GRAVITACIONALNA SILA

Prvi Keplerov zakon i planetarne putanje

Prvi Keplerov zakon ustanovljuje geometrijske osobine planetarnih putanja. Kepler je našao da
su staze elipse, a da se Sunce nalazi u jednom od žarišta. Kako je Sunce zajedničko svim
planetima, tako je Sunce u žarištu koje je zajedničko svim eliptičnim stazama. To je jedini uvjet i
nema daljih ograničenja, pa položaj putanje u prostoru može biti veoma raznolik. Na skicama
koje prikazuju dvije ili više planetarnih putanja, one se nalaze u istoj ravnini. Općenito, velike
poluosi dviju elipsi ne podudaraju se ni po smjeru, ni po veličini, ni po ravninama u kojima se
nalaze.

Prvi Keplerov zakon glasi:

Planeti se oko Sunca kreću po eliptičnim putanjama; u zajedničkom žarištu tih elipsa nalazi se

Sunce.

Drugi Keplerov zakon glasi:

Radijvektor (provodnica) Sunce-planet opisuje u jednakim vremenskim razmacima
jednake površine.

Treći Keplerov zakon glasi:

Kvadrati ophodnih vremena srazmjerni su kubovima srednjih udaljenosti (velikih

poluosi elipse) planeta od Sunca

Historijski razvoj ideja o kretanju nebeskih tijela

Nebeska mehanika je grana astronomije koja proučava gibanje nebeskih tijela pod
djelovanjem sile, te stanje ravnoteže samih tijela. U užem smislu, to je primjena klasične
mehanike, a osim gravitacijske sile uključuje tlak elektromagnetskog zračenja, elektromagnetske
sile i otpor atmosfere u kojoj se gibaju umjetni sateliti. Izraz astrodinamika označuje primjenu
nebeske mehanike na umjetne satelite i međuplanetarne letjelice, a dinamička astronomija
primjenu na sva gledišta nebeske mehanike i na sva tijela u svemiru. Stelarna dinamika primjena
je nebeske mehanike na gibanje zvijezda u galaktici.