02 Hiljadu I Jedna Noc

HILJADU I JEDNA NOC
II. SVEZAK
OD TRIDESET I PRVE DO STO I ŠESTE NOĆI
Preveo
Antun Slavko Kalenić
Faustovska biblioteka Dimitnja Savića Zagreb 1998
D EM ETRA
FAUSTOVSKA BIBLIOTEKA
DIMITRIJA SAVIĆA
Svezak 2—II
ISBN 953-6093-43-X (cjelina) ISBN 953-6093-49-9 (II. svezak)
775
Korektor Marija-Maja Savić

Grafiĉka priprema
Po grafiĉke usluge d.o.o.

Likovni i tehniĉki urednik Ţeljko Podoreški
Tisak LIBROKON d.o.o. Zagreb
SADRŢAJ
NASTAVAK GRBAVĈEVE POVIJESTI 1
Od trideset i prve do trideset i ĉetvrte noći.
Brijaĉeva pripovijest 1
Brijaĉeva priĉa o svome prvom bratu 4
Brijaĉeva priĉa o svome drugom bratu 10
Brijaĉeva priĉa o svome trećem bratu 18
Brijaĉeva priĉa o svome ĉetvrtom bratu 22
Brijaĉeva priĉa o svome petom bratu 27
Brijaĉeva priĉa o svome šestom bratu 39
ZAVRŠETAK GRBAVĈEVE POVIJESTI 46
PRIPOVIJEST O NUR ED-DINU I ENISI EL-DŢELiS 52
Od trideset i ĉetvrte do trideset i osme noći.
PRIPOVIJEST O GHANIMU IBN AIJUBU,
ZBUNJENOM ROBU LJUBAVI 121
Od trideset i osme do ĉetrdeset i pete noći
Pripovijest uškopljenika Buchaita 127
Pripovijest uškopljenika Kafura 129
POVIJEST KRALJA 'OMARA IBN EN-NU'MANA
I NJEGOVIH SINOVA SARKANA I DAU EL-MAKANA
I ONOGA, ŠTO IM SE DOGODILO U ZNAMENITOSTIMA
I NEOBIĈNIM ZGODAMA 172
Od ĉetrdeset i pete do sto i šeste noci
NASTAVAK GRBAVCEVE POVIJESTI

BRIJAĈEVA PRIPOVIJEST.
'Ja sam ţivio u Baghdadu1 u vrijeme tadašnjeg kalifa al-Musta-nsir-billaha2, sina al-Mustadi-
billaha, kneza, koji je ukazivao ljubav siromašnima i potrebitima i koji je davao da k njemu
dolaze uĉenjaci i poboţni ljudi. Jednoga se meĊutim dana dogodilo, da se on razbjesnio na
desetoricu ljudi i da je bagdadskom naĉelniku zapovijedio, neka ih o danu stanovitog blagdana
dovede pred njega. To su naime bili razbojnici, koji su putove uĉinili nesigurnima. Tada
gradonaĉelnik izaĊe, pohvata ih u zarobljeništvo i dovede ih na neku laĊu. Ĉim sam ih ugledao,
ja sebi reknem:
— Ovi su se sigurno okupili, kako bi išli na neki izlet. Vjerujem, da će ĉitav ovaj dan provesti
na toj laĊi uz jelo i pilo. Tada sam ja za njih upravo pravi dionik blagovanja.
Tako ja ustanem, vi gospodo, i iz puke se uljudnosti i razumne skromnosti ukrcam k njima na
laĊu, i umiješam se meĊu njih. Oni poĉnu veslati preko na drugu obalu i ondje pristanu. Ali
onamo doĊu straţari i ĉuvari s lancima i stave ih razbojnicima oko vrata. I zajedno s ostalima oni
stave lanac oko vrata takoĊer meni.
1 Pripovijest ovoga baghdadskog brijaĉa je zapravo nastavak njegova
pripovijedanja u prvome našem svesku, a umetnuta je u Krojaĉeva pripovijest
-koja je umetnuta u Grbavĉevu povijest, koju Sehrezad poĉinje pripovijedati u
svojoj dvadesetiĉetvrtoj noći. Sam se pak brijaĉ i njegova braća zovu redom: es-
-Samit ( = Sutljivac) je on sam, a prvi je njegov brat el-Bakbuk Brbljavac),
drugi el-Haddar Kriĉalo), treći el-Fakik Priĉalo), ĉetvrti Kuz el-Usvani
Asuanski Krĉag), peti el-Faššar Lupetalo) i šesti Sakašik Blebetalo).
2 Taj je kalif vladao od 1226. do 1242. godine. On meĊutim nije bio sin, nego
praunuk al-Mustadi-bilaha, koji je vladao od 1170. do 1180. godine.
1
Tridesetiprva noć
I sada, zar nije, vi gospodo, jasan dokaz o mojoj uljudnosti i o mojoj škrtosti na rijeĉima to, što
sam ja šutio i što nisam prozborio nijedne rijeĉi?
Oni nas odvedu u lancima i dovedu nas pred al-Mustansir-bil-laha, gospodara pravovjernih, i
on zapovijedi, da se toj desetorici razbojnika odrubi glava. Pošto nas je dakle krvnik sve postavio
pred sebe na koţnati krvniĉki sag, on istupi, isuĉe svoj maĉ i poĉne jednomu za drugim
odrubljivati glave, sve dok njih deset nije smaknuo i dok nisam preostao samo ja.
Tada me kalif pogleda i upita krvnika:
- Što je tebi, da si odrubio samo devet glava?
- Ne dao Allah - odgovori on - da bih ja odrubio samo devet glava, ako bi mi ti zapovijedio, da
ih odrubim deset!
Nato kalif:
— Meni se ĉini, da si ti samo devetorici odrubio glavu, a taj tu koji se nalazi pred tobom, da je
upravo deseti.
— Tako ti tvoje milosti! — odgovori krvnik — Tu se meĊutim ipak nalazi deset odrubljenih
glava.
Tada ih prebroje, i gledaj, bilo ih je deset. Kalif me sada pogleda i rekne:
— Što te je potaklo na to, da u jednome takvom ĉasu šutiš, i
kako to da si dospio u društvo kaţnjenika na smrt? Što je svemu
tomu razlog? Ti si doduše star ĉovjek, ali je tvoj razum oskudan.
Kada sam saslušao te rijeĉi gospodara pravovjernih, ja mu reknem:
- Znaj, o gospodaru pravovjernih, ja sam šeih es-Samit, Šutlji-
vac. I ja imam šestero braće. Ja sam ĉovjek od velike mudrosti. I
moja razborita skromnost i moja izvrsna umnost i oskudnost moje
ga govora, sve je to bez granica, i po pozivu sam brijaĉ. Kada sam
juĉer rano ujutro izašao van, ugledao sam ovu desetoricu, kako se
ukrcavaju na neku laĊu. Pa budući da sam pomislio, da se oni
2
Brijaĉeva pripovijest
nalaze na nekakvome izletu, ja sam se umiješao meĊu njih, i s njima se ukrcao na laĊu. Nakon
stanovitoga meĊutim kratkog vremena doĊu straţari i stave im lance oko vrata, a zajedno s
ostalima lanac oko vrata stave takoĊer meni. Ja sam meĊutim u prekomjernosti svoje uljudnosti
šutio, i nisam rekao nijedne rijeĉi. I to s moje strane nije bilo ništa drugo nego uljudnost. Oni nas
uzmu sa sobom i dovedu nas pred tebe. Ja sam meĊutim ostao sjediti pred krvnikom, a da vam
nisam davao da me prepoznate. A to se zbivalo samo iz moje prevelike uljudnosti, kako bih
njima pri njihovu smaknuću pravio društvo. Ali sam ja tijekom cijeloga svojeg ţivota s ljudima
tako plemenito postupao, a oni su mi se za to oduţivali na najsramotniji naĉin!
Kada je dakle kalif ĉuo moje rijeĉi i doznao, da sam ja tako bogat uljudnošću i siromašan na
rijeĉima, i da posve i u potpunosti nisam uopće nimalo nametljiv - kao što to tvrdi ovaj mladić,
kojega sam ja ipak spasio od smrtne jeze — on se poĉne grohotom smijati, sve dok nije pao na
leĊa. Zatim mi kalif rekne:
—O Sutljivĉe, jesu li tvojih šestero braće nalik tebi u pogledu mudrosti i znanja i škrtosti na
rijeĉima?
A ja odgovorim:
- Ne ţivjeli i ne bili zdravi, ako su oni nalik meni! Ti mi nanosiš sramotu, o gospodaru
pravovjernih, i tebi to ne dolikuje, da me stavljaš u istu ravninu s mojom braćom. Jer je svaki od
njih usljed prekomjernosti u svome pripovijedanju i usljed manjka u svojoj uljudnosti izvukao
odatle neku tjelesnu manu. Jedan je od njih grbav, drugi kljast, treći slijep, ĉetvrti ćorav, petomu
su odsjeĉena oba uha, šestomu obje usne. I nemoj misliti, o gospodaru pravovjernih, da ja puno
pripovijedam. Ali ti to moram objasniti, zašto sam uljudniji nego oni. Svaki od njih ima svoju
povijest, koja mu je donijela dotiĉnu manu, i ja ću ti te povijesti ispripovijedati.
3
Tridesetiprva noć
BRIJAĈEVA PRIĈA 0 SVOME PRVOM BRATD.
'Znaj dakle, o gospodaru pravovjernih, da je moj prvi brat, grbavac, izuĉio u Baghdadu
krojaĉki zanat, i da je šivao u stanovitome dućanu, koji je iznajmio od nekoga vrlo dobro
stojećeg ĉovjeka. Taj je meĊutim ĉovjek stanovao iznad dućana, a dolje se u kući nalazio još i
mlin za ţito.
Jednoga dakle dana, dok je moj brat, taj grbavac, sjedio u dućanu i bavio se krojaĉkim poslom,
podigne on jednom glavu i ugleda na nekom prozoru te kuće izvjesnu damu, nalik izlazećemu
Mjesecu, kako promatra prolaznike. Pa kada ju je moj brat ugledao, njegovo srce bude obuzeto
ljubavlju prema njoj, te je tijekom cijeloga toga dana piljio u nju, i zbog nje zaboravio na
krojenje, sve dok se nije spustila veĉer. Sljedećega je meĊutim jutra rano otvorio svoj dućan, da
šije. Ali koliko bi god puta uĉinio neki ubod iglom, pogledao bi gore prema prozoru, i ugledao bi
je kao i prije toga. A njegova su ljubav i strast prema njoj sve više rasli. Pa kada je trećega dana
opet sjedio na svome uobiĉajenom mjestu i piljio u nju, ta ga dama ugleda, a jer je opazila, da je
on zarobljen ljubavlju prema njoj, ona mu se nasmiješi, i on joj uzvrati osmijehom. Nato ona
išĉezne i ubrzo pošalje k njemu svoju robinju s nekim rupcem, u kome se nalazio komad tkanine
sa crvenim cvjetovima. Ta ga nazove imenom i rekne:
- Moja te gospodarica pozdravlja i nareĊuje da ti kaţem, da
ushtjedneš iz ove tkanine okretnom rukom skrojiti košulju i fino je
sašiti.
On odgovori:
- Slušam i pokoravam se!
Istoga dakle dana on skroji za nju košulju i šasije je. A kada je svanulo jutro, djevojka već
zarana opet doĊe k njemu i rekne:
- Moja te gospodarica pozdravlja i pita, kako si proveo noć, jer
ona nije našla nikakva sna, zato što joj se srce bavilo tobom.
4
Brijaĉeva priĉa o svome prvom bratu

Nato ona stavi pred njega neki komad ţutog atlasa i rekne:
- Moja mi gospodarica nareĊuje da ti kaţem, da joj ushtjedneš od ovoga atlasa skrojiti jedan
par gaća i sašiti ih još danas.
- Slušam i pokoravam se! — odgovori on. — Mnogo je pozdravi od mene i reci joj: 'Tvoj je
rob obvezan tvojom zapoviješću, i zato mu zapovijedaj ono, što ti hoćeš!'
Zatim se on dadne na krojenje i revno joj sašije gaće, a nakon stanovitoga se vremena dama
pojavi na prozoru, i poĉne ga pozdravljati putem znakova, i ĉas je obarala pogled, a ĉas mu se
osmjehivala. Tada on poĉne vjerovati, da će od nje dobiti.
Zatim ona išĉezne s njegova pogleda, ali doĊe robinja, i on joj preda gaće. Ona ih uzme i ode
svojim putem. A kada je pala noć, on se baci na svoju postelju, i vrtio se na njoj ovamo i onamo
sve do jutra. A s osvitom dana ustane i sjedne na svoje mjesto. Tada doĊe k njemu djevojka i
rekne:
- Moj gospodar zahtijeva da doĊeš.
Kada je to ĉuo, on dospije u velik strah. Sluškinja meĊutim rekne, kada je primijetila njegov
strah:
- Nemaj nikakva straha! Ondje te ne ĉeka ništa osim dobro.
Moja je gospodarica već upoznala s tobom mojega gospodara.
Tomu se moj brat ĉak vrlo obraduje i odmah poĊe s njome. Pa kada je stupio pred njezina
gospodara, damina supruga, on poljubi tlo. Ovaj mu uzvrati njegov pozdrav i pruţi mu velik
komad lanenog platna i rekne:
- Skroji mi i sašij iz ovoga košulje. Moj brat odgovori:
I neprekidno je krojio, sve dok nije do vremena noćnog obroka skrojio dvadeset košulja. Jer si
nije uzeo nijednu stanku za jelo. Zatim ga kućedomaćin upita:
- Koja je plaća za to?
5
Tridesetiprva noć
A on odgovori:
— Dvadeset dirhema.
Tada gospodar dovikne robinji:
— Donesi ovamo dvadeset dirhema!
Moj brat ne rekne nijednu rijeĉ, ali mu ta mlada ţena dadne stanoviti znak, koji je znaĉio, neka
ništa ne uzme od gospodara. Stoga dakle on rekne:
— Tako mi AMha, ja neću ništa od tebe uzeti.
On pokupi stvari za šivanje i izaĊe van, premda mu je vrlo nuţno trebao novac. I sada on
ostane tijekom tri dana - tim što je samo posve malo jeo i pio - marljivo pri poslu, koji je imao
obaviti za te ljude. Zatim doĊe robinja i rekne mu:
— Što si obavio? On rekne:
— Gotove su.
Uzme ih dakle i poĊe s njima gore k tim ljudima. I on preda košulje daminu muţu i odmah
opet ode odatle.
— Ta je pak mlada ţena rekla svojemu suprugu, kako stoji s
mojim bratom, a da taj o tome nije ništa slutio. I oboje su se dogo
vorili, da ga puste da za njih besplatno obavlja krojaĉke poslove i da
ga ismijavaju. —
Sljedećeg jutra on doĊe u svoj dućan. Tada doĊe sluškinja i rekne mu:
— Moj te gospodar daje pozvati.
On smjesta poĊe s njome, pa kada je stao pred njega, ovaj mu rekne:
— Ţelio bih, da mi skrojiš pet haljina s dugim rukavima.
I on ih skroji, uzme tkanine sa sobom i ode. Zatim on šasije te haljine i donese ih gospodaru, a
ovaj pohvali njegov rad, i vikne da
6

mu se donese kesa sa srebrom3. Ali kada je on ispruţio ruku, dadne mu dama - koja je stajala iza
svojega supruga - znak, da ne treba ništa uzeti, i tako on ĉovjeku rekne:
- O moj gospodaru, nema nikakve ţurbe. Za to još uvijek ima
vremena.
I on napusti tu kuću bjedniji od magarca, jer se u njemu bilo
ujedinilo pet stvari: ljubav, siromaštvo, glad, golotinja i umor. Ali se
on uspravi, pa kada je dovršio sve njihove poslove, oni mu prirede
ednu nepodobštinu, i oţene ga svojom robinjom. I kada je noću
htio ući k njoj, oni mu reknu:
- Ostani ove noći u mlinu do sutra ujutro, to će donijeti sreću!
A budući da je moj brat povjerovao, da je to istina, poĉne u mlinu sam provoditi noć. Sada muţ
te dame otiĊe i naredi mlinaru, neka pusti da krojaĉ okreće mlin. Oko ponoći dakle uĊe mlinar k
njemu i poĉne govoriti:
- Taj tu vol je lijen! On stoji na miru i ne ţeli noćas okretati
mlin, a ipak je kod nas mnogo ţita!
Zatim on priĊe k mlinskom stroju i lijevak napuni ţitom. Zatim s uzetom u ruci priĊe k
mojemu bratu, sveţe nu ga oko vrata i poviĉe:
- Hija! Potrĉi oko ţita! Ti oĉito samo hoćeš uvijek ţderati i
srati i pišati!
Zatim on uzme u ruku neki biĉ, poĉne njime tući mojega brata, a ovaj poĉne plakati i kriĉati.
Ali nije našao nikakvoga zaštitnika, pa je na taj naĉin kratko prije osvita dana pšenica bila
smljevena. Tada doĊe kućedomaćin, i ugleda mojega brata upregnuta u jaram, i opet ode. A o
ranome jutru doĊe robinja, i odveţe ga, i rekne:
- Meni i mojoj gospodarici leţi to, što se tebi dogodilo, vrlo na
srcu, i mi smo zajedno s tobom podnosile tvoj jad.
Dirhemi su se kovali od srebra, a dinari od zlata.
7
Tridesetiprvct noć
Ali je njemu poslije svih tih udaraca i rada otkazao jezik, da odgovori. Nato moj brat ode u
svoj stan, i gledaj, uĊe majstor, koji je bio napisao njegov braĉnu ugovor4, i pozdravi ga s
rijeĉima:
— Mir bio s tobom!
Zatim rekne:
— Allah ti poklonio dug ţivot! Tvoje mi lice kazuje, da si noć od veĉeri do jutra proveo u
milinama i šalama i milovanjima.
— Allah laţljivcu ne poklonio nikakva mira! — poviĉe moj brat. — Tako mi Allaha, ja sve do
jutra nisam radio ništa drugo nego na mjestu vola okretao mlin!
Ovaj zamoli:
— Ispripovijedaj mi svoju povijest.
I moj mu brat ispripovijeda sve, što mu se bilo dogodilo, na što majstor rekne:
— Tvoja se zvijezda ne slaţe s njezinom zvijezdom, ali, ako ti
hoćeš, ja ću za tebe izmijeniti ugovor.
I on još ktomu doda:
— Drţi se na oprezu, ako te ĉeka neka nova prevara!
Zatim ga on napusti. Moj brat meĊutim ode u dućan, i poĉne ĉekati, da mu netko donese posao,
kojim bi mogao zaraditi svagdašnji kruh. Ali odjednom k njemu doĊe robinja i rekne:
Moja mi gospodarica nareĊuje da te pozovem.
— OtiĊi od mene, o moja dobra djevojko - odgovori on -
izmeĊu mene i tvoje gospodarice nema više nikakvih odnosa!
I djevojka otiĊe i izvijesti svoju gospodaricu o tim rijeĉima. Ali prije nego što se moj brat u
tome snašao, pomoli dama glavu kroz prozor, i sva u suzama rekne:
— Zbog ĉega, o moj ljubljeni, treba izmeĊu mene i tebe ne biti
nikakvih odnosa?
4 Posrijedi je uobiĉajena posjeta u oĉekivanju nekog poklona.
8

On joj meĊutim ne dadne nikakva odgovora. Tada mu se ona poĉne zaklinjati, da se to, što se
njemu dogodilo u mlinu, dogodilo protiv njezine volje, i da je ona u svemu tome bez krivnje.
Pa kada je moj brat poĉeo gledati njezinu ljepotu i draţesnost i slušati njezin slatki glas,
uzmakne od njega tuga, koja gaje bila spopala, on dopusti da vaţi njezino ispriĉavanje, i uzraduje
se pogledu na nju. Zatim je pozdravi, i poĉne s njome razgovarati, i opet prosjedi neko vrijeme
uza svoj krojaĉki posao. I naposljetku k njemu doĊe robinja i rekne:
— Moja te gospodarica pozdravlja i priopćuje ti, da njezin
suprug ima namjeru, da provede ovu noć kod svojih prijatelja. Ka
da on dakle ode onamo, tada ti doĊi k nama i provedi noć s mojom
gospodaricom u najdivnijim uţicima sve do jutra.
Sada je meĊutim njezin suprug upita:
— Kako mi to trebamo poduzeti, da ga od tebe otjeramo?
A ona rekne:
— Pusti me da mu priredim još jednu drugu podvalu, i da o nje
mu proširim glas po gradu!
Ali moj brat ništa nije znao o ţenskome lukavstvu. Pa kada se spustila veĉer, doĊe k njemu
robinja i odvede ga sa sobom natrag. A ĉim je dama ugledala mojega brata, ona uzvikne:
— Tako mi Allaha, moj gospodaru, ja sam vrlo ĉeznula za
tobom.
— Za Allahovu volju - odvrati on - brzo me poljubi prije svega
drugoga!
Jedva meĊutim da je on to bio izrekao, kad li uĊe unutra iz najbliţe sobe suprug te dame i na
njega poviĉe:
— Tako mi Allaha, ja ću te opet osloboditi tek kod satnika
gradske straţe!
Tada ga moj brat poĉne preklinjući moliti. Ali ga on ne htjedne slušati, nego ga odvede pred
naĉelnika, koji ga dadne izbiĉevati i
9
Tridcsetiptva noć
posjesti na neku devu, na kojoj su ga vodili kroz cijeli grad, dok su ljudi uzvikivali:
- To je kazna za onoga, koji upada u hareme ljudi dostojnih
poštovanja!
On bude prognan iz grada i otputi se, a da nije znao, kamo bi se okrenuo. Ja sam se meĊutim za
njega zabrinuo i pošao u potragu za njim, pokupio sam ga i doveo natrag i prihvatio ga u svoju
kuću, u kojoj on još uvijek ţivi.
— Kalif se poĉne smijati mojoj pripovijesti i rekne:
- Ti si dobro postupio, o Sutljivĉe, o škrti na rijeĉima!
I on naredi, da mi se dadne dar, i zapovijedi mi, da odem odatle. Ja meĊutim reknem:
— Ja neću ništa od tebe uzeti, osim pod uvjetom, da ti pred-
hodno ispripovijedam, što se dogodilo mojoj drugoj braći. Ali
nemoj vjerovati, da sam ja nekakav ĉovjek od mnogo rijeĉi!
BRIJAĈEVA PRIĈA 0 SVOME DRDGOM RRATU.
'Znaj, o gospodaru pravovjernih, moj se drugi brat zove Brbljavac, a to je taj kljasti. Dogodilo
se jednoga dana, kada je on izašao po nekome poslu, da mu je došla ususret neka stara ţena i da
mu je rekla:
- Ĉovjeĉe, stani malo, kako bih ti dala jedan prijedlog. Ako ti
on odgovara, ti mi ga izvedi, i moli Allaha za dobar uspjeh!
Tada moj brat stane, a ona nastavi:
- Ja ću ti o neĉemu ispripovijedati i onamo te odvesti, ali ti ne
smiješ govoriti mnogo rijeĉi!
- Izjasni se! — rekne on.
A ona:
10
Brijaĉeva priĉa o svome drugom bratu

- Što ti misliš o jednoj lijepoj kući, i jednome draţesnom vrtu
s tekućim vodama, voćem i vinom, i stanovitim lijepim licem, koje
smiješ ljubiti od veĉeri sve do jutra? A ako uĉiniš ono, što ti ja sa
vjetujem, doţivjet ćeš svoju sreću.
Kada je moj brat ĉuo njezine rijeĉi, on joj rekne:
- O moja gospodarice, kako dolazi do toga, da ti upravo meni
izmeĊu svih ljudi to nudiš, i što se tebi na meni sviĊa?
Ona meĊutim mojemu bratu odgovori:
- Zar ti nisam rekla, da ne smiješ govoriti puno rijeĉi? Šuti i
poĊi sa mnom!
Nato se stara okrene, a moj ju je brat slijedio, pun ţudnje za onim, što mu je stara opisala, sve
dok nisu ušli u neku prostranu kuću s mnogim slugama. Kada ga je iz doljnjega kata dovela na
gornji, moj brat primijeti, da je to jedan otmjen dvorac. A kada su ga ljudi, koji su pripadali toj
kući, ugledali, oni ga upitaju:
- Tko te je ovamo doveo?
Ali im stara odgovori:
- Ostavite ga na miru i nemojte ga zbunjivati. On je stanoviti
zanatlija, i mi ga trebamo!
Zatim ga ona odvede u neku ukrašenu odaju, tako lijepu, kako je njegovo oko još nikada prije
nije bilo vidjelo. Kada su ušli u tu odaju, ţene ustanu i nazovu mu dobrodošlicu, i dadnu mu da
kraj njih sjedne. Jedva da je ondje proveo jedan trenutak, kad li zaĉuje glasnu buku, i unutra uĊe
cijelo jedno jato robinja, koje je okruţivalo stanovitu damu, nalik Mjesecu u noći njegove
punine. Moj brat usredotoĉi svoj pogled na nju, ustane, i pred njome se pokloni. I ona mu nazove
dobrodošlicu i kimne mu, neka sjedne. Pošto je sjeo, ona mu priĊe i rekne mu:
- Neka te Allah dovede do poĉasti! Jesi li dobro?
-O moja gospodarice - odgovori on - ja sam vrlo dobro.
Nato ona zapovijedi da se donesu jela, i pred njega postave fina jela. I ona sjedne na pod, kako
bi jela. Pri svemu se tome dama nije
11
Tridesetiprva noć
prestajala smijati. Ali koliko bije god puta moj brat pogledao, okretala bi glavu prema svojim
robinjama, kao da se njima podsmijava. Mojemu meĊutim bratu dadne ljubavni znak i poĉne se s
njime šaliti. A on, magarac, nije ništa primjećivao. Što više, budući da ga je strast tako posve
svladala, on sebi poĉne uobraţavati, da je dama u njega zaljubljena i da će mu dati jebati.
Kada su se bili najeli, donesu im vino. Zatim doĊe deset djevojaka - lijepih kao Mjeseĉevi -
koje su nosile u rukama dobro ugoĊene lutnje, i one poĉnu pjevati tugaljivo lijepim glasovima5.
Tada mojega brata svlada ushićenje, i on uzme iz damine ruke pehar, i ispije ga stojeći pred
njome. Nato takoĊer ona ispije jedan pehar vina, a moj brat rekne:
- U tvoje zdravlje! - i nakloni se.
Zatim mu ona pruţi drugi pehar, a on takoĊer njega ispije. Ona mu meĊutim zadade jedan
udarac po šiji. Pošto je to moj brat od nje doţivio, on ţurno otrĉi odatle. Ali je za njim slijedila
stara i svojima mu oĉima dala znak, da se treba vratiti. Tako on opet doĊe, a dama mu naredi
neka sjedne. I on sjedne na pod, i ostane sjediti, a da nije progovorio nijedne rijeĉi. I ona ga opet
udari po zatiljku. I nije joj bilo dovoljno ĉak ni to, nego zapovijedi takoĊer svima svojim
robinjama, neka ga udaraju, dok je on staroj govorio:
- Ja nisam nikada doţivio nešto ljepše od toga. Stara je meĊutim neprestano kazivala:
- Ah tako ti tvojega ţivota, o moja gospodarice!
Ali su ga djevojke udarale, sve dok on nije bio gotovo onesvi-ješten. Zatim moj brat ustane,
kako bi obavio nuţdu, ali ga stara sustigne i rekne mu:
- Strpi se još malo, tako ćeš zadobiti ono, što ţeliš!
- Koliko još dugo ja moram ĉekati? - upita moj brat. - Od tih
sam se udaraca umalo onesvijestio.
5 Takvima se sjetnim glasovima pjevaju naravno sevda'linke - ljubavne pjesme.
12

— Kada se ona opije - odgovori ona - ti ćeš postići svoj cilj.
Zatim se moj brat vrati na svoje mjesto i sjedne. Robinje meĊutim ustanu sve do posljednje, a
dama im zapovijedi, da ga okade tamjanom, i da mu lice poškrope ruţinom vodom. One izvedu
tu zapovijed. Dama mu meĊutim rekne:
— Neka te Allah dovede do poĉasti! Ti si stupio u moju kuću, i pridrţavao si se mojih uvjeta.
Jer tko postupa protivno mojim zahtjevima, njega ja šaljem napolje. Ali onaj tko je strpljiv, taj
postiţe svoj cilj.
— O moja gospodarice — rekne moj brat - ja sam tvoj rob, i nalazim se u tvojoj vlasti!
— Onda znaj — nastavi ona — mene je Allah uĉinio strasnom prijateljicom veselih šala. A
onaj tko se meni pokorava, taj zadobije, ono što ţeli.
Zatim ona zapovijedi djevojkama, neka pjevaju zvonkim glasom, tako da je cijelo društvo bilo
ushićeno. A zatim rekne jednoj od robinja:
— Uzmi sa sobom svojega gospodara, i uĉini ono, što je potreb
no, i ubrzo mi ga dovedi natrag!
Tada djevojka povede mojega brata, a da on nije znao, što ona s njime hoće poĉeti. Ali je za
njim slijedila stara i rekla:
— Budi strpljiv! Još samo malo preostaje da se uĉini.
I njegovo se lice razvedri, i on se opet okrene prema dami, dok je stara neprestano govorila:
— Budi strpljiv, sada ćeš ti uskoro postići ono, što ţeliš! Tada on nju upita:
— Reci mi, što ova djevojka treba uĉiniti sa mnom!
— Ondje te ne ĉeka ništa osim dobro — odgovori ona — toliko
se zaista ja za tebe zalaţem! Ona ti treba samo obojati obrve i
išĉupati brkove.
13
Tridesetiprva noc
— Boja se na obrvama spere pri pranju, ali ako mi se budu ĉupali brkovi, to boli.
— Drţi se na oprezu — uzvikne stara — da ne postupaš protiv njezina nareĊenja! Jer je
njezino srce priraslo uza te.
I tako si moj brat strpljivo dopusti obojati obrve i išĉupati brkove. A robinja se vrati k svojoj
gospodarici, i rekne joj kako stoji stvar. Ova joj rekne:
— Sada preostaje još jedno da se uĉini. Moraš mu ošišati bradu,
da bude glatka.
Robinja se potom vrati k njemu i rekne mu, što joj je zapovi-jedila njezina gospodarica. A moj
joj brat, blesan, odgovori:
— Sto ja trebam poĉeti, ako meĊu ljudima budem na ruglo?
Ali stara rekne:
— Ona će to uĉiniti samo pod tim uvjetom, da ti postaneš poput
golobrada mladića i da ništa ne ostane na tvome licu, što bi je gre-
balo i bolo. Jer njezino je srce raspaljeno strasnom ljubavlju prema
tebi. Zato budi strpljiv, pa ćeš postići svoj cilj!
I moj je brat bio strpljiv, pokorio se djevojci i pustio je da mu se obrije brada. A kada je bio
opet izveden pred damu, gledaj, obrve su mu bile natopljene bojom, i brkovi su mu bili išĉupani,
brada obrijana i obrazi crveno našarani.
Ona se najprije nad njime zaprepasti. Zatim se poĉne smijati, sve dok nije pala na leda, pa sada
rekne:
— Moj gospodaru, zaista, ti si svojom dobrom naravi osvojio
moje srce!
I ona ga poĉne zaklinjati svojim ţivotom, da pred njom zapleše, i on poĉne plesati, dok ona u
sobi nije ostavila nijedan jastuk, koji mu nije bacila u glavu. A isto su se tako na njega
nabacivale sve robinje, jedna naranĉom, druga limunom, treća citronom6, sve dok
6 Kiselija vrsta limunova, za koju mi nemamo posebno ime.
on nije pao, napol onesviješćen od udaraca i batina po svojoj šiji i od bacanja jastuka i plodova.
— Sada si postigao svoj cilj - rekne mu stara - znaj, da te sada
ne ĉekaju više nikakvi udarci, a samo je još jedno preostalo da se
uĉini. A to je sljedeće: ona se obiĉava u pijanstvu tek onda podati
nekom muškarcu, kada odloţi svoje haljine i gaće, i kada ostane
gola golcata. Ona će ti zapovijediti, da takoĊer ti odloţiš svoje
haljine, i da trĉiš, dok će ona trĉati ispred tebe, kao da hoće od tebe
pobjeći. Ti nju meĊutim slijedi od mjesta do mjesta, sve dok ti se ne
nadigne tvoj kurac. Zatim će ti ona dati, da je pojebeš.
I ona ktomu doda:
— Samo odmah svući svoje haljine!
I on, ukraden svijetu, odloţi svoje haljine, i ostane posve gol'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priĉu, koju je bila zapoĉela po
Kraljevu dopuštenju.
-.?:-/:
**; :
';X.'J.f'yt
15
Ali kada je zapoĉela
Šehrezad nastavi ovako:

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je brijaĉ o svome drugom bratu ovako dalje
pripovijedao:
'Kada je stara rekla mojemu bratu, da on mora svući svoje haljine, i kada je on, ukraden svijetu,
odloţio svoju odjeću i tu stajao gol, dama mu rekne:
— Sada se pripremi za trk. Ja ću takoĊer trĉati! Nato se ona isto tako razodjene do gola i dovikne
mu:
— Ako nešto hoćeš, ti me slijedi!
I ona potrĉi ispred njega, a on potrĉi za njome, i ona je trĉala od sobe do sobe, sve dalje, a moj
brat za njom, kao kakav pomah-nitali, svladan pohotom i nadignuta kurca. I ona naposljetku utrĉi
u jednu mraĉnu prostoriju, i on za njom u bijesnećem trku. Ali iznenada nagazi na stanovito
mekano mjesto, koje se pod njim prolomi. I prije nego što se uopće mogao snaći, naĊe se on
nasred ulice u bazaru trgovaca koţom, koji su izvikivali svoje koţe, i kupovali i prodavali.
Kada su ga ugledali u tome stanju - gologa, a kurac mu nadignut, brada obrijana, obrve
obojane, lice crveno našarano -oni poviĉu i ispljeskaju ga, i poĉnu ga tući koţama po njegovu
golu
Tridesetidruga* noć
tijelu, sve dok nije pao onesviješćen. I natovare ga na nekog magarca i odvedu ga naĉelniku. Taj
im rekne:
- Što je to?
Oni odgovore:
— Ovaj je u tome stanju iznenada pao na nas iz vezirove kuće.
Tada naĉelnik naredi da mu se odbroji sto udaraca biĉem i progna ga iz Baghdada. Ja meĊutim
poĊem za njim, i potajno ga dovedem u grad i dadnem mu dnevnicu, kako bi mogao preţivjeti.
Kada ja ne bih bio tako širokogrudan, tada njemu sliĉnoga ne bih mogao podnositi.'
BRIJAĈEVA PRIĈA 0 SVOME TREĆEM BRATU.
'Što se pak tiĉe mojega trećeg brata, on se zove el-Fakik7, i on je taj slijepac. Jednoga ga dana
natjeraju udes i kob pred neku veliku kuću, i on pokuca na vrata, jer je htio govoriti s vlasnikom,
kako bi od njega nešto isprosio. Gospodar kuće poviĉe:
— Tko stoji na vratima?
Ali moj brat ne izgovori nijednu rijeĉ, i uskoro ga ĉuje kako ponavlja snaţnim glasom:
- Tko je tu?
Ali mu on iznova ne dadne nikakav odgovor, i sada zaĉuje, kako kućedomaćin dolazi na vrata,
otvara ih i pita:
- Što ti hoćeš?
A moj brat odgovori:
— Nešto za volju Allaha Uzvišenoga.
7 Priĉalo.
18
Brijaĉeva priĉa o svome trećem bratu

- Jesi li ti slijep? — upita ga ovaj. A moj brat odgovori:
- Da. Kućedomaćin rekne:
- Pruţi mi svoju ruku!
I moj mu brat pruţi ruku, jer je vjerovao, da će mu ovaj nešto dati. On ga meĊutim uhvati za
ruku, odvede ga u kuću i vodio ga je gore od stubišta do stubišta, sve dok nisu došli na terasu. I
moj je brat u meĊuvremenu vjerovao, da će mu ovaj sigurno dati novac, ili nešto da pojede. Kada
je dakle bio gore, on zapita:
- Sto ti ţeliš, o slijepce? A moj brat odgovori:
- Nešto za volju Allaha Uzvišenoga.
- Neka ti Allah otvori neka druga vrata!
- Ĉovjeĉe! Zbog ĉega mi to nisi rekao, dok sam bio dolje?
- Ti prljavce, zašto ti meni nisi davao nikakav odgovor, kada sam te po prviput upitao?
- I što ti sada hoćeš sa mnom uĉiniti?
- Ja neman ništa za tebe.
- Onda me vodi niza stube dolje!
- Put leţi pred tobom.
I moj brat krene, i pipao si je stube, sve dok nije bio dvadeset stuba do vrata. Tada se meĊutim
osklizne njegova noga, i on padne niza stube prema vratima i razbije si glavu.
On dakle izaĊe napolje i nije znao, kamo bi se trebao okrenuti. Tada sretne dva druga slijepca,
svoje sudrugove, i oni ga upitaju:
- Sto si danas naţicao?
On im dakle ispriĉa, što mu se dogodilo, i ktomu dometne:
19
Tridcsctidruga noć
- O moja braćo, htio bih uzeti nešto od onoga novca, koji imam
kod kuće, i potrošiti ga za svoje potrebe.
Gospodar je one kuće meĊutim slijedio za njim i ĉuo to, što je on rekao. Ali niti moj brat ni
takoĊer njegovi sudrugovi nisu primijetili toga momka. Tako se moj brat zaputi u svoj stan, a taj
ga je kućevlasnik neopazice slijedio. Zatim moj brat sjedne na pod, da priĉeka svoje sudrugove.
Kada su oni ušli, on im rekne:
- Zakljuĉajte vrata zasunom i pretraţite kuću, da znamo, nije
li nas slijedio takoĊer kakav stranac.
Pa ipak, kada je stranac ĉuo te rijeĉi, on se uzvere po nekom uţetu, koje je visjelo sa stropa,
dok su ovi obilazili po cijeloj kući, ali nisu nikoga našli. Zatim se oni vrate, sjednu kraj mojega
brata, izvade novac i prebroje ga, i gledaj, bilo je dvanaesttisuća dirhema8. Njih oni stave u kut
sobe. Svaki pojedini uzme, koliko je trebao, a ostatak zakopaju u zemlju. Zatim donesu nešto za
jelo i sjednu, da jedu. I iznenada moj brat zaĉuje pokraj sebe neko tuĊe ţvakanje, i rekne svojim
prijateljima:
- MeĊu nama je neki stranac.
I on ispruţi ruku i udari o ruku toga kućevlasnika. Tada oni svi navale na njega, i poĉnu ga
tući. A kada su se umorili, uzmu vikati:
- O vi muslimani, meĊu nas je došao kradljivac, da nam ukrade
naš novac!
I oko njih se skupi golemo mnoštvo. Uljez se meĊutim drţao tik" uz njih, i zapomagao s njima
onako, kako su oni zapomagali. I on zatvori oĉi, tako da je izgledalo, da on bez sumnje pripada k
njima, i poĉne vikati:
- O muslimani, zovem u pomoć Allaha i sultana, zovem u
pomoć Allaha i naĉelnika, imam mu dati jedan vaţan savjet!
8 Unatoĉ postojanoj inflaciji dirhema, to je u drugoj ĉetvrtini trinaestog stoljeća bila vrlo
velika svota.
20
Brijaĉeva priĉa o svome trećem bratu

Tada već doĊu takoĊer straţari, uhite cijelo društvo, meĊu njima i mojega brata, i potjeraju ih
ka kući naĉelnika, koji naredi da doĊu pred njega i upita:
- Sto je s vama?
Uljez poviĉe:
- Pogledaj sam! Ali ćeš ti to od nas zadobiti tek putem
muĉenja. Zapoĉni samo najprije sa mnom, i naredi neka me muĉe.
Zatim meĊutim neka muĉe ovoga tu, mojega voĊu!
I on je pri tome pokazivao rukom na mojega brata. Tada oni povale stranca, i udare mu po
njegovoj guzici ĉetirista udaraca. A kako su ga udarci boljeli, on otvori jedno oko, pa kada su ga
još snaţnije udarali, otvori on takoĊer drugo. Tada naĉelnik poviĉe na njega:
- Sto ti to izvodiš, prokletniĉe?
A on zamoli:
- Smiluj mi se! Nas se ĉetvorica pravimo slijepima, i mi pod
valjujemo ljudima na taj naĉin, što provaljujemo u njihove kuće, i
dobivamo priliku da gledamo ţene, i putem zavoĊenja izmamljuje
mo od njih novac. Na taj smo naĉin skupili već jednu veliku svotu,
koja se penje do dvanaesttisuća dirhema. Ja sam rekao svojim
sudrugovima: 'Dajte mi moj udio, tritisuće.' Ali su oni navalili na
mene udarcima, i oduzeli su mi novac, i ja zovem u pomoć Allahovu
i tvoju zaštitu. Rade da ti imaš moj udio nego oni. Ako ti ţeliš saz
nati, jesu li moje rijeĉi istinite, istući svakoga pojedinoga od ostalih,
još više nego što si mene istukao, tako će on otvoriti oĉi.
Tada naĉelnik izda zapovijed, da muĉenje zapoĉne s mojim bratom. I oni ga zaveţu na dasku
za muĉenje, a naĉelnik im rekne:
- Vi nitkovi, vi poriĉete da posjedujete dobrostive Allahove darove i pravite se, kao da ste
slijepi?
- Allah! Allah! - uzvikivao je moj brat - Allah, meĊu nama nema nijednoga, koji vidi.
A oni su ga udarali, sve dok nije pao u nesvijest. Tada naĉelnik uzvikne:
21
Tridesetidru0a noć
— Ostavite ga, dok ne doĊe do svijesti, a zatim ga udarajte
iznova!
I on dadne svakomu od sudrugova odbrojati više od trista udaraca biĉem, dok je onaj koji je
vidio neprestano kazivao:
— Otvorite oĉi, inaĉe će vas iznova biĉevati!
I stranac naposljetku rekne naĉelniku:
— Pošalji nekoga sa mnom, da taj ovamo donese novac. Jer ti
ljudi neće otvoriti oĉi iz straha od sramote pred ljudima.
Tada naĉelnik pošalje, da se uzme novac. I on dadne od toga strancu njegov navodni udio,
tritisuće dirhema, ostatak zadrţi za sebe, a tri slijepca progna iz grada. Ja se meĊutim, o
gospodaru pravovjernih, otputim iz grada, uzmem svojega brata i zapitam ga o njegovu
doţivljaju. I on me izvijesti o onome, što sam ti ispripovijedao. I ja ga krišom dovedem u grad, i
dadnem mu stanovitu dnevnicu, kako bi mogao u svoj skrovitosti jesti i piti.
Kalif se nasmije nad mojom pripoviješću i rekne:
— Dajte mu neki poklon i pustite ga da ode!
Ja meĊutim uzviknem:
— Tako mi Allaha, ja neću ništa uzeti, dok ne objasnim gospo
daru pravovjernih, što se je dogodilo drugoj mojoj braći. Jer zaista,
ja sam ĉovjek od malo rijeĉi.
'I zatim je on dalje govorio.'
BRIJAĈEVA PRIĈA 0 SVOME ĈETVRTOM BRATU.
'Sto se pak tiĉe mojega ĉetvrtog brata, o gospodaru pravovjernih, jednookoga, on je u
Baghdadu bio mesar. I on je prodavao meso i uzgajao janjad, i velikaši su i bogataši kupovali od
njega njihovo meso, tako da je on stekao veliko bogatstvo. Tako je on ţivio
22
Brijaĉeva priĉa o svome ĉetvrtom bratu

dugo vremena, dok jednoga dana, kada je on sjedio u svome dućanu, nije k njemu ušao neki
starac s dugom bradom, koji mu je dao nekoliko dirhema i rekao mu:
— Daj mi za ovo mesa!
I on mu dadne mesa za njegov novac, i stari ode svojim putem. Moj meĊutim brat iskuša
šeihovo srebro9, pa kada je vidio, da su dirhemi bijeli i sjajni, on ih pohrani na posebnom mjestu.
Starac je redovno tako dolazio tijekom pet mjeseci, a moj je brat sav novac, koji je od njega
dobivao, odlagao u jednu posebnu škrinju. Naposljetku je htio taj novac izvaditi, da za njega kupi
ovce. Otvorio je tu škrinju, ali u njoj nije našao ništa osim okruglo izrezanih komadića papira.
Tada se on poĉne udarati po licu i glasno kriĉati, tako da se oko njega skupio narod, i on im
ispripovijeda svoju povijest, i svi su nad time bili zapanjeni.
Moj se meĊutim brat dadne na svoj uobiĉajeni posao, zakolje jednoga ovna i objesi ga u svoj
dućan. I on odsijeĉe malo od toga mesa i objesi to vani, tim što je u sebi rekao:
— O Allah, kada bi samo došao onaj nesretni stari!
I nije to dugo trajalo, kad li doĊe šeih, sa srebrom u ruci. Tada moj brat skoĉi na noge, pograbi
ga i poĉne vikati:
- DoĊite mi u pomoć, vi muslimani, i poĉujte, što mi se dogodi
lo od ovoga nitkova.
Kada je stari ĉuo njegove rijeĉi, on mu rekne:
- Sto ti je draţe? Da ti od mene odustaneš, ili da te ja pred svim
narodom razotkrijem?
— U ĉemu ti mene moţeš razotkriti?
- U tome, što ti prodaješ pod bravetinu ljudsko meso!
- Ti laţeš, prokletniĉe!
— Ne, samo je taj prokletnik, u ĉijemu je dućanu obješen ĉovjek.
9 Dinari su zlatnici, a dirhemi srebrenjaci.
23
Tridesetidru0Pi noć
— Ako je tako, kako ti kaţeš, tada ti trebaju pripasti moj novac
i moja krv.
Tada stari poviĉe:
— Vi ljudi, ako se hoćete uvjeriti u istinitost mojih rijeĉi, uĊite
u njegov dućan.
Tada se sruĉi narod u dućan mojega brata, i ondje svi ugledaju kako visi obješen neki ĉovjek, u
kojega se bio pretvorio ovan. Pri tome prizoru oni spopadnu mojega brata i poĉnu na njega
vikati:
— O ti nevjernice, ti nitkove!
I njegovi ga najbolji prijatelji poĉnu tući i udarati i govoriti:
— Zar nam ti daješ da jedemo meso od djece ljudi?
A stari ga udari ĉak po jednome oku, tako da mu je ono iscurilo.
Ljudi dakle odnesu onoga zaklanog ĉovjeka pred satnika gradske straţe, a stari mu rekne:
— O emire, ovaj momak kolje ljude i prodaje ih kao bravetinu,
zbog ĉega smo ga doveli pred tebe. Hajde, izvrši pravdu Allaha,
Svemogućega i Preslavnoga!
Moj se brat htjedne braniti. Ali ga satnik ne sasluša, nego ga osudi na petstotina udaraca
batinom. Uzmu mu takoĊer sav njegov novac. A da nije bilo tog novca, zasigurno bi ga ubili.
Tada se moj brat stavi u pokret, i odmah poĉne putovati, sve dok nije došao u neki veliki grad,
gdje je drţao za najbolje, da se skrasi kao postolar. I on otvori dućan, i u njega sjedne, i poĉne
raditi toliko, da je od toga mogao ţivjeti.
Ali jednoga dana, kada je izašao po poslu, on zaĉuje konjski topot, i upita za razlog i dobije
kao odgovor, da kralj izlazi u hajku i lov. Tada moj brat ostane stajati, kako bi si pogledao
kraljevsku raskoš. Sada se meĊutim dogodi, daje kraljevo oko palo na prazno oko mojega brata.
Kralj smjesta pogne glavu i rekne:
24
Brijaĉeva priĉa o svome ĉetvrtom bratu

- Uzimam svoje utoĉište kod Allaha pred nesrećom današ
njega dana!
On okrene uzde svojega konja, i sa svom se svojom pratnjom vrati natrag. Zatim izdade
zapovijed svojim straţama. Ovi pograbe mojega brata i spopadnu ga tako bolnim udarcima, da je
bio napol mrtav, a da nije slutio, zbog ĉega se to sve dogaĊa. Nato se vrati, posve slomljen,
natrag kući. Zatim on ode k jednomu iz kraljeve okoline i ispripovijeda mu, što mu se dogodilo.
Drugi se poĉne smijati, sve dok nije pao na leĊa, i rekne:
- Moj brate, znaj, da taj kralj ne moţe podnijeti, da vidi neko
ga jednookoga, a osobito ne u sluĉaju, ako je taj slijep na desno oko.
Zatim ga on ne pušta da ode, a da ga nije dao izbatinati.
Kada je moj brat ĉuo te rijeĉi, on smjesta odluĉi pobjeći iz toga grada. Tako se on pripremi za
put, otputuje odatle i okrene se prema jednomu drugom kraju, gdje ga nitko nije poznavao, i
ondje nastanjen provede dugo vremena.
Potom pak izaĊe moj brat u mislima o svome poloţaju da bi se rastresao. Iznenada meĊutim
zaĉuje iza sebe konjski topot i uzvikne:
- Nada mnom je Allahov sud!
I ogleda se oko sebe za nekim skloništem, ali ne naĊe nikakvo. Naposljetku primijeti neka
zakljuĉana vrata i upre se tijelom o njih. Pa kada su ona pala, on uĊe i ugleda neki dugaĉak
hodnik, u kome on potraţi pribjeţište. Ali prije nego što se u tome snašao, napadnu ga dva
muškarca i poviĉu na njega:
- Neka je hvala Allahu, koji te je predao u naše ruke, ti Allahov
neprijatelju! Tri si nam pune noći oduzimao poĉinak i san, tako da
si nas skoro pustio da kušamo smrt!
Tada moj brat upita:
- O vi ljudi, što je to s vama?
A oni odgovore:
25
Tridesetidrugci noć
- Ti nas obmanjuješ i ţeliš nam nanijeti sramotu, i ti pleteš
lukavštine, kako bi umorio gospodara ove kuće! Zar ti nije dovoljno
to, što si ga uĉinio prosjakom, ti sa svojim drugovima? Ali nam daj
sada noţ, kojim nam svaku noć prijetiš.
I oni ga pretraţe i naĊu o njegovu pojasu neki noţ. Ali on rekne:
- O vi ljudi, bojte se Allaha u mojoj stvari! Jer znajte, moja je povijest krajnje neobiĉna!
- A kakva je tvoja povijest? - upitaju oni.
Tada im on ispripovijeda, što mu se bilo dogodilo, u nadi, da će ga oni pustiti da ode. Ali oni
nisu slušali rijeĉi mojega brata i nisu se brinuli za njega, nego ga poĉnu tući i derati mu haljine s
tijela. Pa kada su na njegovim bokovima pronašli oţiljke od batine, oni reknu:
- Prokletniĉe, ovi te oţiljci odaju!
Zatim ga odvedu pred naĉelnika, dok je on kroz to vrijeme sam sebi govorio:
- Sada bivam kaţnjavan za svoje grijehe, i nitko me ne moţe
izbaviti osim Allaha Uzvišenoga!
Naĉelnik meĊutim rekne mojemu bratu:
- Ti nitkove, što te je tjeralo na to, da provaljuješ u onu kuću,
s namjerom da poĉiniš ubojstvo?
A moj brat odgovori:
- Preklinjem te Allahom, o emire, saslušaj moje rijeĉi i nemoj
preuranjeno izricati presudu!
Ali naĉelnik poviĉe:
- Zar mi trebamo slušati rijeĉi jednog razbojnika, koji je ove
ljude uĉinio prosjacima, i koji na leĊima nosi tragove udaraca?
I on ktomu doda:
- To su tebi zasigurno uĉinili samo zbog nekoga teškog zloĉina.
26
\
Brijaĉeva priĉa o svome petom bratu

I on ga osudi na sto udaraca biĉem. Nato moj brat primi sto udaraca biĉem, a zatim ga
posjednu na devu i pred njime poĉnu izvikivati:
- Ovo je kazna, i to najmanja kazna za onoga, koji provaljuje u
kuće ljudi!
Potom ga na naĉelnikovu zapovijed protjeraju iz toga grada, a moj brat nasumce odatle
otputuje. Pa ipak, ĉim sam ja doĉuo o njegovu udesu, otputio sam se za njim, i upitao sam ga o
njegovim doţivljajima. On mi je ispripovijedao svoju povijest i sve ono, što mu se bilo dogodilo.
I ja sam s njime putovao uokolo, dok su se ljudi njemu izrugivali, sve dok nas nisu napokon
pustili na miru. Zatim sam ga potajno vratio natrag u ovaj grad, i dao mu dnevnicu, da moţe jesti
i piti.'
BRIJAĈEVA PRIĈA 0 SVOME PETOM BRATO.
'Sto se pak tiĉe mojega petog brata, onoga, kojemu su odsjeĉena obadva uha, o gospodaru
pravovjernih, on je bio siromašan ĉovjek, koji je obiĉavao obveĉer isprositi ono, od ĉega je preko
dana ţivio. Kada se dakle naš otac u visokim godinama, pošto je postao prastar, razbolio i umro,
ostavio nam je u naslijeĊe sedamstotina dirhema, i svaki je pojedini od nas dobio sto dirhema.
Ali kada je moj peti brat primio svoj dio, bio je u nedoumici, i nije znao, što da s time poĉne. A u
takvome mu raspoloţenju doĊe na pamet misao, da za taj novac kupi staklenu robu svake vrste i
da na tome zaradi. Tako on kupi za tih sto dirhema stakleninu, stavi je na jedan veliki pladanj i
sjedne na stanovitom mjestu na zemlju, kako bi je prodavao. Kraj toga se nalazio neki zid, na
koji se naslonio. Dok je ondje tako sjedio u mislima, on sam sebi rekne:
- Gledaj, moja glavnica u ovoj staklenoj robi iznosi sto dirhe
ma. Nju ću ja prodati za dvjesta dirhema. Zatim ću za dvjesta dirhe-
27
Tridcsctidruga noć
ma kupiti staklenu robu, i nju opet prodati za ĉetirista dirhema. Tako ću sve dalje prodavati i
kupovati, sve dok ne budem imao posve mnogo novaca. Za njega ću zatim nakupovati svu
moguću robu, takoĊer dragulje i ruţino ulje, i time ću steći još mnogo više novca. Zatim ću sebi
meĊutim kupiti neku lijepu kuću, i bijele robove i konje sa zlatnim sedlima. I ja ću jesti i piti, i
neću nijednoga pjevaĉa i nijednu pjevaĉicu u gradu preostaviti, nego ću ih sve pozivati u svoju
palaĉu. Zatim ću imati, ako tako ushtjedne Allah, glavnicu od stotisuća dirhema!
Sve je on to premišljao u svome duhu, dok je pred njim stajao pladanj sa stakleninom. I dalje
on rekne u sebi:
- A kada se moja glavnica popne na stotisuća dirhema, tada ću
odaslati ţene, koje obiĉavaju posredovati u prošenju nevjeste, neka
mi za ţene prose kćeri kraljeva i vezira. Isprosit ću si vezirovu kćer.
Jer pripovijedali su mi da je ona savršene ljepote i divne ljupkosti.
Kao nevjestinski ću joj poklon10 dati tisuću dinara. Pa ako je njezin
otac spreman na to, dobro. Ali ako nije, uzet ću si je silom, njemu
unatoĉ. I kada se ona zatim bude nalazila u mojoj kući, tada ću
kupiti deset malih uškopljenika, a za sebe jednu takvu haljinu,
kakvu nose kraljevi i sultani. I dat ću si napraviti zlatno sedlo, koje
će biti ukrašeno skupocjenim draguljima.
— Zatim ću uzjahati na svojega konja, i jahat ću — praćen od
svojih mameluka11, koji će trĉati ispred mene s obje moje strane i
iza mene - kroz grad, dok će me narod pozdravljati i blagoslivljati.
Zatim ću ući k veziru, koji je otac te djevojke, ispred sebe i iza sebe
i s moje desne i lijeve strane opkoljen bijelim robovima. Pa kada me
ugleda, vezir će preda mnom ustati, dat će mi da sjedim na njegovu
mjestu, i sam će sjesti niţe od mene, jer ja trebam postati njegovim
zetom. Sada ću meĊutim ja imati kod sebe dva uškopljenika, koji će
10 Posrijedi je jutarnji dar za nevjestu, koji se daje neposredno prije potpi
sivanja braĉnog ugovora. Dvije se trećine utvrĊene svote plaćaju odmah, a treća
se trećina mora isplatiti ţeni u sluĉaju muţevljeve smrti ili u sluĉaju rastave
braka.
11 Mameluk (ili: mamluk) je naziv za bijelog roba.
28

nositi kese, i svaka će sadrţavati tisuću dinara. I od njih ću mu _, tisuću dati kao jutarnji dar za
njegovu kćer, a drugu ću mu tk dati dobrovoljno na poklon, kako bi spoznao, da sam ja velikoduš
i dareţljiv i uzvišena duha i da svjetovno dobro ništa ne znaĉi u mojim oĉima. I na deset rijeĉi,
koje mi bude upućivao, ja ću mu samo dvije davati kao odgovor.
- Zatim ću se vratiti natrag u svoju kuću, pa kada zatim doĊe
k meni netko po nevjestinu nalogu, ja ću mu dati neki poklon u
novcu i bacit ću mu preko ramena poĉasnu haljinu. Ali ako mi on
donese neki dar, ja ću mu ga vratiti i odbiti ću, da ga od njega pri
mim, kako bi se shvatilo, da ja imam gordu dušu i da se mogu zado
voljiti samo sa sebi doliĉnim mjestom. Zatim ću im napomenuti, da
me divno ukrase. I kada to uĉine, zapovijedit ću im, da onamo dove
du nevjestu u svadbenoj povorci, a kuću ću dati blještavo iskititi. I
kada zatim doĊe vrijeme ukrašavanja nevjeste, ja ću staviti na sebe
svoje najraskošnije haljine, i sjediti ću u odjeći od zlatnoga brokata,
i neću gledati niti na desno ni na lijevo, u uzvišenosti svojega duha
i dostojanstvu svojega razuma.
— Tu, preda mnom, stoji moja supruga u svojim haljinama i
svome nakitu, draţesna kao Uštap. I ja bacam na nju samo jedan
pogled, pun gordosti i uzvišenosti, dok mi svi, koji su prisutni, govo
re: 'O gospodaru, pred tobom stoji tvoja supruga i robinja. Pokloni
joj jedan pogled, jer je to zamara, da tako tu stoji!' Zatim oni ljube
preda mnom pod, mnogo puta. Ja meĊutim podiţem oĉi i bacam
jedan jedini pogled na nju i spuštam lice k zemlji. I oni je odvode u
nevjestinsku odaju, a ja ustajem i zamjenjujem svoju haljinu jednom
daleko ljepšom odjećom. I kada mi po drugi put dovedu nevjestu,
tada seja ne umilostivljujem da joj podarim svoj pogled, sve dok me
ne zamole mnogo puta. I zatim je pogledam i ponovo spuštam
pogled. I tako to svakiput, sve dok se ukrašavanje nevjeste nije
završilo.'..."
kraljevu dopuštenju.
29
Ali kada je poĉela
tridesetitreća noć
^W?WW?WW?W??WW?W??^

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je brijaĉev peti brat ovako govorio:
- I ja spustim glavu, i tako ĉinim svakiput, sve dok se
ukrašavanje nevjeste nije završilo. I zatim zapovijedam jednomu od
svojih uškopljenika, neka mi donese kesu s petstotina dinara. I kada
ju je on donio, dajem je komorkinjama i zapovijedam im, neka me
vode u nevjestinsku odaju. Ĉim su me one ostavile s njome nasamo,
ja ne bacam na nju nijedan pogled, niti joj izgovaram ijednu rijeĉ,
zato da bih pokazao svoj prezir, kako bi se o meni znalo, da imam
ponosnu dušu.
— I dolazi njezina mati, ljubi mi glavu i ruku, i govori mi: 'Moj
gospodaru, pogledaj svoju robinju, koja ĉezne za tim, da ti se prib
liţi. Zato joj izlijeĉi slomljeno srce!' Ja meĊutim ne dajem nikakav
odgovor. I kada ona to vidi, ljubi mi noge mnogo puta, i kazuje:
'Moj gospodaru, gledaj, moja je kći lijepa djevojka, i ona nije upoz
nala još nijednoga muškarca. I kada ona kod tebe nalazi tu
nenaklonjenost, njoj se kida srce. Zato postani naklonjenim prema
njoj i prozbori joj koju rijeĉ!' Zatim ona odlazi i donosi za mene
pehar vina. Njega uzima njezina kći i prinosi mi ga. Ali kada mi se
ona pribliţila, jaje ostavljam preda mnom stajati, dok se opušteno
31
Tridesetitreća- noć
leĊima oslanjam o neki zlatom prošiveni jastuk, a da nju ni ne pogledam, u uzvišenosti svojega
duha, tako da me ona zaista poĉinje drţati za nekoga velemoćnog sultana.
— Zatim mi ona govori: 'Moj gospodaru, za volju Allahovu,
nemoj odbijati, da primiš ovaj pehar iz ruke svoje robinje, jer gledaj,
ja sam tvoja sluškinja!' Ja joj meĊutim ništa ne progovaram, a ona
me uporno moli, da ga ipak zaista ispijem. I ona mi ga drţi pred
usnama. Ja joj meĊutim odgurnem ruku od lica, i udarim je nogom
i uĉinim ovako!
Tada on udari nogom, i - staklenina zajedno s pladnjem, koji je leţao na jednome uzvišenju,
padne na zemlju, i sve se, što se na njemu nalazilo, porazbija u paramparĉad. A moj brat krikne:
- Sve to dolazi od moje oholosti!
Nato se, o gospodaru pravovjernih, on udari po licu, razdere svoje haljine, poĉne plakati i sam
sebe tući. I ljudi su ga, koji su išli na molitvu petkom, pogledavali. I njih ga je par pogledalo s
naklonošĉu, i imali su sućuti prema njemu, ali se drugi nisu za njega brinuli. Sada je moj brat tu
sjedio u takvu raspoloţenju, jer je izgubio novac i zaradu.
Pošto je neko vrijeme bez prestanka plakao, gledaj, kad li doĊe neka lijepa dama, okruţena
mnogim slugama. Jahala je na nekoj muli sa zlatnim sedlom, od nje je strujao miris mošusa i
nalazila se na putu k molitvi petkom. Kada je ugledala sitne komadiće stakle-nine i mojega
uplakanog brata, u njezinu se srcu probudi sućut prema njemu, i ona upita, što mu nedostaje.
Tada joj bude reĉeno:
- Ovaj je posjedovao pladanj pun staklenine, prodajom koje se
nadao da će si zaraditi svoje uzdrţavanje. Alije ona sada razbijena,
i tako je on dospio u takvo raspoloţenje, u kakvome ga vidiš.
Ona meĊutim pozove jednoga od svojih slugu i rekne mu:
— Daj to, što imaš kod sebe, tomu jadnom momku!
I on dadne mojemu bratu kesu, u kojoj se nalazilo petstotina dinara. Ĉim ju je on osjetio u
svojoj ruci, zamalo je umro od preve-
32

like radosti, te je na nju poĉeo zazivati sve moguće blagoslove. Zatim se vrati u svoj stan kao
dobrostojeći ĉovjek. Ali dok je još sjedio u mislima, netko pokuca na vrata. On ustane i otvori, i
ugleda neku staru ţenu, koju nije poznavao.
- Moj sine — rekne ona - znaj, blizu je vrijeme molitve, a ja
još nisam predhodno uzela abdest12. Ţeljela bih dakle, da mi ti
staviš na raspolaganje svoj stan, da mogu izvršiti malo pranje13.
Moj brat odgovori:
I on uĊe unutra, i pozove je neka ga slijedi. Tako ona uĊe, i on donese ibrik s vodom, da se
moţe prati. On sam sjedne, još uvijek posve izvan sebe od radosti zbog dinara. Zatim ih zauzla u
svoj pojas. Kada je s tim bio gotov, i kada je stara dovršila svoje pranje, doĊe ona do mjesta, na
kome je sjedio, izmoli dvije rak'ae14 i zazove s neba na mojega brata lijep blagoslov. I dok joj je
za to zahvaljivao, on posegne rukom za dinarima i dadne joj od njih dva, i u sebi rekne:
- Ovo je moja dobrovoljna milostinja.
Kada je meĊutim ugledala zlato, ona uzvikne:
- Neka je hvaljen Allah! Zbog ĉega ti na ljude, koji te vole, gledaš tako, kao da bi bili prosjaci?
Uzmi svoj novac, ja ga ne trebam, i stavi ga natrag u svoj pojas! Ali ako ţeliš, da budeš sjedinjen
s onom, koja ti je dala taj novac, tada te ja mogu s njome sjediniti. Jer ona je moja gospodarica.
- O majĉice — upita moj brat - Kako ja mogu dospjeti do nje?
12 Religiozno pranje, koje je kod muslimana obvezno obaviti prije molitve.
13 U iznimnim je okolnostima dopušten i reducirani abdest. Puni naime
abdest obuhvaća pranje lica, ruku do laktova, nogu do gleţanja, ispiranje usta i
nosa, te napokon prelaţenje mokrom rukom po vratu, ušima i tjemenu.
14 Rak'a je posve odreĊen slijed formula i pokreta, koji saĉinjavaju tu
liturgijsku molitvu.
33
- Tridesetitreća noć
A ona odgovori:
— Moj sine, nju je obuzela naklonost prema tebi, ali je ona ţena
jednoga bogatog ĉovjeka. Uzmi sav svoj novac sa sobom i slijedi me,
da te ja odvedem do cilja tvojih ţelja. Pa ako se ti s njome sjediniš,
tada ćeš - ukoliko joj se obratiš sa svima mogućim ljubaznostima i
lijepim rijeĉima - od njezinih draţi i njezina blaga postići sve, što
god zaţeliš.
Moj brat uzme sav taj novac, spremi se na odlazak i uzme slijediti staru, a da u to nije mogao
vjerovati. Ona je išla naprijed, a moj ju je brat slijedio, sve dok nisu došli do nekih velikih
ulaznih vrata, gdje je ona pokucala, i na koja je došla neka grĉka robinja i otvorila im. Stara uĊe i
pozove mojega brata da uĊe s njome. Tako on dakle uĊe u veliku kuću i potom u neku veliku
stambenu odaju, koje je pod bio pokriven predivnim sagovima, i koja je bila opremljena
zavjesama.
On sjedne, i stavi zlato pred sebe i svoj turban na koljena. Ali prije nego što se on u tome
snašao, uĊe unutra stanovita mlada dama, tako lijepa, kakvu još nikada nitko nije ugledao,
odjevena u najraskošnije haljine. Tada moj brat ustane, a kada ga je ona ugledala, nasmiješi mu
se, pokaţe mu svoju radost i glavom mu dadne znak, da sjedne. Zatim zapovijedi, da se
zakljuĉaju vrata, a kada se to dogodilo, ona priĊe k mojemu bratu i uzme ga za ruku. Išli su
zajedno, dok nisu dospjeli do jedne postrance smještene odaje. Onamo oboje uĊu, i gledaj, ona je
bila opskrbljena svakojakim vrstama zlatom prošivenih svilenih sagova. On sjedne, ona sjedne
pokraj njega i uzme se neko vrijeme s njime šaliti. Naposljetku ustane i rekne:
— Nemoj se micati sa svojega sjedišta, dok ne budem natrag!
I ona išĉezne. A dok je on tako tu sjedio, gledaj, kad li uĊe ravno prema njemu neki crni rob
divovskog stasa, s isukanim maĉem u ruci, i poviĉe:
— Hej ti tu, tko te je ovamo doveo, i što ti ovdje radiš?
34
- Brijaĉeva priĉa o svome petom bratu
Kada ga je moj brat ugledao, nije mu mogao dati nikakav odgovor, jer je zbog straha ostao bez
rijeĉi. Tada ga crnac pograbi, svuĉe mu haljine i poĉne ga bez prestanka pljoštimice udarati
svojim maĉem, sve dok on, onesviješćen od bolova, nije pao na pod. Kada je bijedna crnĉina
pomislila, da je s njime gotovo, moj ga brat zaĉuje kako viĉe:
- Gdje je solilja?
Tada uĊe neka robinja, koja je imala u ruci veliki posluţavnik s mnogo soli. I crnac je poĉne
postojano utrljavati u rane mojega brata, koji se ipak nije micao iz straha, da bi rob mogao
primijetiti, da je on još ţiv, i zatim ga potpuno dotući. Djevojka solilja ode, a crnac poviĉe:
— Gdje je podrumarka?
Tada k mojemu bratu priĊe stara, odvuĉe ga za noge u podrum i baci ga na hrpu ubijenih
muškaraca. Ondje je on leţao na istome mjestu tijekom dva puna dana. Ali je Allah sol uĉinio
sredstvom, koje mu je saĉuvalo ţivot, jer je zaustavila krvarenje. Kada je moj brat zatim osjetio,
da je u stanju, da se opet miĉe, krenuo je iz podruma, sa strahom otvorio okance i ispuzao van na
slobodno. I Allah ga je zaštitio, tako da se u tami kretao naprijed, i da se mogao sve do jutra
skloniti u dvorani.
O osvitu dana poĊe ona prokleta stara napolje u potragu za novim lovaĉkim plijenom. On je
slijedio njezine tragove, a da ona to nije primjećivala, i stigao je u svoj stan, gdje je povezao
svoje rane i poĉeo se lijeĉiti, sve dok nije postao zdrav. Kroz to je vrijeme promatrao staru, i
gledao ju je u svako doba dana, kako ona sa sobom uzima jednoga muškarca za drugim, i kako ih
odvodi u onu kuću, a da o tome nije izgovorio nijednu rijeĉ.
Zatim, kada je opet postao zdravim i snaţnim, on uzme komad tkanine i naĉini od njega vreću,
napuni je sitnim komadićima stakla i sveţe je o svoj pojas. I dadne si strani izgled, tako da ga
nitko nije mogao prepoznati. Ocijene si perzijsku odjeću, uzme maĉ i
35
Tridesetitreća noć
sakrije ga ispod svojih haljina. Kada je ugledao staru, on joj rekne s perzijskim izgovorom:
— Stara, imaš li kakav kantar15, da mogu odvagati devetstotina dinara? Par od njih ću dati
tebi.
— Imam jednoga sina - odgovori stara — mjenjaĉa, koji posjeduje sve vrste kantara. DoĊi sa
mnom, prije nego što on napusti svoj duĈan, i on će ti odvagati tvoje zlato!
Moj brat zamoli:
— Vodi me!
Tada ona poĊe naprijed, moj brat za njom, sve dok nisu došli do onih vrata. Ona pokuca, i doĊe
sama mlada dama i otvori vrata. Stara joj se pritom osmijehne i rekne:
— Danas vam donosim masno meso.
Dama meĊutim uzme mojega brata za ruku i odvede ga u istu sobu kao i prije. Ona posjedi
neko vrijeme uz njega, zatim ustane i rekne mu:
— Nemoj se micati, dok ne budem natrag!
I ona ode, ali prije nego što se moj brat u tome snašao, ovamo iznenada stane prokleta crnĉina s
isukanim maĉem i poviĉe:
— Ustaj nesretnice!
On ustane. A kada je rob pošao pred njim, on pograbi rukom maĉ, koji je bio skriven pod
njegovim haljinama, i robu odvoji glavu od tijela. I on ga poĉne vući za noge u podrum i vikati:
— Gdje je solilja?
Tada doĊe robinja s posluţavnikom i solju, i kada je ugledala mojega brata s maĉem u ruci, ona
uĉini zaokret, da pobjegne. On ju je meĊutim slijedio i odrubio joj je glavu. Zatim glasno poviĉe:
— Gdje je podrumarka?
5 Kantar je osobita vrsta vage sa dvije kuke, izmeĊu kojih se nalazi jeziĉacr
36
Brijaĉeva, priĉa o svome petom bmtu

Tada doĊe stara, a on joj dovikne:
- Prepoznaješ li me opet, ti zlosretna babetino?
- Ne, moj gospodaru — odgovori ona. A on joj rekne:
- Ja sam onaj ĉovjek s dinarima, u ĉijoj si kući ti bila, i obavila abdest, i molila, i kojega si ti
ovamo namamila.
- Boj se Allaha i poštedi me! - uzvikne ona.
On se meĊutim nije na nju obazirao, nego joj je poĉeo zadavati udarce, sve dok je nije rasjekao
na ĉetiri komada.
Zatim on poĊe, i poĉne tragati za mladom damom. Kada ga je ova ugledala, postane
izbezumljenom od straha i poĉne ga preklin-jati za milost. Tada je on poštedi i upita:
- Što te je nagnalo u zajednicu s tim crncem?
A ona odgovori:
- Ja sam bila sluškinja kod stanovitoga trgovca, a ova me je
starica ĉesto posjećivala, i ja sam se priklonila k njoj. Jednoga mi
meĊutim dana ona rekne: 'Imamo u našoj kući svadbenu sveĉanost,
tako lijepu, kakvu još nikada nitko nije doţivio, i ja bih ţeljela, da si
je ti pogledaš.' S rijeĉima: 'Slušam i pokoravam se!' ja se podignem
i stavim na sebe svoje najljepše haljine i svoj nakit. Uzmem takoĊer
sa sobom jednu kesu, koja je sadrţavala sto dinara. Zatim se uputim
s njome, sve dok me nije uvela u ovu kuću. Ĉim sam ušla unutra,
pograbi me, prije nego što sam se uopće snašla, ovaj crnac, i morala
sam tako provesti ovdje tri godine zahvaljujući podmuklosti te
proklete babetine.
Moje je brat dalje upita:
- Ima li on u ovoj kući ikakav posjed?
A ona odgovori:
- On ima veliko bogatstvo. Ako ga ti moţeš otpremiti, uĉini to,
i pomoli se Allahu za njegov blagoslov!
37
Tridcsetitreća noć
Zatim moj brat poĊe s njome, i ona mu poĉne otvarati sanduke, u kojima su leţale kese s
novcem, tako da je on ostao bez rijeĉi od zaprepašćenosti. A ona mu rekne:
— Sada otiĊi, i mene ostavi ovdje, i dovedi ljude, da odavde
otpreme novac!
Tako on otiĊe i iznajmi deset nosaĉa. Ali kada se vratio natrag k vratima, naĊe ih širom
otvorenima. Tu damu nije ugledao, a nije ugledao ni kese s novcem, nego samo malo sitniša i
tkanina. Tada spozna, da gaje djevojka bila nadmudrila. I tako on uzme taj novac, koji je još bio
tu, pootvara skladišne prostorije i pouzima ono, što se u njima nalazilo, i ništa ne ostavi u kući. I
on u radosti provede noć. Ali kada je svanulo jutro, naĊe on pred vratima dvadeset gradskih
straţara, koji poloţe na njega ruku i reknu:
— Traţi te naĉelnik!
Moj ih brat poĉne preklinjati, da ga puste da ode kući, ali mu oni ne dopuste da se onamo vrati.
Zatim im on obeća stanovitu svotu novca, ali oni to odbiju, ĉvrsto ga svezu uzetom i odvuku ga
odatle. Usput susretnu izvjesnog prijatelja mojega brata. On se uhvati za njegov skut i poĉne ga
preklinjati i moliti ga, da bude uz njega i da mu pomogne, da se izvuĉe iz njihovih ruku. Tada
prijatelj stane i zapita ih, o ĉemu se radi, a oni odgovore:
— Naĉelnik nam je zapovijedio, da ga dovedemo pred njega, i
tako ga mi sada vodimo.
Sada ih takoĊer poĉne moliti prijatelj mojega brata, da ga puste na slobodu, i ponudi im
petstotina dinara i rekne:
— Kada doĊete k naĉelniku, recite mu, da ga niste mogli naći!
Ali oni nisu obraćali paţnju na njegove rijeĉi, nego su uzeli mojega brata, tim što su ga vukli,
dok je on leţao licem prema zemlji, sve dok ga nisu doveli pred naĉelnika. Kada gaje taj
ugledao, on ga upita:
— Odakle ti imaš te tkanine i taj novac?
Moj brat uzvikne:
38
Brijaĉeva, priĉa o svome šestom bratu

— Molim za milost!
Tada mu naĉelnik pruţi rubac milosti16, i tako mu on ispripovijeda sve, što mu se dogodilo od
njegova susreta sa starom sve do damina bijega. I on zakljuĉi:
— Što sam uzeo, uzmi od toga toliko mnogo, koliko hoćeš. Ali
mi ostavi ono, ĉime mogu odrţavati svoj ţivot!
Ali naĉelnik uzme tkanine i novac sve zajedno za sebe. A budući da se pobojao, da bi ta
pripovijest mogla doći do sultanovih ušiju, on pozove k sebi mojega brata i rekne mu:
— Otputuj iz ovoga grada, inaĉe ću te dati objesiti.
— Slušam i pokoravam se! — rekne moj brat i krene na putovanje u neki drugi grad.
Na putu ga meĊutim napadnu razbojnici, svuku ga, i istuku, i odsijeku mu oba uha. Kada sam
ja zatim doĉuo o njegovu zlu udesu, pošao sam za njim, tim što sam uzeo sa sobom za njega
haljine. I ja ga potajno dovedem u ovaj grad, i dadnem mu dnevnicu, da moţe jesti i piti.'
BRIJAĈEVA PRIĈA 0 SVOME ŠESTOM BRATD.
'Što se napokon tiĉe mojega šestog brata, o gospodaru pravovjernih, toga, kojemu su bile
odsjeĉene obje usne, on je bio dospio u siromaštvo. Jednoga dakle dana on izaĊe, kako bi nešto
isprosio, ĉime bi mogao odrţavati svoj ţivot. I usput odjednom ugleda neku lijepu kuću sa
širokim i visokim trijemom. A na ulazu su sjedili uškopljenici, koji su puštali unutra i odbijali.
Tako upita moj brat jednoga od onih, koji su ondje stajali, i taj mu rekne:
16 Ono što se svlaĉi s vlastitoga tijela i pruţa optuţenomu, to predstavlja uvijek svojevrsno
obećanje milosti.
39
— Ova palaĉa pripada jednom odvjetku Barmekida17.
Tada on priĊe k vratarima i zamoli ih za neki dar. Oni meĊutim reknu:
— UĊi kroz velika kućna vrata, i naš će ti gospodar dati, što
ţeliš!
On dakle ude u predvorje, i neko vrijeme poĊe dalje, i doĊe u stambenu zgradu najveće ljepote
i sjaja, poploĉenu mramorom i zastrtu sagovima, a u sredini je bio cvjetni vrt, kojemu sliĉna on
još nikada nije vidio. Tada moj brat zastane neko vrijeme bez rijeĉi od zaprepaštenja i nije znao,
kamo da usmjeri svoje korake. Ali on zatim poĊe prema gornjem kraju dvorane, i ondje naĊe
nekog ĉovjeka lijepa lica i brade. Kada je taj ugledao mojega brata, on ustane, nazove mu
dobrodošlicu i upita ga, kako je. A on ga izvijesti, da se nalazi u nuţdi. Pošto je ovaj saslušao
rijeĉi mojega brata, on mu izrazi svoju srdaĉnu sućut, pograbi svoju haljinu, razdere je i poviĉe:
— Kako to! Zar sam ja u nekom gradu, u kojemu tebe muĉi
glad? Tako nešto ja ne mogu podnositi!
I on mu obeća svako dobro i rekne:
— Ti moraš bezuvjetno sa mnom dijeliti moj stol.
— Dobri gospodaru - odgovori moj brat - ja ne mogu više ĉekati, jer zaista, ja sam strašno
gladan.
Tada on uzvikne:
— Hej, Deĉko! Donesi umivaonik i ibrik18! A okrenut k mojemu bratu:
— PriĊi, o moj goste, i operi si ruke!
17 Barmekidi su bili na glasu zbog svoje plemenitosti i širokogrudnosti, a od njih se u 1001
noći najĉešće spominje Dţa'far, veliki vezir baghdadskog kalifa Harun er-Rašida, pogubljen od
samoga kalifa 803. godine.
18 Bakreni vrĉ za vodu.
Brijaĉeva priĉa, o svome šestom bratu

I moj brat poĊe, da si opere ruke, ali ne ugleda niti ibrika ni umivaonika. Alije gospodar kuće
pravio pokrete, kao da si pere ruke, a zatim poviĉe:
- Donesite stol!
Ali moj brat ponovo ništa ne ugleda. Tada ovaj rekne mojemu bratu:
- Molim, uzimaj od ovoga jela, i nemoj se stidjeti!
I on je pokretao ruke ovamo i onamo, kao da jede, tim što je rekao mojemu bratu:
- Zaprepašten sam, da ti tako malo jedeš. Ti se ne smiješ sus-
tezati od jela, ja ipak znam, kako si gladan.
I moj brat poĉne ĉiniti, kao da jede, dok je domaćin govorio:
- Uzmi, i osobito obrati paţnju na ovaj lijepi kruh i na njegovu
bjelinu!
Ali moj brat još uvijek nije vidio ništa. Zatim on u sebi rekne:
- Ovaj ĉovjek voli, da od ljudi pravi budale.
I on odgovori:
- Dobri gospodaru, ja u ĉitavome svom ţivotu nisam vidio ništa
ljepše od ovoga bijelog kruha, i nisam takoĊer ništa slaĊe okusio.
Onaj rekne:
- Taj je kruh ispeĉen od jedne od mojih robinja, koju sam ja
kupio za petstotina dinara.
Zatim kućedomaćin poviĉe:
- Hej deĉko! Donesi kao prvu zdjelu mesnatu paštetu, i stavi u
nju priliĉno mnogo masti!
A mojemu bratu rekne:
- O moj goste, jesi li ti vidio nešto bolje od ove paštete? Tako
ti mojega ţivota, jedi, i ne budi stidljiv.
I on ponovo vikne:
41
- Hej, deĉko! Donesi nam paprikaš od tovljena pileta. I rekne mojemu bratu:
- Hajde, jedi, o moj goste, jer ti si gladan, i to ti je potrebno!
Moj brat poĉne micati ĉeljustima, i ĉinio je, kao da ţvaĉe, dok je gospodar kuće naruĉivao
jedno jelo za drugim i njemu ipak nije ništa iznosio osim ponuda, neka jede. I naposljetku on
vikne:
- Hej, deĉko! Donesi nam piliće nadjevene pistacijom19.
A mojemu bratu rekne:
- Tako ti tvojega ţivota, o moj goste, ja sam ove piliće tovio takoĊer pistacijama. Jedi zato
nešto, što još nikada u svome ţivotu nisi jeo!
- O moj gospodaru - odgovori moj brat - to je nešto dobro.
I domaćin uĉini rukom pokret, kao da ugurava mojemu bratu zalogaj u usta, i bez prestanka je
gladnomu nabrajao jela i opisivao ih, sve dok njegova glad nije postala tako ţestokom, da je
najţudnije ĉeznuo za kakvim komadom jeĉmena kruha. Onaj meĊutim upita:
- Jesi li ti vidio što bolje od zaĉina u ovim jelima? Moj brat rekne:
- Nikada, o moj gospodaru!
- Jedi koliko ti srce ţeli, i nemoj biti stidljiv! - rekne onaj. Ali gost odgovori:
- Dovoljno sam se najeo. Tada taj ĉovjek vikne:
- Odnesite to, i donesite poslastice! A mojemu bratu rekne:
- Jedi od ovoga, to je izvrsno! Jedi od ovih hurmašica. Tako ti
mojega ţivota, jedi te tu hurmašice, prije nego što iz njih iscuri
šerbet!
19 Pistacija (pistaĉ) je tršlja.
42
Brijaĉeva priĉa o svome šestom bratu

- Nikada ja ne bio lišen tebe, dobri gospodaru! - odgovori moj brat, i zapita ga o koliĉini
mošusa u hurmašicama.
- Tako ih ja dajem uvijek pripravljati - odgovori on. — U svaku se hurmašicu stavlja pola
miksala mošusa i ĉetvrtina miksala ambre.
Za vrijeme je svega toga moj brat stalno pokretao glavu i usta i ĉeljusti ovamo i onamo. Onaj
još rekne:
- Jedi od ovih mandula, i ne budi stidljiv!
Ali moj brat odgovori:
- O moj gospodaru, ja sam stvarno sit, i ne mogu više pojesti ni
jedan komad.
Na to kućedomaćin:
- O moj goste, ako ti hoćeš jesti i istovremeno si gledati ove
lijepe stvari, tada ipak - o Allah! o Allah - nemoj ostati gladan!
Ali moj brat odgovori:
- O moj gospodaru, tko pojede od svih tih jela, kako bi taj
mogao ostati gladan?
Nato on promisli, i rekne sebi samomu:
- Pripremit ću mu neku podvalu, kojom ću ga odvratiti od
takva ĉinjenja!
Sada domaćin poviĉe:
- Donesite nam vino!
I sluge su pokretale rukama u zraku, kao da donose vino. Zatim on pruţi mojemu bratu pehar i
rekne:
- Uzmi ovaj pehar, pa ako ti se ono svidi, dadni mi to do znanja!
- O moj gospodaru - odgovori on - ono je izvrsno. Ali sam ja navikao piti samo dvadeset
godina staro vino.
- Tada pokucaj na ova vrata — rekne domaćin — jer boljega vina ne moţeš piti!
43
TridcsctitreM noć
— S tvojim dobrostivim dopuštenjem - rekne moj brat, i pokretao je svoju ruku kao da pije.
— Za tvoje dobro i zdravlje! — uzvikne domaćin te kuće, i uĉini pokret, kao da pije.
Nato pruţi mojemu bratu još jedan pehar, a taj ga prinese k ustima i uĉini, kao da se opio. I on
neoĉekivano pograbi domaćina, podigne ruku, tako da mu se mogla vidjeti golota njegovih
pazuha, i zadade mu udarac po šiji, da je prostorija od njega odjeknula. Zatim ga pogodi drugim
udarcem. Ali domaćin gromko poviĉe:
— Sto to treba znaĉiti, ti zemaljski otpade?
. — Dobri gospodaru, ti si svojemu robu ukazao toliko mnogo dobra, pustio si ga u svoju kuću, i
dao si mu jesti od svojih jela. I dao si mu da pije staro vino, sve dok on nije postao pijanim i
razuzdanim u svom ponašanju prema tebi — ali si ti odveć plemenit, a da mu ne bi oprostio
njegovu budalastost i njegov ispad.
Kada je ovaj ĉuo rijeĉi mojega brata, on se grohotom nasmije i rekne:
— Ja sam se dugo šalio s ljudima i prijateljima spremao podvale,
ali još nikada nisam susreo nekoga, koji bi imao dovoljno strpljenja
i smisla za šalu, da pristane na sve moje hirove, osim tebe. Stoga ti
sada opraštam, i ti sada trebaš stvarno postati mojim drugom za
stolom, i nikada me ne napuštati.
Nato on zapovijedi, neka se zbilja iznesu te prije toga spomenute vrste jela. I on je jeo s mojim
bratom, dok se obojica nisu zasitili. Zatim su prešli u odaju za piće i ondje našli djevojke, sliĉne
Mjesecima, koje su pjevale svakojake pjesme i svirale na svakojakim glazbalima. Ondje ostanu
pri piću, sve dok pijanstvo nije steklo nad njima vlast, i dok gospodar kuće nije poĉeo postupati s
mojim bratom kao s nekim prisnim prijateljem, tako da je on postao poput njegova brata. Onaj ga
je vrlo zavolio i poklonio mu je poĉasnu haljinu.
Sljedećeg jutra njih dvojica poĉnu iznova rasipati i pijanĉevati, i tako su dalje ţivjeli tijekom
dvadeset godina.
44
Brijaĉeva priĉa o svome šestom bratu

