ce uskoro stici -
lagao je trgovac - molim te, slobodno se posluzi ovim materijalom dok on ne
stigne. Ryokan nije mogao odoljeti i soba je ubrzo bila puna njegovih genijalnih
djela. Kad se prenuo iz svoga sanjarenja, pomislio je da ce trgovac biti bijesan
sto mu je potrosio sav material pripremljen za slavnog slikara, pa se potajice
izvuce iz kuce i pobjeze.

PSIHOLOSKI I FIZIOLOSKI ASPEKTI ZEN-a

Prvi naucni rad o Zen-u je rad Motore pod naslovom ”Esej o istocnjackoj
filozofiji” predstavljen na 7.medjunarodnom kongresu psihologa u Rimu 1905
god. Motora govori o mentalnoj stvarnosti koja, neuznemiravana vanjskim
poticajima raznih vrsta, postoji u neutraliziranom skladu i um je smiren. Smiren
um je u stanju spontano reagirati na odgovarajuce podrazaje.

33
Iritani u “Psiholoska studiji Zen-a” pojasnjava psiholoske ucinke Zen-a iz dva
izvora: na osnovu podataka dobivenih od 43 pojedinca i na osnovu
dokumenata 25 Zen majstora nastalih tokom 14 vijekova.

D.T.Suzuki u “Esej o Zen budizmu” iz 1927 kaze da je krajnji cilj dozivljaj koji se
ne moze intelektualno shvatiti vec se mora iskusiti. Tako nastaje neka vrsta
uzvisene svjesnosti prozete intuitivnim znanjem.

Sakuma u studiji pod naslovom”O navodnom misticnom iskustvu i misticizmu”

naucno obradjuje ovaj predmet. On govori o tome da u Zen-u nema nista
misticno vec se radi o stanju osnovne svijesti.

Keruda je proucavao mushin (stanje ne-uma) kojim se u Zen-u oznacava stanje

bez svjesnog ega, pa tvrdi da postoje razumijevanja koja nisu popracena
svjesnoscu. Upotrebljava termin “kan” i tumaci da kan nije svjesnost vec
iskustvo na podrucju shvacanja. Koncentrirani um naziva “ishin” a sastoji se od:
percepcija, osjecaja, volje itd.

Ataka tvrdi da covjek ” treba biti u stanju onakav kakav jest” i obitavati u umu u
prirodnom stanju.

Nakamura sa sveucilista Komazava u Tokiju testirao je praktikane Zen

meditacije i utvrdio da se njihova osobenost mijenja kao posljedica meditacije.
On navodi pojacanu volju za suradnjom a smanjenu anksioznost. Struktura
osobenosti je sljedeca: smirenost (miran, pazljiv), ljepota (sklad i
jednostavnost), brzina i snaga (aktivan, jak, cvrst).

Ovo je bio kratak pregled pokusaja raznih psihologa da “objasne” Zen. Ne znam
da li su uspjeli ali su bar skontali da je koristan za covjeka. Od njih dovoljno.

Japanski psihoterapeuti imaju razvijen sistem psihoterapija zasnovanih na Zen

tradiciji, a to su: Morita terapija, Nakien terapija, Shaden terapija i direktno Zen
terapija kao mentalna kultura, kultura duha.

Sto se tice fizioloskih promjena u organizmu osobe koja praktikuje Zen,

napisane su takodjer mnoge studije proizasle iz raznih istrazivanja a sve govore
o pozitivim ucincima na covjekovo tijelo. Opcenito je poznato da 80-90%
tjelesnih bolesti dolazi od psiholoskih nevolja koje negativno utjecu na tijelo,
pa te bolesti nazivamo psihosomatske. Savremena medicina i farmacija lijeci

34
posljedice a ne uzrok. Ako utjecemo na uzrok, ako problem rijesavamo u
korijenu, u psihi, ili jos bolje, ako djelujemo preventivno - velike su sanse da
tijelo ozdravi bez tableta ili da ne obolimo uopste. U raznim istrazivanjima i
studijama fizioloske promjene kao rezultat praktikovanja Zen meditacije
opisane su ovako: Misicna napetost i krvni pritisak se smanjuju. Disanje je vrlo
ujednaceno, ritmicno i s prilicno dugim izdisajem. Potrosnja kisika je manja a
bazalni metabolizam je na minimumu. Vidljivo se smanjuje mlijecna kiselina.
Tijelo postaje toplije, oci svijetlije, duboke i mirne. Osoba djeluje odmorno i
posjeduje znatnu energiju.

