O naučnim činjenicama u Kur'anu

Allah je u Kuranu obećao da će svim ljudima, a posebno naučnicima, otkriti istinu

0 jasnim znakovima koji se nalaze u Knjizi, kako bi im to bio dokaz o istinitosti Muham-
medova, a.s., poslanstva. Stoljeća su protekla i mnoge generacije se smijenile dok su se po-
tvrdili mnogi kur'anski dokazi da ono što vjeruju i slijede muslimani ima svoj čvrst temelj u
naučnim činjenicama. Bila su potrebna naučna dostignuća 20. stoljeća da te naučne či-
njenice i otkrića ugledaju svjetlo dana. Ona su svjedočanstvo da Kur'an nije napisao jedan
nepismeni čovjek iz pustinje niti iko od ljudske populacije koja živi ili je živjela. Kur'an je
objava Onoga Koji je stvorio svemir i Zemlju i koji je o svemu obaviješten.

Kur'an u mnogo svojih ajeta poziva ljude da istražuju prirodu i u njoj otkrivaju Allahove
znakove. Sve živo i neživo u Univerzumu puno je znakova koji otkrivaju da sve što postoji
ima svoga Stvoritelja i da nije samo nastalo. Ko traži te znakove otkrit će da sva stvorenja
imaju zadatak da demonstriraju moć, znanje, vještinu i snagu svoga Stvoritelja. Čovjek je
odgovoran za otkrivanje tih znakova koristeći svoj razum, mudrost, inteligenciju, znanje,
iskustvo i iskreno obožavanje Allaha, dž.š.

Ovdje ćemo navesti nekoliko primjera savremenih dostignuća iz raznih oblasti nauke
koji se spominju u Kur'anu, kao dokaz ljudima o istinitosti kur'anske uzvišene Objave.
Allah, dž.š., kaže: Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima
samim dok im ne bude sasvim jasno daje Kur'an istina. (Fussilet, 53) Muhammed, a.s., rekao je:
"Svakom poslaniku Allah je davao dokaz u koji su ljudi vjerovali. A ono što je meni dato,
jeste Kur'an. I zato mi je želja da imam najviše sljedbenika." (Buhari)
Svi su poslanici iznosili dokaze svoga poslanstva od Allaha, dž.š., pa tako i
Muhammed, a.s.: Slali smo poslanike svoje sa jasnim i čvrstim dokazima. (El-Hadid, 25) Svakako,
vjerovanje koje nema svojih dokaza i ne treba da bude prihvaćeno. Kur'an, Allahov govor,
objavljen je preko Muhammeda, a.s., cijelom čovječanstvu, i predstavlja njegov najveći
dokaz poslanstva od Allaha, dž.š. To je Knjiga upute ljudima za sva vremena i u svim
situacijama.

Astronomija
Savremena naučna dostignuća na polju astronomije tek danas potvrđuju ono što je
rečeno u Kur'anu prije više od 1400 godina. I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec,
1 svi oni nebeskim svodom plove. (El-Enbija', 33); Nit' Sunce može Mjesec dostići nit' noć dan prestići,
svi oni u svemiru plove. (Ja-Sin, 40)
 Do otkrića da se u svemiru sve kreće došlo se tek krajem 17.
stoljeća kada su spaljivani oni koji su smatrali da se Zemlja kreće i da
nije ravna ploha. U vrijeme objave ovih ajeta nije bilo moguće
nikakvim istraživanjem niti pomagalima potvrditi ove činjenice.
Kada tumačimo druga dva navedena ajeta onda govorimo o
postojanju orbita za Mjesec i Sunce. Danas se zna da se Mjesec
okreće oko Zemlje sa periodom od 29,5 dana. Međutim, postojanje
sunčeve orbite teže je shvatljivo. Da bismo razumjeli ove kur'anske
ajete, trebamo razmotriti položaj Sunca u našoj galaksiji i, prema
tome, koristiti dostignuća moderne nauke. Naša galaksija sadrži
znatan broj zvijezda koje su raspoređene po jednom krugu koji je
gušći u centru nego na periferiji. Tu Sunce zauzima položaj udaljen od
centra kruga. Budući da se galaksija okreće oko sebe sa svojim
centrom kao osovinom, proizlazi da se Sunce okreće oko tog istog
centra po kružnoj putanji. Moderna astronomija izračunala je njene
elemente. Da bi se posve okrenuli oko sebe galaksiji i Suncu je
potrebno otprilike 250 miliona godina. Sunce se pomjera približnom
brzinom od oko 250 km/h. Takvo je orbitalno kretanje Sunca koje
objavljuje Kur'an prije skoro 14 stoljeća, a čije je postojanje i
koordinate dokazala moderna astronomija.
Magnetosfera je poput štita koji štiti Zemlju od meteora, štetnih
kosmičkih zračenja i čestica. Na slici gore ilustriran je ovaj omotač,
koji je poznat pod imenom Van Ailen po- jasevi. Ovi pojasevi, koji se
nalaze na desetine hiljada kilometara od Zemlje, štite živa bića od
ubitačne energije koja se širi kosmosom.
Sva ova naučna otkrića dokazuju da Zemlja ima jednu specijalnu
zaštitu, što je u apsolutnom skladu sa kur'anskim obavještavanjem
iznesenim prije 1400 godina: I to stoje nebeski svod osiguran Naše je
djelo...
 U Kur'anu se kaže: Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva. (Ez-
Zarijat, 7) - u cijelom kosmosu postoji, pretpostavljaju naučnici, oko
200 milijardi galaksija, od kojih svaka posjeduje u prosjeku po 200
milijardi zvijezda. Sva ova svemirska tijela, opet, posjeduju veoma
precizno određene orbite. I svako od ovih tijela se milionima godina
kreće po svojoj orbiti koja je u savršenom skladu i harmoniji sa
ostalima. Orbite koje su raspoređene po cijelom kosmosu ne pripadaju
samo nebeskim tijelima. Galaksije se, također, zbunjujućom brzinom i
preciznošću kreću po svojim orbitama. Tokom ovih kretanja nijedno
nebesko tijelo se ne sudara sa drugim, njihovi putevi se ne ukrštavaju.
Posrijedi je tako zaprepašćujući sklad da je uočeno da određene
galaksije prolaze jedna kroz drugu a da se, pritom, nijedan njihov dio
ne sudara sa drugim.
Apsolutno je sigurno da čovječanstvo u periodu objave Kur'ana
nije posjedovalo teleskope i razvijenu tehnologiju koja bi osiguravala
osmatranje kosmosa u dubinama mjerenim milionima kilometara.
Tada se nisu posjedovala saznanja današnje moderne fizike i
astronomije. Prema tome, bilo je nemoguće u to vrijeme naučno
otkriti činjenicu da je, kako je to u Kur'anu istaknuto, kosmos "pun
zvjezdanih puteva". Međutim ove činjenice su jasno predočene u
Kur'anu, pošto je Kur'an riječ Allaha, dž.š., Koji sve zna.

On je Stvoritelj nebesa i Zemlje! (...) On sve stvara, i samo On sve zna!

(El-En'am, 101) - ova kur'anska činjenica je u potpunom skladu sa savremenim
naučnim otkrićima. Definitivan zaključak do kojeg je danas došla moderna
astrofizika upućuje na činjenicu da je cijeli kosmos, zajedno sa materijalnom i
vremenskom dimenzijom, nastao u nultom trenutku jednom velikom
eksplozijom. Teorijom Velike eksplozije (Big Bang) dokazano je da je cijeli
kosmos nastao iz ništa, eksplozijom samo jedne tačke prije, otprilike, 15
milijardi godina. Ova teorija je ujedno i jedino naučno objašnjenje nastanka i
početka kosmosa, koja je prihvaćena od strane svjetskih naučnih krugova.
 Uloga planina (geologija)

U Kuranu se skreće pažnja na značajnu geološku funkciju planina: Mi

smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa... (El-
Enbija, 31) Ako obratimo pažnju, uočit ćemo da se u ajetu ističe da planine
imaju zadatak sprečavanja potresanja na Zemlji. Ova činjenica, koja, u
trenutku objavljivanja Kur'ana, nije bila poznata nijednom čovjeku,
ustanovljena je modernim geološkim pronalascima. Prema geološkim
nalazima, planine nastaju kao rezultat pomjeranja i sudaranja velikih slojeva
koji čine Zemljinu koru. Prilikom sudaranja dva sloja, otporniji sloj se podvlači
pod drugi sloj, koji se sabijanjem izdiže uvis i formira planinu. Napredujući
ispod zemlje, donji sloj dolje formira jedan duboki stub. Dakle, planine
posjeduju svoju stabilnu stopu, korijen ili temelj ispod površine Zemlje koji je
jednak masi koju vidimo iznad površine. Upozoravajući na ovu karakteristiku,
u jednom kur'anskom ajetu se planine uspoređuju sa stubovima: Zar Zemlju
posteljom nismo učinili, i planine stubovima? (En-Nebe', 6-7)
Zahvaljujući ovoj osobenosti, pružanjem ispod i iznad površine Zemlje u
tački spajanja slojeva, planine vrše međusobno zakivanje ovih slojeva. Ova
stabilizirajuća uloga planina u nauci navodi se pod terminom izostaza, a to je
ravnoteža između pojedinih dijelova mase Zemljine kore. U geologiji se pojam
spominje u značenju osiguravanja generalne ravnoteže Zemljine kore uz
pomoć gravitacione snage koje su planine obrazovale ispod površine Zemlje.
Ova značajna funkcija planina, koja je otkrivena zahvaljujući modernoj
geologiji i iscrpnim istraživanjima, u Kur'anu, koji je objavljen prije 14
stoljeća, navedena je kao jedan primjer nenadmašne mudrosti u Božijem
stvaranju.
 Pokretljivost planina

U jednom kur'anskom ajetu ističe se da planine nisu statične, kako nam

izgledaju, već da su u konstantnom pokretu: Ti vidiš planine i misliš da su
nepomične, a one promiču
kao što promiču oblaci - to je djelo Allaha, koji je sve savršeno stvorio... (En-
Neml, 88) Ova pokretljivost planina proistječe iz gipkosti Zemljine površine,
na kojoj se nalaze. Zemljina kora se, skoro ploveći, pokreće nad manto slojem
koji je zbijeniji od nje.
Geolozi su 80-ih godina 20. stoljeća, međutim, zaključili, da su kontinenti
prije skoro 500 miliona godina bili međusobno povezani i ogromni kontinent
nazvan je Pangea. Prije 180 miliona godina Pangea se razdvojila na dva dijela,
tvrde naučnici. Prvi od ova dva velika kontinenta koji su se u različitim
smjerovima odvajali jedan od drugog obuhvatao je Afriku, Južnu Ameriku,
Australiju, Antarktik i Indiju, a drugi kontinent obuhvatao je Evropu, Sjevernu
Ameriku i Aziju bez Indije. U razdoblju od 150 miliona godina nakon diobe u
različitim vremenima ove velike površine su se odvajale na manje kontinente.
Ovi kontinenti, konstantnom promjenom raspodjele između mora i kopna,
kreću se površinom Zemlje brzinom od nekoliko centimetara godišnje.
Obznanjivanjem u Kuranu ove naučne činjenice koju je nauka nedavno
otkrila je, nesumnjivo, jedna od kur'anskih mudžiza.

Botanika

On vodu s neba spušta, pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve vrste
bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje žuto, i iz palmi, iz zametka
njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasađeni, naročito
masline i narovi, slični i različiti. Posmatrajte zato, plodove njihove kad se tek
pojave i kad su zreli. To je zista dokaz za ljude koji vjeruju. (El-En'am, 99)
 Allah, dž.š., upućuje nas na izučavanje nastanka i razvoja biljaka.
Veličanstven je sklad i red u stvaranju života biljke. Kako pomoću
plodonosnih kiša raste raznoliko bilje koje se od jednog cvijeta pretvara u
zeleni plod koji dozrijeva i koji je pristupačan čovjeku za upotrebu.
Posebno je važno istaći izbor plodova koje Allah, dž.š., potcrtava, a to su
maslina i nar. O dobrobiti ovih dviju biljaka na ljudsko zdravlje današnja
medicina iznosi na stotine istraživanja o kojima, zasigurno, kada je objavljivan
Kur'an čovjek nije imao nikakvih saznanja.

Naučili smo:

Da je Allah u Kur'anu obećao da će otkriti istinu o jasnim

znakovima koji se nalaze u Knjizi, kako bi im to bio dokaz o
istinitosti Muhammedova, a.s., poslanstva.
Do danas potvrđeni su mnogi kur'anski dokazi da ono što
vjerujemo i slijedimo ima svoj čvrst naučni dokaz.

Čvrsti naučni dokazi su svjedočanstvo da Kur'an nije napisao

Muhammed, a.s., već da je on objava Onoga Koji je stvorio
svemir i Zemlju i koji je o svemu obaviješten.
Da su nepobitne naučne činjenice svjedočanstvo istinitosti i
savršenstva Kur'ana, što se ističe u svakoj nauci, npr.:
astronomiji, botanici, geologiji, herniji, fizici, medicini,
okeanologiji i dr. Navedi nekoliko primjera

Razgovarajmo o nauci i Kur'anu

Zašto je Kur'an najveći dokaz poslanstva

Muhammeda, a.s.? Šta Kur'an pruža nauci i
naučnicima? Navedi jedan ajet koji govori
 o stvaranju nebesa i Zemlje? Nevedi jedan
primjer iz geologije i potkrijepi ga
Kur'anom? Kako možemo povezati Kur'an
sa naukom koja proučava biljke?

Dobročinstvo

Musliman na dobročinstvo ne gleda samo kao na vrlinu kojom se lijepo okititi nego i kao na sastavni dio
svoga vjerovanja i ispoljavanja islama. Ovo zato što se islam temelji na troje: vjerovanju (iman),
predanosti Allahu (islam) i dobročinstvu (ihsan). Tako ju je, zapravo, u hadisu, časnom meleku Objave
Džibrilu definisao Allahov Poslanik, a.s., kada mu je došao i upitao ga šta je iman, šta islam, a šta ihsan.
Kada je Džibril otišao, Allahov Poslanik, a.s., rekao je: "Ovo je bio Džibril. Došao je da vas poduči vašoj
vjeri." Dakle, tri spomenute stvari nazvao je zajedno vjerom.
Uzvišeni Allah je, na više mjesta u Svojoj Časnoj Knjizi, naredio dobročinstvo i obećao da se za
dobročinstvo uzvraća dobročinstvom.
On, neka je Uzvišen, rekao je:
.../' dobro činite; Allah, zaista, voli one koji dobro čine. (El-Bekare, 195)
Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini... (En-Nahl, 90)
...a ljudima lijepe riječi govorite! (El-Bekare, 83)
A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama
daljnjim, i drugovima, i putnicima- namjernicima i onima koji su u vašem posjedu. (En-Nisa', 36)
U tom smislu, Allahov Poslanik, a.s., rekao je: "Allah je propisao da se prema svemu lijepo postupa..."
(Muslim)
Lijepo postupati u ibadetu znači: svaku vrstu ibadeta, ma o čemu da se radi: namazu, postu, hadžu itd.,
obavljati ispravno, uz ispunjenje svih preduvjeta i sastavnih dijelova, uključujući i primjenu sunneta i
adaba, a to je čovjek u stanju samo onda kada je obuzet snažnim osjećajem strahopoštovanja prema
Allahu, dž.š., kao da je On tu prisutan, da ga vidi i da svaki njegov pokret budno prati, ili u najmanju ruku
osjećajem da ga Uzvišeni Allah vidi i da zna šta on radi. Jedino tako čovjek može ispravno i u potpunosti,
onako kako treba, obavljati ibadet. Na to upućuju i riječi Allahovog Poslanika, a.s.: "Ihsan znači da
obožavaš Allaha kao da u Njega gledaš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe, sigurno, vidi." (Buhari)
Ashab Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Abdullah ibn Mes'ud, r.a., obratio se ljudima i kazao:
- Doista vam dani i noći prolaze, života vam sve manje ostaje, vaša se djela zapisuju, a smrt će bahnuti
iznenada! Ko posije dobročinstvo uskoro će ubrati sreću, a ko posije zlo sigurno će kajanje i očaj žnjeti.
Svaki će sijač uzbrati ono što je posijao. Sporom ne može umaći njegov udio, niti marljivi i brižljivi može
ugrabiti više osim od onoga što mu je propisano! (Et-Taberani, EI-Mu'džemu-l-kebir)

Lijepo postupanje u međusobnim odnosima ogleda se u dobročinstvu

prema:
- roditeljima: u pokornosti i poslušnosti prema njima, u suzdržavanju da
im se bilo šta nažao učini, u brizi prema njima kada ostare i
onemoćaju, u obraćanju Allahu sa dovom da im oprosti, izvršavanju
njima datih obećanja i pažnji prema njihovim prijateljima,
- rodbini: u samilosti, pažnji i ljubaznosti prema njima, u nastojanju da
im se sve što je lijepo učini, a sve što je ružno izbjegne, kako na
riječima tako i u djelima,
- siročadi: u čuvanju njihove imovine, odbrani njihovih prava, njihovom
odgajanju i školovanju, izbjegavanju da im se šta nažao ne učini, da se
ne zlostavljaju i pokazivanju svake ljubaznosti prema njima,
- siromasima: pomažući im hranom, odjećom, obućom, novcem, u
podsticanju drugih da ih nahrane i ne ostavljaju ih gladne,
nepovređivanju njihova ponosa, nepot- cjenjivanju, neismijavanju,
nevrijedanju i neuznemiravanju na bilo koji način,
- putniku namjerniku: u podmirivanju njegove potrebe, nadoknadi
izgubljenog, čuvanju njegovog imetka i ugleda, pokazivanju puta, ako
zatraži da mu se pokaže i upućivanju ako zaluta,
- radniku: blagovremenom isplaćivanju nadnice, nezaduživanju sa onim
što nije njegov posao i što ne može izdržati, čuvanju njegova ugleda,
uvažavanju njegove ličnosti, a ako služi u kućnim poslovima, pružanju
da se hrani i oblači kao i ostali ukućani,
- običnom svijetu: u traženju da čini dobro i odvraćanju od nevaljalih
djela, upućivanju, u slučaju da zalutaju, podučavanju onih koji ne
znaju, pravednom postupanju sa njima, priznavanju njihovih prava,
suzdržavanju od uznemiravanja i nečinjenju onoga što im šteti i smeta,
- životinjama: u hranjenju, liječenju ako su bolesne, nepretovaranju i
neoptereća- vanju sa teretom koji ne mogu podnijeti, pažljivom
postupanju sa njima, ako su angažovane u nekom poslu i zaustavljanju
da se odmore, ako su zamorene,
- biljkama: u čuvanju i njegovanju biljnog svijeta i njegovom pravilnom
korištenju kao Božijih darova...
 Poslanikovo dobročinstvo prema onima koji su ga
uznemiravali

Poslanik, a.s., bio je čovjek najboljeg ponašanja i ophođenja, a njegov

život pun je izvanrednih primjera dobročinstva, lijepog ponašanja i odgoja koje
knjige biografija ne bilježe kod drugih poznatih ljudi.
Muhammed, a.s., poučavao je da musliman bude iskren, istinoljubiv i
naklonjen dobru i dobročinstvu, kako u svojim riječima tako i u svojim
djelima. Iskrenost vodi dobročinstvu, dobročinstvo Džennetu, a Džennet je
krajnja želja i cilj svakog muslimana. Naređujući da se živi iskreno i
istinoljubivo, Allahov Poslanik, a.s., rekao je: "Držite se iskrenosti, jer
iskrenost vodi dobročinstvu, a dobročinstvo u Džennet. Čovjek govori istinu i
teži iskrenosti sve dok kod Allaha ne bude upisan kao istinoljubiv..." (Muslim)
Dobročinstvo prema neprijatelju

Biti dobar i pravedan prema onome koga voliš je za pohvalu, ali činiti dobročinstvo, biti pravedan i lijepo
se ophoditi prema onome koji te uznemirava i iskazuje neprijateljstvo, tako postupaju samo Allahovi
odabrani robovi, i upravo je takav bio Allahov Poslanik, a.s. Islamski filozof Ibn Sina je dio svoje imovine
dijelio onima koji mu nisu bili prijatelji, čak o njemu loše govorili i neprijateljski se odnosili. Njegov
prijatelj, priznati pobožnjak tog vremena, rekao mu je da je to najkraći put do dobročinstva.

Savjetujući kako da se postupa sa drugima, Allahov Poslanik, a.s., kaže: "Uspostavljaj veze sa onim ko ih
sa tobom prekida i udijeli onome ko ti uskraćuje i oprosti onome ko ti nepravdu učini." (Ahmed) Ovaj
hadis ima općenito značenje i nije ograničen samo na muslimane. Primjenjivati ovaj hadis u odnosu sa
muslimanima nije nimalo lahko, pa čak bili i rodbina, pa šta tek reći za onoga ko ga primjenjuje u
ophođenju sa nemuslimani-ma?! Upravo primjenu ovog hadisa naći ćemo u Poslanikovom životopisu.
Praktično ga je sproveo u praksu: uspostavljao je veze, udjeljivao je i opraštao, kako pojedincima tako i
skupinama, plemenima i gradovima.

Dobročinstvo nikada neće propasti. Ono čuva onoga ko ga je učinio od mnogobrojnih nesreća i nedaća
na dunjaluku, a zaštitit će ga od Džehennema i svih iskušenja i strahova na ahiretu.

U vrijeme Isaa, a.s., naišao je jedan čistač. Isa, a.s., s čuđenjem je gledao u njega i rekao: "Ovaj čovjek će
u toku ovog sata napustiti ovaj svijet, budite spremni da mu klanjamo dženazu."

Čistač je otišao za svojim poslom. Nakon proteka jednog sata čistač je ponovo naišao. Isaovi prijatelji su
rekli: "Božiji poslanice, prošao je sat vremena a onaj čovjek je još živ. Otkuda tebi ona odredba?"
Isa, a.s., upitao je čistača kakvo je dobročinstvo uradio u ovom satu? On je kazao: "Vidio sam dva gladna
siromaha, imao sam kod sebe dva hljeba i dao sam im."

Isa, a.s., dodao je: "Nakon toga šta si vidio?"

Čistač je odgovorio: "Iz stvari koje sam nosio na leđima izašla je crna zmija i otišla."

