Parne turbine su druga po zastupljenosti vrsta pogonskih strojeva, odmah poslije
elektromotora. Pokreću centrifugalne pumpe i kompresore, najveća prednost
korištenja parnih turbina je konstantan pogon sve dok ima pare, što je praktično ako se dogodi ispad postrojenja zbog iznenadnog nestanka električne energije pa elektromotori stanu s radom a strojevi pokretani parnim turbinama nastavljaju raditi i tako održavaju neprekinuti proizvodni proces. Parne turbine su toplinski strojevi u kojima se toplinska energija, sadržana u pari, pretvara prvo u kinetičku energiju i zatim u mehanički rad. Pretvorba kinetičke energije u mehaničku energiju događa se samo u rotorskim lopaticama radnog kola. Do pretvorbe energije u parnoj turbini dolazi zbog razlike ulaznih i izlaznih parametara pare (tlak, temperatura). Turbina koristi razliku energetskih razina koja nastaje zbog razlike ulaznih i izlaznih parametara pare i proizvodi korisnu mehaničku energiju za pokretanje pumpe ili kompresora. Na slici 1. je prikazan presjek parne turbine i glavnih dijelova.
Slika 1. Dijelovi parne turbine (izvor)
Rotorski sklop kola turbine i vratila smješten je u aksijalno podijeljenom kućištu.
Para se dovodi do kola preko ventila pare i dobiva ubrzanje prolazeći kroz mlaznice. Mehanički regulator broja okretaja regulira rad, tj. brzinu vrtnje turbine ovisno o radnom opterećenju. U slučaju naglog povećanja brzine vrtnje (kažemo da se turbina „previše zaleti“) regulator će izvrstiti turbinu, tj. izbacit će polugu za izvrštavanje (trip) koja zatvara prigušni ventil i preko poluge brzozaporni ventil te tako sprječava dovod pare. Grafitni prsteni služe za brtvljenje i montiraju se s obje strane rotorskog sklopa. Klizni ležajevi omogućavaju aksijalni hod turbine tijekom rada, podmazuju se uljem i nalaze se u kućištima koja sadržavaju rashladne komore ili cijevi u obliku serpentina. Kroz njih struji voda i tako hladi ležajno kućište i ulje za podmazivanje. Kućište turbine je postavljeno na nosive nožice kojima se polaže na temeljnu ploču u postrojenju.