Tada onaj ĉovjek umre, i sultan prigrabi u svoj posjed svo njegovo bogatstvo i poĉne iz mojega
brata cijediti njegove ušteĊevine, sve dok nije postao prosjakom, koji ne posjeduje više ništa.
Moj brat meĊutim napusti grad, i pobjegne iz njega nasumce. Na putu ga spopadnu Beduini20,
svezu ga, i odvuku ga u svoj logor. A taj, koji ga je zarobio, ga poĉne muĉiti i govoriti:
— Otkupi od mene svoj ţivot svojim novcem, inaĉe ću te ubiti!
Moj brat poĉne plakati i uzvikivati:
— Tako mi Allaha, ja nemam ništa. Ali ja sam tvoj zarobljenik.
Uĉini dakle sa mnom, kako hoćeš!
Beduin ubrzo potegne noţ, odsijeĉe mojemu bratu usne, i sve nasrtljivije poĉne zahtijevati
novac.
No taj je meĊutim Beduin imao lijepu ţenu. Ona se u odsutnosti svojega supruga zadrţavala u
blizini mojega brata, a htjela gaje — sablaţnjavajući ga - navesti na jebanje. Ali se on
suzdrţavao od nje. Jednoga ga dana ona opet poĉne zablaţnjavati. Tada se on s njome poĉne
šaliti, i pusti je da mu sjedne na njegovo krilo, kad li iznenada uĊe taj Beduin. Ĉim je ugledao
mojega brata, on na njega poviĉe:
— Jao tebi, prokleti nitkove, hoćeš li mi sada još zavoditi moju
ţenu?
I on izvuĉe noţ, i odsijeĉe mojemu bratu kurac. Zatim ga natovari na devu, odvede ga u
planine, i ostavi ga samoga. Ondje su pokraj njega prolazili putnici. Oni ga prepoznaju, dadnu
mu jesti i piti, a meni donesu izviješće o njegovu stanju. Ja odmah poĊem k njemu, dadnem mu
da uzjaši, i dovedem ga natrag u grad. Ondje mu izdam toliko mnogo, da od toga mogne ţivjeti.
Sada sam došao k tebi, o gospodaru pravovjernih, i nisam se htio opet vratiti, prije nego što sam
ti sve ispriĉao. To bi bilo dakako neuljudno, jer ja imam na vratu šestero braće, za koju se
brinem!'
20 Beduin (arapski: badavi = pustinjski) je u izvornom znaĉenju te rijeĉi stanovnik pustinje,
dakle ĉovjek bez stalna boravišta, a potom i skitaĉ. Odatle ta rijeĉ ima ĉesto i negativnu
konotaciju - skitnica.
45
Kada je gospodar pravovjernih ĉuo moju povijest, i sve ono, što sam mu ispriĉao o svojoj
braći, on se tada nasmije i rekne:
- Ti govoriš istinu, o Sutljivĉe, Ti si zaista ĉovjek od malo rijeĉi, i kod tebe se ne moţe naći
nikakve nametljivosti. Sada se meĊutim iseli iz ovoga grada, i skrasi se u nekome drugome!
Zatim me progna, i dadne da me se otpravi pod straţom. Zatim se ja otputim u tuĊinu, i
poĉnem putovati po zemljama, sve dok nisam tloĉuo o njegovoj smrti, i o stupanju na prijestolje
jednoga drugog kalifa. Tada se ja vratim u prijestolnicu, i naĊem svoju braću mrtvu, i namjerim
se na ovoga mladića, kojemu sam uĉinio najljubaznije usluge. Jer da nije bilo mene, on bi bio
ubijen. Ali mi on sada pripisuje nešto, što uopće ne leţi u mojoj naravi. Jer to, o vi gospodo, što
on o meni govori o nametljivosti, su prazne rijeĉi. Da, upravo sam poradi toga mladića
proputovao kroz mnoge zemlje, sve dok nisam došao u ovaj kraj i susreo ga kod vas. Zar to nije,
vi cijenjena gospodo, znak mojega ĉasnog postupanja?'
A ovo je
ZAVRŠETAK GRBAVCEVE POVIJESTI.
Tada rekne krojaĉ kralju od Kine:
— Kada smo saslušali brijaĉevu pripovijest i upoznali njegovu brbljavost, i sada već saznali,
daje on ovomu mladiću vrlo naškodio, poloţimo ruke na njega i zatvorimo ga, a zatim u miru
sjednemo, i poĉnemo jesti i piti, i sveĉana gozba poprimi lijep tok, sve dok nije odjeknuo poziv
na popodnevnu molitvu. Moja me meĊutim ţena primi kisela izraza lica, i rekne: 'Ti sebi uvijek
prireĊuješ radosti i zadovoljstva, a ja sjedim ovdje turobna. Ako me ti sada ne izvedeš, i ako mi
za ostatak dana ne pribaviš nešto razonode, ja ću presjeći vrpcu izmeĊu nas, a to znaĉi moju
rastavu od tebe.' Stoga sam je izveo, i mi smo se zabavljali sve do vremena noćnog obroka. I na
46
Završetak grbavcevc povijesti

putu ka kući sretnemo ovoga grbavca, koji je bio prepun vina i pjevuckao ove stihove:
Bistra je ĉasa i bistro je vino.
Ĉini se da su jedno drugomu posve nalik.
Prvo je to vino, a ne pehar. Zatim je to pehar, a ne vino.
I tako ga ja pozovem, da s nama objeduje, i izaĊem da kupim peĉene ribe. Zatim sjednemo, da
jedemo. I moja ţena uzme komad kruha i zalogaj ribe, i gurne mu oboje u usta. On meĊutim
proguta naopako, i umre. Tada ga ja ponesem, i donesem ga na lukav naĉin u kuću ovoga
lijeĉnika, toga Ţidova. I lijeĉnik ga na lukav naĉin ubaci u kuću toga upravitelja. A upravitelj ga
na lukav naĉin baci na put toga kršćanskog prekupca. To je moja povijest i povijest onoga što mi
se juĉer dogodilo. Pa zar ona nije ĉudnovatija od grbavĉeve povijesti?'
Kada je kralj od Kine saslušao krojaĉevu priĉu, on poĉne kimati glavom od radosti, pokaţe
svoje zaprepaštenje, i rekne:
- Pripovijest je o tome mladiću i nametljivome brijaĉu stvarno
zabavnija i ljepša od pripovijesti o tome grbavom obmanjivaĉu.
Nato on zapovijedi jednomu od svojih komornika, da ode s krojaĉem i da oslobodi brijaĉa iz
zatvora, i rekne:
- Ţelim ga ĉuti kako govori, i to treba biti spasenje za sve vas.
Zatim ćemo meĊutim pokopati grbavca..."
47
/<$\

s I tridesetiĉetvrta noć 1 s
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje kralj od Kine zapovi-jedio:
— Dovedite mi toga brijaĉa, i on treba biti vaše spasenje. Zatim
ćemo pokopati ovoga grbavca, koji je od juĉer mrtav, i podići ćemo
mu spomenik.
Istoga trenutka odu komornik i krojaĉ u zatvor, izvedu iz njega brijaĉa, i vrate se s njime pred
kralja. Taj ga pogleda ispitivaĉkim pogledom, i gledaj, to je bio neki prastar ĉovjek od preko
devedeset godina, tamna lica, bijele brade i bijelih obrva, malih ušiju i dugaĉka nosa, i lica
glupava i umišljena izraza. Kralj se nasmije nad tim prizorom i rekne:
— O Sutljivĉe, ja ţelim, da mi ti malo priĉaš o svojoj povijesti.
Tada brijaĉ rekne:
O najveći kralju našeg vremena, kakva je to povijest ovoga kršćanina i ovoga Zidova i ovoga
muslimana i ovoga grbavca, koji leţi pred vama mrtav? I zašto ste se svi vi ovdje okupili?
Tada mu kralj od Kine rekne:
— A zašto ti pitaš o svemu tome?
Ovaj odgovori:
49
Tridesetiĉetvrta noć
- Ja pitam o njima, kako bi kralj spoznao, da ja nisam
nametljiv, i da su me oni s nepravom potvorili za brbljavost. Jer ja
sam taj, koji je nazvan Sutljivcem, i zaista, ja imam sreću sa svojim
imenom, kako to kazuje pjesnik:
Rijetko gledaju, ako istraţuješ, tvoje oĉi nekog ĉovjeka, Ĉije ti ime ne moţe objasniti njegovo
nutarnje biće.
Sada kralj rekne:
- Objasnite brijaĉu povijest ovoga grbavca i što mu se pri noć
nom objedu dogodilo, nadalje takoĊer ono, što su ispriĉali kršćanin,
Ţidov, upravitelj i krojaĉ!
* Ali ako bih sve to ovdje još jednom pripovijedala, * to bi znaĉilo samo muĉiti slušatelje. *21
Kada je brijaĉ sve saslušao, on zakima glavom i rekne:
- Tako mi Allaha, to je jedna krajnje neobiĉna stvar! Sada mi
meĊutim otkrijte ovoga grbavca.
Tada oni uzmu s njega ponjavu, i ovaj mu sjedne do glave, uzme njegovu glavu u svoje krilo i
pogleda mu u lice. I on se poĉne smijati, sve dok nije pao na leĊa, i rekne:
- Svaka je smrt ĉudo, ali bi smrt ovoga grbavca morala biti
zabiljeţena slovima od tekućeg zlata!
Tada su svi prisutni bili zaprepašteni zbog brijaĉevih rijeĉi, a nad njima se takoĊer zaĉudi kralj
i rekne:
- Stoje to Šutljivĉe? Ispriĉaj nam!
Brijaĉ meĊutim uzvikne:
21 Ovdje je - kao i drugdje, gdje su dijelovi izriĉaja odvojeni zvjezdicama -u izvorniku
posrijedi rimovana proza. Sama se pak ovakva Šehrezadina primjedba u 1001 noći na razne
naĉine ĉesto javlja, bilo da je, kao što je ovdje sluĉaj, izgovara ona sama, bilo da je izgovara neki
od njezinih junaka.
50
Završetak grbavceve povijesti

- O najveći kralju našega vremena, u tome se grbavom obma
njivaĉu još nalazi ţivot!
Nato on uzme sa svojega opasaĉa neku vrećicu, otvori je, i iz nje izvadi lonĉić s mašću, te
njome namaze grbavĉev vrat i njegove vratne ţile. Zatim izvadi neka ţeljezna kliješta, i gurne ih
grbavcu u grlo, i izvuĉe iz njega komad ribe zajedno s ribljom košću. I kada je taj bio vani,
gledaj, on je bio natopljen krvlju. Grbavac meĊutim kihne, poskoĉi, pogladi se rukom po licu, i
rekne:
- Svjedoĉim, da nema nijednoga Boga22 osim Allaha i da je
Muhammed Allahov prorok.
Kralj se i svi prisutni zaprepaste nad time, što su vidjeli, i o ĉemu su se osvjedoĉili vlastitim
oĉima. I zatim se kralj od Kine poĉne smijati, sve dok nije pao u nesvijest, i isto tako uĉine svi
drugi. Tada rekne sultan:
- Tako mi Allaha, zaista, ovo je jedna ĉudesna povijest! Nikada
ja nisam doţivio ništa ĉudnovatije! O vi muslimani, o vi svi
plaćenici23, jeste li ikada u svome ţivotu vidjeli nekog ĉovjeka, koji
je umro, i zatim opet postao ţivim? Zaista, da mu Allah nije poslao
ovog brijaĉa, koji gaje uĉinio ţivim, on bi bio mrtav!
Oni reknu:
- Tako nam Allaha, ovo je jedno ĉudesno ĉudo.
Zatim kralj od Kine zapovijedi, da ta povijest treba biti zabiljeţena i pohranjena u kraljevskoj
pismohrani. Zatim on pokloni Ţidovu, kršćaninu i upravitelju skupocjene poĉasne haljine i
naredi im da otiĊu odatle. Oni dakle otiĊu. Potom se sultan okrene ka krojaĉu, dadne mu poĉasnu
haljinu, imenuje ga svojim dvorskim krojaĉem, i ispostavi mu ĉvrst godišnji novac. I on
uspostavi mir izmeĊu njega i grbavca, a ovomu takoĊer pokloni skupocjenu poĉasnu haljinu i
ĉvrst godišnji prihod, i uĉini ga svojim drugom za
22 Bog je ildh, a od te je rijeĉi ir zajednici sa ĉlanom, el-ilah, jednaĉenjem i
stezanjem nastala za jedinoga Boga rijeĉ Allah.
23 Dakako: plaćeni inozemni vojnici, koji nisu muslimani.
51
Trideseticetvrta noć
stolom. Naposljetku takoĊer brijaĉu iskaţe svoju milost, tim što mu je poklonio poĉasnu haljinu i
uzdrţavanje, i što ga je uĉinio drţavnim brijaĉem i svojim drugom za stolom. I oni poţive
najljepšim i najveselijim ţivotom, sve dok im nije došao rušitelj radosti i rastavitelj prijatelja24."
"Pa ipak, o sretni Kralju" tako je nastavila Šehrezad "ta pripovijest nije ĉudnovatija od one o
dvojici vezira i Enisi el-Dţelis."
k Tada joj njezina sestra rekne:
"A kakva bi ona zapravo mogla biti?"
I ona poĉne pripovijedati
PRIPOVIJEST 0 NHR ED-DlNU I ENlSI EL DŢELlS.
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je nekoć u Đasri ţivio jedan kralj, koji je volio
siromahe i prosjake i koji je bio dobrostiv prema svojim podanicima i od svojega bogatstva
poklanjao svima, koji su vjerovali u Muhammeda - Allah ga blagoslovio i pozdravio! Ali je
takoĊer bio onakav, kakvim ga oslikava jedan od pjesnika:
Ako podu u juriš protiv kralja guste ĉete, Tada on na neprijatelje udara britkim maĉem.
Zatim on upisuje na njihove grudi pismo jurišne uzavrelosti O danu, kada ga ugledaš, kako je
jurnuo na jahaĉe.
On se zvao kralj Muhammed ibn Sulaiman ez-Zaini, a imao je dva vezira, od kojih je jedan bio
el-Mu'in ibn Sava, drugi meĊutim
24 Dakako: Asrael, anĊeo smrti, i u prenosnici — smrt.
Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi d-Dţelis

el-Fadl ibn Chakan. Bio je meĊutim el-Fadl ibn Chakan najveliko-dušniji ĉovjek od svih ljudi
svojega vremena, * muţ od ispravnih postupaka u ţivotnim promjenjivostima, * tako da su se
sva srca bila usuglasila * u ljubavi prema njemu * i da su se ljudi oko njega natiskivali, * da ga
pitaju za savjet, * i da su podanici molili za njegov dug ţivot, * jer je on bio odan dobru, * a
prognao je zlo i neva-ljalštinu. * Vezir je el-Mu'in ibn Sava nasuprot tomu mrzio ljude i nije
volio dobrotu i bio je svojevrstan izloţak nevaljalosti. O njemu se kazuje:
OtiĊi k plemiću, plemićevu sinu! Jer plemići, Sinovi plemića, su oni, koji će opet roditi plemiće.
A okani se prostaka, sinova prostaka! Jer ti prostaci, Sinovi prostaka, su oni, koji opet raĊaju
prostake.
I koliko je god narod vrlo ljubio el-Fadla ibn Chakana, toliko je vrlo mrzio el-Mu'ina ibn Savu.
Dogodilo se dakle jednoga dana prema odluci Svemogućega, da je kralj Muhammed ibn
Sulaiman ez-Zaini sjedio na prijestolju svojega gospodstva, okruţen svojim dostojanstvenicima, i
da je dao pozvati svojega vezira el-Fadla ibn Chakana i da mu je rekao:
— Ţelio bih jednu robinju tako lijepu, kakve sada nema nijedne
druge, * savršenu u ljupkosti, * ravnomjerne savršenosti, * i izvrsnos
ti svih dobrih darova. *
Tada dvorjani reknu:
— Takva se jedna djevojka moţe imati samo za desettisuća
dinara.
I kralj pozove svojega rizniĉara i rekne:
— Odnesi desettisuća dinara u kuću el-Fadla ibn Chakana.
53
Rizniĉar uĉini, kako je sultan zapovijedio. I ministar otiĊe odatle, pošto mu je dao nalog, da se
svakoga dana upućuje na trg za trgovanje robljem i da prekupcima stavi stvar na srce. TakoĊer
izdade zapovijed, da nijedna djevojka, koje se cijena penje preko tisuću dinara, ne smije biti
prodana, prije nego što su nju pokazali veziru. Tako prekupci nisu više prodavali nijednu robinju,
a daje predhodno nisu pokazali ministru. Ali mu se nije dopala nijedna od svih robinja, koje su se
nalazile kod njih, sve dok jednoga dana nije neki trgovac došao do kuće vezira el-Fadla ibn
Chakana, kada je ovaj upravo uzjahao konja, kako bi odjahao u palaĉu. I taj trgovac uhvati
njegov stremen i rekne:
O ti, koji si kraljevsko dostojanstvo doveo do novoga sjaja, Ti si vezir, kojemu se uvijek
osmjehuje Sunce sreće.
Ti si probudio meĊu ljudima izumrlu plemenitost.
Tvoja će revnost biti nagraĊena, zauvijek posredstvom Allahove moći!
1 on nastavi:
— Visoki gospodaru, to, što je bilo traţeno po najvišoj zapovi
jedi, je konaĉno naĊeno.
Vezir zapovijedi:
- Dovedi mije!
Tada trgovac išĉezne na kratko vrijeme i zatim dovede neku djevojku, * koja je bila plemenita
stasa, * i nabreklih grudiju, * njezin je pogled imao tamnu silinu, * obao je bio lik njezinih
obraza, * njezino je tijelo bilo tanko, * ali bedra baš teška. * Nosila je predivnu haljinu, * a slaĊi
je od medene vode bio rub njezinih usana. * Njezin je lik bio ravnomjerniji nego onaj naklonjene
grane, a njezin je govor bio njeţniji nego onaj u jutarnjeg Zefira, onako kako je jedan od onih,
koji su je opisivali, rekao o njoj:
54
Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dţelis

Ona je ĉudo od ljepote. Njezino je lice poput Uštapa. I ona je slaĊa ljudima od groţĊa i voćnoga
soka25.
Njoj je dao Gospodar prijestolja dostojanstvo i visok poloţaj, Draţest i pametnu narav, tijelo
tako vitko kao neko koplje.
Na nebu njezina lica stoji sedam zvijezda
Kao straţari za obraze koji odande uhode u daljinu.
Ako bi neki ĉovjek nastojao da si uvreba jedan pogled: Njega bi dţinnovi njezina oka spalili
jednom zvijezdom26.
Kada ju je vezir ugledao, ona mu se iznimno dopadne, i on se okrene k trgovcu i upita:
- Koliko je visoka cijena ove robinje?
Taj odgovori:
- Njezina trţišna vrijednost iznosi desettisuća dinara. Ali se
njezin vlasnik zaklinje, da desettisuća dinara ne pokrivaju ĉak ni
troškove za one piliće, koje je ona pojela, za ono vino, koje je popi
la, za one poĉasne haljine, koje su bile poklonjene njezinim uĉitelji
ma. Jer ona je izuĉila umjetnost lijepog pisma, gramatiku, nauk o
rijeĉima, izlaganje Kur'ana, temeljne postavke pravne znanosti i
teologije, nauka o lijeĉenju i raĉunanja vremena, i ona se razumije
u sviranje na glazbenim instrumentima.
25 - Ĉini se da je cijela ova pjesma loše komponirana i da nam je loše
predana — napominje Littmann. Ovoj meĊutim Littmannovoj primjedbi treba
dodati i to, da se od takva djela, kao što je 1001 noć već i poradi samoga njego
va obima ne moţe zahtjevati ujednaĉenost umjetniĉke kvalitete.
26 Vidi predhodnu bilješku.
55
Tada vezir rekne:
- Dovedi ovamo njezina gospodara!
Trgovac ga istoga ĉasa dovede, i gledaj, to je bio neki Perzijanac, * od kojega je ostalo još
samo malo, * kojega je vrijeme istrošilo, i saĉuvalo još za poneku godinu. * Onako kako kazuje
pjesnik:
Vrijeme zastrašuje, o kakve li jeze! Vrijeme ima snagu i ostaje postojano.
Jednom sam mogao hodati i nisam bio bolestan. Danas sam bolestan i ne mogu hodati.
Vezir ga dakle upita:
- Jesi li zadovoljan, da ovu robinju prodaš sultanu Mu-
hammedu ibn Sulaimanu ez-Zainiji za desettisuća dinara?
Tada Perzijanac odgovori:
- Tako mi Allaha, ako bih je ja kralju ponudio zabadava, to bi
bila samo moja obveza.
Vezir smjesta zapovijedi, da se donese novac. I on bude dopremljen i odvagan pred
Perzijancem. Tada trgovac robljem priĊe k veziru i rekne mu:
- S dopuštenjem našega gospodara, vezira, ja imam nešto reći. Tada vezir uzvikne:
- Ovamo s time, što hoćeš reći!
- Ja drţim - nastavi trgovac - da ti ne bi trebao ovu robinju
još danas dovoditi ka kralju, jer ona dolazi upravo s puta. Naškodi
la joj je promjena zraka, a putovanje ju je iznurilo. Nego je ti zadrţi
tijekom deset dana na miru u svojoj palaĉi, da se ona oporavi i opet
56
Pripovijest o Niir ed-Dinu i Enisi el-Dzelis

bude onakvom, kakva je bila. Zatim je pak pošalji u hammam27 i odjeni je u najljepše haljine i
odvedi je k sultanu. To će ti donijeti više sreće!
Vezir promisli o trgovĉevim rijeĉima i naĊe, da bi tako bilo ispravno. Tako je on odvede u
svoju palaĉu, odredi joj njezinu vlastitu sobu i naredi da joj se svakoga dana daje ono, što bi joj
bilo potrebno u jelu i piću i drugim stvarima. Tako ona ondje ostane neko vrijeme.
Imao je meĊutim vezir e-Fadl ibn Chakan sina, * koji je bio poput Uštapa, * kada izlazi u
punoći svojega svjetla. * Imao je svijetlo zraĉeće lice, * obraz ruţiĉasta sjaja, * na njemu madeţ
malen poput zrnceta ambre, * kroz malje prosijavajući se i fin, * onako kako je o njemu pjevao
pjesnik * u stanovitoj pjesmi visoke zvuĉnosti *:
Neki Mjesec — ushićuje on svojim oĉima, kada gleda. Neku granu — oĉarava on svojim stasom,
kada se sagiba.
Poput ebanovine su njegovi uvojci, njegova je boja poput svijetloga zlata.
Njegovo je tijelo nalik nekoj trsci: svaka mu je ljepota prijatna.
O ti, ĉije je srce tako tvrdo i ĉije je tijelo tako njeţno, Zašto se nije dogodilo, da su svojstva
obrnuta?
Jer kad bi se njeţnost tijela nalazila u tvome srcu,
Ti prema zaljubljeniku ne bi više pokazivao nikakvu tvrdoću niti okrutnost.
Istoĉnjaĉka kupelj.
Trideseticetvrta noć
A ti, koji me koriš zbog ljubavi — ispriĉaj me! Jer bijeda je svladala onoga, koji tako pati kao ja.
Krivica pogaĊa samo moje oĉi i moje zaljubljeno srce: Zato prestani s predbacivanjima i prepusti
me mojoj boli.
i
Mladić dakle nije znao, kako to stoji s ovom robinjom. Njegov ju je meĊutim otac opomenuo i
rekao joj:
- Znaj, moja kćeri, ja sam te kupio kao druţicu u krevetu za kralja Muhammeda ibn Sulaimana
ez-Zainiju. A ja imam jednoga sina, koji nijednu djevicu u ovoj gradskoj ĉetvrti ne ostavlja
nepoje-banom. Budi dakle na oprezu pred njim i nemoj mu dopustiti da ugleda tvoje lice, pa ĉak
niti da ĉuje samo tvoj glas!
- Slušam i pokoravam se! - odgovorila je djevojka.
I on je ostavi i ode odatle. Jednoga se meĊutim dana dogodi po odluci udesa, da se djevojka
uputila u hammam, koji se nalazio u kući28, gdje ju je okupalo par robinja. Zatim se ona odjene
u raskošne haljine, tako da su njezina ljepota i ljupkost još divnije dolazile do izraţaja, i uĊe ka
gospodarici, ministrovoj suprugi, i poljubi joj ruku. A ova joj rekne:
- Uzmogla ti kupelj uĉiniti dobro, o Enis el-Dţelis! Zar nije lijep naš hammam?
- O moja gospodarice - odgovori ona - meni ondje nije ništa nedostajalo osim tvoje prisutnosti.
Tada gospodarica rekne robinjama:
- Na noge, hajde da odemo u hammam! One odgovore:
- Slušamo i pokoravamo se!
Takav hammam odgovara našoj kupaonici.
58

I sve s njome ustanu. Bila je dakle naloţila dvjema malim robinjama, da straţare na vratima
sobe, u kojoj se nalazila Enis el--Dţelis, i rekla im:
- Ne puštajte nikoga k djevojci!
I one je uvjere u svoju pokornost. Ali jedva da se Enis el-Dţelis smirila u svojoj sobi, kad li
tuda proĊe vezirov sin, ĉije je ime glasilo Nur ed-Din 'Ali, i upita o svojoj materi i familiji29, a te
dvije robinje odgovore:
- One su u hammamu.
Djevojka je meĊutim, Enis el-Dţelis, ĉula iznutra glas Nur ed--Dina 'Alije, i ona rekne sebi
samoj:
- Ja bih ipak ţeljela saznati, što je zapravo posrijedi s tim mladićem, o kome mi je rekao vezir,
da on ne ostavlja u ovoj gradskoj ĉetvrti nijednu djevicu nepojebanom. Tako mi Allaha, imam
veliku ţelju, da ga vidim!
- Zatim ona skoĉi na noge, dok je odisala svjeţinom kupelji, priĊe k vratima i pogleda Nur ed-
Din a 'Aliju, i ugleda mladića, nalik mjesecu u njegovoj punini, i taj prizor probudi u njoj tisuću
uzdaha. Ali takoĊer mladić baci na nju jedan pogled, i ugleda je, i taj jedan pogled probudi
takoĊer u njemu tisuću uzdaha. I oboje budu upleteni u mreţu ljubavi jednoga prema drugomu.
Tada se on uputi prema dvjema malim robinjama i poviĉe na njih, tako da su one pred njim
pobjegle i ostale stajati na razdaljini, kako bi gledale i vidjele, što će on poduzeti. I gledaj, on
priĊe k vratima odaje, otvori ih, uĊe unutra k robinji i upita je:
- Jesi li ti ta, koju je moj otac kupio za mene?
Ona odgovori:
-Da!
Tada joj mladić, koji se nalazio u stanju pijanstva, pristupi, i uzme njezine noge, i stavi ih sebi
oko pasa, i ona obavije svoje ruke
29 Za razliku od naše rijeĉi porodica, rijeĉ familija ovdje podrazumijeva takoĊer sluţinĉad i
robove, to jest: sve pripadnike jednog domaćinstva.
59
oko njegova vrata, i primi ga uz poljupce, i uz uzdahe i ljubavnu igru. I on je sisao na njezinu
jeziku i ona na njegovu, i on joj naposljetku ugrabi djeviĉanstvo.
Kada su meĊutim dvije male sluškinje vidjele, da je njihov mladi gospodar ušao k robinji Enisi
el Dţelis, one poĉnu kriĉati i dozivati. Mladić ju je meĊutim već bio pojebao, i sada ţurno otrĉi
odatle, i potrudi se da umakne iz straha od posljedica svojega ĉina. Kada je vezirova supruga
ĉula kako robinje kriĉe, ona skoĉi i trkom doĊe iz kupelji, dok joj se znoj slijevao preko lica, i
poviĉe:
- Sto treba znaĉiti ta vika u kući?
I kada je došla do dvije male robinje, koje je bila posjela pred vrata odaje, ona upita:
- Hej vi, što je to?
Te dvije odgovore:
- Gledaj, naš gospodar Nur ed-Din 'Ali je prišao k nama,
istukao nas je, i mi smo pred njim pobjegle. On je meĊutim prišao
k Enisi el-Dţelis i zagrlio ju je, a mi ne znamo što je on još dalje
uĉinio. Ali, kada smo mi poĉele vikati, on je pobjegao.
Potom dama ode k Enisi el-Dţelis i rekne joj:
- Što se dogodilo?
- O moja gospodarice - odgovori ona - dok sam ja ovdje sjedila, gledaj, kad li uĊe neki lijep
mladić i upita me: 'Jesi li ti ta, koju je moj otac kupio za mene?' I ja odgovorim: 'Da!' Jer tako mi
Allaha, o moja gospodarice, ja sam povjerovala, da su njegove rijeĉi istinite. I on je smjesta
prišao k meni i zagrlio me je.
- Je li ti se inaĉe pribliţio još sa ĉime drugim?- upita dama. I ona odgovori:

- Jest. Ukrao mi je tri poljupca.
- On te nije mogao tako napustiti, a da te nije obešĉastio! -
uzvikne vezirova supruga.
60
Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-DţĊis

I ona poĉne plakati i udarati se po licu, a to su s njome ĉinile sve robinje. Jer one su se bojale,
da će Nur ed-Dina njegov otac ubiti. Dok su one tako plakale, stigne vezir i upita, što je
posrijedi. Tada mu rekne njegova supruga:
- Zakuni mi se, da ćeš uvaţiti ono, što god ti uopće kaţem!
On rekne:
- Hoću.
Tada mu ona ispripovijeda, što je uĉinio njegov sin, i on dospije u veliku brigu, razdere si
haljinu, poĉne se udarati po licu i ĉupati si bradu. Njegova mu meĊutim supruga rekne:
- Nemoj se ubijati, ja ću ti dati njezinu cijenu, desettisuća
dinara, od vlastitoga novca!
Tada on podigne glavu prema njoj i poviĉe:
- Jao tebi! Ne trebam ja njezinu kupovnu cijenu. Ali se bojim, da će propasti moj ţivot i moj
novac.
- O moj gospodaru, kako bi to onda trebalo biti?
- Zar ti ne znaš, da na nas vreba onaj neprijatelj, koji se zove el-Mu'in ibn Sava? On će, ĉim
doĉuje o toj stvari, otići k sultanu..."
61
Tada primijeti Šehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priĉu, koju je bila zapoĉela po
Kraljevu odobrenju.
Ali kada je poĉela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir rekao svojoj suprugi:
— Zar ti ne znaš, da na nas vreba onaj neprijatelj, koji se zove
el-Mu'in ibn Sava. On će, ĉim doĉuje o toj stvari, otići k sultanu i
reći mu: 'Tvoj ti je vezir, o kome ti vjeruješ, da te on ljubi, uzeo
desettisuća dinara i kupio stanovitu robinju, kojoj sliĉne nikada
nitko nije vidio. Ali, budući da mu se ona svidjela, on je rekao svo
jemu sinu: 'Uzmi je! Ti si nje više vrijedan nego sultan.' I tako ju je
taj uzeo, i ugrabio joj djeviĉanstvo, i sada se ta robinja nalazi kod
njega.' Kralj će doduše reći: 'Laţeš!' Ali će on kralju odgovoriti: 'S
tvojim ću ga dopuštenjem ja uloviti na prepad i nju ću dovesti k
tebi.' I kralj će mu dati punomoć, i on će izvesti napad na kuću i
uzeti robinju i odvesti je sultanu, koji će je ispitati. Zatim ona neće
moći poricati. I moj će neprijatelj reći: 'Visoki gospodaru, ti znaš,
da sam ja uvijek bio ispravan prema tebe, ali nisam našao kod tebe
nikakve milosti.' Zatim će me sultan uĉiniti primjerom za opomenu,
i ja ću postati predstavom za sav narod i izgubiti ţivot.
Tada mu rekne njegova supruga:
— Nemoj dopustiti da itko sazna o toj stvari. Ona se potajno
dogodila. Sve u ovoj okolnosti povjeri Allahu!
63
Tridesetipeta noć
Tada se vezirovo srce umirilo.
Toliko vezir! Okrenimo se sada k Nur ed-Dinu 'Aliji.
Taj je iz straha od posljedica te stvari ostao tijekom cijeloga dana u vrtu. Tek se pred kraj noći
vratio u odaje svoje matere, gdje je odspavao, i opet ustao prije Sunĉeva izlaska i otišao u vrt.
Tako je on ĉinio tijekom cijeloga jednog mjeseca, i nikada se nije pokazivao pred ocem, sve dok
naposljetku nije njegova mati rekla njegovu ocu:
- Moj gospodaru, moramo li mi izgubiti ne samo tu djevojku,
nego takoĊer našega djeĉaka? Ako bude još dugo dalje išlo na taj
naĉin s mladićem, on će nam pobjeći.
Vezir je upita:
- Sto onda treba uĉiniti?
A ona odgovori:
- Ostani noćas na nogama, i kada on doĊe, pograbi ga, sklopi
s njime mir i dadni mu curu za ţenu! Jer ona njega ljubi, kao što on
ljubi nju. Ja ću ti meĊutim platiti njezinu cijenu.
Tada vezir priĉeka sve do noći, a kada je njegov sin ušao, on ga pograbi, kao da mu hoće
prerezati grlo. Ali ovamo doĊe njegova mati i upita svojega muţa:
- Sto ti hoćeš s njime poĉeti? On odgovori:
- Ubit ću ga.
Tada sin rekne svojemu ocu:
- Zar je dakle za tebe moja smrt tako laka?
Sada iz oĉevih oĉiju poteku suze, i on uzvikne:
- O moj sine, kako je za tebe bio lak gubitak mojega imetka i
mojega ţivota!
Nato mladić odgovori:
64
Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dţdis

- Poslušaj, o moj oĉe, što kazuje pjesnik:
Oprosti! Ja sam pogriješio! Mudri ljudi vazda obiĉavaju Davati grešniku potpuno oproštenje.
Ĉemu se dakle treba nadati tvoj neprijatelj, doklegod Se nalazi u najdubljoj bijedi, ti pak u
visokoj ĉasti?
Sada vezir odustane od grudiju svojega sina i rekne:
- O moj sine, ja ti opraštam.
Jer njegovo se srce bilo razmekšalo. I mladić poljubi ruku svojemu ocu, koji mu rekne:
— Moj sine, kada bih ja bio siguran, da bi ti ispravno postupao s Enisom el-Dţelis, ja bih ti je
tada dao.
— O moj oĉe, kako ja ne bih s njome trebao ispravno postupati?
— Ja ti nareĊujem, moj sine, da ne uzimaš osim nje nijednu drugu ţenu, niti da uzimaš inoĉu, i
da je ne prodaješ.
- O moj oĉe! Zaklinjem ti se, da neću uzimati nijedne druge
ţene osim nje, i da je neću prodavati.
Kada se on bio tako zakleo, ušao je u robinjinu sobu i ţivio s njome tijekom godine dana.
Kralja je meĊutim Allah Uzvišeni pustio, da posve zaboravi onu stvar s robinjom. A što se tiĉe
el-Mu'ina ibn Save, njemu je doduše bilo o tome donijeto izvješće. Ali on o tome nije smio
govoriti, jer je el-Fadl kod sultana uţivao tako visoku naklonost.
Kada je ta godina bila na kraju, otiĊe vezir Fadl ed-Din ibn Chakan u hammam. Kada je zatim,
još znojeći se, izašao van, na oštrome se zraku prehladi. Tako bude vezan za bolesniĉki krevet, i
slijedili su dugi besani sati, i njegova je bolest sve više uzimala maha. Tada on dakle pozove
svojega sina Nur ed-Dina 'Aliju, a kada je taj stao pred njega, on mu rekne:
Tridesetipeta noć
— Moj sine, znaj, * ĉovjeku je dodijeljen njegov posjed, * i
odreĊen mu je udes koji ga sustiţe, * i svako ĉovještvo mora ispiti
kaleţ smrti. Zatim on izgovori stihove:
Ja sam smrtan. Preuzvišen je On, koji je besmrtan.
I znam, da sada sigurno moram umrijeti u kratkome roku.
Nema nijednoga kralja, koji još i u smrti zadrţava drţavu. Neprolazna je drţava samo Onoga,
koji je besmrtan.
Zatim on nastavi:
— Moj sine, nemam za tebe nikakvu drugu opomenu, osim da se bojiš Allaha, da vazda imaš
na umu kraj, i da si prigrliš robinju Enisu el-Dţelis.
— O moj oĉe — uzvikne sin — tko je tebi ravan! Zaista, ti si slavljen poradi svojih dobrih
djela, i propovjednici se mole za tebe na propovjedaonicama!
Zatim el-Fadl još rekne:
— O moj sine, ja se nadam, da će Allah Uzvišeni dopustiti da
budem primljen!
Zatim izgovori obje reĉenice oĉitovanja vjere30 i ode k narodu blaţenih. Palaĉa meĊutim
poĉne odjekivati od tuţaljki, a vijest o njegovoj smrti stigne do kralja. I narod je u gradu slušao o
rastanku vezira el-Fadla ibn Chakana sa svijetom, i djeca su u školi za njime prolijevala suze.
Njegov se sin Nur ed-Din 'Ali dao na posao, i opremao je sve za njegov sprovod, a na
sprovodnoj se sveĉanosti pojave emiri i veziri i drţavni velikaši i narod toga grada, i meĊu njima
vezir el-Mu'in ibn Sava. Kada je bilo iz kuće izneseno pokojnikovo tijelo, poĉne netko iz
mnoštva pjevati ove stihove:
30 Oĉitovanje se vjere u muslimana sastoji od dva ĉlana: "Tvrdim da nema drugoga Boga
osim Allaha i daje Muhammed Allahov poslanik."
66
Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dzdis

0 petome sam se danu31 rastao od od svojih prijatelja.
1 tada su me oprali na kamenu na vratima.
Svukli su s mene moje haljine, koje sam tako dugo nosio, I dali su mi takve, kakve još nikada
nisam nosio.
Lijes sa mnom su nosila na svojim ramenima ĉetiri muškarca Prema kući molitve, i ondje se
ponetko za mene molio.
Molili su molitvu, a da se nisu klanjali prema zemlji. Nju su na tome mjestu molili za mene svi
prijatelji.
Na to su me poloţili u nadsvodenu graĊevinu:
Vrijeme prolazi. Ali ah, moja se vrata neće više nikada otvoriti!
Kada ga je zatim sakrila zemlja, i kada su se narod i prijatelji razišli, tada se takoĊer Nur ed-
Din vrati kući, i poĉne u suzama naricati. I jezik njegove nevolje izgovori ove stihove:
On je o petome danu32 pred veĉer otišao odavde. Rekli smo si zbogom. I tada me on ostavi da
stojim.
Ali kada se on okrenuo od mene, s njime je otišla njegova duša. Ja reknem:'Vrati se natrag!', ali
ona: 'Kamo bih trebala ići?
31 Peti je dan ĉetvrtak, koji općenito vaţi za sretan dan. No u ĉetvrtak se ne
smije polaziti ni na kakvo putovanje.
32 Vidi predhodnu bilješku!
Tridesetipeta noć
U tijelo, u kome ne boravi više nikakav ţivot i takoĊer nikakva krv,
u kome sada nema niĉega više osim ĉegrtava kostura?'
Od obilna su plakanja moje oĉi postale slijepima, A moje su uši gluhe, nikakav glas u njih ne
prodire.
Na to on ostane dugo vremena u dubokoj tugi za svojim ocem, sve dok nije jednoga dana, kada
je sjedio u kući svojega oca, netko pokucao na njegova vrata. Tada Nur ed-Din 'Ali ustane, i
otvori vrata. I gledaj, stupi unutra neki ĉovjek od drugova za stolom i prijatelja njegova oca,
poljubi mu ruku i rekne:
— O moj gospodaru, tko je za sobom ostavio takvoga kao što si
ti, taj nije umro. A to je taj put, kojim je išao takoĊer Prorok, gospo
dar prijašnjih i budućih pokoljenja. Dragi gospodaru, budi opet
dobre volje i okani se tugovanja!
Nur ed-Din 'Ali meĊutim ustane, ode u primaću dvoranu, i ondje dopremi sve, što mu je bilo
potrebno. Njegovo se društvo opet poĉne kod njega okupljati, i on opet uzme k sebi svoju
robinju. A njegovo se društvo sastojalo od desetorice trgovaĉkih sinova. On poĉne jesti i piti,
davati gozbu za gozbom i razasipati poklone i dokaze naklonosti. Naposljetku mu meĊutim doĊe
jednoga dana njegov upravitelj i rekne:
— O moj gospodaru Nur ed-Dine 'Ali, zar ti nisi ĉuo izreku: *
'Tko izdaje a da o tome ne vodi raĉuna, * taj postaje siromašnim a
da to i ne primjećuje.' *? A pjesnik govori:
Ja štedim svoj novac i briţljivo ga ĉuvam. Jer zbilja, ja znam, on mije štit i maĉ.
Jer kada bih ga rasipao za najgore od neprijatelja,
Tada bi na ovome svijetu preobrazio svoju sreću u nesreću.
68
Pripovijest o Nur ed-Dmu i Enisi cl-Dţelis

Ja dakle od njega jedem i pijem od njega u zdravlje, I ne dajem od njega ni prebijeni novĉić.
Da, ja ĉuvam svoj novac pred svakim pojedinim momkom. Koji nije vrijedan mojega
prijateljstva i koji je niska znaĉaja.
To mije ipak draţe, nego da ja traljavcu kaţem: 'Posudi mi do sutra jedan dirhem, vratit ću ti
natrag pet',
I da on od mene odvrati svoje lice i okrene se A da ja ostanem nalik psu oţalošćena pogleda.
Kako to jadno ipak ide ĉovjeku bez novca,
Makar ĉak i poput Sunca na tome svijetu zraĉila njegova ĉestitost!
— O moj gospodaru — nastavi on — ti obimni izdatci i veliki
pokloni uništavaju blagostanje.
Kada je Nur ed-Din 'Ali saslušao te rijeĉi svojega upravitelja, on ga pogleda i uzvikne:
- Od svega toga, što si mi ti rekao, ja neću obratiti paţnju ni na
jednu rijeĉ, jer sam ĉuo pjesnikovu izreku, koja kazuje:
Ako moja ruka ima novca i ja od njega ne poklanjam, Neka mi se sasuši ruka, neka mi noga više
ne kroĉi!
NaĊite mi nekoga škrtca, koji je stekao slavu svojom škrlošću,
NaĊite mi, i dajte mi da vidim darovatelja, koji je umro zbog dareţljivosti.
69
Tridesetipeta noć
Zatim on nastavi:
- Znaj, o upravitelju, to je moja ţelja, da me ti, dokle god imaš
novca za moj doruĉak, ne muĉiš brigom o mojoj veĉeri!
Tada upravitelj ode svojim putem. Nur ed-Din 'Ali se meĊutim prepusti radostima u najljepšem
ţivljenju i ostane pri svome ĉinjenju. I koliko bi mu god puta neki od njegovih staleških drugova
rekao: 'To je jedna zgodna stvar', on bi uzvikivao: 'To je poklon za tebe!' Ili ako bi neki drugi
rekao: 'O gospodaru, kuća ondje je zgodna', on bi uzvikivao: 'To je poklon za tebe!' I on je
prireĊivao jednu gozbu ujutro, drugu gozbu naveĉer, sve dok na taj naĉin nije proveo ĉitavu
jednu godinu. Nato, baš kada se bilo skupilo društvo, doĊe robinja Enis el-Dţelis i izgovori ove
stihove:
Ti si mislio dobro o danima, dokle su ti god oni bili dobri. Na prijeteću nesreću udesa nisi
obraćao paţnju.
Davao si se obmanjivati od mira noći.
Ali ĉesto dolazi tama takoĊer u noći obasjanoj zvijezdama.
Kada je ona završila svoje stihove, gledaj, tada netko pokuca na vrata. Nur ed-Din ustane, i, a
da to nije primijetio, slijedio ga je jedan od njegovih staleških drugova. Kada je otvorio, našao je
svojega upravitelja, i upitao ga je, što je posrijedi. Taj odgovori:
- O gospodaru, ono, ĉega sam seja bojao, sada se dogodilo!
- Kako to?
- Znaj, da u mojoj ruci nije preostalo ništa vrijedno jednoga dirhema, niti više ni manje. Ovdje
imaš moje knjige, u kojima ćeš naći izdatke, koje sam uĉinio, i popis svojega negdašnjeg
posjeda.
Kada je Nur ed-Din 'Ali ĉuo te rijeĉi, on obori glavu i rekne:
- Nema nikakve visosti i nema nikakve moći do u Allaha!
70
Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi d-D?elis

Ali kada je taj prijatelj - koji gaje kriomice slijedio, i izašao, da uhodi — ĉuo te upraviteljeve
rijeĉi, on se vrati k svojim prijateljima i rekne im:
- Pogledajte si, što ćete uĉiniti, jer Nur ed-Din 'Ali nema više
nijednog novĉića.
A kada se zatim sam Nur ed-Din vratio k njima, ukaţe im se zbunjenost na njegovim crtama
lica. Nato se digne jedan od njegovih drugova za stolom, pogleda Nur ed-Dina i rekne mu:
- O moj gospodaru, dopuštaš li mi da se povuĉem?
- A zašto danas tako rano? - upita on.
A drugi odgovori:
- Moja ţena ĉeka svoj poroĊaj, zato ne smijem ostajati daleko
od nje. Moram se vratiti doma i na nju paziti.
Tako ga on napusti, a ustane jedan drugi i rekne:
- O moj gospodaru Nur ed-Dine, sada bih ţelio otići k svoje
mu bratu, jer on danas obrezuje svojega sina.
Ukratko, svaki je pojedini pod bilo kojim izgovorom zamolio za dopuštenje, da ode, sve dok
sva desetorica nisu ostavila Nur cd--Dina 'Aiju samoga. Tada on pozove svoju robinju i rekne
joj:
- Enis el-Dţelis, vidiš li ti u kakvome se ja nalazim poloţaju?
I on joj ispripovijeda, što mu je rekao upravitelj. Ona odgovori:
- Moj gospodaru, ja sam se već mnoge noći nosila s time, da s
tobom govorim o tim stvarima, ali sam ĉula kako si govorio:
Dokle ti god sreća daje darove, daj od njih Svim ljudima, prije nego što ona ode odatle!
Jer davanje je ne tjera od tebe, ako ti se ona pribliţuje. A škrtost je ne zadrţava stalnom, ako ona
bjeţi od tebe.
71
Tridesetipeta noć
- Kada sam ĉula od tebe te rijeĉi, ušutila sam, i nisam ti ti se usuĊivala uputiti nijednu rijeĉ.
- Enis el Dţelis — rekne Nur ed-Din 'Ali — ti znaš, da sam ja svoje bogatstvo potrošio samo
na svoje prijatelje, koji su me sada napustili kao prosjaka, ali mislim, da me neće ostaviti na
cjedilu bez potpore.
- Tako mi Allaha - odgovori ona - ti ti neće ništa koristiti.
Ali Nur ed-Din rekne:
- Ja ću smjesta ustati i otići k njima i kucati na njihova vrata.
Moţda ću od njih dobiti nešto, što će mi posluţiti kao glavnica, kako
bi njome mogao voditi trgovinu, ako šalu i igru ostavim po strani.
Zatim on bez oklijevanja ustane i otputi se, sve dok nije došao u ulicu, u kojoj su stanovala sva
desetorica. Ondje on pristupi k prvim vratima i pokuca. IzaĊe neka robinja i upita:
- Tko si ti?
On odgovori:
- Reci svojemu gospodaru, da Nur ed-Din 'Ali stoji pred vrati
ma i da mu poruĉuje: 'Tvoj ti rob ljubi ruku i ĉeka na tvoju dobros-
tivost'.
Tada robinja uĊe unutra i izvijesti o tome svojega gospodara. Taj meĊutim poviĉe na nju:
- Vrati se i reci mu: 'Moj gospodar nije kod kuće!' Robinja se vrati k Nur ed-Dinu i rekne mu:
- Moj gospodaru, gledaj, moj gospodar nije kod kuće. Tada se ovaj okrene odatle i rekne sebi
samomu:
- Ako ovaj i jest kurvin sin i daje se zatajiti, moţda ipak neki
drugi nije nikakav takav kurvin sin.
Nato on poĊe do sljedećih vrata i rekne onako kao prvi put, ali se takoĊer taj dadne zatajiti.
Tako Nur ed-Din izrekne u stihu:
72
Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dzelis -

Otišli su oni, koji su te, ako si stao pred njihova vrata, Nekoć darivali mesom i peĉenjem.
I potom on rekne:
- Tako mi Allaha, moram ih ipak sve iskušati. Moţda, da će
neki meĊu njima stupiti na mjesto njih svih.
I tako on napravi obilazak kod sve desetorice. Ali nije bilo meĊu njima nijednoga, koji bi
otvorio vrata, ili mu se pokazao, ili s njime podijelio jedan zalogaj kruha. Tada on izgovori ove
stihove:
V
Ĉovjek je u razdoblju sreće nalik drvetu:
Svi stoje oko njega, dokle god je bogato plodovima.
Ali odlaze od njega, ako je izgubilo voće i krošnju, I grubo ga prepuštaju ţegi i prašini.
Neka je propast nad svima vama, koji ste djeca našega doba! Nijedan meĊu desetoricom ne
posjeduje više ĉasti.
Zatim se vrati natrag k svojoj robinji, još ţalosnija srca, a ona mu rekne:
- Moj gospodaru, zar ti ja nisam rekla, da ti to neće ništa koris
titi?
On odgovori:
- Tako mi Allaha, nije bilo medu njima nijednoga, koji bi mi
pokazao svoje lice, i nijedan me nije htio poznavati!
- Moj gospodaru - rekne ona - poĉni pomalo prodavati
namještaj i pokućstvo i ţivi od utrška, dok nam ne pomogne Alah
Uzvišeni.
73
,-..
Tridesetipeta noć
Tada on poĉne prodavati sve, što se nalazilo u kući, sve dok nije preostalo više ništa. Zatim on
pogleda Enisu el-Dţelis i upita je:
- Sto da sada poĉnemo?
Ona mu odgovori:
- Moj gospodaru, moj je savjet taj, da ti smjesta ustaneš, da me
odvedeš na bazar, i da me prodaš. Ti znaš, da me je tvoj otac kupio
za desettisuća dinara: moţda, da će Allah dopustiti, da ti padne u
dio neka sliĉna cijena. A ako je to Njegova volja, da nas ponovo sas
tavi, tada ćemo se ponovo vidjeti.
On meĊutim uzvikne:
- O Enis el-Dţelis, tako mi Allaha, neće to meni biti lako, da
se od tebe rastavljam ĉak ni samo na jedan sat!
Ali ona rekne:
- Tako mi Allaha, moj gospodaru, takoĊer ni meni to neće biti
lako, * ali nuţda ima * svoj vlastiti zakon *, onako kako kazuje
pjesnik:
Ţivotne nuţde zacijelo sile ĉovjeka na to,
Da udari izlazom, koji ne poštuje dobar obiĉaj.
A tko se dovodi do toga, da poseţe za nekim sredstvom,
To ĉini samo zbog stanovite stvari, koja je vrijedna takvoga sredstva.
Tada on skoĉi i uhvati je, dok su mu se suze, nalik na kišu, slijevale niz obraze. I jezikom svoje
nuţde on izgovori stihove:
Ostani! Podaj mi još za put jedan pogled, prije nego što se ras-taneš.
Ja ću ojaĉati srce, koje se pri rastanku lomi.
74

Ali ako u svem tome osjećaš makar kakvu muku, Pusti me da umrem u bolima, ti se meĊutim ne
muĉi!
Zatim on s njome siĊe na bazar, i preda je prekupcu, i rekne
mu:
- O HaĊĊ Hasane, prepoznaj vrijednost onoga, što trebaš izvikivati!
- O moj gospodaru Nur ed-Dine - odgovori prekupac -podrijetlo je neprepoznatljivo!
A zatim on nastavi:
- Zar to nije Enis el Dţelis, koju je nekoć tvoj otac zadobio od mene za desettisuća dinara?
- To je ona — odgovori Nur ed-Din.
Tada se prekupac uputi k trgovcima, i uvidi, da se još nisu svi sakupili. Zatim je priĉekao, sve
dok nisu došli svi, i dok se trţnica nije napunila robinjama svih naroda, Turkinjama,
Frankinjama, Ĉerkeskinjama. Abesinijkama, Nubijkama i crnkinjama iz Tekrura33. Grkinjama,
Tatarkama, Gruzijkama i mnogima drugima. Kada se dakle trg napunio, on istupi, stane i poviĉe:
O vi svi trgovci! Vi gospodari novca!
Nije sve, što je okruglo, orah, Nije sve, što je duguljasto, banana,
Nije sve, što je crveno, komad mesa, Nije sve, što je bijelo, gruda masti!
Naziv za središnju Zapadnu Afriku.
75
Tridesetipcta noć
O vi trgovci, dovodim vam ovu skupocjenu perlu34, za koju nijedna cijena ne bi bila dostatna!
Za koliko je trebam izvikivati?
- Izvikuj je za ĉetiri tisućeipetstotina dinara! - odgovori jedan
trgovac.
Kada je dakle prekupac za poĉetak izvikao ponudu od ĉetiri-tisućeipetstotina dinara, gledaj,
upravo je prolazio kroz bazar vezir el-Mu'in ibn Sava, pa pošto je ugledao Nur ed-Dina 'Aliju
kako stoji na jednome kraju bazara, on u sebi rekne:
- Sto ovdje stoji u krugu Chakanov sin? Zar taj klipan ima još
dovoljno, da si kupuje robinje?
Zatim pogleda unaokolo, i zaĉuje prekupca, koji je na trgu izvikivao, a oko kojega su stajali svi
trgovci, i on u sebi rekne:
- Siguran sam, da on nema više ni prebijenog novĉića, i da je
doveo ovamo robinju Enis el-Dţelis, kako bi je prodao. Ah, ta stvar
ĉini dobro mojemu srcu!
Nato dadne pozvati prekupca, taj mu priĊe i pred njim poljubi tlo. Tada mu vezir rekne:
- Ja ţelim ovu robinju, koju ti izvikuješ na prodaju. Prekupac se meĊutim nije mogao protiviti,
nego rekne:
- O moj gospodaru, neka to bude, u ime Allahovo.
Zatim on dovede robinju i pokaţe mu je. Ona mu se svidi, i on upita:
- O Hasane, koliko je za nju ponuĊeno?
- Ĉetiritisućeipetstotina dinara kao poĉetna ponuda!
34 Perla ovdje, kao i drugdje u ovome prijevodu, oznaĉuje pravi biser, a toj je rijeĉi data
prednost samo zbog ţenskoga roda.
76

El-Mu'in rekne:
- Ĉetiritisućeipetstotina dinara su moja ponuda.
Kada su trgovci to ĉuli, nijedan se od njih nije usuĊivao ponuditi nijedan dirhem više, nego su
se svi suzdrţavali, jer su poznavali vezirovo silništvo. Zatim el-Mu'in ibn Sava pogleda prekupca
i rekne:
- Sto ti ovdje stojiš? OtiĊi, i ponudi za mene ĉetiritisuće dinara,
a petstotina trebaju biti za tebe!
Tada trgovac ode k Nur ed-Dinu i rekne:
- O moj gospodaru, tvoja ti robinja odlazi zajedno ništa.
- Kako to? — upita on.
A trgovac odgovori:
- Otvorili smo ponudu sa ĉetiritisućeipetstotina dinara. Tada
je došao ovaj silnik, el-Mu'in ibn Sava, i prolazio je kroz bazar, i
kada je ugledao robinju, ona mu se dopala, i meni je doviknuo:
'Ponudi za mene ĉetiritisuće dinara, a petstotina trebaju biti za
tebe.' Ja meĊutim ne sumnjam u to, da on zna, da djevojka pripada
tebi, pa ako bi on tebi smjesta isplatio cijenu, tada bi sve bilo dobro.
Ali ja poznajem njegovo silništvo. On će ti dati uputnicu na jedno
ga od svojih mjenjaĉa, i poslati nekoga za tobom, i dati reći ljudima:
'Ništa mu nemojte platiti!' I koliko god puta budeš odlazio, da traţiš
taj novac, oni će govoriti: 'Platit ćemo ti uskoro!' Tako će s tobom
postupati dan za danom, unatoĉ tomu što si ti ponosna duha! I
naposljetku, kad budu umorni od tvojega pritiskivanja, reći će:
'Pokaţi nam mjenicu!' Ali ĉim je samo budu imali u rukama,
razderat će je, i ti si izgubio cijenu za djevojku!
Kada je Nur ed-Din 'Ali ĉuo te prekupĉeve rijeĉi, on ga pogleda i upita ga:
- Sto trebam sada uĉiniti?
Taj mu odgovori:
- Dat ću ti jedan savjet, i ako ga ti budeš slijedio, on će ti biti
od velike koristi.
77
Tridesetipeta noć
— A taj je? — upita Nur ed-Din.
Na što prekupac odgovori:
— PriĊi odmah k meni, dok ja buden stajao nasred trga, uzmi iz
mojih ruku robinju, i zadaj joj jak udarac i reci joj: 'Ti kurvo, ja sam
odrţao svoju zakletvu i dovukao te na trţnicu robljem, jer sam se
zakleo, da ću te dovesti na bazar i pustiti da te prekupac izvikuje na
prodaju.' Ako to uĉiniš, lukavština će moţda ostaviti dojam na vezi
ra i narod, pa će oni povjerovati, da si je ti doveo na trţnicu samo
zato, da bi ispunio svoju zakletvu.
Tada Nur ed-Din rekne:
- To je najbolje.
Prekupac ga ostavi, vrati se na sredinu trga, uzme robinju za ruku i kimne veziru el-Mu'inu ibn
Savi i rekne:
- O moj gospodaru, ovaj je ovdje njezin vlasnik!
U meĊuvremenu Nur ed-Din priĊe trgovcu, otme mu robinju iz ruke, udari je po licu i poviĉe:
— Hej, ti kurvo! Ja sam te dovukao na bazar, da se razriješim
svoje zakletve. Sada odjebi kući i više mi se ne suprotstavljaj! Hej ti!
Zar ja trebam tvoju cijenu, da bih te trebao prodavati? Kada bih
rasprodavao svoje pokućstvo, ono bi mi donijelo višestruku tvoju
vrijednost!
Ali kada je el-Mu'in ibn Sava ugledao Nur ed-Dina, on uzvikne:
— Hola! Imaš li ti uopće još što za prodaju ili kupnju?
Sada ga vezir htjedne nasilniĉki napasti, ali tada trgovci pogledaju Nur ed-Dina, kojega su svi
vrlo voljeli. A mladić im rekne:
- Ja se ovdje nalazim u vašim rukama. Vi dakako poznajete njegovo silništvo.
- Tako mi Allaha - poviĉe vezir - da nema vas, ja bih ga ubio!
Sada svi poĉnu pogledavati Nur ed-Dina znaĉajnim pogledima, kao da su htjeli reći:
'Obraĉunaj s njim! nijedan od nas neće stupiti
78
Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dzelis

medu vas.' Tada Nur ed-Din poĊe prema veziru, i srĉan, kakav je već bio, povuĉe ga dolje s
njegova sedla i baci ga na zemlju. Ondje se pak nalazila neka jama s ilovaĉom35. Vezir padne
posred nje. Nur ed-Din ga meĊutim izudara i istuĉe, a jedan ga od tih udaraca pogodi u njegove
zube, tako da mu se brada obojala krvlju. Uz vezira se nalazilo deset mameluka, pa kada su oni
vidjeli, što se dogaĊa s njihovim gospodarom, oni stave svoje ruke na balĉake maĉeva i htjed-nu
potegnuti maĉeve, da napadnu Nur ed-Dina, i da ga sasijeku. Ali im ovi, koji su stajali uokolo,
doviknu:
- Jedan je od njih vezir, a drugi je vezirov sin. Oni će se moţda
jednoga dana opet pomiriti, i vi ćete zatim uţivati naklonost obo
jice. Ili ako neki udarac maĉem pogodi vašega gospodara, tada ćete
svi umrijeti najgorom smrću. Zato bi bilo bolje, da se vi ne miješate
meĊu njih.
Kada je zatim Nur ed-Din izmlatio vezira onoliko, koliko mu je srce htjelo, on svoju robinju
povede kući. Vezir takoĊer otiĊe svojim putem, a njegova je odjeća bila obojana u tri boje: crna
od ilovaĉe, crvena od krvi, i pepeljasta. Kada se vidio u tom stanju, on uzme hasuru i stavi si je
oko šije. TakoĊer uzme u ruku dvije kite kovilja i otiĊe, sve dok se nije zaustavio pred palaĉom,
u kojoj se nalazio sultan, i dok nije poĉeo uzvikivati:
- O najveći kralju našega vremena, nada mnom je izvršeno
nasilje, nada mnom je izvršeno nasilje!
Tada ga odvedu pred kralja. Taj ga pogleda, i gledaj, to je bio njegov veliki vezir. On ga
odmah upita:
- O vezire, tko ti je uĉinio takvo što?
Tada vezir zaplaĉe, i poĉne grcati, i izgovori ove stihove:
Zar me treba svijet tištiti, dok ti u njemu boraviš? Zar me trebaju vukovi ţderati, a ti, lav, si
ovdje?
35 Ilovište, u koje se sipao i pepeo, kako bi se od toga pravila ţbuka.
79
Tridesetipeta noć
Zar trebaju svi ţedni piti iz tvojega bunara? I, gdje ti sliĉiš kiši, zar ja trebam uz tebe ţedati?
— Visoki gospodaru — nastavi on — svakomu će se, tko tebe
ljubi i tebi sluţi, tako dogaĊati!
Tada sultan poviĉe:
— Hej ti, brzo, reci mi, kako se to s tobom zbilo, i tko ti je takvo
što uĉinio! Tvoja je ĉast dio moje ĉasti.
Vezir odgovori:
— Znaj, visoki gospodaru, pošao sam danas na trţnicu robljem,
da si kupim kuharicu za kuhanje, i tu sam na bazaru našao stanovi
tu robinju, tako lijepu, kakvu ja još nikada u svome ţivotu nisam bio
vidio. Htio sam je zadobiti za našega gospodara, sultana, pa sam
upitao prekupca o njezinu vlasniku, a taj je odgovorio: 'Ona pripa
da 'Aliji, sinu el-Fadla ibn Chakana.' No prije je stanovitog vreme
na dao naš gospodar, sultan, njegovu ocu desettisuća dinara, kako
bi mu za njih kupio neku lijepu robinju, i on je kupio ovu robinju,
koja mu se svidjela. Ali ju je uskratio našemu gospodaru, sultanu, i
dao je svojemu vlastitom sinu. Kada je zatim umro otac, sin je
poĉeo prodavati, što je posjedovao u kućama i vrtovima i
pokućstvu, i sve rasipati, sve dok nije više imao ni prebijena novĉića.
Naposljetku je doveo robinju na trg, da je proda, i predao ju je
prekupcu, koji ju je izvikivao. I trgovci su za nju nudili sve više, sve
dok se njezina cijena nije popela na ĉetiritisuće dinara. Tada sam ja
rekao sebi samomu: 'Ja ću je steći za našega gospodara, sultana, jer
ona je najprije bila plaćena njegovim novcem.' Tako sam rekao Ntir
ed-Dinu: 'Moj sine, uzmi od mene ĉetiritisuće dinara kao kupovnu
cijenu za nju!' Ali kada je on ĉuo moje rijeĉi, pogledao me je i
povikao: 'Ti zlosretni starce! Ja ću je prodati Zidovima i kršćanima,
ali tebi ne!' 'Ja je ne kupujem za sebe' odgovorim ja 'kupujem je za
našega gospodara, sultana, koji je tako dobrostiv prema nama.'
Kada je on od mene ĉuo ĉak te rijeĉi, obuzeo ga je bijes. I on mene,
ĉovjeka u poodmakloj dobi, povuĉe s konja dolje i izudara me pes
nicama i zadavao mi je udarce, sve dok me nije ostavio da leţim
80

ovakav, kakvoga me vidiš. I sve mi se to dogodilo jedino zato, što sam došao, da za tebe kupim
robinju!
Zatim se vezir baci na pod, i poĉne plakati i drhtati. Kada je sultan vidio njegovo stanje, i
saslušao njegovu pripovijest, ţile mu gnjeva nateknu izmeĊu njegovih oĉiju. Zatim se on okrene
prema velikašima drţave, i gledaj, već je pred njim stajalo ĉetrdeset muţeva maĉonoša. Njima
sultan rekne:
— Smjesta siĊite prema kući 'Alije ibn Chakana, opljaĉkajte je
i porušite, i dovedite mi okovane njega i robinju! Vucite ih oboje
licima prema zemlji, i dovedite ih preda me!
- Slušamo i pokoravamo se! - odgovore oni, naoruţaju se,
siĊu dolje i stave se u pokret prema kući 'Alije Nur ed-Dina.
No sultan je imao jednog dvorjanina, 'Alam ed-Dina Sandţara, koji je nekoć kod el-Fadla ibn
Chakana, oca Nur ed-Dina, bio sluţio kao mameluk. Zatim je našao jedno drugo mjesto, i
naposljetku ga je sultan uĉinio jednim od svojih dvorjana. Kada je on ĉuo kraljevu zapovijed, i
vidio kako se neprijatelji opremaju, da dokrajĉe sina njegova negdašnjeg gospodara, on to nije
mogao podnijeti. Tako on napusti kraljevu prisutnost, uzjaši na svojega konja, odjaši k Nur ed--
Dinovoj kući i pokuca na vrata. Tada Nur ed-Din izaĊe van, i ĉim ga je ugledao, on ga prepozna i
htjedne ga pozdraviti. Ovaj meĊutim rekne:
- O moj gospodaru, ovo nije vrijeme * da se izmjenjuju poz
dravi * i slušaju rijeĉi *. Poslušaj, što kazuje pjesnik:
Spašavaj svoj ţivot, kada ti se smraĉilo od nevolje! Ostavi da kuća oplakuje onoga, tko ju je
sagradio!
Ti ćeš već naći neko obitavalište na drugome mjestu: Za svoj ţivot nećeš naći nikakav
nadomjestak.
— O 'Alam ed-Dine, što je posrijedi? - upita Nur ed-Din.
A taj odgovori:
81
Tridesetipeta noć
- Ustaj i bjeţi za svoj ţivot, ti s robinjom! Jer el-Mu'in je za vas
oboje postavio zamku, pa ako mu vi padnete u ruke, on će vas dati
ubiti. Sultan je već izaslao protiv vas ĉetrdeset maĉonoša, i ja vam
svjetujem, bjeţite, prije nego što vas sustigne zlo!
Zatim Sandţar posegne u svoju kesu, te kada je ondje našao ĉetrdeset dinara, on ih uzme,
dadne ih Nur ed-Dinu i rekne:
- O gospodaru, uzmi ovo i s time putuj! Kada bih imao još više,
ja bih ti to dao. Ali ovo nije vrijeme za isprike.
Nur ed-Din dakle uĊe k robinji, i o svemu je izvijesti. Jeza je gotovo ukoĉila njezine ruke.
Zatim oboje pohitaju iz grada, a Allah ih pokrije velom svoje zaštite, tako da su stigli na obalu
rijeke, gdje su našli neku laĊu, koja je bio spremna za plovidbu. Kapetan je meĊutim stajao
nasred laĊe i vikao:
- Tko još ima nešto obaviti, bilo to, da si kupi zalihe, ili da od
svojih uzme oproštaj, ili ako je tko što zaboravio, taj neka to odmah
uzme, jer smo mi spremni da odjedrimo.
I tada svi reknu:
- Mi nemamo ništa za obaviti, o kapetane! Kapetan dakle dovikne svojoj momĉadi:
- Hej vi! Odveţite uţeta i išĉupajte kolce! Tada Nur ed-Din upita:
- Kamo, o kapetane? Taj odgovori:
- Prema obitavalištu mira36, prema Baghdadu..."
36 Uobiĉajen naziv za Baghdad, a nalazi se i na novcu abasidske dinastije -Grad Mira.
82
Ali kada je poĉela
tridesetišesta noć

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su se - kada je kapetan rekao: 'Prema obitavalištu mira,
prema Baghdadu' — Nur ed-Din 'Ali i robinja ukrcali na palubu. I laĊari odgurnu laĊu i razapnu
jedra. Tada laĊa zaplovi, kao da bi bila neka ptica, koja se raširenih krila vinula u let. Onako
kako to lijepo kazuje neki od pjesnika:
Pogledaj laĊu! Pogled na nju zarobljuje tvoje oĉi. Jer ona nadmašuje vjetar u svome hitrom letu.
Ona je nalik lebdećoj ptici, koju raširena krila Iz zraĉnih visina sigurno spuštaju na vodu.
Tako je laĊa s njima odjedrila, a vjetar im je bio povoljan.
Ostavimo ove i vratimo se k mamelucima! Oni su došli do kuće Nur ed-Dina 'Alije i razvalili
vrata, ušli unutra i pretraţili sve prostorije, ali od njih dvoje nisu našli nikakva traga. Tako su
porušili kuću, vratili se k sultanu i ispostavili mu izvješće. Tada on rekne:
83
Tridesetiksta noć
- Krenite u potragu za njima obadvoma, ma gdje da se oni
nalazili!
A oni odgovore:
- Slušamo i pokoravamo se!
Zatim vezir el-Mu'in ibn Sava otiĊe kući, pošto mu je sultan poklonio jioĉasnu haljinu, i pošto
se umirilo njegovo srce. Jer sultan je bio rekao:
- Nitko drugi osim mene neće uzeti za tebe krvnu osvetu!
A vezir mu zaţeli dug ţivot i uspješnost. Zatim sultan dadne da se oglasi po gradu: 'O vi
podanici svi! To je volja našega gospodara, sultana, da, tko god uopće naiĊe na Nur ed-Dina
'Aliju, sina el--Fadla ibn Chakana, i dovede ga sultanu, taj treba dobiti poĉasnu haljinu i tisuću
zlatnika. Tko ga meĊutim sakrije ili zna, gdje se nalazi, a to ne dojavi, taj će zasluţiti tešku
kaznu, koja će ga dostići.' Tada svi poĉnu tragati za Nur ed-Dinom 'Alijom. Ali nikomu nije
polazilo za rukom, da pronaĊe neki trag ili izvješće o njemu.
Ostavimo sada ove i okrenimo se k Nur ed-Dinu i njegovoj robinji! Ti su sretno prispjeli u
Baghdad. Tada im rekne zapovjednik broda:
- * Baghdadom se zove ovo mjesto, * to je jedan siguran bra
nik. * Od njega je otišla zima sa svojom hladnoćom, * ali se uselilo
proljeće sa svojim ruţama, * sva drveta cvatu, * a potoĉići ţubore. *
Tada Nur ed-Din 'Ali siĊe s laĊe sa svojom robinjom i dadne kapetanu pet dinara. Zatim poĊu
malo dalje, i udes ih dovede u predjel vrtova. Ondje doĊu do jednoga mjesta i vide, da je
pometeno i poprskano. Uzduţ njega su se nalazile klupe, i visjela su vedra, napunjena vodom.
Gore se nalazila rešetka od trske iznad ĉitavoga puta, a na gornjem su se kraju puta nalazila vrtna
vrata, ali su ta bila zakljuĉana.
- Tako mi Allaha - rekne Nur ed-Din robinji - ovo je divno
mjesto!
Ona odgovori:
84
Pripovijest o Niir ed-Dinu i Enisi el-DţĊis

- Moj gospodaru, daj da neko vrijeme posjedimo na ovoj klupi,
kako bismo otpoĉinuli!
Tako oni sjednu na klupu. Zatim si operu lice i ruke, i zapahne ih svjeţ dašak zraka, i oni utonu
u san — preuzvišen je On, koji nikada ne spava!
Taj se pak vrt zvao Vrt Veselja, a u njemu se nalazio dvorac, koji >e zvao Dvorac Lijepog
Izgleda i Slika. A sve je to pripadalo kalifu Harunu er-Rašidu37, koji je obiĉavao posjećivati taj
vrt i dvorac i ondje sjediti, kada bi mu se stegnule grudi. Palaĉa je imala osamdeset prozora s
rešetkama, i u njoj je visjelo osamdeset svjetiljki s jednim velikim, zlatnim svjetiljnjakom u
sredini. Kada bi kalif onamo dolazio, robinjama bi zapovijedio, da pootvaraju prozore i da s
njegovim drugom za stolom Ishakom ibn Ibrahimom en-Nadimom pjevaju pjesme, sve dok mu
se grudi ne bi raširile i brige uminule. Vrtu je meĊutim pripadao stanoviti ĉuvar, vrlo star ĉovjek,
koji se zvao šeih Ibrahim. Pa kada bi on izlazio po bilo kakvome poslu, znao je ĉešće pred vrtnim
vratima nailaziti na ljude, koji su se zabavljali s raskalašenim ţenama. I zatim bi postajao vrlo
gnjevnim. Ipak se je strpio, sve dok jednoga dana nije k njemu došao kalif. Njemu on o tome
ispripovijeda. Tada kalif rekne:
- Koga god uopće da zatekneš pred vratima toga vrta, s njime
postupi onako, kako ti drţiš da je ispravno!
Kada je dakle upravo toga dana šeih Ibrahim, vrtlar, izašao, da nešto nabavi, što je trebao,
našao je to dvoje kako spavaju kod vrata, pokriveni jednim jedinim ogrtaĉem. Tada on rekne:
- Tako mi Allaha, lijepa priĉa! To dvoje ne znaju, da mi je kalif
dopustio i odobrio, da ubijem svakoga, na koga se ovdje namjerim.
Ali ću ja ovomu paru dati jedan snaţan obrok batina, tako da se
ubuduće nitko neće pribliţavati vratima.
Tako on odsijeĉe jednu zelenu palminu šibu, priĊe im i podigne ruku, tako da mu se mogla
vidjeti bjelina njegova pazuha, i upravo htjedne udariti. Ipak promisli i rekne u sebi:
37 Baghdadski kalif iz obitelji Abasida (764-809. godine).
85
Tridesetišesta noć
- O Ibrahime, zar ćeš ih ti tući, a da ne znaš, što je s njima posrijedi? Moţda su oni stranci ili
putnici, i moţda ih je ovamo doveo kakav udes. Otkrit ću im lica i promotriti ih. Tada uzme
ogrtaĉ s njihovih lica i rekne:
- To je jedan draţestan par, i bilo bi nepravedno, ako bih ih tukao.
Zato on opet pokrije njihova lica, sagne se iznad noge Nur ed--Dina 'Alije i poĉne je trljati.
Sada Nur ed-Din otvori svoje oĉi, pa kada je ugledao starca ĉasna i poštovanja dostojna izgleda
do svojih nogu, on se zastidi, i povuĉe ih, i sjedne. I on uzme ruku šeiha Ibrahima i poljubi je.
Tada stari rekne:
- Moj sine, odakle si ti? A on odgovori:
- Dragi gospodaru, mi smo oboje stranci. I jedna mu suza poteĉe iz oka.
- Moj sine - rekne šeih Ibrahim - znaj, Prorok je - Allah ga blagoslovio i pozdravio! —
zapovijedio, da se poštuju stranci. Zar nećeš ustati, moj sine, i ući u vrt i tješiti se pogledom na
njega, da se obraduje tvoje srce?
- Dragi gospodaru — odgovori Nur ed-Din — komu dakle pripada ovaj vrt?
Ovaj odgovori:
- Moj sine, ja sam ovaj vrt naslijedio od svoje obitelji.
Svrha je, zbog koje je šeih Ibrahim to rekao, bila samo ta, da se oni umire i smjednu ući u vrt.
Kada je Nur ed-Din ĉuo te rijeĉi, on mu zahvali, i oboje, on i robinja, ustanu i poĊu za šeihom
u vrt. I gledaj, to je bio vrt, ali kakav vrt! * Vrata su bila nadsvodena poput hodnika neke palaĉe
s lukovima, * iznad njih se savijala vinova loza sa grozdovima, * crveni su bili nalik na rubine, *
dok su crni izgledali poput ebanovine *. Zatim uĊu u neku sjenicu, i ondje naĊu drveta s
86
plodovima, * koji su visjeli sad pojedinaĉno, sad udvoje, * na granama su ptiĉice pjevale pjesme
tako ĉistim glasom, * slavuji su udarali u svoje napjeve tako dugaĉke, * kanarinci su ispunjavali
vrt svojim pjevom, * za frule se kosova ĉinilo kao da su ljudske, * a gugutanje je grlica zvuĉalo
poput stenjanja nekoga tko se opio od vina. * Drveta su, gusta, bila natovarena zrelim, jestivim
plodovima i sva su stajala u dvostrukim redovima. Tu je bila marelica bijela poput kamfora,
druga sa slatkom srĉikom, treća iz Chorosana. Šljiva je bila obloţena bojom ljepote. Bijela je
trešnja sjala sjajnije od kakva zuba. Smokve se moglo vidjeti dvobojne, crvenkaste i bjelkaste. *
I tu je bilo cvijeća poput bisera i koralja poredanoga, * ruţe su pos-ramljivale svojim crvenilom
obraze lijepih djeva, * ţute su ljubiĉice izgledale kao sumpor nad kojime vise svjetla u noćno
doba, * mrĉe, leukoje lavande, anemone, * suzama je oblaka okićena njihova lisnata odjeća, *
smijala se titriĉina zubna ograda, * perunika je gledala ruţe oĉima crne punine, * limuni su bili
nalik peharima, * kiseli zlatnim kuglama. * Zemlja je bila pokrivena cvijećem svih boja, kao
nekim sagom. Bilo je došlo proljeće i ondje sve probudilo u veseo ţivot, * potok na
poskakivanje, * ptice na pjevanje, * vjetar na šumorenje, * u tome iznad svega najblaţem
godišnjem dobu.
Nato ih šeih Ibrahim povede u visoku dvoranu, i oni su promatrali njezinu ljepotu i one
svjetiljke iza prozora s rešetkama. Tada se Nur ed-Din sjeti svojega prijašnjeg poloţaja i
uzvikne:
- Tako mi Allaha, ovo je divno mjesto!
Zatim oni sjednu. Šeih Ibrahim im donese jelo, i oni su jeli, sve dok nisu bili siti, i dok si nisu
poslije toga oprali ruke. I Nur ed-Din priĊe k jednom prozoru s rešetkom i pozove k sebi svoju
robinju. Ona doĊe, i sada oboje utonu u promatranje * toga gustoga drveća * sa njihovima
svakojakim plodovima *. Zatim se on okrene prema vrtlaru i rekne:
- O šeihu Ibrahime, zar ti nemaš ništa za piće? Jer ljudi
obiĉavaju nakon jela piti.
Tada mu šeih donese svjeţu vodu, hladnu i ugodnu. Ovaj meĊutim rekne:
87
Tridesetiksta noć
— O šeihu Ibrahime, to nije to piće, za kojim ja ţudim.
— Ţeliš li ti moţda vina?
— Da, dakako, o šeihu!
— Allah me od toga saĉuvao. Već ima tomu trinaest godina, ot-kada nisam više uĉinio nešto
takvo, jer je Prorok — Allah ga blagoslovio i pozdravio - prokleo onoga, koji ga pije, cijedi,
prodaje ili kupuje!
— Onda ĉuj dvije rijeĉi!
— Reci!
— Ako ovaj ovdje prokleti magarac bude proklet, hoće li tebe sustići nešto od njegova
prokletstva?
— Ne.
— Onda evo uzmi taj dinar i ta dva dirhema, i uzjaši ovog magarca, i zaustavi se na dalekom
odstojanju od nekoga dućana s vinom, i koga ondje naĊeš pri kupovini, pozovi ga k sebi, i reci
mu: 'Uzmi ova dva dirhema za sebe, a za ovaj dinar kupi vina i stavi ga na tog magarca.' Na taj
ga naĉin ti nisi niti nosio ni kupio, pa na tebe neće otpasti nikakav dio prokletstva.
Tada se šeih Ibrahim nasmije tim rijeĉima i rekne:
— Tako mi Allaha, moj sine, na nekoga šaljivijeg ĉovjeka od
tebe i na finije rijeĉi od tvojih ja još nisam naišao.
Zatim on uĉini ono, što mu je bio rekao Nur ed-Din, i taj mu se za to zahvali i rekne:
— Mi smo sada stavljeni pod tvoju zaštitu, i ti si zbog toga obvezan ispunjavati naše ţelje.
Donesi nam dakle ono, što nam je potrebno.
— Moj sine, evo ti moja ostava na raspolaganje — odgovori ovaj i pokaţe na smoĉnicu
gospodara pravovjernih — uĊi u nju i uzmi iz nje, što hoćeš! U njoj se nalazi više, nego što
trebaš.
Nur ed-Din dakle stupi u odaju, i u njoj ugleda posuĊe od zlata i od srebra i od kristala,
obloţene svakojakim draguljima. I on uzme
88

neke od njih, donese ih gore, nalije vino u krĉage i boce, te se poĉne radovati lijepom prizoru,
dok im je kroz to vrijeme šeih Ibrahim donosio plodove i cvijeće. Zatim se stari povuĉe, i sjedne
na pod daleko od njih, dok su oni pili i zabavljali se, sve dok vino nije steklo nad njima vlast.
Njihovi su se obrazi crvenjeli, njihove su oĉi obi-jesno gledale, njihovi su se uvojci raspustili, i
njihov se sjaj sve više povećavao. Tada šeih Ibrahim rekne u sebi:
- Zašto ja sjedim tako daleko od njih? I zašto ja ne bih smio
sjesti k njima? Kada ću ja opet kod sebe imati nekoga, kao što su
ovo dvoje, koji sliĉe dvama Mjesecima?
Tako on istupi i sjedne na rub te estrade, a Nur ed-Din mu rekne:
- Dragi gospodaru, tako ti mojega ţivota, doĊi k nama bliţe!
Tada im šeih Ibrahim priĊe, a Nur ed-Din napuni pehar, pogleda šeiha i rekne mu:
- Ispij, kako bi isprobao taj okus!
- Allah me od toga saĉuvao! - ja trinaest godina nisam više ništa takvo ĉinio.
Nur ed-Din se meĊutim napravi, kao da je zaboravio, da se šeih Ibrahim nalazi tu, i on ispije
pehar i baci se na pod, kao da ga je svladalo pijanstvo. Tada ga pogleda Enis el-Dţelis i rekne:
- O šeihu Ibrahime, pogledaj, kako ovaj ĉovjek sa mnom pos
tupa.
A on upita:
- O moja gospodarice, što je s njim?
- Tako on uvijek radi sa mnom - uzvikne ona - on neko vrijeme pije i onda zaspe. Tako ja
ostajem sama i nemam nikakva druga u piću, koji bi mi uz moj pehar pravio društvo i k ĉijemu
bih peharu ja mogla zapjevati.
Tim rijeĉima bude dirnuto srce staroga, i njegova se duša nakloni prema njoj, i on rekne:
89
Tridesetiksta noć
- Tako mi AH aha, to nije dobro!
Zatim ona napuni pehar, pogleda staroga i rekne:
- Tako ti mojega ţivota, ti ga moraš uzeti i ispiti, nemoj ga
odbijati, izlijeĉi moje bolesno srce!
Tada šeih Ibrahim ispruţi svoju ruku, uzme pehar i ispije ga. Ona meĊutim napuni drugi pehar,
pridrţi ga prema svjetlu i rekne:
- O moj gospodaru, evo još jednoga drugoga za tebe.
Ali on rekne:
? ?/ •-.
- Tako mi Allaha, ja ga ne mogu više piti. Ono, što sam popio,
to je za mene dosta.
Ona meĊutim odvrati:
- Ne, tako mi Allaha, ti to ipak moraš uĉiniti!
Tada on uzme pehar i ispije ga. Zatim mu ona dadne treći, i on ga uzme i upravo ga htjedne
ispiti, ali gledaj, Nur ed-Din se poĉne uspravljati..."
90
Tada primijeti Sehrezad, da je poĉelo jutro, i ona prekine priĉu, koju je bila zapoĉela po
Ali kada je poĉela

