masa.

doc
šema ispravljača s masama:

Par napomena:

CMC (Common Mode Choke) zavojnice/toroidi nisu neophodni, ali se relativno lako nadju u starim ispravljacima za
PC, recimo. Mogu se staviti i zice, NE pretjerivati s njihovom duzinom. Cak bi par zavoja zice kroz neki feritni prsten
dobro doslo.

Otpor zice (ili cak diskretnui otpornik) izmedju prvog i drugog konda (tamo gdje su nacrtani CMC-ovi) je donekle cak
dobro dosao jer pretvara spoj u PI filter. Najbitnija mu je odlika da se s svakim stupnjem ovakvog filtriranja, pa makar
'otpor' bio normalna (nesto tanja) zica, u nekoj mjeri odvaja struja punenja kondenzatora i struja trosila.
U tvom slucaju imas jos jedan stupanj na kraju, radi lokalno smjestenih decouplera na plocici.

NE ZABORAVI: kondenzatori u ispravljacu su u seriji s izlazom, dakle, kroz njih itekako ide audio signal (struja).

NE stapaj multiple zice mase u plohu, napravi onako kako je nacrtano. Stvar je jasnija ako se komadi zice nacrtaju kao
otpori. Radi rasporeda komponenti u kucistu, nije moguce napraviti idealno signalnu masu, no ovime se dosta dobro
priblizavamo tome. Vod od avijezde mase do ulaza vodi paralelno na radijus transformatora sve dok ne dodjes do
zadnje strane, tek onda idi na konektore. Bilo bi dobro da su konektori u sredini zadnje strane, jedan do drugog.
Izbjegaval vodjenje zica mreznog napona u paralelu s vodom signalne mase. Masu lijevog i desnog ulaza razdvoji iz
signalne mase na ulaznom konektoru, vodi simetricno lijevo i desno na plocice, cim dalje od trafoa.

Upletene zice na crtezu moraju biti upletene, s tim nema sale, pogotovo s onima od trafoa do greca i od greca do prvog
kondenzatora. Tako upletene zice obje strane (+, -) onda mozes voditi skupa u paralali, naravno, cim dalje od 'cistih'
masa i napajanja. Ako se moraju krizati, nek to bude pod pravim kutem.

Na shemi nisu nacrtani trikovi poput Zobel/Snubber R-C serije za sekundare trafoa, eventualni kondici za blokiranje
dioda u grecu (ako koristis obicne a ne brze ili soft recovery), i snubber-i za elektrolite.
 MASA 1
Vod oznacen s L (podebljan) trebas imati cim kraci i cim deblji, ALI ne tojiko debeo da centralna tocka zvijezde mase
ne bude tocka nego poveca 'fleka'. Ovo na tvoju srecu, rdi odvojenih sekundara trafoa, nije toliko kriticno koliko bi bilo
da se radi o sekundaru s srednjim izvodom, kada bi tim vodom isle i struje punjenja iz greca, kod tebe ovim vodom
zajednicki teku struje trosila oba kanala, i na taj nacin je taj vod izvor preslusavanja. iako to nije kriticno, ponavljam,
dobru praksu je uvijek uputno prakticirati. kako je nacrtano, signalna masa 'pliva' oko srednje vrijednosti struje lijevog i
desnog kanala. Koliki napon ta struja razvija, ovisi naravno o otporu voda L. Taj napon se na kraju dovodi na
invertirajuci ulaz pojacala kroz signalnu masu, i superponiran na ulazni signal. Buduci d konstrukcija nije posve
diferencijalna, ta se smetnja nece posve 'oduzeti' pa ce jedan njen dio ostati pojacan u izlazu. on je vrlo malen, ali ipak :)

Ovako:

Vod od zvijezde mase prema ulaznim konektorima, u kutiji ga vodi tako da cim manje moze predstavljati nesto tipa
udaljenih pol zavoja od transformatora. Teoretski, to napravis tako da zamislis crtu od sredine toroida do spoja mase
ulaznih cincheva, i od tocke na zvijezdi mase, do spoja mase na ulazne cincheve, vodis sizcu po toj crti, ili paralelno na
nju. Naravno, bolje bi bilo tangencijalno na trafo ali nemas bas taj izbor koliko sam vidio.

Ground ulaza ne trebas spajati preko 10 ohma na sasiju, vec je za to nacrtan posebni vod od zvijezde mase koji se spaja
prek 10 ohma (ako nije uzemljena) ili 10 ohma u paralelu s dvije antiparalelne diode (ako je sasija uzemljena).
Naravno, kuciste nigdje drugdje ne smije biti spojeno na nikakvu masu, samo tu. Alternativno, mozes to napraviti i kod
ulaza, ali onda ne vodis vod s zvijezde, naravno, premda je to sa zvijezde pravilnije. izuzetak je kad bi vod od zvijezde
do mas eulaza i od zvijezde preko otpora do kucista, morali radi mehanike biti toliko udaljeni da bi primjerice rasipno
polje trafoa ili struja kroz neke obliznje zice, mogli inducirati vecu razliku napona izmedju kucista i mase ulaza. Tada se
kuciste spaja na masu kod samog ulaza, kao sto je to u originalu napravljeno s A40.

Masu koja je dosla od zvijezde na ulazne cincheve, sa ulaznih cincheva dalje vodis s dvije posebne zice, po jedna masa,
dakle, na svaki GND prikljucak na plocici lijevog i desnog kanala respektivno. Zicu signala s odgovarajuceg cincha
vodis upleteno s tom zicom mase. Uplitanje je OBAVEZNO. jedine dvioje alternative koje imas su koaks kabel, ili
dvije zice paralelno, kao na tzv. flat kabelu, no uplitanje (parica) je bolja od toga.

Postao dioklecijan

Zar nije jednostavnije koaksijalnim kabelom nastaviti od chincheva do pločice i mase sa zvijezde spojiti na pločicu?
Ovdje se ne radi o integriranom pojačalu da bismo trebali spajati mase na ulaznim chinchevima.
Mozda je jednostavnije, ali nije ispravno, a u nastavku cu objasniti i zasto. Isto tako, nema to veze s time jel pojacalo ili
integrirac ili pretpojacalo - greska je ista, premda se kod pretpojacivackih stupnjeva vise cuje jer su od te tocke do izlaza
pojacanja veca.

Dakle, prvo tvoj prijedlog:

MASA 2
Koaks od ulaza do plocice je ozcnacen paralelnim crtama, punom i ctrkanom, medjutim to moze biti i parica ili twin,
nije bitno. Za sad samo toliko da se vidi da je povrsina petlje koju zatvaraju ta dva voda minimalna.
To medjutim ne vrijedi za vodove mase, i ta je petlja oznacena povrsinom PL, koja daje 'kratko spojeni' zavoj kroz
kojeg prolazi rasipno polje trafoa (dapace, bilo kakvo AC polje u blizini) i inducira struju I.
Ta struja daje najveci pad napona na najduljoj zici i najvecoj impedanciji, koja u ovom slucaju iznosi ruljinu od plocice
do konektora, i duljinu mase interkonekta do source-a, gdje je, u pravilu, spojena skupa, vrlo niskom impedancijom.
Koliki je taj napon? Na prvi pogled, jasno je da je ukupni otpor petlje reda stotina milioma, medjutim otpor zice od
zvijezde do plocice je mozda 10miliohma, cime je vecina pada napona (tipicno >90%) kroz spojni vod mase uz kojeg se
u paraleli vodi signalni vod. Medjutim, otpor je tu manje vazan - bitna je impedancija. Ovakva petlja cini zavopjnicu,
cija je reaktancija znacajno veca od otpora, i raste s frekvencijom. Ovo je posebno bitno jer rasipno polje tranformatora
sadrzi ogromne kolicine visokih harmonika, radi ispravljanja. U ovakvom se slucaju prilicno lako mogu inducirati
milivolti 'smeca' u obliku harmonika od 100Hz. Napon delta U se automatski oduzima od ulaznog signala (protufazno L
i R ako su duljine kablova i raspored simetricni) i 'ladno' pojacava u pojacalu. Premda su signali protufazni, visoki
harmonici 100Hz su itekako cujni. To je kad nema ulaznog signala iz source-a. Kad ima, i pojacalo tjera opterecenje,
tada rasipno polje trafoa sadrzi intermodulirane harmonike 100Hz i struju trosila, cijelu (kod pojacala u klasi A), ili
poluvalno/punovalno ispravljenu. Slozit ces se samnom da taj signal NE zelis na ulazu svog pojacala.
Tipicni simptomi kod ovakvih spojeva su pojacalo koje 'suti' ko zaliveno tako dugo dok se ne spoji s source-om, ili mu
se spoje zajedno mase lijevog i desnog kanala.
Razmotrimo usput i sto se dogadja kada se stavi kratkospojnik izmedju masa ulaznih cincheva. Tipicno, PL se smanjuje
na povrsinu unutar kutije, struja I se, medjutim, radi smanjenja impedancije moze i povecati, a delta U se donekle
smanjuje jer ostaje pad napona samo na duljini mase od ulaza do plocice (znatno manja impedancija). Problem,
medjutim, jos uvijek ostaje. Ovakve stvari i u izlaznim pojacalima smanjuju odnos signal/smetnja na svega 60-80dB, u
slucaju posebno lose odabranih puteva i rasporeda 'mehanike' te otpora kablova, moze to biti i gore.