Isa, a.s., rekao je: "Ona odredba je bila valjana, ali ju je dobročinstvo udijeljene sadake promijenilo."
(Kešfu-l-esrar ve uddetu-l-ebrar)

Oprosti im - oni ne znaju

Kad je bio dan Bitke na Uhudu, Kurejšije su ubile sedamdeset

muslimana. Mekkanski mnogobošci su na taj dan počinili mnoga
zvjerstva, masakrirali su poginule muslimane, rasijecali im stomake,
odsijecali noseve, uši i druge organe. Među masakriranim
muslimanima bio je i Poslanikov amidža Hamza, r.a. Mušrici su
radili takve grozote kakve nije poznavao Arapski poluotok.
Poslaniku nije bilo lahko da gleda u unakažena tijela ashaba. Taj dan
Allahov Poslanik imamio je ashabima podne-namaz klanjajući u
sjedećem položaju jer je izgubio mnogo krvi, a muslimani iza njega također
su klanjali sjedeći. Bio je to jedan od najtežih trenutaka u njegovom životu. Na
dan Uhuda uputio je dovu: "Allahu moj, oprosti mom narodu jer oni ne
znaju!" (Ibn Hibban)
Ova Poslanikova dova odnosi se na grijeh povrede njegovog lica, a ne da
im Uzvišeni Allah oprosti nevjerovanje. Dovu je učio za njih, i pored onoga
što su mu uradili, a ne protiv njih. Pored bola i uvreda koje su mu nanijeli i
njegovim ashabima, nije želio da budu uništeni, već upućeni i spašeni. Zar se
može naći veličanstveniji primjer dobročinstva?
Nakon Bitke na Uhudu mušrici su i dalje nastavljali sa iskazivanjem
neprijateljstva prema Poslaniku. Na dan oslobođenja Mekke pokazalo se
svima ko je i kakav je poslanik Muhammed. Stanovnici Mekke dobili su opći
oprost, unatoč nasilju koje su učinili prema Poslaniku, a.s., i ostalim
muslimanima. Opći oprost im je objavljen dok su, okupljeni oko Kabe, čekali
šta će sa njima uraditi Poslanik. On je upitao: "Šta mislite šta ću danas uraditi
s vama?" Rekoše: "Učinit ćeš dobro, ti si plemeniti brat, sin plemenitog brata!"
Poslanik im reče: "Ja vas danas neću koriti. Neka vam Allah oprosti. Idite, vi
ste slobodni." Nije bilo ukora, vrijeđanja niti iživljavanja koje se obično
dešava kada jaki pobijede slabe. Iako je bilo očekivati da se sa onima koji su
bili nasilnici, ubijali nedužne muslimane i proganjali postupi oštro, kao vid
odmazde, Poslanik je iskazao veliku samilost i blagost.
Ovaj opći oprost značio je dobročinstvo prema Mekkelijama koji su
protjerali muslimane i Poslanika i da im za zlo neće biti uzvraćeno osvetom.
U mnogim primjerima se oslikava ličnost Poslanika, a.s., i manifestira
značenje ajeta koji u prijevodu glasi: Ti si doista plemenite ćudi. (El-Kalem, 4)
Doista, on je bio najveći učitelj u dobročinstvu. Pogrešno prenose i rasuđuju
oni koji žele Allahovog Poslanika, a.s., da predstave u ružnom svjetlu.
Poslanik, a.s., poslan je da uspostavi lijepo ponašanje među ljudima, a kako će
uspostavljati nešto ako on to sam ne posjeduje?! Njegovo lijepo ponašanje se
pogotovo istaklo prema neprijateljima, a možemo zamisliti tek kakav je bio
prema suprugama, porodici, ashabima, prijateljima i ostalim muslimanima ako
je ovako postupao sa neprijateljima.

Primjeri dobročinstva
- Jednoga dana halifa Omer ibn Abdulaziz, r.a., zamolio je
svoju sluškinju riječima: "Promaši mi malo lepezom i rashladi
zrak ne bih li zaspao!" On je zaspao. Ta žena je nastavila
mahati sve dok i nju nije savladao san. Kada se trgao iz sna, i
ugledao je, uzeo je lepezu i on nju počeo rashlađivati, sve
dok se nije probudila i od zaprepaštenja vrisnula, na što joj je
on rekao: "I ti si, kao i ja, ljudsko biće. I tebi je kao i meni
vruće, pa sam poželio da te rashladim kao što si i ti mene
rashladila."
- Jednog alima naljutio je njegov rob, pa ga je bio naumio
kazniti, na što je ovaj izgovorio riječi Uzvišenog Allaha: ...i
koji srdžbu savlađuju (Alu Imran, 134) Alim mu je rekao:
"Dobro, savladao sam srdžbu" - a rob dodade: .../' ljudima
 praštaju (Alu 'Imran, 134) - pa je ovaj rekao: "Dobro,
oprostio sam ti" - a rob opet dodade: a Allah voli one koji
dobra djela čine (Alu 'Imran, 134) - na što je alim rekao: "Idi,
oslobađam te u ime Allaha!"
. U prisustvu Hasana el-Basrija posvađala se dvojica ljudi, pa jedan od njih
dobro izgrdi onog drugog. Brišući znoj sa čela taj što je vrijeđan prouči
Allahove riječi: Strpljivo podnositi ¡praštati - tako treba svako pametan
postupiti. (Eš-Šura, 43) Na to Hasan el-Basri reče: "Pametan li je, tako
mi Boga, u vrijeme kada neznalice razbor uništiše! Ljudi, ili ćete se
okititi dobročinstvom i strpljivošću, ili ćete propasti!"

Naučili smo:

Da muslimani dobročinstvo ne drže samo kao vrlinu kojom se lijepo okititi,

nego kao neodvojivi dio imana i islama.
Da se islam temelji na vjerovanju, na predanosti Allahu, dž.š., i na
dobročinstvu.
Da je Uzvišeni Allah naredio dobročinstvo svakom vjerniku i obećao da će
za učinjeno dobročinstvo On uzvratiti još većim dobročinstvom.
Da dobročinstvo nikada ne može propasti, da čuva onoga ko ga je učinio
od mnogobrojnih nesreća i nedaća na dunjaluku i da će ga štititi od
Džehennema i svih iskušenja na Sudnjem danu.

Razgovarajmo o dobročinstvu

Obrazloži zašto je dobročinstvo vrlina i sastavni dio vjerovanja i

ispoljavanja islama?
Zašto je ihsan vrhunski dokaz vjerovanja Allaha?
U čemu se ogleda dobročinstvo prema roditeljima, rodbini itd.?
Kako je Poslanik, a.s., postupio prema onima koji su ga uznemiravali?
Objasni smisao Poslanikove, a.s., dove za uputu neprijatelju?
Navedi primjere kako je Muhammed, a.s., bio najveći učitelj dobročinstva?
Opiši dobročinstvo koje si nekome učinio/la?
Ispričaj o dobročinstvu koje je neko tebi učinio?

Dijeljenje imetka

Trošenje imetka na Allahovom putu

Allah je na samom početku Kur'ana opisao vjernike divnim osobinama,

pa je rekao da su to: Oni koji vjeruju u gajb (nevidljivo), koji redovno namaz
obavljaju i koji od onoga čime smo ih opskrbili drugima udjeljuju. (El-Bekare,
3)
Onog momenta kada je Allah poslao Adema, a.s., i hazreti Havvu na
Zemlju poučio ih je kako da žive i opstanu na njoj. Poučio ih je kako da rade i
stječu ono što im je potrebno za život. Poučio ih je da sve ono što je na
nebesima i Zemlji pripada Allahu, dž.š., i da su oni samo privremeni korisnici
Božijih darova.
Musliman je dužan da radi i izdržava sebe, svoju porodicu i one za koje
je zadužen da se brine o njima. Nije grijeh posjedovati imetak. "Divan li je
pošteno stečen imetak kod dobra čovjeka", kazao je Muhammed, a.s. Imam
Džafer es-Sadik je kazao: "Ko traži imetak na nepošten način, uistinu će biti
lišen njegove trajnosti."
Imetku se ne smije robovati već treba biti njegov pravi korisnik. Imetak
je blagodat za koju treba Allahu biti zahvalan. To je emanet od Allaha sa
kojim se na ispravan način treba odnositi.
Imetak je potreban svakome čovjeku da bi mogao živjeti, ali on pripada i
drugima. Musliman je u svom imetku zastupnik Božiji. To je Allahov, dž.š.,
dar koji se mora propisno koristiti. Čovjek je namjesnik i opunomoćenik
Allahov, dž.š., na Zemlji i obavezan je da pravilno upravlja onim što mu je
dato na povjerenje. Allah kaže: Udjeljujte iz onoga što vam On stavlja na
raspolaganje. (El-Hadid, 7)

Imetkom steći Džennet

Imetak kojeg posjedujemo Allahovo je, dž.š., vlasništvo i odgovorni smo

pred Njim u šta ćemo ga trošiti. Zloupotreba imovine je haram. Najbolje
trošenje raspoloživih dobara je na Allahovome putu. Svaki utrošak na
Njegovom putu ima mnogostruke koristi. Putem imetka možemo zaraditi
Džennet. To je postigao, naprimjer, hazreti Osman, r.a., kupivši bunar u
Medini i stavivši ga, besplatno, na raspolaganje svim ljudima. Do tada su ljudi
u Medini vodu iz tog bunara plaćali njegovom vlasniku, koji ga je iskopao.
Allah, dž.š., podstiče na dijeljenje imetka onima kojima je potreban, kako
u propisane dužnosti, kao što je zekat, tako i u dobrovoljne svrhe, kao što je
sadaka. Dijeljenje imovi-
ne na Allahovom putu u Kuranu poredi se sa zrnom žita koje dadne mnogostruk plod: Primjer onih
koji troše svoj imetak na Allahovom putu je kao primjer jednog zrna iz kojeg nikne sedam klasova a u
svakom klasu ima stotinu zrna, Allah povećava kome hoće, Allah je neizmjerno dobar i zna sve. (El-
Bekare, u 261) Detaljno pojašnjenje navedenog ajeta dao je Muhammed, a.s., rekavši: "Svakoga dana
na Zemlju siđu dva meleka od kojih jedan moli Allaha: 'Bože moj, povećaj onome ko daje', a drugi
moli: 'Bože moj, umanji onome ko ne dijeli."'
Onaj vjernik koji daje, udjeljuje Božiju imovinu koju mu je On dao na korištenje. Kome je
Allah dao imetak, može mu ga još više uvećati, a i smanjiti ili oduzeti. Sve zavisi od toga kako će se
to koristiti. Dijeljenjem imovine na Allahovom putu ona se povećava. Muhammed, a.s., zakleo se da
podijeljeni imetak neće biti smanjen već uvećan Božijim blagoslovom.
Allah dobro poznaje kakav je čovjek po svojoj prirodi. Zna da bi čovjek kada bi imao jednu dolinu
zlata poželio još jednu, i još jednu, i još jednu. Allah je znao da će čovjek voljeti dunjaluk i njegove
ukrase, iako je on lažno i prolazno boravište, da će dunjaluk mnogim ljudima okupirati srca. Iz tog
razloga većina njih će zanemariti Vječni svijet i 1 Božije zadovoljstvo.

Salih el-Hami je bio pjesnik i veoma mudar čovjek. Jednom prilikom savjetujući svoga
sina reče mu:
"Sinko! Kad god ti prođe dan ili noć, a da ti je u njima bila sigurna tvoja vjera, tvoj
život i imetak, ti povećaj zahvaljivanje Allahu, dž.š.
 Razmisli koliko li je samo ljudi toga dana ili noći ostalo bez svoje vjere, koliko ih je
ostalo bez života, imetka ili im je čast okaljana, a ti si bio u sigurnosti od svega
toga."

Allah hoće da pomogne čovjeku i da njegovo srce bude slobodno, neovisno od naklonosti za
ovim svijetom i njegovim ukrasima. Gospodar Uzvišeni želi da iz ljudskog srca odstrani pohlepu i
škrtost. Zato mu naređuje da raspoloživi imetak dijeli i da tako drugima pomaže, čineći sve to iskreno
u ime Allaha. Poslanik, a.s., rekao je: "Najbolji su oni ljudi koji su najkorisniji drugim ljudima."

Zekat
Zekat je stroga obaveza. Njime čistimo i čuvamo imetke, u kojima drugi imaju svoje pravo. U
isto vrijeme, zekatom oplemenjujemo duše i srca. Uzvišeni Allah naređuje Muha- mmedu, a.s.: Uzmi
odimetaka njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš.. A (Et-Tevba, 103)
Musliman izdvajanjem zekata iz svoga imetka, svoje srce oslobađa škrtosti, od pohle -j pe i
sklonosti za gomilanjem. Iskreni musliman ne škrtari kad su u pitanju prava drugihJ znajući da je
imetak sebične osobe na ovom svijetu lišen blagoslova.
Allahov Poslanik, a.s., kaže: "Uzvišeni Allah u kudsi-hadisu veli:
'Dijeli, o sine Ade- mov, i Ja ću tebi udijeliti!'" (Ahmed)
Imeci koje posjedujemo nisu naši nego Allahovi. Čovjek nije stvarni
vlasnik imetka, već Allah, dž.š. On je jedini istinski Posjednik svega.
Čovjek je nosilac i čuvar tog emaneta - imetka koji mu je posuđen na
privremeno korištenje. Ukoliko je svjestan darovanog mu emaneta od
Uzvišenog Gospodara, on se, kada vidi da je postao jak i bogat, neće osiliti,
ono što ima neće rasipati, ali ni škrtariti.
Uzvišeni Allah, iz mudrosti samo Njemu znane, nekoga učini
siromašnim a nekoga bogatim. Siromaštvo jeste iskušenje, ali i bogatstvo,
pored toga što je blagodat, također je iskušenje. Njime Uzvišeni Stvoritelj
iskušava bogate - obavezom pomaganja i dijeljenja, a siromašne -
strpljenjem i trudom.
Allah, dž.š., zekat je učinio jednim od pet temelja islama i uputio na
dužnost pomaganja svojim imecima. Prioritet je davanje svoga zekata u
Bejtu-l-mal koji se smatra kategorijom Fi sebilillahi, tj. davanjem u svrhe na
Allahovom putu, što se spominje u ajetu: Zekat pripada samo siromasima, i
nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za
otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i put- niku-
namjerniku. Allah je odredio tako! Allah sve zna i mudar je. (Et-Tevba, 60)
Poslanik, a.s., iz imetaka imućnijih muslimana uzimao je zekat i ostavljao
ga u Bejtu-l-mal, odakle je pomagao onima kojima je Allah odredio da se
pomaže.
Allah, dž.š., spušta blagoslov i bereket na imetke onih koji izdvajaju
svoj zekat: Što god udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.
(Sebe', 39) Imetak očišćen i oplemenjen zekatom raste, uvećava se i
zaštićen je. Sam izdvojeni zekat ima nebrojenu vrijednost.
Ima i onih koji ne izvršavaju ovu svoju imovinsku dužnost. Allah,
dž.š., takvima će, još na ovom svijetu, uskratiti Svoje blagodati, kao što se
vidi u hadisima: "Nijedan narod neće zanemariti obavezu davanja zekata a
da Allah, dž.š., neće taj narod staviti na iskušenje glađu.
Ljudi nisu nikad zapostavili dijeljenje zekata od svoje imovine a da im
Allah, dž.š., zbog toga nije uskratio kišu i da nije životinja kiša im nikada
ne bi bila spuštena."
Allah, dž.š., onima koji ne daju zekat navješćuje patnju i na budućem
svijetu: Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovom putu —
navijesti bolnu patnju. (Et- Tevba, 34) U ajetu se misli na davanje zekata iz
svoje imovine.
Davanjem zekata musliman čuva svoj iman, osigurava svoj imetak od
propasti, štiti sebe od nesreće, zaštićuje se od kazne na Budućem svijetu,
zahvaljuje se na darovanom imetku i pomaže muslimane i islamske
ustanove.
Jedan je čovjek rekao Vjerovjesniku, a.s.: "Obavijesti me o poslu koji
će me uvesti u Džennet." Vjerovjesnik mu odgovori: "Da obožavaš samo
Allaha i da Mu u tome ništa ne pripisuješ, da obavljaš namaz, da dijeliš
zekat i da obilaziš rodbinu." (Buhari i Muslim)
Zato je velika i značajna uloga zekata u formiranju i razvoju društvene
svijesti i odgovornosti, jer zekatom islam izgrađuje i pojedinca i zajednicu.
"Na svaki dio tvoga tijela dužan si zekat dati:
Zekat srca: razmišljanje o Allahu, Njegovoj moći, mudrosti i veličini.
 Zekat oka: vidjeti pouku i oboriti pogled.
Zekat uha: slušati zvuke spasa od vatre.
Zekat jezika: govor što približava Allahu.
Zekat ruku: ustezanje od zla i prihvatanje dobra.
Zekat nogu: korak prema hrani srca i selametu Vjere."
(Imam El-Gazali)

Sadekatu-l-fitr

Sadekatu-l-fitr je propisan druge godine po Hidžri, zajedno sa postom,

što znači prije negoli je propisan zekat. Ova činjenica jasno ukazuje da
zekat i sadekatu-l-fitr nisu dužnosti istoga ranga. Sadekatu-l-fitr je ibadet
koji je striktno vezan za ramazan i ramazanski Bajram, obračunava se po
broju ukućana, odnosno broju onih za koje se stara jedan domaćin. Ova
dužnost propisuje materijalne obaveze kojom islam navodi muslimane da
se brinu o siromasima.
Zekat, fidja, razni kefareti i sadekatu-l-fitr, čine cjelinu propisanih
materijalnih iba- deta kojima su zaduženi muslimani da zbrinu siromašne i
da se osiguraju sredstva u fond Bejtu-l-mala iz koga se izdržavaju medrese,
islamski fakulteti i mektebi Islamske zajednice te pospješuje njihova
misija.
Propis sadekatu-l-fitra nije isključivo vezan za materijalno
zbrinjavanje siromaha. Allahov Poslanik, a.s., odredio je: "Sadekatu-l-fitr
se daje kako bi se njime očistio postač od neprimjerena govora i
nedostataka i da bi se nahranili siromasi." (Ebu Davud)
Mi smo skloni zaboravu. Dok postimo, ponekad učinimo ono što
smanjuje kvalitet posta: posvađamo se, ogovaramo drugoga, iznosimo
javno tude mahane, gledamo što ne treba i si. Ove pogreške koje čine
postači krnje i umanjuju vrijednost njihovog posta. Poslanik, a.s., rekao je
da "onaj koji ne ostavi ružan govor nema potrebe da ostavi hranu i piće".
Stoga je milost Allahova postaču da očisti svoj post od posljedica ružna
govora i ponašanja davanjem sadekatu-l-fitra prije Bajrama.

Sadaka

Sadaka se daje iskreno i od srca, koliko se može. Onaj ko prima ne

treba prigovarati na kvaliteti i količini. Sadakom se ne smije povrijediti
ponos onoga kome se daje. Valja imati osjećaj i procijeniti kada ćemo,
koliko i šta dati kao sadaku kako bi se time postigla Allahova nagrada i
imao korist onaj koji prima.
Ljudi pružene i darežljive ruke su dragi Allahu i svijetu. Davanje \
javno i tajno je pohvalno. Tajna sadaka je bolja. Poslanik, a.s., kaže da
"tajna sadaka gasi srdžbu Gospodara i briše grijehe".
Malo je pomagati nevoljnike i siromahe tokom petaka, ramazana i
bajrama. Dugo je nevoljnicima i siromasima čekati te dane. Samilost i
darežljivost vjernici trebaju pokazivati uvijek.
Koliko je samo mudrosti u Poslanikovoj preporuci da se ne daje ni
malo ni previše, nego da se ima mjera. Daruju se, u ime Allaha, iskreno,
materijalna i duhovna dobra, ono što se ima. Sadaka ili milostinja prigoda
je da muslimani pokažu plemenitost, bogoboja- znost i humanost. Sadaka
je i dokaz njihove iskrenosti i zahvalnosti svome Stvoritelju.
Muslimani njeguju lijepu tradiciju dijeljenja sadake petkom, mubarek-
danima i ramazanom. Sadaka je najbolja uz ramazan. Muhammed, a.s., u
ramazanu je bio darežljiv kao oblak koji je pun blagoslovljene kiše. U
novije vrijeme ponestaje te fine tradicije, počesto je zamjenjuju
praznovjerjem, odlaskom do turbeta i si. Zato bi trebali uložiti napor i
sačuvati tu vrijednu i lijepu višestoljetnu islamsku tradiciju.
Poslanik je kazao da se svaki dan treba dati sadake koliko je zglobova
u ljudskome tijelu. To je 360 zglobova. Mnogo. Ali nije. Sadaka nije samo
materijalno davanje već i savjet, lijepa riječ, nazivanje selama, prijazno lice
pri susretu, tješenje nekoga, mirenje zavađenih, stisak ruke, milosrdan
pogled, posjeta bolesniku, briga o roditeljima, obilazak rodbine, poštivanje
svojih učitelja, koraci prema džamiji radi namaza, izgovaranje La ilahe
illallah, Allah, subhanallah itd. Samo iskreni vjernici do kraja mogu
razumjeti veličinu i univerzalnost sadake.

Ashab Enes, r.a., prenio je sljedeću

predaju: - Muhammed, s.a.v.s.,
jednoga dana upitao je ashabe: "Ko
će od vas podijeliti sadaku poput
Damdama?"
Ashab Damdam je bio siromah, nije imao šta podijeliti. Jedne
noći je ustao, uzeo abdest, klanjao dva rekata a zatim proučio
dovu dragome Allahu: "Gospodaru moj, primi mi sadaku: oprosti
onome ko me vrijeđa, i onome ko me psuje, i onome ko mi
zulum čini i onome ko me ogovara!"
Nakon nekoga vremena, melek Džibril, a.s., došao je Poslaniku,
s.a.v.s., i obavijestio ga daje Uzvišeni Allah primio sadaku
Damdamu.
Nakon klanjanja sabah-namaza, Muhammed, s.a.v.s., prenio je
Damdamu ono što mu je rekao časni Melek.

Bejtu-l-mal
Fetvom reisu-l-uleme propisano je da je jedino ispravno mjesto za
izdvajanje zekata i davanje sadekatu-l-fitra u zajednički fond Bejtu-l-mal
Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Svjesno kršenje ove fetve o
zekatu i sadekatu-l-fitru od bilo koga, ravno je kršenju
propisa o ove dvije dužnosti. Islamska zajednica u BiH je emanet naših
predaka, pa je niko ne smije iznevjeriti. Ona je sigurni bedem u odbrani
islamske duhovnosti i slobode. Zahvaljujući iskrenim muslimanima, dugi
niz godina davanjem zekata i sadekatu-l-fitra, misija Islamske zajednice je
sačuvana i opstale su i doživjele veliki napredak njezine odgoj- no-
obrazovne institucije.