7 .* * v
s I tridesetisedma noć 1 &

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se Nur ed-Din uspravio i rekao:
- O šeihu Ibrahime, što je to? Zar te ja nisam prije malo vremena zaklinjao? I ti si se tada
sustezao i rekao, da ti takvo što nisi više bio uĉinio tijekom trinaest godina!
- Tako mi Allaha - rekne šeih posramljeno - ja nemam nikakve krivice, ona me je zamolila.
Nur ed-Din se nasmije, i oni sjednu, i poĉnu dalje piti, ali se robinja okrene prema svojemu
gospodaru i krišom mu došapne:
- Moj gospodaru, pij i nemoj siliti šeiha Ibrahima, kako bih ti
ja mogla pokazati s njime jednu šalu.
Zatim ona napuni pehar svojega gospodara i pruţi mu ga, i on napuni njezin i pruţi joj ga, i
tako nastave jedan put za drugim, sve dok ih naposljetku nije šeih Ibrahim pogledao i rekao:
- Kakvo je to dobro drugarstvo? AUah prokleo one, koji su
tako pohlepni! Ti meni ne pruţaš pehar, kada sam ja na redu, moj
bratel Kakvo je to ponašanje, ti Allahov ĉovjeĉe?
Tada se oboje poĉnu smijati njegovim rijeĉima, sve dok nisu pali na leĊa. Zatim oni poĉnu piti
i davati njemu da pije, i nisu
91
Tridesetisedma noć
prestajali pijanĉevati, sve dok nije protekla trećina noći. Sada rekne robinja:
- O šeihu Ibrahime, ja ću s tvojim dopuštenjem ustati i zapaliti jednu od svijeća, koje su ovdje
poredane.
- Uĉini to — odgovori on — ali nemoj upaliti više od jedne!
Tada ona skoĉi na noge i poĉne s prvom svijećom i sve ih je više palila, sve dok nije gorjelo
svih osamdeset. Zatim ona opet sjedne. Nato Nur ed-Din rekne:
- O šeihu Ibrahime, što mi poklanjaš? Zar mi nećeš dopustiti, da upalim jednu od ovih
svjetiljki?
- Zapali jednu - odgovori on - i nemoj me takoĊer ti dalje ometati! Tada on ustane i poĉne s
prvom svjetiljkom i palio ih je sve više, sve dok nije gorjelo svih osamdeset, i dok nije izgledalo
da palaĉa pleše sa svjetlima. Tada rekne šeih, kojega je svladalo pijanstvo:
- Vas dvoje ste odvaţniji od mene!
Zatim on ustane, i pootvara sve prozore i opet sjedne. I oni poĉnu pijanĉevati i izgovarati
stihove, dok se dvorana oko njih blistala u moru svjetlosti.
Sada je Allah, koji je moćan nad svim stvarima, i koji je za svaki uzrok utvrdio neko
djelovanje, to tako spojio, da je kalif upravo u tom trenutku promatrao mjeseĉinu i gledao kroz
jedan od onih prozora, koji su bili okrenuti prema Tigrisu. Tada on ugleda kako u rijeci odsijava
sjaj svijeća i svjetiljki, pa kada je podigao pogled, uvidi, da vrtni dvorac blista u sjaju svijeća i
svjetiljki. I on poviĉe:
- Ovamo k meni sa Dţa'farom38, tim Barmekidom!
U istome je trenutku već stajao ministar pred gospodarom pravovjernih, koji je na njega
povikao:
- Ti psu od vezira, hoćeš li mi oduzeti ovaj grad Baghdad, a da
mi o tome ne rekneš nijednu rijeĉ?
38 Dţa'far el-Barmeki - iz po plemenitosti glasovite obitelji Barmekida -je bio Harun er-
Rašidov veliki vezir.
92

- Što te rijeĉi hoće znaĉiti? - upita Dţa'far.
A kalif odgovori:
- Da mi grad Baghdad nije oduzet, tada Dvorac Slika ne bi bio
osvijetljen svjetiljkama i svijećama, niti bi njegovi prozori bili
otvoreni. Jao tebi! Tko bi se smio usuditi takvo što uĉiniti, kada mi
kalifat ne bi bio oduzet?
Tada Dţa'far rekne uzdrhtalih grudi:
- Tko ti je dojavio, daje Dvorac Slika osvijetljen i da su njegovi prozori otvoreni?
- DoĊi ovamo i pogledaj! — odgovori kalif.
I Dţa'far priĊe ka kalifu, i pošto je pogledao prema vrtu, ugledao je dvorac kako blješti kroz
noćnu tminu. Pa budući da je pomislio, da je šeih Ibrahim, vrtlar, to dopustio iz nekoga svojega
tajnog razloga, on ga htjedne ispriĉati i rekne:
- O gospodaru pravovjernih, šeih Ibrahim mi je prošloga tjedna rekao: 'O moj gospodaru
Dţa'fare, htio bih svojim sinovima uĉiniti radost, tako ti ţivota gospodara pravovjernih i tako ti
tvojega ţivota!' Ja sam ga upitao: 'Sto ţeliš?' A on rekne: 'Isposluj mi dopuštenje od gospodara
pravovjernih, da u vrtnoj palaĉi proslavim sveĉanost obrezivanja svojih sinova.' Nato mu ja
reknem: 'OtiĊi i obrezuj ih, a ja ću otići do kalifa i to mu reći.' Zatim on otišao pod tom
predpostavkom, a ja sam zaboravio, da ti to kaţem.
- O Dţa'fare - rekne kalif - najprije si samo na jedan naĉin zgriješio protiv mene, ali su iz toga
nastala dva grijeha. Ti si uĉinio dvije greške, kao prvu, jer mi nisi ispostavio nikakvo izvješće, a
kao drugu, jer staromu nisi dao ono, što je on ţelio. Jer on je došao i tebi tako govorio samo zato,
da bi pred tebe podastro molbu za nešto novca, kao prilog za trošak. Ti mu meĊutim nisi ništa
dao, a k tomu nisi ni mene s time upoznao.
- O gospodaru pravovjernih — rekne Dţa'far — ja sam to zaboravio.
- Sada, tako mi mojih pradjedova i predaka - uzvikne kalif -ja ostatak ove noći neću provesti
drugaĉije, nego u njegovu društvu.
93
Tridesetisedma noć
Jer zaista, on je jedan poboţan ĉovjek, koji se brine za ljude odane vjeri i siromahe i njih
ugošćuje. Oni su se zacijelo sada okupili, i moţda će nam molitva nekoga od njih donijeti dobro
na ovome i onome svijetu. A u toj će prilici moja nazoĉnost staromu prirediti korist i radost.
— O gospodaru pravovjernih — rekne Dţa'far — protekao je
veći dio noći, i oni će biti već pri odlasku.
Kalif meĊutim odvrati:
— Ja hoću na svaki naĉin otići k njemu.
Tada vezir zašuti. Jer on je bio u nedoumici, i nije znao, što bi trebao poĉeti. Kalif ustane i
uzme sa sobom Dţa'fara i Masrura, uškopljenika, i ta trojica preobuĉena napuste palaĉu u gradu i
upute se kroz ulice kao trgovci, sve dok nisu prispjeli do vrata onoga vrta. Tu kalif stupi naprijed,
a kada je vrtna vrata vidio otvorenima, on se zaprepasti i rekne:
— Pogledaj, Dţa'fare, kako je šeih Ibrahim ostavio protiv svo
jega obiĉaja vrata još u ovo doba otvorenima!
Zatim oni uĊu i išli su dalje, sve dok nisu došli do kraja vrta i stali dolje pred palaĉom. Sada
kalif rekne:
— O Dţa'fare, ja bi ih ţelio prisluškivati, prije nego što se pop-
nem k njima, kako bih vidio što rade, i gledao ljude odane vjeri. Jer
već odavno nisam od njih ĉuo nijednoga glasa niti takoĊer, kako
neki fakir zaziva Allahovo ime.
Zatim on pogleda oko sebe, i ugleda neko veliko lješnjakovo drvo te rekne Dţa'faru:
— Ja ću se popeti na ovo drvo, jer njegove grane dopiru sve tik
do prozora, pa ću tako kroz njih pogledati unutra.
Nato se on popne na drvo, i poĉne se verati od grane do grane, dok nije dosegao jednu granu,
koja se nalazila nasuprot jednomu od prozora, i on na nju sjedne i pogleda kroz taj prozor. Tada
on ugleda neku djevojku i nekoga mladića, nalik dvama Mjesecima — slava neka je Njemu, koji
ih je stvorio i oblikovao - i uz njih vidi
94

sjediti šeiha Ibrahima, koji je u ruci drţao pehar i uzvikivao:
- * Pijenje bez pjevanja * ne moţe donositi nikakvu radost. *
Da! Ĉuo sam nekoga pjesnika kako kazuje:
Pusti ga da kruţi, vino, u velikima i malim peharima, I uzimaj ga iz ruke zraĉećeg Mjeseca,
posluţitelja!
I nikada nemoj piti, a da se ne pjeva. Jer vidim, kako ĉak i momci fućkaju, kadapoje konje.
Kada je meĊutim kalif takvo što morao vidjeti od šeiha Ibrahima, nabrekne mu ţila gnjeva
izmeĊu oĉiju, i on siĊe dolje i uzvikne:
- O Dţa'fare, ja još nikada nisam vidio poboţne u takvu stanju.
Zato se takoĊer ti popni na ovo drvo i pogledaj si ih, kako ti se ne
bi izgubili blagoslovi poboţnih!
Kada je Dţa'far ĉuo te rijeĉi gospodara pravovjernih, on postane zbunjen, i uspne se na krošnju
drveta, pogleda unutra i ugleda Nur ed-Dina i robinju i šeiha Ibrahima, koji je u ruci drţao pehar.
Pri tome prizoru on postane siguran u smrt, i on siĊe s drveta i stane pred gospodara
pravovjernih, a taj mu rekne:
- O Dţa'fare, slava neka je Allahu, koji nam dopušta, da
propise Svetoga Zakona slijedimo takoĊer na izvanjski naĉin!
Dţa'far meĊutim od silne preneraţenosti ne uzmogne reći nijednu rijeĉ. Kalif ga potom
pogleda i rekne:
- Volio bih znati, tko ih je ovamo doveo, i tko ih je pustio u moj
dvorac! Ali moje oĉi još nikada nisu vidjele takve ljepote, kakva je
ta toga mladića i te djevojke!
Dţa'far, koji je sada crpio nadu, da će umilostiviti kalifa Harun er-Rašida, odgovori:
95
Tridesetisedma noć
- Ti govoriš istinu, o naš gospodaru i sultane!
Ovaj nato:
- Dţa'fare, daj da se obojica popnemo na tu granu nasuprot
tomu prozoru, kako bismo uţivali u pogledu na njih.
Tada se njih obojica uzveru na drvo, poĉnu krišom motriti unutra, i slušati kako šeih Ibrahim
kazuje:
- O moja gospodarice, * dostojanstvo je propalo, * jer sam ja
postao pijanim od vina, * ali ono nije slatko bez zvuka struna! *
- Tako mi Allaha - odgovori Enis el-Dţelis — o šeihu
Ibrahime, kada bismo imali samo jedno glazbalo, naša bi radost bila
savršena.
Kada je stari ĉuo te robinjine rijeĉi, on ustane, a kalif rekne Dţa'faru:
- Sto će on sada uĉiniti? Dţa'far odgovori:
- Ne znam.
Šeih Ibrahim meĊutim išĉezne, i ubrzo se vrati s nekom lutnjom. Kalif je pogleda i prepozna je
kao onu Abu Ishaka, svojega druga za stolom.
- Tako mi Allaha — rekne kalif — ako ta djevojka bude loše
pjevala, ja ću vas sve dati razapeti na kriţ. Ali ako bude dobro pje
vala, njima ću oprostiti, i samo ću tebe dati pribiti na kriţ.
Tada Dţa'far uzvikne:
- O Allah, daj da loše pjeva! Kalif upita:
- Zbog ĉega? A on odgovori:
- Ako nas sve dadneš razapeti, tada ćemo jedno drugomu
praviti društvo.
96
Pripovijest o Nilr ed-Dinu i Enisi d-Dţdis

Tada se kalif nasmije njegovim rijeĉima. Nato robinja uzme lutnju, pogleda je, ugodi je, i
odsvira stanovitu melodiju, koja je sva srca rasplamsala u ĉeţnji za njome. Zatim otpjeva ove
stihove:
O ti, koja moţeš pomoći jadnom zaljubljeniku, Vatra ljubavi i ĉeţnje spaljuje moje srce!
Sto god ti uopće uĉinila, ja sam to zacijelo zasluţio. Stavljen sam pod tvoju zaštitu. Ne izruguj se
mojoj boli!
Da, sada sam napušten i utonuo u jad.
Ma što da mi uopće htjedneš uĉiniti, to na meni uĉini!
Ali, kakva bi to bila slava, ako bi me pustila da umrem?
Ah, ja se bojim samo toga, da se ti ne bi zatim o mene ogriješila!
Tada rekne kalif:
- Tako mi Allaha, to je lijepo! O Dţa'fare, ja u svome ţivotu još nisam ĉuo nijedan tako
oĉaravajući glas.
- Onda je kalifova srdţba zacijelo posve išĉezla? - rekne Dţa'far.
A Harun er-Rašid odgovori:
- Da, otišla je.
Zatim obojica siĊu s drveta, a na to se kalif okrene k Dţa'faru i rekne mu:
- Ja bih htio ući, i s njima sjesti, i slušati djevojku kako pjeva
preda mnom.
97
Tridesetisedma noć
- O gospodaru pravovjernih - uzvikne Dţa'far - ako ti k nji
ma uĊeš, tada će se oni sigurno prestrašiti, a šeih Ibrahim će umri
jeti od straha.
Ali kalif odvrati:
- Dţa'fare, ti mi moraš nešto izmisliti, kako bih ih ja mogao
obmanuti s pomoću neke lukavštine i ući k njima, a da me ne pre
poznaju.
Zatim obojica siĊu prema Tigrisu, tim što su si poĉeli premišljati o ĉitavoj stvari. I gledaj, tu je
stajao neki ribar, koji je riba-rio ispod prozora zamka.
No kalif je bio prije stanovitog vremena dao pozvati šeiha Ibrahima i upitao ga:
- Kakva je to buka, koju ja ĉujem dolje ispod prozora dvorca? Taj je bio odgovorio:
- To su glasovi ribara, koji hvataju ribe. Tada je kalif bio zapovijedio:
- OtiĊi i zabrani im to mjesto!
Tako je to mjesto bilo ribarima zabranjeno.
Pa ipak je one noći mimogred prolazio ribar po imenu Karim, a jer je vrtna vrata ugledao
otvorenima, sam je u sebi rekao:
- Ovo je vrijeme nepaţnje. Iskoristit ću tu priliku i malo riba
ri ti.
Zatim je uzeo svoju mreţu i bacio je u vodu, ali gledaj, najednom je tik pred njim stajao kalif.
Ovaj ga prepozna i uzvikne:
- Hej, Karim!
Kada je ribar ĉuo, da se uzvikuje njegovo ime, i ugledao kalifa, njegove grudi zadršću, i on
poviĉe:
- Tako mi Allaha, o gospodaru pravovjernih, ja to nisam
uĉinio, da bih se izrugivao zapovijedi. Samo me je neimaština i briga
za svoje navela na takav ĉin.
98
Pripovijest o Nur ed-Dmu i Enisi el-Dţelis
Tada kalif rekne:
- Baci jednom u moje ime!
Tada ribar veselo priĊe k obali i izbaci mreţu. I priĉeka, dok se nije posve raširila i legla na
dno. Zatim je povuĉe i naĊe u njoj svakojake ribe. Tomu se kalif obraduje i rekne:
- Svući svoju odjeću, o Karime!
Taj dakle odloţi svoju odjeću. Ono, što je on nosio, bila je nekakva suknja od grube vune, koja
je bila zakrpana na sto mjesta i vrvjela od repatih uši, i neki turban, koji on već od prije tri godine
nije više zamatao, na kojega je prišivao svaku krpicu tkanine, u posjedu koje je bio. Kada je on
dakle odloţio suknju i turban, takoĊer kalif svuĉe dvije haljine, koje su bile od svile iz
Alexandrije i Baalbeka, nadalje rastavljenu donju haljinu i ogrtaĉ s dugim rukavima. Zatim on
rekne ribaru:
- Uzmi to i obuci!
On meĊutim sam stavi na sebe ribarovu suknju i turban, te povuĉe krajeve marame kao veo
pred donji dio lica. Zatim rekne ribaru:
- Sada otiĊi svojim putem!
A taj mu poljubi noge, zahvali mu se i izrekne stihove:
Ti si mi iskazao naklonost. Ja ću glasno objavljivati svoju hvalu za to.
Ti si me u preohilju nadario svim stvarima.
Ja ću ti zahvaljivati, dokle god budem ţivio. A kada umrem, tada će umjesto mene moje kosti
pjevati tvoju pohvalu.
Jedva da je meĊutim ribar završio svoje stihove, kad li su kalifu po koţi poĉele gmizati uši.
Tada on poĉne, da ih sad desnom sad lijevom hvata i baca s vrata, i on poviĉe:
99
Tridesetisedma noć
- O ribaru, jao tebi! To je meĊutim ipak cijela gomila uši u tvojoj suknji!
- O gospodaru - odgovori ribar - sada te one još muĉe, ali kada proĊe tjedan dana, više ih
nećeš osjećati, i više nećeš o njima ĉak ni razmišljati.
Kalif se meĊutim nasmije i rekne mu:
- Ĉovjeĉe! Zar trebam ovu suknju tako dugo zadrţati na tijelu? Tada ribar rekne:
- Ja bih ti volio još nešto reći! Ovaj nato:
- Reci, što imaš reći!
- Palo mi je na pamet, o gospodaru pravovjernih — rekne ribar
— budući da ti ţeliš izuĉiti ribarenje, kako bi se razumio u neki
koristan zanat, da ti ova suknja posve dobro pristaje.
Kalif se nasmije njegovim rijeĉima. Zatim ribar otiĊe svojim putem. Nato kalif uzme košaru s
ribama, stavi preko njih malo trave, poĊe s njome k Dţa'faru i stupi pred njega. Dţa'far ga je
naravno drţao za Karima, ribara, pa budući da je za njega bio zabrinut, on mu rekne:
- O Karime, što te je ovamo dovelo? Bjeţi za svoj ţivot, jer se
kalif noćas nalazi u vrtu. Ako te ugleda, ode ti glava!
Kada je kalif ĉuo Dţa'farove rijeĉi, on se nasmije, a ovaj ga prepozna po smijanju, i upita:
- Zar to moţe biti da si to ti, naš gospodar, sultan?
Kalif odgovori:
- Da, Dţa'fare, i ti si moj vezir, i ja sam s tobom došao ovamo. Pa ipak me ne prepoznaješ.
Kako bi me onda mogao prepoznati šeih Ibrahim, koji je ipak pijan? Ostani ovdje, sve dok se ja
ne vratim!
- Slušam i pokoravam se! - rekne Dţa'far.
100
Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi d-Dzelis

Zatim kalif priĊe k vratima dvorca i lagano pokuca. Tada Nur ed-Din rekne:
- Šeihu Ibrahime, ondje netko kuca na vrata.
- Tko je na vratima - dovikne šeih. A kalif odgovori:
- Ja sam to, šeihu Ibrahime!
- Tko si ti?
- Ja sam Karim, ribar. Ĉujem, da imaš goste, pa sam ti donio
par riba, i zaista, to su dobre ribe!
Kada je Nur ed-Din ĉuo, da je rijeĉ o ribama, tada se on obraduje, on kao i robinja, i oboje
reknu šeihu:
- O gospodaru, otvori mu vrata i pusti ga neka nam donese
svoje ribe!
Tako šeih Ibrahim otvori vrata, a kalif uĊe u ribarovoj opravi i pozdravi ih. Tada šeih Ibrahim
rekne:
- Dobrodošlica pljaĉkašu, lopovu, kockaru! DoĊi, daj da vidi
mo tvoje ribe!
On im ih dakle pokaţe, pa kada su vidjeli, da su ribe još ţive i da skaĉu, robinja uzvikne:
- Tako mi Allaha, moj gospodaru, ove su ribe stvarno dobre.
Kada bi samo bile isprţene! Šeih Ibrahim odvrati:
- Tako mi Allaha, moja gospodarice, imaš pravo.
Zatim se on obrati kalifu:
- O ribaru, zašto nam nisi donio te ribe peĉene? Sada na noge, isprţi ih za nas i zatim nam ih
donesi!
- Prema zapovijedi! - odgovori kalif - Ja ću ih za vas isprţiti i donijeti ovamo.
Oni još doviknu:
- Brzo s tim!
101
Tridesetisedma noć
Tada kalif već odţuri, dok nije došao k Dţa'faru, kojega on pozove. Taj odgovori:
- Ovdje sam, o gospodaru pravovjernih. Je li sve u redu?
- Oni hoće isprţene ribe — rekne kalif. A Dţa'far odgovori:
- O gospodaru pravovjernih-, daj mi ih ovamo, ja ću ih isprţiti.
- Tako mi grobova mojih pradjedova i predaka - rekne kalif
- ja ću ih prţiti sam vlastitom rukom!
Zatim on ode u vrtlarovu kolibu, pretraţi je, i naĊe sve što mu je trebalo: sol, šafran, dušicu, i
što je inaĉe bilo potrebno. PoĊe do peći na ugalj, stavi na nju tavu za prţenje, i pripravi lijepo
jelo. Pa kada je bilo gotovo, stavi ga na list od banane, nakupi iz vrta voća stresenog od vjetra,
limuna i citrona39, pa sve to odnese gore i stavi pred njih. Tada mladić i djevojka i šeih Ibrahim
poĉnu jesti. Pa kada su bili gotovi s jelom, oni si operu ruke, a Niir ed-Din rekne kalifu:
- Tako mi Allaha, o ribaru, ti si nam noćas ukazao jedno pravo
dobroĉinstvo.
I on posegne u svoju kesu i uzme tri od onih dinara, koje mu je Sandţar bio dao prilikom
oproštaja, i rekne:
- O ribaru, ispriĉaj me! Jer, tako mi Allaha, da sam te ja bio
upoznao prije ovoga, što mi se sada skobilo, ja bih oslobodio tvoje
srce od gorĉine siromaštva. Ali uzmi sada ovo, to je najbolje, što ti
ja mogu dati!
Zatim on dobaci kalifu tri zlatnika, a taj ih uzme, i poljubi ih, i turne ih u dţep. Bio je meĊutim
jedini cilj pri svemu tome, da ĉuje robinju kako pjeva. I stoga on rekne Nur ed-Dinu:
- Ti si me dareţljivo nagradio. Ali te ja molim još jedno od
tvoje bezgraniĉne dobrostivosti, naime: da ti dopustiš da ova dje
vojka pjeva, kako bih ja to slušao.
Citrone (citroni) su — za razliku od "slatkih" —kisela vrsta limunova.
102
Pripovijest o Nilr ed-Dinu i Enisi el-Dţclis

Tada Nur ed-Din uzvikne:
- Enis el-Dţelis!
Ona odgovori:
-Da!
A on nastavi:
- Tako ti mojega ţivota, otpjevaj nam nešto za volju ovoga ri
bara! Jer on bi te rado htio ĉuti.
Kada je robinja ĉula rijeĉi svojega gospodara, ona posegne za lutnjom, ugodi je, udari o ţice i
zapjeva stihove:
Prsti njeţne djeve zahvate u lutnju,
A kada je dotakla ţice, duša bude otetom.
Ona zapjeva, i njezina pjesma donese gluhomu ozdravljenje. A nijemi progovori: 'Zbilja, ti si nas
usrećila.'
Zatim iznova zasvira, i svirala je tako neodoljivo, daje oĉaravala ĉula, i sada zapjeva ove
stihove:
Bila je za nas to visoka ĉast, što si stupio u našu zemlju. Tvoj je sjaj bio to, stoje otjeralo tamu
mrkle noći.
Zato se priliĉi, da svoju dvoranu namirišim mošusom, ruţinom vodom i kamforom tebi za
ljubav.
Sada kalif postane tako oduševljen i tako osvojen strašću, da se u preko mjernosti ushićenja
nije više mogao svladavati, nego poĉne uzvikivati:
103
Tridesetisedma noć
— Tako mi Allaha, to je lijepo! Tako mi AH aha, to je lijepo!
Tako mi Allaha, to je lijepo!
Tada Nur ed-Din upita:
— O ribaru, sviĊa li ti se ova djevojka? Kalif odgovori:
— Tako mi Allaha, da!
A tada Nur ed-Din rekne:
— Ona je poklon za tebe, dar dareţljivoga, koji svoje obećanje
ne povlaĉi natrag i koji svoj poklon ne opoziva!
Zatim on skoĉi na noge i pograbi rastavljenu haljinu, koju baci preko ribara, i naredi mu da
uzme robinju i otiĊe. Ona ga meĊutim pogleda i rekne:
— O moj gospodaru, zar ti odlaziš bez jednoga zbogom? Ako to
dakle mora biti, tada ostani samo toliko, dok ti ne kaţem zbogom,
i ne objavim svoju nuţdu.
I ona poĉne pjevati ove stihove:
U meni vladaju ĉeţnja i vjerno sjećanje i briga. Svemoć me je boli uĉinila sjenom.
Moj prijatelju, o nemoj mi govoriti, da te ja mogu ikada zaboraviti.
Jer patnja ipak ostaje patnjom. Jad traje vjeĉno.
Kada bi neko ljudsko biće moglo plivati na svojim suzama, Tada bih ja bila prva, koja bih plivala
u poplavi svojih suza.
O ti, prema kojemu ljubav proţima cijelo moje srce, Kao što voda biva proţetom od ţari
primiješana vina,
104

Ovo je rastanak, koji sam ja već odavno dršćući slutila. U mojoj nutrini tvoja ljubav tjera svoju
jezovitu igru.
O ibn Chakdne, ti si moja jedina ţelja, moja nada, Tvoja ljubav u mome srcu ne poznaje niti
kraja ni cilja.
Ti si se jednom ogriješio o našega gospodara i kneza Poradi mene i pošao si odande daleko u
daljinu.
Ne dao tiAllah da se ikada pokaješ zbog rastanka sa mnom!
O kamo sreće da si me dao nekomu plemiću besprijekorna znaĉaja!
Kada je ona bila završila svoju pjesmu, Nur ed-Din joj odgovori ovim stihovima:
Ona mi je ponudila zbogom o danu rastanka i rekla, dok su joj u patnji ĉeţnje tekle suze:
'Sto ćeš ti jednom poĉeti, kada se ja rastanem od tebe?' Tada ja reknem: 'Upitaj Onoga, koji
opstoji navijeke.'
Kada ju je kalif ĉuo kako pjeva: 'O kamo sreće da si me dao nekomu plemiću', tada poraste
njegova naklonost prema njoj, i to mu bude okrutno i teško, da ih tako rastavlja. Stoga on rekne
mladiću:
- O gospodaru, gledaj, ova je robinja rekla u svojim stihovima da si se ti ogriješio o njezina
gospodara i o onoga, komu je ona pri-
105
Tridesetisedma noć
padala. Izvijesti me dakle, o koga si se ti ogriješio, i tko te traţi na odgovornost?
— Tako mi Allaha, o ribaru — odgovori Nur ed-Dm — meni se
i ovoj djevojci * zbio ĉudesan doţivljaj * i neobiĉan dogaĊaj. * Pa
kada bi to bilo iglama poubadano u kutove oĉiju, bila bi to opome
na za svakoga, tko se daje opomenuti.
Tada kalif uzvikne:
— Nećeš li mi ispripovijedati, što ti se dogodilo u ţivotu, i oba
vijestiti me o svojim doţivljajima? To će ti moţda moći pomoći. Jer
Allahova je pomoć blizu!
- O ribaru - upita Nur ed-Din - ţeliš li ĉuti našu povijest u
prozi ili u stihovima?
Kalif na to odgovori:
- * Proza su samo rijeĉi, * stihovi su biserna ogrlica *.
Tada Nur ed-Din obori glavu i izgovori ove stihove:
O vi prijatelji, gledajte, ja sam posve otkazao svojemu snu Jer me sada tako daleko od moje
zemlje gloĊe briga.
Da, ja sam imao oca, koji je bio tako blaga srca. Ah, on mije sada išĉezao. On boravi u jatu
mrtvih.
Preko mene su, nakon rastanka s njime, protutnjale ţivotne oluje,
Pa sam zbog toga postao posve oţalošćen u svojoj duši.
On mi je priskrbio stanovitu robinju, ĉudesno lijepu djevojku, Nekoj je grani bila nalik njeţna
ravnomjernost njezina stasa.
106

Sto sam baštinio od oĉevine, sve sam izdao za nju,
I tima sam dobrim prijateljima prireĊivao poneku gozbu.
Kada sam je morao prodati, vrlo me je muĉila briga, Ali trpjeti bol rastanka, ne, to mije bilo
preteško.
Kada ju je izvikivaĉ na trgu drţao slobodnom za prodaju.
Gledaj, tada jeza nju ponudila cijenu neka stara sjedina, koja je bila zla i pohotna.
Zbog toga se u mojoj duši rasplamsao silan gnjev.
I smjesta sam ţurno istrgnuo njezinu ruku iz momkove ruke.
Ona bijedna hulja udari na mene u svome bijesu,
I moĉno se raspali u njemu ţar njegove poganske srdţbe.
Jarosno sam navalio na njega i desnicom i ljevicom, I tako sam napokon izlijeĉio tešku muku
svojega srca.
Ali sam ispunjen tjeskobom ţurno pobjegao natrag u svoju kuću,
I od straha pred svojim neprijateljem sakrio sam se od njegova pogleda.
Tada zapovijedi vladar te zemlje, da me se mora uhvatiti. Alije došao vjerno odan dvorjanin, koji
mije bio milostiv.
Dao mije mig, da moram bjeţati u prostranu daljinu
Ina ljutnju mojih neprijatelja izmaknuti se njihovim pogledima.
107
Tridesetisedmn noć
Tako smo se otputili iz svoje kuće u mraĉnoj noći,
A potraga nas je za zaviĉajnim prebivalištem vodila prema Baghdadu.
Sad ja nemam, o ribaru, ništa u blagima ovdje uza se, Da tebi poklonim — samo to jedno! I
zbilja, to sam ti dao.
Iznad svega sam ti ljubljeno mojega srca darovao na poklon. Da, darovao sam ti krv svojega srca
— imaj to na umu!
Kada je on završio svoju pjesmu, kalif mu rekne:
— O moj gospodaru, Nur ed-Dine, ispripovijedaj mi toĉnije
svoju povijest.
Tada mu on ispripovijeda sve, od poĉetka do kraja, pa kada je kalif sve ĉuo, on mu rekne:
— Kamo namjeravaš sada ići?
— Allahov je svijet prostran - odgovori on.
Kalif meĊutim rekne:
— Ako ti ja dadnem s tobom jedno pismo za sultana
Muhammeda ibn Sulaimana ez-Zainiju, i ako ga on proĉita, tada ti
neće uĉiniti ništa naţao..."
108
Ali kada je poĉela
tridesetiosma noć
^?? W?W W W??? ????????????

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kalif Nur ed-Dinu ovako rekao:
- Dat ću ti s tobom jedno pismo sultanu Muhammedu ibn
Sulaimanu ez-Zainiji, pa kada ga on proĉita, neće ti uĉiniti ništa
naţao.
Nur ed-Din meĊutim upita:
- Kako! Zar postoji na svijetu neki ribar, koji izmjenjuje pisma
s kraljevima? To je nešto posve nemoguće!
Nato kalif odgovori:
- Govoriš istinu. Ali ću ti ja kazati razlog. Znaj dakle, uĉio sam
s njime u istoj školi i pod istim uĉiteljem, i ja sam bio prvi u razre
du. Otada je njemu sreća postala naklonjenom, tako daje on postao
sultanom, dok je Allah mene unizio i uĉinio me ribarom. Ali nika
da ja ne šaljem k njemu, a da on ne ispuni moju molbu. Da, i ako
bih ja k njemu svakoga dana slao tisuću molbi, on bi mi ih sve
ispunio.
Kada je Nur ed-Din ĉuo njegove rijeĉi, on rekne:
- Dobro! Piši, da to vidim!
109
Tridesetiosma noć
Tada kalif uzme posudicu s tintom i trsku i napiše, što slijedi: 'U ime Allaha Milosrdnoga,
Premilostivoga! Nadalje: Ovo je pismo Haruna er-Rašida ibn el-Mahdi Njegovoj visosti
Muhammedu ibn Sulaimanu ez-Zainiji, koji se nalazi u mojoj milosti, kojega sam u jednome
dijelu svoje drţave uĉinio svojim namjesnikom. Donositelj je ovoga pisma Nur ed-Din 'Ali, sin
el-Fadla ibn Chakana, vezira. I ĉim ono Tebi doĊe do ruku, razodjeni sa Sebe kraljevsko
dostojanstvo i odjeni njime njega. Ne suprotstavljaj Se mojoj zapovijedi, i neka mir bude s
Tobom!' Zatim on to pismo preda Nur ed-Dinu, i taj ga uzme, i poljubi ga, i stavi ga u svoj
turban, i ubrzo krene na put.
Njega sada ostavimo da otputuje, i okrenimo se opet ka kalifu! Seih Ibrahim ga - koji je još
uvijek bio u ribarskoj odjeći - pogleda razrogaĉenih oĉiju i poviĉe:
- Ti najprostaĉkiji od ribara, ti si nam donio par riba, koje su
bile vrijedne dvadeset novĉića, a primio si za njih tri dinara. I sada
ćeš takoĊer uzeti sa sobom još i tu djevojku?
Kada je kalif to ĉuo, on na njega poviĉe, i dadne znak Masruru, koji se otkrije i baci na njega.
U meĊuvremenu je meĊutim Dţa'far poslao k vrataru palaĉe, kako bi za kneza pravovjernih uzeo
jednu od kraljevskih haljina. I ovaj se vrati s haljinom i poljubi pred kalifom tlo. A taj odbaci, što
je imao od odjeće na svome tijelu, i odjene tu haljinu. Seih Ibrahim je još uvijek sjedio na svojoj
stolici, a kalif ostane stajati, da vidi, što će se dogoditi. Ali je šeih Ibrahim bio izvan sebe od
smetenosti, i nije uzmogao ništa uĉiniti, osim da si grize prste i govori:
- Ja dakle spavam ili sam budan!
Kalif ga meĊutim pogleda i uzvikne:
- O šeihu Ibrahime, u kakvome te ja stanju moram ovdje gle
dati?
Tada on odjednom opet postane trijeznim, baci se na pod i izgovori stihove:
110

Oprosti mi taj grijeh, u koji je skliznula moja noga! Rob dakako oĉekuje milost od svojega
gospodara.
Ja sam sada priznao, a to je nalagao moj prijestup.
Ali gdje je sada ono, što tebi nalaţe opraštajuću milostivost?
Tada mu kalif oprosti, i zapovijedi, da robinju odvedu u gradski dvorac, pa kada je ona
prispjela onamo, on joj dodijeli vlastite odaje, odredi za nju sluţavke i rekne joj:
- Znaj, ja sam tvojega gospodara poslao kao sultana u Basru,
pa ako tako ushtjedne Allah Uzvišeni, poslat ću mu kraljevsku
haljinu, i istovremeno takoĊer tebe.
Ostavimo mi sada ove, i vratimo se natrag k Nur ed-Dinu! On je neprestano putovao dalje, sve
dok nije doputovao u Basru. I on se ondje uputi u sultanovu palaĉu te istisne snaţan krik, tako da
ga je sultan ĉuo, i dao da ga puste unutra. Kada je stupio pred njega, on poljubi pred njime pod,
izvadi pismo i preda mu ga. Kada je sultan vidio napis gospodara pravovjernih, on ustane i triput
ga poljubi. I kada ga je proĉitao, on rekne:
- Slušam i pokoravam se Allahu Uzvišenomu i gospodaru
pravovjernih!
I pozove ĉetiri kadije i emire, i već se bio spremio, da odloţi kraljevsku vlast, kad li, gledaj,
uĊe vezir el-Mu'in ibn Sava. Njemu sultan preda pismo, a kada gaje on proĉitao, razdere ga, i
komadiće stavi u usta, saţvaĉe ih, i ispljune ih. Sultan meĊutim gnjevno poviĉe:
- Jao tebi! Sto te je natjeralo na takav ĉin?
- Tako mi tvojega ţivota! O naš gospodaru i sultane - odgovori el-Mu'in - taj ĉovjek nije
nikada bio kod kalifa, ĉak niti samo kod njegova vezira. On je obiĉan obješenjak, sotona,
varalica, koja je našla neki komad papira, na kojemu je pisao kalif, ništavan list, i
111
Tridesctiosma noć
iskoristila ga za svoje svrhe. Kalif ga ne bi poslao ovamo, da tebi oduzme vlast, bez nekoga
fermana40 i bez povelje o postavljenju. Taj tu nije došao od kalifa, nikako, nikako, nikako! Kada
bi ta stvar bila istinita, kalif bi s njime poslao nekog komornika ili nekog vezira. Ali je on došao
sam.
- Što valja uĉiniti? — upita tada sultan.
A ministar odvrati:
- Prepusti meni tog momka, ja ću ga uzeti pod svoj nadzor i
pod paskom nekog dvorjanina poslati u Baghdad. Ako govori
istinu, on će nam donijeti sa sobom ferman i povelju. Ako je pak ne
donese, tada ću ja utjerati zahtjev od ovoga svojega duţnika.
Kada je sultan saslušao te ministrove rijeĉi, on rekne:
- Tada ga imaš!
Tako ga vezir prihvati od kralja, i odvede ga u svoju kuću, i pozove svoje robove, koji bace
Nur ed-Dina na pod i uzmu ga tući, sve dok nije pao u nesvijest. I vezir mu dadne oko nogu
staviti teške okove i odvede ga u zatvor, gdje pozove straţara, nekog ĉovjeka po imenu Kutait,
koji izaĊe i pred njime poljubi tlo. Njemu on rekne:
- O Kutait, ţelim da uzmeš ovoga momka i da ga baciš u neku podzemnu ćeliju ovoga zatvora,
i da ga muĉiš danju i noću.
- Slušam i pokoravam se! - odgovori naĉelnik tamnice.
Zatim povede Nur ed-Dina u zatvor, i za njime zakljuĉa vrata. Zatim dadne pomesti neku
klupu, koja je stajala iza vrata, te na nju stavi pokrivaĉ i koţnati rubac, i pozove Nur ed-Dina, da
sjedne na nju, odriješi mu okove, i poĉne s njime prijazno postupati. Vezir je svaki dan slao
zapovijed, da ga se tuĉe, ali je naĉelnik tamnice to propuštao. I tako je to išlo tijekom ĉetrdeset
dana. Ĉetrdesetoga meĊutim dana doĊe od kalifa neki poklon. I kada ga je sultan vidio, on mu se
dopadne, i on o tome upita ministre, ijedan od njih rekne:
Ferman je pismena naredba više vlasti.
112

- Moţda je ovaj poklon namijenjen za novoga sultana.
Tada uzvikne vezir el-Mu'in ibn Sava:
- Bilo bi to bolje, da smo ga smaknuli odmah o danu njegova
dolaska.
A sultan poviĉe:
- Tako mi Allaha, ti si me potsjetio na njega! SiĊi i dovedi ga,
ja ću mu onda dati odrubiti glavu.
- Slušam i pokoravam se! — rekne el-Mu'in.
I on ustane i rekne:
- Dat ću oglasiti po gradu: 'Tko se god ţeli nasladiti pred
stavom, kako se Nur ed-Dinu ibn el-Fadlu ibn Chakanu odsijeca
glava, taj neka se uputi prema palaĉi!' Zatim će ovamo poteći
odar i sluga, da vide. * Tako ću ja izlijeĉiti svoje srce, * a svojim ću zavidnicima prirediti bol!
*
- Uĉini, kako hoćeš! - rekne sultan.
Vezir dakle ode silno obradovan, uputi se k satniku gradske straţe i zapovijedi mu, neka dadne
onako izvikivati. Ali kada su ljudi ĉuli izvikivaĉa, raţalostili su se i plakali, ĉak i djeca u školi i
trgovci na malo u svojim dućanima. I jedni su se natjecali, da naĊu mjesta za gledanje, a drugi su
se uputili prema zatvoru, da mu daju pratnju. I ubrzo doĊe vezir sa deset mameluka u zatvor, a
Kutait, naĉelnik tamnice ga upita;
- Sto ţeliš, o gospodaru vezire? Taj odgovori:
- Dovedi mi ovamo obješenjaka! Naĉelnik tamnice meĊutim rekne:
- On je u najţalosnijem stanju, jer sam ga tako mnogo tukao.
Zatim on uĊe u zatvor i ĉuje Nur ed-Dina kako izgovara ove stihove:
113
Tridesetiosma noć
Tko je taj, tko bi mi pomogao u mojemu dubokom jadu, Koji mije donio tako tešku patnju, ali
nikakav lijek?
Progonstvo je slomilo moje srce, moju ţivotnu snagu. Vrijeme je moje prijatelje uĉinilo
neprijateljima.
Vi ljudi, zar medu vama nema nijednog prijatelja, koji poznaje sućut,
Koji bi suosjećao s mojom nuţdom i koji bi uslišio moj zov?
Smrt mije sada laka sa svima njezinim tjeskobama, A nadu u ţivotnu radost sam sebi zabranio.
0 Gospode, tako ti našega Vodiĉa, izabranog Objavitelja,
Oceana znanja, Gospodara svih zagovornika,
Molim te, oslobodi me sada, oprosti moje grijehe,
1 odvrati od mene moju patnju i moju muku!
Tamniĉar mu dakle svuĉe ĉiste haljine, obuĉe mu dvije prljave suknje i odvede ga pred vezira.
Nur ed-Din ga pogleda i shvati, da je posrijedi njegov neprijatelj, koji ţudi njegovu smrt. Kada je
to shvatio, on zaplaĉe i rekne:
— Jesi li ti dakle tako siguran protiv udesa? Zar nisi ĉuo pjesnikovu izreku?
Gdje su kraljevi Perzijanaca, negdašnji junaci?
Oni su sebi nagomilali dobra — ona su minula, a isto su tako minuli i oni sami.
114

Zatim on nastavi:
- O vezire, pomisli na to, da je Allah - neka Mu je slava,
r. išenomu! - u stanju uĉiniti, što On hoće!
- O 'Ali - odgovori ovaj — zar me ti misliš uplašiti takvim brb
ljanjem, gdje ću ja još danas dati prerezati tvoj vrat narodu od Basre
za inat? Ja sebe ne opterećujem nikakvim razmišljanjima. Neka
udes uĉini, što hoće! Za tvoju se opomenu ne brinem, nego se drţim
pjesnikove izreke:
Pusti samo dane, neka upravljaju, kako hoće I prilagodi se vladavini sudbine!
A kako ipak izvrsno kazuje jedan drugi:
Ĉovjek, koji svog neprijatelja jošpreţivljuje Za jedan dan, postiţe ono, za ĉime teţi.
Zatim vezir zapovijedi svojim slugama, da Nur ed-Dina postave na leĊa neke mule. Ali sluge,
kojima je to teško padalo, reknu Nur ed-Dinu:
- Daj, da ga mi kamenujemo i rastrgamo na komadiće, pa
makar nas to koštalo takoĊer našega ţivota!41
Ali on uzvikne:
- To vi ne smijete nikada uĉiniti! Zar vi dakle niste ĉuli pjes
nikovu rijeĉ:
41 Moral se mnogih priĉa iz 1001 noći — prema zapadnjaĉkom naĉinu razmišljanja - vrlo
ĉesto moţe dovoditi u pitanje: Po ĉemu je, na primjer, u ovoj priĉi Nur ed-Din ĉestit ĉovjek, a el-
Mu'in ibn Sava zao, nije tako lako pogoditi, kao što to pripovjedateljica, Sehrezad, oĉekuje.
Mora se meĊutim utvrditi da i unatoĉ tomu ljepota ovih priĉa ostaje neprijepornom.
115
Tridesetiosma noć
Posve je neodvrativo vrijeme, koje mije odreĊeno,
Pa ako su jednom njegovi dani pri kraju, tada ću umrijeti.
A ĉak i ako bi me lavovi odvukli u svoj skroviti brlog,
ne bi mogli dovršiti dane, sve dok moje vrijeme nije proteklo.
Zatim su ispred Nur ed-Dina izvikivali:
— Ovo je najmanja kazna za onoga, koji kraljeve obmanjuje
prevarama. Tako su ga provodili kroz cijelu Basru, te su ga
naposljetku doveli pod prozore palaĉe i ondje ga postavili na koţu
krvi. Sada k njemu pristupi krvnik i rekne:
- Dragi gospodaru, ja sam samo obiĉan rob, kojemu je ovo
zapovijeĊeno. Ako ti još imaš kakvu ţelju, izvijesti me o njoj, kako
bih ti je ispunio, jer od tvojega ţivota preostaje samo još taj kratak
rok, dok sultan na prozoru ne pokaţe svoje lice.
Tada Nur ed-Din pogleda na desno i na lijevo i preda se i iza sebe i izgovori stihove:
Vidim maĉ i krvnika, koţa je krvi na mjestu,
I uzvikujem: 'O moja nevoljo, moja strašna zla kobi!
Zar dakle ne vidim nijednoga prijatelja, koji će suosjećati, koji će me spasiti?
Ja vas usrdno molim: O, dajte mi natrag odgovor!
Vrijeme je mojega ţivota proteklo, i moja je kob blizu.
Zar neću naći nijednoga samilosnika, koji bi teţio za Allahovom nagradom?
Koji bi vidio moju bijedu i gledao moju patnju
I pruţio mi gutljaj vode, koji bi uklonio moje muke?'
116
— : Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dzelis

Sada narod poĉne plakati za njim. Krvnik meĊutim otiĊe, donese gutljaj vode i pruţi mu ga.
Ali vezir skoĉi, udari rukom po vrĉu i razbije ga. I on poviĉe na krvnika i zapovijedi mu, da Nur
ed-Dinu odrubi glavu. Tada mu on sveţe oĉi, a narod gromko poviĉe protiv vezira, i odjeknu
kuknjave i mnoga pitanja jednih drugima. * U tome se trenutku zavitla prašina, * i oblak prekrije
nebo i zemlju velom. * A kada je sultan, koji je sjedio u palaĉi, to ugledao, on dovikne ljudima:
- Pogledajte, što je posrijedi! Vezir rekne:
- Mi ćemo ipak najprije ovomu momku odrubiti glavu! Ali sultan zapovijedi:
- Priĉekaj, dok ne vidimo, što ovo znaĉi!
Bila je to dakle prašina, koju je Dţa'far, Barmekid, kalifov vezir, uzvitlao sa svojom ĉetom. A
razlog je njegovu dolasku bio ovaj:
Trideset dana kalif nije više mislio na udes Nur ed-Din 'Alije, i nitko ga nije bio na to
podsjetio, sve dok jedne noći nije prolazio mimo odaju Enise el-Dţelis i dok je nije ĉuo kako
plaĉe i kako lijepim, njeţnim glasom pjeva ove pjesnikove rijeĉi:
Tvoja slika vazda stoji preda mnom, bilo da si blizu ili daleko, A moja usna u svako doba
imenuje tvoje ime.
Zatim ona još glasnije zaplaĉe, i gledaj, kad li kalif otvori vrata, ude u odaju i nade Enisu el-
Dţelis u suzama. Jedva daje opazila kalifa, ona se baci na pod, triput mu poljubi noge i izgovori
ove stihove:
O ti, ĉije je podrijetlo tako ĉisto i ĉije je roĊenje tako plemenito, Ti grano puna zrelih plodova,
izdanĉe najplemenitije kuće,
Upozoravam te na obećanje, koje je tvoja visoka dobrostivost Nama dala. Bilo ipak daleko od
tebe, da si se izlanuo!
117
i'
Tridesetiosma noć
Tada kalif upita:
- Tko si ti?
- Ja sam ta, koju ti je 'Ali ibn el-Fadl uĉinio poklonom, i ja ĉeznem za time, da ti svoje
obećanje, koje si mi dao, ushtjedneš ispuniti i mene poslati k njemu zajedno s poĉasnim darom.
Sada se ja nalazim ovdje već od prije trideset dana, a da nisam okusila slast sna.
Tada kalif dadne da se zamoli k njemu Barmekid Dţa'far, pa" mu rekne:
- Dţa'fare, ima do danas trideset dana, otkada nisam ništa ĉuo
o Nur ed-Dinu 'Aliji ibn el-Fadlu, i ne mogu si ništa drugo zamisli
ti, nego da ga je sultan ubio. Ali tako mi ţivota moje glave i tako mi
grobova mojih oĉeva i pradjedova, ako se njemu dogodilo neko zlo,
tada ću ja onoga, koji je za to dao povoda, uništiti, pa makar mi on
bio najmiliji od svih ljudi. Ja dakle ţelim, da ti otputuješ u Basni, još
ovoga ĉasa, i da mi doneseš izvješće o kralju Muhammedu ibn
Sulaimanu ez-Zainiji, kako je on postupio s Nur ed-Dinom 'Alijom
ibn el-Fadlom.
I on još ktomu doda:
- Ako se ti zadrţiš na putu duţe, nego što je potrebno, dati ću ti
odrubiti glavu42.1 nadalje ispripovijedaj mojemu gospodaru bratiću
cijelu povijest Nur ed-Dina 'Alije, i kako sam gaja odaslao sa svojom
pismenom naredbom. Pa ako primijetiš, o moj bratiću, da je kralj
drugaĉije postupio, nego što sam ja zapovijedio, tada mi dovedi
ovamo njega i njegovoga vezira el-Mu'ina ibn Savu, onakve kakve ih
zatekneš. Nemoj ostajati na putu duţe, nego što je to potrebno!
42 U ovima tako ĉestima kalifovim prijetnjama svojemu velikom veziru Dţa'faru dolazi do
rijeĉi pjesnikovo sjećanje na povijesnu ĉinjenicu: Harun er--Rašid je je 803. godine dao ubiti
Dţa'fara, jer je posumnjao u njegovu vjernost, i unatoĉ tomu što mu je u borbi za prijestolje
najviše pomogao upravo Dţa'far Barmekid. Istovremeno je meĊutim dao okrutno iskorijeniti i
svu porodicu Barmekida.
118
Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi d-Dzelis

- Slušam i pokoravam se! - odgovori Dţa'far.
I on se trenutaĉno spremi na put, i poĉne putovati, sve dok nije došao do Basre. Ondje je
izvješće o njegovu dolasku već došlo do do kralja Muhammeda ibn Sulaimana ez-Zainije. A
kada je sada Dţa'far pri svome prispijeću ugledao divlju natisku naroda, on upita:
— Što treba znaĉiti ova zbrka?
I njemu ispripovijedaju, što se dogaĊa s Nur ed-Dinom 'Alijom. Kada je Dţa'far to ĉuo, on
poţuri k sultanu, i pozdravi ga, i javi mu, zbog ĉega dolazi, i da će kalif, u sluĉaju da se mladiću
dogodi zlo, krivce smaknuti. Zatim uhiti kralja i vezira Mu'ina ibn Savu, i dadne ih pod straţu.
Pa pošto je bio zapovijedio, da se Nur ed-Dina oslobodi, postavi ga na mjesto Muhammeda ibn
Sulaimana kao sultana na prijestolje. Zatim on ostane još tijekom tri dana u Basri, vrijeme
gostinske obveze, a o jutru se ĉetvrtoga dana njemu obrati Nur ed--Din 'Ali i rekne:
- Ĉeznem za pogledom na gospodara pravovjernih. Tada Dţa'far rekne Muhammedu ibn
Sulaimanu:
- Pripremi se za putovanje, jer mi kanimo obaviti jutarnju molitvu i smjesta krenuti za
Baghdad.
Taj odvrati:
— Slušam i pokoravam se!
Tako se oni pomole, i svi odjašu odatle. A uz njih se takoĊer nalazio vezir el-Mu'in el-Sava,
koji se poĉeo kajati za ono, što je bio uĉinio. Nur ed-Din je jahao Dţa'faru uz bok, i oni su
putovali bez zaustavljanja, sve dok nisu dospjeli u Baghdad, obitavalište mira. Nato uĊu ka
kalifu i ispripovijedaju mu Nur ed-Dinovu povijest, kako su ga pronašli na rubu smrti. Tada si
kalif pribliţi mladića i rekne mu:
— Uzmi ovaj maĉ, i udari njime po šiji svojega neprijatelja.
Taj uzme maĉ iz njegove ruke, i priĊe k el-Mu'inu. Ali ga ovaj pogleda i rekne:
119
Tridesetiosma noć
— Ja sam postupao po svojoj naravi, ti postupi po svojoj naravi!
Tada Nur ed-Din odbaci maĉ iz ruke, pogleda kalifa i rekne:
— O gospodaru pravovjernih, on me je razoruţao svojim
rijeĉima. I on izgovori stih43:
Ja sam ga nadmudrio lukavošću, kada je došao.
Jer plemenitog ĉovjeka nadmudruje neka pametna rijeĉ.
— Onda ga pusti — uzvikne kalif. I on rekne Masruru:
— Ti, Masrur, poĊi, i odrubi mu glavu!
Tada Masrur krene, i odrubi mu glavu. Zatim kalif rekne Nur ed-Dinu 'Aliji:
— Izmoli sebi od mene neku milost!
— Moj gospodaru - odgovori on - ja ne nastojim oko kraljevskog dostojanstva od Basre, ja
svoju ĉast vidim samo u tome, da tebi sluţim i da gledam tvoj lik.
— Od srca rado - rekne kalif.
Zatim dadne pozvati Enisu el Dţelis, pa kada je ona stala pred njega, on ih oboje obaspe
svojom naklonošću, i dadne im jednu od svojih palaĉa u Baghdadu, i pokloni im godišnje
prihode. Nur ed--Dina 'Aliju uĉini jednim od svojih drugova za stolom, tako daje on uvijek ostao
kod gospodara pravovjernih i uţivao najljepši ţivot, sve dok ga nije zatekla smrt.
A ipak" nastavi Sehrezad "ta pripovijest nije ĉudesnija od pripovijesti o trgovcu i njegovoj
djeci,"
Kralj upita:
43 Stihovi se ovdje sastoje od po dva polustiha.
- Pripovijest o Ghanimu ibn Aijubu, zbunjenom robu ljubavi

"Kakva je to pripovijest?"
A Sehrezad poĉne pripovijedati
PRIPOVIJEST 0 GHANIMU IBN AIJUBU, ZBUNJENOM ROBU LJUBAVI.
"Bili su mi pripovijedali, o sretni Kralju, da je u starim vremenima i u davno išĉezloj prošlosti
u Damasku ţivio neki trgovac, bogat ĉovjek. On je imao jednoga sina, nalik Mjesecu u noći
njegove punine, i ktomu lijepa naĉina izraţavanja. Taj se zvao Ghanim ibn Aijub, zvan zbunjeni
rob ljubavi. I on je imao sestru, koja se zvala Fitna44, djevojka iznimne ljepote i ljupkosti. A
kada je njihov otac umro, ostavio im je iza sebe veliko bogatstvo..."
44 = Zavodnica.
121
Ali kada je poĉela
tridesetideveta noć

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje trgovac svojima dvoje djece ostavio iza sebe veliko
bogatstvo, i izmeĊu ostaloga sto devinih tovara45 svilenih tkanina, brokata i mošusovih
mjehurova. I na svakome je sveţnju stajalo napisano: 'Ovo je odreĊeno za Baghdad.' Jer njegova
je namjera bila, da pode na put prema Baghdadu, tada kada ga je Allah uzvišeni pozvao k sebi.
Nakon stanovitog vremena uzme sin te terete i dadne se na putovanje prema Baghdadu. To je
bilo u doba kalifa Haruna er--Rašida. Prije odlaska na put rekne on svojoj materi i svojoj rodbini
i ljudima toga grada zbogom i otputi se s gomilom trgovaca, uzda-jući se u Allaha Uzvišenoga. I
Allah mu omogući sretno putovanje, tako da je sigurno stigao u Baghdad. Ondje si iznajmi lijepu
stambenu kuću, koju on opskrbi sagovima i jastucima i zavjesama. I u nju on donese one
sveţnjeve, i u staje uvede mule i deve, i zatim otpoĉine stanovito vrijeme. Ubrzo se pojave
trgovci i baghdadski uglednici, da ga pozdrave. Nato on uzme jedan zaveţljaj s deset komada
skupocjenih tkanina, na kojima su stajale napisane cijene, i odjaši s njime na bazar trgovaca, gdje
mu oni nazovu dobrodošlicu
45 Takvi su tovari iznosili od sto do stoidvadcset kilograma.
123
Tridesetideveta noć
i pozdrave ga, i ukazu mu sve poĉasti. I oni ga puste da sjaši sa svoje ţivotinje, i dadnu mu
mjesto u dućanu predstojnika trga, kojemu on preda taj zaveţljaj. Ovaj ga otvori, izvuĉe tkanine,
i poĉne ih prodavati uz dobit od dva dinara za svaki dinar kupovne cijene. Ghanim se tomu
razveseli, i poĉne prodavati svoje svilene tkanine jednu za drugom, i tako je ĉinio tijekom pune
jedne godine dana.
Prvoga dana sljedeće godine poĊe on kao i obiĉno u trgovaĉku halu, koja se nalazila na bazaru,
i nade vrata zakljuĉana. Pa kada je upitao za razlog, reknu mu:
- Umro je jedan od trgovaca, i svi drugi slijede njegov odar.
Zar ti ne ţeliš zasluţiti nagradu za dobro djelo i poći s njima?
On odgovori:
- Rado.
I zatim se raspita o mjestu, na kome se odrţava pokop, i oni mu reknu, gdje je to. On dakle
obavi abdest i uputi se s drugim trgovcima u dvoranu za molitvu, gdje su molili nad pokojnikom.
Nato svi trgovci poĊu pred odrom prema groblju, a Ghanim u svojoj uljudnosti ostane uz njih.
Oni s mrtvacem izaĊu iz Baghdada sve do pred gradska vrata i prolazili su izmeĊu grobova,
sve dok nisu dospjeli do grobnice. Ondje vide, da su roĊaci preminuloga preko grobnice razapeli
šator, i opskrbili ga svjetiljkama i voštanim svijećama. Zatim spuste mrtvaca. Ĉitaĉi meĊutim
sjednu i poĉnu nad tim grobom ĉitati iz Kur'ana. Tada sjednu takoĊer trgovci, a Ghanim ibn
Aijub s njima. Jer uljudnost je upravljala ĉitavim njegovim bićem, i on u sebi rekne:
- Nije pristojno, da ih napuštam, nego se moram vratiti zajed
no s njima.
I oni ostanu, i slušali su ĉitanje Kur'ana sve do veĉeri. Zatim im donesu jela i poslastice, i oni
su jeli, sve dok se nisu zasitili. I oni si operu ruke i opet sjednu na svoja mjesta. Ali je Ghanimov
duh bio zaposlen mislima na svoju kuću i svoju robu, jer bio je u brizi zbog razbojnika, i on
samomu sebi rekne:
124
Pripovijest o Ghanimu ibn Aijubu, zbunjenom robu ljubavi

— Ja sam stranac, i vaţim za bogata ĉovjeka. Ako ja provedem
noć daleko od svojega stana, razbojnici će mi ukrasti odande novac
iz kovĉega i terete s robom.
Kada dakle nije dalje mogao obuzdavati svoju brigu za svoj novac i svoja dobra, on ustane i
napusti skup, pošto je bio zamolio za dopuštenje, da ode za jednim hitnim poslom. Zatim je išao
dalje, tim što je slijedio tragove puta, sve dok nije došao do gradskih vrata. Ali je bilo oko
ponoći, i on naĊe gradska vrata zakljuĉana, i ne ugleda nijednog ĉovjeka, da dolazi ili odlazi, niti
je ĉuo nekoga drugog glasa osim lajanja pasa i zavijanja šakala. Tada on uzvikne zateĉen:
— Nema nikakve visosti i nema nikakve moći do u Allaha! Bio
sam zabrinut za svoj posjed, i vratio sam se natrag samo zbog njega.
Sada meĊutim nalazim vrata zakljuĉana, i u strahu sam za svoj
ţivot.
Nato okrene ići natrag i ogledati se za nekim mjestom, na kome bi mogao prespavati do jutra. I
naĊe neku svetaĉku grobnicu. Opasavala su je ĉetiri zida, u njoj se nalazilo palmino drvo, a imala
je vrata od tvrdog kamena. I budući da su vrata stajala otvorena, on uĊe unutra. Ondje htjedne
spavati, ali mu san nije dolazio, jer ga je pritiskala tjeskoba i osjećaj napuštenosti usred grobova.
Tako on ustane, otvori vrata i pogleda van, i gledaj, u daljini je svjetlucalo neko svjetlo. On poĊe
malo prema njemu i razabere, da se ta svjetlost nalazila na putu, koji vodi prema grobnici, u
kojoj se on nalazio. Ghanim se sada prestraši za svoj ţivot, ţurno zakljuĉa vrata, popne se na
krošnju palmina drveta i sakrije se u lišću. Svjetlost je meĊutim dolazila sve bliţe, sve dok nije
bila tik kod grobnice. Tada on pozornije pogleda svjetlost, i otkrije tri roba, od kojih su dvojica
nosila neki kovĉeg, dok je treći drţao u ruci fenjer i sjekiru. Kada su bili kod grobnice, rekne
jedan od onih, koji su nosili kovĉeg:
— Sto je tebi, Savab?
A taj drugi upita:
— Sto je tebi, Kafur?
125
Prvi ponovo:
- Kada smo predveĉer bili ovdje, zar nismo vrata ostavili ot
vorena?
Drugi:
- Da, to što kaţeš je toĉno.
- Sada su ona meĊutim ĉvrsto zakljuĉana!
Tada uzvikne treći, koji se zvao Buchait, to je bio taj koji je nosio sjekiru i svjetlo:
- Kako ste glupi? Zar ne znate, da vlasnici vrtova ĉešće iz Baghdada dolaze ovamo? Ako ih
zatim iznenadi veĉer, tada ulaze ovamo i zakljuĉavaju vrata, iz straha, da bi ih mogli crnci kao
mi uhvatiti i ispeći i pojesti.
- Imaš pravo - odgovore druga dva - ali tako nam Allaha, mi nismo gluplji od tebe!
- Vi mi nećete prije vjerovati — Rekne Buchait — sve dok ne uĊemo unutra i nekoga ne
naĊemo. Ja vjerujem da se on, kada je ugledao svjetlo, i zatim vidio nas, od straha pred nama
popeo na onu ondje palmu.
Kada je meĊutim Ghanim ĉuo rijeĉi toga roba, on rekne u samome sebi:
- Prokleti robe! Ne ushtio te Allah saĉuvati, ĉak ne ni za volju
sve te prepredenosti i dovitljivosti! Nema nikakve visosti, i nema
nikakve moći osim u Allaha, Uzvišenoga i Svemogućega! Što me
sada moţe spasiti od ovih crnaca?
Nato reknu dvojica, koji su nosili kovĉeg, onomu sa sjekirom:
- Popni se preko zida i otvori nam vrata, Buchait, jer mi smo
umorni, da nosimo na šijama taj kovĉeg. Pa kada si nam otvorio
vrata, tada ti treba pripasti jedan od onih, koji se nalaze unutra, a
mi ćemo ga tebi tako izvrsno ispeći, da ne ode u propast nijedna
kapljica njegove masti.
Buchait meĊutim rekne:
126
<
Pripovijest uškopljenika Buchaita
- Bojim se neĉega, na što mi svraća pozornost moj slabi razum:
ipak ćemo radije kovĉeg prebaciti preko vrata, jer je on naše blago.
- Ako ga bacimo preko, on će se razbiti - odvrate oni.
Ali on odgovori:
- Ja se bojim, da su ondje unutra razbojnici, koji ubijaju ljude, i otimaju im njihov imetak. Jer
kada padne veĉer, oni se sklanjaju po ovakvim mjestima, i dijele svoj plijen.
- O ti bedaĉe - poviĉu dvojica - zar bi oni zbilja mogli ovamo ulaziti?
Zatim oni spuste kovĉeg na zemlju, uzveru se preko zida i otvore vrata, dok je taj treći rob, to
jest Buchait, sa sjekirom, fenjerom i košarom punom ţbuke stajao vani. Zatim opet zakljuĉaju
vrata i sjednu. I jedan od njih rekne:
- Braćo, mi smo umorni od hodanja i nošenja tog kovĉega i od
otvaranja i zatvaranja vrata. Sada je ponoć, i mi nemamo više snage,
da otvaramo grob i zakapamo kovĉeg. Zato dajte da se ovdje dva do
tri sata odmorimo, i da zatim ustanemo i obavimo svoj posao. Kroz
to vrijeme treba jedan drugomu ispripovijedati, kako je on
uškopljen, i sve, što mu se dogodilo, od poĉetka do kraja, tako da
noćas u miru provedemo vrijeme.
Tada kao prvi poĉne ĉovjek sa fenjerom, koji se zvao Buchait:
- Ja ću vam ispriĉati svoju povijest.
- Priĉaj! - odvrate oni.
I tako on poĉne pripovijedati
PRIPOVIJEST UŠKOPLJENIKA BDCHAITA.
'Znajte, braćo, kada sam bio djeĉak i star nešto oko pet godina, tada me je neki trgovac robljem
odveo iz mojega zaviĉaja, i pro-
127
}
dao me je stanovitomu doĉasniku. A kupac je imao kćer od tri godine, s kojom su me zajedno
odgajali. I smijali su mi se i dopuštali su mi da se s njome igram i da pred njome plešem i
pjevam, sve dok ja nisam bio star dvanaest godina, a ona deset. Pa ĉak nas ni tada nisu rastavljali
jedno od drugoga46.
Ali jednoga dana odem ja k njoj, i naĊem je kako sama sjedi u sobi. Izgledala je, kao da dolazi
ravno iz hammama, koji se nalazio u kući. Jer mirisala je po esencijama i tamjanu, a njezino je
lice zraĉilo poput Mjeseĉeva koluta u ĉetrnaestoj noći. Sada se ona poĉne igrati sa mnom, i ja s
njome.
Ja sam upravo dosegnuo dob zrelosti. I tako se moj kurac poĉne nadizati, sve dok nije postao
poput nekoga velikog kljuĉa.
Ona me gurne na pod - tako da sam ja pao na leĊa - sjedne mi jašimice na grudi i poĉne po
meni vrtjeti guzicom, sve dok moj kurac nije bio razgolićen. Kada je ugledala moj kurac kako
stoji nadignut, ona ga uzme u ruku i poĉne njime trljati kroz svoje gaće izmeĊu usana svoje
piĉke. Tada se u meni probudi vrela poţuda, i ja je obuhvatim rukama, i ona mi obavije svoje
ruke oko vrata, i svom me snagom pritisne na sebe. I prije nego što sam toga bio svjestan, moj joj
kurac prodere gaće, i uništi joj djeviĉanstvo. Pa kada sam ja to vidio, pobjegnem odatle, i naĊem
pribjeţište kod jednoga od svojih drugova.
Ali ubrzo k njoj uĊe njezina mati, i kada ju je ugledala u njezinu stanju, ona gotovo izgubi
razum. Ipak je pametno postupala. Jer ona je briţljivo skrivala stvar pred njezinim ocem i ĉekala
s njome tijekom dva mjeseca, za vrijeme kojih su me uvijek dozivale i mamile, sve dok me nisu
izvadile iz mojega skrovišta. Nisu meĊutim njezinu ocu rekle ništa o toj stvari, jer su me voljele.
Zatim nju vjenĉa njezina mati s nekim mladićem, brijaĉem, koji je obiĉavao brijati njezina oca, i
dadne joj od svojega vlastitog novca miraz i opremu, a da otac nije saznao, što se dogodilo. One
su se bavile
46 Muslimani odvajaju ţensku djecu od muške, kada navrše deset do dvanaest godina.
128
Pripovijest uškopljenika Kafum

samo pripremama za svadbu. Ali me pri tome neoĉekivano pograbe, i uškope me. A kada su nju
doveli njezinom mladoţenji, mene uĉine njihovim uškopljenikom, kako bih ja išao ispred nje,
kamo god da bi ona uopće išla, bilo to u hammam ili u kuću svojega oca. Njezino su stanje
zatajili, a u prvoj su braĉnoj noći zaklali goluba mladunca i po njezinoj košulji posuli krv. Dugo
sam ostao kod nje, i uţivao njezinu ljepotu i ljupkost kroz poljupce, grljenja i noćni poĉinak, sve
dok ona nije umrla. TakoĊer su umrli njezin suprug i njezina mati i njezin otac. Tada su me
meĊutim povukli u kraljevsku riznicu. I tako sam došao ovamo, gdje sam postao vašim -
udrugom. To je dakle, o moja braćo, razlog, zbog kojega sam ja bio uškopljen. I s time kraj!'
Tada zapoĉne drugi rob ovim rijeĉima
PRIPOVIJEST UŠKOPLJENIKA KAF0RA.
'Znajte, moja braćo, kada sam ja s osam godina zapoĉeo sa sluţbom, obiĉavao sam trgovcima
robljem svake godine pravilno izricati po jednu laţ, tako da bi jedni s drugima dospijevali u
svaĊu, sve dok naposljetku nije moj gospodar sa mnom izgubio strpljenje, odveo me k prekupcu,
i dao mu da izvikuje: 'Tko hoće kupiti ovoga roba unatoĉ njegovoj mani?' Tada ga zapitaju:
- U ĉemu se sastoji njegova mana? A on odgovori:
- On svake godine izrekne po jednu laţ. Tada priĊe jedan trgovac i upita prekupca:
- Koliko je ponuĊeno za njega, s njegovom manom?
- Šeststotina dirhema - odgovori taj.
A onaj dometne:
- Ti sam za sebe trebaš imati dvadeset dirhema.
Potom se kupac i trgovac robljem usuglase. Ovaj od onoga dobije novac, a prekupac me
odvede u kuću onoga trgovca, uzrne svoju posredniĉku nagradu, i ode. Trgovac me pristojno
odjene, i ja ostatak godine ostanem u njegovoj sluţbi, sve dok nije na najsretniji naĉin zapoĉela
nova godina. Bilo je to blagoslovljeno vrijeme, bogato plodovima zemlje, a trgovci su obiĉavali
svakodnevno u kući jednoga od njih odrţavati sveĉanu gozbu, sve dok isto tako nije došao na red
moj gospodar, da ih u stanovitome cvjetnom vrtu izvan grada pogosti. Tako je on dakle pošao iz
grada s drugim trgovcima u taj vrt i uzeo sa sobom sve, ĉega su trebali od jela i uobiĉajenih
stvari. I ondje su sjedili uz gozbu i vino sve do podneva. Tada meĊutim zatreba moj gospodar ne
znam što iz svoje kuće i rekne mi:
- Ti robe, uzjaši na tu mazgu, odjaši kući, i uzmi mi od svoje
gospodarice ovo i ono, i brzo se vrati natrag!
Ja se pokorim njegovoj zapovijedi i krenem na put. Ali kada sam se pribliţio kući, ja poĉnem
plakati i lijevati suze, sve dok se ljudi iz te ĉetvrti, veliko i malo, nisu okupili oko mene. Kada su
ţena i kći mojega gospodara ĉule moju kriku, one otvore vrata i upitaju me, o ĉemu se radi. Ja im
reknem:
- Moj je gospodar sjedio sa svojim prijateljima pod jednim
starim zidom, i taj je pao na njih! Kada sam vidio, što im se dogodi
lo, uzjahao sam mazgu i u ţurbi došao ovamo, da vam to kaţem.
Kada su ţena i kći mojega gospodara to ĉule, one kriknu, razderu si haljine i poĉnu se udarati
po licima, dok su ih opkolili susjedi. I ţena mojega gospodara poĉne bacati kućanske predmete
po kući, jedan preko drugoga, poĉupa zidne police i porazbija prozore i rebrenice, premaze
zidove ilovaĉom i plavom bojom i poĉne vikati:
- Hej ti, Kafur! DoĊi, i razbij tu taj ormar, porazbijaj posuĊe i
ovaj porculan, i ktomu sve ostalo!
Tako ja priĊem k njoj i poĉnem s njome ĉupati zidne police zajedno sa svime, što je bilo na
njima. Ja sam obilazio takoĊer po
*
130
Pripovijest uskopljenika Kafum

krovu i uopće po svim kutovima i uništavao sve, pogotovo ono što se u kući nalazilo pri ruci od
porculana i sliĉnog pribora. Pri tome sam neprekidno vikao:
- Jao! Moj gospodaru!
Zatim moja gospodarica izaĊe, bez ţara47 pred licem, samo s maramom na glavi, i s njome
poĊu njezina djeca, i oni mi reknu:
- O Kafur, poĊi ispred nas i pokaţi nam, gdje tvoj gospodar
".eţi mrtav pod zidom, kako bismo ga izvukli iz ruševine i poloţili na
nosiljku i ponijeli kući i dali da mu se pripremi lijep pokop!
Ja dakle poĊem pred njima i poĉnem pri tome uzvikivati:
- Jao! Moj gospodaru!
A one su me slijedile lica nepokrivenih ţarom i gologlave i svi su vikali:
- Jao, jao za takvoga ĉovjeka!
Sada nitko u ĉetvrti nije ostajao, niti muškarac ni ţena, niti mlado ni staro, nego su svi pošli s
nama i poĉeli se udarati kao i mi po licima i gorko plakati, a ja sam ih vodio kroz cijeli grad.
Tada ih ljudi poĉnu ispitivati, što se zbiva, a oni su im pripovijedali ono, što su ĉuli od mene, i
svi su uzvikivali:
A neki su od njih kazivali:
- On je bio vrlo utjecajan ĉovjek! Dajte dakle da odemo k
naĉelniku i da ga o tome izvijestimo!
Kada su oni zatim došli k naĉelniku i izvijestili ga o tome'..."
Veo, kojim muslimanke pred odraslim muškarcima pokrivaju lice.
131
?r&????????????? ????????????
ĉetrdeseta noć

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kafur dalje pripovijedao:
'Pošto su oni došli k naĉelniku i izvijestili ga o tome, on ustane, uzjaši konja, uzme sa sobom
graĊevinske radnike s lopatama i košarama, i poĊe za mnom s mnogo naroda. Ja sam išao ispred
njih i udarao sam se po licu i kriĉao, a iza mene su naricali moja gospodarica i njezina djeca.
Zatim sam ja meĊutim otrĉao daleko ispred njih. tim što sam kriĉao, posipao se prašinom po
glavi i udarao po licu. Kada sam dakle prispio u vrt, i kada me je ugledao moj gospodar, kako se
udaram i uzvikujem: - Jao, moja gospodarice! Jao! Jao! Jao! Tko da sada još ima saţaljenja
prema meni, kada nema više moje gospodarice? Kamo sreće da sam ja umjesto nje mogao
ţrtvovati svoj ţivot! - on se tada ukoĉi i problijedi i upita:
— Što ti je, Kafur? O ĉemu se radi?
— O moj gospodaru — uzviknem ja — kada si me ti poslao kući i ja stigao onamo, naĊem, da
se urušio zid dvorane, i da je sav
^pokrio moju gospodaricu i njezinu djecu.
133
— Zar nije spašena tvoja gospodarica?
— Ne, tako mi Allaha, o moj gospodaru. Nijedna od njih nije spašena. Prva, koja je umrla, je
bila moja gospodarica, tvoja starija kći!
—
Ĉetrdeseta noć
- Zar ni moja mlaĊa kći nije spašena?
-Ne.
- A što je bilo od mazge, koju sam ja obiĉavao jahati? Je li ona spašena?
- Ne, tako mi Allaha, o moj gospodaru, zidovi kuće i staje su sve, što je bilo u kući, pokopali,
ĉak ovce, guske, kokoši, i sve je postalo jednom gomilom mesa, i to su poţderali psi, i ništa nije
preostalo.
- A zar nije spašen tvoj gospodar, moj stariji sin?
-Ne, tako mi Allaha! Nitko nije spašen. Sada nije od kuće i stanara više ništa preostalo, nikakav
trag. A ovce, guske i kokoši, one su poţderane od maĉaka i pasa.
Kada je moj gospodar to ĉuo, svjetlost je pred njegovim oĉima postala tamom. On je izgubio
vlast nad samim sobom i svojim razumom, tako da nije više mogao ĉvrsto stajati na nogama.
Njegovi su udovi bili kao išĉašeni i njegova leĊa kao slomljena. I on poĉne derati svoje haljine i
ĉupati si bradu, baci turban na tlo, i stalno se udarao po licu, dok mu nije potekla krv. Pri tome je
glasno uzvikivao:
- Jao, moja djeco! Jao, moja ţeno! Jao, moja nevoljo! Komu se
ikada tako nešto dogodilo, kao što se dogodilo meni!
TakoĊer su trgovci, njegovi prijatelji, vikali kao i on, plakali su s njime i naricali nad njegovom
bijedom. I takoĊer su oni derali svoju odjeću. Napusti dakle moj gospodar onaj vrt, tim što se u
svojoj silnoj boli takvom snagom udarao po licu, da je teturao, kao da je pijan od vina. Dok je
dakle izlazio s trgovcima kroz vrtna vrata, ugledaju iznenada veliki oblak prašine i zaĉuju glasno
plakanje i jadikovanje. A kada su bolje pogledali te koji su dolazili, gledaj, to je bio naĉelnik sa
slugama i svim narodom, koji je došao, da vidi. A za njima je slijedila obitelj mojega gospodara,
kriĉući i nariĉući i sve nevoljnije plaĉući. I prvi su, koje je moj gospodar sreo, bili njegova ţena i
njegova djeca. Pa kada ih je ugledao, on najprije ostane bez rijeĉi, zatim se nasmije, zaustavi se i
rekne:
134

- Sto je sa svima vama? Sto vam se u kući dogodilo? Sto vas je
snašlo?
A kada su ga ugledali, oni poviĉu:
- Allahu neka je hvala, da si ti spašen!
Oni se bace na njega, i njegova se djeca objese o njega i poĉnu vikati:
- Ah, naš tatice! Allahu neka je hvala, da si spašen, dragi tata!
Njegova mu je meĊutim ţena govorila:
- Jesi li ti stvarno na ţivotu? Neka je slavljen Allah, koji nam
je dopustio, da vidimo tvoje lice ţivo i zdravo!
Ukoĉena od zapanjenosti i kao izvan sebe, što ga je ugledala, ona upita:
- Moj gospodaru, kako si se spasio, ti sa svojim prijateljima,
trgovcima?
Ali on upita njih:
- Kako je bilo s vama u kući?
Oni odgovore:
- Mi smo svi dobro, ţivi i zdravi, i nama se u kući nije ništa loše dogodilo, samo što je k nama
došao tvoj rob Kafur, gologlav, razderanih haljina, viĉući: 'Jao, gospodar! Jao, gospodar!' Tada
smo ga mi upitali: 'O ĉemu se radi, Kafur?' On je odgovorio: 'Jedan se vrtni zid srušio na našega
gospodara i njegove prijatelje, trgovce, i oni su svi mrtvi.'
- Tako mi Allaha - rekne moj gospodar — on je malo prije došao k meni i kriĉao: 'Jao, moja
gospodarica i gospodariĉina djeca! Ah, moja gospodarica i njezina djeca su svi mrtvi!'
Zatim se on ogleda za mnom. I kada me je ugledao s razderan-im turbanom na glavi, gdje
zavijam i gorko plaĉem i bacam si prašinu na glavu, on na mene poviĉe. Ja mu priĊem, a on
uzvikne:
135
Ĉetrdeseta noć
- Jao tebi, ti nesretni robe! Ti kurvin sine! Ti prokleta bagro!
Kakvu si nam nevolju spravio? Tako mi Allaha, ja ću ti oderati koţu
s tijela i pootkidati ti meso s kostiju!
Ja meĊutim odvratim:
- Tako mi Allaha, ti mi ne moţeš ništa uĉiniti, jer ti si kupio mene zajedno s mojom manom,
upravo pod tim uvjetom. A svjedoci, koji su bili nazoĉni, mogu potvrditi, da si me ti kupio
zajedno s mojom manom i da si ti o njoj znao, naime, da ja svake godine izreknem po jednu laţ.
Ovo je samo polovica laţi, ali ću ti koncem godine izreći drugu polovicu, zatim će to biti jedna
cijela laţ.
- O psu, kujin sine! — poviĉe moj gospodar — Najprokletiji meĊu robovima, je li to sve samo
polovica laţi? Zaista, to je ipak jedna cijela nesreća! Odlazi od mene, ti si slobodan u Allahovo
ime!
- Tako mi Allaha! - odvratim ja - ĉak ako me ti i oslobodiš, ja tebe neću osloboditi, prije nego
što ova godina bude na kraju, i prije nego što ti izreknem polovicu laţi, koja još nedostaje. Kada
budem s njome gotov, tada poĊi sa mnom na trg robova i prodaj me, onako kako si me kupio, s
mojim nedostatkom. Ali me ne smiješ oslobaĊati, jer ja ne poznajem nikakav zanat, kojim bi si
mogao zaraĊivati za ţivotno uzdrţavanje. A ovaj je moj zahtjev upućen tebi zakonit, pravni su ga
uĉenjaci naveli u paragrafu o oslobaĊanju.
Dok smo mi tako jedan s drugim razgovarali, onamo doĊe cijelo mnoštvo naroda, i priĊu k
nama ljudi iz te gradske ĉetvrti, ţene i muškarci, kako bi izrekli svoju sućut. Ktomu doĊe takoĊer
naĉelnik sa svojom pratnjom. Tada moj gospodar s drugim trgovcima priĊe k njima, priopći im
to što se zbilo i rekne, da je to samo jedna polovica te laţi. Kada su oni to saslušali, bili su
mišljenja, da je to ipak jedna vrlo velika laţ, i bili su vrlo zapanjeni. Zatim su me proklinjali i
grdili, a ja sam stajao smijući se i upitao:
- Kako me moţe moj gospodar ubiti, kada me je on ipak kupio
zajedno s tom manom?
Kada je moj gospodar stigao kući, našao je sve u ruševinama i slušao, kako sam ja bio taj, koji
je najveći dio toga polupao. I ja sam
136
Pripovijest uškopljenika Kafurct

zbilja pokršio stvari, koje su bile vrijedne mnogo novca. Njegova mu je naime ţena rekla:
- Kafur je taj, koji je porazbijao kućanski pribor i porculan.
Tada njegov bijes još više poraste, i on poĉne pljeskati rukama i uzvikivati:
— Tako mi Allaha, u svom ţivotu ja još nisam vidio nijednoga
takvoga kurvinog sina, kao što je ovaj rob, i on kaţe pritom, da je to
tek polovica laţi! Sto će se onda dogoditi, kada to bude jedna cijela
laţ?
Nato on otiĊe u svom bijesu k naĉelniku, i taj mi dadne odvagnuti jedan lijep obrok batina, sve
dok nisam izgubio svijest i bio u nesvijesti. Tada me ostavi moj gospodar u mojoj nesvijesti, i
uzme nekog brijaĉa, koji me je uškopi i spali ranu. Kada sam zatim ponovo došao k sebi, naĊem
sebe uškopljenikom, a moj mi gospodar rekne:
- Kao što si ti meni spalio srce, lišivši me stvari, koje su mi bile
najmilije, tako sam ja tebi spalio srce, lišivši te kurca, koji ti je bio
najmiliji!
Zatim me on uzme, i proda me za visoku cijenu, jer sam sada bio uškopljenik. Ja sam meĊutim
neprestance u kućama, u koje sam bio prodavan, sijao nevolju. Prodajom sam i kupnjom dolazio
od jednog emira48 k drugomu, sve dok nisam dospio u dvor gospodara pravovjernih. Sada je
meĊutim moja duša slomljena, i moja snaga otkazuje, moja su muda otišla!'
Kada su dva roba ĉuli ovu pripovijest, oni mu se poĉnu smijati i govoriti mu:
— Zaista, ti si pravi govnar, sin pravoga govnara. Ti ipak moţeš
posve prostaĉki lagati!
48 Emir znaĉi gospodar. U arapskoj rijeĉi emir el-bahr (— gospodar mora) ima svoje
podrijetlo rijeĉ — admiral, a razvila se od izgovorne inaĉice amir al--Bahr.
137
Ĉetrdeseta noć
Zatim oni reknu trećemu robu:
- Ispripovijedaj nam ti svoju povijest!
Taj im rekne:
- Vi bratići, to sve, što ste vi kazali, nije ĉak ništa. Ispriĉat ću
vam, kako sam ja izgubio muda, i doista, ja sam zasluţio, da izgu
bim još mnogo više nego to, jer ja sam jednako tako jebao svoju
gospodaricu kao i sina svojega gospodara. Ali je moja pripovijest
dugaĉka, i ovo nije vrijeme, da je pripovijedam. Jer jutro je blizu,
moja gospodo bratići, a ako nas jutro iznenadi, dok još imamo uza
se ovaj kovĉeg, tada smo izdani i mrtvi. Zato otvorimo vrata! Kada
ih otvorimo, i kada zatim budemo ponovo bili u našoj palaĉi, tada
ću vam ispripovijedati, zašto su mi odsjeĉena moja muda.
Nato se on uzvere preko zida i otvori vrata. I oni uĊu i spuste fenjer na zemlju, i iskopaju
izmeĊu ĉetiri groba rupu, tako dugaĉku i široku, kao kovĉeg. Kafur je kopao, Savab je košarom
bacao zemlju u stranu, sve sve dok nisu iskopali pola hvata duboko. Zatim spuste kovĉeg u jamu
i nabacaju opet preko njega zemlju, i konaĉno napuste grobnicu, zakljuĉaju vrata i išĉeznu
Ghanimu ibn Aijubu s oĉiju. I kada je sve postalo mirno i tiho, i kada se on uvjerio, da je sam,
zaokupila gaje misao, što bi zapravo kovĉeg mogao sadrţavati, i on rekne u sebi samome:
- Kada bih samo znao, što je u tom kovĉegu!
Ipak je priĉekao osvit dana, sve dok nije svanulo jutro i zazraĉila njegova svjetlost. Tada
meĊutim odmah siĊe s palme, i uzme otklanjati rukama zemlju u stranu, sve dok nije otkrio i
oslobodio kovĉeg. Zatim uzme neki veliki kamen i poĉne udarati njime po lokotu, sve dok ga
nije razvalio. Podigne dakle poklopac i pogleda unutra. I gledaj sada, u njemu je leţala jedna
usnula cura, koja je bila omamljena bunikom49. Još je ţivjela, jer su joj se grudi dizale i
spuštale. Lijepa je bila i draţesna za pogled, i nosila je nakit i dragocjenosti od zlata i ogrlice od
dragulja, koje su bile vrijedne
49 Bunika se još zove i svilajac - Hyoscyamus - rod biljaka iz porodice pomoćnica
(Solanaceae). U medicini se upotrebljava list i sjeme.
138

bogatstva jednoga sultana, i koje se nisu mogle platiti nikakvim novcem. Kada ju je Ghanim ibn
Aijub ugledao, znao je, da je ona bila ţrtva neke urote, i da je od nekoga omamljena. Ĉim se u to
uvjerio, on se potrudi oko nje, izvadi je iz kovĉega, i polegne je na leĊa. Kada je osjetila miris
vjetra, i kada joj je zrak prodro u nos, usta i pluća, ona kihne. Zatim se zagrcne i zakašlje, i iz
njezina grla ispadne kuglica kretske bunike, tako velika, da bi neki slon, kada bi je pomirisao,
utonuo u san od jedne veĉeri do druge. I sada ona otvori oĉi, i osvrne se oko sebe, i rekne slatkim
glasom i u ljupkom govoru:
- Jao tebi, vjetre, * ti ne osvjeţuješ onoga tko oskudijeva pi
ćem, * a osvjeţenomu nisi nikakav vjeran suputnik. * Gdje je Zahr
el-Bustan?
Ali kada joj nitko ne dadne odgovor, ona se okrene i poviĉe:
- Hej, Sabiha! Sadţarat ed-Durr! Nur el-Huda! Nadţmat es-
-Subh! Jeste li budne? Nuzha, Hulva, Zarifa, govorite ipak!
Ali joj nitko ne dadne odgovor, i tako se ona ogleda uokrug i rekne:
- Jao meni! Ja sam na groblju! * O ti, koji znaš što sadrţavaju
u sebi ĉovjeĉje grudi, * i koji ćeš o danu Uskrsnuća obavljati naplatu
na ĉitavu svijetu, * tko me je odnio iz skrovitih odaja * i poloţio
ovamo izmeĊu ĉetiri groba? *
Za vrijeme je svega toga Ghanim stajao pokraj nje. Sada on meĊutim rekne:
- O moja gospodarice, * ne razmišljaj o sjaju dvora i odaja, * ni
ti o grobnoj noći, * ovdje je tvoj rob raspaljen ljubavlju, * zvan Gha
nim ibn Aijub, * jer ga je tebi poslao Onaj, koji poznaje sakriveno, *
da te oslobodi od uza ove patnje * i da te odvede u zemlju tvojih
najvećih ţelja! *
Zatim on ušuti. Kada je dakle saznala, kako s njome stoji, ona uzvikne:
- Svjedoĉim, da nema drugoga Boga osim Allaha, i da je
Muhammed Allahov poslanik!
139
Ĉetrdesetu noć
Nato se okrene prema Ghanimu, i rukama si pokrije lice, i rekne najumilnijim glasom:
- O blagoslovljeni mladiću, tko me je ovamo donio? Gledaj, jesam li ja sada došla k sebi?
- O moja gospodarice - odgovori on - tri su uškopljenika došla ovamo s tim kovĉegom.
Zatim joj on ispripovijeda sve, što mu se bilo dogodilo, i kako ga je bila zatekla veĉer, i kako je
postao razlogom njezina spasenja, jer bi se inaĉe morala ugušiti. I dalje je upita, kako s njome
stoji, i što joj se dogodilo. Ali ona odgovori:
- O mladiću, hvala neka je Allahu, koji me je dao u ruke ĉovje
ka, kao što si ti! Sada meĊutim ustani i ponovo me poloţi u kovĉeg.
A zatim otiĊi na ulicu i iznajmi prvoga goniĉa deva ili mula, kojega
naĊeš, da on natovari ovaj kovĉeg i mene prenese u tvoju kuću. Tek
kada budem ondje, sve će biti dobro. Zatim ću ti takoĊer ispripovi
jedati svoju povijest, i izvijestiti te o svojim doţivljajima. I zatim će
ti zahvaljujući meni pasti u dio blagoslov.
Tada se on razveseli i napusti grobnicu. Ali je sada jasno zasjalo Sunce, i sve je obuhvatilo
svojom svjetlošću. Tada on iznajmi goniĉa mula, dovede ga do toga groba i podigne na mulu
kovĉeg, u kome je bila djevojka. Već se ljubav prema njoj ţarila u njegovu srcu, i on se s njome
otputi u radosti. Jer ona je bila djevojka, vrijedna desettisuća zlatnika, a nosila je nakit i haljine,
koji su bili vrijedni veliki imetak. Jedva da je dospio do svoje kuće, već je odmah takoĊer skinuo
kovĉeg i otvorio ga..."
140
Ali kada je poĉela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Ghanim ibn Aijub, kada je s kovĉegom došao kući,
njega otvorio, i pustio da djevojka iz njega izaĊe. Tada se ona ogleda oko sebe i vidi, da je
posrijedi lijepa kuća, pokrivena sagovima i namještena u vedrim bojama i s lijepim ureĊenjem.
TakoĊer ugleda nagomilane tkanine i sveţnjeve i sve drugo, i tada ona sazna, daje on
dobrostojeći trgovac i ĉovjek od velikog bogatstva. Sada ona otkrije svoje lice i pogleda ga, i
gledaj, on je bio lijep mladić. Ona ga zavoli na prvi pogled, i rekne mu:
- O moj gospodaru, donesi nam nešto za jelo! On odgovori:
- Ja stojim posve tebi na sluţbu!
Zatim on siĊe na bazar i kupi prţeno janje, zdjelu slatkiša, poslastice, voštane svijeće i vino i
sve, što je bilo potrebno, ktomu takoĊer miomirise. Sa svim se tim vrati natrag u svoju kuću. A
kada ga je cura ugledala, ona se nasmije, i poljubi ga i obgrli mu vrat. I ona ga poĉne milovati,
tako da je njegova ljubav postala još jaĉom, i da je posve svladala njegovo srce. Zatim su jeli i
pili sve do veĉeri. I oboje su bili raspaljeni ljubavlju jednoga prema drugomu. Jer oboje su bili
jedne dobi i iste ljepote. Kada je dakle zapoĉela noć,
141
Cetrdesetiprva noć
ustane Ghanim, zbunjeni rob ljubavi, i zapali voštane svijeće i svjetiljke, sve dok ĉitava
prostorija nije zraĉila od svjetlosti. TakoĊer izvadi suĊe za piće i pripremi sveĉan stol. Zatim s
njome sjedne na pod. Napuni joj pehar i pruţi joj ga, i ona mu natoĉi jedan i pruţi mu da pije. Pri
tome su se igrali i šalili i izgovarali stihove. I njihova je radost postajala sve većom, i oni su se
priklanjali jedno drugomu u sve prisnijoj ljubavi - slava neka je Njemu, koji sjedinjuje srca!
Tako oni nastave sve do kratko prije osvita dana. Tada meĊutim postanu pospanima, i legnu,
svatko za sebe, i spavali su, sve dok nije bilo svijetlo jutro. Sada Ganim ibn Aijub otiĊe na trg i
po-kupuje, ĉega su trebali u jelu i piću - povrća, mesa, vina i svega drugoga - i odnese to u svoju
kuću. Zatim s njome sjedne da jedu. Jeli su, sve dok se nisu zasitili. I potom on postavi vino.
Tako su oni pili i šalili se jedno s drugim, sve dok njihovi obrazi nisu postali crveni i njihove oĉi
tamne. A morila je Ghanima ibn Aijuba u duši ţelja, da tu curu poljubi, i da uz nju poĉiva, i
stoga on rekne:
- O moja gospodarice, dopusti mi jedan poljubac s tvojih usa
na. Moţda će on ugasiti vatru mojega srca.
— O Ghanim - odgovori ona — priĉekaj, sve dok ja ne budem
pijana i svijetu umrla. Zatim mi ukradi poljubac, krišom i tako, da
ja to ne primijetim!
Zatim ona ustane i odloţi svoju gornju haljinu, i opet sjedne, u jednoj tankoj košulji od finoga
tkanja, i sa svilenom maramom na glavi. Tu se Ghanim rasplamsa u strast, i on joj rekne:
— Najdraţa gospodarice, nećeš li mi dopustiti ono, za što te
molim?
- Tako mi Allaha - odgovori ona - to tebi ne pristaje. Jer na
vrpci mojih gaća stoji jedna tvrda rijeĉ!
Tada Ghanim ibn Aijub postane slomljena srca. Ali je ţudnja u njemu rasla utoliko više, što
mu je njegova ţelja bila zabranjena, i tako on izgovori ove stihove:
Ja sam zamolio onu, koja me je ispunila bolom, za jedan poljubac, koji utišava patnju.
142

