IDEAL PRAVDE I MOĆ DRŽAVE

Hasan Kafija Pruščak

Hasan Kafija Pruščak rođen je u Pruscu gdje je i proveo najveći dio svog života, na položaju
kadije prusačkog kadiluka. Spada u red najznamenitijih ličnosti kod Bošnjaka.
Historičari se slažu da je Hasan Kafija Pruščak jedan od najpoznatijih alima i ličnosti na polju
arapsko-islamskih zananosti u evropskom dijelu Osmanskog carstva. Život mu se kretao
između obrazovanja i nauke s jedne strane, te administracije i politike s druge strane. Nakon
što je napunio 12 godina, počeo je sa sticanjem znanja upisavši jednu od postojećih škola u
Bosni. Najvjerovatnije je pohađao jednu od tadašnje tri mederese koje su radile na teritoriji
Bosne. Najvjerovatnije je Kafija bio učenik jedne od tih medresa oko deset godina, a zatim je
otputovao u Istanbul sa navršene 23 godine.

U Istanbulu znanje stiče pred najvećim alimima tog vremena, sve dok nije dobio idžazetnamu
(diplomu) učitelja i vratio se u svoj Prusac 1575. godine, gdje počinje sa predavanjem
učenicima i pisnjem naučnih djela. Jedan period je radio kao pomoćnik vrhovnog muftije za
Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu, nakon čega se vraća u Prusac i ponovo radi kao učitelj sve
dok nije imenovan za kadiju Prusca, nakon čega je radio kao kadija za Srijem. Duh istinskog
učenjaka ga ne ostavlja na miru i on aktivno učestvuje u svim značajnim dešavanjima, tako da
je učesnik i nekih od značajnijih bitaka koje su se vodile na granicama Osmanskog carstva.
Na poraz Osmanske vojske kod Siska 1593. godine, te niza poraza koji su potom uslijedili,
gledao je kao negativnu posljedicu unutrašnjeg i spoljnog stanja u kom se Carstvo nalazilo. Po
njegovom mišljenju uzroci ovakvog stanja u Carstvu proizišli su iz obrazovnih, kulturnih i
moralnih kao i političkih, vojnih i ekonomskih faktora. Uočavajući slabosti, on ne traži samo
njihove uzroke nego i da, na osnovu racionalizma koji je bio njegova najizrazitija osobina,
ponudi i rješenje. Na osnovu tih zapažanja, Kafija piše čuveno djelo „Usulu-l-hikem fi
nizami-l-alem“ ili „Temelji mudrosti o uređenju svijeta“, u kojem pojašnjava ispravne
temelje na kojima počiva i pomoću kojih opstaje vlast. Djelo predstavlja moralno-političku
raspravu o uređenju države i društva.1

1
https://www.nkp.ba/horion-bosna-hasan-kafija-pruscak-temelji-mudrosti-o-uredenju-svijeta/ 06.11.2018.

1
Moć države i politička etika

I kod Pruščaka se pod moći države podrazumijeva moć personaliziranog suvereniteta, a to

poimanje proizlazi iz koncepcijskih određenja islamske države, jer ona počiva na jedinstvu
„duhovnog“ i „svjetovnog“ svijeta oličenog u apsolutnoj moći monocentriranog, uz to i
personaliziranog suverenitata, tj. „vrhovni vladar i gospodar svekolikog postojanja i
zbivanja je Bog, a njegova vlast preko poslanika dolazi do halife, odnosno do imama koji
je zaštitnik vjere i izvršitelj božanskog zakona“, pa prema tome on je nosilac državnog
suvereniteta.

Motiv utemeljenja moći države kod Pruščaka inspiran je neposrednim uvidom u pojavne
izraze krize osmanskog društva, te opadanja sjaja i moći osmanske države. Mngi su mišljenja
da je Hasan Kaifja Pruščak jedan od prvih, ako ne i prvi, od učenjaka Osmanskog carstva koji
je uočio početak njegova propadanja i unutrašnjeg raspada u vrijeme kada je ono još uvijek
bilo u punom ugledu svoje moći u Evropi, a što sve iznosi u svom djelu „Temelji mudrosti o
uređenju svijeta“ gdje prepoznaje i otkriva spoljašnje i unutarnje uzroke opadanja moći
države, pogotovo one koji se iskazuju na tlu BiH.

Pruščakova misao, iako utemeljena u Božijoj egzistenciji, ona ipak ostavlja mogućnost
„autonomije“ u uređivanju svjetovnog svijeta života, i islamska misao ne samo da implicitno
dopušta već i insistira na ideji samoodgovornosti ljudskog čina.

Za sva rješenja Pruščak se poziva na razum i pridržava se motiva razuma kao vrhunske
vrijednosti i to je motiv koji stoji u pozadini njegove vizije rekonstrukcije državne moći.
Između dogmatizma i misticizma, te između racionalizma i povijesnosti, redovno se
opredjeljuje za racionalni postupak spoznaje i za posmatranje čovjeka kao društveno-
historijsko biće.

Naslanja se na stavove islama koji dopuštaju razumsko mišljenje i na misao iz Kur'ana da

jedan narod neće izaći na dobro ako sam sebi ne pomogne2 – autonomija i sloboda naroda da
urede svoj život.

2
„Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.“ Kur'an, Ra'd - 13.

