„Sedmerica će biti u Allahovom hladu kad drugog hlada sem Njegovog ne

bude. Među njima su:

1. pravedni imam (vladar),
2. mladić koji je odrastao u pokornosti Allahu,
3. čovjek čije je srce bilo vezano za džamiju,
4. dvojica ljudi koji su se zavoljeli u ime Allaha, na tome se sastali i rastali
5. čovjek koga je pozvala ugledna i lijepa žena na blud, a on joj odgovorio
da se boji Allaha,
6. čovjeka koji je dijelio sadaku tako da desnica ne zna šta je udijelila
ljevica
7. čovjek koji se iskreno sjeti Allaha, pa mu oči zasuze. (Buhari)

U datom hadisu allahov Poslanik, s.a.v.s., objašnjava svojim ashabima, ali i svima
nama na koji način da postignemo uspjeh i sreću na oba svijeta te spas na dan kada
se bude polagao račun. Hlad i okrilje Allahove milosti koju će na strašnom danu
uživati nevedene kategorije ljudi.
Koje su to sobine i ovih ljudi koji će zaslužiti tako visoko mjesto na Sudnjem danu.

Pravedni imam, vladar

Koncept pravde je u islamu veoma važan. Pravda znači da svakom damo pravo
koje zaslužuje: muslimanu ili nemuslimanu, rođaku ili strancu, prijatelju ili
neprijatelju.
Allah kaže: “Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se
bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da
pouku primite, On vas savjetuje». (Pčele, 90)
Ibn Tejmijje je govorio: ”Allah će pomoći pravednog vladara, pa makar bio
nevjernik.” U pravednoj državi siguran je i vladar i podanici, a u nepravednoj je
nesiguran i vladar i podanici.
Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni
povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov
savjet! – a Allah, doista, sve čuje i vidi. (En-Nisa’, 58.)
Pravednost je propisana svima nama, jer svako od nas ima neku odgovornosti za
koju je zadužen i odgovoran.
Jedan muslimanski vojnik došao je kod halife Omera da traži svoju vojničku plaću,
a on je još u džahilijjetu ubio Omerovog brata. Kada ga je Omer vidio, namrštio se
i rekao mu: ”Ja tebe ne mogu voljeti! ” Vojnik je upitao: ”Vođo pravovjernih, hoće
li tvoja mržnja prema meni uskratiti moja prava?” Omer je odgovorio: ”Nikada!”
Na to je vojnik rekao: ”Onda ja ne marim za tvojom mržnjom.” Prenosi se od
Seida ibn Musejjeba da su se musliman i jevrej parničili pred halifom Omerom, pa
je on vidio da je istina na strani jevreja i presudio je u njegovu korist. Tada je
jevrej rekao: ”Tako mi Boga, presudio si po pravdi.” Omer ga je upitao: ”Što si to
rekao?” Odgovorio je: ”Kod nas u Tevratu zapisano je: ‘Koji god kadija presudi po
pravdi, s njegove desne i lijeve strane nalaze se meleki i oni mu pomažu da bude
pravedan i podstiču sve dok se drži pravde, a kada napusti pravdu, oni odu od
njega.”’ (Džami'u-l-usul)

Također je rekao: ”Najdraži Allahu i Njemu najbliži na Sudnjem danu bit će

pravedni vladar, a najmrži Allahu i najgoru kaznu na Sudnjem danu kušat će
nepravedni vladar.” (Tirmizi)

”Na Sudnjem danu će i pravedan sudija poželjeti da nikada nije sudio ni dvojici
ljudi koji su se sporili oko obične datule.” (Ahmed i Ibn Hiban)

Poslanik, a.s., rekao je: ”Tri su vrste sudija, jedan će u Džennet, a dvojica u
Džehennem. U Džennet će onaj koji je znao istinu i sudio po njoj, a u Džehennem
će onaj koji je znao istinu, a nije sudio po istini i pravdi, i onaj ko je sudio bez
znanja.” (Tirmizi, Ibn Madže i Ebu Davud)

pričom i riječima izaslanika bizantijskog cara, kada je posjetio halifu Omera.

Naime, bizantijski car poslao je izaslanika halifi Omeru da vidi kakvo je stanje kod
muslimana i ko je taj čovjek od kojeg svi strahuju samo na spomen njegovog
imena. On je došao u Medinu i pitao je muslimane: ”Gdje vam je kralj?” Rekli su
mu: ”Mi nemamo kralja, već emira, a on je trenutno negdje izvan grada.” Našao ga
je kako spava pod stablom palme, a pored njega je bio njegov štap koji je uvijek
nosio, pa je rekao: ”Zar je ovo čovjek kojeg se toliko boje kraljevi i carevi?!
Pravedno sudiš i zato možeš mirno spavati! Naš car sudi nepravedno i pravedno je
da ne može mirno spavati i da je nesiguran.”

Mladić koji je odrastao u pokornosti Allahu

To je omladina privržena vjeri u Allaha dž.š. Ovdje se misli na mladiće i djevojke
punih snage i zdravlja koji svoj život posvete vjeri i moralnom načinu života. Oni
koji svoju strast, kada je ona najizraženija savladaju. Kada šejtane, ma koliko
ih navraćali na grijeh ne slušaju i ne slijede, nego slijede Allahovog poslanika,
nego dane i noći posvećuju zikru, učenju Kur'ana, traženju znanja, dobročinstvu
roditeljima.
Ibadet mladića vrijedniji nego ibadet staraca jer se postiže kročenjem prohtjeva.
Čovjek će za cijeli svoj život biti pitan na Sudnjem danu a za mladost u šta ju je
proveo.

