KULTURA CIVILIZACIJE

Naziv civilizacija potječe od latinske riječi CIVILIS što znači

uljudnost, uglađenost.
Civis- građanin podanik
Civilis- građanski, državni
Riječ civilizacija su prvi put počeli upotrebljavati francuski
prosvjetitelji u u 18. St. Označavajući njime sadržaj
suprotan feudalnoj baštini. U skladu s time civilizaciju
mnogi nazivaju razdoblje početo pojmom pisma, gradova
, država, veće tehnologijske diobe rada. Ovdje
preovladava nazor o jednoj civilizaciji podjeljenoj na
njihove ( stari, srednji i novi) ili epohe (robovlasnistvo,
feudalizam i kapitalizam)
Što se tiče samog naziva, Taylor je poistovjetio nazive pa
mu civilizacija znaci isto sto i kultura a to slijede neki i do
danas. U njemackoj se razlikuju sadržaji tih naziva tako
da u civilizaciju pripadaju proizvodi ,tehnike i znanosti-
proizvodne snage, akulturu cine
umjetnost,knjizevnost,filozofija,moral i prava tj ono sto
se drzi stvaralackim.
Naziv civilizacija de facto je korišten za imenovanje
kultura onih zajednica u u povijesti kod u kojih nalazimo
bar vecinu spomenutih kulturnih dostignuća(pismo,
gradove,drzavu, klase,..) Grčka, Sumerska,Kineska i
Bizantiska civilizacija.
Međutim da bi smo kulturu neke zajednice nazivali
civilizacijom Kroeber dodaje jos neke odrednice :
1. Vjera – ideologija
2. Zajednički službeni nadnarodni jezik
3. Da su barem jednom zajednicki tvorile velike
politicke cjeline- carstva
4. Osebujne stilove u
umjetnosti,filozofiji,misljenju,vjerovanjima,vjestinam
a,odjevanju,upravljanju.
5. Relativno razumjem tehniku i gospodarski život.
KULTURA I CIVILIZACIJA 2 DIO

Ljudi su skloni da istim riječima pridaju različita

značenja ali i da istim razumom imenuju različite
sadržaje. Tako je i u znanosti.
Prvi koji je znanstveno odredio pojam ,,kultura'' je
engleski etiolog Taylor. On je u svom djelu,,
primitivna kultura'' ( 1871 god.) kulturu odredio kao:
složenu cjelinu koja uključuje znanje, vjerovanje,
umjetnost, moral, pravo, običaje i sve druge
sposobnosti i navike, što ih je čovjek stekao kao član
društva.
Naziv KULTURA je lat. Porijekla
CULTUS- gajenje, odgajanje, obrađivanje,
obrazovanost.
U širu upotrebu je ušla mahom što je Adelung (
1782) u njemačkoj tiskao djelo ,,povjest kulture''.
Pod akor kulture ne ulazi ono što su ljudi proizveli u
svojoj povjesti, ni materijalni ni duhovni proizvodi, a
među duhovne ulazi ni organizacijski oblici i oblici
ponašanja.
Kultura podrazumjeva osebujnu zbilju ili svijet u
svemiru u kojem nas označuju 3 zbilje anorganska,
organska i kulturna, svaka sa svojim osebujnim
oblicima i procesima. Kultura znači i posebnu zbilju
koja se očituje preko pojedinačnih kultura, a mi iz
konteksta uočavamo da li se radi o prvom ili drugom.
Kultura,običaji, jezici...
Ključni momenat u kulturi je pojam poljoprivrede
koja čoveku osigurava egzistenciju, raste broj ljudi na
zemaljskoj kugli, te ljudi žive u većim skupinama.

SUŠTINA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Tevhid je suština islama kao čin potvrđivanja da je

Allah Jedan, Stvaralac, Gospodar svega što jeste.
Tevhid je to sto islamskoj civilizaciji daje identitet,
sto povezuje njene konstitutivne elemente i tako
odnjjih cini jednu integralnu ,organsku cjelinu koju
nazivamo islamskom civilizacijom.Sva raznolikost,
bogastvo povjest , mudrost i civilizacija islama sažeti
su u ovoj kratkoj recenici La ilahe illallah.