Posebna je prica kada osoba skonta sta je problem u vlastitom zivotu i

prakticnim potezima promijeni svoju zivotnu situaciju. Onda dolazi do pravog
ozdravljenja. Dakle, poslije sva tri koraka koji cine Put, rezultati su tek pravo
vidljivi. Tablete ne pomazu dok se ne uvidi uzrok problema i taj uzrok eliminise.

ZEN I ZAPADNA KULTURA

Stari Grci su nas ucili kako da razmisljamo a religije u sta da vjerujemo. Na

Zapadu, Zen je posebno prijateljski prihvacen od strane psihoterapeuta,
pjesnika i slikara. Dva velika psihologa posebno su cijenili Zen: Carl Gustav Jung
i Erich Fromm. Mnogi njihovi radovi nastali su pod utjecajem Zen prakse. Ove
ljude treba razlikovati od mnostva koji su akademski proucavali budisticke
textove koji malo ili nikakve veze nemaju sa Zen-om. Zen nas uci da
prevazidjemo logiku i dualnost i da ne oklijevamo kada se suocimo sa stvarima
koje ne vidimo, jer se u Zen-u najvecom herezom smatra govoriti o necemu sto
ne vidis. Zapadnjacki nacin razmisljanja je u ropstvu logike i dualnosti – to ili
ono, razum ili vjera, covjek ili Bog. Zapadni um razdvaja: duh i tijelo misao i
mislioca, subjekat i objekat. Zen ne cini to. Zen sve to uklanja u stranu kao
nesto sto nam zaklanja uvid u prirodu zivota i stvarnosti. Zen nas vodi u Carstvo
Praznine u kome je pohranjena Mudrost Neba i Zemlje. Zapadnjaci zive u laznoj
nadi da se Duh moze doseci sjedenjem i disanjem. Ne razumiju da je potrebno
uloziti svoj zivot u smislu promjene stajalista za pogled na zivot i cinjenju
prakticnih koraka i promjena u svakodnevnom zivotu koje su u skladu sa
zahtjevima zivota. Zele zadrzati, npr. isti posao koji je vrlo stresan (i naravno
35
extremno placen a cesto i stetan po drustvo) a biti blazeni pomocu yoge i
disanja. Zele zivjeti po svojoj ludoj glavi a imati dozivljaj Boga. Ne daju nista a
hoce sve. Zivot ne mozes zeznuti, a mnogi to pokusavaju. Zen je ziv, trazi
svakodnevnu primjenu nacela na nestalne uvjete zivota. Po tome se razlikuje
od mnogih ucenja koja su obicni fosili, nemaju nikakve veze sa realnoscu i od
njih nemamo nikakve koristi. A posebna je prica sa vjestim govornicima. Ljudi
su danas opsjednuti time sta je ko rekao a ne sta ko radi. Ratovi se vise ne vode
da bi se nesto otelo ili u Bozije ime. Bombe se na nekoga bacaju da mu se
donese demokratija, bar tako pricaju politicari – madjaonicari, (mnogi od njih
samo su sluge i servis za izvrsavanje zelja bogatih, pravih vladara) a koji su u
stanju da pricom omandjijaju i odglume bolje nego bilo koji profesionalni
holivudski glumac. Kada gledamo film, bilo kako da je profesionalno uradjen,
mi ipak znamo da je to gluma. Ali politicari stvarno ubijede milione ljudi da
bombardovanjem cine dobro. Ljudi cak plate i te bombe i ubice i politicare. Svi
ucestvujemo u tome ubijanju. Politicke partije se zestoko bore oko vlasti, krvni
su neprijatelji ali kada je u pitanju odvajanje love za vojne atake a iz dzepa
obicnog radnika onda su svi jedinstveni, niko se ne usudjuje da podigne glas
protiv. Svaki politicar cuva svoju stolicu i guzicu. Neki politicari su pokusali
uraditi nesto za narod pa su dobro nagrabusili. Obicnog covjeka niko i ne pita
zeli li platiti bombe - jednostavno, drzava mu uzme. Neko je pokusao da ne da
pare za vojsku pa su ga strpali u zatvor. Toliko o tome u kakvom stanju je
trenutna Zapadna kultura i demokratija a bogami i ne samo Zapadna.