Za usporedbu, eto i mojeg prijedloga:

Ovdje povrsina Pl teoretski 'ne postoji, u praksi je minimizirana. Ostaje samo onaj dio koji se odnosi na povrsinu koju
zatvaraju interkonekti lijevog i desnog kanala. Istina, tu je i (nadajmo se) metalni 'zid' kutije koji znacajno smanjuje
prodor rasipnog polja trafoa do interkonekta, no interkonekt ostaje neobranjen od drugih polja cije se silnice mogu
zatvarati kroz PL. Iskoristit cu priliku da ukazem da bi svakom trebalo na temelju ovog biti jasno zasto nije losa
ideja da interkonekt lijevog i desnog kanala idu paralelno, i to cim blize, pa cak i da budu upleteni u paricu!.
Istovremeno, ovo je prilika da se pokaze zasto se uplicu 'vruci kraj' i masa ulaznog kabela, odnosno, zasto je to koaks ili
twin kabel. Promotri povrsinu izmedju crtkane crte i pune crte od ulaznog cincha na crtezu, i spoja na plocicu. Ukoliko
se te dvije crte (vruci kraj i masa ulaza) razdvoje, nastaje lokalna petlja s nekom povrsinom, koja je otvorena za
indukciju. Buduci da su zice impedancije reda miliohma, izlaz source-a impedancija reda mozda stotinjak ohma, a ulaz
pojacala impedancija reda 10-100k ohma, upravo na toj najvecoj impedanciji ce svaka inducirana struja u toj petlji
generirati najveci napon - i to za 2-5 redova velicine veci od svih drugih dijelova te petlje. Taj napon se 'ladno'
superponira na ulaz i pojacava u pojacalu. Nadam se da je iz ovoga jasno zasto se ulazni kablovi kao i interkonekti
izvode u najmanju ruku paralelnim twin kablom, ako vec ne paricom, uplitanjem, ili koaksom - na taj nacin je povrsina
petlje minimizirana, i priblizava se nuli. Nadam se da je takodjer jasno da su ovakve osnove 1000 puta vaznije od
toga je li kabel od srebra ili bakra, i je li mu izolacija od teflona ili 'obicne plastike'.
MASA 3

Na kraju, eto jos jednog tipicnog primjera, kada ne postoji odvojena signalna masa, vec se generira 'lokalno' iz mase
napajanja (power ground), to je onaj famozni 'trik s 10 ohma otporom':

Petlja PL je i dalje povecana, stovise, u njoj potencijalno postoje i poveliki padovi napona na vodu power grounda od
zvijezde do plocice ako njime tece izlazna struja (o tome i podvarijantama drugi puta).
Medjutim, tu su otpori od 10 ohma. Zasto oni? Jednostavno: zato da bilo kojainducirana struja u toj petlji inducira
najveci napon bas na tim otporima.
Otporom R1 je oznacena duljina mase interkonekta i mase spoja ulaznog cincha s plocom pojacala. Taj otpor je reda
stotine miliohma, a i impedancija mu je, premda rastuca s frekvencijom, ponovno puno manja od 10 ohma, cime je
inducirani napon u dijelu petlje R1 puno mani od onog u otporu 10 ohma, dakle delta U1 << delta U2, tipicno 100-1000
puta, dakle, smetnja se i dalje inducira i pojavljuje na ulazu, ali s 40-60dB manjim intenzitetom - tipicno daleko ispod
shuma.

Medjutim, sto s razlikom power grounda i signal grounda?

Ovdje se vracamo punim krugom na pocetak, i na prve dvije slike koje uopce nemaju nacrtan power ground.
Razlog je tome sto su ulazna masa, dakle referentna tocka + ulaza pojacala, kao i referentna tocka - ulaza pojacala,
jednake - tipicno je ova druga to indirektno, preko povratne veze, i taj 'ulaz' u pojacalo nije vidljiv na prvi pogled.
Drugim rijecima, razlika izmedju PGND i SGND se (djelomicno) anulira diferencijalnim karakterom ta dva ulaza
pojacala (iako, ponavljam, onaj 'suprotni' od vidljivog ulaza nije uvijek ocigledan).
U pravilu, ponistavanje nije savrseno jer pojacalo, gledano na ovaj nacin, nije savrseno diferencijalno kroz ulaz i masu.
Pretpostavimo za pocetak da uopce ne dolazi do ikakvog ponistavanja inducirane smetnje. U tom slucaju se razlika
napona (milivolti) pojavljuje superponirana na izlaz, ali NE I POJACANA kroz pojacalo. Dakle, u tom slucaju moguc
je slabiji brum, medjutim, osim ako stvari mehanicki zaista nisu problematicne, ovo ce biti relativno mala smetnja,
pogotovo u odnosu na signal i pri niskim glasnocama. U stvarnosti je ovaj problem prisutan samo kod pojacala bez
ikakve povratne veze, kod ostalih se smetnja djelomicno (ili, ako se pojacalo tako konstruira) potpuno ponistava.

Na kraju, treba jos dodati dvije napomene:

1) Cijelokupni lanac od source-a do izlaza koji je posve dual mono, teoretski ne mora nigdje imati zajedno spojene
mase ulaza (ma koliko ih bilo), cime svaka petlja PL ne moze biti zatvorena, pa time bez obzira na njenu povrsinu, ne
dolazi do induciranja smetnji. Slican je slucaj i s lancima koji su kompletno diferencijalni. Medjutim, u pravilu na
ovakvo sto se ne smije racunati - cak niti kod diferencijalnih uredjaja, naime, cesto situaciju pokvari neko pravilo o
uzemljivanju, koje cesto spoji mase kanala preko uzemljenja, i time se zatvori, puno teze odrediva, petlja otvorena za
indukciju smeca. Radi toga cak i diferencijalni, dual mono, a pogotovo visekanalni uredjaji vode kanale u snopovima s
zajednickom ili paralelnom masom, kako bi se povrsina petlje cim vise smanjila, makar 'za svaki slucaj'.
2) putevi jacih struja (napajanje, ispravljac) se takodjer prave takvi da im strujni krugovi koje cine, predstavljaju petlju
cim manje povrsine - zato se uplicu, vode twin-om ili multiplim paralelnim vodovima. Ovaj puta je indukcija u njima
manji problem - ne smije se zaboraviti da elektromagnetizam radi u oba smjera. U ovom slucaju takve bi petlje vece
povrsine bile izvor magnetskih polja, dakle za razliku od onih prvih koje defacto predstavljaju 'sekundar' nekakvog
zamisljenog trafoa, ove bi bile 'primar'.
MASA 4
dioklecijan

U praksi je jednostavnije uzeti oklopljeni kabel od zvijezde do pločice (u prvom slučaju) pa oklop spojiti na zvijezdu, a
na drugom kraju ga ostaviti slobodnog, ukoliko je prisutna indukcija. A iz iskustva najčešće nije. Puno više brujećih
problema dolazi iz trafa i ispravljača. A tu savršeno pomažu CLC filteri.

