Lara Horvat 2.

OPĆI ZAKON GRAVITACIJE

TEORIJSKI UVOD:

Gibanja nebeskih tijela bila su uočena daleko u prošlosti, te su među mnogim zvijezdama uočene i neke
koje se gibaju po nepravilnim krivuljama. Iako su, prvenstveno zbog praktičnih potreba, pažljivo praćena
njihova gibanja, pokušaji njihovog objašnjavanja bili su uglavnom neanalitički zbog nepoznavanja
geometrije. Astronomija kao egzaktna znanost, počela se razvijati u staroj Grčkoj. Osim što su došli do
mnogih značajnih astronomskih otkrića, stari Grci su u teoretski razvitak zakonitosti gibanja nebeskih
tijela uključili geometriju, stvarajući tako prve kozmološke teorije.

Aristotel

Starogrčki filozof i prirodoslovac Aristotel, sakupivši astronomska znanja iz svojeg doba kreirao je teoriju
koja će dominirati narednih 18 stoljeća. Prema toj teoriji Zemlja se nalazi u središtu svemira zato što
svako tijelo bačeno u vis pada prema središtu Zemlje.

Ostavio je dva dokaza da je Zemlja okrugla. Za vrijeme pomrčine Mjeseca, pri njegovu ulasku u Zemljinu
sjenu, oblik sjene je uvijek kružan, bez obzira na njihov međusobni položaj.

Međutim, Aristotel je imao jak astronomski dokaz protiv gibanja Zemlje oko Sunca. To bi se gibanje
odrazilo na međusobni razmještaj zvijezda, u pretpostavci da su učvršćene na jednoj sferi. Gibajući se
oko Sunca, Zemlja bi se približavala zvijezdama i udaljavala od njih, čime bi se mijenjao vidni kut među
zvijezdama. Tako zamišljena pojava prozvana je paralaksom (promjena, odstupanje). No takva pojava
nije uočena.

Grčki su astronomi o rasporedu planeta po udaljenostima od Zemlje zaključivali na temelju vremena

trajanja prividnog retrogradnog gibanja planeta. Iza posljednje sfere, na kojoj su zvijezde stajaćice,
nalazio se pokretač svih gibanja Primum immobile. Tako je prema Aristotelovom kozmološkom modelu,
svemir konačne veličine sa središtem u kojem se nalazi Zemlja.

Aristarh

Nedugo nakon Aristotela, grčki astronom i matematičar Aristarh po prvi put iznosi ideju da je Sunce u
središtu planetarnog sustava. Od njegovih spisa sačuvano je djelo u kojemu je opisana metoda
određivanja udaljenosti Mjeseca i Sunca. Temeljena je na geometrijskom razmatranju posebnih položaja
koje uzajamno zaumzima pojedino tijelo. Aristarh je tako uspio odrediti udaljenosti Mjeseca i Sunca
iskazane u iznosu Zemljinog polumjera. Pored poprilično grubih rezultata uslijed nepreciznih mjerenja,
utvrdio je da je Sunce mnogo veće od Zemlje te da nije moguće da se ono kao veće tijelo giba oko
Zemlje. Time je Aristarh među prvima iznio teoriju o heliocentričnom sustavu koja je pala u zaborav sve
do pojave Kopernikovih radova.

1
Eratosten

Starogrčki matematičar, geograf i astronom Eratosten po prvi je put izračunao opseg Zemlje. Znao je za
bunar u Sijeni (današnji Asuan) gdje su na ljetni solsticij točno u podne zrake Sunca sjale direktno u
duboku jamu. U tom su trenutku osvjetljavale jedino vodu, a ne i zidove bunara kao inače, stoga je
zaključio da sunčeve zrake moraju biti okomito iznad tla. Eratosten je u Aleksandriji postavio štap
okomito sa tlom, i primijetio je kako štap baca sjenu na tlo, što znači da u istom trenutku na ovom
mjestu sunčeve zrake nisu okomite na tlo. Izračunao je kut između štapa i sunčeve zrake koji je iznosio
7.2 stupnja. Taj se kut nalazi i sa druge strane transverzale (produžetak linije štapa predstavlja
transverzalu, a Sunčeve zrake predstavljaju paralelne pravce).