- Tevhid kao svjetonazor-

Tevhid je generalni pogled na svijet, stvarnost,
prostor,vrijeme i ljudsku povjest.
Sadrži principe-
Dvojnost, idejnost, teleologija, sposobnost čovjeka
i prilagodljivost prirode, odgovornost i sud.

DVOJNOST
Podrazumjeva da stvanost čine dvije rodne vrste,
Stvoritelj i stvoreni te da nema treče kategorije.
Ova dva poretka su apsolutno neusporediva po
svojoj sutologiji te je nemoguće da se transfigurišu
jedno u drugo. Tako islam zauzima sredinu između
istočnjačkog pretjeravanja koje niječe prirodu i
zapadnoj koje niječe Boga kao drugoga.

-Idejnost
Podrazumjeva idejni odnost između dva reda
stvarnosti. To je sposobnost čovjekova
RAZUMJEVANJA svim ljudima je podareno
razumjevanje.Njihov dar je dovoljno jak da razumi
Boziju volju. Kadaje ta volja izrazena rijecima
direktno od Boga covjeku i kada je Bozanska volja
izvediva kroz posmtranje stvorenoga.Ovaj princip
ukazuje na apsolutnu podjelu izmedzu Boga i
covjeka na nemogucnost sjedinjenja komunikacije
izmedzu njih. Ona se odvaja kroz je prostor
idelacije i razmisljanja.

SLIKA CIVILIZACIJE –

Kulturna zbilja očituje se preko pojedinačnih

kultura koje nazivamo civilizacijom, ako u njoj
nalazimo dostojanstvo. Međutm nakon
pojedinačnih ***** elemenata predstavlja
svrsishodnu cjelinu. Ljudi žive u kulturnom i ***
njime se održavaju u životu. Iako čovjek dolaskom
u ljudsku zajednicu proučava umjetnine od
kulture, pa onda ponašanja ljudi; djelotvorni slijed
kulture je obratan: svjetonazor, vrednote,
institucije, status te pravila, **** i umjetnički
proizvodi.
Svjetonazor- pogled na svijet.
Vrednote- težnje koje daju smisao življenja i
djelovanja u kulturnim zajednicama.
Iz vrednota se izvode prava ponašanja i življenja.
Prema vrednotama određuju se statusi i položaji u
društvu.
-materijalni predemeti- održavanje u životu.
Svaka se pojedinačna kultura sastoji od ovih
diejlova.

ČOVJEK I KULTURA

Kultura kao zbilja se ne može razumjeti bez ljudi.

Kulturni oblici su proizvodi ljudi ali i kultura
presudno utječe na ljude, odnosno bez nje se ne
može egzistirati. Čovjek kao biće razuma, nam to
kao dato od prirode prema E. Kale*** sve ostalo
mu je dala kultura. Čovjek se odgaja u duhu
kulture svoje zajednice i zahvaljujući kulturi se
održava u životu, u njoj žive. Da bi smo upoznali
život ljudi moramo upoznati kulture u kojima žive.
SLIKA 5
TELEOLOGIJA
Kao što je svijet uređen kao takav i stvoren sa
svrhom tako i čovjek nije stvoren bez cilja. U
ćovjeku psihičke i fizičke osobine su dio prirode a
malo djelo koje priroda učini je ****. Dok su
duhovne funkcije dio subjekta koji je slobodan, ali
uz to je prožet zakonom MORALNOG- što mu daje
dignitet da slobodno djeluje ali uz NORME koje
ostvaruju jedinstvo Božije volje i slobodu volje kao
,,moralno''

SPOSOBNOST ČOVJEKA I KROTKOST PRIPRODE

REASON DI CENTREA-postoji razlog stvaranja koji

se mora ostvariti između procesa stvaranja i
Sunjag dana. Da bi se čovjek ostvario u svojoj
suštini, on mora djelovati i kao subjekat( sposoban
da mjenja, sebe, druge, prirodu).
Da bi stvaranje imalo cilj stvoreni svijet mora biti
KROTAR da mjenja svoju bitodnosno da kronketira
cilj.