Postao zocky

Kada je reč o uplitanju vodova između pojačala i ispravljača ("+", "-" i GND),u knjizi Douglas Selfa Audio Power
Amplifier Design Handbook je dat malo drugačiji pristup:

E ovo ti je upravo moja slika broj 2. Primijeti gdje se spaja taj vod mase, to je signal ground, ne power ground.
Power ground zvucnika je kod selfa direktno doveden u zvijezdu.
Zasto sam spomenu uplitanje mase, + i - napajanja u ovoj temi? Zato jer power ground zvucnike NE ide u zvijezdu
direktno, vec u lokalnu zvijezdu kod lokalnih decouplera koji su na plocici pojedinog kanala, zato se dovod od glavne
zvijezde do lokalne vodi upletenim kabelom sa sva tri voda. Od tamo dalje je isto kao kod Selfa, premda nije ocigledno
jer su vodovi vrlo kratki i na plocici.

Sto se tice selfa i zasto nije bas po njemu jasno da se polja ne ponistavaju potpuno, za pocetak, to jest teoretski potpuno
ppnistavanje ALI samo za pojacalu u A klasi gdje se obje poluperiode izlazne struje pojavljuju u vodovima napajanja.
naravno pod uvjetom da su zice u magnetskom 'couplingu' kako on kaze.
Kod pojacala u AB klasi PO DEFINICIJI u njegovoj skici ponistavanja ne moze biti (cak bi rekao da se situacija
pogorsava) jer svaki vod napajanja (+, -) vidi samo jednu poluperiodu struje trosila. Induciranje te puluperiode u
suprotnom vodu ne ponistava nista, jer u suprotnom vodu nema jednake ali suprotnog predznaka komponente struje
trosila u tom trenutku. Ovo bi trebalo biti ocigledno, dapace, opisano je u detalje u Analog Devices App note-u
'Alexander Current Feedback Audio Amplifier'.

Ukoliko kod pojacala postoji lokani decoupling, zicama od ispravljaca do njega takodjer tece dio struje punjenja i
praznjenja kondenzatora, i u tom slucaju od ispravljaca do tog mjesta mora ici upleteno sve 3 zice, ne zato da se ponisti
magnetski struja trosila, vec da se to dogodi s tom strujom punjenja. Takav upleteni kabel 'glumi' neku vrstu 'common
mode choke', kao u shemi ispravljaca koju sam dao prije.

Sir_Oliver

Postao Helicon

...zanimljiva teorija i jako lijepo objašnjeno ilimzn, mene zanima dali ovaj princip vrijedi samo za dio interkonekta u
kućištu uređaja ili vrijedi općenito za sve interkonekcije pa i one između uređaja van kućišta.

Ilimzn-ovo objašnjenje je poopćenje proisteklo iz Maxwellovih jednadžbi koje govori da se u bilo kojoj zatvorenoj
vodljivoj petlji prolaskom elektromagnetskog vala inducira elektromotorna sila. Pri tome što je površina veća, veće je i
obuhvaćeno polje, odnosno inducirani napon. Pri tome veliku ulogu ima i valna duljina elektromagnetskog vala, što je
ona bliža dimenzijama (opsegu) petlje, odnosno frekvencija viša, to je veći i iznos inducirane smetnje. I polarizacija
samog vala kojoj je petlja izložena je također faktor od značajnog utjecaja. Ono što je nezgodno u slučaju
transformatora je način motanja zavoja na jezgru koji inducira val kružne polarizacije kojeg podjednako dobro "love"
antene i petlje vertikalne i horizontalne polarizacije.

Čuo sam i par slučajeva gdje je radnike na gradilištima koja su bila u blizini srednjevalnih odašiljača doslovno tresla
struja kada su pokušali prikačiti nosivi kabel sa krana i time zatvorili petlju sa zemljom.

Osim petlji, smetnja se može inducirati i u ravnim kablovima koji se tada ponašaju kao klasični dipoli, ali se u velikom
broju slučajeva zbog frekvencija i razina polja kojima su izloženi njihov faktor može zanemariti.
MASA 5
Eh sorry sto ti nisam odgovorio na PM...
Ovakom, common mode choke = zavojnica, odnosno, striktno govoreci, trafo - tako da direktno na stampi ti ne mozes
napraviti.
Ono sto mozes napraviti je neka vrsta CRCRC filtera, tako da namjerno donekle stanjis vodove izmedju sekcioja
kondova (i + i -) i tek na kraju, kao sto vec imas na svojoj slici stampe, stavis debele vodove.
Stovise, mozes cak i vodove izmedju sekcija napraviti cik-cak radi povecane duljine. Ukupno gledajuci takvi vodovi jos
uvijek imaju otpor reda velicine desetke miliohma, no kad se uzme u obzir ESR filter kondova (pogotovo shuntiranih
filijom i snubberon) dobije se desetak dB prigusenje visih harmonika u valovitosti signala - a zapravo za cijenu = 0.
Jos nesto - ako je debljina voda kondenzatora recimo za rupu fi 1.5mm, NE podebljavaj pad oko njega previse, stovise,
izmedju sekcija, suzi taj pad. Na tvojoj slici gopre, to mozes napraviti tako da na svakom padu konda napravis
vertikalni 'urez' s gornje i donje strane svakog pada, ostavivsi pri tom oko milimetar i pol bakra do rupe. Na ovaj nacin
se struja 'forsira' proci preko tocke nishe AC impedancije kondenzatora, prije nego ide do slijedece sekcije.
Ako stavljas folije u paralelu, a vodis zice do ploce pojacala koja ima svoje lokalne decoupler kondove, tada foliju stavi
PRVU, dakle, na stranu greca, i na njoj jednako tako radis 'ureze' na padovima. jos bolje, stavi je na sam grec. poanta je
da moras gledati zice i vodove kao neku vrstu distribuiranog otpora i induktiviteta, tako da VF dio struje ispravljanja
pokusas odrzati u cim kracoj petlji, gledano od strane trafoa (ovo sto sam gore napisao sa kondom) kao i pojacala
(lokalni decoupleri na pojacalu).
Ako nemas lokalni decoupler na pojacalu, tada mase moras spojiti u zajednicku tocku ne na elektrolitima (na tvojoj
slici) vec na folijama, i + i - takodjer vuci s folija.
Nije mi sasvim jasno iz tvog crteza gdje ide snubber (kond u seriju s otporom), pretpostavljam s donje strane? Ako
postoje lokalni decoupleri na ploci pojacala, i samo jedan snubber, tada je najbolje ga staviti kod lokalnih decouplera
(vezano u lokalnu zvijezdu, odnosno, cim blize pinovima kondova).
Sto se pak tice smirivanja VF rezonancija trafoa koje nastaju radi ispravljanja, osim klasike (kondova u paralelu s
diodama) mozes probati zobel mrezu u paralelu s primarom trafoa - ako si stavio olijski kond u paralelu s + i - greca,
zobel bi takodjer trebalo staviti najblize grecu u paralelu s ulazima izmjenicnog napona. Zobel mora kompenzirati
rasipni induktivitet i otpor namota trafa. Teoretski,t o bi se dalo i izmjeriti i izracunati, no u stvarnosti je to
jednostavnije odraditi eksperimentom, no za to ti treeba osciloskop. Uglavnom, zobel ce biti serija konda i otpora,otpor
ce biti neinduktivni (ili cim manje induktivni) otprilike jednak otporu namotaja trafoa (dakle prilicno malen) a kond
neinduktivna folija, koju odredis eksperimentalno gledajuci valni oblik struje dioda, takoda gledas valni oblik pada
napona na zici od trafoa do greca, ili od greca do ploce s elektrolitima (trebat ces opteretiti napajanje). Vidjet ces ostre
spice, kojima na pocetku i kraju treba cim vise smanjiti valovitost.
Za kraj: kao sto vidis , debeli vodovi nisu uvijek nuzno dobro rijesenje. osim toga, standardnu foliju na plocici je
itekako tesko spaliti - za sirinu svega milimetar treba skoro 10 ampera. naravno, ne treba izazivati vraga pa bas nemoj
raditi super tanke vodove, nego nek to bude recimo 2-2.5mm za slucaj 'filtriranja' kao sto sam na pocetku napisao.
naravno, tamo gdje se trazi minimum impedancije od konda do cega vec, vod mora biti ukupno sirok.
MASA 6

E ovako, sto se tice Viktorovog layouta, stvari su uglavnom OK s izuzetkom zvijezde. Bit price je
da imas dva odvojena izpravljaca i stabilizatora, koji svaki moraju imati svoju lokalnu 'zvijazdu' ili
barem lokalnu masu. Tek onda se te dvije odvojene mase spajaju u zvijezdu. U konkretnom slucaju
to znaci ovo:
1) mase C11, R3, C7, C9 se spajaju zajedno po redu - isto kao sto su spojeni C12, R4, C10, C8.
Pozitivni krajevi R2, C10, C8 idu skupa.
2) Izlazi i spoj mase izmedju dva izpravljaca se naprave na tocki najmanje impedancije. U ovom
slucaju, to su izvodi C10 i C9. Dakle, negativni izlaz ide doslovce s donjeg pad-a C10. Pozitivni
izlaz ide doslovce s gornjeg pada C9. Masa se dobiva tako da se spoje zajedno gornji pad C10 i
donji pad C9. Bilo bi dobro i da layout bude takav da ta dva kondenzatora budu cim blize.

