Mudre Izreke - Pouka -

Mudra presuda

Imam Buhari bilježi hadis od Ebu Hurejra da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: „Neki čovjek je kupio
komad zemlje od drugog. Nakon toga u zemlji ne našao zlato pa je rekao prodavcu: 'Uzmi zlato jer
ono pripada tebi, ja sam od tebe kupio zemlju, a ne zlato.' Prodavac mu je odogovorio: 'Ja sam tebi
prodao zemlju i sve što je u njoj.' Pošto se nisu mogli dogovoriti oko zlata otišli su trećem čovjeku da
im on presudi. Ovaj mudri čovjek ih je upitao: 'Imate li djece?' Jedan od njih je rekao da ima sina, a
drugi je rekao da ima kćerku. Kada je to čuo mudri čovjek im je predložio da vjenčaju mladića i
djevojku i da njima daju nađeno blago, što su i učinili.“

Tako to rade učeni i pobožni ljudi

Prenosi se da je Ibrahim ibn Edhem sreo jednog židova koji je vodio sa sobom psa. Kada je židov
ugledao Ibrahima želio je da ga uvrijedi i ponizi pa mu je rekao: „Ibrahime, ti si pametan i mudar
čovjek, reci mi je li čišći rep moga psa ili tvoja brada?“ Ibrahim ibn Edhem mu na to mirno odgovori:
„Ako ova moja brada bude u Džehennemu, znaj da je rep tvog psa čišći od nje, a ako bude u
Džennetu, onda znaj da je čišća od repa tvoga psa.“ Zadivljen ibrahimovom bogobojaznošću,
iskrenošću, staloženošću i mudrošću, zbog kojih nije uspjeo da ga isprovocira, židov je iz sveg srca
izgovorio šehadet i primio islam.

Da sam ključao u vreloj vodi bilo bi mi lakše

Hasan Basri spominje predaju u kojoj stoji: „Jedan pobožan čovjek je u snu vidio svog prijatelja koji je
preselio na Ahiret i pitao ga je kako je osjetio i doživio smrt. On mu je odgovorio: 'Bilo je žestoko i
bolno! Tako mi Allaha, smrt je teža od kuhanja u loncu sa ključalom vodom, i gora od rezanja tijela
željeznom pilom. Prišao mi je Melek smrti i nije odustao dok iz svakog mog dijela tijela nije iščupao
dušu. Da sam ključao u loncu sedamdeset puta bilo bi mi lakše'“.

Zbog jednog mrava zapalio cijeli mravinjak

Imam Buhari bilježi hadis od Ebu Hurejre u kojem Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Jednog od Allahovih
Poslanika ujeo je mrav pa je naredio da se cijeli mravinjak zapali. Nakon toga Allah mu je objavio:
'Zboga toga što te je jedan mrav ujeo ti si spalio čitavo naselje mrava koji veličaju Allaha'.“

Ko nema emaneta nema ni vjere

Imam Ahmed bilježi predaju u kojoj stoji: „Jedan Izraelćanin je tražio od svog sunarodnjaka hiljadu
dinara u zajam. Ovaj mu je odgovorio: 'Hoću, ali dovedi mi svjedoke koji će to posvedoćiti.' Na to će
prvi: 'Allah nam je dosta kao svjedok.' 'Istinu si rekao', odogovori mu onaj od koga je tražio novac- 'ali
daj barem dovedi nekog ko će biti garant za ovu posudbu.' Dovoljan nam je Allah kao garant', ponovi
onaj što je tražio novac. 'Istinu si rekao', ponovo potvrdi drugi. Dao mu je hiljadu dinra do roka koji su
utanačili. Kada je istekao ugovoreni rok čovjek je uzeo novac i krenuo prema morskoj obali da čeka
prijevoz, jer je njogov dobročinitelj živio na drugoj strani u drugom gradu. Čekao je dugo, ali od broda
ni traga. Kada je izgubio nadu da bi se mogao pebaciti na drugu stranu, našao je drvo, rascijepio ga
je i izvadio srćiku iz njega, a unutra je stavio pismo i novac za plemenitog čovjeka. Bacio je drvo u
more i rekao: „' gospodaru moj, Ti znaš da sam ja posudio od tog i tog čovjeka hiljadu dinara, i da
sam uzeo Tebe za svjedoka i garanta i on je time bio zadovoljan. Ja sam se potrudio na nađem
prijevoz kako bih mu vratio novac, ali nisam našao. Gospodaru, ja ovaj novac Tebi povjeravam.'
Čovjek koji mu je posudio novac čekao je na drugoj strani kad će se pojaviti ovaj sa novcem kako su
se i dogovorili. Kada je vidjeo da ga nema odlučio je da se vrati kući. Prije nego što je krenuo
ugledao je drvo kako pluta uz obalu pa ga je uzeo da ima čimevatru naložiti. Došao je kući, rascijepio
drvo i u njemu našao svoj novac i pismo čovjeka koji je ispunio svoj emanet.“

Usamljenici na dunjaluku

Četvero je na dunjaluku usamljeno. Mesdžid je usamljenik među ljudima koji ne klanjaju u njemu.
Kur'an je usamljenik u prsima pokvarenjaka. Dobar i pošten čovjek je usamljenik kod loše supruge.
Učenjak je usamljenik među ljudima koji ga ne slušaju.

Pohlepan uvijek traži više, a nikada ne zahvaljuje

Prenosi se da je Alija, r.a., rekao: „“Ne budi od onih koji se nadaju sreći na Ahiretu bez djela i koji
odgađaju tevbu zbog duge nade. Takav o dunjaluku govori jezikom askete i pobožnjaka, radi na
njemu poput onih koji za njim najviše žude. Ako mu se da, nezasitan je, ako mu se uskrati,
nezadovoljan je.
Naređuje drugima ono što sam ne radi. Voli dobre ljude, a nije od njih, mrzi loše ljude, a sam je od
njih. Mrzi i prezire smrt samo zbog mnoštvo grijeha. Ako je bolestan ne prestaje očajavati, ako
jezdrav-bezbrižan je i siguran. Ako je neovisan uzoholi se, ako je siromah beznadežan je. Uvijek
tzraži višak, a nikad ne zahvaljuje.“

Iskre poslanstva

Ata ibn Jasar je rekao: „Sreo sam Abdullaha ibn Amra ibnul-Asa, r.a., i upitao ga: „Da li bi me
obavjestio o svojstvima Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., koja su spomenuta u Tevratu?“
Odgovorio je: „Svakako! Tako mi Allaha, Muhammed, s.a.v.s., je spomenut u Tevratu po nekim
svojstvima, a također je pomenut i u Indžilu: O Vjerovjesniče, Mi smo te poslalali kao svjedoka,
donosioca radosnih vijesti i opominjača, ti si Moj rob i poslanik, nazvao sam te Al-Mutevekkil, onaj
koji neće biti ni osoran ni grub, niti bučan po trgovima, koji neće previše dizati svoj glas i neće
galamiti, koji na zlo neće uzvraćati zlom, već će opraštati i prelaziti preko uvreda. Allah ga neće
usmrtiti sve dok sa njim ne učvrsti istinsku vjeru i dok ljudi ne budu govorili la ilahe illalah, i dok sa
njim ne otvori oći koje su bile slijepe, i uši koje su bile gluhe, i srca koja su bila tvrdokorna.“

Allahova oporuka vladarima

Uzvišeni je objavio: „O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i
ne povodi se za strašću da te ne odvede sa Allahova puta; one koji skreću sa Allahova puta čeka
teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati. (Sad, 26.)
Rekao je Ibn Kesir: „Ovo je oporuka i vasijjet Allahov onima koji imaju vlast da ljudima sude po Istini
koju je Allah objavio, i da ne odstupaju od te Istine pa da skrenu sa Allahovog puta. Allah, s.v.t., je
onima koji skrenu sa Pravog puta, i koji se prave da zaboravljaju na Sudnji dan, žestoko zaprijetio i
obećao im bolnu kaznu.“

Mudrost Hasana Basrija

Upitan je Hasan Basri: „Šta je tajna tvje neovisnosti od dunjaluka i njegovih izazovnih ukrasa?“
Odgovorio je: „Tajna mog odricanja od ovog svijeta krije se u četvero: shvatio sam da moju nafaku
neće uzeti drugim, pa mi se srce smirilo na tome; shvatio sam da moj posao neće uraditi niko drugi,
pa sam mu se maksimalno posvetio; shvatio sam da me Allah uvijek vidi, pa sam se stidio da me vidi
dok činim grijeh; shvatio sam da me smrt čeka, pa sam se pripremio za susret sa Allahom.“
Zakon se sprovodi najprije u svojoj porodici