Potom je 360 stupnjeva podijelio sa tom veličinom i dobio broj 50, te je zaključio da je taj isječak 50. dio
Zemljina puna kruga. Poslao je ljude da izmjere udaljenost između Aleksandrije i Sijene, koju će
pomnožiti sa 50 i tako dobiti opseg Zemlje. Udaljenost između Sijene i Aleksandrije iznosila je 5 000
stadiuma (1 stadium = 157,5 m). 5000x50=250000 stadiuma, ili 40 000 km bio je konačan opseg Zemlje.
Eratostenu nisu vjerovali i sljedećih 15 stoljeća ljudi su živjeli u uvjerenju da je Zemlja otprilike tri puta
manja nego što jest.

Ptolemej

Aleksandrijski geograf i astronom Ptolemej prihvaća ideju da se nebeska tijela gibaju jednoliko po
kružnicama u čijem je središtu Zemlja koja miruje, te je tako nadopunio je Aristotelovu kozmološku
teoriju o geocentričnom sustavu. Prema toj teoriji, planet se giba po kružnici nazvanoj epicikl, a središte
se epicikla giba po kružnici većeg polumjera, tj. deferentu. Epicikli su uvedeni kako bi se mogle objasniti
prividne staze planeta.

Nikola Kopernik

Tisuću i pol godina nakon Aristarha, poljski astronom Nikola Kopernik ponovno iznosi ideju o
heliocentričnom sustavu. Analiziranjem neobjašnjivih, prividnih gibanja planeta, Kopernik je pokazao da
se ona mogu objasniti time da se Zemlja i ostali planeti gibaju oko Sunca, a nepromijenjen je položaj
zvijezda objasnio njihovom velikom udaljenošću od Sunca. Premda je imala par nedostataka, teorija je
prihvaćena te je bila revolucionarni korak u otkrivanju pravog ustrojstva Sunčeva sustava.

Galileo Galilei

Od početka 17. stoljeća astronomija doživljava veliki napredak. Konstrukcijom prvog dalekozora za
astronomske svrhe, talijanski matematičar, fizičar i astronom Galileo Galilei dolazi do otkrića niza novih
astronomskih pojava. Otkriva da planet Venera pokazuje faze slične Mjesečevim, opaža brda na Mjesecu
i određuje njihovu približnu visinu, određuje Sunčevu rotaciju praćenjem pomaka pjega i otkriva četiri
Jupiterova satelita. Njegova su otkrića bila suprotna od onih Aristotelovih o ustrojstvu svijeta, stoga je
nastojao uvesti Kopernikov heliocentrični sustav u Italiji i ostatku katoličkog svijeta. Galilei je prvi

2
formulirao princip tromosti, no nije ga iskoristio u svom djelu. Kako je u početnom položaju tijelo u većoj
visini udaljenije od zemljine osi rotacije, ono u početnom trenutku ima veću obodnu brzinu nego točka
Zemljine površine u vertikali. Stoga tijelo neće „zaostati“ u padu, već će zbog inercije preteći brzinu
rotacije Zemljine površine. U literaturi, ova je pojava poznata kao istočna devijacija.

Johannes Kepler

Iz promatračkih podataka opažača Tycha Brahea, njemački astronom Johannes Kepler izvodi tri zakona
koji mnogo preciznije opisuju gibanje planeta.

Prvi Keplerov zakon

Planeti se oko Sunca gibaju po elipsama, a u jednom od žarišta elipsi se nalazi Sunce.

Elipsu karakteriziraju dva žarišta ili fokusa, F 1 i F 2, koja leže na velikoj osi elipse. Mala os elipse okomita
je na veliku os koju siječe u središtu elipse, C .

Polovica duljine velike osi elipse naziva se velika poluos i obično se označava slovom a , a mala poluos
slovom b .

Velika poluos elipse, tj. planetarne staze (a) , ujedno je i srednja udaljenost planeta od Sunca, (r ). Kada
je planet najbliži Suncu nalazi se u perihelu, a kada je planet najudaljeniji od Sunca, tada se nalazi
u afelu.

Drugi Keplerov zakon

Spojnica Sunce-planet u jednakim vremenskim intervalima opisuje jednake površine.