Izgradnja džamija

Vjernik je dužan iz svoje imovine izdvajati za izgradnju džamija. U

tome je veliko dobro. Allahove džamije su mjesto okupljanja muslimana,
koji će tu dolaziti da veličaju Alla- ha, da Ga slave i onako kako Njemu
dolikuje obožavaju Ga. Tu će dolaziti djeca da budu podučavana islamu, da
nauče učiti Kur'an itd. Tu se muslimani okupljaju i dogovaraju o važnim
pitanjima svoje vjere i življenja. Tu će se pokoljenja muslimana odgajati na
temeljima Kur'ana i sunneta. Ezani će se učiti i svjedočiti o postojanju
Allaha, da je Muhammed, Njegov rob i poslanik i da tu žive muslimani.
Kako je divno Poslanik, a.s., rekao za one koji troše svoje imetke za
izgradnju džamija: "Ko sagradi džamiju koliko je ptičije gnijezdo, Allah će
njemu sagraditi dvorac u Dženne-

Dijeliti vrijednu imovinu

Kada dajemo nešto iz svoje imovine to treba da bude dobro, što bismo
i sami uzeli i što bi nam se samima svidjelo. Stvari za bacanje ne daju se
kao dobro od koga možemo očekivati veliku nagradu. Ni sami to ne bismo
uzeli kada bi nam neko davao.
Kada musliman dijeli ne smije varati Allaha, dž.š. Allah je dobar i
prima ono što je dobro. Lijep je i prima samo ono što je lijepo. Na
Allahovom putu se daje samo ono od čega će biti koristi. Oni koji misle da
mogu bilo šta udijeliti na Allahovom putu i da smatraju da su svoju
obavezu izvršili, varaju se. Uzvišeni Allah kaže da nisu. Allah, dž.š.,
otkriva varljivu prirodu čovjeka kada kaže: O vjernici, udjeljujte od lijepih
stvari koje stječete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo. Ne izdvajajte ono
što ne vrijedi da biste to udijelili — kad ni vi sami to ne biste primili, osim
zatvorenih očiju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i daje hvale dostojan.
(El-Bekare, 267)

Trošenje imetka na svoju porodicu

Domaćin je čuvar porodice i najodgovorniji je za njezino materijalno

zbrinjavanje. On osigurava svojoj porodici hranu, stan, odjeću, lijekove i
druge potrepštine u okviru mogućnosti bez škrtarenja ili rasipanja. Allah je
obdario čovjeka snagom da bi radio, zarađivao i rješavao životne probleme
i teškoće.
Poslanik, a.s., upozorio je muževe na neizvršavanje obaveze
opskrbljivanja onih za koje je obavezan da ih hrani. Rekao je: "Dovoljno je
čovjeku grijeha da zanemari onoga koga on izdržava." (Ebu Davud)
Imetak treba stjecati samo na halal način i trošiti ga bez škrtarenja i
rasipanja. Hazreti Alija, r.a., kaže: "Ko stekne imetak onako kako ne treba
utrošit će ga tako da neće imati nagrade."
Kada čovjek izvršava obavezu opskrbljivanja iz svoje halal zarađene
nafake želeći Alla- hovo zadovoljstvo, on zaslužuje nagradu. Muhammed,
a.s., rekao je: "Kada čovjek troši svoj imetak na svoju porodicu nadajući se
nagradi od Allaha, bit će nagrađen." (Buhari)
Opskrba svoje porodice je dužnost i obaveza domaćina kuće. Nagrada
kojoj se nada od Allaha radi ovog djela, samo je još jedan podstrek da
ispuni ovaj plemeniti zadatak onako kako najbolje umije. A njegova
supruga je tu, uz njega, da ga bodri, da mu olakša i pomogne koliko može.
 Dijeliti na Allahovome putu bez prigovaranja i
uvreda

Kada se daje nekome: prijatelju, siromahu ili putniku, npr., ne smije

biti prigovora. Allah, dž.š., ne prihvata takvo dobro djelo, pa kaže: One koji
troše imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono što potroše ne poprate
prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara njihova - ničega se oni
neće bojati i ni za čim oni neće tugovati. (El-Bekare, 262)
Dužnost nam je udaljiti se od svakog kvarnog djela! Kvarenje
učinjenog dobrog djela je grijeh jer upropaštava to dobro. To je Allah
zabranio. Prebacivati za sadaku, dar, milodar i si. suprotno je iskrenosti.
Pravilo je u islamu: Podaj ne prigovarajući i traži Allahovo zadovoljstvo!
Radi Allahovog zadovoljstva data sadaka postaje velika i od Njega će
uslijediti velika nagrada i naknada.
Prigovorima se kvari svaka vrsta dobročinstva ako se time ukazuje na
vlastitu velikodušnost ili vrijeđaju osjećanja siromašnih. Samo onaj dar koji
ne vrijeđa dostojanstvo, ponos i osjećaje primaoca i koji je dat samo i
jedino da se stekne Allahova, dž.š., naklonost bit će uvećan mnogostruko.

Primjeri velikana u odnosu prema imetku

- Lejs ibn Se'id je bio jedan od muslimanskih bogataša. Družio
se sa ashabom Enesom ibn Malikom. Njegova imovina je bila
80.000 zlatnih dinara. Zekat nije tada bio obavezan za njega,
jer nije čekao da se novac nagomila tako što ga je
svakodnevno dijelio potrebitima. Znao je da je imetak od
Allaha i za Njegove robove. Jednom prilikom došla mu je
žena koja mu je tražila meda, te on naredi da joj se da puna
mješina. Neki su na to rekli: "Ona mu traži malo meda, a on
joj dade punu mješinu!"Na to im on odgovori: "Ona je tražila
koliko joj je trebalo, a mi smo joj dali koliko nam je Allah te
blagodati dao."
 - Abdullah ibn Džafer bio je bogat i darežljiv. Bio je poznat i po
svojstvu da nije nikad vratio onog ko mu je zatražio pomoć.
Škrtice su ga zbog toga korile, a on
- m je odgovarao: "Allah me je doista navikao na jedan
običaj i ja sam navikao Njegove robove na jedan običaj: navikao
me je da mi daje i ja sam navikao Njegove robove da im dajem.
Bojim se, ako prekinem svoj običaj da će i On prekinuti Svoj običaj
prema meni."
- 3. Jedan čovjek je došao sa kesom srebrenog novca kojeg
je htio udijeliti na Allahovom putu, pa mu bi rečeno:'O ti, nema
dobra u rasipanju!'A on reče: 'Nije rasipanje kada se u dobro
dijeli.'"
- Naučili smo:
- Da je musliman dužan raditi i izdržavati sebe, svoju
porodicu i one za koje je zadužen da se brine o njima.
- Da nije pokuđeno, a kamoli grijeh, posjedovati imetak, jer
je uvijek bolji onaj koji pomaže od onoga kome je nužna pomoć.
- Da je temeljna stvar ne robovati imetku, već biti njegov
pravi korisnik i gospodar. Imetak je emanet i blagodat za koju
treba Allahu, dž.š., biti zahvalan i posjedovati ga na način da od
toga bude korist što većem broju ljudi.
- Da je imetak potreban svakome čovjeku da bi mogao
ispunjavati svoje životne potrebe, ali on pripada i drugima.
- Da je musliman u svome posjedu zastupnik i
opunomoćenik Allahov, dž.š., na Zemlji i da je obavezan pravilno
upravljati onim što mu je dato na povjerenje.
- Da svaki musliman ima dužnost ibadet činiti i svojim
imetkom, posebno, kroz izvršavanje strogih propisa koje mu je
odredio Allah, dž.š., kao što je: zekat, obavljanje hadža, pomaganje
starih roditelja, siročadi i potrebitih, trošenje imetka na
Allahovome putu te u ono u što je davao Muhammed, a.s., kao što
je: nahraniti gladne, osigurati vodu ljudima i životinjama, očistiti
ibadet od grešaka kao što se sadekatu-l-fitrom čisti ramazanski
post itd.
- Razgovarajmo o dijeljenju imetka
- Na koji način se imetkom može steći Džennet?
- Zašto se izdvajanjem zekata čisti imovina?
- Kakva je veza sadekatu-l-fitra i ramazanskog posta?
- Objasni značaj sadake u islamu, od čega, kome i kada se dijeli?
- Objasni smisao, značenje i svrhu Bejtu-l-mala?
- Pojasni vrijednost trošenja imetka za izgradnju džamija?
- Računa li se u sadaku izdržavanje vlastite porodice? Pojasni!
- Sadaka bez prigovaranja - šta to znači?

- II. DIO
Brak
- Uzvišeni Allah sve je stvorio u paru. Potvrdu ovoga
nalazimo u Kur'anu: Neka je hvaljen Onaj Koji u svemu stvara par: u
onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!
(Ja-Sin, 36) Osim što je, kao i sva druga bića, stvoren u paru:
muško i žensko, čovjek je po svojoj prirodi i po svojoj svijesti
društveno biće, biće zajednice. Tu svoju karakteristiku čovjek
iskazuje kroz različite vidove života, a prije svega kroz brak i
porodicu. Zbog toga, od samog početka ljudskog roda čovjek, kao
razumno i slobodno biće, živi u bračnoj zajednici. Prvi čovjek,
Adem, a.s., i prva žena, hazreti Hava, živjeli su u braku u kojem je
nastala i prva ljudska porodica na Zemlji.
- Brak je u prirodi čovjeka
- Po učenju islama brak je dio ljudske prirode i utočište
emocionalne stabilnosti i mira. Ljubav je trajna čovjekova potreba
od njegovog začeća pa sve dok je živ. Ona je vrijednost koju
čovjek i prima i daje. Allah, dž.š., kazao je: Ijedan od dokaza
njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih
smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista,
 pouke za ljude koji razmišljaju. (Er-Rum, 21) Spolno zrele osobe
svoj smiraj nalaze u zakonitoj bračnoj vezi zasnovanoj na
međusobnoj ljubavi i samilosti. U prirodi čovjeka je između
ostalog i zadovoljavanje seksualnog nagona. Po učenju islama ovu
svoju potrebu čovjek smije i treba zadovoljavati samo u zakonitom
braku. Na taj način čuva svoj moralni lik i dostojanstvo. U Kur'anu
je kazano: I neka se suzdrže oni koji se nemaju mogućnosti oženiti dok
im Allah iz obilja svoga ne pomogne! (En-Nur, 33) Dakle, islam, kao
i sve druge objavljene vjere, strogo zabranjuje izvanbračne
seksualne odnose.
- Značaj braka je i u tome da se kroz njega formira porodica
i tako produžava egzistencija ljudskog roda. Brakom se čuvaju
vjerske, moralne i brojne druge vrijednosti kako kod bračnih
drugova i članova porodice, tako i cijele zajednice. Skladan brak
doprinosi svakoj ljepoti i ugodnosti života na ovom svijetu, a na
Ahiretu donosi povećanje vječne nagrade. Zbog toga, brak je
preporučen riječima Uzvišenog Allaha koji je kazao: Udavajte
neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su
siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar
i sve zna. (En-Nur, 32) Muhammed, a.s., kazao je da je brak njegov
sunnet, a muslimani i muslimanke dužni su pridržavati se sunneta
Božijeg Poslanika, a.s.
- Izbor bračnog druga
- Muhammed, a.s., kazao je da ženu udaju četiri
karakteristike: jedna, više njih ili sve zajedno. To su: imetak,
porijeklo, ljepota i vjera. Na neki način, isto bi se moglo kazati i za
muškarca. Poslanik, a.s., preporučio je da se pažnja obrati na vjeru
jer će se, kako je kazao, s vjerom dobiti i ostale vrijednosti. Dakle,
djevojke i mladići prilikom izbora bračnog druga trebaju posebno
voditi računa o nivou vjerske svijesti i moralnih vrijednosti kod
osobe sa kojom žele živjeti u braku. Odluka o braku je jedna od
najvažnijih, možda i najvažnija odluka koju čovjek donosi u svome
 životu. Ova odluka bitno utječe na sadržaj, način i kvalitet
čovjekovog života.
- Ukoliko se izboru bračnog druga prilazi bez dovoljne
ozbiljnosti, može se napraviti velika greška koja za sobom često
povlači vrlo teške posljedice. Jedna od najprisutnijih kriza koje
pogađaju čovječanstvo jeste i kriza braka, porodice i morala.
Vjernici i vjernice čuvat će se takvih kriza iskrenim slijeđenjem i
življenjem vjere. To znači da će poštivati naredbu Uzvišenog
Allaha da čuvaju svoj moral. Neće slijediti svoje strasti i odavati se
tjelesnim nagonima odavajući se bludnim postupcima i zinaluku.
Čuvat će svoju čednost za svoj bračni život u kojem će na zakonit,
legalan i halal način uživati u tjelesnim užicima i emocionalnoj
smirenosti koju donosi čestit brak.
- Sklapanje braka
- Brak je, po islamskom učenju, ugovor koji se uz određene
uvjete sklapa između bračnih drugova. Brak može biti sklopljen
ukoliko ne postoje bračne smetnje. Osnovni uvjet za bračni ugovor
jeste ponuda braka od jednog bračnog druga i prihvatanje braka od
strane drugog bračnog druga. Čin sklapanja braka, u kojem se
javno iznosi ponuda i prihvatanje braka te visina mehra i drugi
eventualni uvjeti, odvija se u prisustvu svjedoka. Ugovor o braku
može sadržavati i dodatne uvjete koje supružnici ravnopravno
mogu postaviti prije samog sklapanja braka ukoliko su ti uvjeti u
skladu sa dopuštenim {halal). Sklapanje braka obično se odvija
kroz formu vjenčanja (građansko) u općinskim matičnim uredima i
(vjersko) u medžlisima Islamske zajednice.
- Čin šerijatskog vjenčanja u okviru Islamske zajednice
Bosne i Hercegovine obavlja glavni imam ili ovlašteni imam u
prostorijama Islamske zajednice ili drugim ugovorenim prostorima.
Nakon vjenčanja izdaje se vjenčani list kao potvrda o sklapanju
braka.
- Čuvanje braka
- Skladan bračni život je blagodat koja usrećuje bračne
drugove, njihovu porodicu, rodbinu i zajednicu. Međutim život
donosi lijepe, ali i teške trenutke. Supružnici trebaju biti spremni
suočiti se sa svim iskušenjima koja donosi život u braku. Često se
dešavaju nesporazumi koji, ako se ne budu rješavali dogovorom i
na lijep način, mogu dovesti do svađe i sukoba. Sve te
nesporazume supružnici mogu uspješno nadići samo ako poštuju
prava svojih bračnih
drugova, imaju razumijevanja za pojedinačne potrebe i izvršavaju svoje
obaveze. Neke od karakteristika skladnog braka jesu ljubav, blagost,
poštivanje, povjerenje i lijepo međusobno ophođenje. Muhammed, a.s., kao
najljepši uzor vjernicima, svojim primjerom pokazao je kako se čuva brak i
postupa u bračnom životu. Vjernici i vjernice koji budu slijedili njegov
primjer imat će skladan brak i bit će zadovoljni blagodatima koje on
donosi.

Muhammed, a.s., rekao je:

"Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim ženama."
"Prema ženama su velikodušni i pažljivi samo plemeniti ljudi a žene
ponižavaju i
zlostavljaju samo oni koji su loši i niske naravi."

Razvod braka
Jedno od osnovnih obilježja braka jeste trajnost životne zajednice koja
se njegovim zaključenjem uspostavlja između bračnih drugova. Bračni
ugovor se sklapa s namjerom da traje za cijeli život. Međutim ponekad
među bračnim drugovima dolazi do takvih poremećaja bračnih odnosa koji
dovode u pitanje sam opstanak bračne zajednice. Uzročnici takvih
poremećaja su brojni i različiti i mogu potjecati od samih bračnih drugova
ili djelovati izvana na njihove odnose.
Islam dopušta, ali ne preporučuje razvod braka. Muhammed, a.s.,
kazao je da je razvod braka Allahu najmrža stvar koju je dopustio. Naime,
razvod braka je dopušten ukoliko se pojave razlozi zbog kojih nije moguć
zajednički život u braku. Ipak, bračni drugovi trebaju imati na umu da
skladan bračni život donosi Božiju milost i bereket, a razvod vodi ka
teškim posljedicama, posebno za potomstvo. Zbog toga se supružnici
trebaju uvijek zalagati za očuvanje braka i sve učiniti da ne dođe do
razvoda. Međutim ukoliko svi napori na očuvanju braka propadnu, onda je
bolje da se bračni drugovi u miru razvedu nego da jedno drugom i ostalim
članovima porodice zagorčavaju život.

Neke činjenice o razvodu braka u FBiH:

- do razvoda braka najčešće dolazi u starosnoj dobi od 40. do 49.
godine života;
- do razvoda braka najčešće dolazi u intervalu od 1. do 4. godine
braka;
- razvedeni brakovi sa djecom učestvuju u velikom procentu u
odnosu na ukupan broj razvedenih brakova. Npr. od 1996. do 2004.
godine riječ je o preko 50% razvoda sa djecom, 2005. godine riječ
je o 47,72% razvoda, a 2006. 39,12% razvoda;
- djeca iz razvedenih brakova najčešće bivaju povjerena na staranje:
majci, ocu, majci i ocu zajedno, drugim licima i ustanovama za
brigu o djeci.
Razgovarajmo o braku

U čemu je značaj braka za pojedinca i zajednicu? Zašto je Muhammed, a.s., sugerisao da se pri izboru
bračnog druga posebno vrednuje njegova privrženost vjeri? Objasni smisao i značaj bračnog ugovora u
islamu! Zbog čega se dopušta, ali ne preporučuje razvod braka?

Naučili smo
- Čovjeka je po svojoj prirodi i po svojoj svijesti društveno biće.

- Od samog početka ljudskog roda čovjek živi u bračnoj zajednici.

- Brak je dio ljudske prirode i utočište emocionalne stabilnosti i mira.

- Kroz brak se formira porodica i produžava egzistencija ljudskog roda, čuvaju se vjerske, moralne i
brojne druge vrijednosti.

- Brak je, po islamskom učenju, ugovor koji se uz određene uvjete sklapa između bračnih drugova. Brak
može biti sklopljen ukoliko ne postoje bračne smetnje.

- Skladan bračni život je blagodat koja usrećuje bračne drugove, njihovu porodicu, rodbinu i zajednicu.
Brak se čuva iskrenom ljubavlju, uvažavanjem, ispunjavanjem svojih dužnosti i međusobnim poštivanjem
prava supružnika.

- Jedna od najprisutnijih kriza koje pogađaju čovječanstvo jeste i kriza braka, porodice i morala. Vjernici
i vjernice čuvat će se takvih kriza iskrenim slijeđenjem i življenjem vjere. Čuvat će svoju čednost za svoj
bračni život u kojem će na zakonit, legalan i halal način uživati u tjelesnim užicima i emocionalnoj
smirenosti koju donosi čestit brak.

- Islam dopušta, ali ne preporučuje razvod braka. Bračni drugovi trebaju se zalagati za očuvanje, a ne
razvod braka.

Individualni zadatak

Napisati sastav sa temom: Moje viđenje sretnog braka

Projektne ideje Projekatl:

Učenica i učenik (u paru): Pronalaze u džematu najstariji bračni par i s njima obavljaju intervju o
njihovom braku. Pitanja se unaprijed pripremaju u saradnji sa muallimom. Inervju se snima
videokamerom ili diktafonom. U nedostatku ovih sredstava, intervju se bilježi u pisanom obliku. Nakon
tehničke obrade, intervju se prezentira na nekom od narednih časova uz odgovarajuću analizu i
komentare.

Projekat 2:
Grupa učenika: Prikupiti statističke podatke o sklopljenim i razvedenim brakovima u naselju za određeni
vremenski period (npr. posljednjih 3, 5, 7 ili više godina) i rezultate prezentovati u videoprojekciji kroz
odgovarajuće grafikone

. Porodica

Porodica je osnovna ćelija društvene zajednice. Brak je prvi korak u

formiranju porodice. Porodicu, u užem smislu riječi, čine roditelji i djeca.
U širem smislu, porodicu čine roditelji, djeca, djedovi, nane i unučad.
Krvni srodnici kao što su: tetke, daidže i amidže čine rodbinu. Ulozi
porodice u ukupnom individualnom i društvenom životu čovjeka u islamu
pridaje se veliki značaj. Islamska tradicija bilježi doživljavanje porodice
kao više- generacijske zajednice, od djeda i nane do praunučadi. Međutim
savremeni uvjeti i način života značajno su reducirali ovakvo shvatanje
porodice. Muslimanska porodica se sve više svodi na dvije generacije:
roditelje i djecu.

Formiranje i uloga porodice

Porodica, u punom smislu značenja ovog pojma, prirodno, formira se i
razvija kroz brak muškarca i žene. Brak je legitimni, zakonski okvir za
rađanje potomstva. Uzvišeni Allah je rekao: Allahova je vlast na nebesima i
na Zemlji. On stvara sta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome
hoće — mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda; On,
uistinu, sva zna i sve može. (Eš-Sura, 49-50)
Bračni drugovi, kao roditelji, preuzimaju obavezu i punu odgovornost
za podizanje svoje djece. To uključuje kompletnu brigu o potomstvu kao
što su: ishrana, čuvanje zdravlja, odgoj, obrazovanje i osposobljavanje za
samostalan život sve do stjecanja punoljetstva. Neke obaveze ostaju sve do
smrti roditelja, kao, npr., briga o vjerskoj privrženosti, savjetovanju i
pravilnoj raspodjeli imovine.
Porodica je okrilje za fizičko i duhovno stasavanje i razvoj ličnosti. U
porodici se čuva i prenosi tradicija i iskustvo, znanje, kultura življenja i
odgoj. Porodica je baza koja može i treba ponuditi sve važnije uvjete
zdravog i kompletnog podizanja potomstva. Također, u porodici se
doživljava i čuva duhovna i psiho-fizička stabilnost njenih članova.
Porodica je "dom" sreće, ljubavi, milosti, razumijevanja, saradnje i zaštite
roditelja i potomstva.

Čuvanje porodice
Porodica se, kao i mnoge druge vrijednosti, uvijek nalazi pred
izazovima koji prijete da naruše sklad i harmoniju odnosa među njenim
članovima. Brojni su faktori koji mogu narušiti porodične odnose, čak
dovesti do raspada porodice. Među najveće prijetnje zdravom porodičnom
ambijentu mogu se svrstati: teža nesloga bračnih drugova, nasilje u po-
rodici, odavanje teškim porocima (alkoholu, drogi, kocki, nemoralu i dr.),
neispunjavanje porodičnih obaveza i slično.
Skladan porodični život čini sretnim i zadovoljnim sve njene članove.
Blagodat lijepog porodičnog života ničim ne može biti nadomještena. Zbog
toga roditelji i potomstvo, svako na svoj način, trebaju doprinositi očuvanju
zdravog porodičnog ambijenta u kojem vladaju sloga, razumijevanje i
saradnja. Roditelji to čine kroz međusobnu ljubav i harmonične odnose te
ljubav, razumijevanje i brigu prema potomstvu. Očuvanju porodice
potomstvo će doprinijeti pažnjom i poslušnošću prema roditeljima, lijepim
odnosom prema drugim članovima porodice i savjesnim izvršavanjem
svojih obaveza.
Vjernici se pozivaju da čuvaju svoje porodice, a osnovu te brige čini
čuvanje duhovnih vrijednosti unutar porodice. Uzvišeni Allah je kazao: O
vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i
kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im
Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti. (Et-Tahrim,
6) Dakle, porodicu treba čuvati od svega što je zabranjeno, zatim, poticati i
usmjeravati je dosljednosti u primjeni islamskih propisa i načina života.
Čuvanje porodice kolektivna je, ali i individualna obaveza svakog
njenog člana. I pored naglašene uloge roditelja, i potomci mogu i trebaju
svojim ponašanjem i izvršavanjem svojih obaveza doprinositi čuvanju
lijepog porodičnog ambijenta. U Kur'anu i hadisima Muhammeda, a.s.,
naglašava se potreba poštivanja roditelja. Roditeljska ljubav, briga, pri-
mjerno i primjereno postupanje prema potomstvu, s jedne, i uzvraćanje
ljubavi, poslušnosti i pažnje prema roditeljima od strane potomstva, s druge
strane, porodicu čini zdravom i ugodnom sredinom za sve njene članove.
Porodica u kojoj se redovno obavljaju namazi, uči Kur'an, posti
mjesec ramazan i izvršavaju druge islamske dužnosti, u kojoj se njeni
članovi čuvaju harama, u kojoj se njeguje iskrenost, poštenje, povjerenje,
pravda, lijepa riječ - neće imati teškoća sačuvati se negativnih utjecaja.

Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu robujete i da

roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih dvoje, ili
oboje, kod tebe starost dozive, ne reci im ni: "Uh!" - /' ne
podvikni na njih i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi
prema njima pažljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im
se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!" (El-lsra', 23-24)
"Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova
srdžba je u srdžbi roditelja!" (Tirmizi)

Karakteristike islamske porodice

Islamsku porodicu karakterišu prepoznatljive vrijednosti od kojih

izdvajamo:
 - iskreno vjerovanje u Allaha, dž.š., i prihvatanje Njegove Upute kao
vodilje,
- savjesno i srčano izvršavanje i pridržavanje svih propisa vjere,
- čuvanje od harama i svih loših djela i postupaka,
- moralnost i čestitost,
- lijepo i humano ponašanje i ophođenje prema svakome i svačemu
- sloga, povjerljivost, pomaganje i razumijevanje,
- čuvanje, njegovanje i razvijanje lijepih porodičnih, rodbinskih i
komšijskih odnosa idr.