Kada mi Omer, r.a., zabranio nešto narodu na temelju Kur'ana i Sunneta, imao je običaj da nakon
toga okupi svoju porodicu i bližu familiju, i da imkaže: „Ja sam ljudima zabranio to i to, a oni gledaju u
vas kao što ptica gleda u komad mesa, pa ako upadnete u ono što je zabranjeno i oni će to isto
uraditi, a ako se vi pobojite i oni će se pobojati. Tako mi Allaha, ako neko od vas učini ono što sam
drugima zabranio, kaznit ću ga duplom kaznom zbog bliskosti po rodbinskoj liniji, pa ko želi nek'
izvoli.“

Osjetili strah zbog tragova Allahove milosti

Omer ibn Abdul-Aziz je bio na putovanju sa halifom Sulejmanom ibn Abdul-Melikom kada se nebo
naoblačilo i počela padati jaka kiša, a sa svih strana je grmilo i sijevalo. Zbog tmine koju su napravili
gusti oblaci, i sijevanja munja i gromova, njih dvojica su se na smrt prestrašili. U jednom trenutku se
Omer ibn Abdul-Aziz počeo smijati, pa ga je Sulejman upitao: „Zašto se smiješ, zar ne vidiš u
kakvom smo teškom i jadnom stanju?“ A Omer mu na to reče: „O vođo pravovjernih, ovo su tragovi
Allahove milosti, pa pogledaj kako smo se prestrašili, a šta tek misliš o tragovima Allahove srdžbe i
kazne?“

Poštivanje Allahovog imena

Jedansput je halifi Abdul-Meliku ibn Mervanu ispao bezvrijedni metalni novčić u bunar pu nečistoće,
pa je platio trinaest zlatnika da bi ga izvadio. Nakon toga mu je rečeno: „Zašto si to učinio kad taj
novčić ionako ništa ne vrijedi?“ Odgovorio je: „Ali, na njemu je bilo ispisano Allahovo ime.“

Kako da se stidim onoga čega se ni meleki ne stide

Imam Šafija je upitan za jednu mes'elu pa je rekao: „Ne znam odgovoriti na to pitanje.“ Kada su ljudi
čuli šta je rekao, ponovo su ga upitali: „Zar se ti kao vrstan učenjak ne stidiš da kažeš da ne znaš to
što smo te upitali?“ Mudri Šafija im je odgovorio: „Kako da se stidim onoga čega se ni meleki nisu
stidjeli kada su Allahu, s.v.t., odogovorili: Mi neznamo ništa osim onoga što si nas Ti naučio."
(Bekare, 32)

Teško onima koji se smiju dok čine grijeh

Rekao je Bekr ibn Abdullah el-Muzeni: „Ko se bude smijao dok bude činio grijeh, uću će u vatru
plačući.“

Pametan neće nikad osramotiti svoju suprugu

Jedan pobožan i učen čovjek je htio razvesti svoju ženu, pa su ga upitali: „Zašto je i zbog kakve
mahane puštaš i razvodiš?“ Odgovorio je: „Pametan insan nikada neće otkrivati tajne svoje žene.“
Kad su se definitvo razveli ponovo je bio upitan: „Eto, sad si je pustio, nije ti više žena, reci nam zbog
kakve si je mahane pustio?“ On je odgovorio: „Ja sam sad za nju stranac kao i ona za mene, i ako
bih sada govorio o njoj to bi bio gibet (ogovaranje), a ogovoaranje je haram.“

Lukmanovi savjeti sinu

Mudri Lukman je rekao svome sinu: „O, sinko moj, sjedi sa ljudima koji spominju i veličaju Allaha,
s.v.t., jer ako si učen i oni će se okoristiti tvojim zanjem, ako si neznalica, oni će te podučiti, a ako se
na njih spusti Allahova mislot ili im Allah da iz Svog obilja i ti ćeš imati svoj dio. A nemoj sjediti sa
onima koji Allaha ne veličaju, jer ako si neznalica, oni će ti povećati neznanje, ako si učen ništa im
neće koristiti tvoje znanjem, a ako se na nijih spusti prokletstvo ili kazna ni tebe neće zaobići.
O sinko moj, zaista je dunjaluk duboko more u kojem su se mnogi utopili zato neka tvoja lađa bude
bogobojaznost, njene daske čvrst imamn, a njena jedra pouzdanje u Allaha. Ako tako postupiš
možda ćeš se spasiti, u suprotnom nema ti spasa.“

Nevjesta koja ubija svoje muževe

Ibn Kudame spominje predaju u kojoj stoji: „Prenosi se da je Isaa, a.s., vidio dunjaluk u vidu starice
koja se preobrazila u mladu nevjestu zaogrnuvsi se svim dunjalučkum ukrasima. Isaa, a.s., ju je
upitao: „Koliko puta si se udavala?“ Odgovorila je: „Nisam brojala.“ Ponovo ju je upitao: „Jesu li svi
umrli zbog tebe ili su ti svi dali razvod braka?“ Oholo je odgovorila: „Ja sam ih sve do jednog ubila.“
Na to Isaa, a.s., reče: „Jadni su tvoji budući muževi kad nisu uzeli pouku iz života tvojih bivših
muževa. Ubijala si jednog po jednog, a oni su bili potpuno neoprezni.“
Rečeno je: „Primjer onoga ko pohlepno traži dunjaluk je kao primjer čovjeka koji pije morsku vodu -
što je više pije, sve je više žedan.“

Ne traži opskrbu u grijehu

Prenosi Abdullah ibn Mes'ud da je Muhammed, s.a., rekao: „Zaista mi je melek Džibril, a.s., objavio
da ni jedan čovjek neće umrijeti sve dok ne upotpuni svoju opskrbu i dok ne istekne njegov rok. Zato
se bojte Allaha i na lijep način tražite svoju nafaku, i neka vas sporost dolaska nafake ne navede da
je tražite u griješenju prema Allahu, jer opskrba se ne stječe osim pokornošću Uzvišenom.“

Pronicljivost djece u islamu

Prenosi se od Ibn Kutejbe da je halifa Omer ibn-Hatab naišao jednom pored djece koja su se igrala, i
sva djeca su pobjegla osim Abdullaha ibn Zubejra. Začudio se Omer zbog toga, pa ga je upitao: „Šta
ti bi, dječače, pa nisi pobjegao sa svojim drugovima?“ Pronicljivi dječak mu odgovori: “O vođo
pravovjernih, nisam ništa skrivio pa da te se bojim, niti je put tijesan da te se klonim.“

Prednost znanja nad imetkom

Uzvišeni Allah je objavio: „Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?“ Rekao je Alija, r.a.,:
„Znanje je bolje od imetka, jer znanje tebe čuva, a ti moraš čuvati imetak. Znanje je sudija, a imetak
je onome kome se sudi. Čuvari imetka umiru, a čuvari i nosioci znanja ostaju. Njihova tijela umiru, ali
njihove ličnosti ostaju vječno u srcima ljudi.“

Stepen istinskih pobožnjaka

Rekao je Ibrahim ibn Edhem: „Najveći stepen pobožnosti je da se potpuno posvetiš Allahu, da Mu se
pokoriš i predaš svojim srcem, razumom i cijelim bićem, tako da ne žudiš ni za čim osim za Allahom.
Da se ne bojiš ničega osim svog grijeha, i da se tvoja ljubav prema Njemu učvrsti u tvom srcu tako
da ništa na nju ne može djelovati niti utjecati. Ako si uistinu takav, onda ti je svejedno jesi li na kopnu
ili na moru, u dolini ili na vrhu brda. Tada će ti zikr i veličanje Allaha biti slađe nego žednome voda u
vrelom danu.“

Bogobojaznost meleka
Uzišeni je objavio: I boje se svoga Gospodara Koji je iznad njih i izvršavaju ono što im je naređeno.
Ibn Kudame navodi predaju u kojoj stoji da je melek Džibril došao Poslaniku, s.a.v.s., uplakan.
Muhammed, s.a.v.s., ga je upitao: „Šta te je toliko rasplakalo?“ Odgovorio je: „Oči mi se ne suše
otkako je Allah stvorio Džehennem zbog straha da mu ne zgriješim i da me ne baci u vatru.“ Prenosi
se od Džabira, r.a. da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Na Mi'radžu sam vidio meleka Džibrila i bio je
mnogo zabrinut zbog straha od Allaha,s.v.t.“

Islamska pravednost

Omer ibn Abdul-Aziz je smijenio jednog svog sudiju, pa ga je on upitao: „Zašto si me smijenio, šta
sam skrivio?„ Omer mu je odgovorio: „Obavješten sam da si ti govorio više i duže nego parničari
kojima si sudio.“

Ko puno govori puno griješi

Ibnul-Kasim je rekao: „Čuo sam imama Malika kada je rekao: „Nema hajra u mnogo govora, jer je to
osobina žena i djece. Oni neprestano govore i rijetko kad šute.“