'Ne, ne'poviĉe ona 'zauvijek ne!' Ja joj reknem: Ipak, to mora biti!'
Ona nato: 'Ako ushtjednem, uzmi ga, ĉasno, kada ja budem prijazna!'
Reknem: 'Nasilno!' Ona meni: Dat ću ti ga samo s dopuštenjem! —
Sada me ne pitajte, što se zatim zbilo, Dopustite mi da Alldha molim za oproštenje.
I mislite o meni, što god hoćete: Unatoĉ preziru je ljubav mila.
I stoga se ne brinem o tome,
Šuti li sada neki neprijatelj ili priĉa.
Zatim njegova ljubav postane još jaĉom, i vatra se rasplamsa u njegovu srcu, dok je ona sebe
njemu zabranjivala i govorila:
— Ti mi se ne smiješ pribliţiti!
Ipak oboje nastave s ljubavnom igrom i pijenjem u krug. Ghanim ibn Aijub je tonuo u moru
ljubavnoga ţara, ali je ona postajala tvrĊom, i bila je sve više na oprezu. * I napokon doĊe noć s
tamom * i poĉne nad oboma širiti skut haljine sna, * Tada Ghanim ustane, zapali svjetiljke i
svijeće, raspremi sobu i ukloni stol ustranu. Zatim je primi za noge i poljubi ih. Te su bile meke
poput svjezega maslaca, i on na njih pritisne svoje lice i rekne joj:
143
Ćetrdesetiprva noć
- Najdraţa gospodarice, imaj samilosti! * Zarobila me je ljubav
prema tebi, * tvoje mi oĉi donose smrt, * i moje bi srce bilo zdravo,
da ti nisi ovdje! *
Zatim on malo otplaĉe, ali ona rekne:
— O moj gospodaru i svjetlosti mojih oĉiju! Tako mi Allaha, ja
te zaista ljubim, i ja se pouzdajem u tebe. Ali ja znam, da se ti nika
da nećeš meni pribliţiti.
— Što onda stoji na putu? — upita on.
Nato ona odgovori:
— Ja ću ti zbilja noćas ispripovijedati svoju povijest, kako bi mi
oprostio moje protivljenje.
Zatim se ona baci prema njemu, i obavije svoje ruke oko njegova vrata, poĉne ga ljubiti i
dragati, i obećavati mu svoju naklonost. I neprestano su se igrali i šalili, sve dok se uzajamna
ljubav nije ĉvrsto ukorijenila u njihovim srcima. Tako su oni ţivjeli jedan cijeli mjesec, i noć su
vazda provodili na jednoj postelji. Ali koliko ju je god puta on molio za jebanje, ona ga je
odbijala. No sve je jaĉa bila uzajamna ljubav u njihovim srcima, i jedva su se još mogli
suzdrţavati.
Konaĉno, jedne noći, kada je on leţao pokraj nje, i kada su oboje bili pijani od vina, posegne
Ghanim rukom za njezinim trbuhom i poĉne ga milovati. I on sklizne dublje dolje sve do pupka.
Tada se ona probudi i sjedne, i provjeri svoje gaće, i — jer ih je našla ĉvrsto svezanima — ona
opet zaspe. Ali je on uskoro potom opipa još jednom, i njegova ruka sklizne dolje prema vrpci
njezinih gaća. I on je povuĉe. Tada se ona iznova probudi i sjedne. TakoĊer Ghanim sjedne uz
nju, i ona ga upita:
- Što hoćeš?
- Hoću te jebati - odgovori on - i mi ćemo jedno s drugim otvoreno i ĉasno postupati.
Sada ona rekne:
144

- * Ja ću ti sada objasniti što se odnosi na mene, * da bi ti znao kako sa mnom stoji. * Zatim će
ti moja tajna biti oĉitom * i moje će ti protivljenje biti jasnim. *
- Neka bude tako! — odgovori on.
Nato ona podigne struk svoje košulje, izvuĉe vrpcu iz svojih gaća i rekne:
- Moj dragi, proĉitaj, što stoji ovdje na vrpci!
Ghanim je uzme u ruku, pogleda je, i ugleda na njoj u zlatu izvezene ove rijeĉi: 'Ja sam tvoja i
ti si moj, o Prorokov potomĉe!' Kada je to proĉitao, on povuĉe svoju ruku natrag i rekne joj:
- Otkrij mi, tko si ti?
- Neka bude tako! — odgovori ona — Znaj, ja sam ljubavnica gospodara pravovjernih, i moje
je ime Kut el Kulub. Kalif me je dao podići u svojoj palaĉi, i kada sam bila odrasla, on je uvidio,
kakve sam ja vrste i koliko mi je Stvoritelj poklonio ljepote i draţesnosti. Tada se on raspalio u
velikoj ljubavi prema meni, i on mi je dodijelio vlastitu odaju, odredio deset djevojaka robinja za
moju sluţbu, i zatim mi dao sav taj nakit, koji vidiš na meni. Jednoga dakle dana on poĊe u neku
od svojih pokrajina, i Sitt Zubaida50 doĊe k jednoj od robinja u mojoj sluţbi i rekne joj: 'Imam
nešto od tebe zamoliti.' "Što je to, o moja gospodarice?' upita ona. A kalifova joj supruga
odgovori: 'Kada tvoja gospodarica Kut el-Kulub bude leţala u snu, tada joj turni u nos ovaj
komad bunike, ili joj ga ubaci u neko piće, i od mene trebaš dobiti tako puno novaca, da ćeš biti
zadovoljna.' "Od srca rado' odgovori robinja, i uzme taj komad bunike, obradovana zbog novca, i
takoĊer, jer je ona prije bila pripadala Zubaidinim robinjama. Tako ona ode i baci taj komad
bunike u moje piće, i kada je bila noć, ja to ispijem. Ali jedva da se u mojoj utrobi našao otrov, ja
padnem na pod, i moja glava dotakne moje noge, i više ništa nisam znala o samoj sebi, osim da
sam se nalazila u nekome drugom svijetu. Kada je tako uspjela njezina lukavština,
50 pâ, i zacijelo najuglednija ţena baghdadskog kalifa Harfin er-Rašida bila je njegova
sestriĉna Zubaida.
145
ona me dadne poloţiti u onaj kovĉeg, i dadne potajno pozvati robove, i podmiti ih. I isto tako
uĉini s vratnim ĉuvarima. Zatim, iste one noći, koje si ti sjedio na palminu drvetu, dadne me
odpremiti preko robova, i oni uĉine sa mnom ono, što si vidio. Tako se moje osloboĊenje
dogodilo zahvaljujući tebi, i ti si me donio u ovu kuću, i ukazao si mi veliko dobro. To je moja
povijest i moj doţivljaj. Ali ja ne znam, što je za moje odsutnosti bilo s kalifom. * Sada ti
poznaješ moje stanje, * ali ne razglašuj moj poloţaj! *
Kada je Ghanim ibn Aijub ĉuo Kut el Kulubine rijeĉi i saznao, da je ona kalifova ljubavnica,
on uzmakne. Jer njega je spopao sveti strah pred kalif ovom moću, i on sjedne na stranu od nje
na pod u jednome kutu prostorije. Poĉeo je sebi predbacivati i premišljati o svome poloţaju i
traţiti naĉina kako da si umiri srce. Jer on se nalazio u nevolji zbog ljubavi prema jednoj, koju
nije mogao posjedovati. * Zatim je plakao u svojoj velikoj ljubavnoj patnji * i jadiko-vao nad
nepravednošću i obmanom vremena * - * slava neka bude posvećena Njemu, * koji upravlja
srcima, * tako da ljubav bude darovana ljubljenomu! * —
I on izgovori stihove:
Zaljubljenikovo se srce izjeda u ĉeţnji za ljubljenom. A njezina mu divna ljepota otima razum.
Jednom sam bio upitan: 'Kakoprija ljubav?'Dao sam kao odgovor:
'Ljubav je slatka, pa ipak se njezina vrpca nadovezuje na patnju. '
Tada Kut el-Kulub ustane, zagrli ga, i poljubi ga. Jer se ljubav prema njemu bila ĉvrsto
ukorijenila u njezinu srcu, tako da mu je poĉela otkrivati svoju nutrinu i svu ljubav, koju je
osjećala. I ona baci ruke oko Ghanimova potiljka, i poĉne ga ljubiti uvijek i uvijek opet. On se
meĊutim suzdrţi iz straha pred kalifom. Zatim su dugo
146

razgovarali jedno s drugim, utonuvši u more uzajamne ljubavi. I kada je osvanuo dan, Ghanim
ustane i obuĉe svoje haljine. OtiĊe kao obiĉno na bazar, kupi sve, što je trebao, i vrati se kući. Tu
naĊe Kut el-Kulubu u suzama. Ali ĉim ga je ugledala, ona prestane plakati, i smiješeći se rekne:
— Ti si me uĉinio neutješnom, ljubavnice mojega srca. Tako mi
Allaha, taj sat, koji si od mene izbivao, bio je ravan jednoj godini,
jer sam bila rastavljena od tebe. Ja sam ti u prekomjernosti svoje
ţudne ljubavi objasnila svoj poloţaj. Ali sada hajde, zaboravi, što je
prošlo, i utišaj svoju poţudu na meni!
On je meĊutim prekine:
- Uzimam svoje utoĉište kod Allaha! To nikada ne smije biti.
Kako pas smije sebe stavljati na mjesto lava? Sto je gospodarovo,
slugi je zabranjeno.
On uzmakne od nje i sjedne postrance na hasuru. Ali njezina ljubav prema njemu poraste zbog
toga, što se on od nje suzdrţao. Zatim ona sjedne njemu uz bok, i poĉne piti i šaliti se s njim, sve
dok oboje nisu bili pijani od vina. Sada je ona strasno ţudjela za time, da bude od njega
zavedena, i otpjeva stihove:
Srce zaljubljenoga je gotovo posve slomljeno: Do kada treba trajati ta stidljivost, do kada?
O ti, koji si se odvratio od mene bez moje krivnje, TakoĊer se gazele priljubljuju jedna uz drugu.
Stid i izbivanje i vjeĉni rastanak —
Sve je to više, nego što ĉovjek moţe podnijeti.
Tada Ghanim ibn Aijub zaplaĉe, i ona zaplaĉe zbog njegovih suza. I plakali su dalje sve do
noći. Tada Ghanim ustane i rasprostre dvije postelje, svaku na svom mjestu.
147
Ćetrdesetiprva noć
- Za koga je ta druga postelja? - upita Kut el-Kulub.
I on odgovori:
- Jedna za mene, druga za tebe. Od ove noći pa nadalje smijemo još samo na taj naĉin spavati.
Jer sve, što je gospodarovo, to je robu zabranjeno.
- O moj gospodaru — uzvikne ona — daj da o tome šutimo. Jer sve stvari dolaze od sudbine i
udesa!
On se meĊutim suzdrţavao, i vatra se rasplamsavala u njezinu srcu, i pošto je njezina ţudnja
postajala divljijom, ona se pripije uz njega i uzvikne:
- Tako mi Allaha, mi ćemo spavati samo bok uz bok!
- Allah nas saĉuvao od toga! - odgovori on i pobijedi njezinu volju, i sam je poĉivao sve do
jutra.
* Ali sve jaĉom je u njoj postajala moć ljubavi * i u njoj se raspaljivala sve vruća ţudnja. *
Tako su ţivjeli tri duga mjeseca. Kada bi mu se god ona pokušavala pribliţiti, on bi se
suzdrţavao i kazivao:
- Sve, što pripada gospodaru, to je slugi zabranjeno.
Ali joj je odveć dugotrajnom postajala ta nada i ĉekanje na Ghanima ibn Aijuba, zbunjenoga
ljubavnog zaluĊenika, odveć su joj teškima postajale te muke i boli, i ona tada iz stiješnjena srca
izgovori ove stihove:
Koliko ćeš me, ti sliko ljepote, još dugo muĉiti? Tko ti je dakle rekao, da moraš otići od mene?
Ti si u sebi tako posve obuhvatio sve draţi, I tako lijepo ujedinio svaku draţesnost!
Ti si probudio u svakome srcu strast.
Ali si svakomu oĉnom kapku ugrabio san.
148

Ja znam, bio je jednom s tebe, s grane, trgan plod. Ali sada, trnovita grano, meni se pokazuješ
ogoljelom.
Ja poznajem vrijeme, kada su gazele bile divljaĉ. Ali što vidim Sada kod tebe? One sada idu u
lov na lovca!
Najĉudnovatije od svega, što ja o tebi objavljujem,
Je ovo: ja ĉeznem, ti meĊutim ne obraćaš paţnju na moje stenjanje.
Uskraćuj mi samo svoju blizinu: ja te tebi ne mogu priuštiti, Kako me nenaklonost prema meni
ne bi trebala poticati?
I uvijek ću uzvikivati, dokle god ostajem na ţivotu: Koliko ćeš me, ti sliko ljepote, još dugo
muĉiti?
I dugo su oni ţivjeli dalje tako, jer je Ghanima strah drţao na udaljenosti od nje.
Ostavimo mi sada Ghanima ibn Aijuba, zbunjenog roba ljubavi, i okrenimo se k Sitt Zubaidi!
Ona postane — pošto je u kalifovoj odsutnosti onako postupila s Kut el-Kulubom — zabrinutom,
i rekne u samoj sebi:
— Što trebam reći kalifu, kada se on vrati i upita za nju. Kakav
mu odgovor mogu dati?
Ona pozove neku staru ţenu iz svoje okoline, i toj otkrije svoju tajnu, i upita je:
— Kako trebam postupati, kada je već Kut el-Kulub umrla tako preranom smrću?
— Znaj, moja gospodarice - rekne stara, pošto je sve shvatila — vrijeme je kalifova povratka
blizu. Pošalji dakle po nekog stolara i zapovijedi mu, da ti napravi drvenu figuru u obliku lesa!
Mi ćemo
149
Ĉetrdesetiprva noć
u sredini palaĉe za nju iskopati grob i u njega je spustiti. Nad njime dadni sagraditi dvoranu za
molitvu, i mi ćemo u njoj zapaliti svijeće i svjetiljke, i svi ljudi u palaĉi trebaju nositi crnu
odjeću. Zapovijedi nadalje svojim robinjama i uškopljenicima, da oni, ĉim saznaju za kalifov
povratak, razaspu slamu po podovima trijemova. I kada gospodar pravovjernih uĊe i upita, što je
posrijedi, dadni da reknu: 'Kut el-Kulub je mrtva! Neka te Allah za volju nje ushtije jednom
bogato nagraditi! Budući da ju je naša gospodarica tako mnogo cijenila, pokopala ju je u svojoj
vlastitoj palaĉi.' Kada to ĉuje, on će zaplakati, i to će mu prirediti bol. I on će dati, da se za nju
ĉita Kur'an, i noću će bdjeti nad njezinim grobom. I ako bi on trebao u sebi samome reći: 'Moja
je sestriĉna Zubaida u svojoj ljubomori izazvala Kut el- Kulubinu smrt' - ili ako bi ga trebala tako
svladati ĉeţnja, da zapovijedi, da je se opet uzima iz groba, ništa se nemoj toga bojati. Jer kada
oni budu iskopavali, ugledat će onu figuru, koja sliĉi ĉovjeku i koja je umotana u skupocjene
mrtvaĉke plastove. Htjedne li kalif dati skinuti ponjavu, ti ga od toga odvrati i reci: 'Nije
dopušten pogled na njezinu golotinju!' Zatim će on povjerovati, da je ona mrtva, i dat će figuru
poloţiti na njezino mjesto, i tebi će zahvaliti za to, što si uĉinila. I ako ushtjedne Allah Uzvišeni,
ti ćeš biti spašena od te opasnosti.
Kada je Sitt Zubaida ĉula njezine rijeĉi, ona povjeruje, da je to ispravno, i dadne joj jednu
poĉasnu haljinu i veliku svotu novca. I ona joj zapovijedi, da sve uĉini, što je bila rekla. Tada se
stara odmah dadne na posao, i dadne stolaru da za nju proizvede figuru onako, kako je bila rekla.
I kada je ona bila gotova, donese je Sitt Zubaidi. Ta je dadne umotati i pokopati, i zatim dadne u
grobnici zapaliti svijeće i svjetiljke i raširiti sagove. I zatim stavi na sebe crnu odjeću i zapovijedi
robinjama, da uĉine isto. Sada bude u cijeloj palaĉi poznato, da je Kut el-Kulub umrla.
Poslije nekoga se meĊutim vremena kalif vrati natrag sa svojega putovanja. I on doĊe u palaĉu
i nije ni o ĉemu razmišljao osim o Kut el-Kulubi. Tada ugleda sve sluge i robove i robinje crno
odjevene i zadršće mu srce. Kada je zatim ušao k Sitt Zubaidi, takoĊer nju naĊe u crnoj opravi.
On upita za razlog, i dadnu mu

?.-.-. :;est o Kut el-Kulubinoj smrti. Tada se on sruši u nesvijest na pod. Ali kada je opet došao
k sebi, on zapita za njezin grob, i Sitt Zubaida mu rekne:
- Znaj, o gospodaru pravovjernih, ja sam nju, jer sam je tako
osobito cijenila, pokopala u svojoj vlastitoj palaĉi.
Odmah se on, u putnoj odjeći, uputi na Kut el-Kulubin grob, kako bi joj hodoĉastio. I on naĊe
prostrte sagove i upaljene svijeće i svjetiljke. Kada je to vidio, svojoj je suprugi zahvalio za
njezino dobro djelo. Ali je bio u nedoumici, kolebajući se izmeĊu nevjerovanja i vjerovanja.
Pošto ga je dakle svladala sumnja, on izda .zapovijed, da se otvori grob, i da se iz njega izvadi
leš. Kada je meĊutim ugledao mrtvaĉki pokrov i htio ga podići, da je vidi, tada gaje zadrţao strah
pred Allahom Uzvišenim, a stara rekne:
— Poloţite je natrag!
Zatim on odmah dadne dovesti vjerske sluţbenike i ĉitaĉe JKiir'ana i dadne ĉitati nad njezinim
grobom, i sjedio je pokraj njega i plakao, sve dok se nije onesvijestio. I tako je sjedio uz njezin
grob tijekom punoga jednog mjeseca..."
Ali kada je poĉela
ĉetrdesetidruga noć
Sehrezad nastavi ovako:

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje kalif tijekom punoga jednog mjeseca neprestano
posjećivao njezin grob. Sada se meĊutim dogodilo, da je kalif otišao u harem, nakon što je emire
i vezire otpustio kući. Ondje legne neko vrijeme da odspava. Uz glavu mu sjedne jedna robinja i
poĉne ga rashlaĊivati lepezom, i uz r.iegove noge jedna druga, koja ih je trljala. Pošto se bio
probudio iz svojega sna, otvorio svoje oĉi i opet ih zatvorio, on ĉuje, kako robinja, koja je sjedila
uz njegovu glavu, drugoj, koja mu je sjedila uz noge, kazuje:
— Hej ti, Chaizuran! Druga uzvikne:
— Što hoćeš, Kadib el-Ban?
— Zbilja — rekne prva — naš gospodar ništa ne zna o svemu, što
se dogodilo.
I on sjedi i bdije kod groba, u kome se ne nalazi ništa osim jedne drvene lutke, rukotvorine
nekog stolara!
Tada druga upita:
— A Kut el-Kulub? Što se s njome dogodilo?
153
Cetrdesetidruga noć
Prva ponovo:
- Znaj, Sitt Zubaida joj je poslala posredstvom neke robinje
komad bunike, kako bi je ona omamila. I kada je otrov poĉeo djelo
vati, dala ju je poloţiti u kovĉeg i poslala ju je sa Savabom, Kafurom
i Buchaitom, kojima je naloţila, neka je sahrane kod svetaĉke grob
nice.
Chaizuran uzvikne:
- Kako to, Kadib el-Ban, zar dakle gospodarica Kut el-Kulub nije mrtva?
- Ne, tako mi Allaha! I bila njezina mladost još dugo zaštićena pred smrću! Ali sam Sitt
Zubaidu ĉula kako govori, da se ona nalazi kod stanovitoga mladog trgovca iz Damaska,
zvanoga Ghanim ibn Aijub. I ona se sada nalazi kod njega već od prije ĉetiri mjeseca, dok naš
gospodar plaĉe i noću bdije uz grob, u kome ne leţi nikakav leš.
I one su na taj naĉin dalje razgovarale, pri ĉemu je kalif prisluškivao njihove rijeĉi. Kada su te
dvije robinje prestale govoriti i on sada sve saznao, naime, da je taj grob obiĉna laţ i prevara i da
Kut el-Kulub sve od prije ĉetiri mjeseca boravi kod Ghanima ibn Aijuba, silno se razbjesni, i
ustane i pozove emire drţave. I s njima doĊe vezir Dţa'far el-Barmeki, i poljubi pred njim pod.
Gnjevan, kalif uzvikne:
- Dţa'fare, siĊi s ĉetom naoruţanih ljudi i raspitaj se za kuću toga Ghanima ibn Aijuba:
napadnite kuću, i dovedite ga ovamo s mojom robinjom Kut el-Kulubom! Zbilja, ja ću ga
kazniti!
- Slušam i pokoravam se! - rekne Dţa'far.
Zatim on poĊe s naĉelnikom gradske straţe i mnogo naroda, i oni se upute prema Ghanimovoj
kući.
Taj je upravo bio uzeo lonac pun mesa, i htjedne ispruţiti ruku, kako bi zajedno s Kut el-
Kulubom odatle jeo. Ta meĊutim sluĉajno pogleda napolje i prepozna nevolju, koja je okruţila
kuću sa svih strana. Jer tu su bili vezir i naĉelnik i straţari i mameluci s isukanim maĉevima, i
opkolili su kuću, kao što bijelooĉnica u oku okru-
154

zuje zjenicu. Sada je znala, da je izvješće o njoj dospjelo k njezinu gospodaru, kalifu. I postane
sigurnom u propast, njezina boja izbli-jedi, i njezine se lijepe crte izobliĉe. Smjesta pogleda
Ghanima i rekne mu:
- O moj ljubljeni, bjeţi za svoj ţivot!
- Sto trebam ĉiniti - upita on — i kamo se trebam okrenuti, kada se ipak sav moj novac i dobra
nalaze u ovoj kući?
Ali ona odgovori:
- Ne oklijevaj, kako ne bi istovremeno s novcem takoĊer izgubio svoj ţivot!
- O moja ljubljena i svjetlosti mojih oĉiju - uzvikne on - što trebam ĉiniti, da umaknem, kada
su oni već opkolili kuću?
S rijeĉima: — Ništa se ne boj! — svuĉe mu ona njegove haljine i obuĉe mu staru odjeću. I
uzme onaj lonac, u kome se nalazilo meso, doda k tomu komad kruha kao i zdjelu s prismokom,
sve poloţi u neku košaru, i nju mu stavi na glavu, i rekne:
- IzaĊi ovako preobuĉen, a za mene se ne boj! Jer ja posve
jobro znam, što imam u rukama od strane kalifa.
Kada je Ghanim ĉuo Kut el-Kulubine rijeĉi, on izaĊe napolje meĊu ljude, noseći košaru s
njezinim sadrţajem. I Svezaštitnik se zauzme za njega, tako da je izmakao opasnostima i
nevoljama.
U meĊuvremenu je pak vezir Dţa'far bio prispio do kuće i sja-hao s konja. On uĊe u kuću i
ugleda Kut el-Kulubu, koja se bila lijepo odjenula i ukrasila. Ona je imala takoĊer neki kovĉeg
napunjen zlatom i draguljima i nakitom i dragocjenostima, * svime, što nije velike teţine, * a
ipak je visoke vrijednosti *. Ĉim je Dţa'far ušao i pogledao je, ona ustane, poljubi pred njim pod,
i rekne:
- O gospodaru, * trska je unijela u knjigu vremena, * što Allah odreĊuje sve od pamtivijeka *.
- Tako ti Allaha, moja gospodarice - uzvikne Dţa'far — izdana mije zapovijed, da uhvatim
Ghanima ibn Aijuba.
155
Ĉetrdesetidru0a noć
Ali ona odgovori:
- Najbolji gospodaru, on je natovario svoju robu i otputovao s njome u Damask, i ja o njemu ne
znam više ništa. Ali bih voljela, da mi ti ovaj kovĉeg uzmeš pod svoju zaštitu, i da ga dadneš
nositi, sve dok mi ga ne predaš u dvoru gospodara pravovjernih.
- Slušam i pokoravam se! — rekne Dţa'far.
Zatim on zaprimi kovĉeg pod svoje i zapovijedi, da ga se odnese s Kut el-Kulubom u dvor, i da
se s djevojkom postupa sa svim poštovanjem. Pošto su oni zatim opljaĉkali Ghanimovu kuću,
upute se ka kalifu. Ondje izvijesti Dţa'far svojega gospodara o svemu, što se dogodilo. Taj
meĊutim dadne Kut el-Kulubu odvesti u neku tamnu sobu i dadne joj neku staru ţenu u njezinu
sluţbu. Jer on je bio uvjeren, da ju je Ghanim zaveo, i da ju je jebao. Nato on napiše emiru
Muhammedu ibn Sulaimnu ez-Zainiji, svojemu namjesniku u Damasku, pismo slijedećeg
sadrţaja: 'Ĉim ovo pismo stigne, uhvati Ghanima ibn Aijuba i šalji ga k Nama!' Kada je
namjesnik dobio pismo, on ga poljubi i poloţi na svoju glavu. I on dadne razglasiti po bazarima:
'Tko hoće pljaĉkati, taj neka poĊe prema kući Ghanima ibn Aijuba.' Tako oni poteku onamo, i
naĊu mater i sestru Ghanimovu kod nekog groba — koji su dale podići za njega usred kuće —
kako sjede i za njim plaĉu. Tada oni obje uhvate, opljaĉkaju kuću, i — a da im nisu rekli nikakav
razlog — odvuku ih pred sultana. Ovaj ih zapita za Ghanima, njihova sina i brata, i obje
odgovore:
- Sve od prije jedne godine, ili još dulje, mi nismo više ništa o
njemu ĉule.
Tada ih on dadne opet odvesti u njihovu kuću.
Ostavimo mi njih, i okrenimo se ka Ghanimu ibn Aijubu, zbunjenomu robu ljubavi! Kada mu
je njegovo bogatstvo bilo razgrabljeno, i kada mu je došao do svijesti njegov poloţaj, on poĉne
plakati nad sobom, sve dok mu se srce nije gotovo slomilo. I on je hodao nasumce sve do kraja
dana. Ali gaje poĉela muĉiti glad, i bio je umoran od pješaĉenja. Kada je dakle došao u neko
selo, uĊe u njega, i uputi se u dţamiju. Ondje sjedne na hasuru, oslonivši se le-
156

dima na dţamijski zid. Ali uskoro se u muci svoje gladi i svoje pre-morenosti sruši na pod. I
ondje on ostane leţati sve do jutra. Ali mu je srce drhtalo od gladi, i - jer se znojio — uši su mu
jurile po koţi, njegov dah postane smrdljiv i ĉitav njegov izgled promijenjenim. Kada su pak
stanovnici onoga sela došli na ranu molitvu, našli su ga ondje, kako leţi u mukama, mršav od
gladi, i ipak još sa znakovima negdašnjeg bogatstva. A kada je zatim molitva bila prošla, priĊu
mu, i pošto su vidjeli, da zebe i da je gladan, dadnu mu neki stari ogrtaĉ traljavih rukava i reknu:
— O strance, odakle dolaziš, i zašto si tako slab?
Tada on otvori oĉi i zaplaĉe, ali ne dadne nikakva odgovora. Ali jedan od njih, koji je
primijetio, da je on gladan, otiĊe, i donese zdjelu s medom i dva kruha. Tako Ghanim malo
pojede, i oni posjede kod njega do Sunĉeva izlaska, i zatim poĊu na svoj posao. Na taj naĉin on
ostane kod njih tijekom jednoga punog mjeseca, dok su se slabost i bolest u njemu vazda još
povećavale. Ljudi su zbog njega plakali i imali su sućuti i svjetovali se o njegovu poloţaju.
Zatim su se usuglasili u tome, da ga pošalju za Baghdad u bolnicu. Dok su se oni tako svjetovali,
gledaj, kad li k njemu doĊu dvije prosjakinje: to su bile njegova mati i njegova sestra. I kada ih je
on vidio, dadne im kruh, koji mu je leţao do glave. Obje su te noći spavale njemu uz bok, ali ih
on nije prepoznao. Sljedećeg dana doĊu seljani k njemu, dovedu mu devu i reknu goniĉu:
— Stavi ovog bolesnika na devu, i kada ga dovedeš u Baghdad, posjedni ga uz vrata bolnice.
Tada će ga moţda njegovati i lijeĉiti, i ti trebaš primiti svoju nagradu.
— Slušam i pokoravam se! — rekne goniĉ.
Potom iznesu Ghanima ibn Aijuba iz dţamije i poloţe ga zajedno s hasurom, na kojoj je
spavao, devi na leĊa. S drugima izaĊu takoĊer njegova mati i njegova sestra van, da ga
pogledaju, ali ga nisu prepoznale. Zatim meĊutim, kada su ga dugo i paţljivo bile motrile, reknu:
— Zaista, on sliĉi našemu Ghanimu! Bi li taj bolesnik trebao biti
on?
157
Cetrdesctidruga noć
Ghanim se pak probudi tek, kada je primijetio, da leţi na devi i da je ĉvrsto svezan uzetima, i
tada on poĉne plakati i jadikovati, i seljani opaze, da zbog njega plaĉu takoĊer njegova mati i
njegova sestra, premda ga nisu poznavale. Zatim su mati i sestra putovale dalje, sve dok nisu
došle u Baghdad. I goniĉ je takoĊer išao s njime, sve dok ga nije poloţio na zemlju uz vrata
bolnice. Zatim on uzme svoju devu i ode. Ondje Ghanim ostane leţati sve do jutra. I kada su
ljudi poĉeli hodati ulicama, oni ugledaju njega, koji je bio tako tanak kao ĉaĉkalica, i svi su si ga
ljudi gledali. Napokon doĊe predstojnik bazara, otjera ljude i rekne:
- Ja ću sebi preko ovoga bijednog stvorenja zasluţiti raj. Jer
ako ga uzmu u bolnicu, oni će ga u jednome jedinom danu ubiti.
Zatim ga on po svojim robovima dadne odnijeti u svoju kuću, dadne mu spremiti novi krevet,
staviti na njega nove jastuke, i rekne svojoj ţeni:
- Briţno ga njeguj! A ona odgovori:
- Od srca rado!
I ona zasuĉe rukave, i zgrije vodu, i opere mu ruke i noge i tijelo. I odjene ga u haljinu jedne od
svojih robinja, i dadne mu da popije pehar vina, i poprska ga kapima ruţine vode. Tada on opet
doĊe k sebi i poĉne tugovati. I sjeti se svoje ljubljene Kut el-Kulube, našto se u njegovo srce još
dublje ukopa jad.
Toliko daleko Ghanim. Sto se pak tiĉe Kut el-Kulube, ona je bila, kada se kalif na nju
razbijesnio..."
158
Ali kada je bila poĉela

ogo IZ
ĉetrdesetitreća noć

"Došlo mije do ušiju, o sretni Kralju, da je Kut el-Kulub, kada se kalif na nju razbijesnio i dao
je odvesti u tamnu sobu, ondje ostala tijekom osamdeset dana. I naposljetku, kada je kalif
jednoga dana prolazio pokraj tog mjesta, on zaĉuje Kut el-Kulubu kako izgovara stihove i potom
ove rijeĉi:
- O moj ljubimce, o Ghanim! Kako si ti dobar i kako je ĉedna
tvoja duša! Ti si dobro postupao s nekim, tko je s tobom loše pos
tupio, i ti si ĉuvao ĉast onoga, koji je uništio tvoju ĉast. Ti si zaštitio
njegovu ţenu, dok je on tebe i tvoje otjerao u bijedu. Ali zaista, ti
ćeš s gospodarom pravovjernih još stajati pred pravednim sucem, i
ti ćeš od Njega zadobiti svoje pravo o Danu, o kojem će biti sudac
Gospod u svojoj visosti i svemoći i o kojem će anĊeli biti svjedoci.
Kada je kalif ĉuo njezine optuţujuće rijeĉi, znao je, da joj se bila dogodila nepravda. Odmah se
vrati natrag u svoju palaĉu i pošalje po nju uškopljenika Masrura. Ona stupi pred njega oborene
glave i uplakanih oĉiju i tmurna srca. I on joj rekne:
- O Kut el-Kulub, doznajem, da me optuţuješ za silništvo i tla
ĉenje i da tvrdiš, da sam ja loše postupio s nekim, tko je sa mnom dob
ro postupao. Tko je branio moju ĉast, dok sam ja pogrdio njegovu
ĉast? Tko je zaštitio moju ţenu, dok sam ja njegove otjerao u bijedu?
159
Cetrdesetitreća noć
- To je Ghanim ibn Aijub - odgovori ona. - Jer on se nikada
nije meni pribliţio s bludom ili neĉim lošim, u to ti se ja zaklinjem
tvojom velikodušnošću, o gospodaru pravovjernih!
Tada kalif rekne:
- Nema nikakve visosti i nikakve moći do u Allaha! Izmoli sebi
neku milost, ona ti treba biti poklonjena, Kut el-Kulub!
Ona odgovori:
- Ja od tebe ţelim samo mojega ljubljenog Ghanima ibn
Aijuba.
Smjesta joj on odobri njezinu molbu, i ona tada rekne:
- O gospodaru pravovjernih, ako ga ja dovedem pred tebe,
hoćeš li me ti zatim pokloniti njemu?
On odgovori:
- Kada on stupi pred mene, ja ću te njemu pokloniti kao poklon širokogrudnoga, koji ne
opoziva svoj dar.
- O gospodaru pravovjernih - rekne ona - dopusti mi da odem i da za njime tragam. Moţda će
me Allah s njime sjediniti.
I on odgovori:
- Uĉini ono, što ti izgleda dobro!
Tada ona otiĊe odatle obradovana, uzme sa sobom tisuću zlatnih dinara i poĉne posjećivati
najstarije u toj općini i dijeliti milostinju u Ghanimovo ime. Sljedećeg dana ode na trgovaĉki
bazar i dadne predstojniku novac s nalogom, da ga kao blagi dar razdijeli tuĊincima. Sljedećega
se petka potom ponovo uputi na bazar, i uĊe u ulicu zlatara i draguljara, pozove predstojnika i
dadne mu tisuću dinara s ovim rijeĉima:
- Daj to tuĊincima kao blagi dar!
Tada je predstojnik, poglavar bazara, pogleda i rekne:
- Gospodarice, hoćeš li doći k meni u moju kuću i pogledati si
stanovitoga stranog mladića, koji je tako lijep i ljubak?
160
Pripovijest uškopljmika Kafum

No taj je stranac bio Ghanim ibn Aijub, zbunjeni rob ljubavi, ali ga predstojnik nije poznavao, i
drţao ga je za nekoga siromašnog duţnika, kojemu su bili oduzeli njegovo bogatstvo, ili za
nekog zaljubljenika, koji je bio rastavljen od svoje ljubljene.
Kada je ona ĉula njegove rijeĉi, tada zakuca njezino srce, njezina nutrina zadršće, i ona mu
rekne:
- Pošalji nekoga sa mnom, da me vodi k tvojoj kući!
Tada joj on dadne s njome nekoga malog djeĉaka, koji ju je trebao voditi do te kuće, u kojoj je
stanovao stranac, i ona mu za to zahvali. Kada je dakle došla do te kuće, ona uĊe i pozdravi
predstojnikovu ţenu. Ta se digne i pred njome poljubi pod, jer ju je prepoznala. Zatim Kut el-
Kulub rekne:
- Gdje je taj bolesnik, koji stanuje ovdje kod tebe?
Tada ţena zaplaĉe i odgovori:
- On je ovdje, gospodarice! Tako mi Allaha, on potjeĉe od
dobrih ljudi i nosi na sebi tragove blagostanja. To je on ondje na
krevetu.
Kut el-Kulub se okrene i pogleda ga. I gotovo joj se uĉini, kao da bi to bio stvarno on, ali je on
bio posve neprepoznatljiv i izmršavio i tako suh kao neka ĉaĉkalica, tako da je bila u dvojbi o
njemu i nije mogla povjerovati, da je to on. Osjeti meĊutim sućut prema njemu i rekne u suzama:
- Zaista, tuĊinci su nesretni, ĉak i ako su u svojoj vlastitoj zemlji bili kneţevi.
- Tako ona ostane u dvojbi o njemu i ne spozna, daje on Ghanim. Ali budući da joj ga je u duši
bilo ţao, ona ga obskrbi vinom i /bekovima i ostane neko vrijeme sjediti uz njegovu glavu51.
Zatim
51 Ako već ona nije prepoznala njega, ĉitatelj će pomisliti, da je on pod ovakvim okolnostima
ipak morao prepoznati nju. Zato treba podsjetiti ĉitatelja da je Kut el-Kulubino lice moralo biti
zastrto ţarom (velom), a ta okolnost takoĊer pomaţe pjesniku u gradnji sloţene priĉe. Sam je
pripovjedni postupak vrlo drevan, a potjeĉe dakako iz narodne pripovjedne predaje.
161
Ĉetrdesetitreća noć
krene, i vrati se u svoju palaĉu. Istraţivala je pak jedan bazar za drugim u potrazi za svojim
ljubljenim.
Uskoro potom doĊe taj predstojnik s Ghanimovom materom i njegovom sestrom Fitnom ka
Kut el-Kulubi i rekne joj:
— O kneginjo dobrotvornih ţena, danas je u naš grad došla
jedna ţena sa svojom kćerju. Obje su lijepe po izgledu, i jasno nose
na sebi tragove blagostanja i sreće, ali su odjevene u haljine od
kostrijeti i imaju svaka oko vrata obješenu torbu za kruh. Njihove
su oĉi pune suza i njihova su srca puna ţalosti. Zato sam ih doveo k
tebi, da im dadneš neko utoĉište i da ih saĉuvaš od prosjaĉenja. Jer
one nipošto ne pripadaju narodu prosjaka, i ako tako ushtjedne
Allah, mi ćemo za volju njih postići raj.
Ona uzvikne:
— Tako mi Allaha, dobri ĉovjeĉe, ti u meni budiš ĉeţnju, da ih
vidim. Gdje su one dakle? Odmah mi ih dovedi!
Tada on zapovijedi uškopljeniku, neka ih uvede. Tako dakle uĊu Fitna i njezina mati ka Kut el-
Kulubi! Kada ih je ova ugledala i vidjela, da su obje velike ljepote, ona zaplaĉe zbog njih i rekne:
— Tako mi Allaha, ovo su ţene od staleţa, i one nose na sebi jasne tragove bogatstva.
— O gospodarice — rekne predstojnikova ţena — mi ljubimo siromašne i napuštene za volju
nagrade. Ovima su ţenama moţda tla-ĉitelji uĉinili nepravdu, uzeli im njihovo bogatstvo i
razorili njihove kuće.
Tada obje ţene gorko zaplaĉu, jer su se sjetile svojega negdašnjeg blagostanja i svojega
sadašnjeg siromaštva i ţalosti. I njihove su misli boravile kod Ghanima. Kut el-Kulub meĊutim
zaplaĉe, jer su one plakale. I one reknu:
— Mi se usrdno molimo Allahu, da nas sjedini s onim, koga mi
traţimo. To je naš sin i brat, Ghanim ibn Aijub.
Kada je Kut el-Kulub ĉula te rijeĉi, znala je, da je ova ţena mati njezinoga ljubljenoga, i da je
druga njegova sestra, i ona poĉne pla-
162
kati, sve dok se nije srušila u nesvijest. Kada je meĊutim opet došla k sebi, obrati se njima i
rekne:
- Budite utješene, jer je ovaj dan prvi dan vaše sreće i posljednji dan vaše nesreće! Nemojte
više biti tuţne!..."
Ali kada je poĉela

ĉetrdesetiĉetvrta noć

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Kut el-Kulub, kada ih je obje utješila, zapovijedila
predstojniku, da ih odvede u svoju kuću i da rekne svojoj ţeni, neka ih obje odvede u hammam i
neka ih odjene u lijepe haljine, neka se za njih brine i neka im ukazuje svaku ĉast. I ona mu
dadne stanovitu svotu novca. Sljedećeg dana odjaši Kut el-Kulub k predstojnikovoj kući i uĊe k
njegovoj ţeni. Ova se digne, poljubi joj ruke i zahvali za njezinu dobrotu. I ondje ona ugleda
Ghanimovu mater i sestru, koje su bile od predstojnikove ţene odvedene u hammam i novo
odjevene, tako da su se na njima jasno pokazivali tragovi njihova staleţa. Ona sjedne k njima i
porazgovara s njima neko vrijeme. Zatim upita o bolesnom mladiću, koji se nalazio u kući, i
predstojnikova ţena odgovori:
— On je još nepromijenjen.
Tada Kut el-Kulub rekne:
- DoĊi, daj da odemo i da ga posjetimo!
One dakle ustanu, ona i predstojnikova ţena i Ghanimove mati : sestra, poĊu k njemu i sjednu
uz njegovu postelju. Ghanim ibn Aijub ih meĊutim, zbunjeni rob ljubavi, iznenada zaĉuje kako
izgovaraju Kut el-Kulubino ime. Tada se u njega povrati ţivot, iako je
165
Ĉetrdesetiĉetvrta noć
njegovo tijelo bilo tako mršavo i njegove kosti tako izboĉene. I on podigne glavu i uzvikne:
— Kut el-Kulub!
Tada ga ona pogleda, i s izvjesnošću ga prepozna, i glasno krikne:
— Da, moj ljubljeni!
— PriĊi tik do mene! - rekne on. I ona odgovori:
— Jesi li ti stvarno Ghanim ibn Aijub? On rekne:
— Ja sam to.
Tada se ona onesviješćena sruši na pod. Kada su Ghanimova mati i njegova sestra Fitna bile
ĉule rijeĉi tih dvoje, one uzviknu:
— O radosti!
I takoĊer one padnu onesviješćene. Kada su nato sve opet došle k sebi, Kut el-Kulub uzvikne:
— Hvala neka je Allahu, koji me je sastavio s tobom i tvojom
materom i tvojom sestrom!
Zatim mu ispripovijeda sve, što se dogodilo izmeĊu nje i kalifa, i rekne:
— Ja sam gospodaru pravovjernih ispriĉala istinu, i on je
vjerovao mojim rijeĉima, i i ti si kod njega naišao na naklonost. I
sada te on ţeli vidjeti.
I ona ktomu doda:
— On će me tebi pokloniti.
Tada se on silno obraduje. Ona još rekne: — Ne odlazite odavde, dok ja ne doĊem opet! - hitro
ustane i uputi se u palaĉu. Ondje pak otvori onaj sanduk, koji je uzela sa sobom iz Ghanimove
kuće, uzme iz njega dinare, i dadne ih predstojniku s rijeĉima:
166
Pripovijest uskopljenika- Kafum
- Uzmi ovaj novac i kupi za svakoga od njih po ĉetiri potpune
oprave od najfinijih tkanina, i dvadeset rubaca i sve, ĉega oni još
inaĉe trebaju!
Zatim otiĊe s obje ţene i s Ghanimom u hammam, i zapovijedi da se za njih pripreme kupelji, i
naredi da im se, pošto se okupaju i stave na sebe nove haljine, sprave uvarci i voda od
halangana52 i jabukov sok. I ona kod njih ostane tijekom tri dana, dajući im jesti piletinu i
uvarke, i piti šerbet od najfinijeg šećera. Poslije tri im se dana opet povrati njihova ţivotnost.
Tada ih iznova odvede u kupelj. Kada su se vratili i zamijenili haljine, ona ih ostavi u pred-
>:ojnikovoj kući, ode u palaĉu i zamoli za dopuštenje, da govori s kalifom. Taj joj dadne
dopuštenje. Tada ona uĊe, poljubi pred njim pod i ispripovijeda mu sve, takoĊer da su njezin
gospodar Ghanim ibn Aijub, zvan zbunjeni rob ljubavi, i njegova mati i sestra u Baghdadu. Kada
je kalif ĉuo te Kut el-Kulubine rijeĉi, on dovikne slugama:
- Odmah mi dovedite Ghanima!
Tada sam Dţa'far poĊe, da ga dovede. Kut el-Kulub meĊutim poţuri ispred njega, i doĊe
Ghanimu i obavijesti ga, da je kalif izaslao, da ga se dovede. Ona mu dadne savjet, * da bira fin
jezik, * oĉeliĉi svoje srce, * i da pripovijeda probranim rijeĉima.* I ona ga odjene u raskošnu
haljinu i dadne mu mnogo dinara, i rekne:
- Budi dareţljiv prema kalifovoj pratnji, kada budeš ulazio k
njemu.
Gledaj, kad li doĊe takoĊer Dţa'far na svojoj nubijskoj muli. Ghanim se digne, poĊe mu
ususret, da ga pozdravi, i poljubi pred njim pod. Sada je izašla zvijezda njegove sreće, i on je
svijetlo zraĉio. Dţa'far ga uzme sa sobom, i oni poţure, on i ministar, sve dok nisu ušli ka
gospodaru pravovjernih. I kada je on stao pred njega, gledao je vezire i emire, komornike i
namjesnike, velikaše
52 Korijen od galange je mirodija, osobito rasprostranjena u Indiji i Kini.
167
Ćetrdesetiĉetvrtci noć
drţave i vlastodršce. Tada smisli Ghanim dopadljive rijeĉi u biranom jeziku, pogleda kalifa,
sagne svoju glavu i izrekne ove stihove:
Budi mi pozdravljen, o kralju od visokouzvišena dostojanstva, Koji darove svojega dobroĉinstva
vazda raspodjeljuješ na sve!
Oni nikomu drugomu osim tebi ne daju ime car53, Tebi, najmoćnijem vladaru, gospodaru
dvorane slave.
Kraljevi odlaţu, kada se tebi, pozdravljajući te, pribliţavaju, Krunske dragulje na tvoj prag.
I ako zatim njihove oĉi samo ugledaju tvoje lice, Tada se bacaju na tlo srca puna
strahopoštovanja.
O visosti, ti im u svojoj milosti poklanjaš
Visoka mjesta u ĉastima i moć svojega gospodstva.
Odveć su uskima za tvoje vojske postali zemlja i ĉovještvo. Stoga udaraj svoje šatore visoko u
raskoši zvijezda.
Neka te Kralj kraljeva ushtjedne zadrţati u svojoj ljubavi. Tvoje je ĉvrsto srce i tvoj je izvrstan
savjet!
53 Dok je kralj - pravno gledano - drţavni naslov svjetovnog vladara, naslov car je, prema
pravnom uzorku rimskih careva, naslov onih vladara koji imaju boţje poslanje. U tome je smislu,
kalif, kao Allahov namjesnik na zemlji, prema pravnom sustavu, utemeljenu na rimskom pravu,
zapravo - car.
168
Pripovijest uškopljenika Kajura

Ti si svoju praviĉnost širio po cijeloj zemlji,
Sve dok nije obuhvatila daljine54 jednako kao i blizine.
Kada je on završio svoje stihove, kalif je bio ushićen, jer mu se svidjela finoća njegova jezika i
biranost njegova govora..."
Kraljevu odobrenju.
54 Harun er-Rašid je izmjenjivao darove i pisma ĉak i sa tada najmoćnijim u Europi —

Karlom Velikim, što već samo po sebi mnogo govori o njemu kao o drţavniku i politiĉaru.
169
Ali kada je poĉela
ĉetrdesetipeta noć

govora
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kalif — kojemu se kod Ghanima svidio fin jezik
njegova pjesništva i probranost njegova njemu rekao:
PriĊi mi blizu!
Tako mu ovaj priĊe blizu, i tada mu kalif rekne:
— Ispriĉaj mi svoju povijest i izvijesti me o svom udesu!
Tada Ghanim sjedne i ispripovijeda mu, što mu se dogodilo u Baghdadu, kako je spavao u
grobnici i kako je, nakon što su tri roba bila otišla, otvorio kovĉeg. Ukratko, izvijestio ga je o
svemu, od poĉetka do kraja — * ali po drugiput pripovijedati, * to bi znaĉilo samo muĉiti
slušatelje. * Kada se kalif dakle bio uvjerio, da on govori istinu, on mu pokloni jednu poĉasnu
haljinu i uĉini ga svojim pouzdanikom. I on mu rekne:
— Oprosti mi moju krivnju!
Tada mu Ghanim oprosti njegovu krivnju i rekne:
— O naš gospodaru i sultane, zaista, tvoj rob i sve, što on posje
duje, pripada njegovu gospodaru!
Tomu se kalif obraduje, i zatim izda zapovijed, da mu se doznaĉi jedna palaĉa, i pokloni mu
uzdrţavanja, prihode i darove, koji su
171
Ĉetrdesetipeta noć
se penjali na veliku svotu. Nato mu dopusti da se onamo useli sa svojom materom i svojom
sestrom. A kada je kalif ĉuo, da je njegova sestra Fitna po ljepoti jedna prava 'fitna'55, on je
zamoli od Ghanima za brak, i taj odgovori:
- Ona je tvoja robinja, kao što sam ja tvoj rob!
Kalif mu meĊutim zahvali, i dadne mu stotisuća dinara. I on dadne da doĊu svjedoci i kadija, i
oni o jednome i istom danu napisu ugovore za kalifa i Fitnu, i Ghanima ibn Aijuba i Kut el-
Kulubu. I on i Ghanim proslave svoju svadbu u jednoj i istoj noći. Kada je zatim svanulo jutro,
zapovijedi kalif, da se pripovijest o tome, što se dogodilo Ghanimu, zapiše od poĉetka do kraja i
da se ĉuva pohranjena u kraljevskim pismohranama, kako bije oni, koji dolaze poslije njega, *
mogli ĉitati i, zapanjeni nad promjenjivim sluĉajevima udesa, sebe obrazovati * i ulagati svoje
povjerenje u Njega, koji je stvorio noć i dan. *...
Pa ipak ova pripovijest nije ĉudesnija nego
POVIJEST KRALJA 'OMARA IRN EN-NO'MANA

I NJEGOVIH SINOVA SARKANA I DAU EL-MAKANA I ONOGA, ŠTO IM SE
DOGODILO U ZNAMENITOSTIMA I NEOBIĈNIM ZGODAMA.
Kralj upita:
"Kakva je to povijest?"
A Sehrezad odgovori:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je u Baghdadu prije kalifata 'Abd el-Melika ibn
Mervana vladao jedan kralj, koji se zvao
55 Fitna znaĉi — Zavodnica.
172
Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana
'Omar ibn en-Nu'man. On je pripadao silnim junaĉinama, i pobijedio je perzijske kraljeve i
istoĉnorimske careve. * Nitko mu se nije mogao pribliţiti u ţaru njegove srdţbe * i nitko se nije
usuĊivao izaći protiv njega na bojište. * Kada se razbijesni vidjelo se kako mu iskre frcaju iz
nozdrva. * On je bio kralj svih zemalja, * i Allah mu je podredio svo ĉovjeĉanstvo, * a njegova
je zapovijed vrijedila posvuda na svijetu. *56 Njegove su vojske bile prodrle sve do
najudaljenijih zemalja. Istok i Zapad i zemlje, koje leţe izmeĊu njih, bili su podvrgnuti
njegovom gospodstvu: Bliska i Daleka Indija, zemlja el-Hidţaz i zemlja el-Jemen, otoci Straţnje
Indije i Kine, zemlja Sjevera s Mezopotamijom, Sudan i otoci svjetskog mora i takoĊer nadaleko
glasovite struje na zemlji, kao Jaxartes i Oxus, Nil i Eufrat. On je slao svoje poslanike u
najudaljenije prijestolnice, kako bi mu vjerno ispostavljali izvješće. Ti su se zatim vraćali doma i
donosili mu izvješće o vladavini praviĉnosti, o podloţnosti i sigurnosti i o molitvama za sultana
'Omara ibn en-Nu'mana. Bilo je, o najveći Kralju našega vremena, njegovo podrijetlo
visokoplemenite izvrsnosti. Pokloni, dragocjenosti i porezi su mu bili donošeni odasvuda. No
imao je on sina po imenu Sarkan, koji je od svih ljudi bio najviše sliĉan svojemu ocu. * Jer on je
odrastao kao strah svojega doba, * pobjeĊivao muţeve od odvaţnosti * i uništavao protivnike u
sukobu. * Stoga je otac prema njemu iskazivao tako veliku ljubav, kakva se nije mogla
nadmašiti, i uĉinio ga je nasljednikom kraljevstva poslije svoje smrti. Ovaj je princ tako
odrastao, sve dok nije dosegnuo muţevnu dob i bio star dvadeset godina.
* I Allah mu podvrgne sva stvorenja, * jer je on poput silnog nevremena u sukobu obarao. *
Njegov je otac, 'Omar ibn en--Nu'man, imao ĉetiri ţene, koje su s njime bile pravovaljano
vjenĉane. Ali mu od njih nije bio poklonjen nijedan sin, osim jedinoga Sarkana, kojega je on
rodio s jednom od njih, dok su druge bile neplodne i nisu mu bile darovale nijedno jedino dijete.
Nadalje je on imao tristaišezdeset inoĉa, prema broju dana koptske godine, i one su bile svih
narodnosti. Svakoj je pojedinoj od njih dao ured-
55 Gdjegod su u ovome prijevodu reĉeniĉni dijelovi rastavljeni zvjezdicama, u arapskome je
izvorniku posrijedi rimovana' proza.
173
Ĉetrdesetipetu noć
iti po jednu vlastitu sobu. I te su se sobe nalazile u okruţju njegove palaĉe. Jer on je dao izgraditi
dvanaest dvoraca prema broju mjeseci, a u svakome pojedinom dvorcu urediti trideset soba.
Tako je bilo sveukupno tristaišezdeset soba, i ove su inoĉe spavale u tim sobama. On je
poklanjao svakoj pojedinoj od njih po jednu noć, koju bi on provodio kod nje, i zatim k njoj nije
ulazio punu jednu godinu. Na taj je on naĉin ţivio dugo vremena. U meĊuvremenu je pak Sarkan
postajao slavan u cijelome svijetu, i njegov mu se otac radovao. On je napredovao u moći,
odvaţnosti i gordosti, i osvajao je sve tvrĊave i gradove.
No prema odluci providnosti zatrudni jedna od robinja 'Omara ibn en-Nu'mana. Kada je u
haremu bila javljena njezina trudnoća, i kada je kralj to saznao, on postane silno radostan i rekne:
- Po svoj će prilici svi moji potomci i izdanci biti muški!
On zabiljeţi dan njezina zaĉeća i poĉne s njome prijazno postupati. Ali kada je o tome saznao
takoĊer Sarkan, postane zabrinut, i uzme si stvar k srcu. Jer je mislio:
- Sada će doći na svijet jedan, koji će mi gospodstvo uĉiniti
spornim!
I on je govorio sam u sebi:
- Ako ta inoĉa rodi djeĉaka, ja ću ga ubiti.
Ali je tu namjeru drţao skrivenom duboko u srcu. Tako je dakle stajalo sa Sarkanom. S
djevojkom je meĊutim stajalo ovako: Ona je bila Grkinja, po imenu Sophija, a poslao ju je kralju
'Omaru kao poklon kralj od Male Azije i Cezareje, i s njom mu je isporuĉio mnoge skupocjene
poklone. * Ona je bila od svih robinja najljupki-ja i najljepša za pogled, * i ona je najviše od svih
ĉuvala ĉast ţena, * njezin je razum bio tako pronicljiv, * kao što je njezin izgled bio
svladavajući. * Ona je dakle, dok je kralja u toj noći, kada je boravio kod nje, dvorila, njemu
rekla:
- O kralju, molim se Allahu Nebeskomu, da noćas tebi od

mene pokloni djeĉaka, kako bih ga ja izvrsno odgajala, i uĉinila
savršenim u finoj naobrazbi i osjećaju za ĉast!
174
Povijest kralja, 'Omara ibn en-Nu'mana

Tomu se kralj bio obradovao, i te su mu se rijeĉi svidjele. Ona je meĊutim tako nastavila, sve
dok se nisu ispunili njezini mjeseci, i aok nije sjela na poroĊajnu stolicu. Za ĉitavoga je vremena
svoje trudnoće vjeţbala poboţnost, bila vazda revna u sluţenju Allahu i molila Allaha, da joj
pokloni poboţnog sina, i da joj olakša porod. I Allah usliši njezinu molitvu. Kalif joj je meĊutim
dodijelio jednog iiškopljenika, koji je trebao njemu javiti, je li dijete, koje će ona donijeti na
svijet, djeĉak ili djevojĉica. I isto je tako poslao jednoga Šarkan, koji ga je o tome trabao
izvijestiti. Kada je zatim Sophija donijela na svijet svoje dijete, babice ga pretraţe, i naĊu, da je
djevojĉica, lica sjajnijeg od Mjeseca. To one objave svima, koji su tu bili nazoĉni, i kraljev
glasnik otiĊe i donese mu obavijest. TakoĊer Šarkanov glasnik izvijesti Sarkana, i taj se vrlo
obraduje. Ali kada su obojica otišli, Sophija rekne babicama:
- Priĉekajte još neko vrijeme kod mene. Jer imam osjećaj, kao da je još nešto u mojoj utrobi.
Zatim ona zajeĉi, i iznova je spopadnu trudovi. Ali joj ih Allah uĉini lakima, i ona rodi drugo
dijete. Babice ga pogledaju, i naĊu, da je djeĉak, nalik punom Mjesecu, * svijetlo zraĉećega ĉela,
* i obraza ruţiĉastocrvenoga sjaja. * Tada se mati silno obraduje, i s njome uškopljenici i sluge i
svi, koji su bili ondje. I kada je Sophija izbacila posteljicu, poĉnu se palaĉom razlijegati uzvici
radosti. Druge su inoĉe to slušale i zavidjele su joj. Ubrzo vijest stigne takoĊer do 'Omara ibn en-
Nu'mana, i taj se obraduje sretnoj vijesti. On se digne, otiĊe k njoj i poljubi joj glavu. Zatim
pogleda djeĉaka, sagne se nad njim i poljubi ga, dok su djevojke istovremeno udarale u defove57
i svirale na glazbalima. I kralj zapovijedi, da se djeĉak treba zvati Dau el-Makan58, a njegova
sestra Nuzhat ez-Zaman59. Tada oni izvrše njegovu zapovijed, tim što su rekli:
57 Def (daire) je obruĉ s praporcima, na koji je nategnuta koţa. On se jed
nom rukom trese, a drugom se po njem udara.
58 Svjetlost Doma.
59 Milje Vremena.
175
V
Cetrdesetipeta noc
— Slušamo i pokoravamo se!

Kralj pak odredi za njegu matere i djece dadilje, uškopljenike, sluge i ĉuvarice i utvrdi, što oni
moraju dobivati u šećeru, piću i pomastima, i u mnogome drugome, ĉega bi opisivanje zamaralo
jezik. Kada je dakle baghdadski puk ĉuo, da je Allah kralja blagoslovio djecom, poĉne kititi grad
i objavljivati dobru vijest talambasima i trubljama. I emiri su i veziri i drţavni velikaši dolazili u
palaĉu, i ĉestitali kralju 'Omaru ibn en-Nu'manu na njegovu sinu Dau el-Makanu i na njegovoj
kćeri Nuzhati ez-Zaman. Kralj im je za to zahvaljivao i poklanjao im je poĉasne haljine, i osim
toga ih je ĉastio drugim dokazima milosti i pokazivao takoĊer prema prisutnima, visokima i
niskima, svoju naklonost. Tako je on ĉinio, sve dok nisu protekle ĉetiri godine. I svakih je par
dana slao glasnika, kako bi se izvješćivao o Sophiji i njezinoj djeci. O koncu pak te ĉetvrte
godine dadne joj isporuĉiti dragulje, nakit i mnogo novaca i preporuĉi joj, neka oboma dadne
dobar odgoj i naobrazbu.
Sve se to zbivalo, dok Sarkan nije znao, da se njegovu ocu 'Omaru ibn en-Numanu rodio
takoĊer djeĉak. Jer on je doznao samo o roĊenju Nuzhate ez-Zaman. Suzdrţavali su se od toga da
ga izvijeste o Dau el-Makanu, sve dok nisu protekle godine i dani, dok je on mislio samo na to, *
da se ogledava u borbi s junacima * i da jaši u dvoboj s vitezovima. *
Jednoga pak dana, kada je kralj 'Omar ibn en-Nu'man sjedio u svojoj palaĉi, uĊu k njemu
komornici, poljube pred njim pod i reknu:
- O kralju, k nama su došli poslanici od kralja od Grĉke,
gospodara el-Konstanlinije60, moćnoga grada, i oni ţele, ući k tebi i
stojeći pred tobom primiti tvoje zapovijedi: ako kralj njima dopušta
da uĊu, mi ćemo ih uvesti, a ako ne, tada nema nikakva prigovora
protiv njegove volje.
60 El-Konstantini je arapski naziv za Konstantinopol Carigrad), prijestolnicu Istoĉnoga

Rimskog Carstva. Sam se Bizant na arapskome zove Ruman, prema svojemu izvornomu
rimskom imenu.
176

Tada im on dopusti da uĊu. I kada su došli, on im se obrati i ljubazno ih primi i upita ih za
njihovo zdravlje i o povodu njihova putovanja. Oni poljube pred njim pod i reknu:
- * O Kraljevska Visosti, * ĉije se gospodstvo rasprostire u daleke daljine! * Znaj, taj, koji nas
je poslao k tebi, je kralj Afridun, * gospodar Grĉkoga Mora i kršćanskih vojski, * vladar ĉija je
prijestolnica el-Konstantinija Uzvišena. * On daje da ti se rekne, da on sada vodi ljuti rat protiv
tvrdoglavog silnika, kneza od Cezareje. A povod je toga rata sljedeći: Jedan se od arapskih
kraljeva u prošlim vremenima u svojima pljaĉkaškim pohodima bio namjerio na stanovito blago
iz el-Iskandrova61 vremena i odvukao odatle neizmjerno bogatstvo, a izmeĊu ostaloga tri
okrugla dragulja, velika kao nojeva jaja, od najfinijega ĉistoga i bijeloga plemenitog kamenja,
kakvo se inaĉe nigdje ne nalazi. I na svakome je stajao u grĉkome pismu urezan stanoviti
tajanstveni natpis, i oni imaju mnoga korisna svojstva, a izmeĊu ostaloga to, da novoroĊeno
dijete, kojemu se objesi oko vrata jedan od tih dragulja, ne pohodi nikakvo zlo. Tako dugo, dok
nosi taj dragulj, ono se neće tuţiti, niti će ga pohoditi bolest. Kada je dakle kralj Arabljana njih
zaplijenio i upoznao njihovu tajnu, on je poslao kralju Afridunu poklone, koji su se sastojali od
skupocjenosti i zlata, meĊu njima takoĊer ta tri dragulja. Opremio je u tu svrhu dva broda, od
kojih je jedan trebao nositi blaga, a drugi ljude, da štite te poklone, ako im se tko usudi zaploviti
ususret na debelom moru. Bio je dakako uvjeren, da se nitko neće usuditi hvatati njegove laĊe,
jer je on ipak kralj Arabljana, a pogotovo što smijer plovidbe brodova s poklonima vodi preko
mora, koja su bila podreĊena kralju el-Konstantinije, ka kojemu oni takoĊer plove. Osim toga
one obale isto tako nastanjuju narodi kao podanici velikog kralja Afriduna. Ĉim su ta dva broda
bila opremljena, ubodu kljunom u more i jedrili su, sve dok se nisu poĉeli pribliţavati našoj
zemlji. No tada ih iznenada napadnu gusari i meĊu njima
61 El-Iskandar je Aleksandar Veliki. Podrijetlo se takvog oblika tog imena jasno vidi u
njegovoj inaĉici al-Iskandar, koja ukazuje na to da se poĉetno Al- u imenu Alexander shvatilo
kao ĉlan al- el).
177
Cetrdesetipeta noć
trupe kneza od Cezareje. I oni opljaĉkaju sve što se u tima dvama brodovima nalazilo u
dragocjenostima, zlatu i blagima, izmeĊu ĉega takoĊer ta tri dragulja, i pobiju posadu. Kada je
meĊutim o tome doĉuo naš kralj, izaslao je na njih vojsku, ali je oni potuku. I on pošalje drugu
vojsku, jaĉu od prve, ali oni takoĊer ovu natjeraju u bijeg, tako da se kralj razbjesnio i zakleo, da
će samo još on sam osobno i na ĉelu svoje cjelokupne vojne sile izaći protiv njih. I da se neće
prije vratiti iz njihove zemlje doma, sve dok nije armensku Cezareju pretvorio u ruševine i
opustošio zemlju i sve gradove, nad kojima vlada njihov knez. Sada on moli gospodara našega
stoljeća i našega doba, kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, kralja od Baghdada i Chorasana, da nam
ushtjedne s nekom vojskom doći u pomoć, kako bi mu u dio pala slava. On je takoĊer preko nas
odaslao neke poklone razliĉite vrste, i moli od kralja milostivost, da ih uzme i da mu pruţi
dobrohotnu pomoć.
Zatim poslanici poljube pred njim pod...."
•X\
,#ffa
?'??? :•>
7 f
178
Ali kada je poĉela
ĉetrdesetišesta noć
^W$Wi?WWW??WW?WWW

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su poslanici kralja od el-Konstantinije i njihova pratnja
— pošto su pred kraljem 'Omarom ibn en-Nu'manom završili s govorom i pred njim poljubili
pod - njemu donijeli poklone. Ti su se sastojali od pedeset najiza-branijih djevojaka iz Grĉke, i
od pedeset mameluka u haljinama od brokata i s pojasevima od srebra i zlata. Svaki je mameluk
nosio u svom uhu po jednu zlatnu alku s biserom, koji je bio vrijedan tisuću zlatnika. Djevojke
su bile okićene jednako tako, i nosile su tkanine, koje su bile vrijedne mnogo novaca. Kada ih je
kralj vidio, radosno ih je prihvatio. I on zapovijedi, da se s poslanicima postupa s poštovanjem.
Zatim on pozove svoje vezire, kako bi se s njima posavjetovao o tome, što on sada ima ĉiniti. I
medu njima se podigne jedan vezir, ĉovjek u poodmaklim godinama, zvan Dandan. Taj pred
kraljem poljubi pod i rekne:
- O kralju, u ovoj se stvari ne da uĉiniti ništa bolje, nego da ti opremiš jednu jaku vojsku i da na
njezino ĉelo postaviš svojega sina s nama kao njegovim satnicima. Takav mi se savjet ĉini
preporuĉljivim iz dva razloga. Ponajprije, jer je kralj od Grĉke zamolio tvoju pomoć i poslao ti
poklone, koje si ti prihvatio, i kao drugo, jer neprijatelj sada ne prijeti našoj zemlji. Ako zatim
tvoja vojska pomogne kralju od Grĉke i njegov neprijatelj bude pobi-
179
Cetrdesetiscsta noć
jeden, tada će to biti pripisano tebi na slavu. Zatim će se izviješće o tome raširiti po svim
krajevima i zemljama. I naroĉito, ako vijest o tome dosegne otoke Oceana i ĉuju je stanovnici el-
Maghriba62, oni će ti tada donositi darove i skupocjenosti i blaga.
Kada je kralj ĉuo vezirove rijeĉi, one mu se dopadnu, i on odobri njegov savjet i pokloni mu
jednu poĉasnu haljinu i rekne mu:
- Od tebi sliĉnih bi kraljevi morali uzimati savjet, a meni se ĉini
korisnim, da ti vodiš prednju ĉetu te vojske, dok će moj sin Sarkan
zapovijedati straţnjom.
Nato on pošalje po svojega sina, i taj doĊe, poljubi pred njim pod i sjedne. Tada mu kralj sve
ispripovijeda i upozna ga s onim, što su bili rekli poslanici i vezir Dandan. I on mu zapovijedi da
izvadi ratnu opremu i da se opremi za vojni pohod i da ne proturijeĉi veziru Dandanu u njegovu
ĉinjenju. TakoĊer mu naredi, da izabere iz njegove vojske desettisuća konjanika, dobro
opremljenih i naviklih najuriš i ratne oskudice. Sarkan se pokori rijeĉima svojega oca, smjesta se
stavi u pokret, izabere iz njegove vojske desettisuća konjanika i vrati se natrag u palaĉu. Obavi
smotru svoje ĉete i razdijeli meĊu njih novac i rekne:
- Imate tri dana vremena.
Oni poljube pred njim zemlju, u poslušnosti prema njegovoj zapovijedi, otiĊu i poĉnu se
opremati i opskrbljivati se zalihama. Sarkan potom ode u skladište oruţja, i uzme si u opremi i
oruţju, što je trebao, i zatim u staje, i izabere si obiljeţene konje i drugo. Kada su protekla ta tri
dana, vojska izaĊe u predgraĊe grada Baghdada. I izaĊe kralj 'Omar ibn en-Nu'man, da uzme
oproštaj od svojega sina Sarkana. Taj pred njim poljubi tlo i primi od kralja sedam kesa novca.
Sada se kralj obrati veziru Dandanu i preporuĉi vojsku svojega sina njegovoj brizi. Vezir poljubi
pred njime tlo i odgovori:
62 El-Maghrib znaĉi zapravo Zapad, a pod njime se podrazumijeva Sjeverozapadna Afrika.
180

Konaĉno preporuĉi kralj svojemu sinu, da vezira u svim zgodama pita za savjet. Ovaj to obeća.
Kralj se vrati natrag u grad, a Sarkan zapovijedi satnicima, da izvrše smotru svojih trupa u
bojnom poretku. Oni to uĉine, i ispostavi se broj od deset tisuća konjanika, osim pješaštva i
pratnje. Zatim natovare svoju prtljagu. Udari bojni bubanj i zatrešte trube, zastave i stjegovi budu
razvijeni, dok je kraljević Sarkan uzjahivao konja, i pokraj njega vezir Dandan, tako da su se
zastave vijorile iznad njihovih glava. Tako je vojska putovala >ve dalje, s poslanicima na ĉelu,
sve dok nije prošao dan i spustila se noć. Tada su sjahali i ondje kroz noć uzeli poĉinak. I kada je
Ali ah dopustio da nastane jutro, uzjašu i poţure bez prestanka dalje, voĊeni od poslanika,
tijekom dvadeset dana. Zatim, o veĉeri dvade-setiprvoga dana, doĊu u jednu rijeĉnu dolinu,
prostranu i široku, ~unu lisnata drveća i grmlja. Tu vojnici sjašu, podignu šatore i razdijele se na
desno i lijevo. Vezir Dandan i poslanici kralja Afri-diina su logorovali u sredini ove doline.
Šarkan zaostane, dok su vojnici pristizali neko vrijeme poslije njih, sve dok nisu svi sjahali i
razasuli se po obroncima doline.
Tada on pusti svom konju uzde, jer se htio izvijestiti o dolini i osobno preuzeti straţu. Zatim
pomisli na opomenu svojega oca i na to, da se nalaze na graniĉnom podruĉju grĉke zemlje i na
neprijateljskom tlu. Tako on zapovijedi svojim momĉadima i svojima tjelesnim straţarima, neka
logoruju u blizini vezira Dandana, a on sam odjaši na svome konju, uzduţ ruba doline, sve dok
nije prošla ĉetvrtina noći. Tada postane umoran, i obuzme ga pospanost, tako da nije više mogao
petom poticati konja. No on je bio navikao na to, da tijekom jahanja spava, pa kada ga je svladao
umor, on zaspe. Konj je meĊutim s njime mirno išao dalje sve do ponoći. Tada doĊe u jedan od
onih guštika, u kojima raste bujno raslinje. Ali se Sarkan nije probudio prije, sve dok nije konj
poĉeo kopitom udarati po zemlji. Iznenada se trgne i naĊe se usred drveća. Mjesec se popeo
visoko nad njim i pustio svoje svjetlo da zraĉi na istok i zapad. Šarkan se prestraši, kad je ondje
vidio sebe samoga, i izrekne izreku, koja nikoga, tko je izriĉe, ne ostavlja da bude u zabuni:
— Nema nikakve visosti i nema nikakve moći do u Allaha Uzvišenoga i Svemogućega!
181
Ĉetrdesetikstd noć
Ali dok je on iz straha pred divljim zvijerima jahao dalje, gledaj, tada izlije Mjesec svoju
svjetlost preko stanovite livade nalik raju, i on zaĉuje draţesne glasove i glasan razgovor i
smijeh, kakav za-robljuje muška srca. Tada kralj Sarkan side sa svojega konja, sveţe ga o jedno
drvo i poĊe malo dalje, sve dok nije došao do nekog potoka s tekućom vodom i ĉuo neku ţenu
kako kazuje na arapskome:
- Tako mi Mesije, ne, to nije pristojno od vas! Ali ću ja svaku, koja prozbori još jednu rijeĉ,
baciti na tlo i svezati joj ruke na leĊima njezinim vlastitim pojasom. Kroz to je vrijeme Sarkan
išao dalje u smjeru glasa, dok nije došao do ruba guštika. * I gledaj sada, * potoĉić otjeĉući
ţubori, * ptiĉice veselo skakuću, * gazele se igraju u prisnoj suglasnosti, * divlje krave mirno
pasu na rudini * i sve ptiĉice pjevaju vedre napjeve * od kojekakve vrste veselim jekom, * cijelo
je mjesto bilo pokriveno šarenim cvjetnim sagom, * kako neki pjesnik u ovim stihovima opisuje:
*
Zemlja je lijepa samo u svome cvjetnom nakitu, dok preko nje voda ţuri u veselom trku.
U Svojoj ju je svemoći stvorio uzvišeni Allah, Koji sve darove, svako dobro udjeljuje.
Kada je Sarkan ondje pogledao oko sebe, prepozna on neki samostan, iz ĉijih se zidova
podizala na mjeseĉini visoko u zrak tvrĊava. A unutar je samostana takoĊer bio potok, koji je
otjecao u ove livade. Ondje je sjedila neka ţena, a pred njome je stajalo * deset djevojaka nalik
Mjesecima, * koje su imale na sebi svakojaki nakit * i bogate haljine predivne za pogled, * sve
djevice, onakve kakve su opisane u ovim stihovima: *
Livada zraĉi u divnome sjaju Bijelima ondje, ĉednim djevicama.
182
V

Još draţesnijom biva njihova ljepota i ljupkost Zahvaljujući njoj, braniku divne ĉestitosti.
Svaku od djevica zarobljuje
njeţnim pokretom i tako mekim pogledom.
One puštaju kose da im se spuštaju dolje, Sliĉne gustim grozdovima na trsju.
One oĉaravaju svojim oĉima, Odašilju strijele sigurne u pogodak.
Odlaze odatle, i pobjeĊuju
Vode muškaraca, iskušane u okršaju.
Šarkan pogleda tih deset djevojaka, i ugleda meĊu njima curu, koja je bila nalik Uštapu:
valovite kose i bijeloga i jasnog ĉela, plavih, velikih oĉiju i kovrĉavih uvojaka na
sljepooĉnicama, * savršenu u svome biću i drţanju, * kako je njeţno o njoj pjevao pjesnik: *
Pogledala me je zraĉeći svojima svijetlim oĉima, A njezin je divan stas posramljivao drţak
koplja.
Tako je stajala pred nama sa svojim crvenim obrazima,
Na kojima je leţala svaka moguća ljepota sa svojim draţesnim sjajem.
Punina se njezinih uvojaka ukazuje zbog njezina lica kao noć, kada jutro radosti osvanjuje iz
njezine tame.
183
Ĉetrdesetikstci noć
Sada zaĉuje Šarkan kako ta djevojka govori:
- Dolazite, da se s vama hrvam, prije nego što zaĊe Mjesec i
doĊe jutro!
Tada su joj one prilazile jedna za drugom, a ona bi ih odmah bacala na zemlju i svezivala bi ih
njihovim pojasevima. Nije se prije prestajala s njima hrvati i njih bacati na zemlju, sve dok ih
nije sve odreda pobijedila. Tada joj se meĊutim stara ţena, koja se nalazila pred njome, obrati i
rekne joj kao u nekom gnjevu:
- Ti kurvo, zar se ti raduješ, kada te djevojke bacaš na zemlju?
Gledaj, ja sam stara ţena, a ipak sam ih ĉetrdeset puta bacila! Sto
se ti dakle imaš koĉoperiti? Ali ako imaš snage, da se sa mnom
hrvaš, tada to uĉini! Zatim ću te ja zgrabiti i staviti ti glavu meĊu
noge!
Tada se cura nasmiješi izvana, ali je iznutra bila puna gnjeva, pa skoĉi na noge i upita staru:
- GospoĊo Dhat ed-Davahi63, tako ti Mesije, hoćeš li se ti sa
mnom stvarno hrvati, ili se šališ?
Ova odgovori:
- Da!..."
Tada primijeti Sefrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priĉu, koju je bila zapoĉela po
63 Dhat ed-Davahi znaĉi doslovce Ţena od Nesreće (ili bolje: Ţena od Zle Kobi), jer davdhi
na arapskome znaĉi nesreća u smislu zla kob. Zato bi moţda najjasniji prijevod njezina imena
bio naprosto — Zlokobnica.
184
Ali kada je poĉela