Razgovarajmo o porodici

Zašto se za porodicu kaže da je to osnovna ćelija društva?

Objasni ulogu i značaj porodice u čuvanju, razvijanju i prenošenju
temeljnih ljudskih vrijednosti!
Kako potomstvo može doprinositi očuvanju porodice? Navedi primjere!
Navedi neke odlike islamske porodice!

Naučili smo

- Porodica je osnovna ćelija društvene zajednice. Porodicu, u užem

smislu riječi, čine roditelji i djeca. U širem smislu, porodicu čine
roditelji, djeca, djedovi, nane i unučad.
- Brak je legitimni, zakonski okvir za rađanje potomstva.
- Porodica je okrilje za fizičko i duhovno stasanje i razvoj ličnosti. U
porodici se čuva i prenosi tradicija i iskustvo, znanje, kultura življenja i
odgoj.
- Među najveće prijetnje zdravom porodičnom ambijentu mogu se
svrstati: teža nesloga bračnih drugova, nasilje u porodici, odavanje
 teškim porocima (alkoholu, drogi, kocki, nemoralu i dr.),
neispunjavanje porodičnih obaveza i slično.
- Vjernici se pozivaju da čuvaju svoje porodice, a osnovu te brige čini
čuvanje duhovnih vrijednosti unutar porodice.
- Čuvanje porodice kolektivna je, ali i individualna obaveza svakog
njenog člana. Porodica u kojoj se redovno izvršavaju islamske
dužnosti, u kojoj se njeni članovi čuvaju harama, u kojoj se njeguje
iskrenost, poštenje, povjerenje, pravda, lijepa riječ - neće imati
teškoća sačuvati se negativnih utjecaja.

individualni zadatak

Napiši sastav sa temom: Moj doprinos u čuvanju porodice

Projektne ideje

Istraži svoju porodičnu genezu i neka karakteristična iskustva kroz koja su

prolazile pojedine generacije tvoje porodice

Odgoj

Odgoj potomstva jedna je od najvažnijih zadaća roditelja, najznačajnijih i najpleme nitijih

aktivnosti u porodici i društvu. Odgoj je sveobuhvatan proces izgradnje ličnosti koji uključuje
razvijanje karaktera ličnosti, vjerovanja, moralnih vrijednosti, pozitivnih osobina, ispravnih
stavova i pogleda na život i svijet. Lijep odgoj je osnovni kvalitet čovjekova života.
Allahov, dž.š., poslanik, Muhammed, a.s., naglasio je da je u njegovoj poslaničkoj mi siji
jedan od najvažnijih zadataka usavršavanje plemenitosti ponašanja (mekarimu-l-ahlak).
Plemenito ponašanje, zapravo, jeste najpotpuniji odgoj. Zato je Poslanik, a.s., kazao da roditelji
svome djetetu ne mogu ostaviti ništa vrednije od dobrog odgoja. On je, također, rekao da lijepo
odgojen potomak koji se svojih roditelja sjeća dovom Allahu, dž.š., predstavlja djelo od kojeg će
roditeljima teći sevap i nakon njihove smrti.
 Područja odgoja i odgovornost

Odgoj je složena aktivnost i obuhvata vrlo široko polje djelovanja. Odgoj se tako može
dijeliti na: vjerski, moralni, tjelesni, estetski, radni, kao i druge vrste odgoja. Odgoj se odvija kroz
porodicu i različite društvene forme kao što su: predškolske, školske i druge specijalizovane
ustanove. Činjenica da, i pored snažnog djelovanja vanjskih faktora na odgoj, porodica ima
najsnažniju odgojnu moć. Ona je okrilje iz kojeg nastaju i u kojem potomci rastu znatan dio
života, posebno u periodu djetinjstva, malodobnosti i maloljet- stva koje za odgoj i jesu od
presudnog značaja. Porodični ambijent ima nenadoknadivu i ključnu ulogu u formiranju mlade
ličnosti.
Islamski stav je da su roditelji i porodica najodgovorniji za odgoj potomstva. Mnogo je
kur'anskih ajeta i hadisa Muhammeda, a.s., koji naglašavaju odgovornost roditelja i njihovu
odgajateljsku ulogu. Ilustraciju islamskog stava prema odgoju možemo shvatiti iz ajeta: O vi koji
vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se
meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono sto
im se naredi izvršiti. (Et-Tahrim, 6) i hadisa: "Svi ste vi čuvari i svi ćete biti odgovorni za ono što
vam je povjereno na čuvanje. Čovjek je čuvar svoje porodice i odgovoran je za nju..." (Buhari i
Muslim)

jerski i moralni odgoj

Na temelju hadisa Muhammeda, a.s., znamo da se svaka osoba

rada u čistoj prirodnoj vjeri. Ako ovu činjenicu povežemo sa
kur'anskim kazivanjem o čovjekovom "ugovoru" koji je sklopljen sa
njegovim Tvorcem još u Ezelu - predegzistencijalnom periodu, kada su
postojale samo ljudske duše, onda je sasvim jasno da je vjera u Jednog i
Jedinog Boga, Tvorca, Vladara i Uzdržavatelja svega, prirodno stanje i
potreba čovjekova. Naime, Uzvišeni Allah je još u Ezelu sakupio sve
ljudske duše i upitao ih: "Nisam li ja vaš Gospodar?!" Sve ljudske duše
su bez trunke sumnje i bez ikakvog oklijevanja uzvratile: "Jesi!" - čime
su prihvatile "ugovor" (misak) kojim potvrđuju svoje vjerovanje, svoju
vjernost i svoju poslušnost Bogu. Prema tome, rođenjem, odnosno
dolaskom na ovaj svijet, odgoj u vjeri predstavlja podsjećanje i
temeljito pripremanje za ispunjavanje tog ugovora.
Odgoj u vjeri ili vjerski odgoj temelji se na vjerovanju i činjenju
dobra. U osnovi podrazumijeva: iman - nepokolebljivo uvjerenje i
vjerovanje u istine vjere; islam - izvršavanje zahtjeva vjere, i ihsan -
predano življenje vjere zasnovano na svijesti da nas Allah stalno vidi.
Dakle, biti vjerski odgojen znači: vjerovati u Allaha i gajb (nevidljivi
svijet) - svijet meleka, Sudnji dan, ahiret, Džennet, Džehennem, svijet
džina i šejtana; vjerovati u Allahove objave i poslanike, u Allahovo
određenje, tj. vjerovati u istine vjere. Nadalje, biti vjerski odgojen
znači: svjedočiti Allahovu jedinost i poslanstvo Muhammeda, a.s., -
šehadet, obavljati namaze, postiti ramazan, davati zekat, obaviti hadž,
trajno se zalagati za dobro a sprečavati zlo. Moralni odgoj je sastavni i
neodvojivi dio vjerskog odgoja. Moralni odgoj ima za cilj izgradnju
ličnosti snažnog karaktera. To se, pored ostalog, postiže i kroz:
stjecanje korisnog znanja i postupanja po njemu, činjenje dobra
roditeljima, rodbini, siročadima, siromasima, komšijama; lijepu narav,
pohvalna svojstva i lijepo ponašanje; iskrenost, pouzdanost,
povjerljivost, strpljivost, ustrajnost, milostivost i samilost, blagost,
ponos, govor i slušanje samo lijepog govora, pomaganje drugima... Biti
vjerski odgojen znači biti plemenite naravi.
Najljepši primjer vjerskog i moralnog odgoja jeste primjer
Allahovog, dž.š., poslanika, Muhammeda, a.s., za kojeg je u Kuranu
rečeno "da je najljepše ćudi". Sam Muhammed, a.s., rekao je da ga je
odgajao njegov Gospodar, Allah, dž.š., i da mu je On njegov odgoj
učinio najljepšim. U nastojanju da slijedimo Allahovog Poslanika, a.s.,
kao naš najljepši uzor (usvetun haseneh) trebamo imati na umu riječi
hzr. Aiše iz kojih razumijemo da je njegovo ponašanje u cijelosti bilo
zasnovano na dosljednoj primjeni Kurana.

Kur'an o odgoju

Iz sure Lukman:
13. Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: "O sinko moj, ne
smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika
nepravda. " (...)
16. "O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni
ili na nebesima, ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah
zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući.
- O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a
odvraćaj od hrdavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost
je tako postupiti.
- I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom
nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.
- U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta, najneprijatniji
glas je revanje magarca!"
Iz sure El-Bekare:
132.1 Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a ijakub: "Sinovi moji,
Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije
nego kao muslimani!"
- Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je
sinove svoje upitao: "Kome ćete se, poslije mene, klanjati?" —
"Klanjaćemo se" — odgovorili su - "Bogu tvome, Bogu tvojih
predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome, i mi se Njemu
pokoravamo!"
- Taj narod je bio i nestao; njega čeka ono što je zaslužio, i vas će
čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni
radili.

Ostala odgojna područja

Pošto se u pedagogiji (nauci o odgoju) odgoj dijeli na različita

područja pa, kao što je već naznačeno, pored vjerskog i moralnog
odgoja imamo fizički, estetski, radni odgoj i dr., potrebno je upoznati se
sa islamskim pristupom svim tim segmentima. Islam, zapravo, odgoj
tretira kao svestrano djelovanje na polju formiranja cjelovite islamske
ličnosti. To znači da se pri odgoju vodi računa o svemu što će jednu
ličnost učiniti psiho-fizički zdravom i ćudorednom osobom.
Prema tome, pored vjerskog i moralnog odgoja, islam zahtijeva da
se odgajaniku pruže što je moguće bolji uvjeti za njegov fizički,
intelektualni, mentalni i zdravstveni odgoj. To, kao i drugi odgojni
sadržaji spadaju u prava odgajanika koja su mu roditelji, porodica i
društvo dužni pružiti. U pogledu tjelesnog odgoja učenje islama ide na
sami početak pa propisuje pravo na život, pravo na zdravu i pravilnu
ishranu, pravo na dom i porodicu, pravo na zdravu životnu sredinu, na
pravilnu tjelesnu njegu i razvoj.

Ne ubijajte djecu svoju od straha od neimaštine, i njih i vas Mi

hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh. (El-lsra' 31)
Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka
njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji
trideset mjeseci. (El-Ahkaf, 15)
Jedite lijepe stvari kojima vas opskrbljujemo! (El-E'araf, 160)
0 vjernici, ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah
dopustio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji
pretjeruju. I jedite ono što vam Allah daje, što je dopušteno i
lijepo; i bojte se Allaha, u Kojeg vjerujete. (El-Ma'ide, 87-88)
Zabilježeno je kako je i sam Muhammed, a.s., praktikovao neke
sportske vještine, a tragom njegove prakse hzr. Omer je preporučio da
se djeca bave različitim sportskim i rekreativnim aktivnostima kao, npr.,
plivanje, jahanje, streljaštvo i slično. Zahtjevi islama u pogledu
tjelesnog i zdravstvenog odgoja proizlaze iz pravila koja su propisana u
području higijene, ishrane i svakodnevnih aktivnosti. Čistoća kao
ambijent u kojem musliman živi, halal hrana kao energija koju unosi u
svoj organizam i svakodnevna naređena i dopuštena aktivnost sastavni
su dio njegovog tjelesnog odgoja i čuvari njegovog zdravlja.
Riječi Božijeg Poslanika, a.s., "Allah je lijep i voli ljepotu" -
utemeljuju osjećaj za estetiku, osjećaj za ljepotu, sklad, harmoniju. One
odreduju roditeljsku, porodičnu i društvenu obavezu da se kod
odgajanika razvija osjećaj za lijepim, moć prepoznavanja i čuvanja
svega što je lijepo u njegovom okruženju. Osjećaj za estetiku
odgajanika treba poticati da i sam, svojom "rukom" donosi ljepotu u
ambijent u kojem živi.
Poruka Uzvišenog Allaha: I reci: Trudite se! Allah će trud vaš
vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome Koji
zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas On o onome što ste radili
obavijestiti. (Et-Tevbe, 105) - neiscrpna je inspiracija za radni odgoj.
Cijeli Kur'an je prožet riječima oni koji vjeruju i rade dobra djela. Rad,
činjenje dobra, kome god bilo učinjeno, ako je sa iskrenim nijjetom
stjecanja Božijeg zadovoljstva, okarakterisan je kao ibadet - Bogu
ugodno djelo. Zato se potpun islamski odgoj ne može zamisliti bez for-
miranja pozitivnog stava o vrijednosti rada, reda i discipline i bez
razvijene navike da se sa iskrenim nijjetom čini i radi samo ono što je
dobro.

Svojstva lijepo odgojene osobe Svojstva neodgojene osobe

Govori istinu Sklonost laganju
Isrkrenos Dvoličnost
t
Povjerljivost i Sklonost iznevjeravanju
pouzdanost
Razvijena kultura Nepristojan govor
govora
Skromnost Hvalisavost
Dostojanstvo Oholost
Darežljivos Škrtost
t
Brine i o Misli samo na sebe
drugima
Voli drugima što voli i Samoljubljivost
 sebi
Blagost Grubost
Principijelno Nedosljednost
st
Pomirljivo Sklonost svađi
st
Uvažavanje Isključivost
drugih
Uljudnos Bestidnost
t
Hrabrost Kukavičluk
Samilos Nemilosrdnost
t
Zašto kažemo daje odgoj sveobuhvatni proces izgradnje
ličnosti? Objasni odlike vjerski i moralno odgojene osobe?
Kojim se odgojnim područjima, osim vjerskog i moralnog odgoja, pridaje
značaj u islamu?

Kako nas Kur'an i Muhammed, a.s., inspirišu i podstiču na lijep

odgoj? Naučili smo

- Lijep odgoj je osnovni kvalitet čovjekova života.
- Roditelji i porodica su najodgovorniji za odgoj potomstva.
- Odgoj u vjeri ili vjerski odgoj temelji se na vjerovanju i činjenju dobra.
U osnovi podrazumijeva: iman - nepokolebljivo uvjerenje i vjerovanje u
istine vjere; islam - izvršavanje zahtjeva vjere, i ihsan - predano življenje
vjere zasnovano na svijesti da nas Allah stalno vidi.
- Moralni odgoj je sastavni i neodvojivi dio vjerskog odgoja. Moralni
odgoj ima za cilj izgradnju ličnosti snažnog karaktera.
 - Pored vjerskog i moralnog odgoja, islam zahtijeva da se odgajaniku
pruže što je moguće bolji uvjeti za njegov fizički, intelektualni, mentalni i
zdravstveni odgoj.
- U osobine lijepo odgojene i karakterne osobe spadaju i: stjecanje
korisnog znanja i postupanje po njemu, činjenje dobra roditeljima,
rodbini, siročadima, siromasima, komšijama; lijepa narav, pohvalna
svojstva i lijepo ponašanje; iskrenost, pouzdanost, povjerljivost,
strpljivost, ustrajnost, milostivost i samilost, blagost, ponos, govor i
slušanje samo lijepog govora, pomaganje drugima...

Individualni zadatak

Napiši sastav sa temom: "Koje odgojne vrijednosti imamo u mektebu".

Projektne ideje

Napravi spisak lijepih svojstava i osobina "moralni kalendar" tako da za

svaki dan u mjesecu ima najmanje jedno svojstvo/osobina kojoj ćeš u
svome ponašanju posvetiti posebnu pažnju. Svakodnevno vrši
samoocjenjivanje postignuća u tom pogledu i bilježi zapažanja. Jednom
mjesečno razgovarajte o tome u mektebu.

Krize suvremenog doba

Temeljna čovjekova uloga u životu na ovom svijetu je da bude Božiji namjesnik na Zemlji
{halifetu-l-erd). Čovjek je stvoren da bi vjerovao u svoga Gospodara, klanjao Mu se, bio Mu
odan i pokoran. Tek u tome čovjek može naći i postići puni smisao svoga života. Nedostatak
smisla života otvara prostor duhovnim, moralnim, psihičkim i drugim oblicima krize kod čovjeka.
Vjera u Boga, u vječni život i druge istine vjere te slijeđenje Božije upute najpouzdaniji je put
očuvanja upravo onih vrijednosti koje čovjeka čine sretnim i zadovoljnim. Vjera daje snagu,
optimizam, smirenost i sigurnost.
U nedostatku vjere kod čovjeka ove vrijednosti će uveliko, a nerijetko i u cijelosti, izostati.
Tada se vrlo često javlja osjećaj besmisla i praznine. Ovu činjenicu svakodnevno možemo
svjedočiti. Brojne su krize sa kojima se čovjek susreće: kriza identiteta, morala, braka i porodice,
vrijednosnog sistema i druge. Refleksije tih kriza primjetne su kao: usamljenost, osjećaj
besperspektivnosti, bijeg od realnog života kroz odavanje alkoholu i drogi, delikvenciju i
kriminal, ideološka zastranjivanja, podložnost sektama i novim religijskim pokretima, pa čak
ubistva i samoubistva.

Kriza identiteta

Identitet je individualna karakteristika, osobina po kojoj je neko prepoznatljiv. Svaka osoba

ima svoj identitet. Osjećaj identiteta usko je vezan za osjećaj svoje vlastitosti, svoje osobnosti.
Imati i znati svoj identitet znači imati svijest o svojim osobenostima, svojoj vri jednosti i svojoj
autonomnosti.
Identit se u fazama gradi cijelog života, od ranog djetinjstva sve do smrti. Sredina i
okolnosti u kojima osoba živi bitno utječu na formiranje individualnog i kolektivnog identiteta.
Istovremeno se grade brojni čovjekovi identiteti kao što su: vjerski, kulturni, nacionalni i drugi.
Osjećaj identiteta je od izuzetne važnosti za čovjekovo duhovno i psihofizičko zdravlje.
Od trenutka kada počinje psiho-fizičko sazrijevanje jedne osobe (pubertet) pa i ranije javlja
se zapitanost o sebi, kao, npr. "Ko sam i šta sam to ja? U čemu je smisao moga života? ota je to
što mene čini posebnom ličnošću? Koliko je važna svijest o pripadanju vjeri, naciji... ?" Cesto se
dešava da mlade osobe u traganju za odgovorima na ovakva pitanja zapadnu u konfuziju. Dolazak
do odgovora na ova i mnoga druga, naizgled lahka i jednostavna, a ustvari vrlo teška i delikatna
pitanja u cijelosti ovise o snazi karaktera ličnosti i usvojenim vrijednostima koje čine jedan
identitet.

Snaga izgrađenog osjećaja identiteta ispoljava se i kroz svijest o

svrhi i smislu života. Islam nas uči da je smisao i svrha našeg života
vjerovanje u Allaha, dž.š., i istine vjere, činjenje dobra i strpljivo bdijenje
nad istinom: Tako mi vremena - čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji
vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i
koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (Sura El-'Asr)
Život organiziran na čvrstom vjerovanju i slijeđenju putokaza vjere
ispunjava čovjekovo srce i dušu, inspiriše ga na korisne aktivnosti, lijepu
misao i daje sigurnost perspektive. Vjernik zna da je život na ovom
svijetu prolazan, ali čvrsto vjeruje da će biti proživljenje i vječni život na
ahiretu. Smisao života na ovome svijetu nije samo u koristima i
uživanjima. Puni smisao postiže se vjerom i dobrotom. Vjernik ne osjeća
besmisao, beznadežnost i bespomoćnost bez obzira pred kakvim se
životnim preprekama i teškoćama našao. Sve što čini kao i sve ono od
čega se susteže vjernik radi s namjerom i uvjerenjem da je to dobro za
njega i za njegovo okruženje, te da će zbog toga biti nagrađen u vječnom
životu. Vjernik, dakle, ima snažan osjećaj svog vjerskog identiteta koji
mu pomaže da prihvati realnost života i pravilno odabere način života a
time će uspješno graditi i sve svoje druge identitete.
U nedostatku vjerske svijesti, prakse i tradicije otvorit će se velike
praznine u čovjekovom životu. Kako te praznine moraju biti
nadomještene, dešava se da ljudi, posebno mlade osobe, tragajući za
odgovorima na pitanje smisla života, bivaju žrtve različitih ideologija,
djelovanja sekti ili zapadanja u mračni "svijet" alkohola, droge, nemorala
i drugih opasnih zala. Tome uveliko doprinose trendovi medijskog
promoviranja filmskih, muzičkih, sportskih i inih "zvijezda", koje
sadržajem i načinom svoga života ne mogu biti dobar uzor i inspiracija
osobama koje tek treba da izgrade svoj karakter i svoj identitet. Naime,
činjenica je da čovjek u fazi izgradnje vlastitog identiteta, posebno mlade
osobe, prolaze proces identifikacije (poistovjećivanja) sa ličnošću koja
mu je uzor. Napadna medijska propaganda iza koje stoje različiti interesi,
snažno, nerijetko i presudno, utječe na pravac identifikacije mladih sa
navedenim slojevima društva.
Zbog toga je od izuzetnog značaja pravovremeno formiranje i
izgradnja ličnosti koja će biti svjesna vlastitog vjerskog, moralnog i
svakog drugog identiteta na temeljima islamskih vrijednosti. Posljednji
Allahov Poslanik, a.s., kao najljepši uzor vjernicima, kazao je da nam je
ostavio Allahovu Knjigu (Kur'an) i svoju praksu (sunnet) kao vodilje.
Ako ih se budemo držali, nećemo zalutati. Time ćemo izbjeći ili u
najvećoj mjeri smanjiti rizik od krize svoga identiteta.

Kriza morala

Moral je karakteristika koja čovjeka, uz vjeru i razum, izdvaja nad

ostalim bićima. Moral je čuvar čovjekovog života i njegova neupitna
vrijednost. Ljudskost se upravo mjeri po kvalitetu čovjekovog morala.
Muhammed, a.s., kazao je da je "poslan da usavrši moral", da čovjekovu
plemenitost uzdigne na najviše stepene. Islam moral svrstava u sami
 centar istinskoga vjerovanja. Moralnost je uvjet vjere, uvjet zdravog
života i uvjet ahiretskog spasa. Biti moralan znači biti: iskren, pouzdan,
povjerljiv, istinoljubiv, pošten, milostiv, neporočan.
Nesporno je da se o moralnim vrijednostima može govoriti sa više
različitih stajališta, npr. sa stajališta vjernika i stajališta nevjernika. Iako će
se u tim stajalištima naći mnogo zajedničkih stavova, postoje i značajne
razlike u definiranju moralnog i nemoralnog. Za sljedbenike islama nema
nikakvih dilema u tom području. Temeljni izvori islama, Kur'an i sunnet,
jasno su definirali moralne vrijednosti. Isto tako, jasno je ukazano na
važnost moralnog života, kako u nivou individue tako i u nivou zajednice.
Nemoral u svim oblicima i sadržajima predstavlja degradaciju čovjeka i
uvijek ima negativne posljedice. One mogu biti u domenu fizičkog,
psihičkog, duševnog, duhovnog, ekonomskog i egzistencijalnog karaktera
čovjekovog života.
Prisutnost krize morala jednostavno se uočava kroz pojave u društvu.
Kriminal, ubi- stva, pljačke, krade, pronevjere, prevare, korupcija,
prostitucija, predbračni ili vanbračni seksualni odnosi, oskudno i izazovno
odijevanje te brojni drugi nemoralni sadržaji indikatori su krize morala u
nekoj sredini.
Islam, kao sistem i način života, jasno naglašava važnost morala za
dostojanstven, zdrav, kvalitetan, sadržajan i zadovoljan život pojedinca i
zajednice. Dosljednim slijeđenjem islamskih načela sprečava se ili snažno
umanjuje mogućnost nastajanja moralne krize. Čak i u slučaju njene
pojave, koja može doći kao rezultat nedovoljnog slijeđenja vjerskih
principa, vjera i tada ostaje najpouzdaniji lijek za smanjenje i eliminisanje
nastale krize.