Postizanje lijepih osobina

Rekao je Seid: „Svaka osobina je svojstvena vjerniku, osim izdaje i laži.“ Rečeno je mudrom
Lukmanu: „Zar ti nisi rob tog i tog čovjeka?“ „Jesam“, odgovorio je. „Pa čime si onda pistigao takav
stepen mudrosti?“ Rekao je: „Bogobojaznošću, iskrenim govorom, ispunjavanjem emaneta i
ostavljanjem onoga što me se ne tiće.“

Vrijednost namaza

Imam Muslim bilježi hadis od Abdullaha ibn Mes'uda da je rekao: „Koga to raduje da sutra sretne
Allaha kao musliman neka čuva pet namaza i neka se odazove u džemat kada bude pozvan na
namaz. Zaista je Allah, s.v.t., propisao vašem Poslaniku, sunete upute, a namaz spada u te sunnete.
I kada biste klanjali namaz u vašim kućama, kao što ga klanjaju koji ne dolaze u džamiju, ostavili
biste sunnet vašeg Poslanika, s.a.v.s., skrenut ćete u zabludu. Mi smo u naše vrijeme onoga ko
izostavlja namaz u džematu smatrali čistim munafikom. Čovjek bi tada dolazio i natjecao se sa
drugim da zauzme mjesto u prvom saffu.“

Tragovi dobrih i loših djela

Rekao je Abdullah ibn Abbas, r.a.,: „Zaista dobro djelo donosi sjaj na lice, svjetlost u srce, povećava
opskrbu, daje snagu tijelu, i donosi ljubav stvorenja prema onome ko čini dobro. A loše djelo je crnilo
na licu, tmina u srcu, slabost u tijelu, uskračivanje opskrbe, i mržnja u ljudskim srcima prema onome
ko čini loša djela.“

Nema poslušnosti ni pokornosti

Pristiže emiru-l-mu'minu (u bejtumal) mnogo novih haljina koje on podijeli narodu tako dasvakog
zapadne po jedna. Potom se on pojavi na mimberu, a na njemu hulla, (hulla je odjeća koja se sastoji
iz gornjeg i donjeg dijela).
Obrati se sa mimbera ljudima riječima: „O ljudi saslušajte...!“
Selman, r.a., reče: „nema ti poslušnosti ni pokornosti..!“
Omer, r.a., u čudu upita: „A zašto, o Ebu Abdullahu (Selmanov nadimak)?“
Selman reče: „ Nama si svima dao po jednu, a sebi si uzeo dvije.“
„Ne požuruj, Ebu Abdullahu“, reče Omer, r.a.
Zatim povika: „O Abdullahu, sine Omerov!“
„Odazivam ti emiru pravovjernih“, reče Abdullah, r.a.
Reče Omer: „Kunem te Allahom, je li ova druga odjeća na meni tvoja?“
Reče: „Boga mi, jeste.“
„E sada slušamo i pokoravamo se“, reče Selman.

Žena čije je riječi čuo Allah, sa.v.t.

Sa štapom u svojoj ruci otkrivala je put. Dani su joj povili leđa i otežali pleća. Zaustavila je Omera koji
je išaosred skupine i skrenula ga pokraj puta. Približio joj se Omer i primakao svoje uši njenim ustima
ostavši dugo, slušajući njen slabašni glas koji teško dopiraše do njegovog uha. Ne ode Omer od nje
dok jopj potrebu ne udovolji. Kada se povrato skupini koja ga je podugo čekala, reče jedan od njih:
„O zapovjedniče pravovjernih, zanemario si velikane Kurejša zbog ove starice!?“
Omer mu reče: „Jadan ne bio, znaš li ko je ova starica?“
Čovjek reče: „Ne.“
Omer reče: „Ovo je žena čiju je protužbu Allah čuo izad sedam nebesa. Ona je Havla, kći Sa'lebova:
Allaha mi, da me se nije okanila do noći ne bih ja prvi otišao dok joj potrebe ne ispunim.“

Siromašni namjesnik

Pozvao je Omer ibn el-Hattab Seida bin Amira, radijallahu anhuma, i rekao mu: „Seide, postavljam te
za namjesnika u Himsu.“
„Allahom te kunem, na kušnju me ne stavljaj, Omere!“, Seid će njemu.
Promijeni se Omerovo lice i u srdžbi reče: „Teško vama, natovarili ste mi na vrat ovaj teret (hilafet) i
sada me sama ostavljate, neću te ostaviti“, i stvarno ga imenova za valiju u Himsu. Omer se primaće
Seidu pri njegovom putu za Hims i tiho mu kaza: „Hoćeš li da ti odredim plaću?“
„Šta ću s njom da činimn zapovjedniče pravovjernih?“, reče on. „Dio koji dobivam iz bejtul-mala
(državne blagajne) veći je od moje potrebe“, zatim produži za Hims. Ne prođe dugo dok stiže iz
Himsa emiru-l- mu'mininu skupina povjerljivih ljudim pa im reče: „Napišite mi imena vaših siromašnih
da im izmirim potrebe.“
Predali smo mu spisak, kada u njemu taj i taj Seid ibn Amir ( ne misleći da je to on –namjesnik)?“
Rekoše: „Naš emir (namjesnik).“ Reče: „Emir vam siromašan?“ Rekoše: „Da, tako nam Allaha, prođe
dugo dana a u njegovoj se kući ne naloži vatra.“
Zaplaka Omer da mu suze bradu obliše i natopiše, zatim uze 1.000 dinara (zlatnika) i stavih ih u
zavežljaj i kaza: „Prenesite mu mij selam i recite mu: -Zapovjednik pravovjernih ti šalje ovaj novac da
se njime pomogneš u rješavanju svojih potreba.“
Delegacija dođe Seidu sa kesom, on u nju pogleda kada ono dinari, te ih poče udaljavati rukom od
sebe, govoreći: „Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un (riječi koje se izgovaraju pri nevolji koja zadesi).“
Dotrča mu žena sva uplašena govoreči: „Šta ti bi, Seide, je li to umro emiru-l-mu'minin?“
„Gore od toga“, reče Seid.
„Šta je gore od toga?“
„Dovukao mi se dunjaluk da upropasti Ahiret, spustila se kušnja na moj dom.“
„Pa, riješi ga se“, reče ne znajući ništa o pristiglim dinarima.“
„Hočeš li mi u tome pomoći?“
„Da“, reče ona.
Na to on uze zlatnike iz kese te ih poče dijeliti na potrebne muslimane.
Allah da se smiluje Seidu bin Amiru i njegovoj ženi!

Sudiš pa pravdi udovoljiš

Odasla vizantijski car svoga izaslanika Omeru, r.a., d a napravi uvid u njegove poslove i stanje. Kada
on dođe ne primjeti u Medini ni dvorca ni kuće koja bi svojim izgledoim svjedoči da tu živi kralj.
U svome čuđenju upita stanovnike Medine: „Gdje je vaš kralj?“
„Nemamo mi kralja“, rekoše „već emira koji je izašao van medine:“
Dade se izaslanik u potragu za Omerom, r.a., izvan Medine da bi ga naposljetku našao kako spava
pod drvetom na goloj zemlji, a glava mu je bila naslonjena na njegov štap, bez straže. Vidjevši ga u
ovakvom halu, spopade ga strahopoštovanje u srcu. U sebi se upitao u čudu: Čovjek od čijeg straha
kraljevi mira nemaju, ovakav mu hal!? Ali ti si pravdu zadovoljio, te si bezbjedan i možeš mirno
zaspati, Omere, dok naš car čini nepravdu i nije čudo da bdije noći u strahu i nesanici, svjedočim da
je tvoja vjera istinska vjera i da nisam došao u svojstvu izaslanika odmah bi ušao u islam, ali ću se
vratiti pa ga prigrliti“, reče.

Glas iz kabura

Jednog dana Omer, r.a., prođe pored Bekiu garkada, koji bješe mjesto ukopavanja umrlih muslimana
iz Medine. Prolazeći pored kabura reče: „Mir i spas na vas (es-selamu alejkum), stanovnici kabura!
Vijesti o nama su sljedeće: Žene vaše su se poudavale poslije vas, kuće vaših su naselili drugi, a
imovina je razdijeljena (nasljednicima)“ Na tom mu odgovori glas koji se ču (od strane mrtvih): „Vijesti
od nas su ovakve: „Ono što smo pripremili za sebe, našli smo, što smo udejelili, isplatilo se, a ono
što smo ostavili, izgubili smo.“

Omer, r.a., isplačuje diju (krvarinu)

Doprlo je do ušiju Omerovih, r.a., da neka žena čiji je muž odsutan često priča sa muškarcima, pa ga
to zabrinu te zapovjedi da mu dođe. Žena pomisli u sebi: „Šta li hoće Omer od mene“, potom krene
da se odazove pozivu. Na putu je snađoše porođajni bolovi, brzo se vrati kući i pobaci dijete.
Novorođenče zaplaka jednom-dvaput i ispusti dušu. Sabra Omer, r.a., da se sa njima posavjetuje, a
oni mu kazaše da nije ništa kriv, niti šta dužan, samo je izvršavao dužnost pretpostavljenog da
vaspitava, dok je Alija, r.a., šutio. Primače se Omer, r.a., Aliji, r.a., koga je svezla šutnja i reče mu:
„Šta veliš?“
Alija, r.a., reče: „Ako su ti rekli po mišljenju, mišljenje im je pogrešno, a ako su tako rekli da ti ugode,
ne žele ti dobro. Mislim da si dužan da daš krvarinu jer si je ti uplašio pa je pobacila dijete tvojim
sebebom.“
Omer, r.a., dade krvarinu i naredi Aliji da sam preuzme brigu o njenoj pojeli među Kurejšom.

