VREDNOVANJE DJELA U ZAKONU BOŽIJEM (ŠERIJATU)

Fikh je nauka o šerijatsko-pravnim propisima koji su izvedeni iz pojedinačnih dokaza (kao što
su Kur'an, Sunnet, idžma, kijas).

Prema šerijatu, sve što neka osoba uradi svrstava se u jednu od sljedećih sedam pravnih
kategorija: fard (farz), vadžib, mendub ili sunnet, mubah, haram, mekruh-tahrimen i mekruh-
tenzihen.

1. Fard/farz je stroga vjerska dužnost, naredba Uzvišenog Allaha kojom se naređuje od

punoljetne osobe izvršenje određenog djela. Zapovijedi ove kategorije su propisane tekstom
Kur'ana i mutevatir hadisa (mutevatir je hadis sa najvećim stepenom vjerodostojnosti, hadis
koji prenosi veliki broj ljudi u svakoj generaciji od Muhammeda, alejhis-selam, pa sve do
autora hadiske zbirke).

Ko izvršava fard imaće nagradu, a ko ga izostavlja zaslužuje Božiju kaznu. Nijekanjem farza
se izlazi iz islama.

Fard se dijeli na:

1) Fard-'ajn – obaveza svakog pojedinca (poput obavljanja 5 dnevnih namaza, davanja

zekata, ramazanskog posta, hadža i sl.) i
2) Fard-kifaje – kolektivna obaveza. Ako je izvrši jedna skupina, sa ostalih spada dužnost
(primjer ovoga je obavljanje dženaze-namaza).
2. Vadžib je obaveza, vjerska dužnost, odnosno naredba koja je propisana tekstom ahad hadisa
(ahad je vjerodostojan hadis koji ne dostiže stepen mutevatira, tj. ne prenosi ga veliki broj
prenosilaca). Ko izvršava vadžib ima nagradu, a ko ga izostavlja zaslužuje Božiju kaznu.
Primjer djela koja su vadžib: klanje kurbana, klanjanje bajram-namaza, davanje sadekatul-
fitra.

U snazi propisa između farda i vadžiba nema razlike. Zato ćemo naći da većina islamskih
učenjaka i za fard i za vadžib kažu „vadžib“. Posljedice za neizvršavanje farda i vadžiba su iste.
Jedina razlika je u tome što su:

- propisi u kategoriji farda naređeni Kur'anom i mutevatir hadisom, a propisi u kategoriji

vadžiba su naređeni ahad hadisom; i

- što onaj ko negira i smatra neobaveznim fard prestaje biti musliman, dok kod vadžiba to nije
slučaj.

3. Sunnet ili mendub je djelo koje je radio Muhammed, alejhis-selam i nama ga preporučio.
Onaj ko ga bude izvršavao imaće nagradu, a ko ga bude izostavio neće biti kažnjen. Sunnet
(mendub) se dijeli na:
- Sunnet-mu'ekkede (pritvrđeni sunnet). To su djela na čijem činjenju je Muhammed, alejhis-
selam, ustrajavao kao što su dva rekata sabahskih sunneta, ezan, ikamet, namaz u džematu,
sklapanje braka. Izvršilac ove vrste sunneta će imati nagradu, a onaj ko ga bude ostavljao
zaslužuje osudu i prijekor.

- Sunnet gajru-mu'ekkede (nepritvrđeni sunnet). To su djela koja je Muhammed, alejhis-

selam, nekad činio a nekad izostavljao, kao što je klanjanje ikindijskih i jacijskih sunneta prije
farza, post ponedjeljkom i četvrtkom. Onaj ko bude izvršavao ovu vrstu sunneta imaće nagradu,
a neće biti griješan, niti zaslužuje kaznu i prijekor ako ga bude izostavljao.

- Mustehab je djelo koje se ubraja u sunnet/mendub, ali ne spada u prethodne dvije kategorije.
Tu spadaju djela koja je preporučeno i lijepo raditi kao npr. požurivati s iftarom i oduljiti sa
sehurom. Ko izvršava ono što je mustehab biće nagrađen, a ko ga ne izvršava nije griješan niti
zaslužuje prijekor.

4. Mubah je djelo koje je dozvoljeno – niti je naređeno niti je zabranjeno. Za izvršenje ili
neizvršenje mubaha osoba nema niti nagradu niti kaznu. Primjer za mubah je da jedemo,
šetamo, trčimo, spavamo i sl.
5. Haram je ono što Uzvišeni Allah strogo zabranjuje, zabrana utemeljena na jasnom
kur'anskom tekstu ili mutevatir hadisu, kojom se od punoljetne osobe zahtijeva nečinjenje
nekog djela. Primjer harama je pijenje alkohola, kockanje, poslovanje s kamatom, krađa,
blud itd.
6. Mekruh tenzihen je djelo koje je pokuđeno, ružno činiti i koje je preporučeno izostaviti.
Počinilac mekruha nije griješan, ali zaslužuje osudu i ukor. U globalu, to je djelo suprotno
pritvrđenom sunnetu. Ponekad počinilac ove vrste mekruha ne zaslužuje pokudu niti kaznu,
iako je postupio suprotno onome što je preče i bolje. Primjer ove vrste mekruha je jedenje
konjskog mesa (zbog potrebe za ovim životinjama u ratu), uzimanje abdesta vodom iz
posude iz koje su pile ptice grabljivice, ostavljanje uobičajenih, pritvrđenih sunneta.
7. Mekruh tahrimen je djelo koje je zabranjeno, ali čija zabrana nije došla u Kur'anu ili
mutevatir hadisu, nego u ahad hadisima, kao što je npr. zabrana nošenja zlata i svile za
muškarce. Nema razlike između djela koje je mekruh tahrimen i djela koje je haram osim
što je haram djelo koje je zabranjeno jasnim kur'anskim tekstom i mutevatir hadisom, a
mekruh tahrimen je djelo koje je zabranjeno ahad hadisom. Onaj ko negira haram prestaje
biti musliman, a ko negira mekruh tahrimen ostaje musliman. Ali, u oba slučaja posljedice
su iste: čini se grijeh i zaslužuje se kazna.