I ĉetrdesetisedma noć 1 t
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Dhat ed-Davahi, kada je cura upitala: - Tako ti
Mesije, hoćeš li se ti sa mnom stvarno hrvati, ili se šališ? — odvratila:
— Dabome, ja se s tobom hoću stvarno hrvati!
Pri svemu je tome Šarkan gledao. Sada cura poviĉe:
— Hajde, u hrvaĉku borbu, ako ti za to imaš snage!
Kada je stara to ĉula, ona dospije u ţestok bijes, a dlake se usprave na njezinu tijelu kao
ĉekinje nekoga bodljikavog praseta. Kada je zatim cura pošla ravno prema njoj, stara joj rekne:
— Tako mi Mesije, ja ću se s tobom hrvati samo, ako sam gola,
ti kurvo!
Tada stara uzme neki svileni rubac, razveţe si gaće, segne rukom pod haljine i strgne ih s tijela.
Rubac pak razmota i obavije ga oko trupa, tako daje izgledala kao celavoglava 'ifritkinja64 ili
zmija pjegava tijela. Zatim se ona pogne prema naprijed i rekne curi:
— Ti uĉini to isto!
64 Ţena-vrag.
185
V
Cetrdesetisedma noć
Kroz to je vrijeme Sarkan obje promatrao, gledao si je nakazan lik stare i smijao se. Nakon što
je stara to uĉinila, cura uzme jemenski rubac i dvaput si ga omota oko struka. I ona odbaci svoje
gaće, i pokaţe dva bedra od alabastera s kristalnim breţuljkom nad njima, glatkim i oblim, i
trbuh, koji je iz svojih naborića zapahivao mošus i bio poput lijehe anemona, a njezine su grudi
nudile pogledu dvije sise, koje su bile nalik na dva nara. Opet se stara pogne prema naprijed, i
sada obje pograbe jedna drugu. Sarkan podigne glavu prema nebu i poĉne se moliti Allahu, da ta
ljepotica uzmogne pobijediti babetinu. Odjednom se cura sagne pod staru, pograbi je lijevom
rukom za pojas od rupca, desnom oko šije i grla, i objema je visoko podigne. Stara se meĊutim
poĉne otimati, kako bi se oslobodila iz njezinih ruku, i pri tome padne na leĊa. Tada su se njezine
noge ispruţile visoko prema gore, i na Mjeseĉevoj su se svjetlosti mogle jasno vidjeti njezine
dlake. I ona dvaput silno prdne, pri ĉemu je jedan isprd podigao vrtlog prašine na zemlji, dok je
drugi otpario sve do neba. Tada se Sarkan poĉne smijati, sve dok nije pao na zemlju. Zatim opet
skoĉi na noge i isuĉe svoj maĉ i obazre se na desno i na lijevo. Ali ne ugleda nikoga osim stare,
koja je leţala na leĊima, i on u sebi rekne:
— Tko te je nazvao Dhat ed-Davahi, taj nije slagao! Ti si ipak
mogla poznavati njezinu snagu prema onomu, što je bila uĉinila s
drugim protivnicama.
Zatim on priĊe bliţe k njima, kako bi slušao, što se meĊu njima dogaĊa. Cura meĊutim priĊe
staroj, dobaci joj neki tanki svileni šal, opet joj navuĉe haljine i ispriĉa joj se s rijeĉima:
- GospoĊo Dhat ed-Davahi, ja sam te htjela samo baciti na tlo,
ne sve to ostalo, što ti se zbilo. Ali si se ti htjela iskoprcati iz mojih
ruku. Ipak, hvala budi Allahu, sve je dobro prošlo!
Ova joj meĊutim ne dadne nikakav odgovor, nego ustane i ode posramljena odatle, sve dok nije
išĉezla s pogleda. Dok su dakle djevojke ondje leţale svezane i cura tu stajala sama, Sarkan u
sebi rekne:
i
186

- Svaki sluĉaj ima svoj razlog. To je ipak bila samo moja sreća,
da me je spopao san i da me je konj donio ovamo. Moţda ova cura
i te druge, koje su s njome još trebaju postati mojim plijenom.
On dakle ode do svojega konja, uzjaši ga i podbode ga. Tada konj poleti s njime kao strijela
odapeta s luka. U ruci je drţao svoj maĉ, isukan iz korica, i on istisne bojni poklik:
- Allahu Akbar!65
Kada ga je cura ugledala, ona skoĉi na noge i dohvati sigurnom nogom obalu potoka, koji je
bio širok punih šest lakata, i jednim ;edinim skokom skoĉi na drugu stranu. Ondje se visoko
uspravi i dovikne zvonkim glasom:
- Tko si ti, momĉe, da remetiš naše zadovoljstvo, i to s isuka
nim maĉem, kao da napadaš na neku vojsku? Odakle dolaziš, i
kamo ideš? Govori po istini, jer istina će ti donijeti više koristi.
Nemoj lagati, jer laţ je svojstvo prostaĉkih momaka! Nema sumnje,
ti si noćas zalutao s puta, tako da si došao na ovo mjesto, s kojega
bi bijeg bio za tebe najbolji plijen. Jer ti stojiš ovdje na livadi, na
kojoj će nam ĉetiritisuće vitezova doći u pomoć, ĉim ja istisnem
samo jedan jedini krik. Kazuj, što hoćeš? Ako ţeliš, da te mi
dvedemo na pravi put, mi ćemo to uĉiniti. Ili ako ţeliš pomoć, mi .emo ti je pruţiti.
Kada je Sarkan, saslušao njezine rijeĉi, on odgovori:
- Ja sam stranac i musliman, i noćas sam izjahao sam, da
potraţim neki plijen. Ali nikakav ljepši plijen nisam mogao naći u
ovoj Mjesecem obasjanoj noći od ovih ovdje deset djevojaka. Njih
ću uzeti i s njima ću se vratiti k svojim drugovima.
Tada ona rekne:
- Znaj, da ti nećeš steći nikakav plijen. Ove djevojke neće, tako
mi Allaha, nikada postati tvojim plijenom. Zar ti nisam rekla, da je
laţ prostaĉka?
65 Bog je Najveći!
187
— Tako mi Mesije, kada se ne bih bojala toga, da ću imati na

savijesti tvoju smrt, ja bih istisnula krik, koji bi protiv tebe ovu
livadu ispunio bojnim konjima i junacima. Ali imam saţaljenja
prema strancu. Ako ti dakle sada ţeliš plijen, ja te izazivam, da
sjašiš sa svojega konja i da mi se zakuneš svojom vjerom, da mi se
nećeš pribliţiti ni sa kakvim oruţjem, i zatim ćemo se hrvati, ja i ti.
Ako ti mene oboriš, tada me stavi na svojega konja i uzmi nas sve
kao plijen. Ali ako ja oborim tebe, onda si ti u mojoj vlasti. Zakuni
mi se to, jer ja se bojim tvoje izdaje, a ovo je poznata izreka: * 'Gdje
je vjerolomstvo uroĊeno, * ondje je svako povjerenje izgubljeno!' *
Ako se dakle hoćeš zakleti, ja ću doći prijeko i prići ti.
Sarkan, koji je već postao ţeljan, da je zarobi, rekne u sebi:
— Ona ne zna da sam ja silan junak.
I tako joj on dovikne:
— Uzmi od mene neku zakletvu, kakvu hoćeš i kakvu drţiš
obvezujućom, da ti se ja neću ni sa ĉim pribliţavati, sve dok ti ne
budeš spremna i ne kaţeš: 'PriĊi, da se s tobom hrvam!' Tek ću ti se
tada pribliţiti. Ako me ti oboriš na zemlju, ja imam novaca, da sebe
otkupim. A ako ja tebe oborim, tada mi je to lijep plijen!
Djevojka rekne:
— Ja sam s tim sporazumna!
Sarkan se meĊutim nad time zaprepasti i rekne:
— Tako mi Proroka - blagoslovio Ga i pozdravio Allah! - ja
sam takoĊer sporazuman s tim!
Tada ona rekne:
— Zakuni mi je Onim, koji je tijelu dao ţivot i od koga je
ĉovjeĉanstvo dobilo zakone, da ćeš, ako mi se pribliţiš sa zlom,
umrijeti izvan islamske vjere!
188
Povijest kralja 'Omara ibn m-Nu'mana

Šarkan odgovori:
— Tako mi Allaha, ĉak i ako bi me kadija pozivao na zakletvu,
pa makar taj bio i nadkadija, on ne bi nalagao nikakvu takvu zak
letvu!
Zatim joj se on zakune svim onim, što je zahtijevala, i priveţe konja o neko drvo. Ali bio je
utonuo u more misli i sam je sebi govorio:
— Slava neka je Njemu, koji ju je stvorio iz kapi prezrene
vode66!
Nato se on opaše i spremi se za hrvaĉku borbu i dovikne curi:
— DoĊi natrag preko rijeke!
Ona nato uzvikne:
— Nije na meni, da ja dolazim k tebi. Ako hoćeš, tada ti doĊi k
meni!
— To ne mogu — rekne on. A ona:
— O mladiću, ja ću doći k tebi.
Zatim ona podigne svoj skut i preskoĉi k njemu na drugu stranu rijeke. I on joj priĊe i pogne se
naprijed i pljesne rukama. Ali ga njezina ljepota i draţesnost uĉini zbunjenim. Jer on je vidio
njezin lik, * koji je bio obojan posredstvom ruke Svemoći, * ţivopisnim vilinskim lišćem, * i
njegovan od ruke Providnosti, * koji je poljubio Zefir sreće * i ĉiji je nekoć porod pozdravila
sretna zvijezda. * Sada mu djevojka priĊe i pozove ga:
— O muslimane, ovamo, i daj da se hrvamo prije nego što osva
ne jutro!
66 Kur'an 22,5: "O ljudi, ako vi sumnjate u proţivljenje, znajte da smo vas stvorili od zemlje,
zatim od kaplje, zatim od mesa skladnog ili neskladnog, da vam objasnimo." Pod kapljom se
ovdje misli se na spermu. Dodajem još samo to, da se svi u bilješkama ispod crte citirani Ajeti
reĉeniĉni skupovi ili reĉenice ili dijelovi reĉenica) temelje na prijevodu Hafiza Muhammeda
Pandţe i Dţemaluddina Ĉauševića: Kur'an Ĉasni. Stvarnost, Zagreb, 1989.
189
Ĉetrdesetisedma noć
I ona zasuĉe u vis rukav jedne ruke, koja je bila nalik svjeţem vrhnju, tako da je cijela livada
postala sjajnom od njezine bjeline. I Sarkan je bio zaslijepljen. Ali se on opet pogne naprijed i
pljesne rukama. Ona uĉini isto, i tada pograbe jedno drugo. Oboje su obuhvatili i obgrlili jedno
drugo i poĉnu se hrvati. Ali kada je njegova ruka skliznula na njezin vitak trup i vrhovi njegovih
prstiju dotakli meke nabore njezina trbuha, njegovi udovi tada obamru, on zastane kao uzdrman
nesrećom, njegovo se tijelo strese kao u groznici, poĉne drhtati kao perzijska trska u šumnoj
oluji. Tu ga ona podigne i baci ga na zemlju i sjedne na njegove grudi, guzovima, koji su
nalikovali pješĉanim breţuljcima. I njegova duša izgubi vlast nad njegovim razumom. Ona mu
rekne:
- O muslimane! Ubijati kršćane vaţi kod vas kao dopušteno.
Sto kaţeš sada na to, ako te ja ubijem?
On odgovori:
- O gospodarice, što govoriš o tome, da bi me ti mogla ubiti, to nije dopušteno. Jer
Muhammed, naš Prorok — blagoslovio Ga Allah i pozdravio Ga! - nam je zabranio ubijati ţene i
djecu, starce i redovnike!
- Ako je vašem Proroku takvo što objavljeno, onda se priliĉi, da uzvraćamo isto istim. Ustaj!
Ja ti poklanjam tvoj ţivot. Jer dobroĉinstvo nikada nije izgubljeno kod onoga, koji je roĊen od
ţene.
Zatim se ona podigne s njegovih grudiju. Sarkan ustane i otrese prašinu sa svoje glave, koja je
došla od borbe protiv jednoga od stvorenja iz krivoga rebra67. Ali ona nagne svoju glavu i rekne
mu:
- Nemoj se sramiti! Kako je meĊutim to moguće, da jedan, koji
dolazi u zemlju Grka u potrazi za pljaĉkom i hoće pomoći kraljevi
ma protiv kraljeva, nema dovoljno snage, da se brani protiv jedno
ga stvorenja od krivog rebra?
67 Mojsije I 2,21.22: "Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na ĉovjeka i on zaspe, i izvadi mu
jedno rebro, i mjesto zatvori mesom. Od rebra, koje je uzeo ĉovjeku, napravi Jahve, Bog, ţenu i
dovede je ĉovjeku."
190
Povijest kralja }Omam ibn en-Nu'mana

Nato on odgovori:
- To se nije dogodilo zbog nedostatka snage u meni! Ti me nisi
bacila na tlo zahvaljujući svojoj snazi, ne, tvoja me je ljepota
savladala. Ako mi htjedneš dopustiti jedan drugi ogled, to bi bio
poklon tvoje milostivosti.
Ona se nasmije i rekne:
- Ja ću ti ispuniti tu ţelju. Ali su ove djevojke dugo bile
svezane, i njihove su ruke i bokovi umorni, i to je pravo, da ih
odveţem, jer novi će ogled moţda duţe trajati.
Nato ona pristupi djevojkama, razveţe im njihova uza i rekne im na grĉkom jeziku:
- OtiĊite na neko sigurno mjesto, sve dok se ne slegne ţelja
ovoga muslimana za vama!
One odu odatle, dok je Sarkan gledao za njima. Ali su ostale ondje, gdje su ovo dvoje mogle
gledati. Zatim oba suparnika priĊu jedan drugomu, i on upre svojim grudima protiv njezinih
grudiju, ali kada je njegov trbuh dodirnuo njezin, tada ga napusti njegova snaga. I ĉim je ona to
primijetila, podigne ga brţe nego blještava munja i baci ga na zemlju. On padne na leĊa, a ona
mu rekne:
- Ustani! Poklanjam ti po drugi put ţivot. Prvi sam te put
poštedjela za volju tvojega Proroka, jer on ne dopušta, da se ubija
ju ţene. Drugiput to ĉinim zbog tvoje slaboće i za volju tvojih
mladih godina. Ali ja traţim od tebe, ako u muslimanskoj vojsci,
koju je izaslao 'Omar ibn en-Nu'man, kako bi pomogao kralju od
el-Konstantinije, ima netko, tko je snaţniji od tebe, tada ga pošalji
k meni i reci mu o meni! Jer u hrvaĉkoj borbi ima razliĉitih naĉina,
umijeća i zahvata, kao što su finta, prednji zahvat, rameni zahvat,
noţni zahvat, ugriz za bedro, udarac nogom i prepletanje nogu.
Tada Sarkan uzvikne, dok je bijes na nju u njemu rastao:
- Tako mi Allaha, moja gospodarice, da je u pitanju majstor
es-Safadi ili majstor Muhammed Kaimal, ili Ibn es-Saddi u vre
menu svojega sjaja, ja se ne bih obazirao na ta umijeća, o kojima ti
pripovijedaš. Ali ti me, o gospodarice, nisi — tako mi Allaha —
191
Cetrdesetisedma noć
svladala svojom snagom, nego kada si mi svojom guzicom zaĉarala osjetila. Jer mi muškarci iz
Mezopotamije iznimno volimo puna bedra, i tako mi nije ostalo niti razuma ni uvida. Ali ako
hoćeš, sada se trebaš sa mnom hrvati, dok ja imam uza se svoj razum. To je sada treći ogled za
mene prema pravilima umijeća. Ja sam sada takoĊer natrag zadobio svoju svjeţinu.
Kada je saslušala njegove rijeĉi, ona rekne:
- Što ti još oĉekuješ od ovoga hrvanja, o pobijeĊeni? Onda do
Ċi. Ali znaj, ovo je posljednji ogled!
Zatim se ona pogne naprijed i izazove ga na borbu. Sarkan se takoĊer pogne, i poĉne se hrvati
sa svom ozbiljnošću i paţljivo se ĉuvao, da joj ne podlegne. Tako su se oboje hrvali neko
vrijeme. Cura je osjetila u njemu stanovitu snagu, koju prije toga nije bila primjećivala, i ona
rekne:
- O muslimane, sada si na oprezu.
- Da - odgovori on - ti znaš, da mi preostaje samo još ovaj jedan ogled s tobom, i da će poslije
toga svatko otići svojim putem.
Tada se ona nasmije, a on joj se takoĊer nasmije u lice. Dok se to zbivalo, uhvati ga ona iznad
bedra, neoĉekivano ga pograbi za bedro i baci ga na zemlju, tako da je leţao na leĊima. Sada mu
se ona naruga rijeĉima:
- Jesi li ti mekinjojed? Ili neka beduinska kapa, koja pri
svakom dodiru pada, ili otac vjetrova68, kojega otpuhne dašak
zraka? Fuj, bijednice!
Zatim ona još doda:
- Vrati se natrag k muslimanskoj vojsci i pošalji nam drugaĉije
muškarce nego što si ti. Jer tebi nedostaje snaga. Dadni da se meĊu
Arapima i Perzijancima, Turcima i Dajlamićanima69 izvikuje, da tko
osjeća u sebi snage, taj neka doĊe k nama!
68 Djeĉja igraĉka.
69 Stanovnici brdovite oblasti u Zapadnoj Perziji.
192

Nato ona skoĉi na drugu obalu rijeke i dovikne Šarkanu smijući se:
- Rastanak će mi s tobom biti teţak, o moj gospodaru! OtiĊi
prije izlaska Sunca k svojim drugovima, da te ne nadu kršćanski
vitezovi i ne nataknu na koplja. Ti nemaš snage braniti se protiv
ţena, kako bi mogao izdrţati protiv muških vitezova?
Sarkan preplašeno poviĉe za njom, dok je ona, okrenuvši se od njega krenula prema
samostanu:
- O moja gospodarice, zar ti hoćeš otići i ostaviti jadnog stran
ca, roba ljubavi, kojemu si slomila srce?
Tada se ona okrene, smijući se, i dovikne:
- Sto hoćeš? Ja ću ti ispuniti tvoju molbu.
- Nakon što sam stavio nogu na tvoju zemlju i okusio tvoju slatku ljupkost, kako bih se mogao
vratiti, a da nisam uţivao od tvojega jela? Gledaj, leţim kao rob do tvojih nogu!
Ona odgovori:
- Samo prostak uskraćuje prijaznu dobrostivost. Poĉasti nas u
Allahovo ime, neka ti to bude od srca rado dopušteno! Uzjaši svog
konja i jaši uzduţ rijeke nasuprot meni, jer sada si moj gost.
Tada se Sarkan obraduje, poţuri k svom konju, uzjaši na njega i poĉne odatle jahati njoj
nasuprot, dok je ona na drugoj obali išla dalje, sve dok nisu došli do jednoga pokretnog mosta
napravljenog od topolovine, koji je visio na ĉeliĉnim lancima na ĉekrcima i koji je bio uĉvršćen
kukama i lokotima. Kada je Sarkan pogledao na most, gledaj, ondje je bilo onih deset djevojaka s
kojima se ona bila hrvala, i ĉekale su svoju gospodaricu. Kada je ova došla do njih, jednoj od
njih rekne na grĉkom jeziku:
- OtiĊi i uzmi njegovog konja za uzde i povedi ga preko u
samostan!
Tako Sarkan prejaši preko mosta, voĊen od nje. Bio je meĊutim smeten od svega toga, što je
vidio, i on rekne u sebi samome:
193
Ĉetrdesetisedma noć
- O, da je samo ovdje kod mene vezir Dandan, kako bi njegove
oĉi mogle gledati ove mlade djevojke!
Zatim se on obrati curi i rekne:
- O ĉudo draţesnosti, sada imam dvostruko pravo na tebe.
Najprije pravo drugarstva, i kao drugo, jer sam došao u tvoju kuću
i primio tvoje gostoprimstvo. Ja sada stojim pod tvojom zapovijeĊu
i tvojim vodstvom. * Ushtjedni mi iskazati samo još tu milost da sa
mnom poĊeš u zemlju islama, * ondje bi vidjela ponekog viteza
hrabra kao lava * i saznala bi tko sam ja. *
Kada je ĉula njegove rijeĉi, ona se razgnjevi i rekne:
- Tako mi Mesije, ti si se prema meni ipak pokazao kao ĉovjek
oštroumna duha. Ali sam sada spoznala, kakvo zlo vreba u tvome
srcu. Kako se moţeš drznuti, da izgovaraš rijeĉi, koje otkrivaju tvoju
izdajniĉku namjeru? Kako bih ja to mogla uĉiniti, kada ipak znam,
da nikada ne bih bila opet slobodna, ako bih došla k vašem kralju
'Omaru ibn en-Nu'manu. Jer zaista — on nema meni ravne u zidi
nama svojih tvrĊava, niti u svojim palaĉama, makar bio istovremeno
gospodar Baghdada i Chorasana, on, koji si je izgradio dvanaest
dvoraca, prema broju mjeseci u godini, i u svakom ima inoĉa prema
broju dana u mjesecu! Ako bih ja došla k njemu, on ne bi pokazi
vao nikakvu suzdrţanost. Jer prema vašoj bih vjeri ja stajala vama
na raspolaganju, kao što stoji pisano u vašim pismima, gdje to glasi:
'Ili takve, koje vaša desna ruka drţi kao robinje'70. Kako mi dakle
moţeš tako govoriti? A kada govoriš, da bih mogla vidjeti musli
manske junake — tako mi Mesije, tada ti govoriš neistinu. Jer ja
sam vidjela vašu vojsku, prije dva dana. Kada ste dolazili, nisam
primijetila, da ste ulazili kao neka kraljevska vojska, nego kao hor-
70 Misli se na ţene zarobljene u ratu, usp. Kur'an 4,3: "Ako se bojite, da nećete biti pravedni
prema siroĉadi, vjenĉavajte ţene koje vam se sviĊaju, po dvije, po tri i po ĉetiri, a ako se budete
plašili da nećete biti pravedni, jednu ili one, koje su u vašoj vlasti." Usp. takoĊer u En-Nisi 28. i
29. Ta se mjesta odnose na to, da si muslimani smiju svoje robinje uzimati za prileţnice. Abriza
se dakle boji, da bi se s njome — kao kršćankom — postupalo jednako kao s nekom u ratu
zarobljenom ţenom.
194
Povijest kralja Ômara ibn en-Nu'mana

de, koje su se odasvud bez reda sakupile. I kada dalje kaţeš, da bih ja saznala, tko si ti — onda
znaj, ja tebi ne ukazujem nikakvu ljubaznost, kako bih te poĉastila, nego ja to ĉinim samo iz
gordosti. Tebi sliĉan ne bi smio tako razgovarati s meni sliĉnom, pa makar ti bio takoĊer Šarkan,
sin kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, koji se istakao kao junak našega doba!
- Poznaješ li ti Sarkana? - upita on.
A ona odgovori:
- Da, i znam, da on dolazi s vojskom, koja broji desettisuća konjanika. I daje poslan od oca,
kako bi s tom bojnom silom pomogao kralju el-Konstantinije do pobjede.
- O moja gospodarice — rekne on — ja te preklinjem tvojom vjerom, reci mi što sve to znaĉi,
da mogu razlikovati istinu od laţi i da znam, tko je u tome kriv.
- Tako ti tvoje vjere - odgovori ona - kada se ne bih bojala, da se to o meni moţe razglasiti, da
ja spadam meĊu kćeri Grka, ja bih se usudila i sama izaći protiv tih desettisuća konjanika, i ubiti
njihova voĊu, vezira Dandana, i svladati njihova junaka Sarkana. I pri tome se ne bih trebala
sramiti. Jer ja sam ĉitala knjige i usvojila sam si pravila finog ponašanja na arapskom jeziku. Ali
ti ne trebam opisivati svoju odvaţnost, pogotovo što si sam iskusio moje umijeće i okretnost u
hrvaĉkoj borbi i moju nadmoćnost. Da je noćas ovdje bio na tvojemu mjestu Šarkan, i da sam mu
ja rekla: 'Preskoĉi preko ovog potoka!' - on to ne bi mogao. Htjela bih samo, da ga Mesija dadne
u moje ruke, upravo u ovome samostanu, onda bih ja protiv njega izašla u muškoj odjeći i
zarobila bih ga i stavila u okove..."
195
Ali kada je poĉela

"Pripovijedali su mi o sretni Kralju, da je Šarkan, kada je kršćanska cura tako govorila i on
ĉuo, da bi ona izašla, ako bi joj on dopao ruku, protiv njega u muškoj odjeći, i da bi mu htjela
staviti okove i lance, nakon što bi ga sa sedla strgla dolje - da je on poslije tih rijeĉi bio
spopadnut gordošću i osjećajem za ĉast i viteškom ljubomorom. Tako ga je obuzela ţudnja, da
joj dadne, da ga pre-r :zna i da je pograbi. Ali ga je od toga zadrţala njezina ljupkost, i on
izgovori u stihu:
/ ako je ljepotica poĉinila jednu jedinu grešku, Njezine draţi nastupaju kao tisuću zagovora.
Zatim se ona penjala, a Šarkan ju je slijedio. Gledao je sada u leĊa te cure, i vidio je sada
ispupĉene polutke njezine guze kako udaraju jedna o drugu, kao valovi na uzbibanom moru, i on
U njezinu je licu zagovor, koji gasi njezinu krivnju Iz srca i stjeĉe svojim govorom naklonost
sviju.
197
Cetrdesetiosma noć
Tek što sam je bio ugledao, ja sam uzviknuo: 'O divno, Mjesec je izašao, Uštap, svijetao i jasan.
Pa kada bi se trebao sam 'ifrit kraljice Bilkis71 s njome hrvati, Ona bi u jednome ĉasu svladala
njegovu divovsku snagu.'
I oboje su išli dalje, sve dok nisu stigli do jednih vrata, preko kojih se savijao mramorni luk.
Ona otvori vrata i uvede Sarkana u neku dugaĉku nadsvoĊenu dvoranu, s deset meĊusobno
povezanih lukova, a u svakome je luku visjela po jedna kristalna svjetiljka, koja se blistala poput
vatrene iskre. Na gornjem joj kraju poĊu ususret sluškinje, s miomirisnima voštanim svijećama u
rukama i s ĉeonim vrpcama na glavama, optoĉenima draguljima svake vrste. Te su pošle ispred
nje, a Sarkan ju je slijedio, sve dok nisu dospjeli u nutarnji dio samostana. Ondje on ugleda
uokolo po zidovima klupe za poĉinak, uvijek jedna nasuprot drugoj, iznad kojih su svih bili
obješeni zlatom izvezeni zastori. Pod je samostana bio poploĉen raznobojnim mramornim
mozaikom, a u sredini se nalazio šadyr-van s dvadesetiĉetiri zlatna izlazna bunara, iz kojih je,
nalik rastopljenu srebru, istjecala voda. Na gornjem meĊutim kraju on ugleda neko prijestolje,
obloţeno svilenim tkaninama, kakve dolikuju samo kraljevima. Tada mu cura rekne:
— O moj gospodaru, popni se na ovo prijestolje!
Sarkan se popne na prijestolje, ali cura otiĊe i izbivala je neko vrijeme. Kada je Sarkan zapitao
sluškinje za nju, one mu dadnu kao odgovor:
- Ona je otišla u spavaću odaju. Ali posluţivat ćemo te mi,
onako kako nam je zapovijedila.
Zatim one iznesu pred njega jela rijetke vrste, i on je jeo, dok se nije zasitio. Napokon mu
donesu zlatni umivaonik i srebreni
71 Kraljica Bilkis je - Kraljica od Sabe, a 'ifrit je dţinn, koji je nosio k Sala-munu njezino
prijestolje.
198

ibrik, i on si opere ruke. Njegove meĊutim misli odlutaju k njegovoj vojsci, jer on nije znao, što
se ovoj dogodilo u njegovoj odsutnosti. I mislio je takoĊer na to, da je zaboravio na opomene
svojega oca. Tako ga spopadne nemir i kajanje zbog onoga, što je uĉinio, sve dok nije zarudjela
zora i dok se nije ukazao dan. Tada on poĉne jadikovati i uzdisati nad svojim ĉinjenjem i utone u
more briga i rekne:
Ne nedostaje mi na ĉvrstoći, jedino
Sto sam zbunjen i ne znam niti van niti unutra.
Kada bi netko uzeo od mene moju strast,
Ja bih svojom vlastitom snagom postao zdravim,
Moje je srce, ah, pogoĊeno mojim ljubavnim bezumljem — U svojoj nevolji mogu polagati nadu
samo u Allaha.
Kada je izgovorio te stihove, gledaj, kad li mu doĊe u susret jed-no ĉudesno lijepo kolo: više
od dvadeset djevojaka, sliĉnih Mjeseĉevim srpovima. One su okruţivale onu curu, kao što
zvijezde okruţuju puni mjesec, i pazile su je. Njezina je haljina bila od brokata, kakav pristaje
kraljevima. Oko struka je nosila fino tkan pojas koji je bio optoĉen raznovrsnim draguljima, i
koji ju je tako tijesno opasivao, da su se isticali njezini bokovi. Oni su nalikovali nekomu bi-
•jurnom breţuljku pod srebrenom drškom, nad kojom su se raskošno sjale dojke, poput para
narova. Kada ju je Sarkan pogledao, on je bio gotovo izvad sebe od radosti. Zaboravio je svoju
vojsku i svojega vezira. I on je gledao njezinu glavu, na kojoj je leţala mreţa s biserima,
podstavljena kojekakvim draguljima. I sluškinje su s desna i lijeva nosile skutove dugaĉke
povlake njezina šlepa, dok je ona ulazila u gordoj ljepoti ljupko se klanjajući. On meĊutim skoĉi
na noge, kada je vidio njezinu ljepotu i draţesnost, i uzvikne:
199
Ĉetrdesetiosma noć
— Budi na oprezu, budi na oprezu pred raskošju ovoga pojasa!
I on izgovori stihove:
S teškim bedrima, njišuća grana, Njeţnih grudiju ona odlazi.
Ona krije ţudnju, koja u njoj obitava: Ja ne zatajujem, što je u mome srcu.
Iza nje joj se prikljuĉuju robinje, Kneginji, koja moţe odvezivati i zavezivati.
Ona ga je meĊutim dugo gledala, i uvijek opet, sve dok nije postala sigurnom u svoju stvar i
dok ga nije prepoznala. Zatim mu priĊe i rekne mu:
- Zbilja, ovo je sjedište poĉašćeno i ozareno tobom, o Šarkane.
Kako si proveo ovu noć, o junaĉe, nakon što smo mi otišle i tebe
ostavile samoga?
Zatim ona doda:
- Zaista, laţ je kod kraljeva prostaĉka i ona je sramota, prije
svega kod velikih kraljeva na toj zemlji! Ti si Sarkan, sin kralja
'Omara ibn en-Numana. Nemoj dakle dalje praviti tajnu od sebe i
od svojega poloţaja i nemoj sada dopustiti da ja nadalje ĉujem još
nešto drugo osim istine! Jer laţ raĊa samo mrţnju i neprijateljstvo.
* Tebe je probola strijela udesa, * stoga ti pada u dio tihi oprost. *
Pošto je ona to izrekla, on više nije mogao tajiti, i tako on prizna istinu i rekne:
— * Ja sam Sarkan * ibn 'Omar ibn en-Nu'man, * kojega je
udario udes * i donio na ovo mjesto! *
200
Povijest kralja 'Omara ibn m-Nu'mdna

Ona dugo zadrţi glavu pognutu prema podu. Zatim se okrene k njemu i rekne:
- Budi dobre volje i utješen! Jer ti si moj gost. Povezali su nas
kruh i sol. Zato ti stojiš pod mojom zaštitom i obranom i moţeš biti
siguran. Tako mi Mesije, kada bi ti ljudi ove zemlje htjeli uĉiniti
nešto naţao, oni ne bi mogli doći do tebe, pa makar to bilo, da bi
zbog tebe ţivot morao napustiti moje tijelo. Ti stojiš pod Mesijinom
zaštitom i mojom zaštitom.
I ona sjedne njemu uz bok i poĉne se s njime šaliti, sve dok njegova zabrinutost nije ustuknula i
dok on nije uvidio, da bi ga ona prošle noći bila ubila, da je to htjela uĉiniti. Zatim se ona na
grĉkom eziku obrati jednoj od svojih sluškinja, koja na kratko vrijeme ode, i ubrzo se vrati s
peharom i stolom punim jela. Sarkan je meĊutim oklijevao jesti, jer si je kazivao:
- Moţda je ona nešto stavila u ova jela. Ona pogodi njegove misli, okrene se k njemu i rekne:
- Tako mi Mesije, stvar ne stoji tako! U ovim se jelima ne nalazi ništa od onoga, na što ti
sumnjaš! Da sam te htjela ubiti, ja bih to već odavno uĉinila!
Zatim ona priĊe k stolu i pojede iz svake zdjele po jedan zalogaj. Tada takoĊer Sarkan poĉne
jesti. Cura se obraduje i poĉne s njime jesti, sve dok se oboje nisu zasitili. Zatim si operu ruke.
Nato ona ustane i zapovijedi jednoj od sluškinja, da donese slatkomirisne zeleni, pehare za piće
od zlata, srebra i kristala i vina razliĉitih boja i vrsta. Sluge sve to donesu. Zatim cura napuni prvi
pehar i ispije ga, prije nego što mu ga je pruţila, toĉno onako kao što je to uĉinila s jelima. Nato
napuni drugi i pruţi mu ga. On ga ispije, i ona rekne:
- O muslimane, gledaj, kako ti ovdje boraviš u svakoj ţivotnoj
radosti i veselju!
I ona je pila dalje i njemu natakala, sve dok on nije izgubio jasnu moć rasuĊivanja..."
Tada primijeti Šehrezad, daje poĉelo jutro, i ona prekine priĉu, koju je bila zapoĉela po
201
Ali kada je poĉela
ĉetrdesetideveta noć
##WWWW?WW?W??WWW??^

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je cura sa Sarkanom dalje pila i natakala mu, sve dok
on nije izgubio jasnu moć rasuĊivanja poradi vina i ljubavne opijenosti. Sada ona rekne sluškinji:
- O Mardţana, donesi nam glazbala!
- Slušam i pokoravam se! — rekne sluškinja, ode na jedan trenutak i vrati se s damaskom
lutnjom, perzijskom harfom, tatarskom frulom i egipatskom citrom.
I djevojka posegne za lutnjom, ugodi strune i poĉne uz svoju svirku pjevati blagim glasom,
mekše od Zefirova titraja, slaĊe od vode u rajskome vodoskoku, i iz opuštena srca dadne da
odzvanjaju ovi stihovi:
Oprostio Alldh tvojim oĉima, koje su prolile tako mnogo krvi,
I tvojima vatrenim pogledima, koji su odapeli tako mnogo strijela!
Ja cijenim zaljubljenika, koji je prema zaljubljeniku t\nxl, Kojemu je uskraćena svaka blagost i
svaka sućut.
203
Cctrdcsetidcvcta noć
Pozdrav neka je oku, koje besano zbog tebe bdije, Dobro neka je srcu, koje si ti uĉinio robom
ljubavi!
Ti si mi odredio smrt, moj gospodaru! Kao otkupninu Ja ću dati svoj ţivot sucu, koji je donio tu
presudu.
Zatim uzme svaka od djevojaka po jedno glazbalo u ruke, i odsvira na njem i otpjeva stihove
na grĉkom jeziku. Šarkan je bio posve opĉinjen. Zatim otpjeva takoĊer gospodarica, pa ga upita:
— O muslimane, razumiješ li ti, što ja kazujem? On odgovori:
— Ne, ja sam opĉinjen ljepotom vrhova tvojih prstiju. Tada se ona nasmije i rekne:
— Ako bih pred tobom pjevala arapski, što bi ti tada uĉinio? On nato:
— Ja više ne bih bio gospodarom svojega razuma.
Ona meĊutim posegne za nekim glazbalom i poĉne pjevati u drugome ritmu:
Gorak je okus rastanka! Kako to mogu podnijeti?
Troje me je snašlo: Tjeranje, izbivanje, odricanje.
Ljubim ljepotana. On me je zarobio Ljepotom. Ah, rastanak donosi jadikovanje!
204

Kada je ona završila sa svojom pjesmom, Sarkan je pogleda. Ali je on bio otet ţivotu, i dugo je
leţao ispruţen izmeĊu tih djevojaka. Zatim ponovo doĊe k sebi, i poĉne se klanjati od ushićenja.
I sada se oboje vrate vinu, i neprestano su se šalili i igrali, sve dok se dan nije okrenuo k smiraju
i dok noć nije raširila svoja krila. Tada cura ode u spavaću odaju, i kada je Sarkan zapitao za nju,
reknu mu:
- Ona je otišla u svoju spavaću odaju. I on odgovori:
- Pod Allahovom zaštitom i paţnjom!
Ali kada je nastalo jutro, doĊe k njemu jedna sluškinja i rekne mu:
- Moja te gospodarica poziva k sebi!
Tada se on digne i poĊe za njome, i kad se pribliţavao njezinu mjestu zadrţavanja, tada ga
pozdrave sluţavke sa cimbalima i frulama, i odvedu ga do velikih bjelokosnih vrata, koja su bila
obloţena biserima i draguljima. Zatim su ušli u prostranu dvoranu, na ĉijem se gornjem kraju
nalazila široka estrada, obloţena svilenim pokrivaĉima kojekakve vrste i okruţena otvorenim
prozorima s rešetkama, kroz koje se pruţao pogled na drveće i potoke. Uokolo su meĊutim te
sale stajale izrezbarene figure u obliku ljudi, i ako bi kroz njih propuhivao vjetar, glazbala bi
dospijevala u titrajeve, koji su bili u njima skriveni, i gledatelj bi pomišljao, da one govore.
Ondje je sjedila cura, utonula u promatranje figura. Ali ĉim je ugledala Sarkana, ona se digne i
uhvati ga za ruku i dadne mu da sjedne pokraj nje, i upita ga, kako je proveo noć. On joj zahvali
sa ţeljom za blagoslov, i oboje sjednu, da ćaskaju. Zatim ga ona upita:
- Znaš li ti bilo što o zaljubljenima i robovima ljubavi? On odgovori:
- Da. Ja znam ponešto u stihovima.
- Daj da ĉujem — zamoli ona. 1 on rekne:
205
Cetrdesetideveta- noć
Zdrava i daleko od svake mukotrpne boli
Neka bude 'Azza, ako ona ne drţi to zapravo, da zazire od mene!
Samo tako mi Alldha, ako se ja pribliţavam, ona je išĉezla u daljinu.
Okrutno: Sto više ja ţudim, to me manje ona hoće obradovati.
<
Ah, moja ljubav prema AzzUAko sam jednom odstranio, Sto je bilo izmeĊu nas, i ako je ona
zatim već otišla u stranu,
Tada sam nalik putniku, koji se nada sjeni oblaka, Ali ĉim doĊe onamo, da otpoĉine, oblak je već
otplovio.
Kada je to saslušala, ona rekne:
- Zaista, Kuthaijir je lijepo govorio i bio je ĉedan, i on je 'Azzu
najviše pohvalio u ovim stihovima:
Kada je Azza jutarnje Sunce, zraĉeće, izmolila Za suca o ljepoti, ono je nagradu dodijelilo njoj.
Ţene su mi dotrĉavši došle, da je kude,
Ali one, kojih je obraze Allah uĉinio za Azzine cipele.
Zatim ona nastavi:
- Kaţe se, da je 'Azza bila ĉudo po ljepoti i ljupkosti.
I ona upita Sarkana:
- O prinĉe, ako ti znaš još par stihova od Dţamila upućenih
Buthaini, tada ih iznesi pred nas!
On odgovori:
206

— Sigurno. Ja ih poznajem bolje od ikoga drugoga.
I on poĉne:
Oni kaţu: 'IzaĊi, Dţamil, u dţihad po plijen!' —
Ali koji bi ikada rat bio moj cilj osim onoga s ljepoticom?
Svakomu ćaskanju s njima namiguje od sveg najnjeţnija radost. I svaki je pojedini muĉenik, koji
je kod njih pao.
Ja pitam: 'O Buthaina, što znaĉi ova mukotrpna ljubav?' 'Ta je postojana i još neprekidno raste!'
odgovara ona.
Ja kaţem: 'Vrati mi djelić razuma, kako bih ţivio
pri ljudima!' Ona kaţe: 'To ti nikada nećeš dosegnuti.'
Ti si ţeljela moju smrt, ti si ţeljela samo nju.
A ipak se ja ne mogu posvetiti nikakvomu drugom cilju osim tebi.
Kada je to ĉula, ona rekne:
— Lijepo si izgovorio, o kraljeviću, a takoĊer je Dţamil lijepo
govorio. Sto mu je meĊutim Buthaina htjela uĉiniti, da je on mogao
spjevati ovaj polustih:
Ti si ţeljela moju smrt, ti si ţeljela samo nju.
- O moja gospodarice - odgovori Šarkan - ona mu je htjela uĉiniti ono, što ti hoćeš uĉiniti meni,
a ĉak ti ni to neće moći biti dovoljno.
207
Ĉetrdesetidevcta noć
Tada se ona nasmije zbog njegovih rijeĉi, i oni su pili dalje, * sve dok nije išĉeznuo dan * i
pojavila se noć u haljini tame. * Tada ona ustane i ode u svoju spavaću odaju i legne na spavanje.
A Sarkan je spavao ondje, gdje je bio, sve dok nije zarudjela zora. Kada se probudio, doĊu k
njemu kao i inaĉe sluškinje sa cimbalima i drugima glazbenim instrumentima. One pred njim
poljube pod i reknu:
— U ime Allahovo, doĊi s nama, naša te gospodarica moli da
doĊeš pred nju!
Sarkan se digne i poĊe sa sluškinjama, koje su ga okruţile, udarale u cimbale i svirale na
svojim instrumentima, sve dok nisu napustili onu salu i ušle u jednu drugu, još prostraniju
dvoranu. U njoj su se nalazile slike i kipovi ptica i ţivotinja, tako lijepi, da se ne mogu opisati.
Tu se Sarkan zaprepasti nad tom umjetnošću, koju je ondje ugledao, pa rekne:
Moj je straţar dopustio da se otrgne od plodova ogrlice Biser sa grudiju, optoĉenih ĉistim
zlatom.
{ "
Ona ima jednu zvijezdu, koja sja kao grumen srebra. Na topazu sliĉnom licu ima tako mile
ruţiĉaste obraze!
Boji ljubiĉice nalikuju oĉi, te tamnoplave72, Ugljenim su sjajem bogato obojane trepavice i
obrve.
Kada je cura ugledala Šarkana, ona ustane njemu u ĉast, uzme ga za ruku i dadne mu da sjedne
pokraj nje i upita:
- O sine kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, jesi li ti okretan u
igranju šaha?
72 Plave oĉi ovdje nemaju onih - u 1001 noći uobiĉajenih - negativnih konotacija. Abrizino
viteštvo jest i ostaje za pjesnika neprijepornim.
208

- Da - odgovori on - ali nemoj biti takva, o kakvoj je rekao
pjesnik:
Ja sam govorio, ali je strast kopala po mojoj nutrini.
Jedan napitak bi samo s mednih usana mogao utišati moju ţeĊ.
Sjedio sam pred šahovskom ploĉom s njome, koju sam ljubio, i ona je igrala
S crnima i bijelim figurama, a da nije ispunjavala moju ţelju.
To je bilo, kao da bi kralj stajao blizu kule I tragao za potezom prema kraljicama.
Ali ako bih htio dokuĉiti misao njezinih oĉiju,
Igra bi me njezinih pogleda, vi ljudi, uĉinila posve izvan sebe.
Zatim ona donese šahovsku ploĉu i poĉne s njime igrati. Ali kada je Sarkan htio gledati njezine
poteze, on je gledao njezino lice, i stavljao je skakaĉa umjesto lovca i lovca umjesto skakaĉa.
Tada se ona nasmije i rekne:
- Ako ti tako igraš, onda ti ništa ne znaš.
- To je naša prva igra — odgovori on — ne smiješ suditi prema njoj.
Pa kada ga je tukla, on opet postavi figure i odigra s njome još jednom. Ali ona ga tuĉe po
drugi i treći i ĉetvrti i peti put. Tada mu se ona obrati i rekne:
- Ti si u svemu tuĉen.
A on odgovori:
209
Ĉetrdesetideveta noć
- Ah, moja gospodarice, kako netko, tko igra s tebi sliĉnom, ne bi trebao biti tuĉen?
Nato ona dadne da se donesu jela, i oni pojedu i potom si operu ruke. Naposljetku donesu za
njih vino, i oni poĉnu piti. Sada ona posegne za citrom, jer njezina je ruka bila okretna u sviranju,
i ona uz tu pratnju otpjeva ove stihove:
Naš se udes koleba izmeĊu uskoće i širine.
Cas se ĉini, kao da napreduje, a ĉas, kao da nazaduje.
Stoga ispijaj za njegovu ljepotu, dokle god ti je to omogućeno, Kako se ti ne bi od mene
rastavljao nezadovoljna pogleda!
Zatim su pili dalje, sve dok se nije spustila noć. I taj je dan bio još ljepši nego dan prije. Kada
je zatim postalo tamno, otiĊe cura u svoju spavaću odaju i ostavi ga sama sa sluškinjama. On je
meĊutim legao i spavao sve do jutra, dok nisu došle sluškinje s cimbalima i glazbenim
instrumentima. Kada je to vidio, on ţurno skoĉi na noge, a one ga odvedu k svojoj gospodarici.
Ĉim ga je ta ugledala, ona se podigne, uzme ga za ruku i dadne mu da sjedne pokraj nje. I na
njezino pitanje, kako je proveo noć, on odgovori, tim što joj je poţelio dug ţivot. Ona meĊutim
uzme lutnju i bez priprave otpjeva ove stihove.
Ne misli na rastanak!
Ah, on donosi gorku patnju:
TakoĊer zalazeće Sunce
Na rastanku problijedi od boli.
Dok su oni sebi tako prikraćivali vrijeme, iznenada se podigne velika galama, i unutra nagrne
gomila kršćanskih vitezova i moma-
210

ka, isukanih, blještavih maĉeva u rukama, i oni poviĉu na grĉkom jeziku:
- Dopao si nam šaka, o Sarkane, zato budi siguran u smrt!
Ĉim je to ĉuo, on rekne samomu sebi:
- Tako mi Allaha, ova me je cura namamila u stupicu, i
zadrţala me ovdje, sve dok nisu došli njezini ljudi. To su ti vitezovi,
kojima mi se prijetila. Ali sam ja sam sebe strovalio u takvu nevolju.
Zatim se on okrene prema njoj, da joj to predbaci. Ali uvidi, kako je njezino lice promijenilo
boju i problijedilo. Ona meĊutim skoĉi na noge i upita mnoštvo:
- Tko ste vi?
- O premilostiva princezo i neusporedivi biseru — odgovori voĊa tih vitezova - zar ti ne znaš,
tko je taj tu ĉovjek kod tebe?
- Ne - odgovori ona - ja ga ne poznajem. Tko je on dakle?
Ovaj meĊutim vitez poviĉe:
- To je pustošitelj zemalja, voĊa konjaniĉkih ĉeta, to je Šarkan,
sin kralja 'Omara ibn en-Nu'mana! * To je taj koji je svladavao
tvrĊave, * koji je prodirao u svaku nepristupaĉnu utvrdu! * Izvješće
;e o njemu dospjelo do tvojega oca kralja Harduba zahvaljujući
gospodarici Dhat ed-Davahi. I tvoj se otac, naš kralj, osvjedoĉio o
istinosti izvješća te stare. Gledaj, ti si spasila vojsku Grka, tim što si
zarobila ovoga opasnog lava.
Kada je to saslušala, ona pogleda viteza i upita ga:
- Kako glasi tvoje ime?
A on odgovori:
- Ja se zovem Masura, sin tvojega roba Masure, sina Kašarda-ha, viteza nad svim vitezovima.
- I kako se — upita ona — ti usuĊuješ stupiti pred mene bez
dopuštenja?
On odgovori:
211
Ĉetrdesetideveta, noć
- O gospodarice, ja sam prišao ka glavnim vratima, ali me nisu zadrţavali niti komornik ni
vratar, nego su svi ĉuvari na vratima ustali i pošli ovamo ispred nas. Ako bi došao itko drugi,
dakako, oni bi ga ostavili da stoji na vratima i pitali, smiju li ga pustiti unutra. Ali ovo nije
vrijeme za dugaĉke razgovore, jer kralj ĉeka, da se mi vratimo s tim princom, ostanom vojske
muslimana, kako bi ga on ubio i otjerao njegove ljude onamo, odakle su došli.
- To nikako nisu dobre rijeĉi - odgovori princeza. - Gospoda Dhat ed-Davahi je slagala i
izbrbljala praznu stvar, koje istinu ona ne poznaje. Tako mi Mesije, ovaj, koji se nalazi kod nas,
nije Sarkan, niti je zarobljen, nego je on stranac, koji je došao k nama i zamolio nas za
gostoprimstvo, i mi smo mu ga ukazali. Kada bismo ĉak bili i sigurni u to, da je on Sarkan
osobno, i kada bi nam to bilo dokazano, da on to jest bez sumnje, to ipak ne bi pristajalo mojoj
ĉasti, ako bih u vaše ruke izruĉila onoga, koji je stupio pod moju zaštitu. Zato me nemojte ĉiniti
izdajicom nad mojim gostom i sramotom meĊu ljudima! Ti se dakle vrati ka kralju, mojemu ocu,
poljubi pred njim tlo i izvijesti ga, da stvar stoji drugaĉije, nego što je ispriĉala gospoĊa Dhat ed-
Davahi.
- O Abriza — odgovori vitez Masura - ja se ne mogu vratiti kralju bez njegova neprijatelja.
Tada ona gnjevno poviĉe:
- Hej ti, vrati se k njemu s mojim odgovorom, i nikakav pri
jekor ne smije pasti na tebe!
Ali Masura rekne:
- Ja ću se vratiti samo s njim!
Tada njezino lice promijeni boju i ona na njega poviĉe:
- Ne govori tako mnogo bedastih rijeĉi! Jer zaista, ovaj
muškarac ne bi došao k nama, kada ne bi imao pouzdanja u sebe
samoga, da on sam moţe ući u okršaj protiv sto vitezova! Ako bih
mu ja rekla: 'Ti si Sarkan, sin kralja 'Omara ibn en-Nu'mana', tada
bi on odgovorio: 'Da'. Ali vi niste u stanju njemu stati na put. Jer
ako vi to uĉinite, on ne će od vas odustati, prije nego što vas pobije
212

sve, koji se nalazite u ovoj prostoriji. Da, on stoji tu kod mene! Da, ja ću ga pustiti da stupi pred
vas, s maĉem i štitom u rukama!
- Kada bih ja ĉak i bio siguran od tvojega gnjeva - odgovori
vitez Masura - ipak ne bih bio siguran pred gnjevom tvojega oca,
pa ako ga ja ugledam, dat ću vitezovima znak, da ga zarobe, i zatim
će ga oni uz ruglo i sramotu odvesti pred kralja!
Kada je to saslušala, ona mu rekne:
— Tako ne treba biti, jer to bi bila velika ludost. Ovaj je samo
jedan ĉovjek, a vi ste sto vitezova: ako ga dakle hoćete napasti,
istupite pojedinaĉno, kako bi kralj vidio, tko je od vas
najodvaţniji..."
213

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje princeza Abriza rekla vitezu:
- Ovaj je samo jedan jedini ĉovjek, a vas je sto: ako ga dakle
hoćete napasti, istupite jedan za drugim, kako bi kralj spoznao, tko
je od vas najhrabriji.
Tada vitez Masura odgovori:
- Tako mi Mesije, ti ispravno govoriš, i nitko mu se drugi ne
treba kao prvi suprotstaviti nego ja sam.
Ona odgovori:
- Priĉekajte, da ja odem k njemu, da ga izvijestim o onome, o ĉe
mu smo se dogovorili, i da ĉujem, kakav je njegov odgovor na to! Ako
on pristane, tada to treba biti. Ali ako se on bude sustezao, tada vi
nećete ni na koji naĉin moći doći do njega. Jer ćemo ja i moje
sluškinje i svi, koji se nalaze u samostanu, stati na njegovu stranu.
Zatim ona ode k Šarkanu i sve mu ispripovijeda. Tada se on ?smijehne i spozna, da ona nije
nikomu ništa rekla o njemu, nego da se obavijest o njemu bila proširila po zemlji, sve dok nije
protiv njezine volje prodrla takoĊer do kralja. I on si još jednom poĉne predbacivati i govoriti:
215
Pedeseta noć
— Kako sam mogao u grĉkoj zemlji stavljati svoj ţivot na
kocku?
Ali kada je ĉuo princezin prijedlog, on rekne:
- Ako bi oni pojedinaĉno izlazili protiv mene, to bi bilo za njih opterećenje. Zar se ne ţele
boriti protiv mene po desetorica?
- Takva bi drskost bila nepravedna - odgovori ona - ne, jedan protiv jednoga!
Kada je to ĉuo, on skoĉi na noge i poţuri van s maĉem i ratnom opremom. Tada skoĉi takoĊer
vitez Masura i baci se na njega. Ali mu se Sarkan suprotstavi poput lava i udari ga maĉem po
ramenu, tako da mu se oštrica, svjetlucajući se, pomolila iz leĊa i utrobe. Kada je princeza to
vidjela, Sarkanova snaga poraste u njezinim oĉima, i ona spozna, da ga u hrvaĉkoj borbi nije
pobijedila svojom snagom, nego ljepotom i ljupkošću. Zatim se obrati vitezovima i dovikne im:
— Osvetite svojega voĊu!
Zatim istupi brat ubijenoga, prkosna junaĉina, i on se sruĉi na Sarkana. Ali taj nije oklijevao i
udario gaje maĉem po ramenu, tako da mu je oštrica, svjetlucajući se, izašla iz utrobe. Tada
princeza poviĉe:
— Na noge, vi Mesijine sluge, osvetite svoje drugove!
Tako su ga bez prekida napadali jedan za drugim. Ali Šarkan pusti svoj maĉ da pleše protiv
njih, sve dok nije od njih potukao pedeset vitezova. A princeza ga je kroz to vrijeme promatrala.
Sada je Allah u srca preostalih ubacio takav strah, da su se oni poĉeli suzdrţavati od pojedinaĉne
borbe i da se nisu više usuĊivali izlaziti pojedinaĉno protiv njega, nego su ga odjednom napali
svi zajedno. On pojuri na njih sa srcem, ĉvršćim od stijene, sve dok ih nije smlavio i rastresao i
dok im nije oduzeo pamet i ţivot. Tada princeza glasno dovikne svojim sluškinjama:
- Tko je još u samostanu?
One odgovore:
216
Povijest kralja }Omara ibn en-Nu^mdna

- Nitko osim ĉuvara na vratima.
Zatim princeza priĊe Šarkanu i povuĉe ga na svoje grudi, i on se vrati s njome u palaĉu, nakon
što je bio okonĉao borbu. No bilo je preostalo još par vitezova, koji su se pred njime bili sakrili u
samostanske ćelije. Kada je princeza ove primijetila, ona se digne od Sarkana. Zatim se vrati k
njemu, odjevena u oklop od uskih prstenova, i s indijskim maĉem u ruci. I ona rekne:
- Tako mi Mesije, ja neću sebe štedjeti spram mojega gosta. Niti ću ga ostaviti na cjedilu, pa
ĉak ni ako time postanem ruglom u zemlji Grka. Zatim ona pregleda mrtve i naĊe, da je
osamdeset vitezova ubijeno i da je dvadeset od njih bilo pobjeglo. Pa kada je vidjela, kako je bio
postupio s ljudima, ona mu rekne:
- Muškarac kao ti je slava vitezova. Ĉast neka je, o Sarkane, tvojemu junaštvu!
Zatim on ustane, obriše krv ubijenih sa svoje oštrice i izgovori ove stihove:
Kako sam mnoge ĉete potukao u borbi
I njhove junake ostavio vukovima za ţderanje!
Pitajte o meni i o njima, kako sam jurišao Na sav taj puk, o danu, kada se borci pribiru!
Ostavljao sam njihove leševe da na vrelome pijesku Ondje leţe ispruţeni na prostranoj zemlji.
Kada je završio svoju pjesmu, princeza mu priĊe smiješeći se i poljubi mu ruku. I ona odloţi
oklop, koji je nosila, a on je upita:
- O gospodarice, zašto si stavljala na sebe tu opremu i
isukavala maĉ?
217
Pedesetu noć
- Da tebe štitim od onih bijednika - odgovori ona.
Zatim ona dadne pozvati vratne straţare i upita ih:
- Kako ste vi došli na to, da puštate u moje obitavalište kraljeve
vitezove bez mojega dopuštenja.
Oni odgovore:
- O princezo, to nije bio naš obiĉaj, da te mi u sluĉaju kraljevih
glasnika moramo najprije pitati za dopuštenje, a naroĉito ne, ako je
prisutan viteški prvak.
Tada ona rekne:
- Ja vjerujem, da ste vi samo htjeli meni nanijeti sramotu, a
mojemu gostu propast.
I ona naredi Sarkanu, neka im odrubi glave. Dok je on to ĉinio, ona dovikne ostalim slugama:
- Zaista, oni su zasluţili još i više od toga!
Zatim se obrati Šarkanu s rijeĉima:
- Sada ću te - budući da ti je postalo oĉitim ono, što je bilo skri
veno — izvijestiti o svojoj povijesti. Znaj dakle, da sam ja kći kralja
Harduba od Male Azije. Zovem se Abriza, a ta je stara, koja se zove
Dhat ed-Davahi, moja baka od oĉeve strane. Ona je ta, koja je
ispripovijedala mojemu ocu o tebi, i sigurno će smisliti nekakvu lu-
kavštinu, da me pošalje u smrt, pogotovo jer si ti takoĊer pobio vite
zove mojega oca i jer je postalo poznatim, da sam se ja rastavila od
svojih i odmetnula se k muslimanima. Stoga bi bilo pametnije, ako
ja ne bih više ostajala ovdje, dokle god se Dhat ed-Davahi nalazi na
mome tragu. I ja zahtijevam od tebe isto takvu ljubaznost, kakvu
sam ja ukazala tebi. Jer ubrzo će se poradi tebe podići neprijateljs
tvo izmeĊu mene i mojega oca. Zato ne propuštaj ništa od onoga,
što ću ti reći. Do svega je ovoga došlo samo zbog tebe!
Kada je Serkan ĉuo njezine rijeĉi, bio je od blaţenstva gotovo izvan sebe, i njegove mu grudi
od radosti postanu širokima. I on uzvikne:
218
Povijest kralja Ômara ibn en-Nu'mAna

- Tako mi Allaha, tebi nitko ne smije doći blizu, dokle se god ţivot nalazi u mojim grudima!
Ali, imaš li ti hrabrosti, da podneseš rastanak od svojega oca i svoje svojte?
- Da! — odgovori ona.
I Sarkan joj se zakune, i oboje na to dadnu jedno drugomu zavjet. Tada ona rekne:
- Sada je moje srce umireno, ali za tebe ostaje još jedan drugi
uvjet.
- Kakav je taj? — upita on. A ona odgovori:
- Ti se moraš vratiti u svoju zemlju sa svojom vojskom. On meĊutim na to rekne:
- O gospodarice, gledaj, moj me je otac 'Omar ibn en-Nu'man
izaslao, da vodim rat protiv tvojega oca, zbog blaga, koje je on op
ljaĉkao, i u kojem se nalaze tri velika dragulja od velike ĉudotvorne
moći.
No ona rekne:
- Budi dobre volje i utješen! Ja ću ti ispripovijedati cijelu povi
jest, kao i razlog našega spora s kraljem od el-Konstantinije. Mi na
ime svake godine slavimo blagdan, koji se zove blagdanom sa
mostana, * i o njemu se skupljaju kraljevi iz svih krajeva, * kao i kće
ri uglednika i trgovaca. * Ti gosti ostaju zajedno tijekom sedam da
na. I ja sam prije uvijek pripadala k njima, ali kada se izmeĊu nas po
diglo neprijateljstvo, moj mije otac zabranio za razdoblje od sedam
godina, da u tome uzimam dijela. Tada se zbilo u jednoj od tih godi
na, da je s kćerima uglednika, koje su se kao obiĉno izdaleka
upućivale ovamo na blagdan u samostan, došla takoĊer kći kralja od
el-Konstantinije, lijepa djevojka po imenu Sophija. One su ostale u
samostanu šest dana i o sedmome danu otišle svojim putem, ali
Sophija rekne: 'Ja ću se u el-Konstantiniju vratiti samo morskim pu
tem.' Tako joj opreme laĊu, u koju se ona ukrca sa svojom pratnjom.
Kada su dakle podigli jedra i otplovili, uhvati ih tijekom plovidbe
protivan vjetar i izbaci laĊu iz njezina pravca. Ondje ih po volji udesa
219
Pedeseta noć
i kobi presretne stanovito kršćansko plovilo, koje je dolazilo od Kamfornog Otoka i na kome se
nalazila posada od petstotina naoruţanih Franaka73, koji su već dugo krstarili unaokolo. Kada su
ovi razabrali jedro te laĊe, na kojoj se nalazila Sophija sa svojim ţenama, sa svom se ţurbom
bace na nju, i uhvate je u manje od jednoga sata, i bace na nju kuke i poĉnu je vući. Zatim
zajedre prema svojemu vlastitom otoku. I oni su mu bili došli već vrlo blizu, kad li se vjetar
okrene u suprotnom pravcu. Ovaj ih meĊutim suprotni vjetar natjera na hrid, i baci ih razderanih
jedara protiv njihove volje na našu obalu. Tada mi isplovimo do njih, i jer smo na njih gledali
kao na plijen, koji je k nama dotjerao udes, mi ih zaposjednemo. Pobijemo posadu i naĊemo ona
blaga i dragocjenosti kao i ĉetrdeset djevojaka, a meĊu njima kćer toga kralja, Sophiju. Uzmemo
ta blaga i odvuĉemo princezu s njezinim ţenama pred mojega oca. Ali mi nismo znali, da se
meĊu njima nalazila kći kralja Afriduna od el--Konstantinije. Moj je otac deset od njih izabrao za
sebe, meĊu njima takoĊer princezu. Ostatak razdijeli meĊu ljude iz svoje okoline. Zatim izdvoji
pet djevojaka, a medu njima se nalazila kraljeva kći, i pošalje ih kao poklon tvojemu ocu 'Omaru
ibn en-Nu'manu, uz rupce za ogrtaĉe, vunene tkanine i grĉke svilene tkanine. Tvoj ih pak otac
prihvati, a od njih pet sebi izabere Sophiju, kćer kralja Afriduna. Poĉetkom je ove godine napisao
njezin otac pismo mojemu ocu s rijeĉima, koje ja ovdje radije neću ponavljati, i prijetio mu se i
predbacivao mu je: 'Prije dvije ste godine zaplijenili jednu od naših laĊa, koja se nalazila u
rukama razbojnika iz neke gusarske bande, i u kojoj se nalazila moja kći Sophija sa oko šezdeset
djevojaka. No vi mi niste poslali nijednoga jedinog glasnika, da me o tome obavijesti. Ja
meĊutim nisam mogao stvar javno objaviti, jer sam se bojao, da bi mogla pasti sjena na moju
ĉast kod kraljeva, ako bih izloţio svoju kćer sramoti. Tako sam dakle skrivao svoj gubitak sve do
ove godine, i sada sam pisao nekima franaĉkim gusarima, i zamolio ih, da se kod kraljeva tih
otoka obavijeste o mojoj kćeri. Oni mi dadnu reći: -Tako nam Allaha, mije nismo oteli iz tvoje
drţave. Ali smo ĉuli, da
73 Francima su Arapi nazivali sve Europljane, bez obzira kojoj europskoj drţavi oni
pripadali, osim stanovnika Istoĉnoga Rimskog Carstva, koje su nazivali Rumima.
220
Povijest kralja Ôrnata ibn en-Nu'mana

ju je kralj Hardub oduzeo nekim gusarima. - I oni mi ispriĉaju kako se stvar odvijala. 'Zatim on u
svome pismu mojemu ocu još doda: Ako vi ne ţelite sa mnom doći u sukob, i ako me ne ţelite
obešĉasti-ti i moju kćer izloţiti sramoti, tada ćete moju kćer — ĉim moja poruka prispije do vas
— poslati natrag k meni. Ako meĊutim prezrete moje pismo i ako se ne pokorite mojoj
zapovijedi, tada ću ja dati, da vam se naplati vaš sramotan postupak i loše ponašanje.' Kada je to
pismo bilo stiglo k mojemu ocu i kada gaje proĉitao i shvatio njegov sadrţaj, ta mu je stvar bila
muĉna, i on je ţalio, što Sophiju, kćer kralja Afriduna, nije prepoznao meĊu onim djevojkama i
poslao natrag k njezinu ocu. I on dospije u nedoumicu, što da uĉini, jer poslije tako dugog
vremena nije više mogao pisati kralju 'Omaru ibn en-Nu'manu, daje dadne sebi vratiti, pogotovo
što smo prije kratkog vremena ĉuli, da su mu od njegove robinje — koja se obiĉava nazivati
Sophijom, kćerju kralja Afriduna - poklonjeni potomci. Kada smo dakle sve to uzeli u obzir,
spoznali smo, da to pismo znaĉi jednu veliku nesreću. I moj otac nije našao nijedan drugi izlaz
nego taj, da napiše odgovor kralju Afridunu. U Tome se pak odgovoru njemu ispriĉavao i pod
zakletvom ga uvjeravao, da on nije znao, da se njegova kći nalazila u u skupini onih djevojaka na
onoj laĊi. Zatim mu je potanko izloţio, da ju je on poslao kralju 'Omaru ibn en-Nu'manu, i da je
taj zahvaljujući njoj blagoslovljen potomcima. Kada je pismo mojega oca stiglo kralju Afridunu
u el-Konstantiniju, ovaj poĉne skakati, opet sjedati, tutnjati, pjeniti se i uzvikivati: 'Što? Zar je on
zarobio moju kćer i spustio je na istu razinu s robinjama, tako da je davana dalje od ruke do ruke
i slana kao poklon kraljevima, koji je obljubljuju bez braĉnog ugovora? - Tako mi Mesije i tako
mi prave vjere' rekne on 'ja se neću prije smiriti, sve dok ne uzmem krvnu osvetu i ne zbrišem sa
sebe sramotu. Zaista, uĉinit ću djelo, o kome se mora nakon moje smrti pjevati i pripovijedati!'
On dakle priĉeka svoje vrijeme, sve dok nije smislio plan i skovao velike spletke. Tada pošalje
poslanstvo k tvojemu ocu 'Omaru ibn en-Nu'manu i dadne, da mu se kaţe ono, što si ti ĉuo.
Konaĉno tvoj otac opremi tebe i tu vojsku, i pošalje te u pomoć kralju Afridunu, koji sada ţeli
zarobiti tebe i ktomu tvoju vojsku. Sto je pak on dao reći tvojemu ocu o tri dragulja, kada gaje
molio za pomoć, u tome nije bilo nijedne istinite rijeĉi, jer su se oni nalazili u posjedu njegove
kćeri Sophije. Moj joj
221
Pedeseta noć
ih je otac oduzeo, kada je zarobio nju i njezine djevojke. Dao ih je meni na dar, i ja ih još uvijek
imam. OtiĊi dakle k svojoj vojsci i pošalji je natrag, prije nego što još dublje prodre u zemlju
Franaka i Grka. Jer kada vi dospijete u unutrašnjost, oni će vam stijesniti putove, i vi se nećete
moći spasiti iz njihovih ruku sve do dana naplate i osvete. Ja znam, tvoje se trupe zadrţavaju još
na svome mjestu taborovanja, jer si im ti naredio tri dana poĉinka. Ali tebe su cijelo to vrijeme
izgubili i ne znaju, što da uĉine.
Kada je meĊutim Sarkan saslušao te rijeĉi, on neko vrijeme utone u razmišljanje. Zatim poljubi
princezi Abrizi ruku i rekne:
- Hvala neka je Allahu, da mi je u Svojoj milosti poslao tebe i uĉinio te uzrokom mojega
spasenja i spasenja svih, koji su sa mnom! Ali će mi biti teško rastati se od tebe, i ne znam, što će
ti se dogoditi, kada ja otiĊem.
- OtiĊi k svojoj vojsci - odgovori ona - i naredi joj neka se okrene! Ako se pak poslanici još
nalaze ondje, pohvataj ih, kako bi vam istina postala oĉiglednom. To se mora dogoditi, dok se još
nalazite u blizini svoje zemlje. Nakon tri ću vas dana ja dostići, i svi ćemo se zajedno otputiti u
Baghdad.
Kada se on zatim okrenuo, da otiĊe, ona mu rekne:
- Nemoj zaboraviti zavjet, koji stoji izmeĊu mene i tebe!
Nato se ona podigne i priĊe mu, * da mu kaţe zbogom i da ga zagrli, * i da pusti da se ugasi
vatra ţudnje. * Tako se dakle ona s njime oprosti, obavije mu ruke oko vrata, gorko zaplaĉe i
izgovori stihove:
Rekao sam joj zbogom: moja je desnica otirala suze, Ljevica ju je grlila ipritiskala o svoje srce.
Ona upita: 'Zar se ti ne bojiš sramote?' 'Ne' dadnem ja kao odgovor,
'Zaljubljenima je dan rastanka jedina sramota.'
222
Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mdna
Zatim se Sarkan rastane od nje i siĊe iz samostana. Dovedu mu njegova konja, i on ga uzjaši i
odjaši u pravcu mosta. Dospijevši onamo, prejaši preko njega i doĊe u voćnjak.
Kada je imao takoĊer njega iza sebe i jahao preko livade, iznenada se pojave tri konjanika. Na
oprezu pred njima, on povuĉe svoj maĉ i nastavi oprezno jahati dalje. Ali kada su oni došli blizu
k njemu i jedni druge paţljivije pogledali, oni ga prepoznaju. I on ih pogleda, i gledaj, jedan je
od njih bio vezir Dandan a druga dvojica dva emira, koji su ga pratili. Kada su ga meĊutim bili
ugledali i prepoznali, oni pred njim sjašu i pozdrave ga, i vezir ga zapita za razlog njegove
odsutnosti. Tada im on ispripovijeda sve, što se bilo dogodilo izmeĊu njega i princeze Abrize, od
poĉetka do kraja. I vezir zahvali Allahu Uzvišenomu za svu njegovu milost. Zatim on rekne
Sarkanu:
- Daj da smjesta napustimo ovu zemlju. Jer su poslanici, koji
su došli s nama, otišli, kako bi kralju javili o našem pribliţavanju, i
moţda će oni uskoro na nas napasti, kako bi nas zarobili.
Tada Sarkan zapovijedi svojim ljudima da krenu. I svi su jahali ţurno bez prekidanja, sve dok
nisu dosegli dno te doline.
U meĊuvremenu su poslanici zaista otputovali k svojemu kralju i javili mu Sarkanovo
pribliţavanje. I Afridun odmah opremi vojsku, kako bi uhvatio njega i sve, koji su ga pratili.
Ostavimo mi meĊutim za sada ove i vratimo se k Sarkanu, veziru Dandanu i dvama emirima!
Kada su ta ĉetvorica došli natrag k svojoj vojsci, oni joj glasno doviknu:
- Ustaj, ustaj u pokret!
Odmah se bilo krenulo, i putovali su prvi i drugi i treći dan neprekidno dalje, sve dok nisu
nakon petoga dana dospjeli u neku dobro pošumljenu dolinu, gdje su se malo odmorili. Potom su
krenuli iznova i putovali su tijekom dvadesetipet dana, sve dok nisu došli na granicu svoje
vlastite zemlje. A budući da su se ovdje osjećali sigurnima, zaustavili su se, da otpoĉinu. I
domaće im je stanovništvo donosilo gostinske darove, krmu za ţivotinje i zalihe.
223
Pedesetu noć
Ondje su bili utaboreni tijekom dva dana. Dok su sada ostali opet krenuli, kako bi otputovali u
zaviĉaj, Šarkan ostane iza njih sa sto vitezova, nakon što je Dandanu predao vrhovno
zapovjedništvo, kako bi se glavnina vojske pod njim vraćala doma.
Dan poslije odlaska vojske odluĉi Šarkan putovati dalje, i tako on uzjaše sa svojih sto vitezova.
Kada su iza sebe ostavili otprilike dva fersaha74, doĊu u jedan tjesnac izmeĊu dviju planina, i
gledaj, kad li se ispred njih podigne oblak od pijeska i prašine. Sada oni zadrţe svoje konje, neko
vrijeme, sve dok se oblak nije raspršio: * tu izaĊe iz njega sto konjanika, * koji su izgledali poput
bijesnih lavova, * opremljeni za bitku ţeljeznim oklopima. * Ĉim su došli do Sarkana i njegovih
ljudi, oni poviĉu:
- Tako nam Juhanne i Marjame75, mi smo postigli ono, što smo
ţeljeli! Slijedili smo vas ubrzanim marševima, dan i noć, sve dok vas
na ovome mjestu nismo prestigli. Sada silazite s konja, poloţite nam
svoje oruţje i predajte nam se u zarobljeništvo, kako bismo mi vama
poklonili ţivot!
Kada je Šarkan to saslušao, oĉi mu izaĊu iz lubanje, i njegovi obrazi postanu crvenima, i on
poviĉe:
- Sto, vi kršćanski psi, vi se usuĊujete, da dolazite u našu
zemlju i da stupite na naše tlo? I to vam još nije dovoljno, tako da
još takoĊer svoj ţivot stavljate na kocku i odvaţujete nam se tako
govoriti? Mislite li vi, da ćete umaknuti iz naših ruku i da ćete se
ikada vratiti u svoj zaviĉaj?
Zatim svojoj stotini konjanika dovikne:
- Na ove pse! Jer oni su vam jednaki po broju!
I on nato isuĉe svoj maĉ i sruĉi se sa svojima na njih, ali im se Franci76 suprotstave sa srcima,
ĉvršćima nego stijene: sada se nam-
74 Fersah odgovara parasangi, to jest: perzijskoj milji, koja oznaĉuje sat vre
mena putovanja, a iznosi otprilike 5,55 naših kilometara.
75 Juhanna i Marjam su Ivan (ovdje: Ivan Krstitelj) i Marija.
76 Francima se u 1001 noći nazivaju svi stanovnici Zapadne Europe.
224
Povijest kralja 'Omara ibn m-NuHnana

jeri muškarac na muškarca, vitez pojuri na viteza. I rasplamsa se ţestok okršaj. Pun silovitosti
poĊe jedan protiv drugoga. * Tada se poĉnu mnoţiti jeza i uţas * i bude svršeno sa opširnim
pripovijestima. * Borili su se i nadmetali bez zadrţavanja, * ukrštali su oštrice punom silinom, *
sve dok nije išĉezao dan, * i dok nije došla noć u haljini tame. * Tada se jedni od drugih povuku,
i Sarkan okupi svoje ljude i naĊe, da nijedan nije ranjen osim samo ĉetvorica, a takoĊer su ti
izvukli iz boja samo lake rane. Sada im on rekne:
- Tako mi Allaha, ja sam cijeloga svog ţivota gazio po buĉećem moru borbe, i borio sam se s
ponekim odvaţnim muškarcem. * Ali nikada nisam našao nikoga postojanijega u borbi i u
muškome boju, " nego ove junake u njihovoj moćnosti. *
- Znaj — reknu oni — o prinĉe, meĊu njima se nalazi jedan :ranaĉki vitez, koji je njihov voĊa,
smion junak, ĉija koplja prodiru. Ali tako nam Allaha, on nas štedi sve zajedno, veliko i malo.
Jer tko mu doĊe na put, toga pušta da ode i ne obara ga. Tako nam Allaha, da je to htio, on bi nas
sve potukao.
Kada je Sarkan ĉuo, što je taj vitez bio uĉinio, on bude smeten i rekne:
- Sutra ćemo se rano postaviti u bojni red i boriti se ĉovjek pro
tiv ĉovjeka. Jer nas ima sto protiv njihove stotine. I mi ćemo od
Gospoda Nebeskoga izmoliti pobjedu nad njima.
Tako se oni s ovom odlukom te noći daju na poĉinak. Ali su se :akoĊer Franci okupili oko
svojega voĊe i rekli:
- Zaista, danas nismo na njima postigli svoj cilj.
A taj im odgovori:
- Sutra ćemo se rano postaviti u bojni red i boriti se ĉovjek pro
tiv ĉovjeka.
Tada takoĊer oni s tom odlukom legnu na poĉinak. Oba su tabora drţala straţu, sve dok Allah
Uzvišeni nije poslao jutarnju svjetlost. Tada Sarkan i njegovih sto konjanika uzjašu, te zajedno
odjašu dolje na bojno polje, gdje naĊu Franke u bojnom poretku. T Sarkan rekne svojim ljudima:
225
Pedeseta noć
— Naši neprijatelji stoje već spremni. Zato naprijed, i napadnite
ih!
No naprijed istupi franaĉki glasnik i poviĉe:
— Danas ne treba biti izmeĊu nas nikakav opći boj, nego samo
dvoboj. Neka svaki pojedini borac od vas izaĊe protiv jednoga od nas!
Tada pojuri naprijed jedan konjanik iz Sarkanovih redova, dojaši u sredinu izmeĊu oba reda i
poviĉe:
- Tko će izaći na ĉistinu? Tko se usuĊuje ovamo? Ali neka mi
danas ne dolazi nikakva šeprtlja niti slabić!
Jedva da je meĊutim on to izgovorio, a već je protiv njega izja-hao neki franaĉki vitez,
naoruţan od glave do pete i ogrnut plastom protkanim zlatom. Jahao je na nekome sivom konju,
a njegovi obrazi nisu pokazivali nikakvih malja. I on usmjeri svojega konja u sredinu bojnoga
polja, i obojica zapoĉnu borbu udarcem i ubodom. Ali to ne potraje dugo, a već je Franak
pogodio muslimana vrhom koplja i izbacio ga iz sedla. I on ga zarobi i poraţenoga ga odvede.
Tada se njegovi razvesele svojemu drugu. Ali ga odvrate od toga, da on još jednom izaĊe na
bojište, i izašalju jednoga drugoga, kojemu krene ususret drugi musliman, brat zarobljenoga. Oba
dojašu na bojno polje, i neko su se vrijeme borili jedan s drugim. Tada Franak okrene muslimanu
leĊa, kako bi ga doveo u zabunu, pogodi ga donjim krajem koplja, baci ga s konja i zarobi ga.
Zatim su muslimani jedan za drugim izjahavali, a Franci su ih zarobljavali, bez prestanka, * sve
dok nije išĉezao dan * i dok nije došla noć u haljini tame *. Tada je bilo zarobljeno dvadeset
muslimanskih konjanika. Pa kada je Šarkan to primijetio, on se zabrine, okupi svoje ljude i
rekne:
- Kakva nas je nesreća snašla! Sutra ću rano ja sam odjahati na
bojište i njihovom voĊi ponuditi pojedinaĉnu borbu i saznati, zbog
ĉega je on provalio u našu zemlju, i opomenuti ga, neka se s nama
ne bori. Ako on ne pristane, tada ćemo ga suzbiti. Ali ako je spre
man na pomirbu, sklopit ćemo s njim mir.
Tako su oni noćivali, sve dok Allah Uzvišeni nije poslao jutarnju svjetlost. * Tada obje strane
uzjašu * i hrpimice dojašu u boj. *
226
Povijest kralja -Omara ibn en-Nu'mana

I Šarkan htjedne izjahati na bojište, ali gledaj, više od polovice Franaka sjaši i poĊu pješice
ispred stanovitoga viteza, sve dok nisu stigli u sredinu bojnoga polja. Sada si Šarkan pogleda
ovoga viteza, i gledaj, to je bio njihov voĊa. Bio je ogrnut plastom od plavog atlasa. I njegovo je
lice bilo poput punog Mjeseca, kada izlazi. Nosio je lanĉani oklop s uskim prstenovima, a u ruci
je drţao indijski maĉ. I on je jahao vranca s bijelom mrljom na ĉelu, velikom kao dirhem. Na
obrazima se meĊutim ovoga franaĉkog viteza nije vidjelo nikakvih malja. On dakle potjera
svojega konja, sve dok nije stao u sredinu polja. Ondje on kimne muslimanima i poviĉe na
biranome arapskom:
- * O Sarkane! * O sine 'Omara ibn en-Nu'mana! * O ti, koji
si pokorio tvrĊave i zemlje uĉinio pustinjama, * ustaj u borbu i u
boj, * sada ţurno ustaj u dvoboj * protiv onoga koji dijeli s tobom
polje! * Ti si knez svojega naroda, ja sam knez svojega naroda. Pa
tko od nas nadvlada svojega protivnika, tomu se trebaju klanjati lju
di drugoga!
Jedva daje meĊutim on izgovorio te rijeĉi, * Šarkan poskoĉi onamo * srca od gnjeva teška, * i
on potjera svojega konja sve do blizu tomu Franku na ĉistinu i napadne ga nalik nekomu
pobješnjelom lavu. * Tada mu se Franak postojano suprotstavi, * i suzbijao ga je kao iskusan
maĉ. * I oni poĉnu bosti i udarati, i nisu odustajali od juriša i obrane, od udarca i protuudarca, *
poput dvije planine, koje su pale jedna na drugu, * ili dva mora koja se zajedno srazuju. * I oni
se nisu prestajali boriti, * sve dok nije išĉezao dan, * i dok nije došla noć u haljini tame. * Oni
tek tada odustanu jedan od drugoga i vrate se k svojemu puku. Ali kada se Šarkan našao sa
svojim drugovima, on rekne:
— Još nikada nisam vidio nekoga viteza kao ovoga. Samo sam
na njemu primijetio stanovito svojstvo, koje ni kod kojega nisam
našao, naime ovo: kada on ugleda kod svojega protivnika neko
nezaštićeno mjesto za smrtni udarac, on okreće svoje koplje i udara
donjim krajem! Zaista, ne znam, što će biti od njega i mene. Ali bih
volio, kada bismo imali u svojoj vojsci jednoga poput njega ili ljude
poput njegovih.
227
Pedeseta noć
Nato Šarkan legne na poĉinak. Ali kada je nastalo jutro, * tada Franak izjaši protiv njega * i
dojaši ravno na ĉistinu, * i protiv njega izaĊe Šarkan. * Sada oni opet zapoĉnu s okršajem * i
prstenove borbe široko razvuku, * i oni ispruţe svoje vratove jedan prema drugomu, * i nisu se
prestajali boriti i hrvati * i kopljima nadirati jedan na drugoga, * sve dok nije dan poĉeo ići k
smiraju, * i dok noć nije sve obuhvatila tamom. * Zatim se razdvoje i vrate se natrag k svojemu
puku. I svaki od njih ispripovijeda svojim drugovima, što mu se dogodilo u dvoboju. Naposljetku
rekne Franak svojim ljudima:
- Sutra treba pasti odluka!
Sada se obojica dadnu na poĉinak sve do osvita dana. Zatim uzjašu i jurnu jedan na drugoga i
nisu se prestajali boriti sve do podneva. Tada Franak primijeni lukavstvo. On potjera svojega
konja naprijed, i zatim ga iznenada zadrţi uzdama, tako da se ovaj spotaknuo i zbacio svojega
jahaĉa. Šarkan se brzo nad njim sagne i htjedne ga dotući maĉem iz straha, da će se morati još
duţe boriti. Ali mu tada Franak dovikne:
- O Sarkane! To ne pristaje vitezovima! Tako postupaju samo
muškarci pobijeĊeni od ţena!
Kada je Šarkan ĉuo od ovoga viteza takve rijeĉi, tada on podigne oĉi prema Franku, pa kada
gaje toĉno pogledao, ugleda u njemu princezu Abrizu, s kojom je doţivio onu pustolovinu u
samostanu. Ĉim ju je prepoznao, on baci maĉ iz ruke, poljubi pred njome tlo i upita je:
- Što te je potaklo na ovakva djela?
Ona odgovori:
- Htjela sam te s pomoću lukavstva iskušati na bojnom polju i
vidjeti, jesi li postojan u borbi i u turniru. One ondje kod mene su
moje sluškinje, i one su sve djevice. A ipak su u otvorenoj borbi
pobijedile tvoje konjanike. A da se nije moj konj sa mnom
spotakao, ti bi bio spoznao moju snagu u borbi.
Tada se Šarkan nasmiješi zbog njezinih rijeĉi i rekne joj:
228
— Neka je hvala AMhu za spasenje i za ponovno sjedinjenje s
tobom, o divna kraljice našega vremena!
Zatim ona pozove svoje sluškinje, neka dojašu ovamo i neka oslobode dvadeset zarobljenika
od Šarkanovih ljudi i neka potom sja-šu. One se pokore njezinoj zapovijedi. Zatim priĊu i
poljube tlo pred Sarkanom, a taj im rekne:
— Vama sliĉne ĉuvaju kraljevi za ĉas nuţde77.
Nato on kimne svojim drugovima, da trebaju pozdraviti princezu. Svi skoĉe i poljube pred
njome pod, jer su znali, što se bilo do-r Ddilo. Zatim tih dvjesta vitezova uzjašu, i zapute se
odatle, dan i noć, cijelih šest dana, sve dok se nisu pribliţili domovini. Sada Šar-kan zamoli
princezu Abrizu i njezine sluškinje, da odloţe svoje rranaĉke haljine..."
77 To znaĉi: samo za ono vrijeme kada za to postoji stvarna potreba.
229
Ali kada je poĉela
pedesetiprva noć
^W?WW?WW?W?WWWW$