Politička sloboda žene muslimanke

Prenosi Katade da je Omer, r.a., jedanput izašao iz mesdžida sa svojim slugom, i sreli su na ulici
staricu koja ih je poselamila. Kada je Omer, r.a., uzvratio na selam, starica je rekla: „O Omere,
zapamtila sam vrijeme kada su te zvali Omerica, dok si se igrao sa djecom na tržnici Ukaz. I od toga
nije prošlo puno vremena a ljudi su te počeli zvati Omer. Zatim od toga nije prošlo puno vremena a ti
si postao vođa muslimana i ljudi te zovu emiru-l-mu'minin. Zato se boj Allaha, Omere, u pogledu
svojih podanika, i znaj da onaj ko se boji smrti, on strahuje od odlaska (sa dunjaluka).“
Pa je Omer zaplakao, a njegov saputnik je zagalamio na staricu, rekavši joj: „Kako te nije stid!
Uvrijedila si halifu muslimana i natjerala ga na plač!“ Omer, r.a., je rekao slugi: „Pusti je, zar ne znaš
da je to havla bintu Hakim, žena čije je riječi čuo Allah iznad sedam nebesa (povodom nje su
objavljeni ajeti sure El-Mudžadele), a tako mi Allaha, preče je da ih čuje Omer.“

Ponos i razboristost
Ušao je jedan beduin kod halife Sulejmana ibn Abul-Melika i rekao mu: „O vođo pravovjernih, reći ću
ti nekoliko riječi, pa ih saslušaj makar ti se i nesvidjele, jer se iza njih krije ono što sigurno voliš ako ih
prihvatiš. Ti si okružen ljudima koji su kupili tvoj dunjaluk za svoju vjeru, tvoje zadovoljstvo za srdžbu
Allahovu, boje se tebe u ime Allaha, a ne boje se Allaha zbog tebe, srušili su Ahiret, a izgradili
dunjaluk, ne povjeravaj im ono što je tebi Allah povjerio, jer oni će emanet izdati i ummet osramotiti, a
ti ćeš biti biti odgovoran za ono što oni rade, a oni neće biti odgovorni za ono što ti uradiš. Zato ne
unapređuj njihov dunjaluk upropaštavajući svoj Ahiret, jer najnerazumniji je onaj čovjek koji proda
svoj ahiret za tuđi dunjaluk.“
Na tom mu halifa Sulejman reče: „Ti si ,mogo pustio svoj jezik, i on je oštriji od tvoje sablje.“ Beduin
mu odgovori: „ Jeste, vođo pravovjernih, ali u tvoju korist, a ne protiv tebe.“ Onda ga halifa upita:
„Imaš li kakvih potreba?“ A on odgovori: „Ništa posebno, vođo pravovjernih!“ Zatim je ustao i izašao.
Zadivljen onim što je čuo, halifa Sulejman ibn Abdul-Melik reče: „Tako mi Allaha, nisam vidio čovjeka
plemenitijeg porijekla, većeg srca, britkijeg jezika, iskrenije namjere i čišće duše. To je ponos i
razboritost!“

Poniznost

Rekao je Muhammed, s.a.v.s.,: „neće ae Allahov rob poniziti u ime Allaha a da mu Allah neće
povećati ugled.“ A Omer, r.a., je govorio: „Nema ni jednog čovjeka a da o njegovom vratu nije
mudrost za koju je zadužen jedan od meleka. Allah, s.v.t., kaže tom meleku: „Ako Moj rob bude
ponizan, uzvisi ga, a ako se uzvisi (uzoholi), ponizi ga.“
Sulejman, a.s., je odlazio među najsiromašnije Izraelćane i sjedio sa njima. Govorio je: „Siromah
sjedi među siromasima.“

Plodovi halal opskrbe

Imam Buhari bilježi hadis u kojem je Muhammed, s.a.v.s., rekao: „Neće nikada niko jesti ljepšu i bolju
hranu od hrane koju zaradi vlastitim rukama. Zaista se Allahov poslanik Davud, a.s., hranio od onoga
što bi zaradio vlastitim rukama.“ A Abdullah ibn Abbas je rekao: „Adem, a.s., je bio zemljoradnik, Nuh,
a.s., je bio stolar, Idris, a.s., je bio krojač, Ibrahim,a.s., je bio poljoprivrednik, Salih,a.s., je bio trgovac,
Davud,a.s., je bio izrađivač pancira, Musa,a.s., Harun,a.s., i Muhammed,a.s., su bili čobani.“

Uzvišene težnje

Ušao je halifa Sulejma, ibn Abdul-Melik u mesdžid Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u Medini, a zatim je
po svom slugi poslao petsto zlatnika poznatom alimi Safvanu koji je bio na drugoj strani mesdžida.
Sluga je prišao Safvanu i rekao mu: „Uzmi ove zlatnike, ovo ti je poklon od halife.“ Na to mu je
Safvan rekao: „Ta kesa sa zlatnicima nije moja, ti si sigurno pogriješio, nego idi do halife i ponovo ga
upitaj kome je namjenio ovaj imetak.“ Sluga je pristao, ali je tražio od Safvana da pridrži kesu dok se
on ne vrati. Safvan je odbio rekavši: „Ako je pridržim ceć sam je uzeo.“ Kada je sluga otišao do
halife, Safvan je uzeo svoju obuću i izašao iz mesdžida i nije se vraćao dok halifa nije otišao.

Tri vrste ljudi

Rekao je Ejjub ibn Kurejje: „Tri su vrste ljudi: pametan, budala, i pokvarenjak. Što se tiče pametnog,
njegova vjera je njegov zakon, blagost je njegova priroda, lijepo mišnjenje je njegov karakter. Kad
govori, ispravno govori; kad sluša, pažljiv je: kad bude upitan, odgovara. A budala, kad razgovara,
trči pred rudu; kad govori, griješi; kad se traži od njega da odustane od svoga mišljenja, od odustane.
A što se tiče pokvarenjaka, ako mu nešto povjeriš, on će te izdati, ako se sa njim družiš, on će te
osramotiti.“ Rekao je Hadždžadž ibn Jusuf: „Pametan je onaj ko upozna svoje nedostatke i mahane!“
Onda ga je Abdul-Melik ibn Mervan upitao: „A koje su tvoje mahane?“ Odgovorio je: „Ja sam zavidnik
koji mrzi.“ Halifa mu na to reče: „Iblis ne posjeduje ružnije osobine od te dvije.“

Nadnaravnost Kur'ana

Kur'an sadrži onoliko nauka koliko je morske pjene, i koliko je pijeska na Zemlji, i koliko je lišća na
granama stabala. Naprimjer, riječ el-huda ima devetnaest značenja: postojanost,objašnjenje, vjera
(din), vjerovanje (iman), dova, poslanici i knjige koje su im objavljene, spoznaja, Muhammed,s.a.v.s.,
Kur'an, vračanje, dokaz, tevhid, sunnet, preporod, pokajanje, nadahnuće, uputstvo.
A riječ ez-zikr ima dvadeset značenja: veličanje Allaha jezikom, veličanje srcem, čuvanje (pamčenje),
pokornost, nagrada, pet dnevnih namaza, ponos, objašnjenje, hadis, Kur'an, tevrat, vijest, veličina
(ugled), nedostatak, Levhil-mahfuz, pohvala, objava, namaz (općenito), džuma-namaz, ikindija-
namaz.