Planet se po elipsi giba nejednoliko, brže kada je bliži Suncu, u blizini perihela, a sporije kada je dalje od
njega, u blizini afela.

Treći Keplerov zakon

Kvadrati perioda ophoda, T , planeta oko Sunca odnose se kao kubovi njihovih srednjih udaljenosti, r , od
Sunca.
2 2 3 3
T 1 :T 2=r 1 :r 2
Ovaj je omjer jednak za sve planete Sunčeva sustava.

Što je planet bliže Suncu, njegova je godina kraća.

3
OPĆI ZAKON GRAVITACIJE

Engleski fizičar, matematičar i astronom Isaac Newton tvrdio je da se sva tijela međusobno privlače
gravitacijskom silom, bez obzira na njihov sastav, oblik ili veličinu.

Tri Newtonova zakona mehanike:

Tijelo, na koje ne djeluje sila, ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog gibanja po pravcu (princip tromosti).

Sila (F), koja djeluje na neko tijelo mase (m) jednaka je produktu mase tijela i akceleracije (a): F = ma.

Djeluje li tijelo A nekom silom na tijelo B, onda i tijelo B djeluje na tijelo A jednakom silom, samo
suprotnog smjera (princip akcije i reakcije).

Pomoću drugog zakona mehanike, Newton razmatra gibanje tijela pod utjecajem središnje sile, tj. sile
koja djeluje prema određenoj točki te njen iznos ovisi samo o udaljenosti od te točke. Tako dolazi do
izraza za centripetalnu akceleraciju:
2
4π r
a= 2
T

Također prema drugom Newtonovom zakonu, sila kojom Sunce djeluje na planet proporcionalna je masi
planeta:

Fg mp

Opći zakon gravitacije može se izreći ovako:

Gravitacijska sila kojom se privlače dva tijela proporcionalna je umnošku njihovih masa (m1 i m 2) , a
obrnuto je proporcionalna kvadratu udaljenosti među tijelima (r ):

m1 m2
F g=G 2
r

Konstanta proporcionalnosti: G=6.67∙ 10−11 m3 kg−1 s−2

Newton dolazi do zaključka da se zapravo sva tijela Sunčeva sustava gibaju oko njihovog zajedničkog
težišta, pa je time “ispravio” prvi Keplerov zakon. Računajući omjer masa pojedinačnih planeta, u odnosu
na masu Sunca, došao je do zaključka da je zajedničko težište tijelima Sunčeva sustava smješteno jako
blizu središta Sunca, ali se ipak i samo Sunce neprestano giba oko njega.

4
5
Prva kozmička brzina

Tijelo lansirano horizontalno dovoljno velikom brzinom nikada neće pasti na tlo, već će se gibati po
kružnici uz Zemljinu površinu.

Prva kozmička brzina ili orbitalna brzina definira se kao najmanja brzina potrebna da tijelo postane
umjetni satelit.

v 1=
√ GM
R
M = masa Zemlje
R = Zemljin polumjer

Druga kozmička brzina

Druga kozmička brzina ili brzina oslobađanja najmanja je brzina kojom tijelo moramo izbaciti da bi ono
zauvijek napustilo Zemlju i postalo slobodno.

v 2=
√ 2 GM
R
Treća kozmička brzina

Treća kozmička brzina je brzina kojom tijelo moramo izbaciti da bi se ono oslobodilo gravitacijskog
utjecaja Sunca.

v 3=16 , 7 km/s

6
Pitanja i zadatci
24
R zemlje =6370 km , mzemlje =6 ∙ 10 kg
Str. 126.

1. Usporedite iznose brzina Zemlje oko Sunca na različitim udaljenostima od Sunca.

Što je Zemlja bliža Suncu odnosno perihelu, brzina joj je veća, a što je dalje od Sunca odnosno što je bliže
afelu, brzina joj je manja.

2. Srednja udaljenost Zemlje do Sunca iznosi 150 milijuna km, a udaljenost Marsa do Sunca približno 225
milijuna km. Izračunaj koliko imaš Marsovih godina. Izračunaj Marsove godine neke starije osobe koju
poznaješ.