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Šarkan dao, da princeza Abriza i njezine sluškinje
odloţe svoje franaĉke haljine i da obuku odjeću kćeri Grĉke. Kada su one to bile uĉinile, on
pošalje jedan odred svojih drugova u Baghdad, kako bi izvijestili njegova oca 'Omara ibn en-
Nu'mana o njegovu dolasku i javili mu, da je on praćen od princeze Abrize, kćeri kralja Harduba,
kneza od Male Azije. Istoga ĉasa oni sjašu na onome mjestu, na kome su se nalazili, i otpoĉinu
sve do jutra. Pa kada je Allah Uzvišeni dopustio da zaru-di jutro, tada uzjaši Šarkan sa svojima i
princeza Abriza sa svojima i odjašu prema gradu. I gledaj, na putu im doĊe ususret vezir Dan-
dan, koji je na osobitu zapovijed kralja 'Omara ibn en-Nu'mana izašao s tisuću konjanika, kako bi
primio Sarkana i Abrizu. I kada su se njima dvoma pribliţili, oni su im prišli i poljubili pred
njima tlo. Zatim su opet uzjahali i pratili ih kao njihova pratnja, sve dok nisu ušli u grad i došli
do palaĉe. Šarkan smjesta uĊe unutra k svojemu ocu. Taj se podigne njemu u susret, zagrli ga i
upita ga o stanju stvari. Tada mu on ispripovijeda sve, što mu je bila rekla Abriza i što se izmeĊu
njih bilo dogodilo, i kako se ona rastala od svojega oca i svoje zemlje.
— Da — tako je on pripovijedao — ona se odluĉila na to, da otputuje s nama i da ostane kod
nas. Kralj od el-Konstantinije snuje
231
Pedesetiprva noć
poradi svoje kćeri Sophije zlo protiv nas. Jer ga je knez od Male Azije upoznao s njezinom
poviješću i izvijestio ga o tome, zašto ti je nju poklonio. On, knez od Male Azije, nije dakako
znao, da je ona kći kralja Afriduna od el-Konstantinije. A da je to znao, on ti je ne bi bio dao,
nego bi je poslao natrag njezinu ocu.
Zatim Sarkan završi izvješće svojemu ocu s rijeĉima:
- Mi smo iz tih opasnosti spašeni samo zahvaljujući toj curi,
zahvaljujući Abrizi, i mi još nikada nismo vidjeli nekoga odvaţnijeg
junaka od nje.
Tako je on oslikao svojemu ocu od poĉetka do kraja sve, što se izmeĊu njih bilo zbilo, poĉevši
od one hrvaĉke borbe pa sve do pojedinaĉnoga boja. Kada je kralj 'Omar bio saslušao
pripovijedanje svojega sina, Abriza je visoko i divno osvanula pred njegovim oĉima, i on poţeli
da je vidi. Stoga je on zatraţi, da je ispita. Tada Sarkan izaĊe k njoj i rekne:
- Zove te kralj. A ona odgovori:
Tako je on uvede unutra k svojemu ocu, koji je sjedio na svome prijestolju i, postoje otpustio
svoje dostojanstvenike, uza seje imao samo još svoje uškopljenike. Nakon što je princeza ušla
unutra, ona poljubi pod pred kraljem 'Omarom ibn en-Nu'manom i pozdravi ga u najprobranijem
govoru. On se meĊutim zaprepasti nad njezinom rjeĉitošću, zahvali joj za ono, što je bila uĉinila
za njegova sina Sar-kana, i pozove je, neka sjedne. Ona dakle sjedne na pod i skine zar sa
svojega lica. Pa kada ju je kralj pogledao, on bude zbunjen njezinom ljepotom. Zatim joj naredi
da mu priĊe, pokaţe joj svoju naklonost, pokloni joj vlastitu palaĉu za nju i njezine djevojke i
odredi im godišnje novĉane prihode. Sada je on poĉne pitati o onima trima draguljima, o kojima
je ranije bilo reĉeno, i ona odgovori:
- Ja ih imam kod sebe, o kralju našega vremena!
Ona se smjesta podigne, otiĊe u svoju odaju i otvori svoj prtljag i izvuĉe iz njega jednu škrinju
i iz škrinje zlatnu kutiju. I ona otvori
232
Povijest kralja Ômara ibn en-Nu}mana

tu kutiju i uzme iz nje tri dragulja, poljubi ih i preda ih kralju. Ali kada je ona odatle otišla,
odnijela je odatle sa sobom njegovo srce.
Jedva meĊutim daje ona otišla, dadne kralj pozvati svojega sina Šarkana i dadne mu jedan od ta
tri dragulja. A kada ga je Sarkan zapitao o dva druga, on odgovori:
- Moj sine, jednoga ću dati tvojemu bratu Dau el-Makanu a
drugoga tvojoj sestri Nuzhati ez-Zaman.
Kada je meĊutim Sarkan ĉuo, da on ima brata, koji se zove Dau el-Makan, dok je on dosada
znao samo o sestri, tada se on obrati svojemu ocu i upita ga:
- O kralju, zar ti osim mene imaš još jednoga sina? Kralj odgovori:
- Naravno, on je sada star šest godina.
I doda, da ga je nazvao Dau el-Makanom, a njegovu sestru Nuthatom ez-Zaman, i da su to
dvoje braća blizanci. To Šarkanu padne teško. Ali on suspregne svoje najnutarnjije misli i rekne
svojemu ocu:
- Neka na njima leţi blagoslov Allaha Uzvišenoga!
Dragulj meĊutim baci iz ruke i otrese prašinu sa svojih haljina. Tada mu kralj rekne:
- Kako dolazi do toga, da ja tvoje biće vidim tako promije
njenim, nakon što si ovo ĉuo, iako si ti poslije mene nasljednik kra
ljevstva? Jer tebi su trupe poloţile zakletvu i emiri su se drţave tebi
zakleli na odanost, i ovaj je jedan od ta tri dragulja tvoj.
Tada Sarkan pogne glavu prema podu, jer ga je bilo stid, da se svaĊa sa svojim ocem. Stoga on
uzme dragulj i udalji se odatle, ali od prekomjernosti srdţbe nije znao, što da poĉne. Zaustavio se
je tek tada, kada je ušao u palaĉu princeze Abrize. Pa kada je došao k njoj, ona mu poĊe ususret,
zahvali mu se za sve, što je bio uĉinio, i zazove blagoslov na njega i na njegova oca. Zatim ona
sjedne i dadne mu da sjedne pokraj nje. Ali kada je on sjeo, primijeti ona srdţbu na njegovu licu
i upita ga o tome, i on joj ispripovijeda, da je
233
Pedesetiprva noć
njegov otac dobio od Sophije dvoje djece, djeĉaka i djevojĉicu, i da je djeĉaka bio nazvao Dau
el-Makanom, a djevojĉicu Nuzhatom ez--Zaman, i ktomu doda:
- Dva je druga dragulja zadrţao za njih, a meni je dao samo
jedan. I zato sam ga htio ostaviti. Dosada ja o svemu tome nisam
ništa znao, tek sam ovoga ĉasa to ĉuo. A sada su oboje već stari šest
godina. Kada sam to saznao, obuzela me je srdţba. Sada sam ti
rekao razlog svojega gnjeva i nisam ti ništa sakrio. Ali se sada bojim,
da bi te moj otac mogao uzeti za ţenu, jer on te ljubi, i ja sam na
njemu vidio znakove ţudnje za tobom. Što ćeš ti onda reći, ako on
što takvo ţeli?
Ona odgovori:
- Znaj, o Sarkane, tvoj otac nema nikakve moći nada mnom, i
on me ne moţe uzeti bez mojega pristanka. Ako me on meĊutim
uzme na silu, tada ću ja sebi sama zadati smrt. Ali što se tiĉe ona tri
dragulja, ja uopće nisam htjela, da on ijedan od njih dadne nekomu
od svoje djece, i nisam imala na umu ništa drugo, osim da ih
pohrani u svoju riznicu k ostalim dragocjenostima. Ali sada oĉeku
jem od tvoje dobrote, da taj dragulj, koji ti je on dao, meni dadneš
za poklon, ako si ga primio.
- Slušam i pokoravam se! — odgovori Šarkan i dadne joj ga. A ona rekne:
- Ništa se ne boj!
I ona neko vrijeme s njime popriĉa i nastavi:
- Bojim se, da će moj otac ĉuti, da se ja nalazim kod vas, i da
neće strpljivo podnositi moj gubitak, nego će pokušati, da me opet
zadobije. U tu će se svrhu moţda sporazumiti s kraljem Afridunom
u pogledu njegove kćeri Sophije. Zatim će obje vojske napasti na
tebe, i doći će do velikoga meteţa.
Kada je Sarkan ĉuo te rijeĉi, on joj rekne:
- O gospodarice, ako se tebi dopada da ostaneš kod nas, onda
ne razmišljaj o njima, pa makar se i svi sakupili protiv nas, koji se
nalaze na kopnu i na moru.
234

— Vjerojatno će sve biti dobro - odgovori ona. - Ako vi bude
te sa mnom dobro postupali, ja ću ostati kod vas, ali ako budete sa
mnom loše postupali, ja ću odavde otići.
Zatim ona zapovijedi svojim robinjama, da donesu jela. One rostave pred njih stol, i Sarkan
malo pojede. Ali ubrzo otiĊe pun briga i jada u svoju vlastitu kuću.
Ostavimo mi njega ondje i opet se okrenimo k njegovu ocu 'Omaru ibn en-Nu'manu! Taj je
ustao, kada gaje njegov sin Sarkan napustio, i sa dva druga dragulja otišao k svojoj robinji
Sophiji. Ĉim ga je ugledala, ona se podigne i ostane stajati, sve dok on nije sjeo. Ubrzo doĊu
takoĊer oba njegova djeteta, Dau el-Makan i Nuzhat ez-Zaman. Ĉim ih je ugledao, on ih poljubi i
svakomu od njih objesi o vrat po jedan od dragulja. Oboje se tomu obraduju i poljube mu ruke. I
oni otiĊu k svojoj materi, koja se s njima radovala i zaţeljela kralju dug ţivot. Sada joj on rekne:
— Zbog ĉega mi nisi svo to vrijeme dosada rekla, da si ti kći
kralja Afriduna, gospodara el-Konstantinije? Ja bih te još više
poštovao i umnoţio bih i uzvisio tvoje dostojanstvo.
Kada je Sophija to ĉula, ona odgovori:
— O kralju, što bih si ja dakle trebala ţeljeti veće i više od ovoga
poloţaja, koji zauzimam kod tebe? Ti me obasipaš svojom
naklonošću i svojim dobroĉinstvom, a Allah me je kroz tebe
blagoslovio s dvoje djece, jednim sinom i jednom kćerju.
Njezin se odgovor svidi kralju, pa kada ju je napustio, on za nju i njezinu djecu odredi jednu
ĉudesno lijepu palaĉu. Imenuje takoĊer za njih uškopljenike i sluge, pravnike, filozofe, astrologe,
lijeĉnike i kirurge, ĉijemu ih nadzoru povjeri. On ih poĉne još više štovati i davati da im padaju u
dio najviši znakovi naklonosti. Zatim se vrati u palaĉu svojega gospodstva i u dvoranu, u kojoj je
svojim podanicima izricao pravdu.
Tako je dakle stajalo s njegovim odnosom prema Sophiji i njezinoj djeci. Kako se on meĊutim
postavio prema princezi Abrizi, vidjet ćemo sada. Kralj 'Omar ibn en-Nu'man je bio zbilja
raspaljen
235
Pedesetiprva noć
ljubavlju prema njoj, i ţudnja ga je za njome muĉila dan i noć. On je svake veĉeri odlazio k njoj i
naklapao s njome i davao joj naznake rijeĉima. Ali ona nije bila s time sporazumna, nego je
samo rekla:
— O najveći kralju našega vremena, ja sada nemam nikakve
ţelje za nekim muškarcem.
Pa kada je vidio, da mu ona sebe uskraćuje, * tada se u njemu ojaĉa strast * i još više njime
ovlada snaga ţarke ljubavi, * sve dok nije postao umoran od toga i dao pozvati svojega vezira
Dandana. Njemu on povjeri, kolika je ljubav prema princezi Abrizi, kćeri kralja Harduba,
skrivena u njegovu srcu, i on mu rekne, da ona ne ţeli popustiti njegovim ţeljama, i da ga je
ţudnja za njome skoro ubila, jer nije mogao steći njezinu naklonost. Kada je vezir saslušao te
rijeĉi, on rekne kralju:
— Ĉim doĊe tamna noć, uzmi komad bunike78, otprilike u teţini jednoga mithkala79, otiĊi k
njoj i popij s njome nešto vina. Pa kada se pribliţi vrijeme da ĉašćenje prestane, tada joj napuni
posljednji pehar, ubaci u njega buniku i dadni joj ga da ga ispije. I prije nego što dospije do
spavaće odaje, otrov će u njoj proizvesti svoj uĉinak. Zatim poĊi za njome, i pojebi je i utišaj
svoju poţudu za njome! To je savjet, koji ti ja dajem.
— To, što mi savjetuješ, jest izvrsno — rekne kralj.
I on se uputi u svoju riznicu i izvadi iz nje komad od jake bunike, od ĉijega bi mirisa ĉak i slon
spavao iz jedne godine u drugu. On ga stavi u dţep na svojim grudima i priĉeka, sve dok nije
protekao jedan mali dio noći. Zatim otiĊe k princezi Abrizi u njezinu palaĉu. Ĉim ga je ugledala,
ona se pred njim digne. On je meĊutim pozove neka sjedne. Ona dakle sjedne, i on sjedne pokraj
nje i poĉne s njome naklapati o vinu. Tada ona donese stol za piće
78 Bunika (Hyoscyamus) je biljka iz porodice pomoćnica (Solanaceae), a
danas se u medicini rabe list i sjeme dviju njezinih otrovnih vrsta — crna bunika
(Hyoscyamus niger) i bijela bunika (Hyoscyamus albus). One u sebi sadrţe i neke
otrovne alkaloide.
79 Mithkal iznosi oko ĉetiriipol grama.
236

i stavi pred njega pehare i vrĉeve. TakoĊer zapali svijeće i zapovijedi da se donesu slatkiši,
poslastice i voće i sve, što pripada uz piće. Oni zatim poĉnu piti. I kralj joj je tako dugo
nazdravljao, sve dok joj se pijanstvo nije popelo u glavu. Kada je to primijetio, on uzme komad
bunike iz dţepa, i, tim što ga je drţao izmeĊu prstiju, napuni joj vlastitom rukom jedan pehar i
ispije ga. Zatim ga napuni po drugiput i rekne:
- Za tvoje prijateljstvo!
S tim rijeĉima on pusti da komadić padne u pehar, a da ona to nije primijetila. Ona ga uzme i
ispije ga. Zatim poĊe u svoju spavaću odaju. Kada još nije prošao ni jedan sat, on bude siguran
da je uspavljujući napitak izvršio svoje djelovanje i da ju je lišio svijesti, i tako on uĊe k njoj, i
naĊe je kako leţi na svojim leĊima. Ona je bila svukla gaće, a dašak joj je zraka podigao skut
njezine košulje. Kada ju je kralj vidio gdje tako leţi - i do njezine glave jednu upaljenu svijeću, a
do njezinih nogu drugu, koja je tu osvjetljavala ono, što se nalazilo izmeĊu njezinih bedara —
njega napusti njegov razum, sotona ga dovede u napast, i on se ne mogne više svladavati. Nego
on svuĉe haljinu, padne preko nje, i oduzme joj djeviĉanstvo. Zatim ustane, otide k jednoj od
njezinih ţena — taje bila po imenu Mardţana — i rekne:
- OtiĊi k svojoj gospodarici, ona te daje pozvati!
Robinja utrĉi unutra i naĊe svoju gospodaricu kako leţi na leĊima bez svijesti, dok joj je po
nogama tekla krv. Tada uzme jedan od njezinih rubaca i obriše joj krv i ostane tijekom noći uz
nju. Ali kada je Allah uzvišeni dao da svane dan, robinja Mardţana opere svojoj gospodarici lice,
ruke i noge. Zatim donese ruţinu vodu i njome joj opere lice i usta. Tada princeza Abriza
iznenada kihne, zijevne i istisne gore komad bunike, tako da je ispao iz njezine nutrine kao neka
pastila. Zatim si opere ruke i usta i rekne Mardţani:
- Reci mi, što mi se dogodilo!
Tada joj ona ispripovijeda sve, kako se odvijalo. Princeza je sada znala, da ju je kralj 'Omar ibn
en-Nu'man silovao i izveo svoju
237
Pedesetiprva noć
osnovu protiv nje. Duboko oţalošćena zbog toga ona se povuĉe u svoje odaje i rekne svojim
djevojkama:
- Zadrţite svakoga, tko hoće doći k meni, i kazujte, da sam
bolesna, sve dok ne vidim, što Allah namjerava sa mnom!
Vijest o njezinoj bolesti dopre takoĊer do kralja, i on joj poĉne slati šerbete i šećerno pecivo.
Tako je ona ţivjela u samoći tijekom nekoliko mjeseci, a u meĊuvremenu se ohladila kraljeva
vatra, i ugasila se njegova ţelja za njome, tako da se on suzdrţavao od nje.
No ona je od njega zaĉela, pa kada su ti mjeseci prošli, njezina trudnoća postane vidljivom.
Njezin trbuh naraste, i svijet joj postane preuzak. Tako ona rekne svojoj sluškinji Mardţani:
- Znaj, nije svijet nepravedno postupio sa mnom, nego sam se
ja ogriješila protiv sebe same, jer sam napustila svojega oca i svoju
mater i svoju zemlju. Sada mi je dojadio ţivot, jer je moja srĉanost
slomljena, i više mi ne preostaje niti snage ni srĉanosti. Kada sam
prije uzjahavala svojega konja, ja sam vladala njime. Sada meĊu
tim nisam u stanju jahati. Ako ja ovdje kod njih^ rodim, bit ću
obešĉašćena pred svojim sluškinjama, i svatko će u palaĉi znati, da
mi je kralj na putu sramote oduzeo djeviĉanstvo. A ako se vratim
doma k svojemu ocu: s kakvim licem trebam pristupiti k njemu, i
s kakvim se uopće licem trebam vratiti? Kako ispravno govori
pjesnik:
Ima li utjehe za onoga, koji više nema nikakvu zemlju i nikakav Zaviĉaj, nikakva prijatelja i
nikakav pehar, i ĉak nikakav krov?
Mardţana odgovori:
- Ti imaš zapovijedati, a ja ću se pokoravati.
I Abriza rekne:
- Voljela bih odmah krišom napustiti ovaj grad, tako da o meni
nitko ne zna osim tebe, i vratiti se doma k svojemu ocu i svojoj
238
V
materi. Jer ako je meso80 postalo smrdljivo, tada mu ne preostaje ništa osim njegove vlastite
svojte, a Allah neka uĉini sa mnom, što On hoće.
— O princezo — odgovori Mardţana — to, što ti kaniš uĉiniti, je
izvrsno.
Zatim je Abriza sve pripremala, ĉuvala je svoju tajnu i priĉekala par dana, sve dok kralj nije
otišao u lov i dok se njegov sin nije uputio prema tvrĊavama, kako bi ondje ostao tijekom nekoga
vremena. Tada ona otiĊe k Mardţani i rekne joj:
— Ţeljela bih noćas krenuti. Kako se meĊutim trebam boriti
protiv udesa? Već osjećam poroĊajne trudove, pa ako ostanem još
ĉetiri ili pet dana, tada ću roditi ovdje i neću biti u stanju, da
poduzmem putovanje u svoju zemlju. Ali mi je to bilo napisano na
ĉelu.
Zatim je neko vrijeme razmišljala pa rekne:
— NaĊi nam nekog muškarca, koji će s nama putovati i koji će nas na putu posluţivati. Jer ja
nemam snage, da nosim oruţje.
— Tako mi Allaha — odgovori Mardţana — moja gospodarice, ja ne znam nijednoga osim
jednoga crnog roba po imenu el--Ghadban81. Taj pripada robovima kralja 'Omara ibn en-
Nu'mana i smion je momak, i on drţi straţu na vratima naše palaĉe. Kralj ga je imenovao u našu
sluţbu, a mi smo ga obasuli svojom naklonošću. Stoga ću ja otići i s njim o tome razgovarati.
Obećat ću mu nešto novaca i reći mu, da ću mu, ako htjednc ostati uz nas, dati ţenu, koju si
zaţeli. On mi je jednom prije pripovijedao, da je bio drumski razbojnik. Pa ako on bude spreman,
tada ćemo postići svoj cilj i dospjeti u svoju zemlju.
Ona odgovori:
— Pošalji ga k meni, da ja s njime razgovaram!
80 Misli se na meso pokojnikova lesa. sl To jest: Jarosni.
239
Pcdesctipnm noć
Tada Mardţana ode i vikne:
- O Ghadban, Allah ti dao sreću, ako ti pristaneš na ono, što
će ti reći moja gospodarica!
I ona ga uzme za ruku i odvede ga k princezi. Kada ju je ugledao, on joj poljubi ruke. Ali kada
ga je ona pogledala, njezino se srce prestraši pred njim, i ona rekne u sebi samoj:
- Zaista, nuţda daje svoj vlastiti zakon.
I ona mu priĊe, da s njim razgovara. Pa premda je njezino srce bilo prestrašeno pred njim, ona
mu ipak rekne:
- O Ghadban, reci, hoćeš li nam ti pomoći protiv podmuklosti
udesa i ĉuvati moju tajnu, ako ti je ja otkrijem?
Ĉim ju je rob samo pogledao, njegovo je srce bilo od nje osvojeno, i on se odmah rasplamsa u
ljubavi prema njoj. Tako je on mogao samo odgovoriti:
- O gospodarice, ako mi ti nešto zapovijediš, ja od toga neću
uzmicati.
Tada ona rekne:
- Ja hoću da ti još ovoga ĉasa uzmeš mene i ovu moju sluškinju,
da nam osedlaš dvije deve, i dva od kraljevih konja, i da na svakoga
konja staviš po jedne bisage sa zlatom i hranom i da s nama putuješ
u našu zemlju. Pa ako ti zatim budeš ţelio ostati kod nas, tada ću te
ja oţeniti nekom od svojih robinja, koju ćeš ti sebi izabrati. Ako se
meĊutim budeš htio radije vratiti u svoju vlastitu zemlju, tada ćemo
te mi oţeniti i tebi dati ono, što budeš ţelio. Zatim se moţeš vratiti
u svoju zemlju, nakon što si dobio toliko mnogo novaca, da ćeš time
biti zadovoljan.
Kada je el-Ghadban saslušao te rijeĉi, on se vrlo obraduje i rekne:
- O gospodarice, ja ću od srca rado sluţiti vama dvjema i puto
vati s vama. Konje ću smjesta osedlati.
Tako on ode radostan i rekne u sebi samome:
240
\

- Ja ću već sprovesti na njima svoju volju. A ako mi ne uĉine
po volji, tada ću ih obje ubiti i uzeti od njih novac.
Tu namjeru sakrije duboko u svojoj nutrini, ode odatle i ubrzo se vrati s dvije deve i tri konja,
od kojih je jednoga sam jahao. Zatim priĊe princezi Abrizi i dovede joj jednoga konja, i ona
uzjaši na njega i dadne da Mardţana uzjaši trećega konja. Ali je princeza trpjela velike boli od
trudova i od prevelike se muke jedva mogla još savladavati. Rob dakle poĉne s njima putovati,
dan i noć, kroz zemlju izmeĊu planina, sve dok nije izmeĊu njih i njihove zemlje leţao samo
jedan jedini dan hoda. Tada meĊutim doĊu princezi trudovi, i ona ih više nije mogla zadrţati.
Tako ona rekne el-Ghadbanu:
- Pusti me da sjašim, jer su me pograbili trudovi. A Mardţani dovikne:
- Sjaši i sjedni k meni i pomozi mi da rodim!
Mardţana brzo sjaši sa svojega konja, a el-Ghadban uĉini isto. Ĉvrsto zaveţu uzde obaju konja
i pomognu sjahati princezi, koja je :d prekomjernosti bolova bila gotovo bez svijesti. Kada ju je
meĊutim el-Ghadban vidio na tlu, prodre u njega sotona, i on pred njezinim licem izvuĉe svoj
maĉ i rekne:
- O gospodarice, podaj mi svoju milost.
Ali kada je ĉula njegove rijeĉi, ona ga pogleda i rekne:
- Preostajalo bi samo još to, da se podam crnim robovima,
nakon što sam sebe uskratila kraljevima i junacima!..."
Kraljevu odobrenju.
241
Ali kada je poĉela
^#WWWWW???W??W???WW^
pedesetidruga noć

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se princeza Abriza — dok je crnomu robu el-Ghadbanu
govorila: 'Preostajalo bi samo još to, da se podam crnim robovima, nakon što sam sebe uskratila
kraljevima i junacima!' — raspalila od gnjeva i povikala:
— Fuj na tebe! Kakve mi to rijeĉi tu govoriš? Fuj! Takvo što u mojoj nazoĉnosti ne uzimaj u
usta! Znaj, nikada ja neću ništa od toga dopustiti, što ti išĉeš, pa makar morala takoĊer iskapiti
pehar smrti. Priĉekaj, dok ne oslobodim ovo neroĊeno i sebe samu, i dok ne izbacim posteljicu.
Ako ti zatim još budeš za to u stanju, uĉini sa mnom što hoćeš. Ali ako se ti sada ne ostaviš
svojega pohotnog govorenja, tada ću se ja zaista ubiti svojom vlastitom rukom i rastati se od
svijeta. Zatim ću od svega toga imati poĉinak.
I ona izgovori stihove:
Ghadbdn, okani me se! Dosta sam pretrpjela Od nepravde sudbine i groznog vremena.
Razvratno je ponašanje zabranio Gospod Alldh.
On je govorio:'Tko mene ne slijedi, taj je posvećen pakle/tom ognju.'
243
Pedesetidruga noc
Zbilja, ja se nikada neću skloniti na loše ĉinjenje. Ne, to prezirem. Ostavi me, ne pogledavaj me!
Ako me ti sa svojim prostaštvom ne ostaviš na miru I ako za volju Alldhovu ne budeš ĉuvao
moju ĉast,
Tada ću svom snagom pozvati muţeve mojega naroda I sve ću ih, bliţnje, a takoĊer i daljnje,
dozvati ovamo.
Pa ĉak ako bih bila i sasjeĉena nekim jemenskim maĉem,
Nikada jednomu prostom momku ne bih slobodno pokazala svoje lice,
Nijednomu od svih slobodnih i ljudi od plemenita roda — A koliko još manje nekom kopiletu i
bijednom slugi!
Kada je el-Ghadban poslušao ove stihove, on silno pobijesni. Njegove oĉi postanu crvenima od
srdţbe, i njegova boja postane ţutom. * Njegove nozdrve nateknu, * usne mu se opuste, * a
njegov izgled postane dvostruko odvratnim, * i tada on takoĊer izgovori još ovu pjesmu: *
O ti, Abriza, jao, ne ostavljaj me ipak samoga! Mene je ubila ljubav maĉem tvojega pogleda.
Moje je srce rasjeĉeno, jer ti sebe okrutno uskraćuješ, Moje se tijelo stanjilo, strpljenje mi
izmiĉe.
Tvoje je oko zarobilo srca ĉarobnjaštvom.
A moj se razum povlaĉi, pribliţava mi se ĉeţnja.
244
Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu}mana

/ makar ti sazvala zajedno puninu zemlje kao vojsku. Ja ću izvršiti svoju volju u ovome trenutku,
ovdje!
Kada je Abriza saslušala te rijeĉi, ona gorko zaplaĉe i rekne mu:
- Fuj na tebe, Ghadbane! Kako smije tebi sliĉan takve stvari
traţiti od mene? Ti leglo kopiladi i porode razvrata! Vjeruješ li ti da
su svi ljudi jednako zli?
Pri slušanju ovih rijeĉi postane bijedni momak samo još raz-jarenijim, i njegove oĉi postanu još
crvenijima. On joj priĊe i udari je svojim maĉem po vratnim ţilama i rani je na smrt. Zatim uzme
novac, ţurno odjaši zajedno s njezinim konjem i pobjegne u brdske
predijele.
Ostavimo mi njega i pogledajmo najprije, kako je prošla princeza Abriza!
Ona rodi djeĉaka, nalik Mjesecu, i Mardţana uzme dijete i obavi potrebne poslove i stavi ga uz
bok njegovoj materi. I gledaj, dijete prione uz dojku svoje umiruće matere! Tada Mardţana
stisne glasan krik, razdere svoju haljinu, poĉne se posipati prašinom po glavi i udarati se po
obrazima, sve dok joj nije potekla krv s njezina lica, i uzvikivati:
- Jao, moja gospodarice! Jao, bijedo! Ti umireš od ruke jedno
ga nedostojnoga crnog rob, i to uza svu tvoju vitešku hrabrost.
I ona nastavi plakati. Tada se iznenada podigne oblak prašine sve do nebeskog svoda i prekrije
poljanu nadaleko i naširoko tamom. * Kada se ona razdvojila, ukaţe se jasno * pod njome
mnogobrojna ĉeta konjanika. *
To je pak bila vojska kralja Harduba, oca princeze Abrize, a on je dolazio, jer je bio ĉuo, da su
njegova kći i njezine sluškinje bile pob-jegle u Baghdad i da borave kod kralja 'Omara ibn en-
Nu'mana. On je izašao sa svojom pratnjom, da se o njoj raspituje kod putnika, nisu lije oni
sluĉajno vidjeli kod kralja. Pa kada je dan puta bio udaljen od
245
Pedesetidmga noć
svoje prijestolnice82, ugledao je u daljini tri jahaĉa, i uputio se prema njima, kako bi ih pitao,
odakle dolaze, i kako bi se kod njih raspitao o svojoj kćeri. Ti su pak troje, koje je on ugledao u
daljini, bili njegova kći i njezina sluškinja i rob el-Gadhban. I on pojasi prema njima, ne bi li kod
njih dobio obavijest. Rob je meĊutim vidio da oni dolaze i — jer se je prestrašio za svoj ţivot —
ubio Abrizu i pobjegao. Kada su ovi došli k njima bliţe, kralj Hardub ugleda svoju kćer gdje leţi
mrtva i njezinu robinju gdje nad njome plaĉe. On se baci s konja i onesviješten padne na zemlju.
Tada skoĉe s konja svi vitezovi iz njegove pratnje, emiri i veziri, i smjesta po bregovima razapnu
šatore. Za kralja podignu veliki okrugli ĉador, a velikaši drţave stupe pred taj kraljevski šator.
Ĉim je meĊutim Mardţana ugledala svojega gospodara, ona ga smjesta prepozna i poĉne još
ţešće plakati. Ali kada se kralj probudio iz svoje nesvijesti, on je upita o tome, što se dogodilo.
Ona mu ispripovijeda tok dogaĊaja i zakljuĉi s rijeĉima:
— Gledaj, ubojica je tvoje kćeri stanoviti crni rob, koji pripada
kralju 'Omaru ibn en-Nu'manu.
Predhodno mu je takoĊer bila priopćila, kako je taj kralj bio postupio s princezom Abrizom.
Tada kralju Hardubu svijet pred njegovim oĉima postane crnim, i on gorko zaplaĉe. Zatim
zatraţi jednu nosiljku i poloţi na nju mrtvu kćer, vrati se u Cezareju i dadne da je se odnese u
palaĉu. Nato on ode k svojoj materi Dhat ed--Davahi i rekne joj:
- Zar da muslimani tako postupe s mojom kćerju? Tu je kralj
'Omar ibn en-Nu'man na silu obešĉašćuje, a zatim je ubija jedan od
njegovih crnih robova! Ali tako mi Mesije, ja ću, onako kao što je
istina da ja tu stojim, osvetiti krv svoje kćeri i oprati ljagu sramote
sa svoje ĉasti. Inaĉe ću sebi vlastitom rukom oduzeti ţivot.
82 Ĉitatelj je zacijelo već odavno shvatio, da će se — ako hoće s uţitkom ĉitati 1001 noć -
morati osloboditi svoje neugodne navike, da ustrajava u traţenju egzaktne informacije. U
protivnome naime nikako neće moći zemljopisno uskladiti Abrizin bijeg iz Baghdada sa
Šarkanovim bijegom u Baghdad. Dakle: na vremenske se i prostorne nesuglasnosti u ovome
štivu zaista mora - na ĉitateljevo dobro! - zaţmiriti.
246

Zatim on poĉne gorko plakati. Ali njegova mati rekne:
- Nitko drugi nije ubio tvoju kćer nego Mardţana.
Jer stara je potajno mrzila Mardţanu. I zatim ona nastavi:
- Ne pravi si nikakve brige u pogledu krvne osvete za svoju kćer! Jer tako mi Mesije, ja neću
prije odustati od kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, sve dok njega i njegove sinove ne pošaljem u
smrt. Zbilja, ja ću nad njime izvršiti jedno djelo, nad kojime će probli-jediti ti zlokobnici i junaci
i o kojemu će se morati pjevati i kazivati u svim zemljama i na svakome mjestu. Ali ti moraš u
svemu, što ja kaţem, izvršavati moju zapovijed. Tko ĉvrsto drţi pred oĉima ono, što hoće, taj
takoĊer postiţe to, što hoće.
- Tako mi Mesije — odgovori on - ja ti se nikada u onome, što ti kaţeš, neću protiviti.
Ona nastavi:
- Dovedi mi stanoviti broj djevojaka, visokosisih djevica, i
sazovi mudrace ovoga vremena. Njima daj neka djevojke pouĉavaju
u filozofiji i finom ponašanju pred kraljevima, u umijeću voĊenja
razgovora i skladanju pjesama. I daj neka im drţe znanstvena i
obrazovna predavanja! Ali ti mudraci moraju biti muslimani, kako
bi ih pouĉavali u arapskome jeziku i predajama, kao i o povijesti
kalifa i analima ranijih islamskih kraljeva. Ako to budemo ĉinili
tijekom ĉetiri godine, svoj ćemo cilj postići. Strpljivo dakle priberi
svoju dušu i ĉekaj. Jer jedan od Arapa kazuje: 'Ako se krvna osve
ta izvrši poslije ĉetrdeset godina, onda je to jedno kratko vrijeme.'
Ako ove djevojke u svemu tome poduĉimo, tada ćemo biti u stanju,
da provedemo svoju volju nad našim neprijateljem. Jer njegova je
slaba strana ljubav prema djevojkama. On ima tristaisezdeset
prileţnica, ka kojima dolazi još sto iz cvijeta tvojih sluškinja, koje su
pratile tvoju kćer, nju, koja je ušla k Allahovom MilosrĊu. Kada
dakle te djevojke budu tako obuĉene, kako sam ti rekla, ja ću ih
uzeti i sama s njima otputovati.
Kada je kralj Hardub ĉuo rijeĉi svoje matere Dhat ed-Davahi, on ustane vrlo obradovan i
poljubi joj glavu. Zatim smjesta poĉne
247
PedesćtiĊmga noć
odašiljati glasnike i poslanike u sve zemlje, da mu dovedu muslimanske mudrace. Oni se pokore
njegovoj zapovijedi i otputuju u daleke predjele i dovedu mu, sukladno njegovoj ţelji, mudrace i
uĉenjake. Pa kada su ovi stupili pred njega, on im ukaţe visoke poĉasti, pokloni im poĉasne
haljine, odredi im uzdrţavanja i godišnje prihode i obeća im mnogo novca, ako izobraze
djevojke. Odmah zatim naredi, neka se djevojke odvedu k njima..."
kraljevu odobrenju.
:•*
248
Ali kada je poĉela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje kralj Hardub mudracima i uĉenjacima, kada su stupili
pred njega, ukazao visoke poĉasti i naredio, neka se djevojke odvedu k njima. I on im dadne u
zadatak, da djevojkama posreduju znanje, filozofiju i naobrazbu. Oni su dakle ĉinili sukladno
njegovoj zapovijedi.
Toliko daleko kralj Hardub!
Sto se pak tiĉe kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, on je, kada se vratio iz lova, potraţio princezu
Abrizu. Ali je nije našao, i nitko mu nije mogao dati izvješće o njoj niti mu objasniti stvar. Tada
se on uznemiri i rekne:
- Kako moţe neka ţena napustiti palaĉu, a da to nitko ne primijeti? Ako to tako izgleda u
mome kraljevstvu, onda stvari u njemu stoje loše, i nema nikoga da u njemu odrţava red! Ja
ubuduće neću više izlaziti u lov, prije nego što k vratima pošaljem ljude, koji će biti odgovorni
za njihovo nadziranje.
Bio je vrlo ţalostan i stegnule su mu se grudi zbog gubitka princeze Abrize. U meĊuvremenu
se njegov sin Sarkan vratio sa svojega putovanja. I otac mu ispripovijeda, što se dogodilo i kako
je princeza pobjegla, dok je on bio u lovu. Zbog toga je princ bio duboko oţalošćen.
249
Pedesetitreća noć
Sada dakle kralj 'Omar poĉne svakodnevno posjećivati svoju djecu i iskazivati im svoju
naklonost. On im dovede uĉenjake i mudrace, da ih poduĉavaju, i ispostavi im godišnje prihode.
Ali kada je Sarkan to gledao, on dospije u veliki bijes, i zavidio je zbog toga svojemu bratu i
svojoj sestri. Konaĉno postanu vidljivima znakovi bijesa na njegovu licu, i on je venuo od
gorĉine. Tada mu otac rekne jednoga dana:
- Odakle dolazi do toga, da ja gledam, kako tvoje tijelo postaje sve bolesnijim i tvoja boja sve
bljeĊom?
- Moj oĉe - odgovori Sarkan - koliko god puta ja vidim, kako ti miluješ i obdaruješ mojega
brata i moju sestru, mene obuzima ljubomora, i ja se bojim, da će ona u meni postati tako jaka,
da ću ih ja ubiti i da ćeš me ti iz osvete smaknuti. To je dakle razlog, zbog kojega je moje tijelo
bolesno i moja boja blijeda. Ali sada molim od tebe milost, da mi ti dadneš jednu od svojih
tvrĊava, koja leţi postrance od drugih, kako bih ondje proveo ostatak svojega ţivota. To u
poslovici glasi: 'Rastanak od prijatelja je za mene bolji i doliĉniji, jer ono što oko ne vidi, to srcu
ne nanosi bol.'
I on obori glavu prema podu.
Kada je pak kralj 'Omar ibn en-Nu'man saslušao njegove rijeĉi i saznao, što je bilo razlogom
njegove utuĉenosti, on ga umiri i rekne:
- O moj sine, ja ću ti to dopustiti, a ja nemam u svojoj drţavi
nijednu veću tvrĊavu nego što je ona od Damaska. Ti trebaš
ubuduće ondje upravljati.
Brzo on sazove drţavne tajnike i zapovijedi im, da zgotove potvrdu o postavljenju njegova sina
Šarkana za namjesnika od Damaska. Nakon što se to bilo dogodilo, opremili su ga. I on uzme
takoĊer sa sobom vezira Dandana. Na njega prenese njegov otac upravu i voĊenje politike,
ukratko, opunomoćio ga je u svim poslovima prinĉevskog namjesnika. Zatim se on oprosti sa
Sarkanom, isto uĉine emiri i velikaši drţave, i princ se sa svojom ĉetom otputi prema Damasku.
Kada je došao onamo, poĉnu stanovnici toga grada udarati u bubnjeve, i puhati u trublje i poĊu
250

mu, nakon što su okitili grad, u velikoj povorci ususret. U njoj su dostojanstvenici, koji stoje
desno od prijestolja, stupali s desne strane, a koji lijevo, s lijeve.
Ostavimo mi sada Sarkana i vratimo se natrag k njegovu ocu "Omaru ibn en-Nu'manu!
Nakon odlaska njegova sina doĊu ka kralju uĉenjaci i reknu:
- Gospodaru, tvoja su djeca sada izuĉila svo znanje, i dobro su
obuĉeni u filozofiji, finoj naobrazbi i pravilima i ceremonijama.
Kralj se tomu vrlo obraduje. I on posvjedoĉi uĉenjacima svoju milost. Vidio je kako je Dau el-
Makan narastao i procvao i kako upravlja konjem. Princ se sada nalazio u dobi od ĉetrnaest
godina, i posvetio se poboţnosti i sluţenju Allahu. Jer on je ljubio siromahe, uĉenjake i ljude od
Kur'ana, tako da ga je zavolio sav narod od Baghdada, muškarci kao i ţene.
Jednoga je meĊutim dana prolazila karavana haĊĊija83, sa svetim svilenim ćilimom, iz Iraka
kroz Baghdad, na svome putovanju prema Mekki i ka Grobu Prorokovu - neka Ga blagoslovi i
neka Ga pozdravi Allah! Kada je Dau el-Makan vidio karavanu haĊĊija, njega obuzme ĉeţnja, da
on isto tako bude haĊĊija. I tako on otiĊe k svojemu ocu i rekne:
- Dolazim, da te zamolim, da smijem ići na haĊĊ84. Njegov mu meĊutim otac odbije molbu, tim
što rekne:
- Priĉekaj do sljedeće godine, onda ću ja ići s tobom!
Ali je princ osjećao, da bi mu to odveć dugo trajalo, i tako on otiĊe k svojoj sestri Nuzhati ez-
Zaman, koju naĊe u molitvi. Kada je ta završila svoju poboţnost, on joj rekne:
- Ja ginem od ĉeţnje za haĊĊilukom prema Svetoj Kući
Allah ovoj u Mekki i prema Grobu Prorokovu — nad Njim neka
83 HaĊĊija je hodoĉasnik.
84 HaĊĊ je naziv za posjetu Ćabe Ka'ba) u Mekki, a samo se putovanje
zove haĊĊiluk.
251
Pedesetitreća noć
bude blagoslov i pozdrav! Zamolio sam svojega oca za dopuštenje, ali mi je on odbio moju
molbu. Stoga hoću sada uzeti k sebi nešto novca i otputiti se na haĊĊiluk krišom i bez njegova
znanja.
— Ja te molim za volju Allaha — klikne ona — uzmi mene sa
sobom i nemoj mi odricati haĊĊiluk ka Grobu Prorokovu - neka
Ga blagoslovi i neka Ga pozdravi Allah!
Tada on rekne:
— Kada se spusti mrkli mrak, izaĊi odavde van, a da o tome
ništa nikomu ne rekneš.
Ona dakle ustane oko ponoći, uzme k sebi malo novaca i preobuĉe se u mušku haljinu. Zatim
otiĊe prema vratima palaĉe i ondje naĊe Dau el-Makana sa devama spremnima za putovanje. On
joj pomogne da uzjaši i zatim uzjaši i sam. I tako su oboje noću putovali, dostigli haĊĊijsku
karavanu, i s njome su išli dalje, sve dok se nisu našli kod haĊĊija iz Iraka. Zatim su hodoĉastili
sve dalje, i jer im je Allah predodredio sreću, dospiju u Presvetu Mekku, proborave na brijegu
'Arafat i ispune sve haĊĊijske obveze. Zatim poĊu prema Medini ka Grobu Prorokovu - Allah
neka Ga blagoslovi i neka Ga pozdravi! - posjete ga, i htjednu se sada s haĊĊijama vratiti natrag
u svoj zaviĉaj. Ali Dau el-Makan rekne svojoj sestri:
— Draga sestro, obuzela me je ţelja za time, da posjetim Jeruzalem i Ibrahima85, Allahova
prijatelja - Mir bio s njim!
— TakoĊer ja imam tu ţelju — odvrati ona.
Zatim on otiĊe i unajmi za sebe i svoju sestru mjesto u karavani jeruzalemskih hodoĉasnika.
Oni se spreme i poĊu s hodoĉasniĉkom povorkom. Baš meĊutim te noći sestra imadne napad
hladne groznice i bude teško bolesnom. Ali se ona brzo oporavi. Samo što se zatim razbolio
takoĊer njezin brat. Tada ga je ona njegovala u njegovoj bolesti, koja je potrajala za vrijeme
cijeloga njihova putovanja sve do Jeruzalema. Ali je bolest postajala sve gorom, a on je bivao
sve slabiji.
85 Ibrahim je biblijski Abraham.
252

Oni odsjednu ondje u nekom chanu86 i iznajme si jednu sobu, u kojoj poĉnu stanovati, ali Dau
el-Makanova bolest je njega obuzimala sve ţešće, sve dok nije posve smršavio i bio gotovo bez
svijesti. Tada se njegova sestra Nuzhat ez-Zaman vrlo zabrine i uzvikne:
— Nema nikakve visosti i nema nikakve moći do u Allaha
Uzvišenoga i Svemogućega! Ovo je Allahova odluka!
Oni dakle ostanu ondje tijekom nekoga vremena, dok se njegova slabost povećavala, pri ĉemu
je ona njega njegovala i kupovala ono nuţno za sebe i njega, sve dok nije bio izdat sav novac
koji je imala i dok nije postala tako siromašnom, da joj više nije preostao nijedan dirhem. Tada
ona pošalje nekoga slugu toga chana na bazar sa nekoliko svojih haljina. Taj ih proda, i ona taj
novac potroši na svojega brata. Zatim je prodavala više, i pomalo je isprodavala sav svoj imetak,
jedan komad za drugim, sve dok joj nije više ništa ostalo osim jednoga poderanog komada
odjeće. Tada ona zaplaĉe i uzvikne:
— Allah je vladar nad onim prošlim i onim budućim!
Brat joj meĊutim rekne:
— Sestro, sada slutim ozdravljenje, i obuzima me ţelja za nešto
peĉena mesa.
-Tako mi Allaha, dragi brate - odgovori ona - ja nemam obraza za prosjaĉenje. Ali ću sutra
otići u kuću nekoga bogataša i putem sluţenja nešto zaraditi, od ĉega ćemo oboje moći ţivjeti.
Zatim ona poĉne neko vrijeme razmišljati i rekne:
— Zaista, za mene to nije lako, da tebe napuštam u ovakvu sta
nju, ali moram sebe prisiliti na to da odem!
On odgovori:
— Saĉuvao te od toga Allah! Zapasti ćeš u bijedu. Ali nema
nikakve visosti i nema nikakve moći do u Allaha!
Zatim oboje jedno s drugim poĉnu plakati, i ona rekne: 86 Istoĉnjaĉko svratiste.
253
Pedesetitreća noć
- Brate, mi smo stranci, koji stanujemo ovdje od prije jedne
pune godine dana, ali još nitko nije pokucao na naša vrata.
Trebamo li mi dakle umrijeti od gladi? Ja ne znam nikakvu drugu
pomoć, osim da ja izaĊem i sluţim i tebi ponešto donosim, od ĉega
ćemo se moći prehranjivati, sve dok se ti ne izlijeĉiš od svoje bolesti.
Zatim ćemo otputovati u svoj zaviĉaj.
Ona ostane još neko vrijeme kod njega plaĉući, dok je on na svojoj bolesniĉkoj postelji takoĊer
lijevao suze. Zatim meĊutim Nuzhat ez-Zaman ustane, zastre svoju glavu prnjom od kostrijeti,
koja je pripadala rupcima goniĉa deve i koju je posjednik kod njih zaboravio i ostavio. Ona
poljubi bratu ĉelo, zagrli ga i ode odatle plaĉući, a da nije znala, kamo da se okrene. Tako je išla
sve dalje, dok ju je njezin brat ĉekao, sve dok nije bilo blizu vrijeme veĉere. Tada ona još nije
dolazila, a on je sada bdio, sve dok nije poĉela rudjeti zora, ali se ona još uvijek nije vraćala
natrag k njemu. To je tako dalje išlo tijekom dva dana. Stoga on bude u velikoj brizi, i njegovo je
srce drhtalo zbog nje, i glad ga je vrlo pritiskivala. Naposljetku ipak napusti sobu i pozove slugu
toga chana i zamoli ga, neka ga odvede na bazar. Taj ga odvede do bazara i ondje ga poloţi na
zemlju. Ubrzo se okupi narod od Jeruzalema oko njega, i svi su bili ganuti do suza, kada su
vidjeli njegovo stanje. Zatim im on uĉini znak, da bi ţelio nešto pojesti. I oni za njega uzmu
nešto novaca od trgovaca, koji su se nalazili na bazaru, i kupe hrane i nahrane ga njome. Zatim
ga odnesu u neki dućan, gdje su za njega raširili hasuru od palmina lišća, i stave mu do glave vrĉ
vode. Kada se spustila noć, svi ljudi otiĊu, premda su bili u teškoj brizi poradi njega. Ali oko
ponoći on poĉne misliti na svoju sestru, i tada njegova bolest ponovo postane ţešćom, tako da on
od tada nije više jeo niti pio i da je izgubio svijest. Sada ljudi obiĊu po bazaru i sakupe meĊu
trgovcima trideset srebrenih dirhema, iznajme za njega devu i reknu goniĉu:
- Odvedi ovoga bolesnika u Damask i ostavi ga ondje u bolnici. Moţda bude izlijeĉen i opet
zdrav.
- Rado — odgovori goniĉ.
254
Povijest kralja Ômara ibn m-Nu'mana

Ali u sebi samome on rekne:
- Kako da ja ovoga bolesnika, koji je blizu smrti, vodim u
Damask?
Tako on njega otpremi na neko mjesto, gdje se s njime krio do poĉetka noći. Zatim ga meĊutim
baci na gomilu izmeta87 koja se nalazila uz loţionicu nekoga hammama i ode svojim putem.
No kada je svanulo jutro, doĊe loţaĉ te kupelji na svoj posao, pa kada je vidio Dau el-Makana
gdje ondje leţi, on poviĉe:
- Zašto bacaju ovaj leš upravo ovamo?
I on ga gurne nogom, tako da se ovaj pokrenuo. Tada loţaĉ rekne:
- No da, takav jedan momak kao ti ţdere opium i zatim se baci
ovamo, kamo upravo spada.
Ali kada mu je pogledao u lice i vidio njegove bezbrade obraze i njegovu ljepotu i ljupkost,
obuzme ga saţaljenje prema njemu i spozna da je on bolesni stranac. Tako on uzvikne:
Zaista, ja sam zgriješio protiv ovoga mladića, jer Prorok - bla
goslovio ga i pozdravio Allah! - je zapovijedio, da se poštuje stran
ca, prije svega, ako je stranac bolestan.
Tada ga on odnese u svoju kuću, donese ga svojoj ţeni i rekne joj, da mu ona treba prostrti neki
pokrivaĉ i njegovati ga. Ta mu dakle raširi neki pokrivaĉ za spavanje, stavi mu pod glavu jastuk,
zagrije za njega vodu i opere mu ruke, noge i lice. Loţaĉ u meĊuvremenu ode na trg, uzme nešto
ruţine vode i šećera i poškropi mu tom vodom lice i dadne mu piti od šerbeta. Izvadi mu takoĊer
jednu ĉistu košulju i navuĉe mu je. Dau el-Makan je usisavao zefir ozdravljenja, i zdravlje se
opet okrene k njemu. I on se uspravi, oslonjen na jastuk. Zbog toga se loţaĉ obraduje i uzvikne:
Isušena se balega (goveĊi izmet) rabila za loţenje.
255
Pedesetitreća noć
— Hvala neka je Allahu za ozdravljenje ovoga mladića! O Allah, ja ti se usrdno molim za
volju tvojega skrivenog otajstva, da Ti ovoga mladića spasiš posredstvom moje ruke!..."
Kraljevu odobrenju.
Ali kada je pocel

pedesetiĉetvrta noć
#&??????????????????????????$^

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je loţaĉ uzviknuo:
- O Allah, ja ti se usrdno molim za volju tvojega skrivenog otaj
stva, da Ti ovoga mladića spasiš posredstvom moje ruke!
I zatim se on brinuo za njega neumorno tijekom tri dana. Davao mu je da pije šećerni šerbet i
vrbovu i ruţinu vodu. I ukazivao mu je svakojaku usluţnost i svaku ljubaznost, sve dok se nije
zdravlje vratilo u njegovo tijelo i dok Dau el-Makan nije opet otvorio oĉi. Tada loţaĉ uĊe k
njemu, i kada ga je vidio da sjedi, sa znakovima poboljšanja, on mu rekne:
- Kako si sada, moj sine?
- Hvala neka je Allahu - odgovori Dau el-Makan - ja ću uskoro biti dobro i zdravo, ako tako
ushtjedne Allah Uzvišeni.
Loţaĉ pohvali Gospoda, otiĊe ţurno na trg i kupi za njega deset pilića. Te donese svojoj ţeni i
rekne:
- Svakoga dana zakolji za njega po dva, jedno ujutro i drugo
naveĉer!
Tada ona zakolje za njega jedno pile, skuha ga i donese mu ga, dadne mu da jede meso i pusti
ga da pije juhu. Kada je bio pojeo, do-
Pedesetiĉetvrta noć
nese mu vrele vode, i on si opere ruke i legne natrag na jastuk. Ona ga pokrije ogrtaĉem, i on
zaspe, sve do vremena popodnevne molitve. Tada mu ona skuha drugo pile, donese mu ga,
rastrga ga i rekne:
— Jedi, moj sine!
I dok je on jeo, gledaj, uĊe njezin muţ, i kada je vidio, kako mu ona daje jesti, on sjedne do
njegove glave i upita:
— Kako si sada, moj sine?
— Hvala neka je Allahu za ozdravljenje! — odgovori on. — Neka ti AMh uzvrati tvoju
ljubaznost prema meni!
Loţaĉ bude zbog toga veseo, izaĊe i kupi šerbeta od ljubiĉica i ruţine vode i dadne mu da to
pije.
ZaraĊivao je pak ovaj loţaĉ svojim radom u hammamu svaki dan po pet dirhema. I on je
svakodnevno kupovao za jedan dirhem šećera, ruţine vode, šerbeta od ljubiĉica i vode od vrbina
cvata, a za drugi je kupovao piliće. Tijekom cijeloga ga je jednog mjeseca njegovao tako briţno,
sve dok tragovi bolesti nisu od njega uzmakli i dok Dau el-Makan nije bio opet zdrav. Sada se
loţaĉ i njegova ţena obraduju bolesnikovu ozdravljenju, i loţaĉ ga upita:
— Moj sine, hoćeš li sa mnom poći u kupelj?
Kada je ovaj to rado potvrdio, on ode na bazar i uzme nekoga goniĉa magarca, posjedne Dau
el-Makana na magarca i pridrţavao ga je u sedlu, sve dok nisu došli u hammam. Ondje mu dadne
da sjedne i ponudi goniĉu jedno mjesto u loţionici. On sam ode na trg i kupi lotosova lišća i
bobova brašna, vrati se u hammam i rekne Dau el-Makanu:
— Dragi gospodaru, u ime Allahovo, uĊi unutra! Ja ću oprati
tvoje tijelo.
Tako oni stupe u nutarnju prostoriju hammama, i loţaĉ poĉne trljati Dau el-Makanove noge i
prati mu tijelo lišćem i brašnom. Tada meĊutim doĊe hammamski sluga, kojega je gospodar te
kupelji bio poslao za Dau el-Makana. Kada je taj vidio, kako ga loţaĉ pere i trlja, on priĊe i
rekne:
258

- To je presezanje u prava gospodara kupelji. Loţaĉ odgovori:
- Tako mi Allaha, gospodar nas obasipa svojom naklonošću!
Tada se posluţitelj dadne na to, da Dau el-Makanu obrije glavu. Zatim se Dau el-Makan i loţaĉ
okupaju, a potom se loţaĉ s ovim vrati natrag kući. Ondje ga on odjene u košulju od fine tkanine
i dadne mu jednu od svojih vlastitih haljina, nadalje jedan lijepi turban i jedan fini opasaĉ, a oko
vrata mu stavi svileni rubac. U meĊuvremenu je loţaĉeva ţena opet zaklala i skuhala dva pileta,
pa nakon što se Dau el-Makan popeo i sjeo na svoju postelju, rastopi muţ za njega šećera u
vrbovoj vodi i dadne mu da je pije. Zatim pred njega postavi jedaći stol, rastrga piliće, dadne mu
da jede meso : da pije juhu, sve dok se Dau el-Makan nije zasitio. On si nato opere svoje ruke,
zahvali Allahu Uzvišenomu za ozdravljenje i rekne loţaĉu:
- Ti si taj, posredstvom kojega mi se Allah Uzvišeni smilovao i rukom kojega me je spasio!
- Ostavi se takvog govorenja! - odgovori drugi. — Reci nam radije, zbog ĉega si ti došao u
ovaj grad i odakle potjeĉeš! Jer ja vidim na tvome licu tragove blagostanja.
- Reci mi najprije, kako si me ti našao! - rekne Dau el--Makan. - A ja ću tebi poslije toga
ispripovijedati svoju povijest.
Tada loţaĉ ispriĉa:
- Sto se mene tiĉe, onda znaj, kada sam o ranome jutru došao
na svoj posao, našao sam te gdje leţiš na gomili izmeta, kod vrata u
loţionicu, i nisam znao, tko te je onamo bio odbacio. Tada sam te
uzeo sa sobom. To je moja cijela pripovijest.
Dau el-Makan odgovori:
- Slava neka je Onomu, koji kosti opet budi u ţivot, makar one
već i strunule! Zaista, moj brate, ti svoju dobrostivost nisi rasuo ni
na kakvoga nedostojnoga, i ti ćeš za nju ţeti plodove.
Zatim on ktomu doda:
259
Pcdesetihtvrta noć
— Ali u kojoj sam zemlji sada?
— Ti si u gradu Jeruzalemu — odgovori loţaĉ.
A tada se Dau el-Makan sjeti toga, da je on bio u tuĊini, i sjeti se rastanka sa svojom sestrom i
poĉne plakati. Sada on otkrije lo-ţaĉu svoju tajnu i ispripovijeda mu svoju povijest i izrekne
stihove:
Oni su me u ljubavi opteretili preko snage. Za volju njih je na mene došla najteţa patnja.
O vi, koji ste mi otišli, imajte ipak sućuti prema krvi mojega srca.
Ĉak svaki okrutni zavidnik ima samilosti prema mojoj na-puštenosti.
Ne odrecite mi jedan pogled, koji će ublaţiti moje boli, TakoĊer strast, koja mi je postala
preteškom za podnošenje!
Zamolio sam svoje srce, neka htjedne s vama imati strpljenja. Ono rekne: 'Pusti me na miru!
Strpljenje nije moj naĉin.'
Zatim on poĉne još jaĉe plakati, sve dok mu loţaĉ nije rekao:
— Ne plaĉi, nego radije slavi Allaha Uzvišenoga poradi spase
nja i ozdravljenja!
Sada Dau el-Makan upita:
— Koliko je daleko odavde do Damaska? Ovaj odgovori:
— Šest dana puta.
Dalje Dau el-Makan upita:
260

- Hoćeš li me poslati onamo?
- Dragi gospodaru - odgovori loţaĉ - kako te ja mogu pustili da sam putuješ, tebe, stranog
mladića? Ako ti hoćeš putovati u Damask, tada ću ja ići s tobom. A ako me moja ţena htjedne
poslušati i meni se pokoriti i mene pratiti, tada ću ja ondje zasnovati svoje obitavaliste. Jer bilo bi
mi vrlo teško, da se rastajem od :ebe.
Tada on rekne svojoj ţeni:
- Hoćeš li ti sa mnom putovati u Damask, glavni grad Sirije, ili
hoćeš ostati ovdje, dok ja ovoga mojega gospodara ne otpratim
onamo i dok se zatim ne vratim k tebi? Jer on ţeli poći u Damask,
i tako mi Allaha, meni bi bilo teško, da se od njega rastajem, i ja
sam za njega zabrinut poradi drumskih razbojnika.
Ona odgovori:
- Ja hoću otići s vama dvojicom. A on rekne:
- Neka je slavljen Allah, da smo jednodušni!
Tako time bude zakljuĉeno putovanje, i loţaĉ se dadne na to, da sav svoj imetak i imetak svoje
ţene rasproda..."
261
Tada primijeti Sehrezad, daje poĉelo jutro, i ona prekine priĉu, koju je bila zapoĉela po
Ali kada je poĉela

» I pedesetipeta noć Is

'"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su se loţaĉ i njegova zeri a sporazumjeli s Dau el-
Makanom, da s njime putuju u Damask. Zatim loţaĉ rasproda svoj imetak i imetak svoje ţene. I
on kupi jednu devu i za Dau el-Makana iznajmi jednog magarca za jahanje. Oni se zapute i
putovali su bez zadrţavanja tijekom šest dana, sve dok nisu dospjeli u Damask. Onamo su došli
predveĉer. I loţaĉ izaĊe i kupi, kako je on to bio navikao, nešto malo za jelo i pilo. Tako su
najprije proveli pet dana. Ali se tada loţaĉeva ţena razboli, i poslije kratkog bolovanja ode k
milosti Allaha Uzvišenoga. To je bio teţak udarac za Dau el-Makana, jer se on bio navikao na
nju i na njezinu rvegu. TakoĊer je loţaĉ vrlo tugovao zbog njezine smrti. Sada se obrati princ
loţaĉu, i jer ga je vidio utonula u tugu, on mu rekne:
- Ne tuguj, jer svi mi moramo otići kroz ta vrata!
Tada ga loţaĉ pogleda i rekne mu:
- Allah ti to platio, moj sine! Allah Uzvišeni će nas u svojoj mi
losti tješiti i uzeti će od nas tugu. Hoćeš li, moj sine, izaći sa mnom,
ia si pogledamo grad Damask, kako bi se tvoje srce razvedrilo?
- Ti si odluĉio.
263
Pedesetipeta noć
Tada se loţaĉ podigne i stavi svoju ruku u prinĉevu, i obojica su hodali, sve dok nisu došli do
staja namjesnika od Damaska, gdje su našli deve, natovarene kovĉezima i sagovima i brotaknim
tkaninama, i osedlane konje i baktrijske dvogrbe deve. Crni su robovi i mameluci i drugi puk
trĉali uzbuĊeno ovamo i onamo. Tada rekne Dau el-Makan:
- Komu pripadaju ove sluge i deve i tkanine! I on upita jednoga od uškopljenika:
- Komu ide ova pošiljka? Upitani odgovori:
- To su pokloni, koje emir od Damaska88 zajedno s porezom iz
Sirije šalje kralju 'Omaru ibn en-Nu'manu.
Kada je meĊutim Dau el-Makan saslušao ove rijeĉi, oĉi mu se obliju suzama, i on izgovori ove
stihove:
0 vi koji daleko od pogleda mojih oĉiju
1 vi koji ipak boravite u mome srcu:
Daleko mije vaša ljepota, i moj je ţivot Gorak, moja ĉeţnja nije izlijeĉena.
Ako Alldh odluĉi, da se mi opet naĊemo, U dugim ću priĉama objavljivati svoju patnju.
Pa budući da je zaplakao, pošto je bio svršio, loţaĉ mu rekne:
8S Emir znaĉi gospodar, a u arapskoj rijeĉi "emir el-bahr" gospodar mora) ima svoje
podrijetlo europeizam admiral. Emir od Damaska je dakako damaskski namjesnik — Dau el-
Makanov polubrat Sarkan.
264

- Moj sine, ti jedva da si ozdravio. Osokoli si dakle srce i nemoj
plakati, jer se bojim za tebe nekoga ponovnog napada.
I tako on nije odustajao od toga, da ga tješi i da ga razvedrava. Ali je Dau el-Makan uzdisao i
jadikovao, što se nalazi u tuĊini i _êko od svoje sestre i od svoje zemlje. Suze su mu tekle iz
oĉiju, i :n izrekne stihove.
Traţi hranu u ovome svijetu. Jer gledaj, morat ćeš ga napustiti! Imaj na umu: neumoljivoj smrti
nikada nećeš izbjeći!
Tvoje je blagostanje na ovome svijetu ipak samo prevara i obmana.
Tvoj je ţivot na tome svijetu budalast, uzaludan trud.
Zaista, taj je svijet samo poput odmorišta ĉovjeka na putovanju: Naveĉer odmara svoju ţivotinju.
Ujutro polazi odatle.
Zatim on opet zaplaĉe zbog svojega poloţaja tuĊinca, i takoĊer ôţaĉ zaplaĉe zbog gubitka
svoje ţene. Ali on nije odustajao od toga, da tješi Dau el-Makana, sve dok nije svanulo jutro. Pa
kada je izašlo Sunce, on mu rekne:
- To je, kao da si ti pomišljao na svoj zaviĉaj.
- Da — odgovori Dau el-Makan - i ja ne mogu ovdje duţe boraviti. Stoga ću te preporuĉiti
Allahovim rukama i otputovati s ovim ljudima i polako putovati, sve dok ne doĊem u svoj
zaviĉaj.
Tada rekne loţaĉ:
- I ja s tobom. Jer ja se ne mogu od tebe rastajati. Ja sam ti
ukazao jednu prijaznost, i sada ti hoću sluţiti sve do kraja.
265
Pedesetipeta- noć
- AMh ti platio!
Jer on se tomu obradovao, da loţaĉ hoće s njime putovati.
Zatim loţaĉ smjesta otiĊe, proda devu i kupi drugog magarca. I natovari na njega svoju zalihu
hrane i rekne Dau el-Makanu:
- Jaši na putu na ovom magarcu, pa kada budeš umoran od ja
hanja, moţeš sjahati i hodati!
Princ odgovori:
- Neka te blagoslovi AMh i neka pomogne meni, da ti uzvra
tim! Zaista, ti si mi iskazao više dobra nego jedan brat drugomu.
Zatim je ĉekao, dok nije nastala tamna noć. Tada svoje zalihe i prtljagu stave na magarca i
krenu na put.
Ostavimo mi sada Dau el-Makana i loţaĉa i vratimo se natrag k njegovoj sestri Nuzhati ez-
Zaman!
Kada se ona rastala od svojega brata, napustila je chan - koji je njima u Jeruzalemu sluţio kao
konaĉište — pokrivena krpom od kostrijeti, i izašla na ulicu, kako bi kod nekoga potraţila
sluţbu, da bi mogla kupiti za svojega brata peĉeno meso, za kojim je on imao ţelju. Hodala je
plaĉući, a da nije znala, kamo bi se trebala okrenuti. Njezine su misli bile kod njezina brata, kod
njezinih i u zaviĉaju, i ponizno se molila Allahu, da ushtjedne svoj toj nevolji uĉiniti kraj. I ona
Crna pada noć, budi se ljubav sa svojim bolima, I ĉeţnja grozno drma svom mojom patnjom.
Gorka muka rastanka sada stanuje u mojoj nutrini, A sva me ta teška patnja ĉini spremnom za
smrt.
Ljubav mi krade san, ĉeţnja me pali kao vatra, Suze objavljuju, što potajno boravi u meni.
266

Ne poznajem nikakav put k ponovnom viĊenju, Koje bi me izlijeĉilo od moje bijede i moje
bolesti.
Vatra je mojega srca zapaljena na mojoj ĉeţnji, Muĉi me pakleni ţar kao kazna za tešku
krivnju89.
Dosta, ti koji me koriš zbog onoga, što me je pogodilo! Sto mije bilo predodreĊeno, podnosim u
strpljivosti.
Kunem se ljubavlju, nikada se neću utješiti —
A zakletve su zaljubljenih poznate kao visoke i svete.
O noći, reci pripovjedaĉima ljubavi, kako mi se to zbilo, Posvjedoĉi svoje znanje, da ja u tebi
nisam našla nikakva sna.
Zatim ona poĊe plaĉući dalje, I dok se ona obazirala na lijevo i -esno, doĊe neki šeih,
doputovao iz pustinje ovamo s pet drugih Beduina90. Taj je stari promotri i uvidi, da je lijepa,
premda je na glavi nosila krpu od kostrijeti. I on se zaprepasti nad njezinom ljepotom i rekne u
sebi samome:
39 Je li krivnja 'Omara ibn en-Nu'mana za muĉeniĉku smrt hrabre Abrize :.::sta pala na glavu
njegove djece? Podsjećam ĉitatelja, da je sama Abriza u pedesetiprvoj noći izjavila da je za svoju
sudbinu kriva upravo ona sama, to jest: da nije svijet nepravedno postupio prema njoj, nego da se
ona ogriješila o sebe --mu. Pruţa li meĊutim roman u cijelosti odgovor na to pitanje, to naravno
ostaje na cijenjenom ĉitatelju, da sam prosudi. Pitanja pak o razlikovanju pojmanja .-.dividualne
i kolektivne odgovornosti kod muslimana i kršćana ovaj ovdje pisac biljeţaka ispod crte ipak
radije ostavlja po strani.
90 Beduin se na arapskome kaţe badavi, što znaĉi pustinjski, dakle — stanovnik pustinje. No
ta rijeĉ - jer se pod njome podrazumijeva ĉovjeka bez stalna boravišta - ĉesto znaĉi i skitnica, s
raznima negativnim suznaĉenjima.
267
Pedesetipeta noć
- Ta je oĉaravajuće lijepa. Ali izgleda propalo. Bila ona od pu
ka ovoga grada ili neka strankinja, ja je moram imati.
Zatim ju je polako slijedio, sve dok joj nije u nekoj uskoj uliĉici prišao ususret i preprijeĉio joj
put. Tada je nazove, da je ispita, i rekne:
- Kćerĉice, jesi li ti slobodna ili robinja? Kada je to ĉula, ona ga pogleda i zamoli ga:
- Tako ti tvojega ţivota, ne obnavljaj mi moj jad! On meĊutim nastavi:
- Ja sam imao šest kćeri, ali mi je pet od njih umrlo, a ostala
mi je samo jedna, najmlaĊa. Htio sam te dakle upitati, je li ti pripa
daš narodu ovoga grada ili si strankinja. Jer ja bih te volio uzeti sa
sobom i odvesti te k njoj, kako bi joj ti pravila društvo i kako bi ona
zahvaljujući tebi zaboravila tugu za svojim sestrama. Ako ti dakle
nemaš nikakve svojte, tada ću te ja drţati kao kćer, a ti ćeš mi sama
biti kao vlastito dijete.
Kada je Nuzhat ez-Zaman ĉula te rijeĉi, ona rekne u sebi samoj:
- Moţda se mogu povjeriti ovomu staromu.
Zatim posramljeno pogne glavu i rekne:
- Dragi striĉe, Ja sam strana djevojka, Arapkinja, i imam
jednoga bolesnog brata. Pod jednim ću te uvjetom pratiti k tvojoj
kćeri, da ja naime samo dan trebam provoditi kod nje i da se smi
jem noću vraćati natrag k svojemu bratu. Ako si ti s time sporazu
man, tada ću ja poći s tobom. Jer ja sam strankinja, i nekoć sam u
svome plemenu stajala visoko u ĉasti, ali sam postala siromašnom i
prezrenom. Došla sam sa svojim bratom iz zemlje Hidţaza, i bojim
se, da on ne zna, gdje sam.
Kada je Beduin to saslušao, on rekne u sebi samome:
- Tako mi Allaha, postigao sam svoj cilj!
Nato se on obrati njoj i rekne:
268
Povijest kralja 'Omara ibn m-Nu'mdna

- Nitko mi ne smije biti miliji od tebe. Ţelio bih samo, da ti mo
joj kćeri obdan praviš društvo, a o poĉetku noći moţeš odlaziti k
svojemu bratu. Ili ako ti je to draţe, dovedi ga ovamo, da on stanu
je kod nas.
Xa ovaj je naĉin Beduin nastavi tješiti i prijazno joj se obraćati, dok ona nije dopustila da je
zaludi i pristala, da mu sluţi. On poĊe ispred nje, pa kada ga je ona poĉela slijediti, on dadne
svojim ljudima znak. Nato oni poţure naprijed, upregnu dromedare91, natovare ih, i stave
takoĊer na njih mješine s vodom i vreće sa zalihama, kako bi po njihovu dolasku mogli s devama
odmah krenuti.
No * bio je taj Beduin kopile i uliĉni lopov * koji je vršio izdaju protiv neprijatelja * lukav
pljaĉkaš i prepreden momak *, koji nije imao niti sina ni kćeri, pravi drumski razbojnik. On je
meĊutim sreo ovu jadnu djevojku, jer je to bila tako odredila Allahova volja. L'sput joj je
neprestano govorio, sve dok nisu bili izvan grada Jeruzalema. Ondje on naĊe svoje drugove kod
dromedara spremnih za put. Sada beduin uzjaši jednu devu, i dadne da Nuzhat ez--Zaman jaši iza
njega. I oni su putovali dalje cijelu noć. Tu ona spozna da su beduinove rijeĉi bile izgovor i da ju
je prevario. I ona poĉne plakati i kriĉati tijekom cijele noći, dok su razbojnici od straha, da bi ih
tko mogao vidjeti, usmjerili svoj put prema brdima. Kada se meĊutim pribliţilo jutro, sjašu s
deva, a Beduin priĊe k Nuzhati ez--Zaman i napadne je:
- Ĉemu to zavijanje, ti gradska damice? Tako mi Allaha, ako
ne prestaneš zavijati, pretući ću te na smrt, ti kurvo iz grada!
Kada je ona to ĉula, nije više ţeljela ţivjeti, nego je priţeljkivala smrt. I tako mu ona dovikne:
- Bijedni starce, sjedobradi iz pakla! Kako si mogao mene —
koja sam ti ukazala povjerenje - izdati, i sada me hoćeš muĉiti?
Kada je ĉuo njezine rijeĉi, on na nju poviĉe:
91 Dromedar je zapravo jednogrba deva, ili: deva trkaĉica — Camelus drom-edaiius.
269
Pedesetipeta noć
- Ti razvratnice, usuĊuješ li se, da meni upućuješ drske prigo
vore?
I on joj priĊe s biĉem i poĉne je udarati i govoriti:
- Ako ne budeš tiho, ubit ću te!
Ona zanijemi na neko vrijeme. Ali se zatim sjeti svojega brata i svoje nekadašnje sreće, i poĉne
krišom plakati. Sljedećega dana potom ona se obrati Beduinu i rekne:
- Kako si me ti mogao obmanuti i domamiti me u ovu planin
sku pustinju, i što ti namjeravaš sa mnom?
Ali njegovo srce zbog ovih rijeĉi postane samo još tvrĊim i on
rekne:
- Ti bijedna bludnice, zar se ti usuĊuješ, da meni upućuješ
drske prigovore?
On odmah uzme biĉ, i tukao ju je njime po leĊima, dok nije bila gotovo onesviještena. Ona se
sada sagne nad njegove noge i poĉne ih ljubiti. Tada on odustane od toga da je tuĉe, te je poĉne
grditi i govoriti:
- Tako mi moje kape, ako te ja opet vidim ili ĉujem da zavijaš,
odsjeći ću ti taj jezik i utaknuti ga u tvoju piĉku, ti kurvo iz grada!
Tada ona zanijemi i ne dadne mu više nikakav odgovor. A budući da su je udarci boljeli, ona se
šćućuri i pogne glavu na grudi. Pri tome je mislila na svoj jad i poniţenje nakon svoje nekadašnje
sreće, i na udarce, koje je bila pretrpjela. Sjećala se takoĊer svojega brata i njegove bolesti i
samoće, i razmišljala je o napuštenosti njih obaju. Suze su joj tekle niz obraze, i tiho plaĉući ona
izgovori stihove:
To je naĉin postupanja sreće: ĉas odlazi, ĉas se opet vraća, I nijednomu smrtniku ne ostaje trajno
vjernom.
Svaka stvar na ovome svijetu ima svoje vrijeme, A rokovi svih ljudi ipak jednom prolaze.
270

Koliko još dugo ja trebam podnositi zlu kob i jezu?
Jao nad ţivotom, koji se u cijelosti sastoji od zle kobi i jeze!
Ne blagoslovio Alldh one dane, koji su mi donosili kratku sreću, Sreću, u ĉijim se naborima već
nalazila bijeda.
Moja je ţelja zaglavila, nada je odsjeĉena, A rastankom je odreĉeno ponovno viĊenje.
O ti koji prolaziš mimo kuću, u kojoj ja boravim, Izvijesti ga o meni, koja vazda lijem suze i
nariĉem.
Kada je ona završila, Beduin priĊe k njoj i nagne se nad njome. Pa budući da je osjetio sućut
prema njoj, on joj otre suze. I on joj dadne jedan jeĉmeni kruh i rekne:
— Ja to ne volim, kada mi netko u mome gnjevu upućuje drske
prigovore. Zato mi u budućnosti nemoj više upućivati takve dr
zovite prigovore! Ja ću te prodati nekomu dobrom ĉovjeku, kao što
sam ja, koji će s tobom ljubazno postupati, kao što sam to ĉinio ja.
Ona odgovori:
— Sto ti uĉiniš, to je pravo.
Zatim, kada joj je noć postala dugaĉkom i kada ju je poĉela muĉiti glad, ona malo pojede od
onoga jeĉmenog kruha. A o ponoći Beduin dadne znak za polazak..."
Tada primijeti Šehrczad, daje svanulo jutro, i ona prekine priĉu koju je bila zapoĉela po
271
Ali kada je poĉela
&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&$
^#?W??WW?W?W?W???WW?^
pedesetišesta noć

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman -kada joj je Beduin dao jeĉmeni
kruh, i kada joj je obećao, da će je prodati nekomu izvrsnom ĉovjeku, kao što je on - rekla:
- Što ti uĉiniš, to je ispravno.
I o ponoći, kada ju je poĉela muĉiti glad, ona pojede nešto malo od jecmenog kruha, a beduin
zatim izda svojim ljudima zapovijed za polazak. Tako oni natovare terete, i on uzjaši devu i
dadne Nuzhati ez-Zaman da jaši iza njega. Jahali su tijekom tri dana bez zadrţavanja, sve dok
nisu došli u grad Damask. Ondje odsjednu u Chanu es--Sultani92 blizu Namjesnikovih Vrata.
Nuzhat ez-Zaman je meĊutim postala blijedom od jada i zbog napora na tome putovanju, i ona
poĉne plakati nad svojom nesrećom. Stoga Beduin priĊe k njoj i rekne:
— Ti gradska kurvo, ako ne prestaneš tako zavijati, tako mi
moje kape, ja ću te prodati samo nekomu Ţidovu!
Nato je on uzme za ruku, odvede je u jednu odaju i otiĊe na bazar. Ondje se uputi k trgovcima,
koji su trgovali s robinjama, i porazgovara s njima, tim što je rekao:
92 Ime reĉenoga karavanseraja znaĉi - Sultansko Svratiste.
273
Pcdesetiksta noć
- Doveo sam sa sobom jednu robinju. Ali je njezin brat bo
lestan, i ja sam ga poslao k svojim ljudima u Jeruzalem, kako bi ga
oni njegovali, sve dok ne bude izlijeĉen. Sada je hoću prodati. Ali
otkada je njezin brat postao bolesnim, ona plaĉe, i vrlo joj je teško
pao rastanak od njega. Zato bih volio, da onaj, tko ju je voljan od
mene kupiti, blago razgovara s njome i da joj kaţe, da njezin brat
leţi bolestan u Jeruzalemu kod njega. Zatim ću mu ja spustiti
cijenu.
Tada pristupi jedan od trgovaca i rekne:
- Koliko je ona stara?
On odgovori:
- Ona je djevica, i upravo zrela za udaju. I ona posjeduje
razum, finu naobrazbu, duhovitost, ljepotu i ljupkost. Ali od onoga
dana, kada sam njezina brata poslao u Jeruzalem, njezino se srce
izjeda u ĉeţnji za njim, tako da je njezina ljepota išĉezla i njezin
izgled promijenjen.
Kada je dakle trgovac to saslušao, on poĊe s Beduinom i rekne:
- Slušaj, ti šeihu Arabljana, ja ću ići s tobom i od tebe kupiti tu
djevojku, ĉiji razum, finu naobrazbu, ljepotu i ljupkost ti tako jako
hvališ. I ja ću ti platiti njezinu cijenu, ali samo pod odreĊenim uvje
tima. Ako ih ti ispuniš, tada ću ti ja platiti njezinu cijenu. Ali ako ih
ti ne ispuniš, ja ti je tada vraćam natrag.
Beduin odgovori:
- Ako hoćeš, odvedi je k sultanu i postavljaj mi svaki uvjet, koji
ţeliš! Ako je naime odvedeš k njemu, kralju Šarkanu, sinu kralja
'Omara ibn en-Nu'mana, gospodara od Baghdada i Chorasana, ona
će mu se moţda svidjeti, pa će ti on zatim platiti njezinu cijenu i
ktomu još jednu dobru zaradu za tebe.
Tada trgovac rekne:
- Ja takoĊer imam upravo njega moliti za nešto, naime za to,
da mi on u Drţavnom uredu ispostavi ispravu o oslobaĊanju od ca
rine i da mi dadne napisati pismo preporuke svojemu ocu 'Omaru
274
Povijest kmlja 'Omarn ibn en-Nu'md-na

ibn en-Nu'manu. Ako on dakle od mene otkupi tu djevojku, ja ću ti odmah odvagati njezinu
cijenu.
- Ja prihvaćam te uvjete - odgovori Beduin.
Obojica dakle doĊu do onoga mjesta, na kome se nalazila Nuz-hat ez-Zaman. I Beduin priĊe k
vratima odaje i poviĉe i rekne:
- Nadţija!
Bio ju je naime tako nazvao.
Ali kada ga je ĉula, ona poĉne plakati i ne dadne nikakav odgovor. Nato se on obrati trgovcu i
rekne mu:
- Tu ona sjedi. Tu je imaš! UĊi k njoj, razgovaraj s njome
ljubazno, kao što sam ti to ja stavio na srce!
Trgovac uĊe pristojno unutra i uoĉi da je ona ĉudesno lijepa i ljupka. Osobito ga je obradovalo,
što je vladala arapskim jezikom. Tada on rekne beduinu:
- Ona je takva, kao što si ti to rekao. I ja ću za nju dobiti od
sultana ono, što hoću.
I on joj rekne:
- Mir bio s tobom, kćerĉice, kako si? Ona se okrene prema njemu i rekne:
- To je takoĊer bilo zabiljeţeno u knjizi udesa.
Zatim ona baci na njega jedan pogled i uvidi, da je on ĉovjek poštovanja dostojnog izgleda, i
lijep u licu, i ona rekne u sebi samoj:
- Vjerujem, da ovaj dolazi, da me kupi.
Zatim je razmišljala dalje:
- Ako se budem od njega suzdrţavala, tada ću ostati kod ovoga
nasilnika, i taj će me pretući na smrt. U svakome je sluĉaju ovaj
ĉovjek ipak lijepa lica, pa se mogu nadati, da će mi kod njega biti
bolje nego kod ovoga neotesanog Beduina. Moţda on sada dolazi, da
me ĉuje kako govorim. Zato ću mu ja dati neki ljubazan odgovor.
275
Pedesetišesta noć
Njezine su meĊutim oĉi bile kroz to vrijeme oborene prema podu, pa ona sada svoj pogled
podigne prema njemu i rekne draţesnim glasom:
— TakoĊer s tobom neka je mir, moj gospodaru, i Allahova
milost i blagoslov! Tako93 je to Prorok zapovijedio - neka ga Allah
pozdravi i neka ga blagoslovi! Ti pitaš, kako sam. Ali da poznaješ
moju sudbinu, ti bi takvu zaţelio jedino svojemu neprijatelju.
Zatim ona ušuti. Kada je meĊutim trgovac saslušao njezine rijeĉi, on bude gotovo izvan sebe
od radosti. Brzo se okrene k beduinu i upita:
. - Koliko je visoka njezina cijena? Jer zaista, ona je plemenita.
Tada Beduin postane gnjevan i uzvikne:
— Ti ćeš mi takvim brbljanjem robinji zavrtjeti mozgom! Zašto
govoriš, da je plemenita, kada je ona ipak otpad od robinja i iz
najniţe klateţi? Ja ti je neću prodati!
Po tim rijeĉima primjeti trgovac, ta je taj ĉovjek slab u pameti, i on rekne:
— Primiri se! Jer ja je hoću kupiti od tebe zajedno s nedostatci-
ma, koje ti tu spominješ.
— A koliko ti hoćeš za nju platiti? - upita Beduin. Trgovac odgovori:
— Samo otac imenuje dijete. Postavi svoj zahtijev! Nato Beduin:
— Ti moraš sam imenovati cijenu. Sada trgovac rekne sam u sebi:
— Ovaj je Beduin neko kriĉalo i zvekan. Tako mi Allaha, ja ne
znam nikakvu cijenu za nju. Znam samo to, da je ona svojima finim
rijeĉima i svojom ljepotom zadobila moje srce. Ako umije ĉitati i
0:1 Kur'an 4,88.
276

?>sA\, to bi bila za nju i njezina kupca najviša sreća. Ali ovaj beduin ne poznaje njezinu
vrijednost.
Zatim ga on nagovori:
- Seihu Arabljana, ja ću ti u gotovu novcu, bez odbitka za
rorez i za prirez sultanu, dati dvjesta zlatnika.
Kada je meĊutim Arapin to ĉuo, on dospije u ţestok bijes, poviĉe na trgovca i rekne:
- Diţi se odatle i odlazi svojim putem! Tako mi Allaha, kada bi
mi ti za ovu prnju od kostrijeti, koju ona nosi, ponudio dvjesta
dinara, ja ti je ne bih prodao. Sada je ja neću više prodavati, nego
ću je zadrţati kod sebe, da ĉuva deve i melje ţito.
Nato on poviĉe na nju i rekne:
- Dolazi ovamo, ti smrdljiva marvo, ja te neću prodavati!
Zatim se opet okrene k trgovcu i rekne:
- Ja sam tebe drţao za nekog ĉovjeka od razuma, ali tako mi
moje kape, ako ti ne odjebeš od mene, tada ću ti dati da ĉuješ ono,
što ti se neće svidjeti!
Trgovac meĊutim rekne u sebi:
- Zaista, ovaj je beduin mahnit i ne poznaje njezinu vrijednost.
I ja zasada neću više govoriti o njezinoj cijeni. Jer tako mi Allaha,
kada bi on bio pri pameti, on ne bi govorio: 'tako mi moje kape'!
Tako mi Allaha, ona vrijedi bogatstvo perzijskih kraljeva, i ja
nemam uza se njezinu cijenu. Ali ĉak i ako on bude još više zahtije
vao, dat ću mu ono, što bude traţio, pa makar to bilo sve moje
dobro i imetak.
On se iznova obrati Beduinu i rekne mu:
- Seihu Arabljana, strpi se i primiri se i reci mi, što ona ima kod
:ebe u haljinama!
Tada Beduin poviĉe:
- Sto će ova kurva s haljinama? Tako mi Allaha, ovi dronjci, u
koje je umotana, dovoljni su za nju.
277
Pedesetišesta noć
— S tvojim dopuštenjem - rekne trgovac - ja ću otkriti njezi
no lice i istraţiti je onako, kako se istraţuju robinje, koje se misli
kupiti.
Ovaj odgovori:
— Samo naprijed, uĉini, što hoćeš! Allah će zaštiti tvoju mla
dost! Istraţuj je izvana i iznutra, i ako hoćeš, svuci joj te haljine i
pogledaj je, kada je gola.
Ali trgovac uzvikne:
— Saĉuvao me od toga Allah! Promotrit ću samo njezino lice.
Zatim joj on priĊe, i bio je smeten od njezine ljepote i draţesnosti..."
278
Ali kada je poĉela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je trgovac prišao Nuz-hati ez-Zaman, i da je bio smeten
od njezine ljepote i draţesnosti. Zatim on sjedne pokraj nje i upita je:
- Gospodarice, kako se ti zoveš? Ona odgovori:
- Pitaš li me za moje sadašnje ime ili za prijašnje? Tada trgovac upita:
- Zar ti onda imaš dva imena, jedno sadašnje, a jedno prijašnje?