Znate onaj kada je Fata ulovila Muju u svome vlastitom krevetu sa svalerkom.
Zabezeknuta, Fata pita - Pa zar si je Mujo morao dovesti bas u moj krevet?
Koga bona Fato, pa nema niko pored mene ? - zacudi se Mujo. Pa tu kurvu
pored tebe - opet ce Fata. Pa bona Fato - ljubazno ce Mujo - pa je li ti bona
vjerujes svojim ocima ili sta ti ja govorim?

ZEN DANAS

Oglas

Deficitarno zanimanje - Traze se Zen majstori, neogranicen broj, posao

zagarantovan, plata upitna.

36
Ja znam kako se postaje Zen majstor: obrijes glavu i obuces zutu mantiju (kad
bi se zajebavali). Kao i sto je dozivjela svaka tradicija -blijedjenje, zaborav,
upadanje u liturgije i ceremonije itd. – tako ni Zen nije prosao nista bolje. Tu i
tamo, po planeti mozemo vidjeti “Zen centre”. Stavih navodnike jer oni su
potrebni da kazu - navodno. Ti “Zen centri”su Zen centri jedino po naslovu na
zidu a unutra su pozorista gdje se prikazuju budisticke liturgije koje nemaju
veze sa Zen tradicijom. Pojavljuju se kojekakvi “Zen majstori” koji svoj autoritet
zele potvrditi zutim mantijama i obrijanim glavama. ( A bogami mnogi i misle
da su oni Zen majstori, stvarno). Bilo bi dobro i lako kada bi se do Konacne
Istine moglo doci tako sto ces samo obrijati glavu i obuci zutu mantiju. Ja bih to
uradio odmah. Medjutim stvari ne stoje tako. Potrebano je tvoje vrijeme, tvoj
zivot, potreban si ti. Ti si ulog.

Zelja za posjedovanjem, prema Zen-u, je jedna od najgorih strasti koja opsjeda

smrtnike. Ta strast uzrokuje ogromnu patnju u svijetu. Kad se zeli moc, jaki
uvijek tiraniziraju slabe; kad se prizeljkuje bogatstvo, bogati i siromasni uvijek
ukrstavaju maceve u gorkom neprijateljstvu. Medjunarodni ratovi bijesne a
drustveni se nemiri stalno sire. Zar drustvo ne moze biti ponovo organizirano
na potpuno drugacijim temeljima od onih koje smo navikli vidjati od pocetka
istorije? Zaboraviti vlastitu Istinsku prirodu - pocetak je pohlepnog vezivanja za
zivot, sto ujedno znaci i pocetak grijeha. Ovo je korijen svega haosa u
modernom drustvu.

Potrebno je rijesenje koje je vecini jos uvijek nepoznato a lezi u njima. Mnogi,
u neznanju, sluze zlim silama prodavajuci dusu za novac. Sadasnji broj
Probudjenih jos uvijek nije ucinkovit da rijesi ove probleme. Ne postoji “kriticna
masa” Probudjenih koji ce prestati sluziti zlu pa ce tako i zlo samo po sebi
nestati. Ili nece nikada ni postojati ta “kriticna masa”? Zen nije ni optimistican
ni pesimistican. Zen se bavi realnoscu. Je li ova planeta osudjena da zivi u
moralnoj bijedi, ratovima i strahu? Je li svrha ove planete sa svim svojim
problemima samo da sluzi pojedincima kao trening - da se u borbi sa
problemima treniraju, da jedino licno, kao osobe napreduju, a atomske bombe
neka padaju? Jedno je sigurno – Nemoguce je dovesti u red svijet oko nas ako
najprije sami nismo uravnotezeni. Drustvo i kultura poradjaju se iz nas.

Ponovo naglasavam-nista nije palo sa neba,sve je nastalo iz necega. Zen,

dijelom, ima korijen u Budizmu, ali vremenom, Zen je postao potpuno neovisna
37
tradicija koja u sebi ne sadrzi vise skoro nista budisticko.Ortodoxni, klasicni
Budizam postao je cak i prepreka za Zen. Zen majstori su govorili - Ako sretnes
Budu, ubij ga. Naravno, niko ne moze sresti Budu koji je zivio 25 vijekova ranije
pa ga ne moze ni ubiti. Ubistvo se odnosi na ubijanje iluzije u vlastitom umu
koja nas odvlaci od nas samih, od vlastitog potencijala, govoreci nam kako ce
nas spasiti Buda. Na Zapadu je opstepopularan “supermen-sindrom” kojima su
zaludjeni milioni osoba koje licemjerno zele i ocekuju da ih neko spasi a da oni
ne trebaju uraditi nista, samo skupljati lovu i zajebavati se. Nije losa ideja,
samo je problem sto ne funkcionise u praksi,moras sam mrdnuti guzicom ako
hoces da spasis vlastitu guzicu.