7
Str. 129.

2. Dva jednaka tijela masa 2000 t privlače se silom od 2 mN. Kolikom bi se silom privlačila dva tijela masa
6000 t na jednakoj udaljenosti.

3.Sila kojom se međusobno privlače tijela masa m1 i m2 jednaka je sili kojom se privlače tijela masa 2m1
i 2m2. Koliko je puta udaljenost između tijela masa 2m1 i 2m2 veća od udaljenosti između tijela masa
m1 i m2?

8
4. Neko tijelo podignemo sa Zemljine površine na visinu jednaku polumjeru Zemlje. Kako se pritom
promijeni sila kojom Zemlja privlači tijelo.

Str. 138.

1. Koje međudjelovanje određuje gibanje tijela u svemiru?

Međudjelovanje koje određuje gibanje tijela u svemiru jest gravitacija.

2. Kako nastaju zvijezde?

Zvijezde nastaju iz oblaka plinova i prašine. Čestice plinova i prašine međusobno se sudaraju uslijed
uzajamnog gravitacijskog djelovanja te se tako središte nakupine počinje zagrijavati, tako nastaju
protozvijezde. Daljnjim sudaranjem čestica nastaju zvijezde. Ponekad se čestice plinova i prašine
urušavaju na način da stvore dvije ili tri nakupine, te tako nastaju dvojne ili trojne zvijezde, odnosno
zvjezdane skupine (Hijade, Plejade).

3. Koja još tijela, osim planeta, obilaze oko Sunca?

Osim planeta, oko Sunca obilaze manji planetoidi, asteroidi, kometi ili meteoroidi (meteori kada se
nalaze u Zemljinoj atmosferi, meteoriti kada se nalaze na Zemljinoj površini).

4. Koji dio mase Sunčeva sustava pripada Suncu?

Više od 99%.

5. Što su Vlašići

Vlašići (Plejade) otvoreni su zvjezdani skup. U zvjezdanom skupu zvijezde gravitacijski međudjeluju te se
tako drže na okupu. U otvorenome zvjezdanom skupu gravitacijsko djelovanje je slabije nego u
kuglastome.

6. Koliko približno zvijezda ima naša galaksija?

Galaksija Mliječna staza ima oko dvjesto milijarda zvjezda.

7. Što su Magellanovi oblaci i kakvoga su oblika?

Magellanovi oblaci su dvije manje galaksije koje kruže oko Mliječne staze, nepravilnog su oblika i vidljivi
su na noćnom nebu južne hemisfere.

9
8. Kako se zove galaksija najbliža Mliječnoj stazi (ne računajući Magellanove oblake) i kakvoga je oblika?

Galaksija najbliža Mliječnoj stazi naziva se Andromeda koja je eliptičnog oblika. Vidljiva je golim okom,
na vedru noć bez mjesečine, dalje od izvora svjetlosnog zagađenja, između zviježđa Kasiopeje i Perzeja.

9. Kako se zovu najveći ustroji materije u svemiru?

Najveći ustroji materije u svemiru nazivaju se superjata.

10. Koje tvari ima više u svemiru: vidljive ili nevidljive?

90% svemira sastoji se od tamne, odnosno nevidljive tvari.

11. Na koji način nevidljiva tvar otkriva svoju prisutnost?

Gravitacijskim učincima i međusobnom distribucijom materije i tamne tvari. Ukoliko skup zvijezda
orbitira oko središta galaksije, zbog gravitacijskog učinka tamne tvari zvjezdani skup pretvorit će se u
zvjezdani tok (stream).

12. Zbog čega crna rupa nije vidljiva?

Crna rupa nije vidljiva zato što se niti jedan objekt ne može osloboditi njenog gravitacijskog djelovanja.
Međutim, u trenutku privlačenja određenog objekta, svjetlost koja biva uvučena vidljiva je na prelasku
granice prostor-vremena tj. na horizontu događaja. Bilo koje tijelo koje se nađe unutar horizonta
događaja eventualno će završiti u središnjem singularitetu crne rupe.

Zadatci:

1. Marko i Anita sjede na klupici međusobno udaljeni 50 cm. Izračunaj silu kojom se privlače ako je masa
Marka 60 kg, a masa Anite 2/3 mase Marka.