- Da - odgovori ona - prije je moje ima bilo Nuzhat ez--Zaman94, ali je sada moje ime Ghussat
ez-Zaman95.
Kada je trgovac to saslušao, oĉi mu se obliju suzama, i on rekne:
- Nemaš li ti nekoga bolesnog brata?
- Da, tako mi Allaha, o gospodaru — rekne ona — ali je njega i mene rastavio udes, i on leţi
bolestan u Jeruzalemu.
94 Milje Vremena.
95 Groza Vremena.
279
Pedesetisedma noć
Trgovac je bio zbunjen probranošću njezina govora, i on rekne u sebi samome:
— Taj je Beduin rekao istinu.
Nuzhat ez-Zaman meĊutim pomisli na svojega brata i na njegovu bolest, i na to, da se ona
morala od njega rastati, dok je on leţao bolestan u tuĊini, pogotovo što nije znala što mu se
dogodilo. TakoĊer pomisli na sve, kroza što je morala proći kod beduina, i na rastanak od svoje
matere i svojega oca i svojega zaviĉaja. Tada joj poteku suze u velikim kapima niz obraze, i ona
poĉne:
Ma gdje da ti bio, neka te ushtjedne ĉuvati Gospod, Putniĉe, ti, koji moje srce drţiš zarobljenim!
Allah neka ti bude, ma kamo da odlaziš, zaštitnikom, Koji će te ĉuvati od nesreće i nevolje ovoga
svijeta!
Ti si išĉeznuo: moje oko ĉezne za tvojom blizinom, Ah, moje suze teku u potocima.
Kada bih barem znala, u kojemu zemaljskom kraju Ti je neka kuća ili pleme dalo zaštitu!
Piješ li ti sada ţivu vodu
Kao neka ruţa, dok suza mene napaja?
Uţivaš li ti san, dok ja bdijem
Na svojoj postelji, kao prţena ţeravicom?
280
Povijest kralju 'Omara ibn en-Nu}mana

Sve drugo, osim da si mi daleko, Mije lako — sve ću rado podnijeti.
Kada je trgovac saslušao njezine stihove, on zaplaĉe i ispruţi ruku, da joj otare suze s obraza.
Ona meĊutim pokrije svoje lice i rekne:
- To nipošto, o gospodaru!
Beduin je meĊutim sjedio i gledao nju, kako umata svoje lice pred trgovcem, kada joj je on htio
otrti suze s obraza. I on povjeru-e. da se ona htjela braniti od toga, da je gleda. Tada on skoĉi na
noge, i pritrĉi k njoj, i odvali joj devinim ularom, koji je drţao u rukama, jedan tako ţestok
udarac po ramenima, da ju je oborio licem prema tlu. Tada se neki kamen na zemlji zarije u
njezinu obrvu i rasijeĉe je, a krv joj poteĉe niz lice. Ona istisne glasan krik, gorko zaplaĉe i sruši
se onesviještena. TakoĊer trgovac zaplaĉe, i on sebi rekne:
- Ja ne mogu drugaĉije, moram kupiti ovu robinju, pa makar
to bilo za njezinu teţinu u zlatu, kako bih je oslobodio od ovoga
nasilnika.
I on poĉne Beduina grditi, dok je Nuzhat ez-Zaman leţala onesviještena. Kada je ona opet
došla k sebi, otare si suze i krv s iica, i poveţe si glavu. I ona podigne svoj pogled prema nebu, i
poĉne se iz zabrinuta srca usrdno moliti svojemu Gospodu, tim što je govorila:
Smilovanje za onu, koja je stajala u ĉastima, I koju je nesreća dovela u nuţdu!
Ona plaĉe. Teĉe poplava njezinih suza.
Ona pita: 'Zar ništa ne pomaţe protiv moći sudbine?'
281
Pedesetisedma noć
Potom se ona okrene k trgovcu i rekne šapćući:
- Zaklinjem te, ne ostavljaj me kod ovoga nasilnika, koji ne
poznaje Allaha Milosrdnoga! Ako ja budem morala ovdje provesti
još ovu noć, ubit ću se vlastitom rukom. Spasi me od njega, pa će
tebe Allah spasiti od paklenoga ognja!
Tada trgovac rekne Beduinu:
- Šeihu Arabljana, ova djevojka nije ništa za tebe. Prodaj mije za koju cijenu hoćeš!
- Uzmi je — rekne Beduin - i plati mi njezinu cijenu! Inaĉe ću je odvesti natrag u logor, i
ondje je pustiti da ĉuva deve i skuplja njihov izmet.
Onda trgovac rekne:
- Dajem pedesettisuća dinara.
- Ponudi više! — odgovori Beduin.
- Sedamdesettisuća dinara — rekne trgovac.
- Ponudi više! - odgovori Beduin. - To još nije glavnica, koju sam ja u nju uloţio. Jer ona mi je
izjela jeĉmenog kruha u vrijednosti od dcvedesettisuća zlatnika.
Trgovac meĊutim odgovori:
- Ti i tvoji i cijelokupno tvoje pleme, vi niste za cijeloga svojeg
ţivota još poţderali jeĉma za tisuću dinara. Ali ću ti ja reći još samo
jednu jedinu rijeĉ, pa ako ti njome još ne budeš zadovoljan, tada ću
ti dovesti na vrat namjesnika od Damaska, i on će ti je oteti silom.
Beduin:
- Reci!
- Stotisuća — rekne trgovac.
- Prodajem ti je za tu cijenu - odgovori Beduin. - Moći ću za to kupiti sol.
Tima se rijeĉima trgovac nasmije, otiĊe u svoj stan, uzme
282

novac96 i dadne ga Beduinu. Taj ga uzme, tim što je sam u sebi
rekao:
- Moram ići u Jeruzalem. Moţda ondje naĊem njezina brata, kojega ću dovesti ovamo i takoĊer
prodati.
Tako on uzjaši devu i odjaši, sve dok nije došao u Jeruzalem. I on otiĊe u chan i zapita za Dau
el-Makana, ali ga više nije našao.
Toliko dakle daleko Beduin!
Ali ostanimo mi kod trgovca i Nuzhate ez-Zaman. Kada ju je zaprimio pod svoje, on joj nabaci
par svojih haljina i odvede je u svoj stan..."
96 Stotisuća dinara je zaista bajoslovna svota, i moţe se opravdati samo time što je Nuzhat
ez-Zaman kći isto tako bajoslovnoga 'Omara ibn en-Nu'mana. Premda to zasada zna samo
pripovjedaĉica Sehrezad, a znamo to dakako i mi, njezini slušatelji. Sto se pak tiĉe cjenkanja, to
je prastari sveĉani obred, koji još i danas na Istoku ţivi. U normalnim bi to doduše okolnostima
išlo - gotovo u pravilu — ovako: Prodavaĉ traţi stotisuća, kupac nudi pedeset, a konaĉni
sporazum pada na sedamdesetipettisuća. No posve je razumljivo, da ove ovdje okolnosti nisu
normalne okolnosti. Zato i ovo cjenkanje ide na neki naĉin jednosmjerno.
283
Ali kada je poĉela
&#WWW??W$WWWW?W?$W$^
pedesetiosma noć

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je trgovac, kada je primio od Beduina Nuzhatu ez-
Zaman, nju odveo u svoj stan i odjenuo je u raskošne haljine, zatim s njome sišao na bazar i
kupio joj svaki nakit, koji je poţelila. Taj on stavi u svileni rubac, poloţi to pred nju i rekne joj:
— Sve je ovo tvoje, i ja ne traţim ništa od tebe, osim da ti sul
tanu, namjesniku od Damaska, kada te pred njega odvedem,
imenuješ cijenu, za koju sam te kupio, makar je ona takoĊer u
poreĊenju s tvojom vrijednošću neznatna. I kada budeš kod njega,
nakon što te on od mene kupi, ispripovijedaj mu, kako sam ja s
robom postupao, i zamoli ga za mene za kraljevsko pismo o oslobo
Ċenju od carine s pismenom preporukom, koju ću ja moći donijeti
pred njegova oca, kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, gospodara od
Baghdada, sadrţaja, da on ushtjedne zabraniti, da mi se uzimaju
carine na moje tkanine i svu robu, kojom trgujem.
Kada je saslušala njegove rijeĉi, ona poĉne plakati i grcati, a trgovac joj rekne:
— Gospodarice, primjećujem, da su — kada god ja spomenem
Baghdad — tvoje oĉi pune suza. Ţivi li ondje tko, koga ti ljubiš?
Ako je to neki trgovac, ili inaĉe tko, ti mi reci. Jer ja ondje pozna-
285
Pedesetiosma noć
jem sve trgovce i druge ljude. Pa ako bi mu ti voljela poslati neku obavijest, ja ću je prenijeti.
Ona rekne:
- Tako mi Allaha, ja ondje nemam nikakvih poznanika meĊu
trgovcima ili drugim ljudima. Ja ne poznam ondje nikoga drugoga,
osim kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, vladara od Baghdada.
Ĉim je trgovac to ĉuo, on se nasmije, i vrlo obradovan rekne u sebi samome:
— Tako mi Allaha, ja sam postigao svoj cilj.
Zatim joj on rekne:
- Jesi li mu ti jednom ranije bila pokazana?
Ona odgovori:
— Ne, ali sam bila odgajana zajedno s njegovom kćerju. On me
je volio, i ja kod njega stojim visoko u ĉasti. Ako bi ti dakle ţelio, da
ti kralj ispostavi ţeljenu ispravu, daj mi tintarnicu i papir, da ja
napišem za tebe pismo. Pa kada prispiješ u grad Baghdad, vlas
toruĉno uruĉi to pismo kralju 'Omaru ibn en-Nu'manu i reci mu: *
'Promjenjivi su sluĉajevi od noći i dana * tukli tvoju robinju
Nuzhatu ez-Zaman buzdovanima. * Ona je bila nošena na prodaju
od mjesta do mjesta, * a ona ti daje prenijeti svoje pozdrave.' * Ako
te bude zatim dalje pitao o meni, tada mu reci, da se ja sada nala
zim kod namjesnika od Damaska!
Tada se trgovac zaprepasti nad njezinom rjeĉitošću, i poraste njegova ljubav prema njoj, i on
joj rekne:
- Ja to sebi ne mogu drugaĉije pomišljati, nego da su te ljudi
zaludili i zatim prodali za novac. Reci mi, znaš li napamet Kur'an?
— Da — odgovori ona. — A poznajem takoĊer filozofiju, nauk
o lijeĉenju, znanstvenu propedeutiku97, i komentar lijeĉnika Ga-
Propedeutika je prednaobrazba, uvod u znanost.
286

lena98 uz Hipokratove" spise, a ja sam ga takoĊer sama komentirala. Nadalje sam takoĊer ĉitala
Tazkire, i komentirala Burhan100.1 prouĉila sam spise Ibn el-Baitara101 o ljekovitom bilju, i u
stanju sam raspravljati o Mekka-Kanonu ibn Sine102. Ja umijem rješavati zagonetke i postavljati
probleme, u stanju sam govoriti o geometriji i okretna sam u anatomiji. Ĉitala sam knjige
šafiita103, Prorokove predaje i gramatiku. I ja sam kadra raspravljati s uĉenjacima i razgovarati o
svima drugim znanostima. Okretna sam takoĊer u logici i retorici, aritmetici i astronomiji. I
poznajem tajne znanosti i umijeće izraĉunavanja vremena za molitvu — sve te znanosti ja
razumijem.
Zatim ona nastavi, okrenuvši se k trgovcu:
- Donesi mi tintarnicu i papir, da napišem za tebe pismo, da ti
bude od pomoći na tvome putu za Baghdad, tako da ćeš prolaziti
bez putovnica!
Kada je meĊutim trgovac to ĉuo, on uzvikne:
- Izvrsno! Izvrsno! Sretan lije taj, u ĉijoj ćeš ti palaĉi ţivjeti!
Zatim uzme za nju papir i tintarnicu i pero od mjedi, pa kada je s tim stvarima stao pred nju, on
poljubi pod, kako bi je poĉastio. A ona uzme list, lati se pera i napiše na njem ove stihove:
98 Ĉuveni lijeĉnik iz II. stoljeća poslije Krista.
99 Galen je mnoge radove posvetio komentiranju velikoga svojeg prcdhod-
nika, grĉkog lijeĉnika Hipokrata (umro u IV. stoljeću prije Krista), ĉijom se zak
letvom i danas lijeĉnici zaklinju prije primanja sluţbene lijeĉniĉke diplome.
1001 Tazkira i Burhan su rasprave s podruĉja nauka o lijeĉenju.
101 Arap iz Španjolske, botaniĉar koji je ţivio u XII/XIII. stoljeću.
102 Glasoviti se lijeĉnik Avicenna (980-1035), jedan od glavnih predstavnika
aristotelizma u arapskome svijetu - "knez filozofa" i "knez lijeĉnika" - zvao
punim imenom Abu 'Ali el Husein ibn 'Abd Allah ibn Sina.
103 Safiiti su sljedbenici jednoga od ĉetiri pravovjerna islamska vjerska
nauka. Utemeljitelj je toga nauka bio Muhammed ibn Idris eš-Šafia.
287
Pedesetiosma noć
Osjećam kako san bjeţi od mojih oĉiju.
Jesi li to ti, koji svojim izbivanjem tjera od mene taj san ?
Kako pomisao na tebe pali vatru u mome srcu! Misli li svaki zaljubljenik vazda na svoju ljubav?
Kako su slatki bili naši dani, koji su nekoć bili milostivo dati od Allaha.
Oni su otišli, prije nego što sam u njima našla pravu okrepu.
Sada se utjeĉem vjetru, neka htjedne donijeti izvješće K meni, robinji ljubavi, o vama u dalekoj
zemlji.
Tebi se tuţi stanoviti zaljubljenik, on ne nalazi nekog pomoćnika.
I ah, rastanak donosi bol, koja razbija ĉak kamen.
Kada je dakle napisala ove stihove, ona ktomu nadoveţe: * 'Ove rijeĉi dolaze od one, * koju je
sjećanje uĉinilo bolesnom, * i koja bdije u mukotrpnoj ĉeţnji. * U njezinoj joj tami ne zraĉi
nikakva svjetlost, * noć ne zna ništa o danu, * ona se prevrće na postelji rastanka * i boja svoje
oĉne kapke bojilom nesanice, * izgleda prema zvijezdama, * ali joj prijeti grozota tame, * jad i
muka je ostavljaju da kopni, * ali bi to dugo trajalo objavljivati svu njezinu bijedu, * samo su
suze ono što joj poklanja pomoć, * i ona u ovim stihovima oplakuje svoju bol: *
Kada golubica rano u jutarnjoj zraci guĉe na grani, Tada se budi u mome srcu smrtna ljubavna
muka.
288

I ako veselo uzdiše u tjeskobnoj ĉeţnji zaljubljeno srce, tada biva zbog mojih dragih još gorĉa
moja bol.
Ja se na svoju nevolju tuţim onomu, koji ne poznaje nikakva smilovanja. —
Kako je već ĉesto strast rastavila tijelo i dušu!'
Tada joj oĉi nateknu od suza, i ona napiše još ove stihove:
0 danu mi rastanka ljubav zadade duboke rane. Nije moj oĉni kapak našao nikakav san.
Tako je oronulo moje tijelo, tako se izmijenilo lice: Kada ti ne bih rekla104, ti me ne bi
prepoznao.
Ona ponovo poĉne prolijevati suze i o koncu toga lista napiše:
'Od nje, koja daleko od svojih i zaviĉajnog kraja, * ĉiji su srce i
duša protjerani od ţalosti, * od Nuzhate ez-Zaman je odaslano ovo
pismo.' *
Naposljetku ona savije list i pruţi ga trgovcu, koji ga uzme i poljubi, nakon stoje saznao njegov
sadrţaj, i on obradovan uzvikne:
- Poštovanje neka bude Onomu, tko te je stvorio!..."
Misli se dakako: "Kada ti ne bih rekla, da sam to ja".
289
pedesetideveta noć
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman r.apisala pismo i pruţila ga
trgovcu. Taj ga uzme i proĉita ga, shvati sadrţaj i uzvikne:
— Poštovanje neka bude Onomu, tko te je stvorio!
Sada on postane dvostruko ljubazan prema njoj, a tijekom cijeloga joj je dana iskazivao sve
same dobrostivosti. Kada je zatim došla veĉer, on otiĊe na bazar i donese joj nešto za jelo. Nato
je odvede u hammam, uzme posluţiteljicu i rekne joj:
— Kada budeš gotova s kupanjem, i kada opereš njezinu glavu,
tada joj odjeni haljine i zatim nekoga pošalji k meni i naredi da mi
se to kaţe!
Ova odgovori:
On je meĊutim uzeo za nju jestiva i voće i voštane svijeće i sve je stavio na klupu u vanjskoj
dvorani te kupelji. Pa kada ju je hammamdţijka bila oprala, ona joj odjene haljine. I Nuzhat ez-
Zaman napusti prostoriju za kupanje i sjedne na klupu. Hammamdţijka sada dadne da se trgovcu
rekne, kako jest. Princeza meĊutim ode i naĊe prostrt stol i poĉne jesti, zajedno s
hammamdţijkom, od jes-
291
Pedesetideveta noć
tiva i voća, a ostatak dadne slugama i posluţiteljima tog hammama. Zatim prespava sve do jutra,
a trgovac prespava odvojeno od nje u nekoj drugoj sobi. Ĉim se bio razbudio od sna, on je
probudi i donese joj košulju od fine tkanine, nadalje maramu u vrijednosti od tisuću dinara,
haljinu s turskim vezom, i cipele, protkane crvenim zlatom i obloţene biserima i draguljima.
TakoĊer joj objesi o svako od njezinih ušiju po jednu zlatnu grivnu s po jednim biserom u
vrijednosti od tisuću dinara, a oko vrata joj stavi zlatni lanac, koji se protezao do izmeĊu dojki, i
lanac od jantarnih kugli, koji je visio preko grudiju sve do iznad pupka. Na tome je jantaru
visjelo deset kugli i devet polumjeseca, i svaki je od tih polumjeseca nosio u sredini po jedan
hijacint, a svaka kugla po jedan rubin. Vrijednost je lanca iznosila tritisuće dinara, a svaka je od
kugli stajala dvadeset-tisuća dirhema105, tako da su ta odjeća i nakit, kojim ju je opskrbio,
zajedno bili vrijedni golemu svotu novca. Kada je ona sve to bila odjenula, trgovac joj rekne
neka se kiti. Tada se ona nakiti ĉudesno lijepo i pusti da joj preko oĉiju padne skupocjen zar. I
zatim ona poĊe s trgovcem, koji je koraĉao ispred nje. Kada su je meĊutim vidjeli ljudi, bili su
zaprepašteni nad njezinom ljepotom i uzvikivali:
- Neka je preslavan Allah, predivni Stvoritelj! O sretna li
ĉovjeka, u ĉijoj je ona kući!
Trgovac je išao dalje, dok gaje ona slijedila, sve dok nisu stupili u kuću sultana Sarkana. Kada
je dobio pristup ka kralju, on pred njim poljubi pod i rekne:
- O sretni kralju, dovodim ti jedan rijedak dar, bez sebi ravna
u ovome vremenu i bogato obdaren ljepotom i dobrotom.
Kralj rekne:
- Daj mi da ga vidim!
Tada trgovac izaĊe i uzme je, i ona ga je slijedila, sve dok nije stala pred kralja Sarkana. Ali
ĉim ju je taj ugledao, krv bude
105 Dirhem je srebrenjak, koji je u prvo vrijeme vrijedio dvadesetinu dinara, to jest: zlatnika.
Pred kraj se meĊutim vladavine mameluka u Egiptu (XV. st.) za dinar moglo dobiti i po nekoliko
stotina dirhema.
292

privuĉena ka krvi, premda je ona sve od svojih prvih godina ţivota bila od njega odvojena. On je
nije nikada bio vidio, da, tek je dugo nakon njezina roĊenja ĉuo o tome, da ima sestru, po imenu
Nuzhatu ez-Zaman, i brata, po imenu Dau el-Makana, jer je zbog prijestolonasljedstva bio na
oboje ljubomoran. To je bio razlog, zbog kojega je on o njima tako malo znao. Kada je ona sada
pred njega stala, trgovac rekne:
- O najveći kralju našega vremena, ako je ona već jedinstvena
u svojim danima po svojoj ljepoti i draţesnosti, takoĊer je još okret
na u svim znanostima, duhovnima i svjetovnima, politiĉkima i
matematiĉkima.
Nato kralj:
- Uzmi njezinu cijenu, za koliko si je kupio, ostavi je ovdje i otiĊi svojim putem.
- Slušam i pokoravam se! - rekne trgovac, - ali, molim, napiši mi jedno pismo o oslobaĊanju,
sadrţaja, da sam zauvijek osloboĊen od desetine na svoju robu.
Kralj odgovori:
- To ću smjesta uĉiniti, ali imenuj mi cijenu, koju si za nju platio.
Trgovac:
- Platio sam za nju stotisuća dinara i za njezine haljine još jed
nom stotisuća dinara.
Kada je sultan ĉuo te rijeĉi, on rekne:
- Ja ću ti za nju platiti još višu cijenu.
Zatim pozove rizniĉara i rekne mu:
- Dadni ovomu trgovcu tristaidvadesettisuća dinara, tako će
imati zaradu stoidvadesttisuća dinara. Zatim sultan dadne da doĊu
ĉetiri kadije106, dadne mu u njihovoj prisutnosti predati novac i
rekne:
106 Posrijedi su zastupnici ĉetiriju ortodoksnih pravnih škola.
293
Pedesetideveta noć
— Uzimam vas za svjedoke, da ja ovu svoju robinju oslobaĊam i da je kanim uzeti za
suprugu. Tada kadije napisu ispravu o oslobaĊanju i braĉni ugovor. I sultan raspe mnogo novaca
preko glava onih, koji su bih prisutni, a robovi su ga i uškopljenici skupljali. Kada je zatim
Sarkan trgovcu uruĉio novac, dadne mu napisati trajno kraljevsko pismo o oslobaĊanju, sadrţaja,
da je zauvijek osloboĊen od svih desetina i carina na svoju robu i da mu nitko na podruĉju cijele
drţave ne smije nikako štetiti. I naposljetku mu pokloni sjajnu poĉasnu haljinu..."
294
Ali kada je poĉela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj Šarkan trgovcu - nakon što mu je uruĉio novac
— dao napisati trajno kraljevsko pismo o oslobaĊanju, sadrţaja, da je osloboĊen od svih desetina
na svoju robu i da mu nitko na podruĉju cijele drţave ne smije štetiti, i da mu je naposljetku
poklonio raskošnu poĉasnu haljinu. Zatim otiĊu svi, koji su bili kod njega, i ostanu još samo
kadije i trgovac. Tada rekne kralj sucima:
- Volio bih, da vi od ove djevice poslušate jedno predavanje, koje će vam dokazati njezino
znanje i njezinu naobrazbu u svim stvarima, koje joj pripisuje trgovac, kako bismo utvrdili
istinitost njegovih rijeĉi.
Oni odgovore:
—To ćemo mi rado uĉiniti!
I on naredi, da se izmeĊu njega i njegovih na jednoj strani i princeze i njezinih pratitelja na
drugoj strani spusti zavjesa. I sve ţene, koje su iza zavjese okruţivale princezu, njoj zaţele sreću
i poljube joj ruke i noge, kada su zaznale, da je ona postala kraljevom suprugom. Zatim joj priĊu
oko nje i skinu s nje haljine, kako bi joj olakšale teret odjeće, i poĉnu gledati njezinu ljepotu i
ljupkost. Sada
295
Šezdeseta noć
meĊutim doĉuju takoĊer ţene emira i vezira, da je kralj Sarkan kupio stanovitu robinju, bez sebi
ravne po ljepoti i uĉenosti u filozofiji i matematici, i okretnu u svim granama znanja. Nadalje, da
je za nju platio tristaidvadesettisuća dinara i da ju je oslobodio i da je s njome sklopio braĉni
ugovor i da je pozvao ĉetiri kadije, da je iskušaju, kako će odgovarati na njihova pitanja i s njima
raspravljati. Tako su si izmolile od svojih supruga dopuštenje i uputile se u palaĉu, gdje se
nalazila Nuzhat ez-Zaman. Kada su one ušle k njoj, pred njome su stajali uškopljenici. A ĉim je
vidjela kako ulaze ţene emira, vezira i velikaša drţave, ona ustane, poĊe im uljudno usus-ret,
dok su njezine sluškinje ostale iza nje, i nazove im dobrodošlicu. Pri tome im se smiješila, tako
da je osvajala njihova srca. I ona im zaţeli svako dobro i posjedne ih prema njihovu društvenom
poloţaju, kao da je bila s njima zajedno odgajana. Sve su bile zapanjene zbog njezine pameti i
fine naobrazbe, koju je ona povezivala sa svojom ljepotom i ljupkošću, i rekle su jedna drugoj:
- To nije nikakva robinja, nego neka kraljica, kći nekoga kralja.
I dok su one tako tu sjedile, hvalile su njezinu vrijednost, tim što su govorile:
- O gospodarice, naš je grad osvijetljen tobom. Našoj se zemlji
i našim kućama, našemu zaviĉaju i našoj drţavi dogodila ĉast. Ova
je drţava tvoja drţava, ova je palaĉa tvoja palaĉa, i mi smo sve tvoje
robinje. Tako ti Allaha, nemoj nam odricati svoju naklonost niti pri
zor svoje ljepote!
Nato im ona zahvali. Tijekom cijeloga je tog vremena visjela zavjesa izmeĊu Nuzhate ez-
Zaman s tim ţenama na jednoj strani i kralja Šarkana, ĉetiriju kadija i trgovca na drugoj. Tada je
meĊutim Sarkan nazove i rekne:
- O kraljice, slavo svojega vremena, ovaj te je trgovac oslikao
kao uĉenu i fino obrazovanu. I on tvrdi, da si ti upućena u sve grane
znanja, ĉak i u astronomiju: daj nam dakle da malo poslušamo od
svega toga, što je on nabrojao, i odrţi nam jedno kratko predavanje
o takvim temama.
Na te rijeĉi ona odgovori:
296
Povijest kralja }Omara ibn m-Nu'mana

— O kralju, slušam i pokoravam se! U prvom ću kapitelu govo
riti o umijeću upravljanja drţavom i obvezama kraljeva, nadalje o
tome, koji je zadatak na ĉuvarima religioznih zakona, jednako kao
i o dobrim svojstvima, koja oni moraju posjedovati. Znaj dakle, o
kralju, dobra se svojstva ljudi daju obuhvatiti u takvima, koja se
odnose na religiozni ţivot, i u takvima, koja se tiĉu svjetovnog
ţivota. Nitko ne dolazi k religiji, ako to nije kroz ovaj svijet. Jer on
je taj pravi put k onozemaljskomu. Sada je meĊutim djelovanje
ovoga svijeta ureĊeno samo putem djelatnosti njegovih ljudi, a dje
latnosti se ljudi raspadaju na ĉetiri grupe: na drţavnu upravu, trgov
inu, ratarstvo i zanatstvo. Drţavna uprava meĊutim zahtijeva sa
vršenu vlast ispravne prosudbe. Jer drţavna je uprava os u gradnji
ovoga svijeta, koji je put k onozemaljskomu. Allah je Uzvišeni stvo
rio svijet za ljude, poput popudbine za putnika prema postizanju
njegova cilja. Svaki pojedini ĉovjek dakle treba od njega zadobiti
takvu odreĊenu mjeru, kakva ga moţe odvesti k Allahu, ali ne smije
u tome slijediti svoj vlastiti hir i prohtjev. Ako bi ljudi uzimali stvari
ovoga svijeta u praviĉnosti, ne bi bilo nikakvih sporenja. Ali oni uzi
maju od njih silom prema nagonu svoje vlastite poţude, te poradi
njihove tvrdokornosti nastaju sporenja. Zato im je potreban sultan,
kako bi im izricao pravdu i ureĊivao njihove prilike. A kada kralj ne
bi drţao podanike na odstojanju jednoga od drugoga, jaki bi vršio
nasilje nad slabim. Stoga kaţe Ardašir107: 'Religija i kraljevska vlast
su braća blizanci. Religija je skriveno blago, a kralj je njezin straţar.'
Allahove zapovijedi kao i ljudski razum navode na to, da narodu
priliĉi, da prihvati sultana, koji će tlaĉitelja odvraćati od tlaĉenoga i
pomoći slabomu do njegovih prava protiv jakoga, i koji će pri
gušivati nasilništvo ohologa i buntovnih.
- Znaj nadalje, o kralju: izvrsnosti je sultanova karaktera su
glasno takoĊer njegovo vrijeme. Jer Allahov je Prorok - On neka
Ga blagoslovi i pozdravi - rekao: 'Ako su dobre dvije vrste ljudi,
onda je dobar cijeli narod. Ako su oni loši, tada je narod loš:
uĉenjaci i knezovi.' A jedan je od mudraca rekao: 'Ima tri vrste kra-
107 Posrijedi je Ardašir I. - utemeljitelj dinastije Sasanida - koji je vladao od 226. do 240.
godine i koji je kasnije na Istoku bio mnogo slavljen zbog svojega pravednog vladanja.
297
Šezdeseta noć
ljeva: kralj vjere, kralj koji štiti ono sveto, i kralj svojih vlastitih uţitaka. Kralj vjere sili svoje
podanike, da slijede svoju vjeru, i dolikuje se, da je on najodaniji u vjeri, jer se u vjerskim
stvarima ravnaju prema njemu. I narodu dolikuje, da mu se pokorava u svemu, što on zapovijeda
sukladno Allahovim naredbama. Ali on treba jednako tako paziti na nezadovoljne kao i na
zadovoljne, jer meĊu odredbama je udesa vaţeća samo podloţnost. Kralj se meĊutim, koji štiti
ono sveto, brine za vjerske i svjetovne stvari i sili narod, da slijedi Allahov zakon i ĉuva osjećaj
za ĉast. On povezuje pero i maĉ. Jer tko odstupa od onoga, što je pero napisalo, ĉija je noga
iskliznula, kralj i krivo na njemu oštrinom maĉa ĉini pravim i širi pravdu nad cijelim
ĉovjeĉanstvom. Kralj napokon svojih vlastitih uţitaka ne poznaje nikakvu religiju, osim da
slijedi svoju vlastitu poţudu. * Na gnjev svojega Gospoda ne obraća nikakvu paţnju, * Onoga
koji ga je uĉinio vladarom. * Tako u propasti svršava njegovo prijestolje, * a kuća je uništenja
njegova ohola nagrada.' * Mudraci kaţu: 'Kralj treba mnoge podanike, ali oni trebaju samo
jednoga kralja. Stoga se dolikuje, da on bude dobro upoznat s njihovim bićem, kako bi iz njihove
nesloge napravio slogu, kako bi ih sve obuhvatio u svojoj praviĉnosti i obasuo svojom
dobrotom.'
— Znaj, o kralju: Ardašir je, zvan vatrena ţeravica, treći kralj od Perzije, osvojio cijeli svijet,
podijelio ga na ĉetiri dijela i dao si napraviti ĉetiri peĉatnjaka, za svaki dio po jedan. Prvi je peĉat
bio peĉat mora, sigurnosti u zemlji i pravne zaštite, i na njemu je stajalo napisano: 'drţavne
sluţbe'. Drugi je peĉat bio peĉat poreza i novĉanog prihoda, i na njemu je stajalo: 'uljudba'. Treći
je bio peĉat prehrane, i na njemu je pisalo: 'obilje'. Ĉetvrti je meĊutim bio peĉat tlaĉenja, i na
njemu je stajalo: 'pravednost'. I ta je uredba ostala u Perziji vaţećom, sve dok nije bio objavljen
Islam. A neki je perzijski kralj pisao svojemu sinu, koji je bio kod vojske: "Ne budi prema
svojim trupama odveć dareţljiv. Inaĉe će one postati tako bogate, da će te se moći lišiti!'..."
298
Ali kada je poĉela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje neki perzijski kralj pisao svojemu sinu:
- 'Na budi prema svojim trupama odveć dareţljiv, inaĉe će one postati tako bogate, da će te se
moći lišiti! Ali nemoj biti prema njima ni previše škrt, inaĉe će protiv tebe gunĊati! Dijeli darove
u ispravnoj mjeri i poklone, kako je to primjereno. Budi dareţljiv u vremenu obilja, i nemoj biti
škrt u vremenu oskudice!' Pripovijeda se, da je ka kalifu el-Mansuru108 došao neki
pustinjski109 Arapin i rekao mu: 'Pusti svojega psa neka gladuje, tada će te slijediti!' Zbog tih se
Arapinovih rijeĉi el-Mansur razgnjevi, ali Abu l-'Abbas et--Tusi uskoĉi s rijeĉima: 'Ja se
meĊutim bojim takoĊer, da će on, ako mu tko drugi mimo tebe mahne komadom kruha, njega
slijediti a tebe napustiti.' Tada se slegne el-Mansurova srdţba, i on spozna, da te rijeĉi nisu bile
grešne, i on Arapinu uputi poklon.
- Znaj, o kralju: 'Abd el-Malik ibn Marvan110 je pisao svojemu bratu 'Abd el-'Azizu, kada ga
je slao u Egipat: 'Pazi na svoje pisare
108 Drugi kalif iz dinastije Abbasida, 754-775. godine.
109 Badavi pustinjski) je - Beduin.
110 Peti kalif iz dinastije Omaijada, 685-705. godine.
299
Sezdesetiprva noć
i komornike, jer će te pisari upoznavati sa stanjem stvari, a komor-nici s ceremonijalom. Ali će te
onaj, koji dolazi od tebe, upoznati s tvojom vojskom.' A 'Omar ibn el-Chattab111 je - neka ga
Allah ima meĊu blaţenima! — obiĉavao svakomu sluzi, kojega je primao, postavljati ĉetiri
uvjeta: kao prvi, da ne jaši na teretnoj marvi, kao drugi, da ne nosi fine haljine, kao treći, da se ne
prehranjuje od plijena, i kao ĉetvrti, da molitvu nikada ne odgaĊa preko granica odreĊenoga sata.
- Kao što se kaţe, nema nikakvoga većeg dobra od razuma: valjani se pak razum sastoji od
obazrivosti i ĉvrstoće, prava je ĉvrstoća bogobojaznost, put su k Allahu dobra svojstva, prava je
mjera ćudo-rednost, prava je korist Allahov blagoslov, pravi su posao dobra djela, pravi je
dobitak Allahova nagrada, prava je umjerenost ustrajanje uza zapovijedi svete predaje, prava je
znanost umovanje, prava je sluţba Allahu izvršavanje njegovih zapovijedi, prava je vjera
skromnost, prava je plemenitost poniznost, prava je ĉast znanje. Ĉuvaj dakle svoju glavu i ono
što je u njoj, ali takoĊer trbuh i ono što on obuhvaća. Podsjećaj se na smrt i na iskušenje! 'Ali112
— neka mu Allah odrţi njegov visok poloţaj u ĉasti! - je rekao: 'Drţite se na oprezu pred
obmanama ţena i ĉuvajte ih se! Nikada ih ne pitajte za savjet. Ali ne budite štedljivi u
ljubaznostima prema njima, kako ne bi one tragale za lukavštinama.' Nadalje je on rekao: 'Tko
napušta stazu umjerenosti, njemu će se smesti razum.' On je takoĊer sastavio još i druge
mudrosne izreke, koje ćemo mi, ako tako ushtjedne Allah, priopćiti kasnije. A 'Omar je - neka ga
Allah ima meĊu blaţenima!
— rekao: 'Ima tri vrste ţena: 'prva je ona odana vjeri, bogobojazna,
vjerna u ljubavi, plodna, koja pomaţe svojemu muţu protiv udesa,
nikada meĊutim udesu protiv svojega muţa; druga je ona, koja se
brine samo za djecu, inaĉe meĊutim ni za što; i treća ona, koja je tu
kao okov, koji Allah stavlja na šiju onomu, komu On hoće. A takoĊer
muškaraca ima tri vrste: mudri, koji se ravna prema vlastitoj prosud
bi, mudriji, koji, ako mu se dogodi što, iz ĉega izlaz on ne moţe dogle-
111 Drugi kalif, 634-644. godine.
112 Ĉetvrti kalif, 656-661. godine.
300
Povijest kralja- 'Omara ibn en-Nu'mana

dati, traţi one upućene i postupa po njihovu savjetu, i naposljetku bezglavi, koji niti poznaje
pravi put niti sluša pravoga voĊu.' Pravednost je prijeko potrebna u svim stvarima. Ĉak je
robinjama potrebna pravednost. Kao primjer se za to navode uliĉni razbojnici, koji ţive od toga,
da nad ljudima ĉine nasilje. Jer kada oni ne bi bili izmeĊu sebe pravedni, i kada ne bi dopustili da
pri podjeli plijena vlada pravednost, meĊu njima bi se raspao poredak. Ukratko, meĊu svima je
plemenitim svojstvima kneginja velikodušnost, povezana s dobrotom. A kako su izvrsni
stihovi113 ovoga pjesnika:
Dareţljivošću i blagošću upravlja junak svojim narodom. Zato ti takoĊer budi kao on. Jer to je za
tebe lako!
— I jednoga drugoga:
Blagost donosi sigurnost, a praštanje donosi poštovanje, Istina je utoĉište za ispravna ĉovjeka.
A tko postiţe visoke ĉasti svojim bogatstvom, Putem blagosti u utrci za slavom stiţe prvi.
Zatim je Nuzhat ez-Zaman govorila o kraljevskom umijeću upravljanja drţavom, sve dok svi,
koji su bili nazoĉni, nisu rekli:
- Nikada nismo nikoga vidjeli, tko bi o kapitelu umijeća
upravljanja drţavom znao govoriti tako, kao ova djevica114! Moţda
113 Pod stihovima se ovdje misli na polustihove.
114 Mnogi se naklonjeni ĉitatelj zacijelo već odavno ĉudi ovomu vrlo
odmišljenomu i vrlo uĉenomu i vrlo opširnom izlaganju posve mlade djevojke,
zapravo još djevojĉice, Nuzhate ez-Zaman, ali ga treba podsjetiti, da je upravo
to ĉudno i ĉudesno posve svojstven ukras 1001 noći i da upravo ono leţi u
temeljima njihove bajkovitosti.
301
Sezdesetiprva noć
nam ona dopusti da još nešto ĉujemo takoĊer iz nekoga drugog kapitela.
Ona je ĉula njihove rijeĉi i razumjela ih, i zatim je rekla:
— Kapitel o finom odgoju obuhvaća široko polje, jer sadrţi u
sebi pojam savršenosti.
- Dogodilo se jednoga dana, da je ka kalifu Mu'aviji115 došao
jedan od njegovih pratilaca, koji je govorio o narodu od Iraka i o
izvrsnosti njihova razuma, dok je njihovu razgovoru bila nazoĉna
kalifova supruga, Maisun, mati Jazidova. Kada je on bio otišao, ona
rekne: 'O gospodaru pravovjernih, ja bih voljela, kada bi ti dopus
tio da k tebi uĊe par ljudi od Iraka, kako bi oni s tobom razgovarali
a ja slušala njihovo predavanje.' Tada Mu'avija rekne svojim sluga
ma: 'Pogledajte, tko stoji pred vratima!' Oni odgovore: 'Banu
Tamimovi.' 'Neka uĊu' rekne on. Tako oni uĊu, a meĊu njima el-
-Ahnaf ibn Kais. I Mu'avija rekne: 'PriĊi ovamo k meni Abu
Bahre116!' — IzmeĊu njega je meĊutim i njegove supruge bila
povuĉena zavjesa, tako da je ona mogla neprimijećena slušati nji
hov razgovor. - Zatim kalif nastavi: 'O Abu Bahre, kakav savjet ti
imaš za mene?' Ovaj odgovori: 'Ĉešljaj si kosu na razdjeljak,
potkresuj si bradu na usnama, obrezuj si nokte, ĉupaj si dlake ispod
pazuha i brij si spolovilo. Koristi vazda ĉaĉkalicu, jer u njoj leţe
sedamdesetidvije prednosti, a petkom obavljaj puni abdest117, kako
bi sve okajao, što se dogodilo od jednoga petka do drugoga!'..."
115 Peti Muhammedov nasljednik, utemeljitelj omaijadske dinastije. Vladao
je od 661. do 680. godine.
116 Ĉitatelja vjerojatno više ne zbunjuje, što ga pripovjedaĉica jednom nazi
va ibn Kais Kaisov sin), a drugiput abu Bahr Bahrov otac).
117 Puni naime abdest obuhvaća pranje lica, ruku do laktova, nogu do gleţ
njeva, ispiranje usta i nosa, te konaĉno prelaţenje mokrom rukom po vratu, uši
ma i tjemenu.
302
Ali kada je poĉela
šezdesetidruga noć
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je el-Ahnaf ibn Kais na Mu'avijino pitanje odgovorio:
— 'Koristi vazda ĉaĉkalicu, jer u njoj leţe sedamdesetidvije prednosti, a petkom uzimaj puni
abdest, kako bi okajao sve, što se dogodilo izmeĊu jednoga i drugog petka!' Zatim upita
Mu'avija: 'Kakav savjet imaš za sebe samoga?' 'Ja svoju nogu ĉvrsto stavljam na tlo, oprezno je
podiţem i pazim na nju svojim oĉima.' 'A kako se drţiš, kada ulaziš k nekomu ugledniku svojega
naroda, koji ne pripada kneţevima?' 'Skromno obaram oĉi i najprije pozdravljam. Ne brinem se
za ono, što me se ne tiĉe, i kazujem malo rijeĉi.' 'A kako, kada odlaziš k sebi ravnima?' 'Slušam
ih kada govore, i ne navaljujem na njih, ako provaljuju u bijes.' 'A kako kada odlaziš k
poglavarima?' 'Pozdravljam ih bez pokreta rukama i ĉekam odgovor. Ako mi narede da priĊem,
ja to uĉinim, a ako mi narede da odstupim, ja se pokorim.' 'A kako se drţiš prema svojoj ţeni?'
Tada Ahnaf odgovori: 'Otpusti mi to, o gospodaru pravovjernih!' Ali Mu'avija uzvikne:
'Zaklinjem te, izvijesti me o tome!' I tako on rekne: 'Prijazno se ponašam prema njoj i ljubazan
sam s njome u ophoĊenju, i mnogo izdajem. Jer ţena je bila stvorena od krivoga rebra118.' 'A
kako je, kada je hoćeš jebati?'
118
Mojsije I 2,21.22.
303
Sezdesetidruga noć
'Tada ja naklapam s njome, sve dok mi ne postane naklonjenom, i ljubim je, sve dok ne postane
ispunjena ţudnjom. I kada zatim bude onako, kako znaš, ja je polegnem na leĊa. Pa kada sjeme
bude u njezinoj piĉki, ja tada reknem: 'Allah, blagoslovi ga, i ne dopusti da iz njega nastane
ikakvo zlo, nego mu daj najljepši lik!' Nato se diţem na pranje. Najprije si vodu lijevam po
rukama, a zatim po tijelu, i naposljetku zahvaljujem Allahu na milosti, koju mi je poklonio.' Tada
Mu'avija rekne: 'Tvoji su odgovori bili izvrsni. Sada mi reci svoju ţelju!' Ovaj odgovori: 'Moja je
ţelja, da ti vladaš podanicima u bogobojaznosti i da prema svima budeš pravedan na isti naĉin.'
Na to se on podigne i napusti Mu'avijinu dvoranu za primanje. A kada je on otišao, rekne
Maisun: 'Kada bi u Iraku bio sam ovaj jedan, to bi bilo dovoljno.'
Nato Nuzhat ez-Zaman nastavi:
- To je izabrani komad iz kapitela o finom odgoju. Znaj o kralju: Mu'aikib je bio za kalifata
'Omara ibn el-Chattaba upravitelj drţavne riznice..."
304
Ali kada je poĉela
sezdesetitreca noć
®®$mwwwmwww®mwmmm'®'®^

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman dalje govorila:
- Znaj, o kralju: Mu'aikib je bio za kalifata 'Omara ibn el--Chattaba upravitelj drţavne riznice.
Dogodilo se dakle jednoga dana, da je on ugledao 'Omarova sina i dao mu jedan dirhem od
novaca te riznice. 'Zatim sam meĊutim' tako izvješćuje Mu'aikib 'otišao u svoju kuću. I dok sam
ondje sjedio, gledaj, kad li k meni doĊe glasnik od 'Omara. Dospio sam u brigu i uputio se ka
kalifu. Tu je u njegovoj ruci leţao onaj dirhem. I on mi rekne: — Jao tebi, Mu'aikib! Ja sam
našao nešto, što se tiĉe tvoje duše. - Ja meĊutim upitam: — Što je to? — On odgovori: — Ti ćeš
se s općinstvom Mu-hammedovim - blagoslovio Ga i pozdravio Allah! - morati pravdati za ovaj
dirhem o Danu Uskrsnuća. - 'Omar je tajput napisao Abu Musi el-Ašariji119 pismo ovoga
sadrţaja: 'Kada ovo moje pismo stigne do tebe, daj narodu ono, što pripada narodu, a meni
pošalji ostatak!' I taj je to uĉinio. Kada je meĊutim u kalifatu slijedio 'Othman, on je uputio jednu
isto takvu poslanicu Abu Musi. Taj se pokori i pošalje mu porez po Zijadu. Kada je ovaj stavio
porez pred
i i1-;
Namjesnik u Iraku pod 'Omarom i njegovim nasljednikom 'Othmanom.
305
Sezdesetitrećd noć
'Othmana, doĊe kalifov sin i uzme jedan dirhem. Zijad meĊutim poĉne plakati. 'Othman upita: -
Zašto plaĉeš? - A Zijad odgovori: — Nekoć sam donio isti takav porez 'Omaru ibn el-Chattabu, i
njegov si je sin takoĊer uzeo jedan dirhem, ali mu ga je 'Omar dao istrgnuti iz ruku. Sada je tvoj
sin odavde uzeo, ali nisam vidio, da mu je itko što rekao ili da mu je istrgnuo novac. —Tada
uzvikne 'Othman: - Gdje bi ti htio naći 'Omaru ravna!'
— Zaid ibn Aslam pripovijeda o svome ocu, da je kazivao: 'Jedne sam noći izašao s 'Omarom,
i došli smo do jedne svijetle vatre. Tada rekne 'Omar: - O Aslam, ja mislim, da su to putnici, koji
pate od hladnoće. DoĊi, daj da odemo k njima! - PoĊemo dakle dalje, sve dok nismo došli k
njima, i gledaj, tu je bila neka ţena, koja je pod jednim kotlom bila zapalila vatru, i kod nje su
bila dva mala djeĉaka, koja su jadikovala. Omar rekne: - Mir bio s vama, vi ljudi svjetla! — jer je
zazirao od toga da kaţe 'ljudi vatre120'
- što vam nedostaje? - Ona odgovori: - Mi patimo od noći i hlad
noće. — Dalje on upita: — A što nedostaje malima, da jadikuju? —
Ona odgovori: - Kriĉe od gladi. - Zatim on upita: - A što je to s
ovim kotlom? - Njime ih umirujem - dadne ona za odgovor. -
Allah će 'Omara ibn el-Chattaba zbog ovoga pozvati na polaganje
raĉuna o Danu Uskrsnuća. - On nato: — Kako moţe 'Omar znati
nešto o vama? - A ona: - Kako on moţe upravljati narodom i ne
brinuti se za ljude? - Tada se 'Omar okrene prema meni' tako je
dalje nastavio Aslam 'i uzvikne: - Daj da odemo! - Tako pohita-
mo odatle i poţurimo u rashodovni ured Drţavne riznice. On digne
vreću s brašnom i lonac pun masti i rekne mi: — Ovo mi natovari na
leĊa! - Ali ja uzviknem: - O gospodaru pravovjernih, ja ću to nosi
ti za tebe. On meĊutim rekne: - Hoćeš li ti takoĊer o Danu
Uskrsnuća nositi za mene moj teret? — Tako mu ja to natovarim, i
mi poţurimo natrag, sve dok nismo tu vreću bacili pokraj njih na
zemlju. Zatim on uzme iz nje nešto od brašna, rekne ţeni: -
Prepusti to meni! — i poĉne potpirivati vatru ispod kotla. No on je
imao dugaĉku bradu. I ja sam gledao kako se uspinje dim izmeĊu
120 Jer bi to onda mogla biti aluzija na paklenu vatru.
306
Povijest kralja >Omara ibn en-Nu3mana

dlaka njegove brade, dok je on kuhao i uzimao pomalo od masti i to ubacivao unutra. Zatim on
rekne ţeni: - Ti im to daji neka jedu, ja ću to za njih hladiti! - To su dakle oni ĉinili tako dugo,
sve dok se djeca nisu bila najela i bila sita. Ostatak on prepusti njoj. Nato se okrene k meni i
rekne: — O Aslam, vidio sam, to je bila stvarno glad, koja ih je tjerala na plaĉ, i ja ipak nisam
htio ići dalje prije nego što saznam, kakva je posrijedi okolnost sa svjetlom, koje sam vidio.'..."
307
Kraljevu odobrenju.
/$\
Ali kada je poĉela
s I šezdesetiĉetvrta noć ! s

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman dalje govorila:
- Priĉa se, daje 'Omar prolazio kraj nekoga Mameluka, koji je
ĉuvao ovce, i pokušao kupiti od njega jednu ovcu. Onaj meĊutim
rekne: 'One ne pripadaju meni.' Tada 'Omar rekne: 'Ti si pravi
ĉovjek', kupi ga i oslobodi. Mameluk meĊutim uzvikne: 'O Allah,
ako si mi ti poklonio neznatnije osloboĊenje, tako mi pokloni veće
osloboĊenje121!'
— Nadalje se priĉa, da je 'Omar ibn el-Chattab slugama
obiĉavao davati svjeţe mlijeko, dok je sam jeo lošu hranu, i da ih je
odjevao u fine haljine, dok je sam nosio grubu odjeću. Davao je
svim ljudima ono što je njima priliĉilo, pa ĉak još više. Tako je jed
nom dao nekom ĉovjeku ĉetiritisuće dirhema i ktomu priloţio još
tisuću. Tada su ga upitali: 'Priloţi takoĊer svojemu sinu kao
ovomu!' Ali je on odgovorio: 'Otac je ovoga ĉovjeka ĉvrsto stajao o
danu bitke na Ohodu122.'
121 Od paklenoga ognja.
122 Kod Medine. Bitka na brdu Ohodu je bila 625. godine.
309
Sezdesetiĉetvrta noć
— El-Hasan pripovijeda, da se 'Omar jednom vratio s velikim plijenom i da mu je prišla
Hafsa123 i rekla: 'O gospodaru pravovjernih, rodbinski udio!' 'O Hafsa' odgovori on 'Allah je
doduše zapovi-jedio, da se srodstvu daje njegov udio, ali ne od dobra pravovjernih. Ne, Hafsa, ti
zacijelo raduješ svoje, ali svojega oca srdiš.' Tada ona ode posramljena lica.
— 'Omarov sin pripovijeda: 'Jednom u toku godina sam se usrdno molio Gospodu, da mi
dopusti da opet vidim svojega mrtvog oca. Konaĉno mi se ukazao, tim što sije otirao znoj sa ĉela,
i na moje pitanje: - Kako si, moj oĉe? - on odgovori: - Bez Gospodova bi milosrĊa tvoj otac bio
propao.'
Zatim Nuzhat ez-Zaman nastavi:
— Slušaj, o sretni kralju, drugi odsjeĉak prvog kapitela iz ţivotopisa Prorokovih nasljednika i
drugih svetaca. El-Hasan el-Basri kazuje: 'Nijedna duša nijednoga ljudskog djeteta ne odlazi s
ovoga svijeta, a da se ne ţali na tri stvari: da nije uţivala u onome, što je sabrala; da nije postigla
ono ĉemu se nadala; i da se nije opskrbila dostatnom popudbinom124 za putovanje prema
svojemu cilju.'
— Pitali su Sufjana: 'Moţe li itko biti poboţan a ipak posjedovati bogatstvo?' A on je
odgovorio: 'Da, ako je strpljiv u patnji i zahvalan za Allahove darove.'
— Kada je 'Abdallah ibn Saddad leţao na samrtniĉkoj postelji, poslao je po svojega sina
Muhammeda i opomenuo ga, tim što je rekao: 'Moj sine, vidim da me zove glasnik smrti. Sada
dakle, boj se Allaha, u sebi i pred oĉima sviju, zahvaljuj Njemu za Njegove darove i budi
istinoljubiv u svome govorenju! Jer zahvalnost donosi rastući uspjeh, a bogobojaznost je najbolja
popudbina za nebeski svijet, kao što kazuje neki od pjesnika:
Ja ne vidim sreću u gomilanju blaga. Samo poboţnomu pada u dio sreća.
123 Hafsa, 'Omarova kći, bila je jedna od Muhammedovih ţena.
124 To jest: dobrim djelima.
310

Jer bogobojaznost je zaista najbolja hrana.
Kod Alldha najpoboţniji stjeĉe najviše blaţenstvo.'
Zatim Nuzhat ez-Zaman nastavi:
- Neka kralj htjedne posuditi svoje uho takoĊer sljedećim
komadima iz drugog odsjeĉka prvog kapitela!
Tada je upitaju:
- Kako ti glase?
Ona odgovori:
- Kada je u kalifatu slijedio 'Omar ibn 'Abd el-'Aziz125, on ode
k pripadnicima svoje rodbine, uzme sve, što su posjedovali, i to
pohrani u drţavnu riznicu. Tada se Omaijadi uteknu za pomoć ses
tri njegova oca Fatimi, kćeri Marvanovoj. Ona pošalje k njemu i
dadne mu reći: 'Moram s tobom govoriti.' Zatim ona doĊe k njemu
po noći, i on joj pomogne da sjaši sa svoje mule. Kada je dakle ona
zauzela svoje sjedište, on joj rekne: 'Tetko, ti imaš najprije govoriti,
jer ti imaš neku molbu. Izvijesti me dakle o svome zahtjevu!' Ona
odgovori: 'O gospodaru pravovjernih, Tebi to pristaje, da prvi govo
riš, jer tvoja oštroumnost dokuĉuje ono, što razumu drugih ostaje
skriveno.' Tada rekne 'Omar ibn 'Abd el-'Aziz: 'Zaista, Allah je
Uzvišeni poslao Muhammeda kao blagoslov za jedne i kao kaznu za
druge. Zatim je On izabrao za njega one, koji su tako bili kod njega,
i uzeo ga je k sebi.'..."
125 Osmi Omaijad, 717-720. godine.
311
Ali kada je poĉela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman kazivala:
- Tada rekne 'Omar ibn 'Abd el-'Aziz: 'Zaista, Allah Uzvišeni je poslao Muhammeda - On neka
Ga blagoslovi i neka Ga pozdravi - kao blagoslov za jedne i kao kaznu za druge. Zatim je on
izabrao za njega one, koji su tako bili kod njega, i uzeo ga je k sebi : ostavio je ljudima rijeku, iz
koje su mogli piti. Nakon njega je zatim postao kalifom Abu Bakr, Istinoljubivi, i on je ostavio
rijeĉnu struju onakvom, kakva je bila, i on je ĉinio ono, što se Allahu dopadalo. Zatim se
meĊutim podigao 'Omar i stvorio silno djelo i borio se u dţihadu126, kao što to nitko nije mogao
uĉiniti. Ali kada je do moći prispio 'Othman, on je skrenuo jedan potoĉić od rijeke. Zatim je
slijedio Mu'avija, i on je od nje odvojio više potoĉića. A zatim su Jazid i Mervanovi potomci,
kao 'Abd el-Malik i el-Valid i Sulaiman, na isti naĉin odvajali od rijeke sve više vode, i matica se
rijeĉnog toka isušivala, sve dok vlast nije došla na mene, a ja sam namislio rijeku dovesti natrag
u staro rijeĉno korito.' Nato Fatima odgovori: 'Ja sam došla samo s tom ţeljom, da tebi govorim i
da s
126 Dţihad je borba za islamsku vjeru, sveti rat.
313
Sezdesetipeta noć
tobom razgovaram. Ali ako je tvoj govor takav, onda ti nemam što reći.' I ona se vrati natrag k
Omaijadima i rekne im: 'Kušajte sada, kako prijaju posljedice toga, što ste s 'Omarom povezani
rodbinskim vezama!'
- Pripovijeda se, da je 'Omar ibn 'Abd el-'Aziz, kada je leţao na samrtniĉkoj postelji, sakupio
oko sebe svoju djecu. Tada mu rekne Maslama ibn 'Abd el-Malik: 'O gospodaru pravovjernih,
kako ti moţeš svoju djecu ostavljati siromašnima, kada si ti ipak njihov ĉuvar? Dokle god ti
ţiviš, nitko te ne moţe sprijeĉiti, da im iz Drţavne riznice dadneš toliko mnogo, koliko im
dostaje. I to bi bilo bolje, nego da to ostavljaš onomu, koji će nakon tebe upravljati drţavom.'
'Omar ga meĊutim pogleda pogledom gnjeva i ĉuĊenja i zatim rekne: 'O Maslama, ja sam ih
tijekom svih dana svojega ţivota drţao daleko od toga grijeha. Zašto bih morao poslije svoje
smrti zbog njih postati jadnim? Zaista, moji su sinovi od dvojake vrste: ili se pokoravaju Allahu
Uzvišenomu, zatim će ih On unaprijediti; ili su nepokorni, i zatim ja neću podupirati njihovu
nepokornost. O Maslama, ja sam bio nazoĉan kao i ti, kada je jedan od Marvanovih sinova bio
pokapan. Tada me je moje oko u duhu odnijelo k njemu, i ugledao sam lice, onako kako je on bio
predan jednoj od kazni Allaha Svemogućega i Preslavnoga. I ja sam se prepao i poĉeo drhtati, i
zavjetovao sam se Allahu, da neću postupati kao onaj, ako doĊem na vlast. Ja sam tijekom
cijeloga svojeg ţivota teţio za tim, i nadam se, da ću ući u milost Gospodnju.' Maslama
odgovori: 'Umro je jednom neki ĉovjek, pri ĉijem sam pokopu ja bio nazoĉan. Tada me je
odnijelo u duhu moje oko, i kao što neki spavaĉ vidi san, ugledao sam ga u nekom vrtu s
tekućom vodom i odjevena u svijetle haljine. On mi priĊe i rekne: - Maslama, takvu nagradu
moraju ljudi imati pred oĉima pri svojim ĉinima.'
- Sliĉnih primjera ima mnogo, a jedan pouzdani svjedok kazuje: 'Ja sam za kalifata 'Omara ibn
'Abd el-'Aziza obiĉavao musti ovce, i jednoga dana naiĊem na nekog ovĉara, meĊu ĉijim sam
ovcama ugledao jednoga vuka ili više vukova. Drţao sam ih za pse, jer dotada još nikada nisam
bio vidio vukove, i tako sam ga upitao:
— Sto radiš s ovim psima? — To nisu nikakvi psi — odgovori ovĉar
314

— nego vukovi. — Tada ja reknem: - Zar mogu vukovi biti kod ovaca, a da im ništa ne uĉine? -
On odgovori: - Ako je glava zdrava, takvo je takoĊer tijelo.'
- Jednom je 'Omar ibn 'Abd el-'Aziz propovijedao s propovjedaonice od ilovaĉe, i pošto je
objavio slavu i hvalu Allaha Uzvišenoga, izrekao je tri opomene, tim što je rekao: 'O vi ljudi,
uĉinite svoje najnutarnjije srce glasnijim, kako bi vaš izvanjski ţivot bio glasniji pred vašom
braćom. Oslobodite se od briga za svoj ţivot na ovome svijetu, i znajte, da izmeĊu svakoga
pojedinoga ĉovjeka i Adama nijedan mrtvac nije opet postao ţivim! Mrtvi su Abd el--Malik i svi,
koji su bili prije njega, i umrijet će 'Omar i svi, koji će doći poslije njega.'
- Maslama je upitao: 'O gospodaru pravovjernih, trebamo li ti staviti jastuk, da se moţeš malo
nasloniti?' Alije 'Omar odgovorio: Bojim se, da bi odatle mogla nastati neka krivnja, koja bi mi o
Danu Uskrsnuća leţala za vratom.' Zatim on zahropće i padne natrag onesviješten. Fatima
meĊutim poviĉe i rekne: 'Marjam, Muzahim! Gledajte ovog ĉovjeka!' I ona ode i lijevala je
plaĉući po njemu vodu, sve dok se on nije probudio iz svoje nesvijesti. Kada ju je vidio u
suzama, rekao je: 'Zbog ĉega ti plaĉeš, o Fatima?' Ona odgovori: "O gospodaru pravovjernih,
vidjela sam te kako beţivotan leţiš pred nama, i tada sam pomislila na to, kako ćeš u smrti leţati
pred Allahom Uzvišenim, kako ćeš morati napustiti ovaj svijet i rastati se od nas. Zato sam
plakala.' On nato: 'Dosta, o Fatima, pretjeruješ.' Zatim se htjedne podići, ali opet padne dolje. A
Fatima ga pritisne k sebi i rekne: 'Ti si mi kao moj otac i moja mati, o gospodaru pravovjernih!
Sada nitko od nas neće moći više s tobom govoriti.'
Nato Nuzhat ez-Zaman rekne svojemu bratu Šarkanu i ĉetvorina kadijama:
- Ovdje završava drugi odsjeĉak prvog kapitela..."
Kraljevu odobrenju.
315
? -^?»^/r - i --•< i. - -m
Ali kada je poĉela

% I šezdesetišesta noć I f\

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman svojemu bratu Sarkanu, a da ga
nije prepoznavala, u nazoĉnosti ĉetiriju kadija i trgovca rekla:
- Ovdje svršava drugi odsjeĉak prvog kapitela.
— Zbilo se jednom, da je 'Omar ibn 'Abd el-'Aziz pisao dio
nicima blagdana u Mekki: 'Svjedoĉim pred Allahom u ovome
Svetom mjesecu127, u Svetome gradu i o danu velikog haĊĊiluka, da
sam neduţan glede vašeg tlaĉenja i glede nepravde, koju vam ĉine.
Ja to nisam niti zapovijedio ni namjeravao, niti mi je neka obavijest
o tome pristizala, niti sam bilo što o tome saznavao. I ja se nadam,
da će to biti za mene neki razlog za oproštenje, da nitko od mene
nije ovlašten, da ikoga tlaĉi. Jer ja ću morati polagati raĉun za
svakoga tlaĉenoga. Zbilja, ako neki od mojih namjesnika odstupa
od prava i drugaĉije postupa, nego što stoji u Svetoj knjizi i u
Sunni128, vi mu se ne trebate pokoravati, kako bi se on vratio na pra-
127 HaĊĊ - posjeta Ćabe Ka'ba) u Mekki - se obavlja u posljednjem
mjesecu hidţretske godine. Hodoĉasnik se zove haĊĊija, a samo se putovanje
zove haĊĊiluk.
128 Sunna (hadith) je - uz Kur'an - glavni naputak, kako moraju ţivjeti
muslimanski vjernici.
317
Sezdesetišesta noć
vi put! Jer On je, koga neka Allah htjedne imati blaţenim, takoĊer rekao: — Ja ne bih volio biti
osloboĊen od smrti. Jer ona je ono posljednje, za što vjernik biva nagraĊen.'
- Jedan od pouzdanih svjedoka izvješćuje: 'Išao sam ka gospodaru pravovjernih, k 'Omaru ibn
el-'Azizu, koji je tada bio kalif, i vidio sam kako pred njime leţi dvanaest dirhema. Zapovijedio
je neka ih se pohrani u Drţavnu riznicu. Tada mu ja reknem: - O gospodaru pravovjernih, ti ĉiniš
svoju djecu sirotinjom i prosjaĉkom obitelji. Kada bi im ipak htio nešto ostaviti za sobom
oporukom, i isto tako onima, koji su meĊu ĉlanovima tvoje kuće siromašni! — Pristupi bliţe k
meni! - odgovori on. Tada ja pristupim k njemu i on rekne: — Kada ti kazuješ, da sam ja svoju
djecu uĉinio siromasima, da zato moram njima i onima, koji su meĊu ĉlanovima moje kuće
siromašni, ostaviti nešto malo oporukom, onda to nije ispravno. Allah će me nadomjestiti kod
moje djece i kod ĉlanova moje kuće, i On će biti njihov ĉuvar. Oni su od dvojake vrste: za onoga
će, koji se boji Allaha, on osigurati dobar ishod; ali onoga, koji ustrajava u grijehu, njega ja u
njegovu grijehu protiv Allaha neću još ojaĉavati. — Zatim on pozove k sebi svojih dvanaest
sinova, pa kada ih je ugledao, suze mu poteku iz oĉiju, i on rekne: — Vaš otac stoji izmeĊu dvije
stvari. Ili ćete vi biti dobrostojeći, i vaš će otac ući u pakleni oganj, ili morate biti siromašni, i
vaš će otac doći u raj. Vašemu je meĊutim ocu draţe to, da on doĊe u raj, nego da vi postanete
bogati. OtiĊite, i neka vas štiti Allah, jer ja Njemu povjeravam vašu stvar!'
- Chalid ibn Safvan je pripovijedao: 'Jednom me je pratio Jusuf ibn 'Omar k Hišamu ibn Abd
el-Maliku129, i kada sam došao k njemu, on je upravo izlazio sa svojom svojtom i svojom
poslugom. Tada se on zaustavi, i bude mu podignut šator. Kada su svi zauzeli mjesto, ja priĊem
k ćilimu, na kome je sjedio, i pogledam ga. I dok su moje oĉi poĉivale na njegovim oĉima, ja mu
reknem ovako: -Neka Allah upotpuni Svoju dobrostivost na tebi, o gospodaru pra-
129 Deseti kalif iz dinastije Omaijada, 724-743. godine.
318

vovjernih! On neka vodi te stvari, koje ti je povjerio, k pravomu cilju, i neka ne dopusti da tvoja
radost bude pomućena patnjom! Ja ne znam za tebe nikakav bolji savjet, o gospodaru
pravovjernih, nego što je priĉa o jednome od kraljeva, koji su bili prije tebe! — Sada on sjedne
uspravno, dok se prije toga bio naslonio, i rekne mi:
- Ovamo s time, što imaš, o Safvanov sine! - Ja poĉnem: - O gospodaru pravovjernih, u vremenu
prije ovoga tvojega vremena došao je jedan od kraljeva, koji su bili prije tebe, u ovu zemlju i
rekao svojim suputnicima: - Jeste li ikada vidjeli neku moć ravnu mojoj, i je li ikada tko komu
poklonio ono, što je meni poklonjeno?
- No bio je kod njega jedan od najboljih meĊu onima, koji daju svjedoĉanstvo130, koji štite
pravo i hodaju po Njegovu putu. I taj mu rekne: — O kralju, ti postavljaš jedno krupno pitanje.
Hoćeš li mi dopustiti, da na njega odgovorim? — Da! — odgovori kralj. A drugi rekne: — Drţiš
li ti svoju sadašnju moć neprolaznom ili prolaznom?
- Ona je prolazna. — rekne kralj. Ovaj nato: — Kako je to moguće, da te ja gledam kakove
veselo zavodiš neĉim, što će tebi pripadati samo kratko vrijeme, o ĉemu ćeš meĊutim dugo
vremena morati polagati raĉun, i pri ĉijem ćeš obraĉunavanju sam stajati kao talac?
- Tada kralj uzvikne: - Gdje trebam traţiti pribjeţište i prema ĉemu usmjeriti svoje stremljenje?
— Moraš ostati u svome kraljevstvu i upravljati njime u poslušnosti prema Allahu Uzvišenomu
ili obući tralje i sluţiti svojemu Gospodu, sve dok se ne pribliţi tvoj ĉas. - Zatim, sljedećeg jutra'
tako je Chalid dalje pripovijedao 'pokuca onaj ĉovjek na vrata, i gledaj, kralj je bio odloţio krunu
i spremio se, da postane pustinjak. Tako ga je bila opteretila ta opomena. - Tada Hišam ibn 'Abd
el-Malik tako ţestoko zaplaĉe, da mu je brada bila mokra. I on zapovijedi, da ga se liši njegove
raskoši i zatvori se u svoju palaĉu. Sada doĊu' tako je zakljuĉio Chalid ibn Safvan 'k meni
osloboĊenici i sluge i reknu: - Kako si mogao to uĉiniti gospodaru pravovjernih? Ti si mu
pokvario veselje i zagorĉao ţivot!
130 To su oni, koji pred Bogom svojim primjerom svjedoĉe o tome, da ĉovjek moţe ţivjeti u
kreposti i vrlini.
319
Sezdesetiksta noć
Nato Nuzhat ez-Zaman rekne Šarkanu:
- Kolike još mnoge opomene ne stoje u ovome kapitelu! Ali ja ne mogu na jednoj jedinoj
sjednici navesti sve, koje ovamo pripadaju..."
320
Ali kada je poĉela

šezdesetisedma noć

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman rekla Šarkanu:
- Znaj, o kralju, kolike još mnoge opomene ne stoje u ovome
kapitelu! Ipak ja ne mogu na jednoj jedinoj sjednici navesti sve,
koje ovamo pripadaju. Ali bi se u toku dana, o najveći kralju našega
vremena, to moglo dogoditi!
Tada kadije reknu:
- O kralju, zaista, ova je djevica ĉudo našega vremena i biser
stoljeća nadaleko i naširoko! Mi nikada nismo ĉuli o njoj sliĉnima,
niti iz drevnoga vremena niti u cijelome svome ţivotu!
Zatim su zaţvali blagoslov na kralja i otišli odatle. Sada se Sarkan obrati svojim slugama i
rekne:
- Latite se toga, da spremite svadbenu sveĉanost, i pripremite
jela svakojake vrste!
Oni se smjesta pokore njegovoj zapovijedi i poĉnu pripremati sva jela. Sarkan pak naredi
ţenama emira i vezira i velikaša drţave da ostanu pri svadbenoj sveĉanosti sve do vremena
otkrivanja ne-vjestina lica. Jedva meĊutim da je došlo vrijeme popodnevne molitve, a već su bili
doneseni stolovi sa svim, što je srce moglo samo
321
Sezdesetisedma noć
poţeljeti i što je samo moglo obradovati oko u prţenom mesu i u guskama i kokošima. I svi su
jeli, dok se nisu zasitili. Poslali su takoĊer po sve pjevaĉice iz Damaska. One su došle zajedno s
robinjama kralja i uglednika, koje su mogle pjevati, i sve su se bile popele u palaĉu. Kada je
došla veĉer i postalo tamno, palili su svijeće s desna i s lijeva, od vrata tvrĊave pa sve do vrata
palaĉe. A emiri i veziri i velikaši stupe pred kralja Sarkana, dok su curu odvele pjevaĉice i
komorkinje, kako bije kitile i odijevale. Ali su one našle, da ona ne treba nikakva nakita. U
meĊuvremenu meĊutim otiĊe kralj Sarkan u kupelj, pa kada se vratio, zauzme raskošno sjedište,
i u sedam mu razliĉitih haljina stave nevjestu na ogled. Zatim joj one skinu teret njezinih haljina i
dadnu joj opomene, koje se obiĉavaju davati djevicama u njihovoj prvoj braĉnoj noći. I Sarkan
uĊe k njoj i uzme joj djeviĉanstvo. I ona zaĉne u istoj noći, i kada mu je to rekla, on se vrlo
obraduje, i zapovijedi uĉenjacima, da zapisu vrijeme zaĉeća.
Sljedećega meĊutim jutra on ode i sjedne na svoje prijestolje, i k njemu doĊu velikaši drţave i
zaţele mu sreću. Tada on pozove drţavnog pisara i dadne saĉiniti poslanicu svojemu ocu 'Omaru
ibn en-Nu'manu, sadrţaja, da je on kupio jednu djevicu, koja posjeduje uĉenost i finu naobrazbu
i koja vlada svim podruĉjima znanja. Da je on mora nuţno poslati u Baghdad, da upozna njegova
brata Dau el-Makana i njegovu sestru Nuzhat ez-Zaman. I da ju je on oslobodio, ispostavio joj
braĉni zapis i njome se oţenio, i da je ona od njega zaĉela. On pohvali njezin razum i pozdravi
svojega brata i sestru i vezira Dandana i sve emire. Zatim zapeĉati poslanicu i pošalje je po
skoroteĉi svojemu ocu. Glasnik je izbivao pun mjesec dana i zatim se vratio s odgovorom i
uruĉio ga. Sarkan ga uzme i proĉita ga, i gledaj, nakon zazivanja Allaha tu je stajalo:
* 'Ova poslanica dolazi od njega, * koji je utonuo u tugu i jad, * kojemu je udes oduzeo
njegovu djecu, * koji je udaljio od sebe svoj zaviĉaj, * od kralja 'Omara ibn en-Numana *
svojemu sinu Sarkanu. * Znaj, otkada si me Ti napustio, svijet mije postao preuskim, * tako da
mi nedostaje strpljenja i snaga, * da duţe prikrivam svoju tajnu. * Razlog je ovaj: izjahao sam
jednom u lov,
322
Ali kada je poĉela
šezdesetiosma noć

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj 'Omar ibn en--Nu'man u svojoj poslanici rekao:
'Kada sam zatim izašao u lov, izbivao sam pun jedan mjesec, a kada sam se vratio doma,
saznao sam, da su Tvoj brat i Tvoja sestra uzeli nešto malo novaca i potajno s haĊĊijskom
karavanom pošli na haĊĊiluk. Kada sam ja to ĉuo, prostrani je svijet postao uokolo mene uzak.
Ipak, moj sine, ja sam išĉekivao povratak karavane, u nadi, da će se oni moţda s njome vratiti
doma. A pošto su došle haĊĊije, ja sam se raspitivao o njima dvoma, samo mi nitko nije mogao
dati obavijest o njima. Tako sam zbog njih obukao korotu — * moje je srce teško, * ne nalazim
nikakva sna * - i ja se utapam u suzama svojih oĉiju.'
Ktomu je on napisao stihove:
Njihova slika nikada ne išĉezava, ni jednoga jedinog ĉasa. U srcu sam joj posvetio poĉasno
mjesto.
Da nije nade u povratak doma, nijednoga ĉasa ne bih ţivio. Da nije te slike sna, ne bih nalazio
nikakva poĉinka.
325
Sezdesetiosma noć
I nadalje je on napisao u pismu:
'Pozdravljam Tebe i Tvoje i dajem Ti znati, da Ti ništa ne trebaš oklijevati u tome, da narediš
potrage za njima. Jer to je za nas sramota.'
Kada je Sarkan bio proĉitao poslanicu, on se razjedio zbog svojega oca, ali se obradovao
gubitku svojega brata i svoje sestre. I on uzme to pismo i ode s njime svojoj supruzi Nuzhat ez-
Zaman. On dakako nije znao, daje ona njegova sestra, niti je slutio daje on njezin brat, iako ju je
ĉesto i po danu i po noći posjećivao, sve dok njezini mjeseci nisu bili ispunjeni i dok ona nije
sjela na poroĊajnu stolicu. Allah joj meĊutim uĉini poraĊanje lakim, i ona rodi kćer i pošalje po
Sarkana. Pa kada ju je on vidio, ona mu rekne:
- Ovo je tvoja kći, nazovi je, kako hoćeš.
On odgovori:
— Obiĉaj je meĊu ljudima, da svoju djecu nazovu imenom o
sedmom danu poslije roĊenja.
Zatim se on nagne nad svoju kćer i poljubi je: tada on naĊe kako o njezinu vratu visi jedan
dragulj - jedan od onih triju, koje je princeza Abriza bila sa sobom donijela iz Grĉke. I kada je on
prepoznao taj dragulj, koji je visio oko vrata njegove kćeri, on bude kao izvan sebe, pograbi ga
gnjev, i on razrogaĉi svoje oĉi. Još se jednom uvjeri, daje to zbilja taj dragulj, zatim pogleda
Nuzhatu ez-Zaman i poviĉe:
— Odakle imaš ovaj dragulj, ti robinjo?
Kada je to ĉula, ona odgovori:
- Ja sam tvoja gospodarica i gospodarica nad svima u tvojoj
palaĉi! Zar se ti ne stidiš, da me nazivaš robinjom? Ja sam jedna
princeza i kći jednoga kralja, i sada neka skrivanju bude postavljen
cilj, i neka bude otvoreno objavljeno, da sam ja Nuzhat ez-Zaman.
kći kralja 'Omara ibn en-Nu'mana!
Kada je on od nje saslušao te rijeĉi, uhvati ga neka drhtavica, i on pusti da mu se glava objesi
prema podu..."
326
Ali kada je poĉela

% I šezdesetideveta noć ! s
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je - kada je Šarkan ĉuo te rijeĉi - njegovo srce
zadrhtalo, njegova boja problijedjela, da ga je obuzela drhtavica, i da je pustio da mu se glava
objesi prema podu. Jer sada je znao, da je ona njegova sestra i da ima istoga oca. On izgubi
prisebnost, a kada se pribrao, najeţi se nad sobom, ali se ne otkrije svojoj sestri, nego je upita:
- Moja gospodarice, Jesi li ti stvarno kći kralja 'Omara ibn en-
-Nu'mana?
- Da! — odgovori ona.
A on nastavi:
- Ispriĉaj mi, zbog ĉega si napustila svojega oca i bila prodana
kao robinja!
Tada mu ona ispripovijeda sve što joj se bilo dogodilo, od poĉetka do kraja, i ispriĉa mu, kako
je u Jeruzalemu ostavila za sobom bolesnog brata i kako ju je oteo beduin i prodao onomu
trgovcu. Zahvaljujući njezinim rijeĉima on sada postane potpuno sigurnim, da je ona njegova
sestra s oĉeve strane, i on rekne u sebi samome:
- Kako ja mogu imati za ţenu svoju sestru? Ne, tako mi Allaha,
ja je moram vjenĉati s nekim od svojih komornika. Pa ako se to raz-
327
Šezdesetideveta noć
glasi, tada ću objasniti, da sam se od nje rastavio, prije nego što sam ulazio k njoj, i da sam je
vjenĉao sa svojim najvišim komornikom.
Zatim on podigne glavu i rekne uzdišući:
- O Nuzhat ez-Zaman, ti si u stvarnosti moja sestra, i ja viĉem:
Traţim utoĉište kod Allaha pred ovim grijehom, u koji smo zapali.
Jer ja sam Sarkan, sin kralja 'Omara ibn en-Nu'mana.
Tada ga ona pogleda i prepozna ga, i kada je saznala, da je to on, ona postane kao izvan sebe,
poĉne plakati i udarati se po licu i uzvikivati:
- Nema nikakve visosti i nema nikakve moći do u Allaha! Mi
smo zapali u smrtni grijeh! Sto da ja ĉinim, i što da kaţem svojemu
ocu i svojoj materi, ako me pitaju: odakle ti imaš svoju kćer?
Sarkan odgovori:
- Moj je savjet taj, da te vjenĉam s komornikom i pustim da odgajaš moju kćer u njegovoj
kući, kako nitko ne bi saznao, da si ti moja sestra. To je naloţeno od Allaha prema njegovoj
odluci. I ništa nas ne moţe zaštititi, osim da se ti vjenĉaš s tim komornikom, prije nego itko što
sazna. Zatim je on poĉne tješiti i poljubi joj glavu, a ona ga upita:
- Kako hoćeš nazvati kćer?
- Nazovi je Kudija-Fakan131 - odgovori on.
Nato je on vjenĉa s nadkomornikom i odvede je s kćerju u njegovu kuću. I oni su odgajali kćer
uz pomoć robinja i njegovali je
131 Samo ime znaĉi otprilike: Bilo-je-suĊeno-i-dogodilo-se. Budući da rodbinski odnosi u
ovome romanu postaju sve sloţenijima, moţda nije suvišno podsjetiti ĉitatelja da je Kudija-
Fakan unuka 'Omaru ibn en-Nu'manu i po svome ocu Sarkanu, kojega je 'Omaru rodila jedna od
ĉetiriju zakonitih ţena po Kur'anu, i po svojoj materi Nuzhati ez-Zaman, koju je istomu rodila
inoĉa Sophija. Po tome je Kudiji-Fakan pradjed takoĊer Sophijin otac, kralj od el--Konstantinije,
Afridun. Podsjećamo takoĊer, da smo 'Omarova trećeg sina -kojega je rodila, od 'Omara
silovana, kraljevna Abriza na bijegu u svoju domovinu - ostavili u bizantskoj Cezareji kod
Abrizina oca, kralja Harduba, i njezine bake, a njegove prabake, Dhat ed-Davahi.
328

sokovima i svakojakim prascima. Sve se to dogaĊalo, dok je njihov brat Dau el-Makan boravio
još kod loţaĉa u Damasku.
Ali jednoga dana doĊe ka kralju Sarkanu glasnik od njegova oca 'Omara ibn en-Nu'mana, s
jednom poslanicom. On je uzme i proĉita je, i gledaj, tu je nakon zazivanja Allaha stajalo:
* 'Znaj, ljubljeni kralju, * ja sam duboko oţalošćen da su djeca otišla, * ne mogu naći nikakva
sna * i zarobila me je uznemirenost. * Šaljem Ti ovu poslanicu, kako bi Ti, ĉim ona prispije,
pripremio novac i porez i poslao ga k nama, zajedno s robinjom, koju si Ti kupio i uzeo za ţenu.
Jer ja ţudim za tim, da je vidim i da ĉujem njezino pripovijedanje. Nadalje je iz zemlje Grka
došla k nama jedna stara poboţna ţena, i kod nje je pet djevojaka — djevica visokih sisa - koje
vladaju znanjem i finom naobrazbom i granama znanosti, ukratko svime, što ljudima pristaje da
znaju. Moj jezik nije u stanju opisati tu staru ţenu i njezine pratiteljice. Zbilja, one su savršene u
svim vrstama znanja, kreposti i mudrosti. I ĉim sam ja ugledao te djevojke, zaljubio sam se u
njih, i poţelio sam, da ih imam u svojoj palaĉi i u podruĉju svoje ruke. Jer nitko od svih kraljeva
nema njima ravne. Zato sam upitao tu staru ţenu o njihovoj cijeni, a ona je odgovorila: —
Prodajem ih samo za porez od Damaska. - I tako mi Allaha, ta mi se cijena ne ĉini previsokom.
Jer svaka je pojedina od njih već sama za sebe vrijedna ĉitavu tu cijenu. Tako sam ja pristao i
uzeo sam ih u svoju palaĉu, i one su u mome posjedu. Zato nam Ti odmah pošalji porez, kako bi
se ta ţena mogla vratiti u svoj zaviĉaj. I pošalji nam robinju, kako bi s njima raspravljala pred
uĉenjacima! Ako ih ona pobijedi, tada ću Ti je ja poslati natrag zajedno s porezom od
Baghdada.'..."
329
Ali kada je poĉela

I sedamdeseta noć I*
\ /
srp1
^#?W W W WW W W? W? W?? ?W^
^2

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj 'Omar ibn en--Nu'man u svojoj poslanici rekao:
'I pošalji nam tu robinju, kako bi ona s njima raspravljala pred uĉenjacima! Ako ih ona
pobijedi, tada ću Ti je ja vratiti natrag zajedno s porezom od Baghdada.'
Kada se Sarkan upoznao sa sadrţajem, on ode k svojemu zetu i rekne mu:
- Dovedi mi ovamo robinju, kojom sam te oţenio!
Kada je ona zatim došla, on joj pokaţe poslanicu i rekne:
— Sestro, što mi ti savjetuješ, što ja trebam odgovoriti na ovu
poslanicu?
Ona odgovori:
— Tvoj savjet odluĉuje.
Ali budući da je ĉeznula za svojima i za svojim zaviĉajem, ona ktomu doda:
- Pošalji me s komornikom, mojim suprugom, u Baghdad,
kako bih svojemu ocu ispripovijedala svoju povijest i ispriĉala mu,
331
Sedamdeseta, noć
što mi se dogodilo od Beduina, koji me je prodao onomu trgovcu, i nadalje, kako me je taj
trgovac prodao tebi, kako si me ti meĊutim oslobodio i udao za komornika.
- Tako neka bude! - odgovori ŠarMn.
Tada uzme Sarkan svoju kćer Kudiju-Fakan i preda je dadiljama i uškopljenicima, i ţurno
pripremi porez i preda ga komorniku. Zatim mu zapovijedi, neka s princezom i porezom putuje
za Baghdad. I on odredi za njih dvije putne nosiljke, jednu za njega i drugu za njegovu suprugu.
Komornik odgovori, da on sluša i da se pokorava. Sada Sarkan sakupi deve i mule, napiše jedno
pismo, predade ga komorniku i uzme oproštaj od svoje sestre Nuzhate ez--Zaman, nakon što joj
je oduzeo dragulj i nakon što gaje najednom lancu od ĉistoga zlata objesio svojoj kćeri oko vrata.
Još iste noći komornik krene na put.
Sada - zbilo se, da su Dau el-Makan i loţaĉ132 bili izašli u šetnju i u natkrovljenoj hali
promatrali prizor. Tu su ugledali deve, baktrij-ske dvogrbe deve, natovarene mule, goruće baklje
i fenjere. Dau el--Makan se raspita o ovim teretima i njihovu posjedniku, i reknu mu, da je to
porez od Damaska, koji se odašilje ka kralju 'Omaru ibn en--Nu'manu, vladaru u gradu
Baghdadu. Dalje on upita:
- Tko je voĊa te karavane?
Tu je glasilo:
— Nadkomornik, suprug djevojke, koja je prouĉila znanost i
filozofiju.
Tada Dau el-Makan ţestoko zaplaĉe. Jer se sjetio svoje matere i svojega oca i svoje sestre i
svojega zaviĉaja, i on rekne loţaĉu:
— Ja više ne mogu ostajati ovdje. Ne, ja ću se prikljuĉiti ovoj ka
ravani i s njome pomalo putovati, sve dok ne doĊem u svoj zaviĉaj.
132 Njih smo dvojicu ostavili ovdje u pedesetipetoj noći, zajedno s njihovom odlukom da se
prikljuĉe nadkomornikovoj karavani s porezom, s kojom je -kao što vidimo — krenula i Dau el-
Makanova sestra Nuzhat ez-Zaman.
332
Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana -

Loţaĉ nato rekne:
— Ja te nisam pustio da sam putuješ od Jeruzalema do
Damaska. Kako da te sada mirno pustim da putuješ za Baghdad?
Ne, ja ću ići s tobom i ostati s tobom, dok ti ne postigneš svoj cilj.
— To me od srca raduje - odgovori Dau el-Makan.
Zatim loţaĉ poĉne spremati stvari za putovanje, osedla jednoga magarca, stavi na njega bisage
i u njih stavi nešto popudbine. Konaĉno opaše sam sebe, pripremi se i poĉne ĉekati, sve dok
teretna karavana i komornik, koji je jahao na jahaćoj devi, okruţen :d svojih slugu, nisu prošli
mimo. Dau el-Makan meĊutim uzjaši loţaĉeva magarca i rekne svojem suputniku:
— Uzjaši ti iza mene! Ali taj odgovori:
— Ne, ja ti hoću biti samo na usluzi. Dau el-Makan na tome ustraje:
— Ti moraš bezuvjetno neko vrijeme jahati!
— Dobro — odgovori loţaĉ - kada budem umoran. Na to rekne Dau el-Makan:
— Moj brate, uskoro ćeš vidjeti, kako ću ja s tobom postupati,
kada doĊem k svojima.
Tako su putovali, sve dok nije uzašlo Sunce. Pa kada je sat podnevnog odmora bio tu,
komornik zapovijedi da se zaustave. Tada su se ljudi ulogorili, odmarali su i napajali svoje deve.
Zatim on iznova dadne znak za polazak, i nakon pet dana doĊu do grada Harne133, gdje su
odsjeli i tijekom tri dana poĉivali..."
Kraljevu odobrenju.
133 Hama se nalazi na Orontesu ('Asi), sjeverno od Damaska.
333
Ali kada je poĉela
sedamdesetiprva noć

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su tri dana ostali u gradu Hami. Zatim su neprestano
putovali dalje, sve dok nisu stigli do jednoga drugog grada, gdje su se ponovo tri dana zaustavili.
Nato su nastavili putovanje, sve dok nisu došli do Dijar-Bekra. Ovdje im je već puhao ususret
vjetar od Baghdada. I tada pomisli Dau el-Makan na svoju sestru Nuzhatu ez-Zaman, svojega
oca, svoju mater i svoj zaviĉaj, i kako se on vraća bez sestre svojemu ocu. Stoga je plakao i
uzdisao i jadikovao, i jad ga je teško pritisnuo. Tada on izrekne ove stihove:
Moja ljubavi, koliko dugo trebam ustrajati u ovome trpljenju? Nikakav mi glasnik ne dolazi s
viješću o tebi.
Ah gledaj, vrijeme blizine je bilo samo kratka trajanja.