Čovjek čije je srce bilo vezano za džamiju

Poslanik, s.a.v.s., ne kaže samo ko dolazi u džamiju nego čovjek čije je srce
vezano za džamiju, koji svoje namaze vezuje za dzamiju, a time i posao, obaveze,
stanovanje, hobije i porodične obaveze. Provodi svoje slobodno vrijeme u dzamiji,
uči, zikri, ibadeti, ali i radi na održavanju čistoće, urednosti džamije i na
unapređenju džemata.

Dvojica ljudi koji su se zavoljeli u ime Allaha, na toj ljubavi se sastali i na njoj
se rastali
Međusobna ljubav u ime Allaha je jedna od velikih vrata koja će nam donijeti
dobro na ahiretu i uzrok kušanja slasti imana na ovom svijetu. Voljeti nekog
drugog u ime Allaha znači da musliman ne voli drugog muslimana iz bilo
kojeg drugog razloga osim zbog ispravnosti njegove vjere. Tako da nije važno
kako ta osoba izgleda, šta nosi, koliko je bogata ili siromašna, odakle je, koja joj je
boja kože – možda ti se ništa od toga ne sviđa, ali tu osobu voliš radi njenog imana
- to znači voljeti u allahovo ime.
Allah, Milostivi i Uzvišeni, kaže: „Oni koji se međusobno vole u ime moje Slave
će imati stubove svjetlosti te će im poslanici i šehidi zavidjeti.” (Tirmizi,
Ahmed)
 Čovjek koga je pozvala ugledna i lijepa žena na blud, a on joj odgovorio
da se boji Allaha
Ovaj svijet je pun iskušenja koja mogu odvesti do Vatre, a jedno od njih je i
iskušenje ženama. Mnogi muškaraci su odveli svoju dušu u propast zbog
zavođenja neke žene, pa je Poslanik ummeta posebno upozorio na ovo. Rekao je:
“Svijet je ugodan i zelen i zaista će vas allah učiniti njegovim nasljednicima da
bi vidio kako ćete se ponašati. Zato izbjegavajte čar žena; zaista je prvo
iskušenje za djecu Izraela prouzrokovala žena.” (Muslim)1
Najvažnija mjera kojom ćemo se zaštititi od ovog i svih drugih iskušenja je strah
od Allaha. U tom pravcu najbolji uzor nam može biti Jusuf a.s.

Čovjeka koji je dijelio sadaku tako da desnica ne zna šta je udijelila ljevica
Uzvišeni Allah nas u Kur’anu obavještava da je Njegova odredba da nekima daje
manje a drugima više imetka da bi nas time iskušao. Kušnja je siromahu od Allaha
da iskaže sabur. Kušnja je bogatašu da bude u hizmetu drugim muslimanima i
ljudima općenito. U ovom dijelu hadisa naglašava se tajno dijeljenje jer se takvim
načinom postižu veće koristi. O ovoj vrsti sadake Uzvišeni u Kur’anu govori:
„Lijepo je kad javno dajete milostinju, ali je za vas bolje ako je dajete
siromasima kad niko ne vidi...“ (Bekara 271)
Koristi od tajnog dijeljenja sadake su mnogobrojne: Veća šansa da će naam biti
primljena sadaka. Štitimo sebe od rijaluka – pretvaranja,
Štitimo dostojanstvo onoga kome pomažemo, (trgovcu izgorila trgovina, njegovi
ahbabi došli mu, nisu pričali o tome, a svaki ostavi kesu dukata.

Čovjek koji se iskreno sjeti Allaha, pa mu oči zasuze

Naš plemeniti Poslanik nas je obavijestio: „Da znate ono što ja znam malo biste
se smijali, a mnogo plakali!” (Buhari)
Plakanje nije odlika slabića. Poslanik, koji je bio najbolje stvorenje, je plakao, kao
i svi ashabi. Prenosi se da je Omer, r.a. imao dva puteljka na licu kao tragove od
suza koje je puštao, ne od straha prema ljudima, nego iz strahopoštovanja prema
Uzvišenom Allahu. Suze su iskren izraz straha od Allahove kazne i naše iskrene
ljubavi i strahopoštovanja prema Njemu.

1
‫ كانت في النساء‬،‫ واتقوا النساء؛ فإن أول فتنة بني إسرائيل‬،‫ فاتقوا الدنيا‬،‫ فينظر كيف تعملون‬،‫ وإن هللا مستخلفكم فيها‬،‫إن الدنيا حلوة خضرة‬
Ali koliko se često u osami sjetimo allaha i oči nam zasuze? Mnogo se smijemo, a
malo plačemo. Poslanik je rekao: „Ništa nije draže Allahu, dž.š., od dvije kapi i
dva traga: kapi suze zbog straha od Allaha i kapi krvi prolivene na Allahovom
putu, a dva traga su prašina na Allahovom putu i trag od nekih propisa, koji
ostaju na čovjeku.” (Tirmizi)