Sto se tice layout-a, jedan savjet za poboljsanje istog: konkretno spoj C1/C2/C11 i C3/C4/C12. Bit
filterskih kondova je da svojom niskom impedancijom na frekvencijama od interesa 'shuntiraju' AC
komponentu ispravljene struje. Radi se o impedancijama reda miliohma, dakle par milimetra bakra
simo-tamo moze cnaciti prilicnu razliku. U gornjem konkretnom slucaju, NE voditi bakar 'mimo'
padova kondenzatora, dakle ne prosirivati vodove oko padova, vec ih bas suziti tako da nema puta
'okolo' tih padova, gdje bi se mogle prosuljati kakve VF struje. Koliko je to bitno govori da cak i
postoje elektroliti s odvojenim 'ulaznim/izlaznim' izvodima kako bi struja prosla kroz foliju s
maksimumom shunt efekta.
MASA 7
Postao stefaca

a zasto ne valja onako preko cele plocice? ne razumem ja to; zato pitam. znam da na pojacalima se
gleda da masa zauzima sto vecu povrsinu. na nekim dac-evima je cak gonja cela povrsina masa

Ne gleda se da masa zauzima cim vecu povrsinu, niti je ta gornja povrsina koja je masa samo tako
masa da bi zauzimala cim vecu povrsinu. Povrsina ispunjena masom se koristi iz vise razloga:
1) Elektrostatski oklop
2) Povrat struje u petlji
3) Kompenzacija termickog naprezanja
Uloga koja ponekad moze biti i visestruka nije uvijek lako vidljiva bez dobrog poznavanja sklopa o
kojem se radi, i naravno nekih osnovnih principa, pocevsi od toga da svi strujni krugovi imaju
parazitne komponente koje zelimo minimizirati. E sad, konkretni primjeri bi ispunili manju knjigu s
puno ilustracija... i ponovno kazem, ako vec ne mzete zamisljati kuda idu struje, crtajte si.

Trazili su me komentar plocice na PM...

Ako ovako nastavi prestat cu komentirat plocice :)

Osim sto treba imati smisla za postaviti komponente po plocici tako da budu blizu a istovremeno i
nekako estetski rasporedjene, treba obratiti paznju na to kako se spajaju pojedine 'zvijezde'
napajanja, mase, izlaza itd. Po 1000-ti put CRTAJTE KUDA IDU STRUJE ako vec ne mozete
zamisliti u glavi. Cim je struja u nekoj petlji veca, to je pozeljnije da je petlja kraca. Tako je za
pocetak potrebno napajanje i power ground stavoto blize izlaznoj strani a ne blize ulaznoj strani, jer
najvece struje putuju izlaznim stupnjem. U vezi s tim ide polozaj i ruting kondenzatora na
napajanju, koji naravno moraju imati cim krace vodove jer svaki cm voda je ddoatni ESR/ESL. Pri
tome naravno treba imati pragmatiocni pristup ali ne postavljati komponente i vodove zato jer ih
eagle (ili vec sto) 'lijepo povezuje zakrivljenim linijama'. 90/45 stupnjeva linije su sasvim dovoljne i
cak pozeljne radi smjestanja komponenti na nekakav unificirani grid, a ne da plocica koja ima 5
vrsti komponenata ima 25 vrsti padova i barem 7 razlicitih gridova. Ponavljam, stampana plocica
koja povezuje komponente prema shemi zadovoljava samo nuzan, ali ne automatski i dovoljan uvjet
da bi uredjaj dobro radio.
MASA 8
Spajanje elektrolita u napajanju

jedna napomena:
Gasho je jako dobro objasnio da uvijek treba gledati put struje, i to odvojeno petlje punjenja i praznjenja
kondenzatora. Jedna od vecih gresaka je slaganje sirokih vodova napajanja i mase koji zapravo omogucavaju
da struja (ili jedan njen dio) 'zaobidje' izvod pojedinog kondenzatora, cime se zapravo kvaliteta filtriranja i
kratkog spajanja AC komponente prilicno smanjuje.
No, prica ima i svoje nalicje.
Nije dobro pretjerivati s smanjenjem otpora u spojevima ispravljaca. Najpogodnije je ostaviti da minimalna
impedancija bude upravo ona elektrolitskih kondenzatora.
Problem nastupa kada se spajaju u paralelu vise elektrolita, razlicitih vrijednosti, pa jos k tome i koja folija
itd. Jednostavna logika nalaze da bi ovakav spoj trebao imati nisku paralelnu impedanciju za sirok opseg
frekvencija, medjutim, praksa cesto pokaze suprotno, pa se onda sire price da paralelno spajanje
kondenzatora nije dobro.
U stvarnosti, upravo o nacinu na koji su spojeni kondenzatori ovisi reultat - a najcesce nismo naviknuti
promatrati komade bakra kao otpore, no pri strujama o kojima se radi, oni se ne mogu zanemariti. Druga
stvar koja se ne moze zanemariti je da kod kvalitetnih kondenzatora parazitni unutrasnji otpor cesto
predstavlja prakticki zanemarivu komponentu u odnosu na parazitni unutrasnji induktivitet. Cesto je upravo
taj ESl dominantna parazitna komponenta. Ono sto se dogodi kada se takvi kondenzatori spajaju u paralelu
irazito niskim otporima, je da nastaju nepriguseni titrajni krugovi u svim kombinacijama kapaciteta i
parazitnih induktiviteta svik kondenzatora u spoju - hrpa titrajnih krugova koja svira na raznim
frekvencijama i stvara ponekad drasticne fluktuacije u unutrasnjoj impedanciji ispravljaca.
Da stvar bude gora, k tome se jos dodaje izuzetno impulsni valni oblik struje punjenja kondova, koji s
lakocom pronalazi nacina da pobudi sve te titrajne krugove, i dapace, smece koje nastaje prenosi kroz trafo
(pogotovo ako je toroid) u mrezu.
Da bi se ovo kontroliralo, onda slijede kojekakvi zobeli i sl. Medjutim, postoji hrpa pojacala koja zvuce
odlicno s dva filter konda, i tankim zicama za spajanje - za razmisliti, zar ne?
Moja je osobna strategija da (kao sto sam gore rekao) ostavljam kondenzatorima da budu niskoimpedantni
shuntovi za sav NF i VF, a sve ostale otporne ili reaktive dijelove ispravljaca pokusavam posloziti tako da
izgledaju kao serija CRC/CLC filtera. Kod paralelnog spajanja kondenzatora, spajati ili kondenzatore bliskih
vrijednosti (restrikcije su znacajno slabije ako kondenzatori nisu low ESR), ili prilicno razlicitih vrijednosti -
kod spajanja folija u pralelau, cesto tu izlaze male vrijednosti (0.1-1uF za elektrolit od 10000uF), radi se o
tome da taj kondenzator cini zobel s unutrasnjim ESR-om elektrolita. Za sve druge kombinacije treba
razmisljati o kojekakvim damping otporima u seriju/paralelu.

Evo ilimzn, citajuci tvoj post dosao sam u nedoumicu kako izvesti zamjenu glavnih napajackih
elektrolita na mom Sansui G8000 receiveru.

Prvo slike starih elektrolita 6.800uF

MASA 9

E sad, ni po muke nebi bilo da posjedujem 8 komada ovih Chemicon 10000uF/100V jer su istih
dimenzija kao i ovi stari, ali ja imam sve po 4 komada, dakle moram ih pakirati dva i dva razlicito.
Normalno kad je vec tako, da pod obvezno stavljam Vishay BC 10000uF/100V, ali koji njemu u
paralelu, i kako, dali prvo BC pa onda Chemicon (koji) ili prvo Chemicon pa Vishay BC. Mozda se
ne vidi, ali su svi 10000uF.