Za nase spasenje nije dovoljno sto mi znamo sta Sotona radi na ovoj planeti,
sto govorimo o tome,protestujemo….Sotona je dovoljno mocan pa mu nasa
prica i protesti ne mogu nauditi. Sotona se ne obazire na to i skoncentrisan je
na rad na unistenju zivota na planeti. Sotona zna tamne strane ljudske psihe i
koristi se njima. Zna da ljudi puno vole pare i za svoje potrebe,da im ljudi sluze,
kupuje ljudske duse. Jedino sto moze zaustaviti Sotonu je - masovno
Probudjenje,stvarna promjena u ljudima, koja ce kao rezultat imati - prestanak
sluzenja Sotoni. Hoce li se to dogoditi, vidjecemo....I ne misli da ce “neko drugi”
za tebe rijesavati globalnu,zajednicku situaciju. Ako svi mislimo da ce “neko
drugi” ko je onda taj “neko drugi” ? Taj “neko drugi” si ti. Ko je na ovoj planeti
jaci - Sotona ili Zelja za Zivotom, Zivot,Bog? Jaci uvijek pobjedjuje.”Jaci kaci”.

ZAVRSNE RIJECI

Cilj ove besjede bio je potreba da prvenstveno sam sebi, zbog sebe, na jedno
mjesto skupim, za mene, dragocijeno Znanje koje sam decenijama kroz -
vlastito iskustvo, zatim po Evropi i Americi obilazeci Zen centre i mnoge grupe
koje tragaju za Znanjem, razgovarajuci sa mnogim ljudima i citajuci razne knjige
- skupljao, izucavao i provjeravao u praksi.

Nikada nisam bio u Japanu niti u Kini. Putovanja sam prekinuo kada sam
shvatio da Zen nije niti u Japanu niti u bilo kojem Zen centru,a niti postoji Zen
ucitelj. Bosanac skonto da je Zen u njemu i odmah tu, pored njega, u svim
ljudima, dogadjajima i okolini. Zen nije negdje na nekom mjestu,Zen je u nama,
Zen je nase unutrasnje stanje duha.
38
Igram loto, pa ako mi se posreci skoknuo bih do japanskih sela (ne u
Tokijo,nedo mi Bog u tu ludnicu), cisto da vidim u cemu je razlika od sela oko
Gorazda odakle mi je cukundedo i babo i gdje sam kao dijete provodio ljeta,
veruci se po tresnjama k’o majmun, jeduci ih i ne silazeci sa tresnje dok se ne
bih usrao. Ma da probam japanske tresnje i da probam pravi domaci sake, da
vidim kakva je razlika u mentalitetu kada popiju japanci sakea i bosanci sljive. A
mozda naleti i neka dobra japanka raspuscenica, pa posto sam i ja
slobodan….Samo se nadam da i neki jos postojeci primjerak samuraja ne bude
trznuo na istu trebu, da se ne dogodi medjunarodni incident. Ma samuraji su
bili dobra raja, lahko bi se mi dogovorili - nasao bih i ja njemu neku bosanku, da
se prijateljimo i jaranimo.

U ranijoj besjedi, malo vise sam se bio raspricao o samurajima i opcenito o

borilackim vjestinama i kulturi Dalekog Istoka, a to je valjda zbog, oduvijek,
moga posebnog interesa za tu oblast sto je rezultiralo diplomskim radom na
Fakultetu sporta u Sarajevu, predolimpijske 1983 god. Naslov diplomskog rada
bio je - “Psiholoska priprema sportista”. Nasi mnogi treneri, a i ovi po svijetu,
jos uvijek misle da su misici glavni. Ne razumiju moc psihe nad tijelom i
ogromnu ulogu psihe u konacnom rezultatu u sportu. Od dva, fizicki jednako
jaka protivnika, uvijek pobijedi onaj koji je psiholoski spremniji. Cak, ponekad i
onaj manje fizicki (a dovoljno psiholoski spreman) pobijedi jaceg - fizicki,
tehnicki i takticki spremnog a koji nije psiholoski spreman.