10
2. Koja je tvrdnja točna?

Točna je tvrdnja c) Brzina planeta raste što je ona bliže Suncu. Razlog tome je što Sunce zbog svoje velike
mase gravitacijski djeluje na planet te ga tako ubrzava što mu se više približi.

3. Newtonov zakon gravitacije vrijedi za:

a) Bilo koje dvije mase u svemiru na bilo kojoj udaljenosti.

4. Masa tijela A je dvostruko veća od mase tijela B. Sila kojom tijelo A djeluje na tijelo B je F a, a sila
kojom tijelo B djeluje na tijelo A je F b. Koja je tvrdnja točna?

5. Zamislite da se nalazite na planetu mase jednake Zemljinoj, ali dvostruko manjeg polumjera od
Zemljina. Koliko bi iznosilo gravitacijsko ubrzanje na tom planetu?

11
6. Što se događa s težinom tijela kad se udaljava od planeta?

Kada se tijelo udaljava od planeta, njegova se težina smanjuje zato što je gravitacijsko djelovanje Zemlje
sve slabije.

7. Tijelo se nalazi iznad površine Zemlje na visini koja je jednaka njezinom polumjeru. Koliko je puta na
toj visini akceleracija sile teže manja nego na površini Zemlje?

8. Tijelo se nalazi iznad površine Zemlje na visini na kojoj je akceleracija sile teže jednaka g=0.39m/ s2.
Koliko je puta ta visina veća od polumjera Zemlje?

12
9. Tijelo mase 100 kg nalazi se iznad površine Zemlje na visini koja je 8.75 puta veća od njezinog
polumjera. Kolikom silom Zemlja djeluje na to tijelo?

10. Kako se odnose akceleracije slobodnog pada na visinama h1=4.25 ∙ R i h2=4.75∙ R od površine
Zemlje?

13
14
 MJERENJE

ZADATAK: Izmjeriti brzine ophoda svemirske letjelice oko Zemlje, Mjeseca oko Zemlje, te Zemlje oko
Sunca. Sva mjerenja izvesti po tri puta, prikazati ih tablično te izvesti račun pogreške.

PRIBOR: računalna simulacija Gravitacija i Orbite – PhET Colorado, kalkulator

TEORIJSKI UVOD:

KRUŽNO GIBANJE I GRAVITACIJA

Gibanje kojim se tijela gibaju oko onih veće mase naziva se jednoliko gibanje po kružnici. Kod takvog je
gibanja brzina stalna, ali svakog trenutka mijenja smjer. Vrijeme potrebno za jedan ophod kružnice
naziva se ophodno vrijeme ili period (T). Mjerna jedinica za period je sekunda (s).

Kod ovakvog se gibanja pojavljuje frekvencija, tj. broj perioda u jedinici vremena, a računa se kao
1
recipročna vrijednost perioda: f = . Mjerna jedinica za frekvenciju je herc (Hz).
T
Brzina je omjer prijeđenog puta i vremena koje je bilo potrebno za prelazak tog puta. Mjerna jedinica za
brzinu je metar po sekundi (m/s) ili kilometar po satu (km/h). U daljnjim ćemo mjerenjima koristiti
kilometar po sekundi (km/s) zato što nebeska tijela imaju vrlo veliku brzinu, stoga će na taj način biti
olakšano zapisivanje i mjerenje. Prilikom računanja brzine jednolikog gibanja po kružnici koristimo
2rπ
formulu v= gdje je 2 rπ formula za izračun opsega kružnice, tj. puta.
T
Ako na satelit koji se giba na određenoj visini stalno djeluje centripetalna sila koja ga vuče prema
središtu, tada se može reći da je centripetalna sila jednaka gravitacijskoj:

F cp=F g

OPIS RADA: Na stranici PhET Colorado bilo je potrebno pokrenuti simulaciju Gravitacija i Orbite –
eksperiment. Nakon pokretanja u izborniku nalaze se četiri opcije od kojih su tri bile potrebne za
provedbu mjerenja: simulacija ophoda satelita oko Zemlje, simulacija ophoda Mjeseca oko Zemlje, te
simulacija ophoda Zemlje oko Sunca. Nakon pokretanja simulacije, izmjerila sam period ophoda
određenog tijela, tri puta za svaki od slučaja. Izmjerene sam podatke pretvorila u odgovarajuće oblike
(npr. km/s u m/s), uvrstila u tablicu te ih uvrstila u formule kako bih dobila put i brzinu. Nakon toga
provela sam račun pogreške za dobivene brzine, također za svaki od slučaja.