Ovako,
Koliko vidim na slikama, imas dva problema.
Prvi je mehanika, odnosno kako uopce smjestiti elektrolite u raspolozivo mjesto. To ostavljam
tebi da rijesis. Osobno, porazmislio bi o nabavci jos dva chemicona 100V, a razlog cu dodatno
objasniti u nastavku.
Drugi problem je vrlo neoptimalno vezanje kondenzatora u paralelu, sto zapravo u slucaju
upotrebe vecih elektrolita dodatno povecava mehanicki problem.
Na slici se vidi da su dva desna elektrolita vezana izmedju gornje i donje stezaljke na masu,
cime je vod mase prilicno dug. Uz to, dva lijeva elektrolita su vezana na dva desna elektrolita
posebnim vodovima, sto za njih te posebne vodove stavlja u seriju s ESR-om, sto je manji
problem, i u seriju s spojem mase, sto je veci problem.

Kada je transformator izveden tako da sekundar ima srednji izvod (a ne dva odvojena
sekundara), nije moguce maksimalno odvojiti struje ispravljaca i struje kroz opterecenje
unutar mase izpravljaca.
U slucaju odvojenih sekundara te struje zajednicki teku samo kroz ESR/ESL filter
kondenzatora, ukoliko se za izpravljanje koriste dva greca. Efekt se moze dodatno poboljsati
ako postoje paralelni kondenzatori.
U slucaju sekundara s srednjim izvodom, struja izpravljaca tece kroz kroz spoj kondenzatora
+ i - napajanja, kao i struja trosila - taj spoj cesto ima veci otpor od ESR-a kondenzatora. Na
sredini tog spoja se obicno nalazi centar zvjezde mase. Radi toga sto kroz spoj vodova
kondenzatora na masu teku i pulsne struje ispravljaca, pad napona na tim vodovima se
direktno preslikava u valovitost napajanja, s obzirom da je centar zvijezde mase uzet kao
referenca.
MASA 10

Da bi se ovaj efekt cim vise smanjio, potrebno je minimizirati impedanciju spojnog voda
kondenzatora prema centru zvijezde mase, sto u originalu, kako se na slici vidi, nije slucaj.
Postoji i jedan alternativni pristup o kojem malo kasnije.

Prilikom zamjene kondenzatora, predlazem slijedece:

1) odvojiti zice koje dolaze s ispracljaca (dioda) na kondenzatore, od onih koje odlaze s
kondenzatora prema pojacalu.
2) Kondenzatore orijentirati tako da su izvodi koji se spajaju na vod mase cim moguce blize
jedni drugima. U ovom slucaju to znaci zakretanje osi kondenzatora pod 45 stupnjeva. Radi
ovoga sam predlozio nabavku kondenzatora iste velicine jer ce veci promjer BC-ovih
kondenzatora to uciniti problematicnijim, udaljenosti ce biti vece (no ipak puno manje nego
kod originala).
3) Izvode kondenzatora koji se spajaju na masu spojiti medjusibno u zvijezdu. U ovom
slucaju ispast ce kriz s centrom izmedju sva 4 kondenzatora. Centar kriza je ujedno i
centralna tocka mase. U toj tocki se smiju osim vodova s elektrolita spajati jos najvise 3 voda -
centralni izvod sekundara, power ground, i uzemljenje - NISTA vise. Da bi ovo dobro radilo,
ta tocka mora ostati tocka - NE lemiti zice na centar kriza, vec radije na sredinu u centar
kriza staviti okomiti stupic, komad deblje zice, ili cak spoj na uzemljenje koji se vidi izmedju
desnih kondenzatora na slici. Ovo se radi zato da se lemno mjesto gdje se spajaju zice ne
prosiri previse tako da je put kojim zajednicki teku stuje izpravljaca i trosila minimiziran.
Problem se moze promatrati u tri dimenzije - spoj masa s kondenzatora izgleda kao X. U
centru X prema gore (Z os) spojimo power ground, prema dolje (Z os) centar namota trafoa.
Time je tocka spoja svih tih vodova minimalno velika (simenzija je jednaka promjeru zice).
Zica za uzemljenje moze se cak izvuci sa power grounda, bez da se lemi u centar zvijezde.
4) + i - vodovi kondenzatora (respektivno) koji cine napajanja, spoje se zicom (koja ne mora
biti previse debela). Cak je moguce umjesto zice staviti i induktivitet, no u ovom slucaju bi ja
eventualno stavio neki ferit s par navoja, ili ostao na zici. Na ovommjestu otpor zice
predstavlja zapravo relativno dobro dosao element, jer od dva paralelno spojena elektrolita
pravi PI filter. Iako je taj otpor vrlo nizak, on je reda velicine ESR/ESL filtera cime taj iznos
nije posve zanemariv. Cinjenica da nije je pozitivna, jer kao takav unosi upotrebljivo
prigusenje u titrajni krig koji cine ESL i kapacitet kondenzatora.
5) Dolazni vodovi + i - se spajaju na + i - elektrolita koji ima veci ESR. Razlog tome je sto ce
otpor spojnog voda prema paralelnomkondenzatoru s manjim ESR-om ciniti filter s nizom
reznom frekvencijom, cime ce istovremeno struja ispravljaca teze prolaziti tim putenm, a
pojacala vidjeti nizu impedanciju izvora napajanja.
6) Odlazni vodovi (prema pojacalu) spajaju se na + i - kondenzatora s nizim ESR/ESL-om.

+G = grec +
+G-C---C-B+ -G = grec -
\ / CT = centralni izvod trafoa
CT---*---PG PG = power ground
/ \ B+ = + napajanje
-G-C---C-B- B- = - napajanje
C = kondenzator (ispravno polariziran!)

Postoje dvije alternative u spajanju avijezde mase:

1) Minimiziranje impedancije - umjesto zica moze seupotrijebiti bakrena plocica koja se
kutevima spaja na izvode kondenzatora koji idu na masu. Kao i prije, velicinu plocice (dakle
udaljenost medju izvodima kondova) treba minimizirati. Centralna zvijezda mase i dalje
mora ostati u centru plocice, i biti cim manje 'povrsine'.
MASA 11
Ovaj pristup nije bitno razlicit od spajanja zice u obliku slova X ali je ponekad prakticniji
kod kondenzatora s izvodima 'na vijak'.

2) Minimiziranje cirkulirajuce struje mase, po Luxmanovom patentu iz kasnih 70-ih. Ovaj

pristup dijeli centralnu tocku mase na dvije tocke, masu izpravljaca i power ground. Kod
jednog para kondenzatora, ovakav pristup dijeli uobicajeni spoj kondenzatora + i - napajanja
na cijoj sredini je zvijezda mase, na dva paralelna voda, na centru jednog je spojen centralni
izvod trafoa, na sredini drugog je power ground, odnosno centralna tocka zvijezde mase za
sve drugo. Ako se pazlivo nacrta shema takvog spoja nadomjestajuci zice realnim otporima,
dobiva se nesto slicno mostu, gdje su na jednoj dijagonali krajevi kondenzatora a ana drugoj
centralni izvod trafoa i masa. Radi toga sto su putevi struje ispravljaca i struje trosila sada
odvojeni radi odvojenih spojeva kondezatora + i - napajanja, impedancije kondenzatora s
otporima tih vodova cine filter, koji otezava 'curenje' struja ispravljaca u masu ostatka
pojacala. Prigusenje ovisi o vrijednostima otpora vodova i ESR/ESL kondenzatora i iznosi
naki jednoznamenkasti broj dB, sto je mali ali dobro dosao dodatak. Ovaj se pristup moze
prosiriti i na dva para paralelno spojenih kondenzatora. Ovaj puta treba minimizirati duljinu
zice kojom se spajaju + i - kondovi u istom paru, dakle kondenzatori ce biti postavljeni isto
kao i sto su u originalu. Vod kojim se spaja prvi par (visi ESR) na svojoj sredini ima spojen
centralni izvod transformatora. Vod kojim se spaja drugi par (nizi ESR) ima na svojoj sredini
centar zvijezde mase pojacala, u ovom slucaju tu dolazi power ground i uzemljenje. Uz to,
izmedju izvoda kondenzatora koji su galvanski spojeni na masu, spojena su zice 'u kriz' tako
da cine slovo X ili su parovi kondenzatora spojeni dodatnim zicama, cije sredina spajaju prvi
i drugi par, u obliku slova H:

+G = grec +
+G-C---C-B+ -G = grec -
|\ /| CT = centralni izvod trafoa
CT-+ X +-PG PG = power ground
|/ \| B+ = + napajanje
-G-C---C-B- B- = - napajanje
C = kondenzator (ispravno polariziran!)
ili:
+G = grec +
+G-C-----C-B+ -G = grec -
/\ /\ CT = centralni izvod trafoa
CT< >-< >PG PG = power ground
\/ \/ B+ = + napajanje
-G-C-----C-B- B- = - napajanje
C = kondenzator (ispravno polariziran!)