Knjizica je posvecena mome prvom, tek rodjenom unuku, djecaku koji se zove -
Nio (japansko ime koji znaci “zastitnik Bude”). Nisam mu ja dao ime vec
njegova majka tj.moja kcerka. Valjda neki utjecaj….

Naravno, ova knjizica, namijenjena je i svima onima koje zanima ova vrsta
Znanja. Ne ocekujem preveliki interes jer po vlastitom ranijem iskustvu ljudi
ocekuju misterije, spiritualnosti, spektakle i bajke. Zen je nas svakodnevni zivot,
neshvatljivo realan i jednostavan pa zato mnogima nije interesantan. Za mene
je misterija i spektakl kada vidim muhu da proleti, a da ne govorimo o cudu
koje smo mi sami, nase postojanje,Kosmos…Pametnom dovoljno… Davno neki
Zen majstor rece - Pravih tragaoca za Istinom ima koliko soli u corbi. Valjda se
covjek licno uvjerio.

39
Od svih nazovi Zen centara koje sam obisao,od Amsterdama do San Francisco, i
od svih bjelosvjetskih nazovi Zen majstora koje sam sreo - jedini utisak na
mene ostavio je nas covjek iz Zagreba (koji nije vise medju nama), Vladimir
Devide. Bio je univerzitetski profesor matematike, dosta boravio po Japanu, po
japanskim Zen centrima, bio ozenjen japankom. Nije imao nikakvu “zvanicnu
titulu” Zen majstora ali za mene je bio Zen majstor. U Hrvatskoj je , samo, bio
prepoznat kao najbolji poznavalac japanske kulture. Obozavao je bosanski
humor i u razgovoru uzivo a i preko telefona uvijek je trazio da mu ispricam
neki novi bosanski vic na koji se do suza smijao.

Pricao mi je - Jednom prilikom u Zagrebu, bili su Dani japanske kulture gdje su,
izmedju ostalog, bile izlozene i umjetnicki izradjene soljice za caj. Neki casopis
je trazio od njega da napise o svojim utiscima, kao posjetilac. Naslov njegovog
clanka bio je “Psihologija Zena”. Lektor koji je pred stampu radio lekturu,ne
znajuci o Zen-u nista, pomislio je da je Vladimir ispustio kvakicu na slovu Z pa je
dobar dio texta prepravio pisuci o zenskoj psihologiji i u textu, u casopisu,
hvalio je zene kako su slicicama cvijeca lijepo ukrasila soljice za caj.

“Budala po svijetu i krivih drva u sumi - biti ce uvijek”- obozavam ovu starinsku
bosansku izreku.

U nasem posljednjem telefonskom razgovoru, Vladimir svjestan odlaska ali jos

uvijek spreman na humor, na moje pitanje - Kako si? odgovorio je - Ne slusaju
me vise niti moje vlastite noge, niti moj vlastiti k…c, a niti moja vlastita zena.
https://www.youtube.com/watch?v=kfPInoWNvLo ( Vladimir prica)

Zen, kao predmet izucavanja, i dalje predstavlja zivu materiju, nezavrsenu i

potpuno otvorenu sadasnjim i buducim spoznajama i generacijama. Zato ovu
besjedu i pisanje nemojte smatrati zavrsenom.

Zivot ce dopisivati nove spoznaje.

Vise o svemu, zainteresovani mogu naci u Facebook grupi ZEN.

https://www.facebook.com/groups/1166022583426679/

40
 Koristena literatura:

- Uvod u Zen budizam - Daisetz Teitaro Suzuki, (1870-1966)

pisac,professor budisticke filozofije na Sveucilistu u Kyotu, prvi ucitelj ovoga

predmeta izvan Japana

- Zen i japanski budizam - D.T.Suzuki

-Zen i japanska kultura - D.T.Suzuki

- Zen i samuraji -D.T.Suzuki

- Zen um pocetnikov um - Shonryu Suzuki

osnivac prvog Zen centra na Zapadu, u San Franciscu 1959 god, otisao u
prazninu 1971 god.

- Zen budizam - Simon E. Phillips

- Tri klasika Zen-a-John Stevens

- Zen i borilacke vjestine - Tajsen Desimaru, potomak stare samurajske

porodice

- Zen ucenje Huang-Poa - anonimni zapisnicar

- Zen - Yasutani

- Zen price - Vladislav Bajac

- Zen - Vladimir Devide

- Aikido - Tri senseija – Koichi Tohei, Mitsugi Saotome, Koretoshi Maruyama

41