Stav jedne muslimanke

U Bici na Uhudu između ostalih mušrika bila je i Hind, koja je došla na Uhud sa silnom željom da se
osveti hazreti Hamzi koji je ubio muške članove njene porodice na Bedru. Kada je Hamza pogođen
smrtonosnim hicem Vahšijevog koplja, Hind je prišla mrtvom Hamzinom tijelu i rasparala mu stomak,
zatim izvadila njegovu jetru, odsjekla mu nos i uši, a nakon toga je došao njezin muž Ebu Sufjan
kojim mu je kopljem smrskao usta. Kada je Muhammed, s.a.v.s., vidio unakaženo tijelo svog amiđe
obuzela ga je neopisiva žalost i tuga. U tom trenutku je ugledao tetku Safiju, r.a., Hamzinu sestru,
kako se približava tom mijestu. Naredio je njenom sinu Zubejru da joj ne dozvoli da vidi taj strašan
prizor. Kada je Zubejr pokušao da je zaustavi, rekla mu je: „Majka te ne imala, skloni mi se sa puta!“
Poslanik, s.a.v.s., je vidio njenu upornost i rekao je Zubejru da je pusti. Prišla je bratu Hamzi i gledala
u njegovo unakaženo tijelo, činila je istigfar i molila Allaha da mu oprosti grijehe i uvede ga u
Džennet, a onda je rekla sinu: „Prenesi Poslaniku, s.a.v.s., da smo mi zadovoljni sa onim što nas
snađe na Allahovom putu, da ćemo biti strpljivi i nadati se Allahovoj nagradi.“

Vrste ljudi u odnosu na prihvatanje Upute

Prenosi Ebu Musa el-Eš'ari, r.a., da je Muhammed, s.a.v.s., rekao : „Primjer Upute i znanja za
kojim me je Allah posalo je kao primjer rodne kiše koja padne na zemlju. Ima zemlje koja primi
(upije) vodu pa iz nje izrastu raznovrsno bilje i plodovi. Ima opet zemlje koja upije vodu, već
se ona zadržava na njenoj površini , niti iz nje raste ikakvi bilje. Takav je primjer čovjeka
kojem Allah omogući da razumije vjeru i pouči ga onome sa čime sam poslan od Upute, pa on
to nauči i druge poučava, i primjer čovjeka koji neće ni glavu podići d a bi prihvatio Uputu sa
kojom me je Allah, s.v.t., poslao.“

Troje ga nasmijava, a troje rasplače

Rekao je Selman el-Farisi: „Trojica me nasmiju, a trojica rasplaču. Nasmije me onaj koji je
ispunjen nadom u dunjaluk, a smrt mu za petama, onome ko zaboravi na smrt, a Melek smrti
njega neće zaboraviti, i onome ko se smije punim ustima, a ne zna je li Allah srdit na njega ili
je zadovoljan njime.
A rasplaču me: nedostatak ljubavi prema Muhammedu, s.a.v.s., i njegovim ashabima, strahote
smrtnih muka i stajanje pred Gospodarom svjetova, a ne znam da li ću završiti u Džehennemu
ili Džennetu.“
Prednost učenog na pobožnim

Rekao je Ebu Umame, r.a.: „Poslaniku, a.s., su spomenuti učenjak i pobožnjak, pa je rekao :
„Prednost učenog nad pobožnim je kao moja prednost nad najslabijim od vas.“ A zatim je
dodao: „Zaista Allah, s.v.t., i meleki, i stanovnici nebesa i Zemlje, pa čak i mrav u svom
mravinjaku, i riba u vodi, blagosiljaju onoga ko ljude podučava dobru.“

Ashabi i fetve

Rekao je Abdur-rahman ibn Ebi Lejla: „Zapamtio sam u ovom mesdžidu sto devedeset ashaba
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i ni jednom od njih nije postavljeno pitanje a da nije poželio da
drugi ashaba odgovori na njega. A zatim se stvar preokrenula kada su došli ljudi koji su se
pozivali na znanje i učenost, i koji su žurili da daju odgovor na pitanja zbog kojih bi hazreti
Omer, r.a., pozvao sve učesnike Bedra da se posavjetuju sa njim oko tih pitanja.“

Tako me je naučio život

Prenosi se da je Šekik el-Belhi rekao Hatimu: „Proveo si sa mnom dugo vremena, pa štasi
naučio?“ Hatim mu je odgovorio: „Naučio sam osam stvari:
Prvo, posmatrao sam ljude i vidio sam da svako ima nekog koga voli, pa kada ga spuste u
kabur rastane se sa voljenim. Zato sam ja učunio da moj voljeni budu moja dobra djela koja
će sa mnom biti u kaburu.
Drugo, razmišljao sam o Allahovim riječima: I dušu od prohtjeva uzdrži, pa sam se potrudio
da odbacim strast kako bih ustrajao u pokorsnosti Allahu, s.v.t.
Treče, vidio sam da sve što ljudi posjeduju ima svoju vrijednost zbog kojeg se i određena
stvar i čuva, a zatim sam rasmislio o Allahovim riječima: Ono što je kod vas- prolazno je, a
ono što je kod Allaha- vječno je.(En-Nahl, 96) I kad god sam imao nešto vrijedno kod sebe,
žrtvovao sam ga kako bih ga učinio neprolaznom vrijednošču kod Allaha, s.v.t.
Četvrto, vidio sam da se ljudi ponose imetkom, porijeklom i ugledom, pa sam razmišljao o
riječima Uzvišenog: Kod Allaha je najugledniji onaj koji je najbogobojazniji.. (Hudžurat, 13) I
nastojao sam da se okitim bogobojaznošću kako bih kod Allaha bio ugledan.
Peto, vidio sam da se ljudi ponose imetko, pa sam se vrato na kur'anske riječi: Mi im dajemo
sve što im je potrebno za život na ovom svijetu.. (Ez-Zehruf, 32)
Zbog toga sam ostavio zavidnost.
Šesto, vidio sam da su ljudi neprijatelji jedni drugima, pa sam se sjetio kur'anskog ajeta:
Zaista vam je šejtan neprijatelj, pa ga držite za neprijatelja.(El-Fatir, 6) Pa sam ostavio
neprijateljstvo prema ljudima i šejtana uzeoa kao jedinog neprijatelja.
Sedmo, vidio sam da su ljudi spremni i na samoponižavanje radi dunjalučke opskrbe, pa sam
se sjetio Allahov riječi: Na Zemlji nema ni jednog živog bića, a da ga Allah ne hrani.(Hud, 6) Pa
sam se pozabavio onim što je Njegovo kod mene, a ostavio ono što je moje kod Njega.
Osmo, vidio sam da se ljudi pretežno oslanjaju na svoju trgovinu, svoje bogatstvo i zdravlje,
pa sam se ja oslonio samo na Allaha, s.v.t.“

Veličina naše civilizacije

Prenosi se od Tarika ibn Šahiba da je rekao: „kada je halifa Omer, r.a., krenuo prema Šamu sa
svojim prijateljem Ebu Ubejdom, na jednom mjestu ima se ispriječila voda, pa je Omer, r.a.,
sjahao sa konja, izuo obuću i bos krenuo preko vode, vodeći za sobom svoga konja. Kad je to
vidio Ebu Ubejde u čudu mu je rekao. 'Ti si danas učinio nešto krupno i vrlo čudno! Danas je
tvoj dan Omere! Ljudi u Šamu te s nestrpljenjem očekuju,a ti kao halifa bos gaziš vodu i
močvaru. 'veliki halifa Omer, r.a., ga udari po prsima i ljutio reče: 'Eh da mi je to rekao neko
drugi, Ubejde! Vi ste bili najponiženiji, najprezreniji i najbezvrijedniji narod, pa vas je Allah
uzdigao i ponos vam dao preko islama. I kad god budete tražili ponos mimo islama, bit ćete
poniženi.“

Primjer Poslanikovog, s.a.v.s., ibadeta

Rekao je Ata': „Ušli smo Abdullah, Ibn Umejr i ja kod Aiše, r.a., pa joj je Abdullah rekao: 'Majko
pravovjernih, hoćeš li na ispričati nešto zadivljujuće iz života Muhammeda, s.a.v.s.?'
Aiša, r.a., je zaplakala i rekla: 'Jedne večeri je ustao iz postelje i rekao mi: 'Aiša, dozvoli mi da
napustim postelju i da se posvetim ibadetu svome Gospodaru!' Rekla sam mu: 'Tako mi
Allaha, ja neizmjerno volim tvoju bliskost, ali me isto tako veseli ono što tebe veseli.' I ustao
je, abdestio i počeo klanjati nočni namaz.
Nije prestajao plakati dok mu suze nisu natopile krilo, a zatim i zemlju gdje je stajao. Nakon
toga je došao Bilal, r.a., da uči ezan za sabah-namaz. Kada je vidio upalakanog Poslanika,
s.a.v.s., rekao je: 'Allahov Poslaniče, plačeš, a oprošteni su ti prvi i posljednji grijesi grijesi?'
Muhammed, s.a.v.s., mu na to odgovori: 'A zar da ne budem zahvalni Allahov rob?' Noćas su
bi objavljeni ajeti, teško onome ko ih bude učio, a ne bude razmišljao o njima. To su ajeti iz
sure Ali Imran: U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za
razumom obdarene. Za one koji i stojeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje
razmišljaju. (Ali Imran, 190.-194.)

