FLEKSIBILNOST NOGOMETAŠA

Fleksibilnost je sposobnost čovjeka da izvede pokret sa što većom amplitudom. U području

fleksibilnosti izolirano je više dimenzija:

- aktivna – amplituda pokreta postiže se pomoću vlastitih mišića

- pasivna – amplituda pokreta postiže se uz pomoć partnera ili nekog drugog vanjskog opterećenja -
- statička – sportaš zadržava postignuti amplitudu pokreta
- dinamička – maksimalne amplitude postižu se višekratno na dinamičan način.
- PNF (proprioceptivna neuromuskularna facilitacija) – istezanje uz pomoć suigrača sa statičnim
kontrakcijama kontra otpora suigraču)

Fleksibilnost nije primarno važna za nogomet, no ona je preduvjet za kvalitetno izvođenje pokreta,
ima pozitivan utjecaj na ostale motoričke sposobnosti a osobito na brzinu i koordinaciju. Dobra
fleksibilnost smanjuje mogućnost ozljeda, a poboljšava i efikasnost izvođenja motoričkih zahtjeva i
podiže stabilnost lokomotornog aparata. Nogometaš ne mora biti fleksibilan poput gimnastičara ali
mora imati optimalnu razinu fleksibilnosti. Pojedini tehnički elementi ne mogu se izvoditi bez dobre
fleksibilnosti (volej udarac, npr.). U nogometu su naročito angažirani: skočni zglob, koljeni i zglob
kuka, dok kod vratara imamo više angažirane i zglobove trupa, ramenog pojasa i ruku.