2
Ideja pravde i dobre vladavine

Temeljna ideja Pruščakove političke etike jeste ideja pravde. Samo država koja počiva na
etičko-političkoj ideji pravde jeste moćna država, a ovakav stav deducira iz univerzalnog
značenja pravde u islamu kako je ono dato u Kur'anu.

Dakle, pravda je prvi temelj racionalnog uređenja države, njene moći i njenog trajanja, te
Pruščak traži više rada u državi. Osmansko carstvo propada zato što u svojim temeljima
napušta ideju pravde. Pojam pravde za Pruščaka je prije svega sklad, harmonija socijalnih
staleža, striktna podjela rada.

Što se tiče vrste i broja staleža Pruščak se poziva na „drevne učenjake“ i „mudrace starih“, a
oni razvrstavaju ljude na 4 staleža: stalež za mač, stalež za pero, stalež za poljoprivredu,
stalež za zanatstvo i trgovinu, a upravu nad svim dadoše vladaru i on ne vidi svrhu socijalne
egzistencije ljudi izvan ova četiri socijalna staleža.

Stalež određen za mač sačinjavaju vladari, carevi, njihovi namjesnici i ostali vojnici i
njihova je dužnost nadzor nad svim staležima, zaštita pravednosti i vođenje dobre politike
prema uputama učenjaka i mudraca, voditi borbe i bitke radi odbrane od neprijatelja..

Stalež određen za pero čine učenjaci, mudraci i ostali pošteni, dobri, i slavni koji nisu
sposobni za vojsku nego za molitvu i njegova je dužnost da se izvršavaju Božije naredbe i
zabrane.

Stalež za poljoprivredu sačinjavaju zemljoradnici, a dužnost mu je proizvoditi životne

namirnice koje su uvjet za opstanak i podmirivanje potreba svih staleža.

Stalež kojeg sačinjavaju zanatlije i trgovci, a njihova dužnost je da se zalažu na svemu

onome što je neophodno iz područja zanatske i trgovačke djelatnsoti, kao i na onome čime se
ljudi koriste.

Pruščak smatra da ako postoji harmonija među ovim slojevima, onda ima i pravde – pravda je
zadovoljena. Zalaže se za strogu podjelu u slojevima.

Po njemu je pojam pravde, utemeljen na striktnoj podjeli rada i iz nje izvedenoj staleškoj
strukturi društva, nošen motivima reda, čini temeljni stub njegovog pojma državne moći.

3
Etički profil vladara

Pruščakova slika idealnog vladara ne iscrpljuje se u ideji pravednog vladara. Svoju idealno
moćnu islamsku državu Pruščak ne temelji ni na tiraniji, ni na politici sile ili bilo kakve
strahovlade. U upravljanju državom on se ne oslanja na tradicionalne nosioce politike, nego
na umne, obrazovane i sposobne ljude koji treba da budu prvi oslonac mudre vladavine.

Osim pravednosti, dobrote i razumnosti, u idealnu sliku vladara ulazi i njegov smisao za
kompentanciju, što se iskazuje u tome da vladar svaki posao povjerava onom ko je za njega
stručan.

Njegov idealni vladar je u stvari prosvjećeni teokrat.

Prema tome, prvi, noseći stub idealne islamske države jeste vladar koji svoju moć izvodi
iz ideala pravedne i dobre politike i osobnih vrlina koje su primjerene takvoj političkoj
etici.

Vojna sila i uređenje države

Pored ideala pravde i mudrosti u njegov koncept moćne države ulazi odgovarajuća slika vojne
sile. Tako se u ovom trokutu: pravedni vladar, moć razuma i sila vojske utmeljuje moćna
islamska država.

Pruščak će formulirati nekoliko krajnje konkretnih operativnih uputa radi obnove vojne moći
otomanske države.

Prvo pravilo: govori da vladar mora neposredno ostvariti uvid u vojnu sposobnost vojske;
drugo: budući da oružana sila otomanske carevine zaostaje u odnosu na tehnička unapređenja
zapadnoevropskog oružja, ukazuje na neophodnost modernizacije i tehničkog praćenja
inovacija na području naoružanja; treće upustvo obnova vojne sposobnosti osmanske države,
u kojoj Pruščak naznačava neophodnost da vladari i vojskovođe bodre na borbu svoju vojsku,
razlikuje dezerterstvo od taktičog povlačenja i mudre strpljivosti. Junaštvo i hrabrost ovdje su
uzdignuti na rang najviših vrijednosti koju cijene prijatelji i neprijatelji, vladar ne sudjeluje
neposredno u bitkama, upućuje vladara na nemilosrdan odnos prema poraženim vladarima,
poglavarima; četvrto: i dalje tematizira problem vojske i vojne sile, ali u aspektu neposrednih
pretpostavki i preduslova za njenu pobjedničke pohode, al i posljedice u slučaju njenog
poraza.

4
Kao što odbija konstituciju države na načelima sile, despotije, prava jačeg i sl., tako Pruščak
odbija mitologiju rata kao najviše vrijednosti i posljedje svrhe državne egzistencije.
Mirotvorstvo je logički zaključak njegove etičke politike oslonjene na islamsku i
predislamsku tradiciju. Mir kao vrhunsku vrijednost, Pruščak će, prema tome, ovdje
argumentirati i utemeljiti pozivajući na autoritete te tradicije.