Najbolja sadaka

Rekao je Ebu Hurejre, r.a.: „Upitan je Allahov Poslanik, s.a.v.s., koja sdaka je najbolja.
Odgovorio je: „Da dijeliš dok si zdrav i pohlepan, dok se bojiš siromaštva i žudiš za
bogatstvom. A ne da odugovlačiš sa sadakom dok ti duša do grla ne dođe, pa da onda kažeš:
tome dajte toliko, tome toliko- kad je to ionako postalo tuđe.“ (mutefekun alejhi)

Izgradnja i rušenje srca

Ljudsko srce izgrađuje i oplemenjuje četvero: znanje, bogobojaznost, pokornost Allahu i zikr. A ruši
ga i uništava četvero: neznanje, griješenje, uobraženost i nemar.

Ključevi dobra

Ispravnim vjerovanjem i potpunom bogobojaznošću Allah, s.v.t., otvara Svome robu dobra dunjaluku i
Ahireta. Rekao je uzvišeni: A da su stanovnici sela i gradovi vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im
blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su radili. (Al-
A'raf, 96)

Posljedice grijeha

Neke od posljedice grijeha su: uskraćivanje upute, pogrešnost mišljenja, skrivenost istine,
pokvarenost srca, nezainteresiranost za zikr, upropaštavanje vremena, odbojnost kod ljudi,
udaljenost od Gospodara, neprimanje dove, tvrdoće srca, nestanak berićeta u životu, poniženje i
tjeskoba u prsima.
Čime Allah uzvisuje čovjeka

Šestosobina s kojima Allah uzvisiuje Svoga roba: korisno znanje, odgoj na temelju Kur'ana i
Sunneta, emanet, čednost, iskrenost i poštenje.

Vrijednost učenjaka

Upitan je jedan učenjak: „Kako to da čovjek zahvaljuje više svome ućitelju nego svome roditelju?“
Učenjak je odgovorio: „Zato što su roditelji uzrok njegovog prolaznog života, a učitelj je uzrok
njegovog vječnog života.“

Znakovi mrtvila srca

Od znakova mrtvila srca su: netugovanje za onim što si propustio od dobrih djela i nekajanje zbog
činjenja loših djela. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: „Koga raduje učinjeno dobro djelo, a rastuži
učinjeno loše djelo, on je vjernik.“

Osobine istinskog fakiha (učenjaka)

Neki čovjek je postavio pitanje Hasanu Basriju i kad mu je on odgovorio, pitalac je rekao: „Islamski
pravnici imaju drukčiji stav po ovom pitanju od tebe!“ Tada mu Hasan reče: „Majka te nejmala, zar si
ti uopće vidio istinskog pravnika svojim očima? Pravi fakih je onaj koji se odriče dunjaluka, a čezne
za Ahiretom, pronicljiv je zbog svoje istinske vjere, ustrajan je u ibadetu Allahu, s.v.t.m u potpunosti je
suzdržan od napada na čast i imetak muslimana, pouzdan je savjetnik muslimanima, ustrajan je u
slijeđenju sunneta Muhammeda, s.a.v.s., ne odbacuje one koji su iznad njega, niti omalovažava one
koji su ispod njega.“

Dostojanstvo islamskih učenjaka

Rekao je Sufjan ibn Ujejne: „Jednog dana je sin halife Sulejmana ibn Abdul-Malika sjeo pored
poznatog učenjaka Tavusa, ali ga on nije ni primijetio, niti se okrenuo prema njemu. Nakon toga mu
je rečeno: „Kako toda se nisi osvrnuo na halifinog sina?“ On je odgovorio: „Želio sam da nauči da ima
ljudi koji su potpuno neovisni od onoga što vladari i njihovi sinovi posjeduju.“

Koliko je vremeba prošlo između tebe i Adema, a.s.?

Prenosi se od Mejmuna ibn Mihrana da je rekao: „Hadždžadž ibn Jusuf je poslan po Hasana Basrija
želeće ga ubiti kao što je ubio mnoge druge muslimane i alime prije njega. Kada je Hasan Basri ušao
kod Hadždžadža, bez imalo straha ga je upitao: “Znaš li, Hadždžadžu, koliko je ljudi živjelo između
tebe i Adema, a.s.?“ „Mnogo“, odgovorio je Hadždžadž. „A gdje su oni sada, Hadždžadžu?“ „Svi su
pomrli“,reče Hadždžadž, i obori glavu nakon što je shvatio poruku Hasanovih riječi, a Hasan Basri je
mirno izašao.

Izvor strasti

Starsti su skupljene u petero, na što upučuju Allahove riječi: Znajte da život na ovom svijetu nije ništa
drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje, i nadmetanje imecima i brojem
djece.[/b] A šest je stvari iz kojih proizilazi ovo petero, a spomenute su u ajetu: [i]Ljudima se čini da je
lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gmile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su
blagodati na ovom svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.

Deset riječi za jednu

Rekao je neki čovjek ahnefu ibn Kajsu: „Ako mi kažeš samo jednu rječ, ja ću tebi uzvratiti deset.“
Ahnef ibn Kajs mu je odgovorio: „Ako ti meni kažeš deseti riječi, ja tebi neći ni jednu.“

Vjesnici smrti

Prenosi se da je Jakub, a.s., rekao Meleku smrti: „Imam jednu potrebu kod tebe, pa bi mi bilo drago
ako bi je ispunio!“ „A šta je to?“, upita Melek smrti. „Volio bih da mi pošalješ izaslanika prije moje
smrti koji će me obavijestiti da mi se približio edžel.“ „Ne boj se, poslat ću ti sigurno dva ili tri
izaslanika prije smrti“, reče mu Melek smrti. Kada mu je istekao edžel, došao mu je Melek smrti. „A
zar nisi obećao da češ mi prije toga poslati dva ili tri izaslanika koji će me obavijestiti o tome?“
„jesam, i poslan sam ti ih, a to su: sijede vlasi nakon što su bile crne, slabost tijela nakon što je bilo
snažno, povijenost tvoga tijela nakon što je bilo uspravno. To su, Jakube, moji izaslanici ljudima prije
smrti.“

Mudrost Alije, r.a.

Rekao je Alija, r.a.: „Ko skupi šest svojstava ne treba se previše predavati traženju Dženneta, niti
treba previše bježati od Džehennema: ko spozna Allaha i pokorava mu se, ko upozna istinu i slijedi
je, ko upozna dunjaluk i odbaci ga, ko upozna Ahiret i žudi za njim i ko upozna laž i strahuje od nje.“

Nije sramota posrnuti i pasti, sramota je ne moći ponovo ustati

Istigfar kao lijek za siromaštvo i neplodnost

Prenosi se da je jedan čovjek došao Hasanu Basriju i žalio mu se na sušu, pa mu je Hasan rekao:
''Čini mnogo istigfar ( tj. traži oprost od Allaha, s.v.t.).'' Drugi čovjek mu se žalio na siromaštvo pa je i
njemu rekao da čini mnogo istigfar. Došao mu je i treći čovjek i žalio se kako nema potomstva, pa je i
njega uputio na činjenje istigfara, a zatim rekao: ''Ja vam nisam ništa od sebe rekao. Allah, s.v.t., je
objavio u Kur'anu: Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta; On će vam
kišu obilatu slati, i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati. (Nuh,
10.-12.)

Ispravno razumijevanje sudbine

Rekao je Omer, r.a.: ''Svejedno mi je da li me snašlo ono što volim ili ono što mrzim, jer ja ne znam u
čemu je za mene dobro, u onom što volim ili u onom što mrzim.''

Dovoljan mi je Allah i divan je On zaštitnik

Imam Kurtubi u svom Tefsiru bilježi predaju od Burejde, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Ko
izgovori deset riječi nakon svakog namaza, a koje se odnose na deset situacija i stanja, i to pet
vezanih za dunjaluk, a pet za Ahiret, uvjerit će se da mu je Allah dovoljan kao zaštitnik i pomagač, a
te riječi su: 'Dovoljan mi je Allah za moju vjeru, za moj dunjaluk, za ono što me tišti i brine, dovoljan
mi je Allah protiv onog ko me bespravno napada, ko mi zavidi, ko me potvara za grijehe. Dovoljan mi
je Allah u smrtnom času, u trenutku kad budem pitan u kaburu, kad se budu vagala djela na Sudnjem
danu, kod prelaska preko Sirat ćuprije. Dovoljan mi je Allah! Nema boga osim Njega! Na Allaha se
oslanjam i u Njega se pouzdavam.'' (''Misku duai min kitabillahi ve sunnetil-Mustafa'')
"Pametan ulaže trud u traženju mudrosti, a neznalica misli da je već posjeduje"

Rečeno je: ''Kada te prijatelj izda i izgubiš nadu u njegovo prijateljstvo, slobodno ga svrstaj u svoje
neprijatelje.''