Sto se tice eventualnih paralelnih folijskih kondenzatora, stranu ispravljaca treba optimizirati
uz pomoc osciloskopa, tako da se gleda valni oblik napona s transformatora. Vidjet ce se
blago izoblicena sinusoida s po dvije 'chvrke' negdje blizu vrha, radi se o istitravanjima
prilikom pocetka i kraja vodjenja dioda u grecu. Cilj je sto vise ih smanjiti, sto se moze postici
spajanjem zobel-a na sekundar transformatora. Najcesce je potrebno spojiti odvojene zobel
R-C spojeve na svaku polovicu sekundara.
MASA 12
Nakon toga se moze pod velikim povecanjem osciloskopom gledati dno i vrh 'pile' valovitosti
na elektrolitima spojenima na grec. Spajanje folijskih kondenzatora u paralelu tim
elektrolitima ima za zadatak smanjiti istitravanja u tim tockama valnog oblika. Najcesce ih je
vrlo tesko mjeriti jer su relativno male amplitude u odnosu na napon valovitosti, ako su
elektroliti kvalitetni. Ako su vrlo uocljivi, elektroliti imaju velik ESL.
Ako vrh pile ima prije kontinuiranog pada uocljivu 'stepenicu' prema dolje, a dno pile
stepenicu prema gore, kondenzatori imaju visok ESR - ovaj zadnji test je ujedno jedan od
nacina da se procijeni stanje elektrolita u ispravljacima, cesto radi starenja dodje do
povecanja ESR-a iako kapacitet ostane unutar tolerancija.

Zaboravio sam dodati jednu napomenu:

Kao sto sam napisao u prvom dijelu posta iznad, kada je u igri CT trafo, uvijek postoji
donekle problem mijesanja struje ispravljaca i trosila kroz otpore koje predstavlja spojna
zica (okomite crte na 'shemi' u tvom postu). Kod spajanja kondenzatora u paralelu, imamo
priliku donekle odvojiti ta dva kruga. Kako je gore nacrtano, struje ispravljaca teku u vecem
iznosu kroz C1 nego kroz C2. Konsekventno, struje trosila teku i vecem iznosu kroz C2 u
odnosu na C1. Odvajanje je tim bolje sto je za te struje impedancija spojne zice C1-C2 (onaj
-- izmedju C1 i C2) veca. Ove stvari se vrlo dobro vide u simulatoru ako se konstruiraju
naomjesne sheme kondenzatora i spojnih zica s realisticnim vrijednostima komponenti.
Teoretski, odvajanje je savrseno kada su izmedju C1 i C2 zavojnice 'beskonacnog'
induktiviteta. U stvarnosti, ono sto zelimo izbjeci, je intermodulacija struje ispravljaca
(100Hz pikovi) i poluvalno ispravljene struje trosila (u jednoj poluperiodi ide iz gornjeg, u
drugoj iz donjeg kondenzatora). Intermodulacija se vrsi na nelinearnom ESR elektrolita, a
kako se radi o visokim frekvencijama, na kojima je potiskivanje AC komponente napajanja
kod pojacala smanjeno, zelimo to nekako izbjeci. Upravo to sto se radi o spektru nagnutom
prema visokoj frekvenciji (iako su osnovne frekvencije dosta niske) nam ide u prilog. Veza C1
i C2 mogu biti zavojnice niskog induktiviteta. Pokazalo se da cak par zavoja oko manjeg
feritnog prostena cini razliku - zato jer se radi o vrlo visokim iznosima kapaciteta. Isto tako,
pokazalo se da se cesto isplati cak namjerno povecati otpor spojne zice (dakle koristi se tanka
zica). Uvijek treba imati na umu da niskoj i linearnoj impedanciji izvora napajanja NAJVISE
doprinose karakteristike kondenzatora, zice su tek sekundarne u toj prici. Ono stoje bitno
napomenuti je da vod mase, odnosno spoj CT-PG kroz sebe propusta UKUPNU struju trosila
(a ne poluvalno ispravljenu) tako da je spoj s te strane kondenzatora, ako se dobroizvede,
puno manje podlozan intermodulacijskim efektima, i cim su spojevi C1--C2 vise impedancije,
to spoj mase postaje manje kritican. Kada bi spojevi C1--C2 bili zavojnice, spoj zica u 'X'
izmedju CT i PG bi se mogao nadomjestiti ravnom zicom izmedju centara spoja C1 i C2,
znaci CT--+----+--PG.

Sto se tice ESR/ESL kondenzatora, ako govorimo o istim tehnoloskim generacijama i

tehnologiji, u pravilu su volumenski veci kondenzatori oni s manjim ESR/ESL, radi se o
povecanju volumena radi offset motanja folije, sto smanjuje kapacitet po volumenau, ali isto
tako rezultira minimumom ESR/ESL-a. Prema tome, barem na oko BC kondovi imaju manji
ESR.
MASA 13
Odnos ESR/ESL C1 i C2 je osim radi trika s efektivnim PI filterom kojeg cine C1, C2 i njihov
spoj, odabrana zato jer je impedancija transformatora i ispravljackih dioda prilicno visoka,
cak nekoliko desetinki ohma, sto je u odnosu na desetak miliohma prilicno dobro dijelilo
napona - to dijelilo je prva linija obrane koje filtrira pulsne struje u ispravljacu, i limitra
'ripple current'.
Nasuprot tome (iako to ne vrijedi u ovom konkretnom slucaju), B+ i B- su cetso zajednicki za
dva ili vise kanala pojacala, pri cemu radi minimiziranja preslusavanja zelimo da struje
trosila svih kanala teku zajednicki cim manjom impedancijom (vodimo racuna da pricamo o
poluvalno ispravljenim strujama, pa se harmonici mogu protezati prilicno visoko, pa i ondje
gdje efekti ESL postaju zamjetni).

Napominjem jos jednom da su ovakvi trikovi moguci samo kod paralelnog spajanja dva ili
vise elektrolita. Kod napajanja s posve odvojenim sekundarima (a ne s srednjim izvodom)
stvari su isto tako prilicno pojednostavljene, odvajanje PG i CT mase je implicitno (jer nema
CT).

Osobno, mislim da bi najvise iz estetskih razloga i smanjenja problema s mehanikom,

pokusao nabaviti sve iste elektrolite. Medjutim, prijedlog s Chemicon + BC je svakako
elektricki na visini. Potencijalno nesto veci ESR nippona u ulozi C2 se lako kompenzira
duljim spojnim vodom, recimo izmedju C1 i C2 moze se + i - 'ukriziti' kako bi spojevi bili
dulji. Pretpostavljam da je jasno da se ovdje u stvari igramo s odnosima otpora vodova i ESR-
a, dakle s vrijednostima reda miliohma.

Spoj uzemljenja definitivno ide na stani PG. Pretpostavljam da je ujedno taj spoj i jedina
tocka gdje se kuciste spaja s masom - u svakom slucaju treba svim silama izbjegavati bilo
kakvo spajanje u vise od jedne tocke jer vise od jedne tocke spoja dva vodica
podrazumijevaju mogucnost petlje. U tom smislu je sama tocka spoja relativno nebitna tako
dugo dok se spaja na 'tihu' masu, u ovom slucaju to je PG. NAravno, u tvom slucaju su dva
spoja, jer ima i dva odvojena ispravljaca (u tom slucaju dvije tocke ne podrazumijevaju petlju
jer ispravljaci nisu drugacije galvanski povezani osim kroz uzemljenje).