ODGOVORNOST I SUD

Ako čovjek djeluje kao subjekt i objekt, nužno je da

je i odgovran. A moralna obaveza je nemoguća bez
odgovornosti. Suđenje ili ostvarivanje
odgovornosti jeste uvijet moralne naredbe i
proizilazi iz same normalnosti. '' Čovjek neće biti
ostavljen saam bez polaganja računa''
SLIKA 6

TEVHID KAO PRINCIP METAFIZIKE

META-kao prefiks označava kao nešto što je iza. U

ovom slučaju govorimo o onome što je
INTELIGIBLE s onu stranu zvjezda. To je ono što
egzistira ali ono što mi ne dokučujemo načim
čulima poput svijeta meleka, džinna, dženneta i
džehennema. U sadržini tevhida kao principa
islama stoji da je Bog Jedan, Stvoritelj, Gospodar,
Sveznalac, Održavalac, Svemoćan koji je svijet
stvorio u harmoniji i redu –kormos, u suštini sve je
pod Božijom voljom. Tevhid nam gajb predstavlja
da u taj svijet vjerujemo realno, ali da nas to ne
blokira ****nastojanja. Čovjek kao biće odnosno
iznad drugih bića rasterećen u odnosu spram
drugih stvorenja ali je i biće koje nosi ulogu halife
na zemlji odnosno moralne odgovornosti.

IPSO FACTO
Principom tevhida ostvaren je prvi uvijet nauke o
prirodi, a to je profanizacija carstva prirode, dakle
 odvojenost prirode od ******* primitivne ****,
odnosno sekularizacija –odnosno odbacivanje
svake veze svijeta sa prirodom. Tevhid je
suprotnost sujevjerja, neprijatelja prirode.
Mate*** svajetonazori vežu ruke te sputavaju te
napredne civilizacije, dok u islamu realnost nije
samo*** i realno uvjerenje u ono što ne
dokučujemo. Oprečna vjerovanja ne vode nikakvoj
nauci gdje tevhid postavlja princip**** carstvu
prirode. Ono što nauku čini mogućom je stalnost
**** koja se oslikava u principu tevhida kao
temeljne vrijednosti islama koji drži da je On
prouzrok svakog događaja i konačan cilj svega što
egzistira.
TEVHID KAO PRVI PRINCIP AKSIKOLOGIJE

Tevhid potvrđuje kako je Bog stvorio čovječanstvo kako

bi ljudi svojim djelima sebe dokazali moralno dostojni,
obzirom na to da je Bog poslao čovjeka na zemlju da bi je
nastanio i uživao u njenim plodovima, uz moralnu
odgovornost. Sve je na ovom svijetu u službi čovjeku a on
kao halifa mora indrustrializirati i razviti svijet. Tevhid je
protiv mnoštva protiv izolacije protiv nijekanja svijeta
svijeta , i protiv aketizma po principu:,, ne zaboravi svoj
udio na ovom svijetu''.
Afirmacija svijeta s druge strane harmoniju**** svih
vrijednosti, balans i čovjekovu disciplinu, koji ima
principe u okviru svijeta i prirode koje ne prihvata
bezuvijetno. Primjer grčke civilizacije koja nam **** je
sve u prirodi dobro, samim time i želja je da **** je i
tragični rezultat neutralizma smatrala prirodnim. Tako je
nautralizam značio prihvatanje prirode bez moralnog
***, zbog egzistencije, zbog svega što *** predstavlja.
Napredak u nama je značio oslobođenje iz njenih kandži
pa je afirmacija svijeta bez *** moralnosti sama sebe
uništila sa ****unutar sebe koji su nerješivi. S druge
strane garancija koja osigurava uravnoteženu stranu
civilizacije jeste garancija MORALNOSTI. Istinska
civilizacija je afirmacija svijeta disciplinirana
natprirodnom moralnošću čije vrijednosti nisu pogubne
za život i svijet, historiju, razum. Takvu moralnost nudi
jedino tevhid.