Pripremio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Poslanikov savjet vjernicima

Rekao je Suvejd el-Ezdi: ''Ja sam bio među sedmericom ljudi iz mog plemena koji su pošli posjetiti
Muhammeda, s.a.v.s. Nakon što nas je primio i saslušao, upitao je: ''A ko ste zapravo vi?'' Rekli smo:
''Mi smo muslimani!'' A Poslanik, s.a.v.s., je onda rekao: ''Svaka stvar ima ono što je potvrđuje, a šta
je potvrda vaših riječi i dokaz iskrenosti vašeg vjerovanja?'' Odgovorili smo: ''To je petnaest stvari i
svojstava. Pet koje vjerujemo, pet koje činimo, i pet koje smo naslijedili iz džahilijjeta, pa ako ne budu
u skladu sa Šerijatom, zabrani nam ih.'' Poslanik, s.a.v.s., reče: ''Kažite to što imate.'' Rekli smo: ''Što
se tiče petero u koje vjerujemo to su: vjerovanje u Allaha, u meleke, u Allahove Knjige, u poslanike, i
u proživljenje poslije smrti. Što se tiče petero koje radimo to su: potvrda da nema boga osim Allaha i
da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, klanjanje namaza, davanje zekata, post u toku
ramazana i obavljanje hadždža. A što se tiče petero koje smo naslijedili iz džahilijjeta to su:
zahvalnost u izobilju, strpljivost u neimaštini, zadovoljstvo sa sudbinom, iskrenost i postojanost u
borbi sa neprijateljem i izbjegavanje zluradosti prema neprijatelju.'' Muhammed, s.a.v.s., se
obradovao našem govoru, pa je sav ushićen rekao: ''Vi ste istinski mudraci i učenjaci! Ja ću vam na
to dodati još petero pa da upotpunite vaš ahlak: ne gomilajte ono što nećete jesti, ne gradite
građevine u kojima nećete stanovati, ne natječite se u onome što je prolazno, bojte se Allaha kome
ćete se sigurno vratiti, i radite za ono čemu idete u susret i što je vječno.'' (Ebu Neim, Bejheki i
Hatib)

Poslije zalaska slijedi novi izlazak

Ne dozvoli nikada da te očaj nadvlada, već pogledaj tamo gdje sunce svako jutro izlazi, da bi uzeo
pouku i naučio lekciju koju Allah, s.v.t., želi da naučiš iz toga. I znaj da se zalazak nikada ne dešava
bez ponovnog izlaska sunca svakog novog jutra. (Šebketul-kasas)

Sigurnost i samopoštovanje

Mnogo je bolje i lakše da te ljudi mrze, a da si ti siguran u sebe i pun samopoštovanja, nego da te
ljudi vole, a ti sam sebe prezireš i nesiguran si u sebe. (Šebketul- kasas)

Ne osvrći se puno na prošlost

Mudri ljudi su kazali: ''Ne osvrći se mnogo na svoje greške i grijehe iz prošlosti jer će ti to zagorčati
sadašnjost, a budućnost učiniti nepodnošljivom i neizvjesnom. Dosta ti je samo da zastaneš nad
svojim prijašnjim greškama kako bi pouku uzeo, jer to će ti dati novi podsticaj na putu Istine i dobra.''
(Šebketul-kasas)

Mudre izreke Isaa, a.s.

Upitan je Isa, a.s.: ''Ko te je podučavao?'' Odgovorio je: ''Niko me nije podučavao, već sam gledao
postupke neznalica i klonio sam ih se.''
''Dunjaluk je ćuprija (most), pa ga koristite kao ćupriju, a ne gradite na njemu kao da ćete na njemu
ostati.''

Lukmanova mudrost

''Ko je milostiv i prema njemu će se biti milostivo, ko govori dobro - siguran je, ko govori loše -
grješnik je, ko ne čuva svoj jezik - kaje se.''
''Ne dozvoli da mrav bude pametniji od tebe, on čitavo ljeto skuplja hranu za zimu.''
''Kada je stomak pun misao zaspe, mudrost zanijemi, a tijelo se teško pokreće na ibadet.''

Upropaštavanje islama

Rekao je Muhammed ibn Fadl ez-Zahid: ''Četiri skupine ljudi upropaštavaju islam: oni koji ne rade po
onome što znaju, oni koji rade a ne znaju, oni koji niti znaju, niti rade, i oni koji zabranjuju ljudima da
uče i druge podučavaju islamu.'' (Mevaizu zam'an li durusi zeman)

Vrste klanjača

Rekao je Ibnul-Kajjim el-Dževzijje: ''Pet je vrsta klanjača: onaj koji klanja namaz a sam sebi zulum
čini, jer ne vodi računa o abdestu niti o namazu i njegovim vremenima i ruknovima; onaj koji vodi
računa o formi abdesta i namaza, ali se uopće ne bori protiv šejtanskih vesvesa i raznih misli koje mu
dolaze u toku namaza, već se potpuno preda tim mislima; onaj koji vodi računa o formi namaza i bori
se protiv šejtanskih vesvesa i nadolazećih misli, i toliko je zauzet borbom da mu prokleti šejtan ne bi
''ukrao'' što od namaza da je on istovremeno i u namazu i u džihadu; onaj koji kad stane da klanja
ispuni sve preduvjete, vodi računa o ruknovima namaza i svoje srce potpuno preda Allahu, s.v.t., u
toku namaza; i onaj čiji namaz ima sva svojstva onog iz četvrte skupine, ali pored toga on ima
dodatnu osobinu i vrijednost. On naprosto stavi svoje srce ispred svoga Gospodara potpuno
svjestan da ga Allah vidi i čuje, i obožava Allaha putem namaza kao da Ga vidi. Što se tiče prve
skupine, oni zaslužuju kaznu zbog nemarnog odnosa prema namazu, druga skupina zaslužuje
obračun, treća oprost grijeha, četvrta oprost grijeha i nagradu, i peta skupina, osim oprosta i
nagrade, zaslužuje bliskost Gospodara svjetova, jer njima pripada udio u nagradi onih kojima je
namaz najveća radost. A onaj kome je namaz najveća radost na dunjaluku, Allahova bliskost će mu
biti najveća radost na Ahiretu. (Mevaizu zam'an li durusi zeman)
To je pravda

Kada je Amr ibn 'As osvojio Egipat želio je sagraditi mesdžid pa je tražio od jedne židovke da mu
proda parče zemlje koje mu se posebno sviđalo. Ona je odbila prodati zemlju, pa je Amr silom uzeo
tu zemlju i isplatio joj koliko je vrijedila zemlja. Židovka je odlučila da se požali halifi Omeru, pa je sa
svojim slugom otišla u Medinu. Našla je halifu Omera, r.a., i ispričala mu zašto je došla, tražeći da on
pravedno presudi i da joj se vrati zemlja. Hazreti Omer je uzeo jedan čerpić od cigle i napisao na
njemu poruku Amr ibn 'Asu, rekavši: ''Uzmi ovaj čerpić i daj ga mom namjesniku u Egiptu, on će ti
sigurno vratiti zemlju nakon što pročita poruku.'' Kad se žena udaljila od Omera, r.a., uzela je čerpić,
ali na njemu ništa nije vidjela, pa ga je ljutito bacila rekavši: ''Kakav namjesnik takav i halifa. Svi su
oni isti i nije im nimalo stalo do pravde.'' Njen sluga je, krijući od nje, za svaki slučaj uzeo čerpić i
stavio ga u svoju torbu. Kad su se vratili u Egipat Amr ju je upitao je li halifa poslao neku poruku, a
ona je rekla da joj je bio dao nekakav čerpić na kojem ustvari ništa nije napisao i tako joj dao do
znanja da je on kao i namjesnik nepravedan čovjek i da se još i izigrava sa njom, i zbog toga je ona
bacila čerpić. Međutim, tada je sluga izvadio čerpić iz torbe i dao ga Amru. On je pročitao poruku i
odmah naredio da se prestane sa gradnjom mesdžida, i da se zemlja vrati židovki. Kad je to čula,
židovka se začudila takvoj reakciji, pa je rekla namjesniku: ''Zašto to činiš, i kakvu to naredbu čitaš
kad tamo ništa nije napisano?'' Amr joj je odgovorio: ''Napisano je, ali svjetlom imana, i onaj ko to
svjetlo ne posjeduje ne može ni pročitati poruku.'' Židovka je nakon toga primila islam, a onda je
ponovo uzela čerpić i na njemu pročitala sljedeću poruku od halife Omera: ''Bismillahir-Rahmanir-
Rahim! Od zapovjednika vjernika, Omera ibn Hattaba, namjesniku Egipta Amru ibn 'Asu. O Amre,
znaj dobro da smo mi preči od Kisre da budemo pravedni.'' Nakon toga je židovka uvakufila zemlju
za mesdžid i sagradila ga od vlastitih sredstava.'' (Kunuzul-hikmeti)