15
MJERENJA:

BRZINA OPHODA SVEMIRSKE STANICE OKO ZEMLJE

d=¿ udaljenost satelita od Zemlje = 300 mi = 482.7 km

s=2rπ =2 ( R Z + d )=2 π ( 6370 km+ 482.7 km )
s=43056.78 km
s
v=
T
v / ( m / s )=v / ( km / s ) ∙ 1000
T/s v/(km/s) ∆ v/(km/s) v/(m/s)
5460 7.88586 -0.00063 7885.86
5400 7.97348 0.08699 7973.48
5520 7.80014 -0.08635 7800.14

v 1 +v 2 + v 3
v= = 7.88649 km/s
3
∆ v=v−v
∆ vmax=¿ 0.09
0.09
∆ vr= = 0.0114 = 1.14%
7.88649
v=( 7.9 ± 0.09 )km/s

16
BRZINA OPHODA MJESECA OKO ZEMLJE

d=¿ udaljenost Mjeseca od Zemlje = 243000 mi = 391070.6 km

s=2rπ =2 ( R Z + d )=2 π ( 6370 km+391070.6 km )

s=2497192.94 km
s
v=
T
v / ( m / s )=v / ( km / s ) ∙ 1000

T/s v/(km/s) ∆ v/(km/s) v/(m/s)

2419200 1.03224 -0.00088 1032.24
2332800 1.07047 0.03735 1070.47
2505600 0.99664 -0.03648 996.64

v 1 +v 2 + v 3
v= = 1.03312 km/s
3
∆ v=v−v
∆ vmax=¿ 0.04
17
 0.04
∆ vr= = 0.0387 = 3.87%
1.03312
v=( 1.03 ± 0.04 ) km/s

BRZINA OPHODA ZEMLJE OKO SUNCA

d=¿ udaljenost Zemlje od Sunca = 91528000 mi = 147300037.63 km

s=2rπ =2 ( R Z + d )=2 π ( 6370 km+147300037.63 km )

s=925553456.1 km
s
v=
T
v / ( m / s )=v / ( km / s ) ∙ 1000
T/s v/(km/s) ∆ v/(km/s) v/(m/s)
31449600 29.42974 0.08048 2942.974
31536000 29.34911 -0.00015 2934.911
31622400 29.26892 -0.08034 2926.892

v 1 +v 2 + v 3
v= = 29.34926 km/s
3
∆ v=v−v
∆ vmax=¿ 0.08

18
 0.08
∆ vr= = 0.0027 = 0.27%
29.34926
v=( 29.3 ± 0.08 )km/s

19
ZAKLJUČAK: Iz provedene se vježbe može zaključiti kako nije moguće precizno izračunati brzine ophoda
ručno. Tijekom mjerenja perioda ophoda dobivali smo različite rezultate zbog nesavršenosti ljudske ruke
te je još bilo potrebno zaokružiti na određen broj decimala, što je sustavna pogreška. Korišten pribor i
simulacija vrlo vjerno i točno prikazuju podatke, ali je jednostavno nedovoljno precizno mjeriti period
rukom, da smo to automatizirali te da nismo zaokruživali, rezultati bi bili mnogo precizniji. Ovdje je
usporedba dobivenih iznosa sa stvarnim:

 Brzina ophoda satelita oko Zemlje

o dobivena: ( 7.9 ± 0.09 )km/s
o stvarna: 7.9 km/s
 Brzina ophoda Mjeseca oko Zemlje
o dobivena: ( 1.03 ± 0.04 ) km/s
o stvarna: 1.02 km/s
 Brzina ophoda Zemlje oko Sunca
o dobivena: ( 29.3 ± 0.08 )km/s
o stvarna: 29.8 km/s

Zbog sličnosti dobivenih rezultata zaključujem da je vježba uspješno provedena.

20