Kriza braka i porodice

Stabilan brak je garancija stabilnoj porodici. Islam, kao što znamo,

braku pridaje izuzetnu važnost jer se kroz njega čuvaju vjerske, moralne i
brojne druge vrijednosti bračnih drugova, članova porodice i cijele
zajednice. Činjenica je da mnogi sadržaji i način života savremenog
čovjeka utječe na pomanjkanje osjećaja vrijednosti braka i porodičnog
života. Uzrok tome, prije svega, treba potražiti u moralnoj krizi koja
zahvata određene slojeve društva.
Brak i porodica nastaju i opstaju na ljubavi, povjerenju, iskrenosti,
razumijevanju, ispomaganju. Ako toga nedostaje, urušit će se i brak i
porodica. Nemoral, razuzdanost, alkohol, droga, kockanje i drugi teški
poroci najveći su neprijatelji i rušitelji brakova te razbijači porodica.
Činjenica je da se u savremenom dobu sve više bilježi smanjenje broja
sklopljenih, a povećanje broja razvedenih brakova. Ta pojava je
zabrinjavajuća utoliko više što se s povećanjem broja razvedenih brakova
povećava i broj razbijenih porodica, posebno broj nezbrinute malodobne
djece i mladih.
Preventiva i lijek krizi braka i porodice je, zasigurno, prihvatanje i
slijeđenje islamskih propisa u cjelini, a time i uputa o bračnom i
porodičnom životu muslimana i muslimanke.

Pravilno rasuđivati i prosuđivati o nekome ili nečemu jedna je od

najvažnijih sposobnosti koju čovjek može posjedovati. Uzvišeni Allah
obdario je čovjeka tom sposobnošću darujuči mu um i razum, ali i Svoju
Uputu. Svojim umom i razumom čovjek nije uvijek u mogućnosti pravilno
rasuđivati i prosuđivati niti je uvijek sposoban spoznati bit i suštinu nekih
stanja, pojmova ili zbivanja. Zašto? Zato što je život nešto što nadilazi
čovjekovu umnu ograničenost: Ne volite nešto, a ono može biti dobro za
vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. —Allah zna, a vi ne znate.
(El-Bekare, 216) Ovu ograničenost čovjek može nadići samo kroz istinsko
vjerovanje, pokornost i poslušnost Bogu, dž.š., i slijeđenje Njegove Upute.
Allah, dž.š., kaže: O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam
sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko
ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. — A Allahova dobrota
je neizmjerna. (El-Enfal, 29) Istinska pokornost i poslušnost koju vjernik
pokazuje prema Bogu otvara posebno čulo - sposobnost "duhovnog" srca
da prepozna i osjeti šta je, gdje je i u čemu je dobro a u čemu zlo.
Čovjekov zaborav na Boga za sobom nužno povlači i čovjekov
samozaborav. Jedno i drugo vodi u grijeh, a grijeh zatamnjuje srce,
pomračuje um, slabi osjećaj za dobrim, zamagljuje granice između dobra i
zla, otvara prostor lakšem i uspješnijem šejtanskom navođenju na zlo i time
onesposobljuje čovjekovo zdravo rasuđivanje.
Tamo gdje se zaboravlja na Boga i gdje se ne slijedi Njegova uputa
naći ćemo da se brišu granice između dobra i zla, korisnog i štetnog,
dopuštenog i zabranjenog. Naći ćemo da se ono što je očito štetno i zlo po
čovjeka ili njegovo okruženje, u fizičkom, psihičkom ili duhovnom smislu,
toleriše, dopušta ili, čak, propagira. Takva praksa samo potvrđuje očitu
krizu čovjekovog duha, uma i razuma, te poremećaj vrijednosnih kriterija
ili shvatanja vrijednosti.
Granice između dobra i zla, dopuštenog i zabranjenog, korisnog i
štetnog jasno su postavljene u okviru Objave, Božanske upute ljudima.
Nijekanje, pomjeranje ili brisanje tih granica u ime čovjekove "slobode"
predstavlja, ustvari, put ka dokidanju istinske slobode. Zašto? Zato što
izjednačavanje dobra i zla, dopuštenog i zabranjenog, vodi u grijeh, a grijeh
vodi u ropstvo porivima i strastima.
Preventiva, ali i lijek poremećaju vrijednosnog sistema, po učenju
islama, ali i nebrojeno puta ponovljenim iskustvima kroz ljudsku povijest,
jeste istinsko slijeđenje Božije upute, koja u cijelosti podržava čovjekov
zdrav um i razum, ali mu i pomaže u područjima koja su izvan njihovog
dometa shvatanja i rasuđivanja.

Savremeni stil življenja i kriza

Svijet u kojem živimo izložen je stalnim i sve bržim promjenama u

svim segmentima čovjekova života. Savremeno doba okarakterisano je kao
informatičko doba u kojem dominiraju neslućene komunikacijske moći.
Malo je informacija koje istovremeno nisu do-
stupne u bilo kojem dijelu imalo razvijenog svijeta. U takvim okolnostima
dominirajuću ulogu imaju ekonomski snažne i tehnološki razvijene države,
korporacije ili, čak, pojedinci. Njihov utjecaj na sadržaj i način života
postaje sve jači i prisutniji. Domet medija i mogućnosti koje pruža internet
maksimalno se koriste u promoviranje načina života koji je u službi
komercijalizacije skoro svih segmenata čovjekova života. Ti utjecaji
ponajviše dolaze iz svjetskih centara moći i glamura koji naprosto nameću
stil življenja. Takvo djelovanje najveći, a nerijetko i najpogubniji, utjecaj
vrši na mlade.
Činjenica je da su mladi, prolazeći kroz nezaobilaznu razvojnu fazu
puberteta, adolescencije i tinejdžerstva na putu ka svojoj psihofizičkoj
zrelosti, po prirodi takvih stanja, vrlo pogodan teren za ostvarivanje
utjecaja i nametanja odredenog pogleda na život. Naime, karakteristika tog
razvojnog perioda jeste prirodno, često i bezrazložno, buntovništvo protiv
autoriteta roditelja ili starijih, protiv tradicije i uobičajenog načina života
koji ima svoju logiku i pravila. Ako se takvo emocionalno stanje želi
iskoristiti na jedan komercijalan ili ideološki obojen način - dovoljno je
snažno medijski afirmirati sadržaje koji mladima nude lagodan i nerealan
život, sadržaje koji pružaju čulno ili neko imaginarno emocionalno za-
dovoljstvo, koji ne traže napor, trud, odgovornost.
Mnogo je mladih koji će se "upecati" na sjaj glamura iz svijeta filma,
muzike, sporta, mode. Mnogi od njih neće, sve dok ne bude kasno, ni
primijetiti da to, zapravo, nije realni život. Naprotiv, mnogo je vrlo bolnih
iskustava koja dolaze iz takvog života: zapadanje u ropstvo alkoholu, drogi,
kriminalu, kocki, nemoralu i totalnom psiho-fizičkom razaranju ličnosti.
U savremenom dobu i enormnim komunikacijskim mogućnostima
mladi su se našli pred još jednom snažnom opasnošću koja se zove
virtualni svijet. Sve je više onih koji realni, stvarni svijet zamjenjuju
virtualnim svijetom, onih koji bježe iz svoje realne svakodnevice tragajući
za "boljim", "bližim", "humanijim", "zabavnijim", tragajući za
istomišljenicima s kojima će podijeliti svoje misli i osjećanja. Istina je,
međutim, da je takav izbor prvi korak u bijegu iz jednog realnog, ali
poznatog, u drugi realni, ali nepoznati svijet. Kada kažemo da je i ovaj
drugi, virtualni svijet realan, zapravo naglašavamo da je riječ o jednoj
surovoj realnosti koja tek slijedi kada se duboko uroni u taj svijet. Rizici
koje takav korak otvara su nemjerljive dimenzije. Savremeni svijet sve više
uočava opasnosti koje se kriju u različitim oblicima manipulacija sa djecom
i omladinom koje se dešavaju posredstvom interneta.
Čovjek u punom značenju ove riječi može to biti i ostati samo u ovom
stvarnom, realnom svijetu. Samo takav čovjek može biti Božiji namjesnik
(halifa) na Zemlji, i samo takav može ostvariti sreću i zadovoljstvo na
ovom i budućem svijetu. To nije moguće postići nikakvim bijegom u bilo
koji "drugi" pa i virtualni svijet. Naprotiv, to se postiže sasvim konkretnim,
realnim i angažovanim životom u vjeri.

Razgovarajmo o krizama savremenog doba

Šta je to što čovjekov život, uistinu, čini smislenim?

Koji znaci ukazuju na osjećaj besmisla i praznine kod čovjeka?
Zašto se u savremenom dobu može govoriti o duhovnoj krizi, krizi morala,
krizi braka i porodice, ili brojnim drugim krizama? Koji to postupci dovode do
krize? Kako se ona odražava na čovjekov život, psiho-fizičko i mentalno
zdravlje?
Šta je to vrijednosni kriterij i kako ga postići?

U kojoj mjeri stil savremenog načina života koji zanemaruje vjeru kao
univerzalnu čovjekovu potrebu može voditi u produbljivanje krize?

Koji je put izlaska iz kriza savremenog

čovjeka? Naučili smo

Čovjek je stvoren da bi vjerovao u svoga Gospodara, klanjao Mu se, bio Mu
odan i pokoran. Tek u tome čovjek može naći i postići puni smisao svoga
života. Vjera daje snagu, optimizam, smirenost i sigurnost. Nedostatak smisla
života najčešće se javlja u nedostatku vjere, a to otvara prostor duhovnim,
moralnim, psihičkim i drugim oblicima krize kod čovjeka. Ovu činjenicu
svakodnevno možemo svjedočiti. Brojne su krize sa kojima se čovjek susreće:
kriza identiteta, morala, braka i porodice, vrijednosnog sistema i druge.
Refleksije tih kriza primjetne su kao: usamljenost, osjećaj besperspektivnosti,
bijeg od realnog života kroz odavanje alkoholu i drogi, delinkvenciju i kriminal,
ideološka zastranjivanja, podložnost sektama i novim religijskim pokretima,
pa čak ubistva i samoubistva.
Preventiva, ali i lijek brojnim krizama u koje zapada savremeni čovjek jeste
istinsko slijeđenje Božije upute, koja u cijelosti podržava čovjekov zdrav um i
razum, ali mu i pomaže u područjima koja su izvan njihovog dometa shvatanja
i rasuđivanja.

individualni zadatak

Napiši sastav sa temom: Vjera je moja snaga

Projektne ideje

Projekatl:

Formirati određeni broj grupa koje će istraživati znake navedenih kriza u

svome okruženju, bilježiti zapažanja, praviti usporedbe, analize i izvesti
zaključke te predložiti modele nadvladavanja ili otklanjanja određene
krize.
Projekat2:

Pripremiti, organizirati i realizirati debatu sa temom: Relacije: moralna

kriza - ekološka kriza.
 Čovjek i grijeh

Čovjek je biće koje je Uzvišeni Allah obdario umom, razumom,

Uputom i slobodom izbora u vjerovanju, postupanju i načinu života.
Mogućnost umovanja, slijeđenja Upute i slobode uvjetuju i odgovornost
čovjeka za njegovo vjerovanje i njegova djela. Naime, čovjek može
slobodno izabrati vjerovanje u Jednog i Jedinog Boga (tevhid), neka druga
vjerovanja (širk) ili sebe smatrati nevjernikom (kufr). Isto tako, čovjek
može činiti ono što je dobro, ali i ono što je zlo, činiti grijeh. Vjernici će
slijediti poziv svoga Gospodara: Ne griješite ni javno ni tajno! Oni koji
griješe sigurno će biti kažnjeni za ono što su zgriješili. (El- En'am, 120) i
truditi se da ljudsku sklonost griješenju svedu na najmanju mjeru.

Zlo je grijeh

Dobro i zlo su pojmovi kojima se označava karakter nekog djela ili

postupanja. Pojmovi "dobro" i "zlo" koriste se kako u vjerskoj tako i općoj
etičkoj terminologiji. Međutim postoji razlika u samom definiranju i
razumijevanju onoga što je dobro i što je zlo. Islam nas uči da je dobro ono
što je Uzvišeni Allah naredio ili dopustio, a da je zlo ono što je zabranio.
U vjerskoj terminologiji činjenje onoga što je zlo definira se i kao
grijeh. Grijeh je svako djelo i postupanje koje je u suprotnosti s Božijim
naredbama ili onim što je On dopustio, kao i činjenje onoga što je On
zabranio. Bez Božije upute čovjek ne može sa sigurnošću i nepogrešivo
uvijek raspoznati dobro i zlo. Čovjekov um ne može biti pouzdan oslonac u
definiranju tih kategorija: ...Ne volite nešto, a ono može biti dobro za
vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. — Allah zna, a vi ne znate.
(El-Bekare, 216) Dakle, samo je Božanska objava neupitni izvor znanja o
osnovnom karakteru nekog djela ili postupanja.

Posljedice griješenja

Grijeh opterećuje čovjekovu savjest i zatamnjuje njegovo srce.

Učestalo činjenje grijeha zamagljuje čovjekov um, umanjuje sposobnost za
vrednovanje kvaliteta djela i eliminiše osjećaj za dobrim i lijepim. Grijesi
narušavaju dostojanstvo čovjeka i umanjuju njegov ljudski karakter.
Muhammed, a.s., rekao je: "Grijeh je ono što kopka u prsima, a za šta čo-
vjek ne bi volio da saznaju ljudi!" (Muslim) Odavanje grijesima slabi
snagu vjere i udaljava grješnika od Božije milosti, zaštite i pomoći.
Ustrajno činjenje grijeha donosi štetu i počiniocu i njegovom okruženju.
Zbog negativnih posljedica grijeha, grješnik se, vremenom, u dubini svoje
duše počinje osjećati nesretnim, a u sredini u kojoj živi odbačenim.
Svjesno činjenje grijeha odraz je slabosti, prevladavanja negativnih
poriva u čovjeku i podlijeganja šejtanskom utjecaju. Šejtansko zavođenje u
grijeh predstavlja stalnu kušnju snage čovjekovog vjerovanja i slijeđenja
Božanske upute. O tome se u Kur'anu govori na više mjesta, kao, npr.: 0
sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: "Ne klanjajte se šejtanu, on
vam je neprijatelj otvoreni, već se klanjajte Meni; to je Put pravi. " (Ja-
Sin, 60-61)
Grijeh je čin koji nanosi štetu onome ko ga čini i onome kome se čini.
Počinilac grijeha neminovno snosi posljedice svoga griješenja, osim ako ne
poduzme ono što će ga osloboditi tog tereta.

Prvi grijesi
Iblis (Allah ga prokleo) prvo je stvorenje koje je svjesno počinilo grijeh
odbijajući
da postupi po Božijoj naredbi da se pokloni Ademu, prvom čovjeku. Time
je
 izazvao Božiju srdžbu na sebe i Njegovo prokletstvo. Zarekao se da će,
kao šejtan i
otvoreni ili prikriveni neprijatelj, čovjeka navoditi na zlo sve do
Kijametskog dana.
0 ovome se detaljnije govori u suri El-E'araf:
7 7. Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima
rekli: "Poklonite mu se!", i oni su se poklonili, osim Iblisa, on
nije htio da se pokloni.
- "Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?" - upita On. - "Ja
sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od
ilovače"- odgovori on.
- "E onda izlazi iz Dženneta" - reče On - "ne priliči ti da u njemu
prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih!"
- "Daj mi vremena do Dana njihova oživljenja!" - zamoli on.
- "Daje ti se vremena!" - reče On.
- "E zašto si odredio pa sam u zabludu pao" - reče - "kunem se da
ću ih na Tvom Pravom putu presretati,
- pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš
ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!"
- "Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!" - reče On. 'Tobom i svima
onima koji se budu povodili za tobom doista ću Džehennem
napuniti!
- A ti, o Ademe, i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle god
hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema
sebi ne ogriješite!"
- I šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova,
koja su im skrivena bila, i reče: "Gospodar vaš vam zabranjuje
ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste
besmrtni bili" -
- i zaklinjaše im se: "Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!"
- I na prevaru ih zavede. A kad oni ono drvo okusiše, stidna
mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi džennetsko lišće
stavljati počeše. "Zar vam to drvo nisam zabranio?!" - zovnu ih
 Gospodar njihov - "i rekao vam: 'Šejtan vam je, zbilja, otvoreni
neprijatelj.'"
- "Gospodaru naš" - rekoše oni - "sami smo sebi krivi, i ako nam
Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti
izgubljeni."
- "Izlazite" - reče On - "jedni drugima bićete neprijatelji! Na
Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati.
- Na njoj ćete živjeti, na njoj ćete umirati i iz nje oživljeni biti" - reče
On.

- 0 sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna

mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali odjeća čestitosti, to je ono
najbolje. - To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili.
- 0 sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je
roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu
da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske
njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane
zaštitnicima onih koji ne vjeruju.
Prvi čovjek (Adem, a.s.) i prva žena (hazreti Hava, Ademova
supruga) kao ljudska bića načinili su prvi grijeh kad su poslušali
šejtana i okusili zabranjeno - plod drveta za koje im je rečeno da mu
se ne približavaju. No, kao što se vidi iz citiranih ajeta, oni su svoj
grijeh priznali, pokajali se i zatražili oprost Allaha, dž.š., pa im je On
oprostio.

Opraštanje grijeha

AJlah, dž.š., zna sve čovjekove sklonosti pa i sklonost grijehu. On je

čovjeku darovao sposobnosti koje će ga, ako ih bude koristio, uzdignuti
ako padne u grijeh. Te sposobnosti uključuju: mogućnost spoznaje i
spremnost za priznanje učinjenog grijeha, iskreno pokajanje i čvrsta odluka
da se takav grijeh ne ponovi. Traženje oprosta ( istigfar), iskreno pokajanje
(tevba), povratak svome Gospodaru i dosljedno slijeđenje Allahove upute
jesu faze koje čiste od grijeha. Uzvišeni Allah je kazao: Reci: "O robovi
moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu uAllahovu milost!
Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On
je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego
što vam kazna dode - poslije vam niko neće u pomoć priskočiti. I
slijedite ono najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje, prije nego
što vam iznenada kazna dode, za č i j i dolazak nećete znati." (Ez-Zumer,
53-55) Ovo je put oprosta grijeha za neizvršavanje vjerskih dužnosti ili
činjenja onoga što je vjerom zabranjeno. Međutim ukoliko svojim
griješenjem čovjek prouzroči štetu - moralnu i materijalnu povredu prema
drugoj osobi, svoj grijeh može ispraviti samo ako nadoknadi nanesenu štetu
ili dobije oprost te osobe.

Istigfar i tevba

Muhammed, a.s., kazao je da je on svakodnevno i po stotinu puta

tražio oprost od Allaha, dž.š., savjetujući nam da i sami to činimo.
Preporučuje se da traženje oprosta (istigfar) činimo svakodnevno
jer je čovjek svakodnevno izložen mogućnostima činjenja manjih
grijeha. Međutim ukoliko čovjek učini veliki ili teški grijeh, tek
nakon iskrenog pokajanja (tevbe) može se nadati oprostu tog
grijeha.
Istigfar se čini iskrenim izgovaranjem i ponavljanjem riječi: Estagfirullah!
(Bože, oprosti mi!)
Pokajanje (tevba) za veliki ili teški grijeh podrazumijeva: priznanje počinjenog
grijeha, iskreno pokajanje i odluku da se više takav grijeh ne počini.
Uobičajena forma iskazivanja pokajanja sažeta je u riječima: Estagfirullah,
estagfirullah, estagfirullahe-l-'azime-l-lezi la Ilahe illa hu. El-hajju-l-kajjumu ve
etubu Hejh. Ve nes'eluhu-t-tevbete ve-l-magfirete ve-l-hidajete lena ve-t-
tevfik. Inehu huve-t- tevvabu-r-rahim. Fa'fu 'anna ja fettahu,ja 'azizu,ja Allah.
Razgovarajmo o grijehu

Uzvišeni Allah odlikovao je čovjeka brojnim sposobnostima koje nije dao

nijednom drugom stvorenju. U kojoj mjeri te sposobnosti čovjeka čine
odgovornim? Obrazloži!
Zbog čega se u vjerskoj terminologiji za ono što je zlo kaže da je grijeh?

Zašto čovjekove umne sposobnosti ne mogu uvijek u cijelosti odrediti daje

nešto dobro ili zlo?
Na koje načine čovjek može pobijediti svoju sklonost
grijehu? Obrazloži višestruki značaj Božije milosti prema
čovjeku!

Naučili smo

Čovjekje biće koje je Uzvišeni Allah obdario umom, razumom, Uputom i

slobodom izbora u vjerovanju, postupanju i načinu života. Zbog toga čovjek
ima odgovornost za svoje vjerovanje i djela.
Islam nas uči da je dobro ono što je Uzvišeni Allah naredio ili dopustio a da je
zlo ono što je zabranio.
U vjerskoj terminologiji činjenje onoga što je zlo definira se i kao grijeh. Grijeh
je svako djelo i postupanje koje je u suprotnosti s Božijim naredbama ili onim
što je On dopustio, kao i činjenje onoga što je On zabranio.
Svjesno činjenje grijeha odraz je slabosti, prevladavanja negativnih poriva u
čovjeku i podlijeganja šejtanskom utjecaju.
Zbog negativnih posljedica grijeha, grješnik se, vremenom, u dubini svoje
duše počinje osjećati nesretnim, a u sredini u kojoj živi odbačenim.
Allah, dž.š., darovao je čovjeku sposobnost spoznaje i mogućnost za priznanje
učinjenog grijeha, iskreno pokajanje i čvrstu odluku da takav grijeh ne ponovi.
Traženje oprosta (istigfar), iskreno pokajanje (tevba), povratak svome
Gospodaru i dosljedno slijeđenje Allahove upute jesu faze koje čiste od
grijeha.
Individualni zadatak

Odredi jedan kraći period, npr. jednu sedmicu, prati svoja djela i ponašanje i
svakodnevno vrši analizu u kojoj mjeri si prevladao sklonost grijehu.

Projektne ideje

Projekatl:

Formirati tri grupe koje će istražiti pojam grijeha u tradiciji kršćanstva,

judaizma i islama. U plenarnom radu izvršite poređenja i utvrdite
sličnosti i razlike u pristupu ovom pitanju.

Projekat2:
Formirati grupu volontera pod nazivom Dobro je moj izbor koji će
planski i timski osmišljavati djelovanje na kur'anskom principu
"pomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne sudjelujte u grijehu i
neprijateljstvu".

Islam - sveobuhvatni način života

...Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio
¡zadovoljan sam da vam islam bude vjera...
(El-Malde, 3)

Islam nije samo skup vjerovanja i obreda. Islam je vjera koja nudi jedinstven put i način
čovjekovog života. Zato se za islam ne može kazati da je religija u smislu kako se to danas najčešće
razumijeva u savremenom svijetu, posebno na Zapadu. Islam, kao što je poznato, znači predanost,
pokornost i poslušnost Bogu. Biti u islamu znači svim svojim bićem i u cijelosti prihvatiti i slijediti
Božiju uputu, živjeti, raditi i ponašati se na način kako je to propisano i kazano u Kuranu, i na način
kako je to činio Muhammed, a.s.
U Allahovoj, dž.š., objavi i sunnetu Allahovog Poslanika, a.s., date su smjernice za sve
segmente čovjekovog života, od momenta njegovog začeća i dolaska na ovaj svijet pa sve do smrti.
Čovjek, dakako, ima slobodu izbora svog životnog puta koji, u osnovi, ima dva smjera: put vjere i
pokornosti Bogu i stranputicu, put poricanja i nevjerovanja.
Milostivi i Sveznajući Stvoritelj i Gospodar poziva čovjeka da ispuni svoj dio "ugovora" i
obećanje koje je dao još dok je bio u svijetu duša. Ispunjavanje tog ugovora omogućit će čovjeku da
na ovom svijetu živi ugodnim životom ( hajatun tajjibeh) i zasluži nagradu lijepog boravka u
vječnom životu.