PRIMJER ALLAHOVE MILOSTI|>

"Među onima prije vas bio neki čovjek koji je ubio 99 ljudi. Pitao je za

najučenijeg čovjeka na Zemlji, te su ga uputili kod nekog kaluđera. Otišao mu je i rekao da je ubio 99
ljudi, i pitao ga ima li za njega pokajanja i oprosta. Ovaj
mu je rekao: 'Ne', pa je i njega ubio i namirio na 100. Potom je pitao za najučenijeg čovjeka na
Zemlji, pa su ga uputili na nekog učenjaka, kom je rekao da je ubio 99 ljudi i pitao ga da li za njega
ima pokajanja i oprosta. 'Da', - reče mu on, - a ko bi se to mogao ispriječiti između tebe i pokajanja?
Idi u to i to mjesto. U njemu su ljudi koji robuju Allahu, pa Mu i ti s njima robuj! Ne vraćaj se u svoje
mjesto, jer je to loše mjesto.' On krenu, i kad stiže na pola puta dođe mu smrt. Oko njega se
sporječkaše meleki (Allahove) milosti i meleki
(Allahove) kazne. Meleki milosti, rekoše: 'Došao je ovdje kajući se, srcem okrenut ka Uzvišenom
Allahu.' Meleki kazne rekoše: 'Nikada nije dobra učinio!'
Tada im dođe melek u ljudskom obliku, te ga oni uzeše za sudiju, a on im reče:
'Izmjerite udaljenost između dvaju mjesta, i kom bude bliži, tamo ga svrstajte!'
Izmjeriše i utvrdiše da je bliže mjestu u koje je htio stići, te ga prihvatiše meleki milosti. U
vjerodostojnoj predaji, stoji: 'Allah je objavio jednom mjestu (lošem):
'Udalji se!', a drugom: 'Približi se!' I rekao: 'Izmjerite udaljenost između njih!'

Oni utvrdiše da je bliži drugom za pedalj, te mu bi oprošteno."[1]

Hadis prenosi Ebu Se'id El-Hudrijj radijallahu anhu, a bilježi ga Muslim.

[1] Ovo je jedini hadis koji nije sadržan u zbirci na osnovu koje je sačinjen izbor. Jedino

ga predaja koja spominje da je Allah objavio mjestima da se udalje, tj. primaknu, čini
hadisom-kudsijom. Hadis je naveden prema djelu 'Rijadus salihin'.

Iblisov odgovor

Prenosi Vehb ibn Munebbih da je Iblis sreo Jahja, a.s., pa ga je Jahja, a.s., upitao: ''Reci mi koje
vrste ljudi postoje i koju od tih skupina vi šejtani najviše volite?'' Iblis mu odgovori: ''Postoje ljudi koji
su zaštićeni od našeg djelovanja, to su oni poput tebe i mi im ništa ne možemo. Postoji i skupina ljudi
koja je u našim rukama poput lopte u dječijim rukama, mi im radimo šta hoćemo i kako hoćemo. A
postoji i treća skupina i ona nam je...

... najteža i najgora, to su ljudi koje mi napadnemo i oni učine grijeh, i kad mi pomislimo da smo ih
upropastili, oni se pokaju Allahu i učine istigfar i tako pokvare sve ono što smo mi uradili. Niti
možemo niti hoćemo odustati od toga da ih navraćamo na grijeh, a niti možemo ostaviti svoj zacrtani
cilj."

Tako mi Allaha, od danas neću griješiti!

Prenosi se da je neki čovjek došao Ibrahimu ibn Edhemu i rekao mu: ''Moja duša me neprestano
navodi na grijehe, pa me posavjetuj kako da se toga oslobodim.'' Ibrahim ibn Edhem mu odgovori:
''Kad te duša pozove u grijeh prema Allahu, ti se slobodno prepusti grijesima, ali pod nekoliko
uvjeta.'' ''Koji su to uvjeti?'', upita čovjek. Ibrahim mu reče: ''Kada budeš želio učiniti grijeh onda to
učini na mjestu gdje te Allah ne vidi.'' Čovjek mu reče: ''Subhanallah, kako da to učinim kad me Allah
svugdje vidi!'' Zatim mu reče: ''Kada te duša pozove u grijeh učini to, ali ne na Allahovoj zemlji.''
Čovjek reče: ''Ali kako kad je sva zemlja Allahova!'' Ibrahim ibn Edhem je nastavio: ''Kada budeš želio
učiniti grijeh nemoj jesti ništa od opskrbe koju Allah daje.'' Čovjek uzviknu: ''A zar sva opskrba nije od
Allaha!'' Kada budeš želio učiniti grijeh, i kada te nakon smrti meleki povedu u Vatru, nemoj ih
slušati.''

''A kako da ih ne slušam i kako da se oduprem kad je to nemoguće.'' ''Kada budeš čitao svoje grijehe
iz knjige koja će ti biti data na Sudnjem danu, nemoj ih priznati već poreci da si to činio.'' A gdje su
kiramen-katibini, gdje su meleki čuvari, gdje su ostali svjedoci koji će svjedočiti protiv čovjeka?'' Na
kraju mu Ibrahim ibn Edhem reče: ''Pa kako se onda ne stidiš da činiš grijehe prema Allahu, a On te
vidi, podario ti je život i opskrbu, dao ti zdravlje i snagu?!'' Nakon tih savjeta čovjek je počeo plakati i
kroz suze je govorio: ''Tako mi Allaha, od danas neću biti nepokoran Allahu, dž.š.''

Razumom protiv strasti

Islamski učenjaci su kazali: ''Allah, dž.š., stvorio je meleke i podario im razum bez strasti, životinje je
stvorio i podario im strast bez razuma, a stvorio je čovjeka i podario mu i razum i strast. Pa kod kojeg
čovjeka razum nadvlada strasti, on je na stepenu meleka, a kod koga strast nadvlada razum, on je
na stepenu životinje.''

Duševno stanje jednog pobožnjaka

Prenosi se od Džafera ibn Berkana da je rekao: ''Slušao sam mnogo o pobožnosti i dobroti Junusa
ibn Ubejda pa sam mu napisao pismo sljedećeg sadržaja: 'Dragi i poštovani brate! Volio bih da mi
odgovoriš na moje pismo i da mi opišeš svoje duševno stanje. Selam!' On mi je u svom odgovoru
ovo napisao: 'Tražio si od mene da ti opišem stanje svoje duše i evo ja to činim, ali nerado.

Znaj da sam svoju dušu stavio na ispit na taj način što sam je pokušao nagovoriti da voli drugim
ljudima isto što i sebi i da mrzi drugim ljudima ono što mrzi i sebi, pa sam se uvjerio da je još uvijek
daleko od toga. I pokušao sam je nagovoriti da druge ljude ne spominje osim po dobru, ali njoj je
lakši post u najdužem ljetnom danu po najvećoj vrelini od toga. Dragi brate, eto takvo je stanje moje
duše.'''

Neprolaznost žudnje za vlašću i vodstvom

Rekao je Hasan Basri: ''Jasan znak da je čovjek daleko od Allahove milosti i da ga je Allah napustio
jeste njegovo bavljenje i zanimanje onim što ga se ne tiče.''

A imam Šatibi kazao je: ''Zadnje što nestaje iz srca pobožnih ljudi jeste žudnja za vlašću i vodstvom.''

Prepao se Allahove milosti

Prenosi se da je Sulejman ibn Abdul-Melik jedanput čuo grmljavinu i vidio sijevanje munja pa se
mnogo uplašio. Primijetio je to Omer ibn Abdul-Aziz i rekao mu: ''O vođo pravovjernih! Ovo je glas
Allahove milosti, kako ćeš se tek prepasti kad čuješ glas Njegove kazne.''

Uzaludna nada

Rekao je imam Ibnul-Dževzi: ''O ti koji žudiš da u Džennet uđeš! Samo zbog jednog grijeha tvoj
praotac Adem je iz njega istjeran, pa zar misliš da ćeš ti ući u Džennet sa mnoštvom svojih grijeha za
koje se ni pokajao nisi!''

Osobine postojanog vjernika

Prenosi se da je jedan islamski mudrac rekao: ''Znak po kojem se može prepoznati onaj ko je
ustrajan u vjeri jeste da bude poput brda, jer brdo se topi na vrelini, učvršćuje na hladnoći, vjetar ga
ne može pomjeriti niti poplava odnijeti. Tako je i sa ustrajnim vjernikom: ako mu neko učini
dobročinstvo, to ga neće navesti da nepravedno podržava onoga ko mu je dobro učinio, ako neko
nešto hrđavo učini prema njemu, to ga neće navesti da bude nepravedan prema tom čovjeku,
prohtjevi njegove duše ga ne mogu navesti da čini ono što je suprotno Allahovom naređenju niti ga
dunjalučke blagodati i ljepote odvode od pokornosti Allahu, dž.š