Stopica za spajanje mase ima sasvim dovoljno kvalitetan kontakt samo kroz vijak. Stovise, sve
skupa bi vise nego kvalitetno radilo da je impedancija tog spoja prilicno velika, reda kohma,
ili cak spojena preko kondenzatora. U slucaju da je kuciste spojeno na pravo uzemljenje (npr
kroz DIN kabel), cak bi bilo potrebno postaviti odvajac uzemljenja kako bi se sprijecile petlje
u uzemljenju kod spajanja drugih uzemljenih uredjaja na receiver.
MASA 14
Postao ilimzn

Nema na cemu, nazalost nisam pri scanneru pa nisam imao priliku nacrtati detaljnije puteve struja.

Zaboravio sam dodati jednu napomenu:....

Evo na brzinu sam skicirao ovu srednju varijantu, nadam se da je to to:

To je to - zice izmedju C1 i C2 naravno ucini tako da budu jednako duge. Bilo bi dobro
izmjeriti otpor sekundara i primara mreznog trafoa. Kada mjeris otpor sekundaram kratko
spoji primar, i obrnuto. To ce sprijeciti namotaje da se ponasaju kao vrlo veliki induktivitet
koji cesto 'zbuni' instrument.
Datasheet-ovi pokazuju da BC ima znacajno manji ESR/Z ali i znacajno veci ripple current,
ovo drugo je vrlo pozeljno za stranu prema izpravljacu, no samo ukoliko su otpori namotaja
sekundara vrlo niski. Provjeri takodjer balans otpora sekundara izmedju krajeva i CT
izvoda.

A evo i izmjerenih vrijednosti od sekundara: lijeva strana 0.46 - 0.45 oma, desna strana 0.45 - 0.43
oma. Kompezacija mjernih sondi je uracunata, a instrument je Fluke 45. Primar nisam mjerio, jer je
trafo mulitivoltni, pa ko zna sta bi sve uslo u mjerenje. Naime ima niz kratkospojnika kojim se
postavlja nominalna voltaza mreze.

Postavis napon na nominalni (230V), kratko spojis sekundar i izmjeris kroz zicu napajanja.
Trik je u tome da procijenimo koliku impedanciju minimalno vide kondenzatori u seriju -
iako je za pocetak vec dovoljno dobra procjena otpor sekundara. Sekundar je, kao sto bi bilo
za ocekivati od Sansui-a koji je poceo kao proizvodjac transformatora, izgleda bifilarno
motan jer su otpori vrlo slicni, sto je za svaku pohvalu. Ako zanemarimo efekt rasipnog
induktiviteta, kao i dinamicki otpor diode (koji je dosta nizak iako pri vrijednostima surge
struje diode vec otpor samog kristala igra ulogu), ono sto jos treba je prenjeti otpor primara u
sekundar s odnosom transofrmacije na kvadrat, tako da ce efektivna minimalna impedancija
sekundara biti nesto visa od izmjerenog otpora. U svakom slucaju, vidis iz izmjerenog i sam
da je odnos otpora u krugu ispravljaca (dakle trafo, diode, zice) i ESR kondenzatora otprilike
>20:1 sto znaci da pik struje proizvodi >20x veci pad napona na svim drugim dijelovima
kruga u odnosu na ESR konda. U stvarnosti je taj odnos jos i veci radi rasipnog induktiviteta
trafoa. U prijevodu, efekt pika struje (odnosno njegovi harmonici) ce samo radi odnosa tih
otpora biti prigusen barem 20 puta.
MASA 15
ovih dana sam imao neke komplikacije u vezi pravilnog izvodjenja mase na passovom projektu zen
lite. javio sam se ilimzn-u da mi proba pomoci i stigao je stvarno jako poucan odgovor i zakljucio
sam da je pametnije da ga procita svaki samograditelj i nesto nauci nego da sjedi meni u porukama i
da ja sam profitiram iz ovih informacija.

moj odgovor na upit kakav je elektrolit i kakva je izvedba:

je, elektrolit je na saraf. izvedba, krajnji minimalizam kao po shemi. zen lite je jednostupanjsko
pojacalo sa irfp240 bez otpornika u sourceu i 4 zarulje 200w u drainu. to je to:
http://www.passdiy.com/pdf/zenlite.pdfpojacalo je kao na fig5. sve mase za lijevi i desni kanal su
mi na source pinu mosfeta (lijevog i desnog) te zicom od te tocke dovedeni do velikog elektrolita. to
je: ulazna masa (od chincha), masa zvucnika, otpornik 22k i zica koju vucem do (minusa na kondu).
tak je i za lijevi i za desni.hvala za odgovor![/quote]

ilimzn odgovara:

Ovako, imas tri problema, jedan od kojih ce rezultirati 100Hz brumom, drugi koji ce rezultirati
50Hz brumom, treci preslusavanjem.

Za pocetak uhvatimo se prva dva.

Dovod iz izpravljaca (koji je, pretpostavljam, zajednicki a ne odvojeni za svaki nanal kao kod Pass-
a) te forsira da spajaz mase L i R kanala zajedno. Da bi to ispravno radilo, zapravo je potrebno da to
bude JEDNA masa a ne dvije spojene zajedno na ispravljacu. Ujedno je ovo zadnje i razlog oba
problema, i inace razlog mnogim problemima kod konstrukcije visekanalnih pojacala s zajednickim
ispravljacem.

Prvi problema se odnosi na to da se masa ispravljaca (dovod s greca ili prethodnog konda ako
koristis CLC filtriranje) NE smije ici na 'isti saraf', koji sluzi kao neki centar zvijezde napajanja, jer
je taj saraf puno prevelik da bi se smatrao 'tockom' sto je ideal zvijezdastog spajanja masa. Nastaje
razlika potencijala izmedju mase L i R kanala, radi toga jer struja punjenja ovako velikog elektrolita
stvara par mV razlike izmedju kleme s kojom spajas L i kleme kojom spajas R kanal. Ako se L i R
masa zatim bilo gdje spoje skupa (sto ce tipicno biti na izvoru ili na ulaznim cinchevima), tih par
mV ce se podijeliti na pola (pola po masi L pola po masi R kanala), i na kanalima ces imati
protufazni 100Hz brum. Dakle, problem je u tome sto masa L i R kanala samo naizgled izgledaju
spojeno s strane elektrolita - ako imaju odvojene kleme na sarafu, tu je zapravo izmedju njih
niskoimpedantni 'izvor' napona koji cini pad napona na otporu izmedju te dvije kleme. Prema
impedanciji tog 'izvora' su impedancije vodova signalne mase L i R zapravo dosta velike. Razlog
zasto dobivas brum s malim ulaznim otporima izvora je sto za vece ulazne otpore postaje
predominantan uticaj djelila koje cini ulazni otpor pojacala i otpor 'izvora'.
Taj se efekt moze smanjiti na dva nacina:
a) Raspored klema (ispravljac, L,R) moze popraviti situaciju. Trebaju biti sire nego sto je saraf, a
saraf treba biti izoliran slicno kao kod sarafljenja TO3 kucista na hladilu. Klema s ispravljaca ide
prva (na kontakt elektrolita), zatim kleme L i R kanala, koje pritisce na kontakt saraf preko
izolacijske podloske. Ovo je ujedno kompleksniji i ne uvijek izvedivi nacin.
MASA 16
b) Masu L i R kanala treba spojiti zajedno u istu klemu. Stovise, na tom mjestu treba staviti jos
dvije (tanje) zice, o tom kasnije. Klema s masama L i R kanala cini nestokao slovo T pri cemu je
lijeva i desna strana vodoravne crte masa L i R kanala, a donji kraj okomite, okrugli dio kleme. Ako
si skuzio sto sam govorio za struje punjenja konda, onda ces vidjeti da na ovaj nacin zapravo imas
lokalnu zvijezdu u spoju okomice i vodoravnog dijela T, te je na taj nacin razlika potencijala mase
L i R minimizirana cak i za jako velike padove napona u samom okruglom dijelu kleme. O ovoj
'lokalnoj zvijezdi' ce jos biti u nastavku.