Sveobuhvatnost islama

Već je istaknuto da temeljni izvori islama, Kur'an i sunnet Allahovog Poslanika, a.s., obuhvataju
cijeli čovjekov život. Nekada je to vrlo detaljno, a nekada samo načelno. Tako se, npr. u Kuranu
govori o začeću ljudskog bića, njegovom razvoju u utrobi majke, o rađanju i dojenju, o velikom
roditeljskom trudu na podizanju potomstva. U Kuranu se daju smjernice, upute ili propisi o ishrani,
higijeni, prevenciji u čuvanju psihičkog, fizičkog, duševnog i duhovnog zdravlja, o kulturi govora,
slušanja, druženja, o odnosu prema sebi i drugima, o ponašanju i radu. U Kuranu se naglašava
obaveza stjecanja znanja i učenja, činjenja dobra i etičnosti u ponašanju.
U Kuranu su kazane istine vjere, dati dokazi, trasiran ispravan put (. siratu-l-muste- kini),
precizirane zakonske odredbe. Jasno je naznačeno dopušteno ( halat) i zabranjeno {harani).

U temeljnim izvorima islama date su upute i propisi o moralnom

životu, o braku, o nasljedstvu i nasljeđivanju, o materijalnom i
finansijskom poslovanju, o normama međuljudskih odnosa, propisi iz
oblasti ljudskih prava, ekologije i dr.
U Kuranu i sunnetu vrlo detaljno se govori o poslušnosti
roditeljima, o rodbinskim odnosima, o brizi za jetime, siročad i
siromašne, o odnosu prema komšiji i ljudima u cjelini.
Nema nijedne oblasti ljudskog života a da temeljnim izvorima
islama nije obuhvaćena odgovarajućim normiranjem. Neke oblasti
života ne podliježu promjenama bez obzira na vrijeme i prostor. To
su, prije svega, vrijednosti nepromjenljivog karaktera. Takav je slučaj,
npr., sa istinama vjere, osnovnim vjerskim dužnostima, s pitanjem
dobra i zla, dopuštenog i zabranjenog, moralnog i nemoralnog, istine,
pravde, dobročinstva, i dr. Navedene vrijednosti ostaju vrijednostima
kroz sva vremena i u svakom prostoru. Nikada ono što je zlo ne može
postati dobrim kao ni ono što je laž ne može postati istinom. Zato su
te oblasti riješene univerzalnim i nepromjenljivim normama.
Norme za neke druge oblasti date su kroz opće propise koji
čovjekovo postupanje zadržava u okvirima ispravnog načina života, u
okvirima dobra. U takvim slučajevima nisu data konkretna rješenja i
propisi čime se ostavlja mogućnost da u različitim vremenima i u
različitim prostorima ista pitanja budu drugačije riješena.
Islam, dakle, uvažava, dinamiku i promjene koje donosi novo
vrijeme ili zahtijeva drugi prostor. Ipak, i u takvim uvjetima, islam
propisuje temelje i okvir u kojem vjernik treba da se kreće kako ne bi
skrenuo sa Pravog puta (siratu-l-mustekim).

Islam - "prostor" ugodnog života

Već je istaknuto da je islam sistem i način života, života kojeg je

dostojan čovjek kao Božiji namjesnik na Zemlji {halitetu-l-erd),
života u kojem čovjek neće biti zarobljenik zemaljskog života, niti rob
svojim strastima i porivima, u kojem se neće pokoravati šejtanu.
Islam je sistem i način života koji čovjeka diže na uzvišeno
mjesto kod Stvoritelja i Gospodara svjetova gdje iskrenom
pokornošću i odanom poslušnošću (ubudijjet) čovjek postaje i ostaje
najslobodnije biće. U tom "prostoru" čovjek ostvaruje ugodan život
(ha- jatun tajjibeh) u ovom prolaznom svijetu, ali i trajnu nagradu u
vječnom životu (ahiretu): Onome ko čini dobro, bio muškarac ili
žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih
nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili. (En-Nahl, 97)
 Islam kao način života

Istinska predanost Bogu - dosljedno slijeđenje Njegove upute,

izvršavanje Njegovih propisa i čuvanje od onoga što je On zabranio
temelji su i okvir u kojem se odvija islamski način života: Reci:
"Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su
posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema saučesnika; to mije
naređeno i ja sam prvi musliman." (El-En'am, 162-163)
Osoba koja živi ovim načinom života ima prepoznatljive odlike, kao što
su:
- nepokolebljivo vjerovanje i čvrsto uvjerenje u istine vjere,
- pravovremeno i srčano izvršavanje namaza, posta, zekata i drugih
islamskih dužnosti,
- lijepa svojstva: pravednost, iskrenost, dobrota, čestitost, hrabrost,
strpljivost i ustrajnost, dostojanstvenost, uljudnost, skromnost,
zahvalnost...,
- poštivanje, ljubav, poslušnost i pomaganje roditelja,
- stjecanje znanja i življenje po onome što se zna u ime Allaha, dž.š.,
- čuvanje vrijednosti braka i porodice,
- brižan odnos i pravilno odgajanje potomstva,
- čuvanje rodbinskih veza, pomaganje rodbine i drugih kojima je pomoć
potrebna,
- stjecanje i trošenje imovine na halal način,
- činjenje dobra kad god se ukaže prilika za to,
- zalaganje za sprečavanje svega što je zlo, štetno i grješno,
- lijep govor i lijepo mišljenje,
- čuvanje svoga i dostojanstva drugih ljudi,
- samilost prema svakom Božijem stvorenju,
 - izbjegavanje svega što je sumnjivo,
- čuvanje od svega što je Allah zabranio i svega onoga čime On ne bi
bio zadovoljan,
- bdijenje na granicama koje je za čovjeka postavio Uzvišeni Allah...

Osoba koja živi islamskim načinom života svoje misli, svoja osjećanja,
svoje ponašanje, svoje djelovanje - svaki trenutak svoga života posvećuje
svome Stvoritelju. Svjesna je da On sve zna, sve vidi, sve čuje. Baš zbog toga
nikada neće svjesno učiniti ono zbog čega bi se postidio svoga Stvoritelja i što
bi moglo narušiti islamski sistem vrijednosti i islamski način života.

Razgovarajmo o sveobuhvatnosti islama

Zašto se kaže daje islam sveobuhvatni način života?

Istakni primjere koji pokazuju da se u Kur'anu tretiraju skoro sve

situacije iz čovjekovog života!
Kako vjerovanje da Uzvišeni Allah sve vidi, sve čuje i sve zna
utječe na čovjekovo ponašanje?

Islamska baština

Pojam islamska baština, uzet u značenju ukupnih kulturnih dobara

nastalih u periodu od Hidžre muslimana iz Mekke u Medinu (622. godina) sve
do ovog vremena obuhvata nesagledivo bogatstvo duhovnih i materijalnih
vrijednosti za čovječanstvo, a posebno za muslimane.
Islam je čovjeku ponudio jedan sasvim novi pogled na svijet i jedan novi
sistem vrijednosti. Dao je puni smisao ljudskom životu na ovom svijetu i jasno
viđenje vječnog života na ahiretu. Čovjeku je namijenio najzuvišenije mjesto i
najuzvišeniju ulogu na Zemlji, ulogu halife, i podučio ga kako da uspostavi
ravnotežu između prolaznog i vječnog. Uvjet održivosti namijenjene mu uloge
jeste slijeđenje Božanske upute.
Tevhid (jedinost Stvoritelja) polazište je i srž islamskog poimanja ukupne
stvarnosti u kojoj čovjek živi, radi i djeluje. Iz tog osnova sljedbenici islama
dali su jednu od najvećih civilizacija čovječanstva. Islamska civilizacija
prisutna je više od četrnaest stoljeća i rasprostire se od Atlantika do Pacifika.
Islamski korpus obuhvata brojne narode svih rasa. Danas je vrlo teško naći
naseljeni prostor na Zemlji a da na njemu ne žive veće ili manje skupine
muslimana. Svi oni u većoj ili manjoj mjeri baštine neizmjerna i neprocjenjiva
kulturna dobra islamske civilizacije.

Duhovna baština

Islamska duhovna baština proistječe iz Božanskog govora - Kur'ana i

sunneta Allaho- vog, dž.š., Poslanika. Ona je nastajala kao rezultat traganja i
dostizanja snažnog vjerovanja, el-iman, iskrenog i dosljednog izvršavanja
zahtjeva vjere, el-islam, te plemenitosti i krjeposti duše, el-ihsan. U prvom
stoljeću islama, ova sržna duhovna baština razvijala se kroz opće nastojanje
prvih generacija muslimana da istinski slijede Pravi put {siratu-l-mustekirri).
Već u drugom stoljeću pojavit će se nastojanje da se jače duhovno
doživljavanje vjere razvija pod imenom sufizam. Protokom vremena sufizam će
se razvijati kao snažno uporište širenja islama ili obnove islamske misli i
prakse u mnogim krajevima svijeta kao, npr., u području Sjeverne Afrike,
Indijskog potkontinenta, Kine i Dalekog Istoka. Povijest islamske civilizacije
bilježi ogroman broj velikana koji su dali poseban pečat islamskoj duhovnoj
baštini, kao, npr., Abdu-l-Kadir el-Džilani, Ebu Hamid Muhammed el-Gazali,
El-Farabi i Ibn Sina. Sa naših prostora spomenut ćemo Fejzullaha
Hadžibajrića.
Islamska duhovna baština uključuje i brojne druge oblasti kao što su
nauka i razne grane umjetnosti: književnost, muzika, slikarstvo...
 Muslimanski narodi mogu biti ponosni na svoje intelektualne
potencijale koji su učinili da čovječanstvo u periodu od VII do XIV
stoljeća imadne "zlatno doba" nauke. Skoro svih tih sedam stotina
godina od svih tadašnjih civilizacija, islamska civilizacija je bila naj-
produktivnija na području nauke. Područje nauke je jedno od najvećih
dostignuća koje je islamska civilizacija ostvarila i podarila
čovječanstvu.
Nemoguće je zaobići temeljne naučne oblasti koje su imale
izuzetan razvoj u "zlatnom dobu" nauke u islamskom svijetu. Medu
njima su: matematika, fizika, astronomija, geologija, geografija,
prirodopis, alhemija, hernija i medicina.
Islamska civilizacija uveliko je zaslužna za očuvanje kroz
povijest nakupljenog znanja tako što su se muslimanski obrazovni
krugovi pobrinuli da se ogroman broj naučnih djela prevede na
arapski jezik, sakupi i prenese novim generacijama čovječanstva.
Djela su prevođena sa grčkog, sirijskog, pahlavi i sanskrita - četiri za
nauku do tada najznačajnija jezika. U trećem stoljeću muslimanske
ere osnovana je posebna naučna ustanova Bejtu-l-hikmeh (osnivač
halifa El-Me'mun) što će otvoriti put da u narednih sedam stoljeća
arapski jezik postane vodeći jezik u oblasti nauke. Medu najznačajnija
prevedena djela svakako se mogu ubrojati djela Euklida i Ptolomeja iz
matematike, te djela Hipokrita i Galena iz oblasti medicine, kao i djela
iz filozofije, osobito Aristotela, Platona i drugih poznatih drevnih
filozofa.
U "zlatnom dobu" razvoja i ekspanzije nauke u muslimanskom
svijetu svim naučnim oblastima pridavao se adekvatan značaj.
Vrhunski naučnici i intelektualci iz muslimanskog korpusa dali su
neizbrisiv doprinos razvoju najvažnijih naučnih oblasti. Tako, npr., u
matematici se uvodi sistem arapskih brojeva koji se danas koriste
skoro u cijelom svijetu, a Musa el-Havarizmi ostaje osoba koja je
trajno obilježila područje razvoja matematike. U području geometrije i
algebre treba izdvojiti imena Nasiruddina et-Tusija, El-Birunija,
Omera Hajjama i El-Kašanija.
 U oblasti astronomije, pored uvezivanja dostignuća iz Babilona,
Grčke, Perzije i Indije, muslimanski naučnici, dodatno potaknuti
kur'anskim imperativom proučavanja kosmosa, velikim koracima
dalje razvijaju ovu naučnu oblast. Muslimanski astronomi
uspostavljaju nove i preciznije astronomske tablice. Prvi put se
izgrađuju opservatoriji kao naučne in- stutucije. Prvi opservatorij
utemeljio je Nasiruddin et-Tusi u Maragi, u islamskoj Španiji. Jedna
od najpoznatijih opservatorija iz perioda Srednjeg vijeka je Ulugh Beg
opservatorij u Semerkandu, izgrađen 1420. godine. Veliki doprinos
muslimanski astronomi daju i unapređenju promatračkih
instrumenata. Najvažniji opservatorijski instrument koji je izum
islamskih naučnika je astrolab bez kojeg je sve do novijeg doba bilo
nezamislivo uspješno moreplovstvo kako prekookeansko tako i na
otvorenim morima, kao i temeljitija astronomska promatranja. Tu su
još i neki drugi instrumenti kao, npr. sekstant i turuquema.
Islamski učenjaci su značajno obilježili i razvoj geografije.
Dovoljno je istaknuti ime El-Idrisija, njegova djela i veličanstvene
geografske karte koje je nacrtao u VII stoljeću po hidžri. Moreplovci
kao što su Maglellan, Kolombo ili Henri Moreplovac mogli su
bezbijed- no i uspješno ploviti upravo zahvaljujući astrolabu i
geografskim kartama koje su napravili muslimanski naučnici. U
području fizike nemjerljiv doprinos dali su Ibnu-l-Hejsem, na Zapadu
poznat kao Alhazen, zatim El-Biruni i El-Hazini. U području
medicine muslimanski

naučnici ostavili su neizbrisiv pečat. Medu njima svakako je

najznačajniji Ibn Sina (Avicena) koji je svoje ogromno znanje iz
medicine pohranio u čuveno djelo El-Qanun fi-t-tibb (Medicinski
kanun) koji je 700 godina proučavan na Zapadu kao glavno
medicinsko naučno djelo. Veliki značaj doprinosa medicinskoj
nauci ogleda se i u samom pristupu liječenju. Islamska medicina je
išla za tim da kod čovjeka dijagnosticira i liječi i fizičke i duševne
bolesti, te da u proizvodnji i korištenju lijekova maksimalno
iskorištava prirodne resurse poput preparata od bilja i slično. U
novije vrijeme medicinari u islamskom svijetu sve više pažnje
posvećuju principima kojih su se držali slavni muslimanski naučnici
iz perioda kada su oni imali vodeću ulogu u ovoj znanosti. Islamska
medicina je, zasigurno, jedno od najvažnijih i najuspješnijih
dostignuća koja su postala dio bogate islamske duhovne baštine.
Ukupnoj islamskoj duhovnoj baštini značajan doprinos dale su
i ličnosti sa naših prostora, kao, npr.: Hasan Kafija Pruščak, Mustafa
Ejubović (Šejh Jujo), Džemaludin Čauše- vić, Muhamed Hevaji
Uskufi, Umihana Cuvidina, Safvet-beg Bašagić, Musa Cazim Catić,
Mehmed Handžić, Husein Dozo, Ahmed Smajlović, Teufik Muftić,
Hifeija Hasandedić, Alija Izetbegović, Lamija Hadžiosmanović,
Fehim Nametak i drugi.
Nažalost, poslije briljantnog uspona, naučna aktivnost kod
muslimanskih naroda počinje postepeno slabiti. Iako su ti blistavi
usponi u području nauke bili presudni u pojavi procesa renesanse na
Zapadu, muslimanski narodi su u nekoliko posljednjih stoljeća gu-
bili korak na polju razvoja nauke, što je presudno rezultiralo
zaostajanjem tehnološkog i ekonomskog razvoja muslimanskog
svijeta. Pridoda li se tome kolonizacija i porobljavanje
muslimanskih geografskih prostora, dobija se kompletnija slika
muslimanske stvarnosti u nekoliko posljednjih stoljeća.
Kao što je istaknuto, islamsku duhovnu baštinu upotpunjuju
razne grane umjetnosti kao što su: književnost, muzika, slikarstvo i
drugo.
Za sve grane islamske umjetnosti sa sigurnošću se može kazati
da su nastajale i razvijale se na osnovu učenja tevhida, u kojem
važno mjesto zauzima izreka Muhammeda, a.s., u kojoj je kazao:
"Allah je lijep, On voli ljepotu." U tom smislu nastajala su remek
djela iz oblasti književnosti kao što su: Nehdžu-l-belaga (Staza
rječitosti) od Alija ibn Ebi Taliba, priče Hiljadu ijedna noć, zatim
djela Halladža, El-Buhturija, El-Mutenebbija, Ibni el-Fa- rida, Ibni
Arebija, Ebu Hajjana et-Tevhidija i Omera Hajjama, Er-Rumija,
Sa'dija, Hafiza, Junusa Emrea i drugih.
Kroz cijelu muslimansku povijest potezalo se pitanje
islamskog stava o muzici. Dok su jedni muziku osporavali kao nešto
što je islamom zabranjeno (haram), povijest islama bilježi da je i na
ovom području ostvarena značajna islamska baština. Riječ je o tzv.
duhovnoj muzici koja je nastajala u okviru sufijskih redova i kroz
djela velikih sufijskih autoriteta kao, npr., Dželaluddina Rumija.
Važno je naglasiti daje i kod onih autoriteta koji su muziku smatrali
umjetničkim vrijednostima koje mogu činiti sastavni dio islamske
baštine, odnos spram muzike bitno drugačiji od onoga koji je
prisutan u drugim civilizacijama. Nije sporno da svi islamski
autoriteti smatraju zabranjenim svaki muzički sadržaj koji razbuđuje
strast ili čovjeka po bilo kom osnovu udaljava s puta pokornosti i
poslušnosti Bogu, dž.š.
Muslimansko slikarstvo jedno je od najreprezentativnijih polja
islamske umjetničke baštine. Islamsko slikarstvo nastajalo je i
razvijalo se na istim osnovama kao i sve druge gra-
ne islamske umjetnosti. Zbog toga se ono znatno razlikuje od slikarstva u
drugim civilizacijama. Djela muslimanskih slikara nastaju kao rezultat sjećanja
na Allaha, dž.š., savršenstvo i ljepotu Njegovog stvaranja. Njihova slikarska
djela prenosioci su poruke i znakova koje nam Uzvišeni Allah šalje kroz
svjetove koje On stvara. Arabeska i kaligrafija predstavljaju vrhunski
muslimanski slikarski izraz u ovoj grani islamske umjetnosti. U islamskom
slikarstvu s razlogom ne susrećemo ljudske likove kao što je to slučaj u nekim
drugim civilizacijama. Time se u cijelosti želi zaštititi od zastranjivanja u
vjerovanju.
 Materijalna baština

Veličina jedne civilizacije mjeri se i po njenim dometima u oblasti

arhitekture, građevinarstva, infrastrukture, ustanova i institucija bitnih za
ukupni razvoj društvenog života, i slično. Islamska baština u ovom pogledu
dala je čovječanstvu nemjerljiv doprinos. Razvoj gradova, urbana gradnja i
način života, komunalna infrastruktura, monumentalne građevine i brojni drugi
primjeri, skoro 1000 godina, između VII i XVII stoljeća, islamskoj civilizaciji
osigurali su vodeću ulogu u odnosu na druge civilizacije iz tog perioda.
Svjetski fond materijalne baštine nastale kao produkt ljudskog pregalaštva,
koja se nalazi na popisu UNESCO-a, ni izbliza ne bi tako bio bogat i dragocjen
bez udjela islamske baštine.
Uporedo sa širenjem islama na sve strane svijeta, razvijala se i širila
kultura izgradnje reprezentativnih gradskih naselja kao, npr., Mekka i Medina
(u Arabiji), Kufa, Basra i Bagdad (u Iraku), Damask (u Siriji), Kairo (u
Egiptu), Fez (u Maroku), Kairevan (u Tunisu), Isfahan (u Iranu), Istanbul (u
Turskoj), Sarajevo (u BiH) i hiljade drugih gradova. Istovremeno su u tim
gradovima podizani monumentalni objekti i ustanove kao što su: džamije,
medrese, univerziteti, biblioteke, tekije, hanikahi, imareti, musafirhane,
bolnice, hanovi, javna kupatila, vodovodi, javne česme, tržnice, čaršije sa
zanatskim i trgovačkim radnjama... Razvijana je putna i poštanska
komunikacija. Pored praktične važnosti, u islamskoj arhitekturi posebna pažnja
poklanjala se i estetskoj vrijednosti objekta. Zbog toga su nastajale građevine
od neprocjenjive umjetničke vrijednosti, sklada i ljepote koje traju stotinama
godina. One zadivljuju svaku novu generaciju i predstavljaju ponos cijelog
muslimanskog svijeta.
Skoro cijeli svijet zna za Ka'bu u Mekki, Poslanikovu džamiju u Medini,
džamiju El- Aksa u Jerusalemu (Palestina), Veliku džamiju u Damasku,
univerzitete Al-Azhar u Kairu (Egipat), Karavijjin u Fezu (Maroko) i Ez-
Zejtuna u Tunisu, Sultan-Ahmedovu (Plavu) džamiju u Istanbulu, Gazi Husrev-
begovu džamiju, medresu i biblioteku u Sarajevu, Ferhadiju u Banjoj Luci,
Aladžu u Foči, Stari most u Mostaru, kompleks Alhambra u Granadi i Veliku
džamiju u Kordobi, u Spaniji, Kapali čaršiju u Istanbulu, mauzolej Tadž Mahal
u Indiji i stotine drugih objekata na prostorima Azije, Afrike i Evrope.
Islamska materijalna baština na prostoru Bosne i Hercegovine nastajala u
posljednjih pet stoljeća sastavni je dio svjetske muslimanske baštine.
Dolaskom islama u naše krajeve započinje period intenzivne gradnje pri čemu
postojeća naseljena mjesta doživljavaju jednu značajnu i produhovljenu
transformaciju.
Može se kazati kako je islam, poput drugih velikih civilizacija, i na ovom
prostoru presudno utjecao na karakter izgradnje gradova. U središtu naših
gradova, kao što to možemo vidjeti u gradovima koji su nastajali u islamsko-
osmanskom periodu, obično biva centralna džamija u čijoj blizini su i druge
važne ustanove, institucije i objekti, zatim proizvodni, trgovački i stambeni
centri. Pri izgradnji i razvoju grada vodilo se računa o razvoju komunalne
infrastrukture i svim najvažnijim potrebama ljudi.
Sarajevo, Mostar, Travnik, Počitelj, Tešanj, Maglaj, Jajce, Livno, Prusac
i brojni drugi gradovi u Bosni i Hercegovini i danas, svojom starom gradskom
jezgrom svjedoče da se islam potvrdio kao gradska kultura i vjera koja svoju
kulturološku zrelost ispoljava upravo kroz grad kao urbani i humanizirani
prostor čovjekovog življenja. Svjedočili su to i gradovi kao što su: Foča, Banja
Luka, Cajniče i Mrkonjić Grad (ranije Varcar Vakuf), Stolac i niz drugih
gradova u kojima je u ratu 1992.-1995. godine uništen ili uveliko oštećen
ansambl islamske arhitekture u samoj jezgri tih gradova. Očekivati je da će i
ovi gradovi u jedno dogledno vrijeme svojom jezgrom novim generacijama
ponovo kazivati o neprolaznim vrijednostima islamske materijalne baštine.

Razgovarajmo o islamskoj baštini

Šta se može podvesti pod pojam "islamska baština!"?

Zbog čega se kaže d a j e islamska baština proizašla iz tevhidal
Koje oblasti obuhvata islamska duhovna baština?
 Koji velikani su svojim doprinosom nauci ili u drugim područjima dali
neizbrisiv
trag našoj duhovnoj i materijalnoj baštini?

Koji gradovi u svijetu i u Bosni i Hercegovini i danas svjedoče

historijski doprinos
najvišim dostignućima u arhitekturi i urbanoj infrastrukturi?

Naučili smo

- Islamska baština nastala u periodu od Hidžre muslimana iz

Mekke u Medinu (622. godina) sve do ovog vremena obuhvata
nesagledivo bogatstvo duhovnih i materijalnih vrijednosti za
čovječanstvo, a posebno za muslimane.
- Tevhid (jedinost Stvoritelja) polazište je i srž islamskog
poimanja ukupne stvarnosti u kojoj čovjek živi, radi i djeluje.
Iz tog osnova nastala je islamska baština i sljedbenici islama
dali su jednu od najvećih civilizacija čovječanstva.
- Islamska duhovna baština nastajala je kao rezultat traganja i
dostizanja snažnog vjerovanja, el-iman, iskrenog i dosljednog
izvršavanja zahtjeva vjere, el-islam, te plemenitosti i krjeposti
duše, el-ihsan. Povijest islamske civilizacije bilježi ogroman
broj velikana koji su dali poseban pečat islamskoj duhovnoj
baštini, kao, npr., Abdu-I-Kadir el-Džilani, Ebu Hamid
Muhammed el-Gazali, El-Farabi i Ibn Sina, Nasiruddin et-Tusi,
El-Biruni, Omer Hajjam i drugi.
- Ukupnoj islamskoj duhovnoj baštini značajan doprinos dale su i ličnosti
sa naših prostora, kao, npr.: Hasan Kafija Pruščak, Mustafa Ejubović (Šejh
Jujo), Džemaludin Čaušević, Muhamed Hevaji Uskufi, Umihana Čuvidina,
Safvet- -beg Bašagić, Mehmed Handžič, Fejzullah Hadžibajrić, Husein
Dozo, Ahmed Smajlović i drugi.
- Islamska duhovna baština uključuje brojne oblasti kao što su: sufizam,
nauka i razne grane umjetnosti čime su muslimani dali neizmjerni
doprinos ukupnoj duhovnoj baštini čovječanstva.
- U području materijalne baštine muslimani su dali gigantski doprinos na
svim poljima kao što su: razvoj gradova, urbana gradnja i način života,
komunalna infrastruktura, monumentalne građevine i brojni drugi
primjeri. Skoro 1000 godina, između VII i XVII stoljeća, islamska
civilizacija je imala vodeću ulogu u odnosu na druge civilizacije iz tog
perioda.
- Islamska materijalna baština na prostoru Bosne i Hercegovine nastajala u
posljednjih pet stoljeća sastavni je dio svjetske muslimanske baštine.
Sarajevo, Mostar, Travnik, Počitelj i brojni drugi gradovi u Bosni i
Hercegovini i danas, svojom starom gradskom jezgrom, svjedoče bogatu
duhovnu i materijalnu islamsku baštinu.

Individualni zadatak

Odaberi po jedan primjer iz oblasti islamske duhovne i materijalne baštine i

prokomentariši kako doživljavaš njihov sadržaj.

Projektne ideje

Projekatl:
Formirajte dvije grupe: za duhovnu i materijalnu baštinu. Unutar
zajedničkog rada u grupi napravite istraživanje o prisutnosti djela koja u
vašoj sredini svjedoče islamsku baštinu, odaberite ono djelo koje vam se
najviše dopadne, obradite ga i o tome sačinite odgovarajuću literarnu
(tekstualnu), likovnu, fotografsku ili videozapis prezentaciju.
Projekat2:
Sakupite sve umjetnički vrijedne ili predmete koji su nekad upotrebljavani a
nastajali su kao dio svakodnevnog života u muslimanskoj sredini, obradite
osnovne podatke o tim predmetima i napravite izložbu.

Muslimani u BiH danas

Historijski kontekst

Premda se prema nekim izvorima može zaključiti da se stanovništvo sa ovog područja

susretalo sa islamom i muslimanima i ranije, historijski izvori govore da se organizirano
susretanje sa islamom na ovim prostorima dogada dolaskom Osmanlija u 15. stoljeću. Fenomen
vrlo raširenog i brzog dobrovoljnog prihvatanja islama od strane tadašnjeg bosanskog
stanovništva zabilježen je još prije konačnog osvajanja Bosne koje se dogada 1463. godine kada
je zauzeto Jajce, posljednje sjedište bosanskog kralja. Od tog perioda bilježe se i masovni prelasci
na islam. "Defteri" — porezne knjige koje je vodila osmanlijska uprava i u kojima su, uz popis
imovine, vlasnici bili razvrstavani prema vjerskoj pripadnosti sačuvani su i pouzdani historijski
izvori koji, pored drugih izvora, omogućavaju praćenje fenomena širenja islama na ovim
prostorima. Prvi "defteri" za područja u Bosni datiraju još od 1468. godine i već oni daju realnu
sliku strukture stanovništva i po osnovu vjerske pripadnosti što omogućava praćenje i tadašnjih
prelazaka na islam.
Islam i muslimani prisutni su, dakle, na ovim prostorima gotovo šest stoljeća. Jedna od
osnovnih i izuzetno važnih karakteristika bosanskohercegovačkih muslimana jeste njihova
autohtonost. Nema historijski potvrđenih činjenica da je na ovim prostorima bilo doseljavanja
muslimanskog stanovništva iz drugih krajeva Osmanske carevine. I sama ova činjenica dokaz je
najdublje ukorijenjenosti islama, njegove kulture i tradicije na ovom području.
I pored burnih političkih, društvenih, ekonomskih i drugih (ne)prilika koje su se smjenjivale
kroz proteklih pola milenija, Bošnjaci su u većoj ili manjoj mjeri ostali vjerni islamu dajući i
vlastiti doprinos njegovoj kulturi i tradiciji.

Savremeno doba

Nakon raspada jugoslavenske zajednice koju su sačinjavale Slovenija, Hrvatska, Bosna i

Hercegovina, Srbija sa pokrajinama Kosovo i Vojvodina, Crna Gora i Makedonija, Bosna i
Hercegovina svoju nezavisnost zvanično i formalno stječe 1. marta 1992. godine kada je priznata
od Ujedinjenih naroda. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Bosni i Hercegovini bilo je
43,47% Bošnjaka (1.902.956).
U prvim godinama svoje nezavisnosti naša domovina doživljava agresiju i teška ratna
razaranja. Pored velikih materijalnih gubitaka, tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu
ubijeno je i na desetine hiljada muslimana. Kako konačni podaci još uvijek
nisu utvrđeni, jedina do sada zvanična cifra o stradanju je podatak Centra za
istraživanje i dokumentaciju u kojem stoji da je ubijeno 64.036 Bošnjaka.
Procjene o egzodusu unutar Bosne i Hercegovine i u inozemstvo ukazuju da je
skoro polovina prijeratnog muslimanskog stanovništva tokom agresije prisilno
pomjerena sa svojih ognjišta.
Potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma (mirovni pregovori
održani su od 1. do 21. novembra 1995. godine u Daytonu, SAD s ciljem
zaustavljanja rata u Bosni i Hercegovini; sporazum je potpisan u Parizu 14.
decembra 1995. godine) naša domovina ušla je u razdoblje mira i poslijeratnog
oporavka. S obzirom na zastrašujuća ratna razaranja proces obnove zemlje
potrajat će decenijama a posljedice rata osjećat će nekoliko generacija.
U Bosni i Hercegovini žive Bošnjaci kao najbrojniji narod, zatim Srbi,
Hrvati te brojni manjinski narodi. Naša domovina je uređena kao sekularna
država u kojoj su Ustavom zagarantovana sva osnovna ljudska prava i slobode.
Pored Bošnjaka kao najbrojnijeg muslimanskog naroda sada u našoj domovini
u manjem broju (stalno ili privremeno) žive muslimani pripadnici drugih
naroda kao što su: Albanci, Arapi, Turci i Iranci (Perzijanci).
Muslimanski narod na ovim prostorima, uz zanemarive izuzetke, sve do
prvih višestranačkih izbora 1991. godine, osim Islamske zajednice, nije imao
nijednu institucionalno organiziranu formu političkog, državnog, kulturnog i
drugog društvenog djelovanja. Proces državotvornog samopotvrđivanja
bošnjačkog naroda značajnije je pokrenut osnivanjem i organiziranjem rada i
djelovanja političkih stranaka kao izraza volje i političkih opredjeljenja našeg
naroda. No, kao što je već istaknuto, agresija na Bosnu i Hercegovinu i
strahovita ratna stradanja onemogućili su da se taj proces odvija i razvija u
normalnim okolnostima. Bošnjački narod je, zajedno sa ostalim patriotski
opredijeljenim građanima, morao braniti slobodu i nezavisnost svoje
domovine. Konačno, u novembru 1995. godine zaustavljena su ratna
djelovanja i započet proces uspostavljanja mira u Bosni i Hercegovini.
Dejtonskim mirovnim sporazumom zaustavljen je rat i uspostavljen mir u
našoj domovini. Međutim za otklanjanje posljedica rata, s obzirom na njegovu
brutalnost i razornost, očito je, trebat će puno vremena. Pred našom
domovinom je dug i naporan put da bi se okončali procesi kao što su: povratak
protjeranog stanovništva, ekonomski oporavak i razvoj, procesuiranje ratnih
zločina i zadovoljavanje pravde, izgradnja povjerenja među narodima ove
zemlje, proces približavanja i uključivanja u Evropsku uniju i si.

Muslimani i islamska zajednica

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, historijski gledano, predstavlja

temeljnu organizaciju muslimanskog naroda na ovim prostorima. Islamska
zajednica je po svome pozvanju i misiji, prije svega i ponajviše, usmjerena na
osiguravanje uvjeta da njeni pripadnici žive u skladu sa islamskim normama i
nesmetano koriste svoja vjerska prava, te da im omogući islamski odgoj i
obrazovanje. Islamska zajednica u svom radu i djelovanju je autonomna.
Položaj unutar Bosne i Hercegovine i odnosi s državom odvijaju se, kao i kod
drugih vjerskih zajednica i crkava u našoj zemlji, na temelju Zakona o slobodi
vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica. Islamska zajednica
djeluje na temelju svoga Ustava i drugih normativnih akata kroz organe,
ustanove i institucije.
Organizaciono ustrojstvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
uključuje: Sabor, Rijaset, muftijstva, medžlise i džemate. Ustanove i institucije
Islamske zajednice uključuju: fakultete, medrese, mektehe, biblioteke, vakufe,
direkcije, centre, službe, urede i agencije.
Sve do 1993. godine na prostorima bivših jugoslavenskih republika
djelovala je jedinstvena Islamska zajednica koja je imala mešihate (raniji naziv
starješinstva) kao svoje organizacione jedinice. S obzirom na geopolitičke
promjene koje su se dogodile disolucijom Jugoslavije, u Bosni i Hercegovini
su u aprilu 1993. godine poduzete aktivnosti na formiranju autonomne
Islamske zajednice. Njen rad i djelovanje u prvim godinama odvijali su se u
vrlo teškim ratnim uvjetima. Tokom tih ratnih godina najveći dio infrastrukture
Islamske zajednice u našoj domovini temeljito je razrušen. Prema zvaničnim
podacima Islamske zajednice, srušeno je 614 džamija, 218 mesdžida, 69
mekteba, 4 tekije, 37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata.
Kao jedan od bitnih i prepoznatljivih faktora poratne obnove, posebno
povratka protjeranog stanovništva na svoja ognjišta - obnova vjerskih objakata,
prije svega džamija, odvijala se relativno brzo. Muslimansko stanovništvo,
organizirano kroz džemate unutar Islamske zajednice, pokazalo je visoku
svijest o značaju džamije za sveukupni život muslimana. Tako je, naprimjer, u
periodu od petnaest godina nakon rata izgrađeno 746 džamija. Uporedo sa
izgradnjom džamija, građeni su i drugi objekti i uspostavljana infrastruktura za
odvijanje vjerskog života. Brojni pokazatelji govore da je, i pored niza
otežavajućih okolnosti, ovakav trend obnove infrastrukture unutar džemata i
Islamske zajednice u cjelini uveliko pomogao ukupnoj poratnoj obnovi cijele
naše domovine.
Karakteristika poratnog perioda je, pored intenzivne obnove vjerskih
objekata, i opći trend razvoja vjerskog života, koji se posebno uočava u sferi
odgoja i obrazovanja. Pored Fakulteta islamskih nauka kao temeljne
visokoškolske ustanove koja djeluje od 1977. godine, otvorena su dva islamska
pedagoška fakulteta, u Zenici i Bihaću. Osim Gazi Husrev-be- gove medrese,
koja u kontinuitetu djeluje od 1537. godine, u Bosni i Hercegovini imamo još
pet medresa: Behram-begovu medresu u Tuzli, Karađoz-begovu medresu u
Mostaru, Elči Ibrahim-pašinu medresu u Travniku, "Džemaluddin Caušević" u
Cazinu i "Osman-ef. Redžović" u Velikom Čajnu kod Visokog. U ove
visokoškolske i srednjoškolske odgojno- obrazovne ustanove svake godine
upisuje se preko 1.000 studenata i učenika.
Više od 1.400 imama, hatiba i muallima u džematima organizira i
predvodi vjerske aktivnosti kao što su: džematsko obavljanje dnevnih,
sedmičnih ili povremenih namaza, prigodno obilježavanje značajnih datuma,
hutbe, vazovi, predavanja i drugo te vrše edukaciju i rade na podizanju vjerske
svijesti muslimana. Oni realiziraju programe temeljnog islamskog odgojno-
obrazovnog rada u preko 1.800 mekteba u Bosni i Hercegovini, a blizu 1.000
vjeroučitelja predaju islamsku vjeronauku u osnovnim i srednjim školama u
našoj domovini. U znatnom broju predškolskih ustanova realizira se program
predškolskog vjerskog odgoja.
 Vjerske aktivnosti u oružanim snagama (vojsci) organiziraju i predvode
vojni imami.

U nastojanju da muslimanima omogući što sigurniji način u prakticiranju

halal ishrane i halal poslovanja, Rijaset Islamske zajednice u BiH 2006. godine
formirao je Agenciju za certificiranje halal kvalitete koja se bavi
certificiranjem halal proizvoda (hrane ili drugih proizvoda i djelatnosti) koji se
osiguravaju po islamskim normama i Halal standardom.
S obzirom na to da je Bosna i Hercegovina uređena kao sekularna država,
u pogledu zakonodavstva muslimani, kao i pripadnici drugih vjerskih skupina
u našoj domovini, podliježu primjeni porodičnog, nasljednog, građanskog,
krivičnog i drugih državnih zakona i propisa. Inače, muslimani, kao i
sljedbenici drugih vjera, slobodni su da u svom svakodnevnom životu
izvršavaju islamske dužnosti i primjenjuju norme islamskog načina života.
Islamska zajednica za Bošnjake i druge muslimane u Bosni i Hercegovini
temeljna je i krovna institucija. Ona je simbol njihovog duhovnog jedinstva i
pripadnosti ummetu islama.

Osnove aktuelnog
kulturnog, socijalnog i
obrazovnog aspekta
djelovanja
Bosna i Hercegovina je zemlja multietničkog i multireligijskog sastava
stanovništva. U svom razvoju naša domovina teži ka usvajanju i njegovanju
demokratije i slobode življenja za sve građane i narode u skladu s njihovim
vjerskim opredjeljenjima, uvjerenjima, kulturnim i tradicijskim naslijeđem i
vrijednostima. Na tim osnovama Bošnjaci i ostali muslimani, kao i drugi
narodi u našoj domovini imaju svoje institucionalno organizirane oblike
čuvanja, njegovanja i razvijanja kulturnih, humanitarnih i drugih društvenih
vrijednosti. Među njima su: Bošnjačka zajednica kulture (BZK), Vijeće
kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI), Muslimansko dobrotvorno društvo
"Merhamet", Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU) kao i brojne
nevladine organizacije koje prvenstveno djeluju unutar muslimanskog
kulturnog kruga, kao što su: "Nahla", "Kewser" i druge.
Na polju obrazovanja muslimani u Bosni i Hercegovini podržavaju i
slijede multietnički pristup u organiziranju školstva, ne zagovaraju i ne
osnivaju nacionalne obrazovne ustanove. Muslimanska djeca školuju se u
državnim i privatnim školama na prostoru cijele Bosne i Hercegovine kao što
muslimanska omladina studira na većini državnih ili privatnih fakulteta.
Razumljivo, izuzetak čine vjerske odgojno-obrazovne ustanove, medrese i
islamski fakulteti koji pored općeg obrazovnog područja imaju i specifične
obrazovne sadržaje iz područja vjerskih naučnih disciplina. U okviru državnog
i privatnog školstva muslimanima je, kao i pripadnicima drugih vjera, na
temelju Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju i Zakona o
slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica omogućeno
pohađanje nastave vjeronauke u osnovnim i srednjim školama, čime se omo-
gućava elementarno upoznavanje sa vjerom. Kako je obrazovanje u Bosni i
Hercegovini u nadležnosti entiteta i kantona, primjena zakonskih odredbi o
realizaciji vjeronauke kao i

vjerskog odgoja u predškolskim ustanovama nije uvijek ujednačena i

unekoliko se razlikuje kako u nivou entiteta tako i u nivou kantona.
Vjerskom obrazovanju i informisanju, pored odgojno-
obrazovnih ustanova i vjerskog kadra, doprinose printani i
elektronski mediji: web-portal www.rijaset.ba, "Preporod",
"Glasnik", Radio Bir i Takvim - službena glasila Islamske zajednice
u BiH, te "Muallim", časopis Udruženja ilmijje, kao i nekoliko revija
i časopisa koje izdaju nevladine organizacije koje su u svom radu
ponajprije okrenute muslimanskom kulturnom krugu. Važan segment
vjerskog obrazovanja odvija se i kroz izdavaštvo El-Kalema,
Izdavačkog centra Rijaseta Islamske zajednice u BiH, izdavačke
djelatnosti islamskih fakulteta, medresa i medžlisa, kao i brojnih
samostalnih izdavačkih kuća koje se u svom izdavačkom opusu
najviše bave islamskom literaturom.
Vjerski obrazovni sadržaji s vremena na vrijeme i u posebnim
prilikama (mubarek noćima i značajnim datumima) bivaju sastavni
dio programa i brojnih drugih neovisnih elektronskih medija.
Državni mediji uglavnom samo u posebnim prilikama daju kratke
informativne ili dokumentarne programe o vjerskim dogadajima ili
značajnim datumima.

Razgovarajmo o muslimanima u BiH

Kada je i na koji način islam stigao u ove krajeve?

Zašto za Bošnjake kažemo da su autohtono muslimansko
stanovništvo?
Po čemu će se pamtiti stjecanje nezavisnosti i međunarodno
priznanje Bosne i
Hercegovine nakon raspada jugoslavenske zajednice, bivše SFRJ?
Zbog čega se za Islamsku zajednicu kaže da je temeljna institucija
Bošnjaka?
Koje je odgojno-obrazovne ustanove Islamska zajednica otvorila u
novije
vrijeme?
Koji princip u organizaciji države i školstva zagovaraju i podržavaju
muslimani u
BiH? Obrazloži!
Kakav je tretman općeg vjerskog obrazovanja u državnom
obrazovnom sistemu?
Koje printane i elektronske medije ima Islamska zajednica u BiH?
 Naučili smo

- Organizirano susretanje sa islamom na ovim

prostorima događa se dolaskom Osmanlija u 15.
stoljeću. Islam i muslimani prisutni su na ovim
prostorima skoro šest stoljeća. Jedna od osnovnih
karakteristika bosanskohercegovačkih muslimana
jeste njihova autohtonost.
- Bosna i Hercegovina svoju nezavisnost zvanično i
formalno stječe 1. marta 1992. godine, kada je
priznata od Ujedinjenih naroda. Prema popisu
stanovništva iz 1991. godine u Bosni i Hercegovini bilo
je 43,47% Bošnjaka (1.902.956). U prvim godinama
svoje nezavisnosti naša domovina doživljava agresiju,
masovna stradanja naroda i teška ratna razaranja.
- U Bosni i Hercegovini žive Bošnjaci kao najbrojniji narod, zatim Srbi,
Hrvati te brojni manjinski narodi. Naša domovina je uređena kao
sekularna država u kojoj su Ustavom zagarantovana sva osnovna ljudska
prava i slobode.
- Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini predstavlja temeljnu
organizaciju muslimanskog naroda na ovim prostorima. Ona je
usmjerena na osiguravanje uvjeta da njeni pripadnici žive u skladu sa
islamskim normama i nesmetano koriste svoja vjerska prava te da im se
omogući islamski odgoj i obrazovanje.
- Organi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini su: Sabor, Rijaset,
muftijstva, medžlisi i džemati, a ustanove i institucije Islamske zajednice
su: fakulteti, medrese, mektebi, biblioteke, vakufi, direkcije, centri,
službe, uredi i agencije.

Individualni zadatak

Pronađi i pročitaj tekst koji govori o muslimanima u našoj domovini,

napravi zabilješke onoga što smatraš najhitnijim i na osnovu toga pripremi
odgovarajuću prezentaciju na nekom od narednih časova.
Projektne ideje

Formirajte nekoliko manjih istraživačkih timova i istražite koliko državni i

privatni elektronski mediji u jednom mjesecu imaju programskih sadržaja
koji tretiraju islam i vjerski život muslimana. Sačinite odgovarajuću
prezentaciju rezultata svojih istraživanja.