Drugi problem ostaje i dalje podjeljena masa L i R kanala. Kad se tice masa koje idu prema source-
ovima FET-ova, tu pomoci nema, pogotovo ako si napravio mehanicki raspored na tipican nacin, L
i R strane pojacala odvojene na lijevoj i desnoj strani kutije. Ovo mozda izgleda lijepo ali
predstavlja ozbiljan problem kod spajanja masa, jer se u pravilu duljine zice koje tako nastaju ne
mogu zanemarivati kao otporni (a ponekad i induktivni) elementi. Taj raspored nije najsretniji za
zajednicka napajanja, i zapravo je jedino 100% ispravno rijesenje imati jednako odvojena i
napajanja. No, sto je, tu je.
Buduci da su ti sve mase L kanala spojene na S, a tek onda dovedene na masu filtera, isto tako i za
R kanal, izmedju njih postoji netrivijalna udaljenost. Jedan 'most' reko te udaljenosti je upravo spoj
na masu filtera (koja je, recimo otrpilike u sredini). Drugi most je spoj ulazne mase, bilo na ulaznim
cinchevima, bilo na samom izvoru. Cim su dvije tocke spojene s dva puta, ako ta dva puta nisu
PRECIZNO jednaki, i njima ne tece ista struje, podrazumijeva petlju. Ta petlja predstavlja jedan
zavoj u kojem se mogu inducirati svakojake smetnje, a poglavito od paralelnih visokostrujnih
vodova, i naravno, od rasipnog polja transformatora - sto inducira brum 50Hz, i po tome se taj
problem prepoznaje. Najcesci pokusaji rijesenja ovog problema se svode na smanjenje povrsine ove
petlje, i na oklapanje trafoa. Medjutim, najlogicnoje rijesenje je da te petlje uopce nema. Kako to
izvesti?
Teoretski, masa ulaza bi morala biti spojena direktno na centar lokalne zvijezde o kojoj sam pricao
u prethodnom pasusu. Time je petlja prekinuta jer nema vise dva alternativna puta izmedju dvije
tocke. Medjutim, u stvarnosti, da bi ovo radilo 'idealno' niskoimpedantna petlja u masi se zapravo
zamjenjuje s visokoimpedantnom petljom - onom koju cini izvor, vod mase ulaza do lokalne
zvijezde, vod power ground-a od lokalne zvijezde na source, i impedancija izmedju ulaza (gate) i
source-a. Impedancija te petlje je priblizno upravo ova zadnja. Time automatski svaka struja
inducirana u petlji bude vrlo mala, i napon induciran u petlji se svodi na omjer transformacije prema
vanjskim poljima. TO se zatim minimizira tako da se povrsina (geometrijski) kuju petlja zatvara,
minimizira. To se radi tako da se iz onog spoja okomice i vodoravnog dijela slova T iz gornjeg
pasusa, izvuce jos jedna zica ili 'klema', dakle, slovo T postaje kriz. Ulaz (G) svakog kanala se uz
vod mase tog istog kanala (moze biti i oklopljen) vodi do te tocke. Ako je vod oklopljen, na tu
'klemu' se spoji oklop (samo s te strane!). Isto s drugog kanala. Kao poslijedicu, u toj tocki
(mehanicki blizu) su locirana masa, te ulaz L i R kanala. Od tog mjesta ta tri voda treba ZAJEDNO
(koaks ili dva zajedno vezana koaksa, parica, pletenica s 3 zice itd) voditi do ulaznih cincheva. Bilo
kako bilo, masa L i R ulaza NE SMIJE biti odvojena (ili ako jest, onda je udaljena jedna od druge
za debljinu izolacije zice!), cime se zadovoljava da ne postoji petlja, odnosno, njena povrsina je
minimizirana. Masa L i R ulaza je zajednicka, i tako treba biti spojena na ulaznim klemama, sto
znaci da ulazne kleme moraju biti blizu jedna drugoj. Ako su mehanicki odvojene (u svrhu estetike
tipa L i R kanal smaki u svojoj polovici kutije), mora doci do odvajanja masa u dvije, sto ponovno
rizikuje petlju, ovaj puta izvan kutije pojacala. Ovo je ujedno i razlog zasto interkonekti L i R
kanala nebi trebali 'letjeti' unaokolo svaki svojim putem, vec bi trebali biti vezani, buzirani ili sl.
zajedno - da se smanji mogucnost pojave petlji u kojima se moze nesto inducirati vanjskim
magnetskim poljima. Efekt takve indukcije je to manji cim je otpor izmedju masa cincheva L i R
kanala s strane izvora i ulaza pojacala manji - samo po sebi lako postizivo ako su kleme blizu.
MASA 17
Treci problem je nesto kompleksniji i u krajnjoj liniji, rijesiv samo kao kompromis. Naime,
zajednicko napajanja vise kanala, podrazumijeva i zajednicku masu vise kanala, cime postoje
zajednicki putevi struja i time mogucnost preslusavanja, i jos gore, neociglednih povratnih veza.
Dobar primjer je upravo ono sto sam napisao u gornja dva pasusa. Buduci da je signalna masa
izvucena sa sredine lokalne zvijezde mase, imamo 3 poslijedice:
1) jedan krak zvijezde predstavlja spoj izmedju centra zvijezde i filter kondenzatora. Otpor tog
kraka predstavlja zajednicki put struje lijevog i desnog kanala. Na tom mjestu postoji mogucnost
preslusavanja (ali radi minimalnog otpora, vrlo malog) koje se izbjegava tako da se signalna masa
spaja u centar zvijezde. Medjutim, ta zajednocka impedancija se time 'premijesta' u + vod napajanja,
gjde predstavlja dodatak unutrasnjoj impedanciji izvora napajanja, koja je zajednocka za oba
kanala, pa je rezultantno preslusavanje podlozno uticaju PSRR-a pojacala. Srecom, cijena ove
poslijedice je minimalna.
2) Odvojeni vodovi prema S-u MOSFETa od centra zvijezde predstavljaju zapravo source otpore i
induktivitete. Dakle, uvedena je neka vrsta (male) lokalne povratne veze. Prijevod: minimizirati tu
impedanciju, pogotovo bilo kakvu induktivnu komponentu (vidi u nastavku). To najcesce nije neki
poseban problem.
3) Buduci da je ulazna referenca (ulazna masa) spojena u centar zvijezde, a G MOSFET-a ('pravi'
ulaz) referenciran s 22k lokalno na source, postoje zapravo dva izvora signala - jedan je izvor
spojen preko svoje izlazne impedancije (plus sto god je s tim u seriju), drugi je pad napona na
source otporu (= zica do ispravljaca), spojen preko 22k otpora. Promotrimo malo ovaj drugi: kada
ulazni signal (dakle izmedju mase i ulaza) raste, raste napon G-S, dakle raste struja kroz S, dakle
raste i napon na otporu izmedju S i mase. Znaci da se radi o POZITIVNOJ povratnoj vezi. Ovo
predstavlja ogroman problem ako je spoj source-a i mase dovoljno induktivan, signal 'povratne
veze' moze postati dovoljan za samooscilacije. U pravilu, on je vrlo malen, tako da nije zadovoljen
uvjet osciliranja, ali postoji uticaj. On ze moze smanjiti tako da se kraj otpora 22k ne spaja na
source lokalno, vec ide posebnom zicom mase (istim putem kao masa ulaznog signala) na centar
zvijezde. Medjutim, ovo je i opet kompromis - time nastaje jos jedna petlja, i zvijezda mase mora
imati jos krakova, cime se povecava njen centar do mjere kada se vise ne moze aproksimirati
tockom. Koje je rijesenje bolje je veliko pitanje, i ovisi iskljcivo o mehanickom razmjestaju svih
komponenti.

Na kraju, ostajem duzan jos jednu zicu koja bi trebala ici iz centra lokalne zvijezde mase - radi se
naravno o uzemljenju kucista. PReporuka je da spoj ne bude direktan, vec preko odvajaca mase, o
cemu sam vec vise puta pisao.
MASA 18
Tipicna greska kod spajanja mase, stapanje zvjezde mase s kontaktom filter kondenzatora:

Jedna od mogucih korekcija (nije docrtan signal ground):

Jednostavnija korekcija i jedan od nacina kako rijesiti problem napajanja vise kanala iz istog
ispravljaca. U ovom slucaju otpori vodova mase postaju lokalna povratna veza u pojacalu:

Darko se na kraju odlucio za odvojeno napajanje za svakikanal, stoje zapravo i najjednostavniji

nacin izbjegavanja prakticki svih problema, ostaje jos uvijek potreba da se kontakt na kondenzatoru
i zvjezda mase odvoje. Vod prema kondenzatoru (iako sto kraci) ne smije biti duljine nula, tj.
kontakt kondenzatora ne smije istovremeno biti i centar zvijezde mase, bez posebnih mjera (slika
2).