Muslimani u Evropi

Počeci islama i muslimana na tlu Evrope

Prvi značajniji susret sa islamom evropski kontinent imao je još na početku VIII stoljeća, od
kada se čuveni vojskovođa Tarik ibn Zijad sa svojom vojnom formacijom iskrcao na obale
Iberijskog poluotoka, na tlo Španije. Bilo je to 711. godine. Gibraltar (ar. Džebelu Tarik), naziv
morskog prolaza između Sredozemnog mora i Atlantskog okeana i grada koji će se razviti na
mjestu iskrcavanja muslimanske vojske na svoj način govori o historijskoj ulozi ovog
vojskovođe. Nešto kasnije islam stiže na Siciliju i južnu Italiju, a od XV stoljeća Osmanlije
donose islam i na Balkan.
Nakon skoro osam stoljeća obitovanja islama u Španiji, muslimani dolaze pod stra hovit udar
ratnog pokreta Rekonkvista kojeg su sačinjavale formacije Spanaca i Portugalaca (koji izrasta iz
Ujedinjenog kraljevstva Kastilje i Aragonije). Muslimani Endelusa doživjeli su strahovit genocid,
a 1479. godine oni koji su preživjeli genocid doživjeli su totalni progon sa Iberijskog poluotoka.
U vrijeme strahotnog stradanja muslimana sa Iberijskog poluotoka i progona islama iz ovog
dijela Evrope, na drugom kraju Evrope, na Balkanu, islam se uveliko i temeljito širio pa će na tlu
Bugarske, Albanije, Bosne i nekih drugih zemalja veliki procenat autohtonog stanovništva postati
i ostati njegov trajni baštinik na ovom kontinentu. Islam i muslimani ostat će dio evropske
stvarnosti uprkos Rekonkvisti i drugim pokušajima uništenja muslimana koje povijest bilježi na du
ovog kontinenta.
U relativno kratkom vremenu nakon iskrcavanja muslimanske vojske na obale Ibe rijskog
poluotoka stanovništvo tadašnje Španije (Endelus) prihvatit će islam i na tim prostorima do
neslućenih razmjera razviti islamsku kulturu čijim se ostacima i danas dive ljubitelji lijepog. Riječ
je o jednoj od najblistavijih kultura srednjeg vijeka koja je postojala tokom skoro osam stoljeća,
od početka VIII do kraja XV stoljeća. Španski gradovi: Kordo- ba, Toledo, Sevilja, Granada i
drugi, osim prelijepe i nikad više dostignute arhitekture, bili su puni škola, biblioteka i drugih
javnih ustanova, alima, naučnika, filozofa, umjetnika, pjesnika... Muslimanska Španija toga
vremena bila je evropski svjetionik nauke i kulture čije će svjetlo uveliko rastjerati intelektualnu
tamu u širem regionu i omogućiti pojavu humanizma i renesanse u Evropi.
 Halifa Endelusa Hakem II jedan je od najpoznatijih bibliofila
srednjeg vijeka,
enormno velika sredstva izdvajao je za kupovinu knjiga.
Knjige su kupovane u
Carigradu, Bagdadu, Damasku i Kairu, zatim u Perziji i po
cijelom Mediteranu.
Halifa je knjige otkupljivao za svoju biblioteku koja je brojala
više od 400.000
svezaka. Bila je to jedna od najvećih biblioteka tadašnjeg
svijeta.

Jedan od najljepših gradova na Mediteranu u X stoljeću bila

je Kordoba, dragulj medu gradovima svijeta, najsjajnija evropska
metropola, koja je postala centar obrazovanja, nauke i umjetnosti.
Cijeli niz raskošnih palača, prekrasnih džamija, kojih je bilo oko
500, uređenih ulica, mostova i vrtova podarilo je gradu čaroban
izgled. U njoj su živjeli nadaleko poznati učenjaci, filozofi,
liječnici, matematičari, astronomi, umjetnici, muzičari i
književnici. Imala je najbolje škole i fakultete i najbogatije
biblioteke. Kordobski univerzitet, najstariji na tlu Evrope,
"zauzimao je prvo mjesto medu obrazovnim institucijama
svijeta". (F. Hiti) Rijetko je gdje u srednjem vijeku kultura tako
cvjetala kao u ovom gradu koji je studentima i putnicima iz
kršćanskog dijela Evrope izgledao kao rajski vrt. Krunu ljepote
ovog grada činila je ! Velika džamija, dvorac Alkazar i palatinski
grad Medinetuzzehra. Ovakva Kordoba je, kako kaže savremeni
francuski historičar Fernand Braudel, bila škola cijele Spanije,
čitavog muslimanskog i kršćanskog Zapada (prema tekstovima
iz Vjeronauke 3 za srednje škole).
 Islam i muslimani u savremenoj Evropi

U Evropi osim autohtonih muslimaskih naroda poput

Bošnjaka i Albanaca, čije su zajednice stare više od pola milenija,
od XIX i naročito od polovine XX stoljeća postoje i useljeničke
zajednice različitih etničkih i nacionalnih skupina. Prve
useljeničke grupe bili iu radnici iz sjeverne Afrike, Turske, Indije
i Pakistana i drugih muslimanskih zemalja. Njihov broj će iz
godine u godinu stalno rasti, tako da će početkom osamdesetih
godina XX stoljeća muslimani činiti značajan dio evropskog
stanovništva.
Danas muslimani dolaze u Evropu iz više od osamdeset
zemalja, uključujući studente i stručnjake (ljekare, naučnike,
inženjere i umjetnike) te osobe koje traže utočište iz političkih i
ideoloških razloga. Većina ovih doseljenika ne vraća se u zemlje
svog porijekla nego ostaju u Evropi spajajući se sa svojim
porodicama. Tako se na ovom kontinentu pojavljuje još jedna
grupacija muslimana koji nastanjuju evropske zemlje - generacije
rođenih u muslimanskim useljeničkim porodicama kao i u
porodicama onih koji su u tim zemljama konvertirali u islam.
Danas na evropskom kontinentu živi blizu pedeset miliona
muslimana, od kojih je preko sedamnaest miliona na njegovom
zapadnom dijelu, mnogi već sa statusom državljana. Najbrojnija
muslimanska populacija živi u Francuskoj (između 4,5 i 5
miliona), u Njemačkoj, (4,3 miliona) i Velikoj Britaniji (oko 2,5
milona), potom u Italiji, Španiji i Holandiji. U većini evropskih
država žive veće ili manje skupine muslimana. Ako je na početku
useljeničkog perioda uglavnom bila, sada to više nije samo
neobrazovana, siromašna i socijalno marginalizirana populacija
koja radi najteže poslove.
 U ovom vremenu širom Evrope živi veliki broj visoko
obrazovanih, društveno i ekonomski veoma dobro stojećih
muslimana koji uživaju status uglednih građana u zapadnom
društvu. Oni, kao i domicilni stanovnici koji su prelaskom u
islam postali njihova braća, Evropu doživljavaju kao svoju veliku
domovinu, pa se podjednako smatraju i Evropljanima i
muslimanima. Najveća koncentracija pripadnika islama je na
Balkanu, gdje stoljećima žive autohtone muslimanske zajednice,
medu kojima su najbrojniji Turci, Albanci i Bošnjaci.

"Prema podacima zasnovanim na reprezentativnim

anketama koje su u junu 2009. objavili Savezni ured za
migracije i izbjeglice i Njemačka islamska konferencija,
u zemlji živi između 3,8 i 4,3 miliona muslimana. Od
toga su dva miliona njemački državljani, uglavnom
imigrantskog porijekla. Većina muslimana [...] su
turskog porijekla (oko 2,5 milona). Više od pola
miliona ih je iz bivše Jugoslavije [...] Nije poznato
koliko je njemačkih konvertita, a procjene variraju
između 10.000 i 100.000." (Matias Rohe, Muslimani u
Evropi, El-Kalem, Sarajevo, 2011., str. 395) (prema
tekstovima iz Vjeronauke 3 za srednje škole)

Islam kao faktor očuvanja islamskog identiteta

Od samog početka svog dolaska na Zapad muslimani su

nastojali da sačuvaju vjerski i kulturni identitet. Zbog toga su
vrlo rano pristupili osnivanju i organizaciji svojih vjerskih i
kulturnih institucija. Osnivali su džemate, kulturne centre i
udruženja te gradili džamije u kojima su se okupljali, družili se,
poučavali svojoj vjeri i obavljali obrede. Islam je bio zajednički
osnov i najvažnija duhovna, društvena i kulturna spona medu
različitim skupinama muslimana koji žive u Evropi. Islam je
temeljni faktor koji zbližava svoje sljedbenike, pruža im osjećaj
zajedništva i povezanosti i presudan je u održavanju njihovog
identiteta i glavna brana njihovoj asimilaciji u tim sredinama.
Život u zemljama koje većinski baštine kršćansku tradiciju
muslimanima je donio nove izazove, dileme i pitanja. Kako
živjeti u tim sredinama i istovremeno živjeti kao musliman? U
traganju za odgovorima na ova složena pitanja savremeni
islamski mislioci pokušavaju dovesti u sklad realnost života
muslimana u Evropi i nužnost očuvanja islamskog identiteta. Na
tragu takvih nastojanja prevladava stav da u Evropi trebaju
istrajavati na očuvanju svog islamskog identiteta i istovremeno
činiti korake koji ih vode ka integraciji u prostor i društvo
savremene Evrope. To znači, prije svega, da trebaju, uz čuvanje
svog maternjeg, učiti i jezik zemlje u kojoj žive i poštovati njene
zakone. Istovremeno, Evropa u skladu sa svojim proklamovanim
demokratskim opredjeljenjem, treba prihvatiti činjenicu postoja-
nja islamskog identiteta svojih muslimanskih građana, uvažavati
posebnosti tog identiteta i olakšavati proces integracije
muslimana bez pretenzija za asimilacijom i ograničavanjem
vjerskih sloboda sljedbenika islama.
Evidentno je, međutim, da se posljednjih desetljeća od
strane nekih političkih faktora u jednom dijelu evropskih zemalja
i Zapadu u cjelini na sve značajnije prisustvo muslima-
na u Evropi gleda sa podozrenjem i zabrinutošću. Porast broja muslimana
na ovom kontinentu od strane tih faktora, posebno desničarskih partija,
doživljava se kao prijetnja etničkom i vjerskom sastavu njihovih
nacionalnih država, njihovim društvenim i kulturnim vrijednostima. To se,
bez sumnje, može zaključiti i po sve češćim provokacijama, napadima i
raznim oblicima diskriminacije muslimana u zemljama Zapada. U nekim
evropskim zemljama ide se do te mjere da se donose zakoni koji
ograničavaju slobodu primjene vjerskih propisa u svakodnevnom životu.
Ovakav trend sve se više označava kao islamofobija, koja za posljedicu ima
ugrožavanje prava muslimana na slobodnu i neometanu primjenu islamskih
propisa.
Ipak, i pored takvih tendencija, muslimani u Evropi i Zapadu u cjelini,
trebaju svojim načinom života organiziranom na temeljnim vrijednostima
islama konstruktivno doprinositi kvalitetu društva u svom okruženju. Na taj
način gradit će pravilnu sliku o islamu i uspješnije se boriti za svoja ljudska
prava koja im pripadaju bez obzira u kojoj zemlji živjeli.

Razgovarajmo o muslimanima u Evropi

Gdje, kada i na koji način se Evropa susreće sa islamom?

U kojim dijelovima ovog kontinenta živi autohtono muslimansko
stanovništvo i koji su to narodi?
Obrazloži kako dolazi do stalnog povećanja broja muslimana na
evropskom kontinentu?
Sa čim se sve susreću muslimani na Zapadu kada je u pitanju
očuvanje islamskog identiteta i šta su sve poduzimali na tom
planu?
Na koji načinje moguće pomiriti društvene uvjete u evropskim
zemljama u kojima preteže kršćanska tradicija i život muslimana
u tim sredinama? Šta na tom planu preporučuju savremeni
islamski mislioci?

Naučili smo

Prvi značajniji susret sa islamom evropski kontinent imao je na

početku VIII stoljeća kad se čuveni vojskovođa Tarik ibn Zijad sa
svojom vojnom formacijom iskrcao na obale Španije. Bilo je to
 711. godine. Nešto kasnije islam stiže na Siciliju i južnu Italiju, a
od XV stoljeća Osmanlije donose islam i na Balkan.
U Evropi osim autohtonih muslimanskih naroda poput Bošnjaka
i Albanaca, čije su zajednice stare više od pola milenija, od XIX i
naročito od polovine XX stoljeća postoje i useljeničke zajednice
različitih etničkih i nacionalnih skupina.
Danas muslimani dolaze u Evropu iz više od osamdeset zemalja,
uključujući studente i stručnjake (Ijekare, naučnike, inženjere i
umjetnike) te osobe koje traže utočište iz političkih i ideoloških
razloga.
U Evropi živi veliki broj visoko obrazovanih, društveno i ekonomski veoma
dobro stojećih muslimana. Oni se, kao i domicilni stanovnici koji su primili
islam, podjednako smatraju i Evropljanima i muslimanima.
Od samog početka muslimani na Zapadu nastojali su da sačuvaju vjerski i
kulturni identitet zbog čega su osnivali džemate, različite vjerske i kulturne
institucije, otvarali mesdžide i džamije.
Savremeni islamski mislioci smatraju da je moguće dovesti u sklad realnost
života muslimana u Evropi sa nužnošću očuvanja islamskog identiteta. Oni
smatraju da muslimani u Evropi trebaju istrajavati na očuvanju svog
islamskog identiteta i istovremeno činiti korake koji ih vode ka integraciji u
prostor i društvo savremene Evrope.
Organizacijom svoga života na temeljnim islamskim vrijednostima
muslimani u Evropi mogu dati kvalitetan i konstruktivan doprinos
društvenom okruženju na Zapadu ukoliko se budu poštovala njihova
ljudska i građanska prava shodno demokratskim pravima i slobodama koja
se proklamuju na Zapadu.

Individualni zadatak

Pokušaj stupiti u kontakt sa svojim vršnjakom porijeklom iz okoline u kojoj

živiš a koji živi u nekoj od evropskih zemalja (putem interneta, telefonom,
pismom ili direktnim kontaktom prilikom njegovog boravka u Bosni i
Hercegovini. Razgovaraj s njim o uvjetima i sadržajima vjerskog života
muslimana u sredini u kojoj on živi. Zabilježi ta iskustva pa ih razmijeni sa
ostalim polaznicima na času mektebske nastave.

Projektne ideje

Formirajte nekoliko istraživačkih grupa i podijelite zadatke tako što ćete

istražiti (raspitati se u svom okruženju, putem interneta i si.) koliko
porodica iz vašeg okruženja živi u drugim evropskim zemljama, od kada su
tamo, broj i strukturu članova porodice, njihovu povezanost sa islamskim
centrima u tim sredinama, njihovu vezu sa džematom iz kojeg potječu, sa
njihovom vjerskom praksom, problemima sa kojima se susreću u pogledu
vjerskog života i slično. Napišite sva zapažanja i prezentirajte ih u obliku
eseja ili prezentacije.

Muslimani u svijetu

Od VIII stoljeća pa sve do početka modernog doba muslimani su bili

glavni činioci povijesti. Islam se brzo širio a islamska država bila sve
moćnija. U relativno kratkom roku muslimani su nastanjivali prostore od
Kine na jugu do Maroka na zapadu. Potom se islam proširio na evropskom
kontinentu: Spaniji, Siciliji i Balkanu. Svojim moćima, naročito duhovnim
i kulturnim, u najznatnijoj mjeri su odredivali oblik svijeta i glavne tokove
njegovih događanja. Islam je stigao i na daleki istok sve do Malezije i
Indonezije.
Ulaskom u moderno doba politička, ekonomska i vojna moć
muslimanskih naroda uveliko slabi. Život muslimana u tom dobu obilježen
je kolonijalizmom i gubitkom samostalnosti te njihovom antikolonijalnom
borbom. Iako je doba evropskih osvajanja, porobljavanja i prisvajanja
bogatstava izvanevropskih naroda počelo još u XVI stoljeću, svoj vrhunac
imalo je u XIX i prvoj polovini XX stoljeća. Muslimanski narodi od Indo-
nezije do Maroka bili su pod kolonijalnom vlašću. Na njihovom teritoriju
prisutne su skoro sve kolonijalne sile: Engleska, Francuska, Spanija,
Holandija, Portugal i Rusija. Evropski kolonijalizam je neposredno
doprinio propasti muslimanskih carstava, imao je ključnu ulogu u
uništavanju njihove političke, ekonomske i kulturne moći i u razaranju
njihovih društava. Presudno je utjecao na preusmjeravanje ili potpuno
zaustavio razvoj islamske civilizacije.
U drugoj polovini XX stoljeća muslimani će smoći snage i osloboditi
se kolonijalizma. U tome im je islam bio inspiracija i glavna pokretačka
snaga. Sirom muslimanskog svijeta nastajali su brojni pokreti čiji su glavni
ciljevi bili oslobađanje od okupatora, preporod muslimanskog društva,
povratak izvornom islamskom učenju, obnova islamske misli i odbrana
muslimana od nasrtaja materijalizma zapadno-evropske civilizacije.
Potkraj XX stoljeća dešavale su se velike, prije svega ekonomske,
migracije stanovništva. Slično drugim narodima iz nerazvijenih krajeva
svijeta i muslimani u potrazi za boljim egzistencijalnim uvjetima stižu u
Evropu, Sjevernu i Južnu Ameriku, Australiju i Novi Zeland. Muslimani
danas žive u svim dijelovima svijeta, prisutni su na svim kontinentima i u
većini zemalja. Najveća koncentracija muslimanskog stanovništva i dalje je
u područjima koja tradicionalno imaju najveći procenat muslimana, a to su:
Afrika, jugozapadna i istočna Azija.
Geografska rasprostranjenost muslimana u svijetu

Prema nekim podacima CIA World Factbook iz 1996. godine od

5.771.939.007 stanovnika na Zemlji, muslimana je bilo 1.482.596.925 ili
26%. Muslimana ima najviše u Aziji, više od jedne milijarde, što je oko
30% stanovništva na tom kontinentu dok je na tlu afričkog kontinenta,
prema tim podacima, tada bilo 426.282.000 (59%) muslimana. Muslimani
su apsolutna većina u 59 država u svijetu, kao što su: Saudijska Arabija,
Egipat, sjevernoafričke zemlje, Iran, Irak, Turska i druge. Država sa
najvećim brojem muslimana je Indonezija, u kojoj živi oko 200 miliona
muslimana ili 95% od ukupnog broja stanovnika. Osim u Indoneziji velike
muslimanske zajednice žive u Pakistanu, Egiptu, Sudanu, Turskoj itd.
Veliki broj muslimana živi i u velikim zemljama gdje su apsolutna
manjina, kao, npr., u Kini, gdje ih ima blizu 140 miliona, ili u Indiji, gdje
također živi preko 140 miliona muslimana. Muslimani su apsolutna većina
i u nekim malim zemljama poput Maldiva, Mauritanije, Džibutija, Bruneja
i dr. Muslimana ima čak i na jednom od najudaljenijih otoka u Tihom
okeanu, na Uskršnjem otoku, i ima ih 10%.
Godišnja stopa porasta muslimanske populacije je medu najvećom u
svijetu. Prema podacima CIA World Factbook ona je iznad 6,40%. Tako se
procjenjuje da je u posljednjih pedeset godina broj muslimana povećan za
pet puta. Osim velikog nataliteta tom broju doprinose i prelasci na islam,
što uveliko mijenja brojno stanje muslimana na Zapadu. Već je, na osnovu
praćenja prirasta stanovništva, u 1998. godini muslimana bilo
1.678.442.000. Tada je procijenjeno da će 2000. godine na Zemlji biti oko
1.902.095.000 muslimana.

Perspektive muslimanskog svijeta

Muslimanski svijet odavno je prestao biti jedinstven u društveno-

političkom značenju riječi. Rascjepkanost muslimanskih naroda ukidanjem
hilafeta koje se događa 1924. godine biva i formalno potvrđena. Od tog
trenutka muslimani bivaju prinuđeni na osnivanje svojih nacionalnih
država. Iako poslije formalnog ukidanja hilafeta još uvijek nema naznaka
da bi on mogao biti ponovo uspostavljen, ideja ovog islamskog ideala
ummeta (jedinstvena muslimanska zajednica) nikada nije u cijelosti
odbačena. U traganju za formom muslimanskog jedinstva osnovane su
institucije poput Organizacije islamske konferencije (OIC), i Međunarodne
organizacije muslimanskih država, nastale po ugledu na UN. Međutim
muslimanski svijet i dalje je uveliko podijeljen i nejedinstven.
 Činjenica je da je muslimanski svijet, danas, svijet brzih i korjenitih
promjena. To nije više samo siromašni i materijalnom oskudicom pritisnut
svijet. Neke od muslimanskih zemalja kao što je Saudijska Arabija, zemlje
Perzijskog zaliva i Bruneji su bogate zemlje. Na njihovom teritoriju nalaze
se najveće rezerve energenata kao što su nafta i prirodni gas. Neke od njih,
poput Turske i Malezije, provode vrlo uspješnu modernizaciju i industrija-

- Kolonizator je, između ostaloga, pokušavao djelovati na

psihologiju muslimanskih naroda proizvodeći sumnju u
islamske vrijednosti. Pokušavao je proizvesti osjećaj daje
islam glavna prepreka njihovom napretku.
- Međutim islam je, uprkos slabostima muslimana i
njihovom nerazumijevanju vjere i života, bio inspiracija i
glavna pokretačka snaga skoro svih njihovih aktivnosti.
- Islam će biti duša muslimanskog otpora kolonijalizmu i
nastojanjima muslimana da odgovore izazovima
modernog doba. Otpor kolonijalizmu će se javiti upravo
u vidu islamom inspiriranih pokreta. Među njih se
ubrajaju reformski pokreti Džemaludina Afganija i
Muhammeda Abduhua.
- Vrijeme dekolonizacije nastupa krajem Prvog svjetskog
rata. Raspadom Osmanskog carstva, 1924. godine ukida
se hilafet, muslimanske narode zahvata duh
nacionalizma. Umjesto da grade jedinstvenu zajednicu
muslimana, muslimanski narodi su se borili za
uspostavljanje nacionalnih država.

Individualni zadatak

Napravi vlastitu mapu svijeta u kojoj ćeš na odgovarajući

način označiti procenat prisutnosti muslimana na
pojedinim kontinentima.
Projektne ideje

Podijelite se u tri gupe i dogovorite podjelu zadataka tako

da jedna grupa napravi istraživanje i sačini prezentaciju o
muslimanima koji žive u zemljama gdje predstavljaju
manjinu, druga grupa o muslimanima gdje predstavljaju
većinu, ali žive u ekonomski razvijenim zemljama, a treća
grupa o muslimanima kao većinskom stanovništvu koji žive
u siromašnim i nerazvijenim zemljama. Dogovorite oblasti
koje ćete istraživati (npr. životni standard, obrazovanje,
kultura, arhitektura i slično).
- Kolonizator je, između ostaloga, pokušavao djelovati na psihologiju
muslimanskih naroda proizvodeći sumnju u islamske vrijednosti.
Pokušavao je proizvesti osjećaj daje islam glavna prepreka njihovom
napretku.
- Međutim islam je, uprkos slabostima muslimana i njihovom
nerazumijevanju vjere i života, bio inspiracija i glavna pokretačka snaga
skoro svih njihovih aktivnosti.
- Islam će biti duša muslimanskog otpora kolonijalizmu i nastojanjima
muslimana da odgovore izazovima modernog doba. Otpor kolonijalizmu
će se javiti upravo u vidu islamom inspiriranih pokreta. Među njih se
ubrajaju reformski pokreti Džemaludina Afganija i Muhammeda
Abduhua.
- Vrijeme dekolonizacije nastupa krajem Prvog svjetskog rata. Raspadom
Osmanskog carstva, 1924. godine ukida se hilafet, muslimanske narode
zahvata duh nacionalizma. Umjesto da grade jedinstvenu zajednicu
muslimana, muslimanski narodi su se borili za uspostavljanje
nacionalnih država.

Individualni zadatak

Napravi vlastitu mapu svijeta u kojoj ćeš na odgovarajući način označiti

procenat prisutnosti muslimana na pojedinim kontinentima.
Projektne ideje

Podijelite se u tri gupe i dogovorite podjelu zadataka tako da jedna grupa

napravi istraživanje i sačini prezentaciju o muslimanima koji žive u
zemljama gdje predstavljaju manjinu, druga grupa o muslimanima gdje
predstavljaju većinu, ali žive u ekonomski razvijenim zemljama, a treća
grupa o muslimanima kao većinskom stanovništvu koji žive u siromašnim i
nerazvijenim zemljama. Dogovorite oblasti koje ćete istraživati (npr.
životni standard, obrazovanje, kultura, arhitektura i slično).