O samo kada bi vrijeme rastanka bilo takoĊer tako kratko!
Uzmi moju ruku, skini haljinu i gledaj: Izmrcvareno mi tijelo — pa ipak to ne pokazujem.
9
Sedamdesetiprva noć
Ako netko kaţe, da se trebam tješiti u svojoj ljubavi, tomu ja kaţem:
'Tako miAlldha, neću se moći utješiti do Posljednjeg Suda.'
Tada mu rekne loţaĉ:
— Ostavi se tog plakanja i uzdisanja, jer smo mi tik do komor-
nikova šatora.
Dau el-Makan meĊutim rekne:
- Ja moram izgovoriti par stihova, moţda će se s pomoću toga ugasiti vatra mojega srca.
- Zaklinjem te Allahom - uzvikne loţaĉ - ostavi se jadiko-vanja, sve dok ne doĊeš u svoj
zaviĉaj. Poslije toga ĉini, što god hoćeš! Ja ću meĊutim ostati uz tebe, ma gdje da ikada budeš
bio.
Ali Dau el-Makan odgovori:
— Tako mi Allaha, ja to ne mogu prestati.
Zatim on okrene svoje lice u pravcu prema Baghdadu, dok je Mjesec svijetlo sjao i logor
prelijevao svojom svjetlošću. Nuzhat ez--Zaman meĊutim te noći nije mogla spavati, nego je bila
bez poĉinka, mislila je na svojega brata Dau el-Makana i plakala. I dok su joj suze tekle niz lice,
ona iznenada zaĉuje Dau el-Makana kako plaĉe i izgovara sljedeće stihove:
Bliješti sjajno munja na jugu — Mene obuzima najdublji jad brige
Za mojega prijatelja, koji je boravio kod mene I koji mi je pruţao pehar radosti.
Sjeti se mene, ti koji si me otjerao U patnju usamljenosti!
336

0 ti zrako munje, hoće li se vratiti
Jednom vrijeme bliskosti?
Ti, koji me koriš, ostavi se svojega prijekora. Gledaj, mene je kaznila Allahova ruka
Odsutnošću prijatelja
1 nesrećom, koja me je svladala.
Daleko je milje mojega srca, Otkada se moj udes okrenuo.
Na mene nagomilao pustu patnju, Meni poslao gorak kaleţ.
O moja ljubavi, ja gledam sebe samoga Mrtvim, prije nego što se opet zbliţimo. —
O udesu, vrati se opet s ljubavlju, Koja nas je veselo gledala!
Donesi mi radost, donesi zaštitu Protiv nevolje, koju sam doţivio!
Ah, tko će pomoći jadnomu tudincu, Ĉije srce tjeskobno dršće?
337
Sedcmidesetvprvd noć
On je usamljen u tuzi,
Daleko mu je ona, 'Milje Vremena '134.
Nad nama vlada, nama na gaĊenje, Ruka puna niskosti.
Poslije ovih stihova on krikne i padne onesviješten na tlo.
Pogledajmo mi sada dalje, što se dogaĊalo s njegovom sestrom Nuzhatom ez-Zaman! Ona je
bila te noći budna, jer se na tome mjestu sjetila svojega brata. Pa kada je ona ĉula ovaj glas u
noćnoj tišini, njezino srce postane mirnim, i ona u svojoj radosti pozove uškopljenika. Taj joj
rekne:
- Koja je tvoja ţelja? Ona odgovori:
- OtiĊi i dovedi mi onoga, koji izgovara takve stihove! Uškopljenik meĊutim odgovori:
- Zaista, ja ga nisam ĉuo..."
134 "Milje Vremena" je zapravo samo hrvatski prijevod imena njegove sestre — Nuzhat ez-
Zaman. Ovdje se mora uzeti u obzir da su u arapskom sistemu imenovanja mogućnosti za ovakve
pjesniĉke igre kud i kamo bogatije nego u našemu, recimo da se rekne "nada", a da se misli na
osobu po imenu "Nada", ili obrnuto.
338
Ali kada je poĉela
sedamdesetidruga noć
V
27
i
ej
\
F~ Kt^

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman — «aĊa je saslušala stihove
svojega brata - pozvala naduškopljenika i rvemu rekla:
- OtiĊi, dovedi mi toga, koji izgovara takve stihove!
Ovaj meĊutim odgovori:
- Zaista, ja ga nisam ĉuo, i ja ga ne poznajem. Osim toga, sada
sav narod leţi u snu.
Ona nato:
- Koga god uopće da naĊeš budnoga, to je taj, koji kazuje te
-rihove.
Tada on potraţi unaokolo, ali nikoga ne naĊe budnoga, osim loţaĉa. Jer Dau el-Makan je još
leţao bez svijesti. Kada je loţaĉ vidio uškopljenika kako stoji do njegove glave, on se pred njim
prestraši. Uškopljenik ga upita:
- Jesi li taj, koji je ovdje netom izgovarao stihove?
Loţaĉ je meĊutim vjerovao, da je princeza gnjevna zbog kazivanja stihova, pa pun straha
uzvikne:
- Tako mi Allaha, to nisam bio ja!
339
Sedamdesetidru0a noć
Dalje uškopljenik upita:
— Tko je onda bio? Pokaţi mi ga! Ti to moraš znati, jer si
budan.
Loţaĉ je meĊutim bio u brizi zbog Dau el-Makana i rekne sam u sebi:
- Moţda će mu uškopljenik nešto uĉiniti.
I tako on odgovori:
— Tako mi Allaha, ja to ne znam.
Nato uškopljenik:
- Tako mi Allaha, ti laţeš, jer ovdje nitko ne sjedi budan osim
tebe! Zato ti to moraš znati.
— Tako mi Allaha — odgovori loţaĉ — ja ću ti reći istinu! Taj,
koji je govorio te stihove, je bio putnik, koji je ovuda prolazio. Taj
je takoĊer mene poremetio i oteo mi san, Allah ga kaznio!
Sada uškopljenik rekne:
— Ako bi ga ti još trebao vidjeti, tada mi ga pokaţi, pa ću ga ja
zgrabiti i odvesti k vratima nosiljke naše gospodarice. Ili ga ti uhvati
vlastitom rukom!
Loţaĉ odgovori:
- Samo otiĊi, ja ću ti ga dovesti.
Tada ga uškopljenik ostavi i otiĊe k svojoj gospodarici. On joj donese izvješće i rekne:
- Nitko ga ne poznaje. Mora daje bio neki putnik, koji je tuda
prolazio.
Ona je meĊutim šutjela.
Ali kada je Dau el-Makan opet došao k sebi, on primijeti, da je Mjesec dosegao sredinu neba. I
dah jutarnjeg lahora zapahne preko njega i uzbudi mu srce u jadu i brizi. Tada on proĉisti svoj
glas i htjedne iznova govoriti stihove. Ali ga loţaĉ upita:
340
Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mAna

- Sto ti hoćeš poĉeti?
On odgovori:
- Ţelim izgovoriti nekoliko stihova, kako bih time ugasio vatru
svojega srca.
Ovaj nato:
- Ti ne znaš što se meni dogodilo! Ja sam samo time umakao
-::;rti, što sam umirio uškopljenika.
- Onda mi reci, što se dogodilo! ~ odgovori Dau el-Makan.
Tada loţaĉ ispripovijeda:
- Moj dragi, dok si ti leţao u nesvijesti, došao je uškopljenik s
nekom dugaĉkom palicom od bademovine u ruci i zagledavao svim
spavaĉima u lice u potrazi za onim, tko je izgovarao stihove. I
budući da nije našao nikoga budna osim mene, on me upita. Ja mu
meĊutim dadnem kao odgovor, da je to bio neki putnik u prolazu.
Tako je on otišao odatle, i Allah me je od njega oslobodio, inaĉe bi
me bio ubio. Ali mi je on još rekao: 'Ako ga opet ĉuješ, dovedi ga k
nama!'
Kada je Dau el-Makan to ĉuo, on zaplaĉe i rekne:
- Tko bi mi to trebao braniti, da izgovaram stihove? Ja ću to
ipak uĉiniti, makar došlo, što hoće doći. Jer ja sam tik do svojega
zaviĉaja i ne brinem se ni za koga.
A na loţaĉeve rijeĉi: - Ti ćeš samo sam sebe sunovratiti u propast — on odgovori:
- Ja ne mogu drugaĉije, ja moram govoriti stihove.
Tada rekne loţaĉ:
- Sada se ovdje moramo rastati, iako te ja nisam htio napuštati,
prije nego što doĊeš u svoj zaviĉajni grad, i prije nego što se opet
sjediniš sa svojim ocem i materom. Ti si jednuipol godinu dana bio
sa mnom zajedno, i nikada nisi doţivio od mene nikakvo zlo. Sto te
dovodi u napast, da na svaki naĉin ţeliš izgovarati stihove, kada smo
mi ipak posve umorni od putovanja i bdijenja i kada svi ljudi spava-
341
Sedamdesetidruga noć
ju, kako bi se otpoĉinuli od svojega napora? Njima je potreban san!
Dau el-Makan meĊutim rekne:
— Ja se ne dam odvratiti od svoje namjere.
* Potom ga obuzme rastuţenost * i on objavi skrivenu patnju, * tim što izgovori ove stihove:
Boravi na logorištima i pozdravi tragove šatora, koji su daleko! Dozivaj ih! Da, moţda će ti onda
oni odgovoriti.
Ako te neka noć obavije svim svojim jezovitostima, Zapali si u tami vatru od svoje ĉeţnje.
Ako guja sikćući nadima svoju gubicu, onda nije nikakvo ĉudo, Sto ja — ako me hoće ugristi —
ljubim najdraţoj usta,
O raju, kojemu je duša na svoju bol daleko,
Kada ne bi bilo utjehe na nebu, umro bih u ĉasu od jada.
Zatim još izgovori ove stihove:
Mi smo provodili ţivot. I dani su bili sluge sreće,
U najljepšoj nas je zemlji drţalo zajedno najnutarnjije jedinstvo.
Tko mi moţe opet donijeti kuću moje ljubavi, u kojoj
je boravila 'Svijetlost Doma'135 i takoĊer 'Milje Vremena'136?
135 "Svjetlost Doma" je zapravo hrvatski prijevod arapskog imena Dau el-
-Makan, a "Milje Vremena" - kao što je već reĉeno u predhodnoj bilješci -
imena Nuzhat ez-Zaman.
342

Poslije ovih stihova on triput glasno krikne. Zatim onesviješten padne na zemlju.
Kada je Nuzhat ez-Zaman saslušala prvi stih137, ona je pomislila na svojega oca, svoju mater i
svojega brata. A kada je saslušala drugi stih, koji je govorio o njezinu imenu i imenu njezina
brata i prijateljstvu njih dvoga, tada ona zaplaĉe i pozove uskopljenika i rekne mu:
— Jao tebi! Taj, koji je prviput govorio, govorio je još jednom, i ja sam ga ĉula tik pokraj
sebe. Tako mi Allaha, ako mi ga ne dovedeš, probudit ću komornika. Taj će te istući i otjerati.
Ali uzmi ovih sto dinara i dadni ih pjevaĉu i blago ga dovedi ovamo k meni i nemoj mu ništa
uĉiniti! A ako se bude sustezao, pruţi mu tada ovu kesu s tisuću dinara i ostavi ga. Istraţi samo,
tko je on, kakav ima zanat i iz koje zemlje potjeĉe. Zatim se brzo vrati natrag i nemoj se
zadrţavati!..."
137 Stih obuhvaća ovdje uvijek dva polustiha.
343
Ali kada je poĉela
sedamdesetitreća noć
^#????????????? ?????????????
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman odaslala uškopljenika, da traga za
pjevaĉem, i da mu je rekla:
- Dobro se pripazi, da mi se ne vratiš s rijeĉima: 'Nisam ga
mogao naći'!
Tako dakle uškopljenik izaĊe, poĉne gledati ljude i ulaziti u šatore. Ali nije našao nikoga
budna, jer su svi ljudi spavali od umora, sve dok nije došao do loţaĉa, koga je vidio kako sjedi
nepokrivene glave. K njemu on priĊe, uhvati ga za ruku i rekne:
- Ti si govorio stihove!
Loţaĉ se meĊutim prestraši za svoj ţivot i uzvikne:
- Ne, tako mi Allaha, o dvorski naĉelnice, ja to nisam bio!
Ali uškopljenik odgovori:
- Ja te neću pustiti, sve dok mi ne pokaţeš onoga, koji je izgo
vorio te stihove. Jer ja se bojim pred svojom gospodaricom, ako se
bez njega vratim natrag.
Kada je dakle loţaĉ ĉuo uškopljenikove rijeĉi, prestraši se za Dau el-Makana i ţestoko zaplaĉe.
I on rekne uškopljeniku:
- Tako mi Allaha, ja to nisam bio, i ja ga ne poznajem. Ĉuo
sam samo jednog putnika, koji je prolazio mimo i izgovarao stihove.
345
Sedamdesetitreća noć
Nemoj poĉiniti nada mnom grijeh, jer ja sam stranac, i ja dolazim iz Jeruzalema. Ibrahim138,
Allahov prijatelj, neka bude s vama!
- Ustani i dolazi sa mnom - rekne uškopljenik - i reci to mo
joj gospodarici vlastitim ustima. Jer ja nikoga nisam našao budnoga
osim tebe.
Tada loţaĉ rekne:
- Zar ti nisi došao i našao me na istome mjestu, na kome sam
sjedio, i zar ne poznaješ moje mjesto? Ipak nitko ne smije uĉiniti ni
makac, jer bi ga inaĉe pograbili straţari. OtiĊi sada u svoje sjedište,
pa ako ti odsada još jednom ikoga ĉuješ da izgovara stihove, bio on
daleko ili blizu, bilo da sam to ja ili itko, koga poznajem, i samo
mojim posredstvom trebaš o njemu saznati.
Nato on poĉne ljubiti uškopljeniku glavu i ţeljeti mu dobro, sve dok ga ovaj nije napustio. Ali
taj uškopljenik napravi samo jedan krug i zatim se sakrije iza loţaĉa. Jer bojao se vratiti natrag k
svojoj gospodarici neobavljena posla. Loţaĉ meĊutim priĊe Dau el-Ma-kanu, probudi ga i rekne
mu:
- DoĊi, sjedni uspravno, da ti ispriĉam, što se dogodilo!
Tako se Dau el-Makan uspravi, a njegov mu suputnik ispripovijeda, što se bilo dogodilo. Ali
princ odvrati:
- Pusti me. Ja ne ţelim o tome razmišljati, i ne brinem se ni za
koga, jer sam blizu svojega zaviĉaja.
Tada rekne loţaĉ:
- Zašto se pokoravaš svojoj samovolji i vragu? Ako se ti niko
ga ne bojiš, ja se bojim za tebe i za svoj ţivot. Zaklinjem te Allahom,
nemoj više izgovarati nikakve stihove, sve dok ne budeš u svom za
viĉaju! Zaista, ja te ne bih drţao za tako razuzdana ĉovjeka. Zar ti
ne znaš, da je ova dama komornikova supruga i da te ona hoće dati
kazniti, jer si joj oteo san? Moţda je ona bolesna ili je muĉi besani-
ca od premora na ovome dugom putovanju, i ovo je već drugiput,
daje poslala uškopljenika, da te potraţi.
138 Ibrahim je biblijski Abraham.
346
Povijest kralju }Omam ibn en-Nu'mAna

Dau el-Makan meĊutim ne obrati paţnju na njegove rijeĉi, neko po trećiput krikne i poĉne
izgovarati ove stihove:
Odbijam svakog koritelja.
Jer njegovo me je karanje namuĉilo.
On me grdi, ali to ne zna:
Zbog njegovog sam se ponašanja razdraţio.
Klevetnici su govorili: 'On je našao utjehu.' 'Zahvaljujući ljubavi prema zaviĉaju' rekao sam ja.
Oni su upitali: 'Sto je na njoj lijepo?'
Ja sam rekao: 'Sto me je nagnalo na ljubav?'
Oni su upitali: 'Sto je ĉini tako vrijednom?' Ja sam rekao: 'Sto me je nagnalo u bijedu?'
Od nje odustati — daleko to bilo, Pa makar me napajao kalezpatnje!
Na nekoga koritelja ja ne obraćam paţnju, ako me on grdi zbog ljubavi.
Sada ga je meĊutim uškopljenik saslušao iz svojega zaklona. I jedva da je princ izgovorio svoje
stihove do kraja, kad li mu ovaj pristupi. Ĉim je loţaĉ to vidio, on pobjegne i ostane stajati na
sta-
347
Sedamdesetitreća noć
novitoj udaljenosti, kako bi gledao, što će se izmeĊu njih odvijati. Tada uškopljenik rekne Dau
el-Makanu:
- Mir bio s tobom, o gospodaru!
- TakoĊer s tobom neka je mir - odgovori Dau el-Makan - i Allahova milost i blagoslov!
- O gospodaru - nastavi uškopljenik..."
trp
IIK,
•' 'VvV.
.y~':J,
j |
iMillliliiiSlllji
????''?" ??????? ?>:! ?? °:
??..
348
Ali kada je poĉela
s I sedamdesetiĉetvrta noć 1 s

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je taj uškopljenik rekao Dau el-Makanu:
- O gospodaru, ja sam ove noći već po trećiput izašao za to
bom. Jer moja te gospodarica poziva k sebi.
Tada Dau el-Makan poviĉe:
- Odakle je zapravo ta kuja, koja traga za mnom? Prokleo
Allah nju i s njome prokleo njezina supruga!
I on poĉne na uškopljenika izvikivati psovke. Ali taj mu nije mogao odgovoriti, jer mu je
njegova gospodarica bila zapovijedila, da ništa ne uĉini pjevaĉu, nego da ga dovede samo s
njegovom vlastitom privolom i, ako ne ţeli doći, da mu dadne tisuću dinara. Zato mu uškopljenik
poĉne prijazno govoriti, tim što je rekao:
- O gospodaru, evo, uzmi ovo i doĊi sa mnom! Mi se nećemo
o tebe ogriješiti, moj sine, niti ti uĉiniti što naţao. Ja ništa ne ţelim,
osim da ti sa mnom svoje poštovane korake skreneš prema mojoj
gospodarici, kako bi primio njezin odgovor i kako bi se u miru i si
gurnosti vratio natrag. Ti ćeš kod nas primiti jedan lijep poklon, kao
netko, tko je donio dobru vijest.
349
SedamdesetiUtvrta noć
Kada je Dau el-Makan saslušao ove rijeĉi, on ustane, i išao je zatim izmeĊu ljudi i preskakao
ih. Loţaĉ se meĊutim šuljao za njim i drţao ga je na oku, tim što je govorio u sebi samome:
— Jao za njegovu mladost! Oni će ga sutra objesiti.
I on ga je slijedio sve dalje, sve dok se nije pribliţio mjestu njezina logorovanja, a da ga oni
nisu primjećivali. Zatim stane i rekne:
— Kako bi to bilo prostaĉki od njega, ako bi on rekao, da sam
mu ja kazao, da treba govoriti stihove!
Toliko daleko loţaĉ.
Ali ostanimo mi kod Dau el-Makana! Taj je išao s uškoplje-nikom, sve dok nisu stigli na ono
mjesto. Sada uškopljenik uĊe k Nuzhati ez-Zaman i rekne:
— O gospodarice, ja ti dovodim onoga, kojega si traţila. To je
jedan mladić, lijep po izgledu, i nosi na sebi tragove blagostanja.
Kada je ona to ĉula, zakuca joj srce, i ona uzvikne:
— Pusti ga neka izgovori par stihova, kako bih ga slušala iz
blizine, a zatim ga upitaj za njegovo ime i njegov zaviĉaj.
Tada uškopljenik izaĊe van k Dau el-Makanu i rekne mu:
— Izgovori par stihova, koje poznaješ! Jer gospodarica je posve
u blizini, kako bi te slušala. Zatim ću te zapitati za tvoje ime i tvoj
zaviĉaj i tvoj staleţ.
Taj odgovori:
— Od srca rado! Ali ako me pitaš za moje ime, ono je ugašeno,
i moj je trag izbrisan i moje je tijelo izmrcvareno. Ja imam stanovi
tu povijest, ali * njezin poĉetak nije poznat, * niti se takoĊer imenu
je kraj. * I gledaj, ja sam poput nekoga pijanog ĉovjeka, * koji je
popio mnogo vina, * koji se nije štedio i koji je utonuo u bijedu, *
ĉiji duh odlazi u lutanja, * i koji stoji u nedoumici pred svojim ude
som, * utonuo u more misli. *
Kada je Nuzhat ez-Zaman to ĉula, ona zaplaĉe i zajeca još ţešće nego prije i rekne
uškopljeniku:
350

- Upitaj ga, je li on rastavljen od nekoga, koga ljubi, poput oca
ili matere.
I uškopljenik upita onako, kako je ona bila zapovijedila. Nato Dau el-Makan odgovori:
- Da, ja sam rastavljen od svih svojih. Ali mije najdraţa od njih
bila moja sestra, koju mije oteo udes.
Kada je Nuzhat ez-Zaman saslušala njegove rijeĉi, ona na neko vrijeme ušuti, a zatim uzvikne:
- Neka ga Allah Uzvišeni opet sjedini s onom, koju on ljubi!..."
351
Ali kada je poĉela
A r ? . .. A
"\ %r^ „«tf*° /0
Se
Bn I
MgŠJiâ =? &r^^=n®
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Nuzhat ez-Zaman -kada je saslušala rijeĉi svojega
brata - rekla:
- Neka ga Allah opet sjedini s onom, koju on ljubi!
Zatim ona rekne uškopljeniku:
- Reci mu, neka mi dadne da nešto ĉujem o rastanku od svo
jih i od svojega zaviĉaja!
Uškopljenik uĉini onako, kako mu je njegova gospodarica bila zapovijedila. * Tada iz princa
poĉnu provaljivati uzdasi. * i on izloţi ove stihove: *
Ne zaklinju li se svi zaljubljeni svojom ljubavlju?
Slavit ću stanovitu kuću, u koju je stupila Hind139, ljepotica!
Ljudi ne poznaju nijednu drugu ljubav osim njezine,
Ona je ta, koja prije sebe i poslije sebe nikada nema sebi ravne.
139 Posrijedi je staroarapsko ţensko ime, i pod tim imenom pjesnici gotovo redovito
pomišljaju na djevojku ljepoticu.
353
Sedamdesetipeta noć
To je, kao da tlo doline odiše mirisom mošusa i ambre,
Kada je Hind samo jednoga dana hitro pretrĉala preko tog mjesta.
Neka je pozdrav ljubljenoj, ponosu ĉitava logora, Uresu naroda! Njoj sluţi svatko, tko uz nju
boravi.
Neka Alldh ushtjedne 'Milju vremena'140pokloniti obilnu kišu Iz oblaka, koji bez nevremena
napajaju ţednu zemlju!141
Nato Nuzhat ez-Zaman podigne zavjesu nosiljke i pogleda ga. I ĉim je njezin pogled pao na
njegove crte lica, ona ga prepozna i sazna da je to on, i uzvikne:
- O moj brate! O Dau el-Makan!
Tada takoĊer on pogleda nju i prepozna je i uzvikne:
— O moja sestro! O Nuzhat ez-Zaman!
Tada se ona baci prema njemu, i on je povuĉe na grudi, i oboje onesviješteni padnu na tlo.
Kada je uškopljenik vidio oboje u takvom stanju, on baci preko njih pokrivaĉ i ĉekao je, sve dok
nisu opet došli k sebi. Kada su se zatim probudili iz svoje nesvijesti, * Nuzhat ez-Zaman je bila
silno obradovana, * od nje su ustuknuli briga i patnja, * radost je obuzela njezino srce, * i ona
izrekne ove stihove:
Udes se zakleo, da će me vazda ţalostiti —

Prekršena je bila tvoja zakletva, zato spremaj okajanje, o vrijeme!
140 Dakako: Nuzhati ez-Zaman.
141 Zaviĉaj biva ovdje na tradicionalan naĉin oslikavan kao pustinja, a
ljubljena djevojka kao djevojka Beduinka.
354
Povijest kralja }Omara ibn en-Nu^mana
Sreća se bliţi, i prijatelj mi je pomoćnik uz bok —

Zato polazi ususret izvikivaĉu radosti, potpaši svoju haljinu!
Ja nisam vjerovala u stare bajke, u neki raj,
Sve dok mi nije ruţiĉasta usna dopustila da kušam nektar.m
Kada je Dau el-Makan to saslušao, on pritisne svoju sestru na grudi. U prekomjernosti radosti *
poteku iz njegovih oĉiju suze, * i on dadne da se ĉuju ovi stihovi: *
Već sam se odavno poĉeo kajati, što smo se morali rastati. Od kajanja su se iz mojih oĉiju
slijevale suze.
I zavjetovao sam se, ako nas ikada udes opet sjedini, Da nikada više neću rijeĉju spomenuti
'rastanak'.
Sada se na mene sruĉila radost, tako da me je Ona u prekomjernosti veselja dovela do plaĉa.
O oko, tebi je suza sada postala tako prisnom,
Da ti moraš plakati od ţalosti i takoĊer od radosti.143
Sada su neko vrijeme sjedili na vratima nosiljke. Zatim mu ona rekne:
142 Budući da se stihovi Kalkutskog izdanja ovamo uopće ne uklapaju,

Littmann ih je zamijenio stihovima Kairskog izdanja iz 1325. godine od Hidţre
1907. g. poslije Kr.).
143 I ovdje je Littmann neuklopive stihove Kalkutskog izdanja zamijenio
ovima iz Kairskoga.
355
— DoĊi sa mnom unutra i ispripovijedaj mi, što ti se dogodilo, a ja ću tebi ispripovijedati što
se meni dogodilo! Tako oni uĊu, a Dau el-Makan rekne:
— Poĉni ti s priĉanjem!
Tada mu ona ispripovijeda sve, što joj se bilo dogodilo, sve odonda, otkada su se rastali u
chanu: kako se ona bila provela s Beduinom i s trgovcem, koji ga je od ovoga kupio, i tako ju je
taj odveo njezinu bratu Sarkanu i prodao mu je; kako ju je on oslobodio, odmah ĉim ju je
zadobio, i kako je s njome sklopio braĉni ugovor, i kako je ušao k njoj, i kako je naposljetku
kralj, njezin otac, ĉuo o njoj, i poslao Sarkanu poruku, neka je pusti da doĊe. Zatim ona uzvikne:
— Neka je hvala Allahu, koji mi te je poklonio! Upravo tako
kao što smo mi jednom našega oca zajedniĉki napustili, tako ćemo
mu se takoĊer zajedno vratiti!
Kao zakljuĉak je dodala:
— Moj me je brat Šarkan vjenĉao s ovim komornikom, kako bi
me on odveo k mojemu ocu. To je moja cijela povijest. Sada ti meni
ispripovijedaj, kako si ti prošao, odonda otkada sam te ja napustila!
Tada joj on ispripovijeda sve, što mu se bilo dogodilo, od poĉetka do kraja: kako mu je Allah
poslao loţaĉa, kako je taj s njime putovao i izdavao za njega novac i kako gaje dan i noć sluţio.
Ona pohvali za to loţaĉa, a Dau el-Makan još priklopi:
— Zbilja, sestro, taj je loţaĉ s tako puno ljubavi sa mnom postupao, kako još nitko nije s nekim
prijateljem, niti takoĊer otac sa sinom. Jer on je gladovao, dok je meni davao da jedem, i on je
išao pješke, dok je mene puštao, da jašim. Tako ja njemu zahvaljujem svoj ţivot. Nuzhat ez-
Zaman rekne:
— Ako tako ushtjedne Allah, mi ćemo mu se za sve oduţiti, već prema svojim snagama.
Zatim ona pozove uškopljenika. Taj uĊe i poljubi Dau el--Makanu ruku. I ona rekne:
— Uzmi nagradu za sretnu vijest, ti sretnoliki! Posredstvom
tvoje sam ruke ponovo postala sjedinjena sa svojim bratom. Zato je
356
Povijest kralja- 'Omara ibn en-Nu'mana

:a kesa, koju još imaš kod sebe, zajedno s njezinim sadrţajem tvoja. Sada meĊutim otiĊi i brzo
dovedi k meni svojega gospodara!
Uškopljenik se obraduje, poţuri ka komorniku, uĊe, pozove ga k svojoj gospodarici i odvede
ga onamo. Ovaj ude k svojoj supruzi, pa kada je kod nje našao njezina brata Dau el-Makana, on
je upita, tko je taj? Tada mu ona ispripovijeda sve, što se njima dvoma bilo dogodilo, i ktomu
doda:
- Znaj, o komorniĉe, ti nisi uzeo za ţenu nikakvu robinju, nego
•:ćer kralja 'Omara ibn en-Nu'mana. Jer ja sam Nuzhat ez-Zaman,
a ovo je moj brat Dau el-Makan.
Kada je komornik ĉuo tu povijest, bio je uvjeren o njihovim rijeĉima, i bila mu je oĉitom ĉista
istina. Bio je dakle siguran, da je on postao zetom kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, i tako on rekne
u sebi samome:
- Moj će udes biti, da u bilo kojoj pokrajini postanem vicekra-
ljem.
Zatim on priĊe k Dau el-Makanu i zaţeli mu sreću za njegovo spasenje i za njegovo ponovno
sjedinjenje sa svojom sestrom. Nato smjesta zapovijedi svojim slugama, da mu podignu jedan
šator i da mu daju jednoga od najboljih konja za jahanje. Tada rekne Nuzhat ez-Zaman:
- Mi smo sada posve blizu našega zaviĉaja, i ja bih voljela ostati sa svojim bratom, da se
meĊusobno okrijepimo i da se nauţijemo jedno drugoga, prije nego što dospijemo u svoj grad.
Jer mi smo dugo vremena bili rastavljeni.
- Neka bude, kako vi ţelite! - odgovori komornik.
Zatim naredi neka im budu donesene voštane svijeće i svakovrsne poslastice, ode odatle i
pošalje za Dau el-Makana tri haljine od onih najraskošnijih. I onda se uputi natrag, dok nije opet
došao do nosiljke, i pokazao se u svome vlastitom dostojanstvu. Tada Nuzhat ez-Zaman rekne
svojemu suprugu:
- Naredi da doĊe uškopljenik i zapovijedi mu, da dovede loţa-
ća! Njemu on mora dati jednog konja za jahanje, i o jutru i o veĉeri
357
pripremiti jedan stol sa hranom, i nadalje mu zabraniti, da nas napušta.
Nato komornik naredi da doĊe uškopljenik i izdade mu te zapovijedi. A ovaj odgovori:
Zatim on uzme sa sobom svoje robove i poĊe s njima u potragu za loţaĉem, sve dok ga nije
našao na kraju karavane, gdje je upravo osedlavao svojega magarca i spremao se za bijeg. Na
obraze su mu tekle suze od straha za svoj ţivot i od ţalosti zbog rastanka s Dau el-Makanom. I
on je govorio u sebi samome:
- Ja sam ga ipak za volju Allaha opomenuo, ali me on nije htio
slušati. Ah, kako će on samo sada proći!
Ali još prije nego što je on to sve izgovorio, već je pred njim stajao uškopljenik, a robovi ga
okruţili. Ĉim je loţaĉ uvidio, da pred njim stoji uškopljenik, i ugledao uokolo sebe robove, on
postane blijedim od straha..."
Kraljevu odobrenju.
Ali kada je poĉela
sedamdesetišesta noć
^9W?W?WW?W?W???W?W??

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je loţaĉ - kada je sedlao svojega magarca, da bjeţi, i u
sebi samome govorio: 'Ah, kako će on samo sada proći! i kada je zatim, prije nego što je to
dokraja izgovorio, uškopljenik stao pred njega i robovi uokolo njega, i kada je pogledao i vidio
uškopljenika kako stoji pred njim i zadrhtao od straha - da je on tada visokim glasom povikao:
— Zaista, on ne poznaje vrijednost dobrih usluga, koje sam mu
ja iskazivao! Ja vjerujem, da je on ovoga uškopljenika i ove robove
nahuškao na mene i da me je uĉinio drugom u svojoj krivici.
Tada uškopljenik poviĉe na njega i rekne:
— Tko je govorio stihove? Ti laţljivĉe, zašto si ti govorio: 'Ja ni
sam izricao te stihove, i ja ne znam, tko ih je govorio', dok je to ipak
bio tvoj suputnik? Sada te ja meĊutim neću napuštati odavde, pa
sve do Baghdada, i što sustigne tvog gospodara, to treba sustići
takoĊer tebe.
Kada je loţaĉ to ĉuo, on u sebi rekne:
— Ono ĉega sam se bojao, to se svalilo na mene.
Zatim izrekne ovaj stih:
359
Sedctmdesetišesta noć
Ono, ĉega sam se plašio, donio je udes — Ali se svi mi vraćamo natrag k Allahu!
Zatim uškopljenik dovikne robovima:
— Skinite ga s magarca!
Tada ga oni skinu s magarca i dovedu mu konja. Njega on uzjaši i sada je putovao s
karavanom, okruţen robovima. Uškopljenik meĊutim rekne slugama:
— Za svaku vlas, koja se od njega izgubi, izgubit će jedan od vas
svoj ţivot.
Potajno im ipak zapovijedi, da prema njemu postupaju s punim poštovanjem i da ga ne
vrijeĊaju. Kada se dakle loţaĉ vidio okruţenim od robova, on posumnja u svoj ţivot i obrati se
uškopljeniku i rekne:
— O majstore, ja nisam niti brat toga mladića ni iz njegove rod
bine. On nije sa mnom u rodu, i ja nisam s njim u rodu, nego sam
ja loţaĉ u jednom hammamu, i našao sam ga bolesna na gomili
gnoja.
Karavana je dakle putovala dalje, dok je loţaĉ plakao, a po pameti mu se vrtjelo tisuću misli.
Pri tom je uškopljenik koraĉao njemu uz bok i ništa mu nije pokušavao razbistriti, nego mu je
govorio:
— Ti si našoj gospodarici svojim stihovima otimao san, ti i taj
mladić. Ali ništa se ne plaši za sebe!
I potajno se na taj naĉin s njime poigravao. Kadgod bi se karavana zaustavila, bilo bi im
donošeno jelo. I uškopljenik je s loţaĉem jeo iz jedne zdjele. Pa kada bi pojeli, ovaj bi slugama
zapovijedio, da donesu vrĉ sa šećernim šerbetom. Zatim bi on iz njega pio i pruţao bi ga loţaĉu,
koji bi isto tako pio. Ipak se nikada nisu sušile njegove suze. Jer on se plašio za svoj ţivot, i
ţalostio se zbog rastanka s Dau el-Makanom i zbog toga što im se obojici dogodilo u tuĊini.
360

Tako su obojica putovali s karavanom. A komornik je jahao ĉas uz vrata nosiljke svoje
supruge, kako bi posluţivao princa Dau el--Makana i njegovu sestru, ĉas je na oku drţao loţaĉa.
Nuzhat ez--Zaman i njezin brat su razgovarali i tuţili se jedno drugomu na svoju patnju. Tako su
putovali bez zadrţavanja dalje, sve dok se nisu pribliţili gradu Baghdadu na tri dana hoda. Ovdje
su se s veĉeri zaustavili i poĉivali, sve dok nije svanulo jutro. I kada su se probudili i upravo
htjeli natovariti deve, gledaj, u daljini se podigne silan oblak prašine, koji je zatamnjivao nebeski
svod, sve dok nije postao crnim kao mrkla noĉ. Tada komornik poviĉe:
- Stanite i ne natovarujte!
I on uzjaši sa svojim mamelucima, i oni odjaše u smjeru prema oblaku prašine. Kada su mu
prišli bliţe, * pod njim se ukaţe golema vojska, * ravna plimnom moru, * sa stjegovima i
zastavama i bubnjevima, * konjanicima i silnim ljudima. * Tada se komornik zapanji. Pa kada su
ga trupe ugledale, odvoji se od njih ĉeta od oko petstotina jahaĉa, koja jurišem poĊe na njega i na
njegovu pratnju i opkoli ih u peterostrukoj premoći. Komornik im dovikne:
- Sto je posrijedi, i odakle su ove trupe, da vi s nama tako pos
tupate?
Oni ga upitaju:
- Tko si ti, i odakle dolaziš, i kamo kaniš?
On odgovori:
- * Ja sam komornik emira od Damaska, kralja Sarkana, * sina
kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, * gospodara od Baghdada i Cho-
rasana, * i ja dolazim od njega s porezom i poklonima, koje moram
odnijeti njegovu ocu u Baghdad.
Ĉim su jahaĉi ĉuli njegove rijeĉi, oni puste da im marame padnu preko lica i zaplaĉu i reknu
mu:
- Gledaj, kralj 'Omar ibn en-Nu'man je mrtav, i on je umro
samo od otrova. Ali ti jaši dalje! Tebi se ne smije ništa dogoditi, dok
si na putu k njegovomu velikom veziru, veziru Dandanu.
361
Sedamdesetišesta noć
Kada je meĊutim komornik ĉuo ovu vijest, on ţestoko zaplaĉe i uzvikne:
- O tuţnoga li našeg putovanja!
I on je jadikovao zajedno sa cijelom svojom pratnjom, sve dok nisu došli do stoţera trupa i
zatraţili pristup k veziru Dandanu. Ministar mu odobri razgovor i zapovijedi, da se podignu
njegovi šatori. Zatim sjedne na prijestolje u sredini svojega šatora i zapovijedi komorniku, neka
sjedne. Pošto se ovaj spustio na tlo, on ga zamoli, da mu dadne izvješće o sebi. Ovaj mu ispriĉa,
da je on komornik emira od Damaska, odaslan s poklonima i porezom od Sirije. Kada je vezir to
ĉuo, on zaplaĉe u mislima na kralja 'Omara ibn en--Nu'mana. Zatim on rekne:
— Kralj 'Omar ibn en-Nu'man je umro od otrova, a poslije nje
gove je smrti narod bio nejedinstven u pogledu toga, koga da uĉine
njegovim nasljednikom. I gotovo da bi se zbog toga izmeĊu sebe
pobili, da se nisu velikaši i uglednici i ĉetiri kadije144 postavili
izmeĊu njih kao posrednici. Ipak se na taj naĉin sav narod sloţio u
tome, da će se odluci ĉetiriju kadija podvrgnuti bez prigovora. I bilo
je odluĉeno, da mi trebamo putovati u Damask, k njegovu sinu,
kralju Sarkanu, kako bismo ga poveli i uĉinili sultanom nad
drţavom njegova oca. Neki su meĊutim meĊu njima htjeli imati za
sultana njegovoga drugog sina: oni su rekli, da se on zove Dau el-
-Makan, i da on ima sestru po imenu Nuzhat ez-Zaman. Ali su oni
oboje otputovali prema zemlji Hidţaz, i sada je proteklo pet godi
na, a da nitko o njima nije primio nikakvu vijest.
Kada je komornik to saslušao, znao je, da mu je njegova supruga bila rekla istinu o svojim
doţivljajima. I on se vrlo rastuţi zbog sultanove smrti, istovremeno meĊutim bude silno
obradovan zbog Dau el-Makanova povratka u zaviĉaj, jer sada je morao ovaj namjesto svojega
oca postati sultanom od Baghdada..."
144 Predstavnici ĉetiriju ortodoksnih pravnih uĉenja.
362
Ali kada je poĉela
sedamdesetisedma noć

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Sarkanov komornik bio oţalošćen, kada je ĉuo ono,
što je vezir Dandan ispriĉao o udesu kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, ali da se obradovao zbog
svoje supruge i njezina brata, jer je ovaj sada morao umjesto svojega oca postati sultanom od
Baghdada. Zatim on poĉne govoriti veziru Dandanu i rekne:
- Zaista, Vaše je izvješće ĉudo nad ĉudima! Znaj, o veliki ve
zire, Allah Vam je ovdje, gdje ste naišli na mene, poklonio poĉinak
od svakoga napora, i Vaš je cilj postignut. Jer Allah Vam je vratio
Dau el-Makana i njegovu sestru Nuzhatu ez-Zaman. Tako je sve u
najljepšem redu.
Kada je ministar ĉuo te rijeĉi, silno se obraduje. Zatim on rekne:
- O komorniĉe, ispriĉaj mi povijest oboga, i što im se dogodi
lo, i zbog ĉega su oni tako dugo izbivali.
Tada mu on ispripovijeda povijest Nuzhate ez-Zaman i rekne mu, da je ona njegova supruga.
TakoĊer mu ispriĉa Dau el-Ma-kanove doţivljaje od poĉetka do kraja. Kada je on završio, vezir
Dandan naredi da doĊu emiri i veziri i velikaši drţave i upozna ih
363
Sedamdesetisedma noć
sa svim tim. Oni se tomu silno obraduju i zaĉude se nad tim susretom. Potom svi zajedno otiĊu
komorniku, namjeste se pred njim, zaklinjući se na vjernost, i poljube pred njim tlo. I ubrzo se
takoĊer vezir uputi ka komorniku i stupi pred njega. Sada odrţi komornik još o istome danu
skupštinu vijeća. I vezir Dandan zauzme mjesto na prijestolju i svi emiri i velikaši i
dostojanstvenici stanu pred njih već prema tomu kako je to bilo u skladu s njihovim staleškim
poloţajem. Zatim su stavljali šećer u ruţinu vodu i pili. Zatim emiri sjednu na pod, kako bi
odrţali sjednicu vijeća. Ostaloj vojsci izdaju zapovijed, da zajedno krene i polako napreduje, sve
dok oni ne završe sa svojim vijećanjem i njih opet ne sustignu. Tada satnici pred komornikom
poljube tlo, uzjaše i odjaše odatle, s ratnim barjacima na ĉelu. Kada su meĊutim velikaši svršili
svoje vijećanje, takoĊer oni uzjaše konje i opet sustignu vojsku. Zatim se komornik uputi k
veziru Dandanu i rekne:
- Ja drţim daje dobro, da ja odjašim naprijed i da stignem pri
je Vas, kako bih za sultana podigao jedno primjereno sjedište i
kako bih mu javio o Vašem dolasku i izvijestio ga o tome, da ste ga
vi izabrali za sultana umjesto njegova brata Sarkana.
— Dobar je tvoj savjet — odgovori vezir.
Nato se komornik podigne, i takoĊer se podigne Dandan, da mu iskaţe ĉast, naredi da mu se
donesu pokloni i poĉne ga zakli-njati, neka ih prihvati. Jednako tako uĉine emiri i velikaši i
dostojanstvenici. Oni mu donesu poklone i zazovu na njega nebeski blagoslov i reknu mu:
— Moţda ćeš sa sultanom Dau el-Makanom razgovarati o
nama, kako bi nas ostavio u našoj ĉasti.
Komornik obeća to, što su oni ţeljeli, pa nato zapovijedi svojim robovima, neka se spreme za
pokret. Ali vezir Dandan pošalje s njim šatore i zapovijedi šatorskim slugama, da ih podignu na
dan puta ispred grada. I oni uĉine primjereno njegovoj zapovijedi. Tako komornik uzjaši, odjaši
odatle pun radosti i rekne u sebi samome:
- Kakvo jedno blagoslovljeno putovanje!
364

Njegova meĊutim supruga i Dau el-Makan postanu velikima u njegovim oĉima. On je jahao
odatle u najvećoj ţurbi, sve dok nije stigao do mjesta, koje je bilo dan puta udaljeno od
Baghdada. Ondje on zapovijedi da se zaustave, kako bi se otpoĉinuli i kako bi podigli jedno
sjedište za sultana Dau el-Makana, sina kralja 'Omara ibn en-Nu'mana. Zatim se uputi nastranu
sa svojim mamelucima i zapovijedi uškopljenicima, da zamole kod princeze Nuzhate ez--Zaman
za njega pristup. Tako on uĊe k njoj i njezinu bratu. On im ispripovijeda o smrti njihova oca,
ispriĉa, kako su poglavari naroda Dau el-Makana uĉinili kraljem namjesto njegova oca, i oboma
im ĉestita na kraljevskoj ĉasti. Ipak oni zaplaĉu zbog gubitka svojega oca i upitaju o uzroku
njegove smrti. Ali komornik odgovori:
- Izvješće ostaje pridrţanim pravom vezira Dandana. Taj će
sutra biti ovdje s cijelom svojom vojskom. Tebi, o kralju, samo pre-
ostaje, da uĉiniš ono, što ti oni savjetuju, jer su te jednoglasno
izabrali za sultana. Jer ako ti to ne uĉiniš, tada će izabrati za sultana
nekoga drugoga, i ti više nećeš biti siguran za svoj ţivot pred onim,
koji umjesto tebe doĊe do vlasti. On te moţe ubiti, ili će se izmeĊu
vas podići razdor, pa će vam obojici umaknuti kraljevska vlast.
Tada Dau el-Makan pogne neko vrijeme glavu. Zatim rekne:
- Prihvaćam.
Jer on se nije mogao iz toga izvući, i bio je uvjeren, da je komornik svojim rijeĉima pogodio
ono pravo. Ali on još k tomu doda:
- Striĉe, što da uĉinim sa svojim bratom Sarkanom?
- Moj sine — odgovori komornik — tvoj će brat biti sultan od Damaska, ti meĊutim sultan od
Baghdada. * Zato se potpaši ĉvrstinom * i svoju stvar uĉini spremnom! *
Dau el-Makan je bio s tim sporazuman. Nato mu komornik uruĉi kraljevsku odjeću, koju je
vezir Dandan bio donio sa sobom, i preda mu kratku sablju, napusti ga i zapovijedi šatorskim
slugama, da potraţe jedno povišeno mjesto i da ondje za sultana podignu prostran i visok šator,
kako bi on u njemu mogao sjediti, kada se
365
Sedamdesetisedma
noc
pred njim pojave emiri. Nadalje zapovijedi kuharima, da spreme skupocjena jela i da ih iznesu, i
zapovijedi vodonošama da postave posude s vodom. I nakon stanovitog vremena * uskovitla se
prema nebu oblak prašine, * te zastre svijet svojim velom. * Ali se ubrzo potom taj oblak prašine
rastvori, * i pod njim se pojavi silna vojska, * koja je bila nalik ustalasam moru *..."
5fc»
asa
ta3?^>'0(*afck;w;:f.\
Ali kada je poĉela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su šatorski sluge — kada im je komornik zapovijedio,
da podignu prostran šator, kako bi mogao prihvatiti podanike, koji se okupljaju kod kralja —
podigli jedan golem šator, kakav dolikuje kraljevima. Pa kada su oni svršili svoj posao, gledaj,
kad li se * uskovitla prema nebu oblak prašine, * zatim ga rastjera vjetar, * i ispod njega izaĊe
silna vojska, * vojna sila od Baghdada i Chorasana, * vodena od vezira Dandana. * Svi su pak
bili radosni zbog stupanja na prijestolje Dau el-Makana. * Taj je bio obukao kraljevske haljine i
opasao se raskošnim maĉem. Sada mu komornik dovede njegova konja, i on uzjaši. Zatim je
pošao, opkoljen mamelucima i svim tim ljudima iz šatora, koji su trĉali uokolo i zaklinjali mu se
na vjernost, sve dok nije došao u golemi ĉetverokutni sveĉani šator. Ondje on sjedne i stavi
sablju preko svojega bedra. Komornik se meĊutim namjesti pred njime za obavljanje svoje
sluţbe, a njegovi mameluci stupe u predvorje šatora s isukanim maĉevima. Zatim doĊu ĉete
ratnika i vojne trupe i zamole za pristup. Tada komornik priĊe Dau el-Makanu i zamoli ga za
dopuštenje. A taj zapovijedi, da ih se pušta unutra u grupama od po desetorice. Komornik im to
dadne do znanja, i oni odgovore:
367
Sedamdesetiosma noć
I svi se namjeste pred vratima predvorja. Zatim su, razvrstavani od komornika, po desetorica
ulazili u predvorje. I on ih je odvodio k sultanu Dau el-Makanu, pa kada bi ga oni ugledali,
gledali bi ga puni strahopoštovanja. On bi ih primao u premilostivoj dobros-tivosti i obećavao bi
im svako dobro. Oni bi mu meĊutim ĉestitali na njegovu sretnom povratku doma i zazivali bi na
njega Allahov blagoslov. I polagali bi mu zakletvu na vjernost, da neće nikada postupati protivno
njegovoj zapovijedi, ljubili bi pred njim tlo i povlaĉili se natrag. Tada bi ulazila druga desetorica,
i on bi s njima postupao, kao što je bio postupio s drugima. Tako su ulazili, uvijek po desetorica,
sve dok nije preostao više nitko, osim vezira Dandana. Taj naposljetku ude i poljubi pred njime
tlo. Ali mu Dau el-Makan doĊe ususret i rekne mu:
- * Dobrodošao, o vezire i visokopoštovani oĉe, * ti si preple-meniti savjetnik, * a zemlja je
voĊena rukom * dobrostivoga i iskusnog ĉovjeka. * Zatim on zapovijedi komorniku, da odmah
izaĊe i dadne prostrti stolove i k njima pustiti sve vojnike. Ti su došli i jeli i pili. Nadalje Dau el-
Makan rekne veziru Dandanu:
- Zapovijedi vojnicima, neka se deset dana odmaraju, kako bih ja mogao biti s tobom nasamo i
kako bi mi ti mogao ispriĉati uzrok smrti mojega oca!
Sultanovim rijeĉima pokoran, vezir rekne:
- To se mora dogoditi.
Zatim se on uputi u središte logora i zapovijedi vojnicima, neka se deset dana odmaraju. Oni se
pokore njegovoj zapovijedi, i on im dadne dopuštenje, da se zabavljaju, i naredi, da nijedan od
gospodara, koji obavljaju sluţbu kralju, ne treba slijedeća tri dana posluţivati. Svi ljudi
posvjedoĉe svoju pokornost i zaţele kralju vjeĉnu slavu. Zatim vezir otiĊe k njemu i ispostavi
mu izvješće o onome što se dogodilo. Nakon što je Dau el-Makan ĉekao sve do veĉeri, on otiĊe k
svojoj sestri Nuzhat ez-Zaman i upita je:
- Poznaješ li ti uzrok smrti našega oca?
- Ne znam - odgovori ona.
368
Povijest kralja }Omwm ibn en-Nu'mana

Zatim ona povuĉe pred sebe jednu svilenu zavjesu. Pred nju sjedne Dau el-Makan i zapovijedi,
da dovedu vezira Dandana. Kada je ovaj stao pred njega, on mu rekne:
- Ja ţelim, da mi ti ispripovijedaš u svim pojedinostima, kako je došlo do smrti mojega oca,
kralja 'Omara ibn en-Nu'mana!
- Znaj dakle, o kralju - odgovori Dandan - kada se kralj 'Omar ibn en-Nu'man vratio doma iz
svojega lova i došao u prijestolnicu, upitao je za vas dvoje, pa kada vas nije našao, znao je da ste
bili otišli na haĊĊiluk, i zbog toga je bio vrlo zabrinut i razgnjevljen, i grudi su mu postale
tijesnima. Pola je godine ostao pri tome, da pita za vas svakoga koji je odlazio i svakoga koji je
boravio, ali mu nitko nije mogao dati obavijest o vama. Jednoga dana meĊutim, kada smo mi
stajali pred njim, punu jednu godinu, otkada ste mu nestali, gledaj, kadli doĊe k nama neka stara
dama, koja je pobuĊivala dojam poboţne ţene, i uz nju je bilo pet djevojaka, djevica visokih sisa,
likova ravnih Mjesecima, obdarenih takvom ljepotom i draţešću, da to ne moţe opisati nijedan
jezik. Ali one nisu bile samo tako ĉudesno lijepe, nego su unijele ĉitati Kur'an i bile su okretne u
filozofiji i u izvješćima o ljudima iz drevnih vremena. Ova stara zamoli, da smije stupiti pred
kralja. On joj to dopusti, i tako ona izaĊe pred njega i poljubi pred njim tlo, dok sam mu ja sjedio
uz bok. Kada se pak ona našla pred njim, on joj dopusti da priĊe bliţe, jer on je na njoj vidio
znakove trapljenja i obavljanja po-boţnosti. Kada je zatim stara zauzela svoje mjesto, ona mu se
obrati s rijeĉima:
- Znaj o kralju, kod mene je pet djevojaka, kojima ravne ne posjeduje ni jedan jedini kralj. One
nisu samo obdarene razumom i ljupkošću, ljepotom i savršenošću, ne, one takoĊer ĉitaju Kur'an
prema predajama, i okretne su u svakojakoj uĉenosti i u povijesti prošlih pokoljenja. One stoje
ovdje pred tobom, kako bi tebi sluţile, o najveći kralju našega vremena! * Ako je koji ĉovjek
iskušan, * tada će on biti pokuĊen ili pohvaljen. *
Tada tvoj pokojni otac pogleda te djevojke, i pogled ga na njih obraduje. I on im rekne:
369
Sedamdesetiosma noć
- Neka mi svaka pojedina od vas dadne da nešto ĉujem od onoga, * što vi poznajete iz
povijesti ljudi ranijega vremena * i prošlosti naroda! *'..."
370
Ali kada je poĉela
sedamdesetideveta noć
~_
2P,
V Z7
i
^
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir Dandan kralju Dau el-Makanu govorio:
- Tada tvoj pokojni otac pogleda te djevojke, i pogled ga na njih obraduje, i tako im on rekne:
- Neka mi svaka pojedina od vas dadne da nešto ĉujem od onoga, * što vi poznajete iz povijesti
ljudi ranijega vremena * i prošlosti naroda! *
Sada istupi jedna od njih i poljubi pred njim pod i rekne:
- Znaj, o kralju, dobro odgojenu ĉovjeku priliĉi, da izbjegava
nametljivost i da se kiti izvrsnošću, da se drţi Allahovih zapovijedi i
da izbjegava smrtne grijehe. I prema tomu on treba teţiti tako upor
no, kao netko, tko će pri svakom koraku s puta pasti u propast. Jer
temeljem je dobra odgoja plemenita ćudoredna nastrojenost. I
znaj, da smisao i bit zemaljskog ţivota leţi u teţnji prema vjeĉnom
ţivotu, a ispravan put k vjeĉnom ţivotu je sluţenje Allahu. Stoga te
bi dolikuje, da se dobrostivo ophodiš s narodom i da ne uzmiĉeš od
toga usmjerenja. Jer što su ljudi po svom poloţaju moćniji, utoliko
više trebaju uvida, a kraljevi ga trebaju više nego mnoštvo, jer se
mnoštvo bezglavo baca na stvari, a da ne uzima u obzir ishod. U
371
Sedamdesetideveta noć
Allahovoj stvari ţrtvuj svoj ţivot i svoj posjed! I znaj, kada se neprijatelj s tobom spori, tada se
moţeš s njim sporiti i pobiti ga dokazima i biti pred njim na oprezu. Ali izmeĊu tvojega prijatelja
i tebe ne moţe odluĉivati nijedan drugi sudac osim pravednosti. Zato sebi samomu izaberi
svojega prijatelja, pošto si ga iskušao! Ako on pripada bratstvu onoga svijeta, onda neka je revan
u slijeĊenju izvanjskih stvari svetoga zakona i okretan u svome nutarnjem osjetilu, koliko god je
to u stanju. Ali ako je on od bratstva ovoga svijeta, tada neka je plemenita roda, iskren, neka nije
nikakva budala i loš momak. Jer budala zasluţuje, da od njega bjeţe ĉak njegovi roditelji, a
laţljivac ne moţe biti nikakav istinski prijatelj. Jer je rijeĉ za prijatelj145 izvedena od one za
istinitost146, koja izvire iz dna srca. I kako to moţe biti, ako nosi na jeziku laţ? Znaj nadalje, da
slijeĊenje zakona koristi onomu, koji to ĉini. Zato ljubi svojega brata, ako on tako postupa, a
nemoj ga otisnuti od sebe, ĉak i ako na njemu nalaziš ono, zbog ĉega se snebivaš! Jer prijatelj
nije kao ţena, od koje se ĉovjek moţe rastati i koju moţe uzeti natrag. Ne, njegovo je srce kao
staklo: ako se jednom rasprsne, nikada više neće biti cijelo. Kako je izvrsno rekao pjesnik:
Nastoj oko toga, da prištediš srcima uvrede. Nakon otuĊenja im je povratak tako teţak.
Jer ako srca jednom budu otuĊena od ljubavi,
Ona su nalik staklu — ako se rasprsnulo, nikada više neće biti cijelo.
Zatim djevojka ovaj govor zakljuĉi jednom uputom na rijeĉi mudraca:
145 Arapski: sadik.
146 Arapski: sidk.
372

- Najbolji je od braće onaj, koji udjeljuje najbolji savjet. Najbolja je radnja ona, koja ima
najljepši ishod. I najbolja pohvala nije ona u ustima ljudi.
- Nadalje to znaĉi: Ĉovjeku ne pristaje, da zaboravlja zahvalnost prema Allahu, pogotovo za
dva dara milosti: zdravlje i razum.
- Nadalje to znaĉi: Komu je draga njegova duša, tomu je njegova poţuda vrijedna prezira. A
tko pravi mnogo buke iz svojih malih patnji, njega će AUah udariti još većima.
- Tko slijedi svoju sklonost, taj potkapa Allahova prava147. A tko sluša klevetnika, taj gubi
istinskog prijatelja.
- Tko dobro misli o tebi, njegovu predodţbu o tebi uĉini istinitom!
- Tko se u sporu ne drţi nikakve mjere, taj griješi. A tko se ne brani od nepravde, taj nije
siguran pred maĉem.
- Sada ću ti ponešto reći o kadijinim obvezama. Znaj, o kralju, sud sluţi stvari praviĉnosti
samo, ako je osiguran primanjem dokaza. I sudac mora jednako postupati sa svim ljudima, tako
da moćnik ne ţudi za potlaĉivanjem, niti da slabi sumnja u pravednost. I on treba nadalje
tuţitelju naloţiti predoĉenje dokaza a laţljivcu polaganje zakletve. Izmirenje je izmeĊu
muslimana dopustivo, s iznimkom jednoga takvog, putem kojega zabranjeno treba postati
dopuštenim i dopušteno zabranjenim. Ako si ti danas glede neĉega u dvoumici, onda se o tome
savjetuj sa svojim razumom, i nastoj u tome prepoznati ono, što će ti pokazati ispravan put, da se
na njemu vratiš k pravdi. Jer pravda je religiozna obveza, i bolje je vratiti se k pravdi nego
ustrajati u nepravdi. I dalje, nauĉi se razumijevati ranije primjere i pravne odredbe. Odluĉuj
izmeĊu dvije stranke u pravednosti, dopusti da je tvoj pogled vazda upravljen na pravdu i
povjeravaj svoju stvar Allahu Svemogućemu i Preslavnomu! Naloţi tuţitelju iznošenje dokaza,
pa ako ga on donese, tada mu dopusti da iz toga izvuĉe doliĉnu prednost. Jer to je tako naredio
AUah!
147 Boţja se prava odnose prvenstveno na izbjegavanje razvrata, pijenja vina alkoholnih
pića), kraĊe i uliĉnog razbojstva.
373
SedamĊesetideveta noć
— Uzimaj svjedoĉanstvo od pouzdanih muslimana jedno protiv drugoga. Jer Allah je Uzvišeni
zapovijedio sucima, da sude prema izvanjskim stvarima, dok On sam pazi na skrivene misli.
— Sucu dolikuje, da ne donosi nikakvu presudu, ako pati od bolova ili gladi, i da u svojim
odlukama izmeĊu ljudi traţi lik Allaha Uzvišenoga. Jer onaj, ĉija je namjera ĉista i koji ţivi sam
sa sobom u miru, njemu će Allah pomoći u tome, što stoji izmeĊu njega i ljudi.
- Ez-Zuhri kazuje: Poradi tri stvari mora kadija - ako se one kod njega nadu - biti uklonjen iz
sluţbe: ako poštuje prostake, ako ljubi pohvalu i ako se boji otpuštanja iz sluţbe. 'Omar ibn Abd
el--'Aziz148 je otpustio jednom nekoga kadiju. I kada ga je ovaj upitao: 'Zbog ĉega si me
otpustio?', on mu je odgovorio: 'Ispriĉali su mi, da se tvoj govor uspinje više nego tvoj staleţ.'
- Priĉa se takoĊer, da je el-Iskandar149 svojemu kadiji rekao: 'Ja sam te odjenuo sluţbom i
njome sam tebi povjerio svoju dušu, svoju ĉast i svoje muško dostojanstvo. Stoga tu sluţbu ĉuvaj
svojom dušom i svojim razumom!' I svojemu je kuharu rekao: 'Ti si postavljen za gospodara nad
mojim tijelom. Stoga ga njeguj kao svoje vlastito Ja!' I svojemu je pisaru rekao: 'Ti si nadzornik
mojega razuma. Stoga me štiti u svemu, što za mene pišeš!'
Zatim prva djevojka odstupi natrag, a naprijed stupi jedna druga,'..."
148 Osmi kalif iz dinastije Omaijada, 717-720. godine.
149 Aleksandar Veliki, 356-323. godine prije Kr.
374
Ali kada je poĉela
%I osamdeseta noć I*

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje vezir Dandan Dau el--Makanu kazivao: 'Tada prva
djevojka odstupi natrag, a naprijed istupi jedna druga, poljubi tlo pred kraljem, tvojim ocem,
sedam puta i rekne:
— Mudri je Lokman150 govorio svojemu sinu: 'Ima tri ĉovjeka, koji se daju prepoznati samo
u tri razliĉita poloţaja: dobrostivoga ćeš prepoznati samo u srdţbi, smionoga samo u boju a
svojega prijatelja samo u nevolji.'
— To znaĉi, da će se tlaĉitelj jednom pokajati za svoje ĉinjenje, ĉak i ako ga narod hvali, i da
će potlaĉeni ostati neoštećen, ĉak i ako ga narod psuje.
— Allah Uzvišeni kazuje151: 'Ne vjeruj, da će ti, koji se tako raduju svojim ĉinima i koji ţele
biti hvaljeni za ono, što nisu uĉinili — ne vjeruj, da su oni utekli svojoj kazni: njima će pasti u
dio bolna kazna.'
150 Arapski Ezop.
151 Kur'an 3,185 - premda je ovo gore u tekstu samo općeniti smisao nave
denog Ajeta: "Svaka duša će okusiti smrt. Nagrade će vam se ispuniti samo o
Sudnjem Danu. Tko se udalji od vatre i bude uveden u dţennet, taj se spasio.
Ovaj je zemaljski ţivot varljiva roba."
375
Osamdeseta noć
- Prorok - nad Njime neka je blagoslov i pozdrav — je rekao: 'Radnje se prosuĊuju prema
namjerama, i svakomu će pasti u dio ono, što je namjeravao.'
- On, nad kojim neka je pozdrav, je takoĊer kazivao: 'Ima u tijelu jedan dio. Ako je taj zdrav,
tada je takoĊer zdravo cijelo tijelo, a oko je nezdrav, tada je nezdravo cijelo tijelo: to je srce.
Najĉudesnije je od svega onoga, što se nalazi u ĉovjeku, njegovo srce. Jer ono ureĊuje
cjelokupno njegovo djelovanje: ako se u njemu budi poţuda, tada ga upropašćuje uţitak. A ako
jad u njemu zadobije vlast, tada ga ubija muka. Ako u njemu bjesni srdţba, tada na njega dolazi
propast. Ako je usrećeno zadovoljstvom, tada je sigurno od neugodnosti. Ako ga spopada strah,
tada ga muĉi tuga. A ako je pogoĊeno nesrećom, tada ga svladava patnja. Ako pak ĉovjek stekne
bogatstvo, on biva time lako odvraćen od misli na svojega Gospoda. Ako ga pograbi siromaštvo,
biva satiran brigom. Ako ga muĉi jad, tada ga slaboća vodi u pad. Tako mu u svakom sluĉaju
ništa ne pomaţe, osim da misli na Allaha i da teţi samo prema tomu, da si na ovome svijetu
zasluţi svoj ţivot i da sebi osigura svoje mjesto na onome svijetu.'
- Jedan je mudrac bio upitan: 'Tko je meĊu ljudima u najsretnijem poloţaju?' On odgovori:
'Onaj, ĉija muţevnost svladava njegove uţitke, dok njegov duh visoko uzlijeće, tako da si
proširuje svoje znanje i uklanja svaku ispriku.' A kako je izvrsno pjevao Kais:
Ja sam od svih ljudi ipak najdalji licemjeru, Koji vidi druge da blude, a sam ne poznaje put.
Bogatstvo i duhovni darovi su ipak samo zajam: Sto tko skriva u srcu, stoji mu na licu.
Ulaziš li u neku stvar s krive strane,
Tada griješiš. Ali ako ideš ispravno, nailaziš na prava vrata.
376

Zatim djevojka nastavi:
- U priĉama o poboţnima Hišam ibn Bišr govori: 'Pitao sam jednom 'Omara ibn 'Obaida: 'Sto
je to istinska poboznost?' On mi odgovori: 'Allahov ju je Poslanik — On neka Ga blagoslovi i
neka Ga pozdravi! — objašnjavao ovim rijeĉima: Poboţan je ĉovjek onaj, koji ne zaboravlja niti
grob ni nesreću, i koji ono trajno pred-postavlja prolaznomu. Koji ne ubraja jutro meĊu svoje
dane, nego se priraĉunava mrtvima.'
- Pripovijeda se, da je Abu Dharr obiĉavao kazivati: 'Siromaštvo mi je draţe nego bogatstvo,
bolest mi je draţa nego zdravlje.' Tada je jedan od slušatelja uzviknuo: Allah neka ima Abu
Dharra meĊu blaţenima! Ja što više kaţem: tko ima povjerenja u to, da je Allah Uzvišeni
ispravno izabrao, taj mora biti zadovoljan sa tim stanjem, koje mu je On udijelio.'
- Jedan je od pouzdanih svjedoka kazivao: 'Jednom je Ibn Abi Aufa molio s nama jutarnju
molitvu i pri tom govorio: 'O ti Umotani!'152 i tako dalje, sve dok nije došao do mjesta, gdje
Preuzvišeni kazuje: T kada se puhne u rog.'153. Tu meĊutim on padne mrtav na tlo.'
- Priĉa se, da je Thabit el-Bunani plakao, sve dok nije gotovo izgubio svjetlost oĉiju. Odvedu
ga meĊutim k nekom ĉovjeku, koji ga je trebao lijeĉiti, i taj rekne: 'Ja ću te izlijeĉiti pod tim
uvjetom, da mi se ti pokoravaš.' Tada Thabit upita: 'Pod kojim?' Lijeĉnik odgovori: 'Pod tim, da
više ne plaĉeš!' 'Sto ja trebam sa svojim oĉima' odgovori Thabit 'ako one ne plaĉu?'
- Jednom neki ĉovjek Muhammedu ibn Abdallahu rekne:
'Daj mi jedan dobar savjet!'..."
152 U arapskom izvorniku: Muddessir (Kur'an 74,1), rijeĉ, koja ujedno stoji
i u imenu te Sure — el-Muddessir. Pod "Umotanim" se misli na Muhammeda.
Taje Sura ijedno od prvih Muhammedovih objavljenja.
153 Ovdje se misli na Sudnji Dan, usp. Kur'an 74.8..
377
JAD
Ali kada je poĉela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir Dandan rekao Dau el-Makanu: 'Tako je druga
robinja govorila pred tvojim pokojnim ocem 'Omarom ibn en-Nu'manom:
— Jednom je neki ĉovjek kazivao Muhammedu ibn 'Abdallahu:
'Daj mi jedan savjet!' A taj odgovori: 'Ja ti dajem taj savjet, da u
odnosu na ovaj svijet budeš suzdrţljiv gospodar, u odnosu pak na
budući poţudan rob.' 'Kako to misliš?' upita drugi. A Muhammed
odgovori: 'Tko je na ovome svijetu suzdrţljiv, taj u isto doba dobiva
njega i budući svijet!'
- Ghauth ibn 'Abdallah je pripovijedao: 'Bila su dva brata
meĊu Izraelovom djecom, od kojih je jedan rekao drugomu: 'Koji
je najgori ĉin, koji si ti izvršio?' Tada brat odgovori: 'Jednom sam
prolazio uz gnijezdo mladih ptica; tada sam jednu izvadio i opet je
stavio u gnijezdo, ali na mjesto, s kojega je nisam bio uzeo. To je
najgori ĉin, koji sam ja izvršio. Koji je meĊutim najgori ĉin, koji si ti
izvršio?' Ovaj odgovori: 'Najgori ĉin, koji ja ĉinim, je ovaj: kada se
podiţem na molitvu, tada se bojim, da bih ja to mogao ĉiniti samo
za volju nagrade.' Njihov je meĊutim otac saslušao njihove rijeĉi, i
uzviknuo: 'O Allah, ako oni govore istinu, uzmi ih k sebi!' A jedan
je od mudraca rekao: 'Zaista, to su bila najkreposnija djeca.'
379
Osamdesetiprvd noć
- Sa'id ibn Dţubair je pripovijedao: 'Bio sam jednom zajedno
sa Fudalom ibn 'Obaidom i rekao mu: 'Daj mi neki savjet!' On
odgovori: 'Primi od mene ove dvije stvari: nemoj poštivati nikoje
druge bogove154 osim Allaha, i nemoj nijednomu od Allahovih
stvorova ĉiniti naţao! I on izrekne ove stihove:
Budi, kakav hoćeš, jer gledaj, Alldh je dobrostiv gospodar. Odagnaj samo brige, i neka ti nijedna
stvar ne bude teška.
Ima jedino dvije stvari, koje izbjegavaj u svako doba:
Ne tjeraj nikakvo mnogoboštvo, nijednom ĉovjeku ne ĉini naţao!
— Kako izvrsno kazuje takoĊer ovaj pjesnik:
Ako te popudbina poboţnosti jednom ne bude pratila, I nakon svoje smrti sretneš nekoga, tko si
ju je pripremio,
Tada ćeš se kajati, što ti nisi ĉinio onako, kako je on ĉinio, i da se nisi pripremio onako, kako se
on pripremio.'
Zatim druga djevojka odstupi natrag, a treća istupi naprijed i rekne:
154 Bog se na arapskome kaţe ilah, a rijeĉ Alldh, kao oznaka za onoga jedinoga i pravog
Boga, nastala je, pukim dodavanjem odreĊenog ĉlana el-, od el-ilah. Budući da je hrvatski pojam
Boga - kada ga pišemo velikim poĉetnim slovom - istovetan s arapskim, kada bismo arapsku
rijeĉ Alldh prevodili naprosto hrvatskom rijeĉju Bog, to bi onda bio posve ispravan prijevod.
Ipak smo — onako kako to ĉini većina izdavaĉa u svijetu - ostavili izvornu arapsku rijeĉ, jer ona
tekstu daje specifiĉnu zvuĉnu boju.
380

- Zaista, kapitel o poboţnosti je vrlo opširan. Ali ću ja iz njega ispripovijedati, što mi je pri ruci
o poboţnima iz prošlih vremena.
- Jedan je od onih, koji su poznavali Allaha, rekao: 'Ja sebi ţelim sreću do smrti, iako ne znam
sigurno, donosi li ona mir. Samo ovo jedno znam, da smrt stupa izmeĊu ĉovjeka i njegovih djela.
I tako se nadam da će ona udvostruĉiti dobra djela, a loša otkloniti u stranu.'
- Kadgod bi Ata es-Sulami završio neku opomenu, poĉinjao bi drhtati, tresti se i ţestoko
plakati. Pa kada su ga upitali zašto to ĉini, on je odgovorio: 'Hoću si zadati jednu ozbiljnu
zadaću: hoću stupiti pred Allaha Uzvišenoga, kako bih postupao suglasno svojoj opomeni.'
- A sliĉno je obiĉavao drhtati i 'Ali Zain el-'Abidin ibn el--Husain, kada bi se digao na molitvu.
Pa kada su ga pitali zbog ĉega, on je odgovorio: 'Zar vi onda ne znate, pred kime se ja podiţem i
komu ţelim govoriti?'
- Pripovijeda se, daje nedaleko od Sufjana eth-Thaurije ţivio neki slijepac, koji je izlazio s
narodom i molio, kada god je došao Ramadan155. Ali bi on šutio i ostajao odostraga iza drugih.
Tada je rekao Sufjan: 'O Danu Uskrsnuća će on doći s narodom Kur'ana, i oni će biti odlikovani
pred drugima višom ĉašću.'
- Sufjan je rekao: 'Ako bi duša stanovala u srcu onako, kako bi to trebalo biti, tada bi odatle
izletjela od radosti i ĉeţnje za rajem, i od ţalosti i straha pred paklenim ognjem.'
- Nadalje se o Sufjanu eth-Thauriji priĉa, da je rekao:
'Pogledati u lice nekoga tiranina je grijeh.'
Nato treća djevojka odstupi natrag, a ĉetvrta stupi naprijed i rekne:
- Ovdje stojim da iznesem ponešto od onoga, što se sjećam od
priĉa o poboţnim ljudima.
155 Kod nas: Ramazan. Posrijedi je deveti mjesec arapske lunarne godine, a to je sveti
mjesec muslimanskog posta.
381
OsamdesePiftrm noć
— Pripovijeda se, da je Bišr el-Hafi kazivao: 'Jednom sam ĉuo Chalida kako kaţe: 'Ĉuvajte se
od potajnog mnogoboštva!' Tada sam ga upitao: 'Stoje potajno mnogoboštvo?' On je odgovorio:
'Da se netko od vas u molitvi toliko dugo klanja i baca na zemlju, sve dok ga ne spopadne neka
neĉistoća.'
— Jedan je od onih, koji poznaju Allaha rekao: 'Dobra djela okajavaju zla.'
— Ibrahim je pripovijedao: Usrdno sam molio Bišr el-Hafiju, da me upozna s nekima
duhovnim otajstvima. On meĊutim rekne: 'Moj dragi sine, ne priliĉi se, da mi u takvo znanje
upućujemo svakoga. Od njih stotinu samo petoricu, posve onako kako je to kod milostinje od
novca.' 'Meni se ĉinilo' tako je nastavio Ibrahim ibn Adham 'da je taj odgovor izvrstan, i ja sam
ga odobrio. Dok sam se zatim molio, gledaj, molio se takoĊer Bišr. Tako sam ja stajao iza njega i
ĉinio molitvene pokrete sve do muezzinova156 poziva. Tada se meĊutim podigne neki ĉovjek u
traljavim haljinama i rekne: 'Vi ljudi, ĉuvajte se pred istinom, koja donosi štetu! Jer ništa zlo nije
neka laţ, ako ona donosi korist. Nuţda ne poznaje nikakvu zapovijed. A rijeĉi ništa ne pomaţu
ondje, gdje nedostaju dobra svojstva, niti škodi šutnja ondje, gdje su ona pri ruci.'
— Nadalje je Ibrahim pripovijedao: 'Vidio sam jednom, kako je Bišr izgubio jedan danik157.
Tada sam mu otišao i dao mu opet za to jedan dirhem. Ali on rekne: 'Njega ja neću uzeti.' Ja
reknem: 'To je ipak potpuno dopušteno.' On mi meĊutim odgovori: 'Ja ne mogu mijenjati dobra
ovoga svijeta za dobra budućega svijeta.'
— Priĉa se, da je sestra Bišr el-Hafije otišla jednom k Ahmedu ibn Hanbalu.'..."
Kraljevu odobrenju.
156 Mujezin, vjerski sluţbenik.
157 Jedna šestina dirhema.
382
Ali kada je poĉela

osamdesetidruga noć
^&WWWWW?W?WWWWWOT^

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje vezir Dandan Dau el--Makanu dalje pripovijedao:
'Djevojka je rekla tvojemu ocu:
- Sestra je Bišra el-Hafije otišla jednom k Ahmedu ibn Han-balu i rekla mu: 'O svjetlosti vjere,
mi smo ljudi, koji noću pletemo a obdan radimo za svoj kruh. I ĉesto prolaze mimo kuću baklje
baghdadskih straţara, i mi na krovu pletemo uz njihovu svjetlost. Je li nam to moţda
zabranjeno?' Tada je on upita: 'Tko si ti?' 'Ja sam sestra Bišra el-Hafije' rekne ona. A Ahmed
rekne: 'Vi od Bišrove kuće, ja u vašim srcima vazda vidim skrivenu poboţnost.'
- Jedan je od onih, koji poznaju Allaha, rekao: 'Ako je Allah dobrohotan prema svojemu sluzi,
On mu otvara vrata ĉina.'
- Malik ibn Dinar je obiĉavao, kadgod bi prolazio kroz bazar i vidio nešto, za ĉim je ţudio,
kazati: 'Opremi se strpljenjem, o dušo, jer ti ja tvoju ţelju neću ispuniti. A on - kojega neka Allah
ima meĊu blaţenima - je takoĊer kazivao: 'Spas duše leţi u tome, da joj se ĉovjek odupire, a
njezina propast u tome, da je slijedi.'
- Mansur ibn 'Ammar je rekao: 'Bio sam na haĊĊiluku i putovao preko Kufe za Mekku. I jedne
mraĉne noći zaĉujem iz dubine tame neki glas kako viĉe: 'Moj Allah, tako mi tvoje moći i
tvojega
383
Osamdesetidmga noć
Gospodstva, ja nisam htio zgriješiti protiv tebe svojom neposlušnoš-ću. Jer zaista, ja te ne
poriĉem. Ali si ti bio moju krivnju odredio već od samoga prapoĉetka. Zato mi oprosti moj
prijestup, jer ja sam bio neposlušan prema tebi samo iz neznanja!' Nakon ove molitve izgovori
glas reĉenicu iz Pisma: 'O vi vjernici, spašavajte svoje duše i duše svojih od vatre, ĉije će gorivo
biti ljudi i kamenje158!' I ja zaĉujem neki pad, a da nisam znao što je posrijedi. Kada je meĊutim
svanulo jutro i kada smo mi pošli svojim putem, kadli naiĊemo na neki sprovod. Za njim je
slijedila neka stara ţena, ĉije su snage već otkazivale. Ja upitam o mrtvacu, a ona odgovori: 'Ovo
je sprovod jednog ĉovjeka, koji je juĉer prolazio pokraj nas, dok je moj sin stajao pri molitvi.
Nakon molitve izgovori moj sin jednu reĉenicu iz Knjige Allaha Uzvišenoga. Tu se strancu od
straha rasprsne ţuĉ, i on padne na zemlju mrtav.'
Nato ĉetvrta djevojka odstupi natrag, a peta stupi naprijed i rekne:
— TakoĊer ću ja nešto ispriĉati o onome, što mi je u sjećanju iz priĉa poboţnih ljudi u starim
vremenima.
— Maslama ibn Dinar je obiĉavao kazati: '* Ako svoje tajne misli ĉiniš ĉistima, * tada će ti
biti oprošteni mali i veliki grijesi. * A ako je ĉovjek odluĉan, da se okani grijeha, tada će mu doći
pobjeda.'
— Isto je tako on rekao: 'Svako svjetsko dobro, koje ti nije pribliţio Allah, je nesreća. Jer
malo od ovoga svijeta mnogo odvraća od onoga, a mnogo od ovoga svijeta ti dopušta da i malo
od onoga svijeta zaboraviš.'
— Upitali su Abu Hazima: 'Tko je najsretniji od ljudi?'. On je odgovorio: 'Ĉovjek, koji
provodi svoj ţivot u poslušnosti prema Allahu.' Zatim upitaju: 'A tko je najbudalastiji od ljudi?'
On odgovori: 'Ĉovjek, koji svoj budući svijet prodaje za zemaljsko dobro drugih.'
158 Ku'ran 66,6: "O vjernici, ĉuvajte sebe i svoje od vatre, ĉije će gorivo biti ljudi i
kamenje." Pod "kamenjem" se misli na kipove idola.
384

— Priĉa se, da je Musa159 - neka je nad njim mir! - kada je došao do medjanske vode
uzviknuo: 'Gospode, ja sam potrebit dobra, koje ćeš na mene odozgor poslati.'160 Tako je Musa
molio gospoda, ne ljude. I došle su dvije djevojke. Tada on zagrabi za njih vode i ne dopusti
pastirima da grabe prije njih. Kada su se te dvije zatim vratile doma, ispripovijedaju to svojemu
ocu Šu'aibu161 -neka je nad njim mir! - i on rekne: 'Moţda je on gladan.' Zatim on jednoj od njih
rekne: 'Vrati se k njemu i pozovi ga!' Pa kada je došla k Musi, ona prekrije svoje lice i rekne:
'Moj te otac poziva, kako bi te nagradio, jer si ti za nas zagrabio vode.' Ali on to nije htio uĉiniti i
nije je htio slijediti. Ona je meĊutim imala debelu guzicu. I pošto je vjetar podigao njezinu
haljinu, Musa je mogao vidjeti njezinu guzicu. Tada on spusti svoj pogled, i zatim joj rekne:
'Hodaj iza mene, ja ću ići pred tobom!' Tako ga je ona slijedila, sve dok on nije ušao u kuću
Šu'aiba - neka je nad njim mir — gdje je bila pripremljena veĉera.'..."
159 Mojsijc.
160 Kur'an 28,24: "Moj Gospodaru, potrebna mi je blagodat, koju ćeš mi
udijeliti."
161 U Bibliji: Jethro (Jitro), Mojsijev tast.
385
Ali kada je poĉela
11 osamdesetitreća noć 1 s

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir Dandan dalje pripovijedao Dau el-Makanu:
'Peta je djevojka ovako govorila tvojemu ocu:
- Musa — neka je nad njim mir! - je ušao u Su'aibovu kuću,
gdje je bila pripremljena veĉera. Tada mu Šu'aib rekne: 'Musa, htio
bih ti dati nagradu za to, što si za ove dvije zagrabio vode.' Ali Musa
odgovori: 'Ja pripadam jednoj kući, koja ništa od budućeg svijeta ne
prodaje za zemaljsko zlato ili srebro.' Tada Šu'aib rekne: 'Mladiću,
ti si ipak moj gost i to je moj obiĉaj i obiĉaj mojega oca, da gosta
poĉastimo hranom.' Tako je dakle Musa sjeo i jeo. Zatim ga Šu'aib
uzme u sluţbu za osam haĊĊiluka, to znaĉi, osam godina, a kao
plaću mu je za to odredio jednu od svoje dvije kćeri za ţenu, a
Musina je sluţba kod njega trebala biti nevjestinskim darom za nju.
Kao što dakle Preuzvišeni u Pismu o njemu kaţe: 'Gledaj, ja ću ti
dati za ţenu jednu od ove svoje dvije kćeri pod uvjetom, da ti meni
sluţiš tijekom osam haĊĊiluka. A ako ispuniš deset, to će stajati do
tebe. Jer ja te neću muĉiti.'162
— Jednom je netko rekao jednomu od svojih prijatelja, kojega
nije vidio dugo vremena: 'Ti si me uĉinio neutješnim, jer te tako
162 Kur'an 28,27. Ovdje je Jakob zamijenjen Mojsijem a Jethro s Labanom.
387
Osamdesetitreća noć
dugo nisam vidio.' Ovaj odgovori: 'Ja sam bio od tebe zadrţan od Ibn Sihaba. Poznaješ li ga ti?'
'Dabome' dadne drugi kao odgovor 'on je moj susjed već od prije trideset godina, ali ja nisam još
nikada s njime razgovarao.' Tada mu rekne prijatelj: 'Zaista, ti si zaboravio Allaha, ako si
zaboravio svojega susjeda! Kada bi ti ljubio Allaha, ti bi ljubio takoĊer svojega susjeda. Zar ti ne
znaš, da susjed ima pravo na svojega susjeda, koje je jednako pravu srodstva?'
— Hudhaifa je pripovijedao: 'Putovali smo s Ibrahimom ibn Adhamom u Mekku, a Sakik el-
Balchi je upravo te godine jednako tako išao na haĊĊiluk. Mi ga dakle sretnemo prilikom ophoda
oko Ka'be163, i Ibrahim rekne Sakiku: 'Kako se vi drţite u svojoj zemlji?' Tada Sakik odgovori:
'Ako imamo kruha, jedemo, a ako moramo gladovati, strpimo se.' Ibrahim meĊutim uzvikne:
'Tako ĉine takoĊer psi iz Balcha. Pa ipak mi, ako imamo kruha, tada od njega dajemo drugima. A
moramo li gladovati, tada zahvaljujemo Allahu.' Tada Sakik sjedne pred Ibrahimom na tlo i
rekne: 'Ti si moj uĉitelj.'
— Muhammed ibn 'Imran je pripovijedao: 'Jednom je netko pitao Hatima Gluhoga: 'Sto ti daje
tvoje uzdanje u Allaha Uzvišenoga?' 'Dvije stvari' odgovori on. 'Znam da nitko neće jesti moj
kruh svagdašnji, i zato je moja duša glede toga mirna. I znam, da ja nisam stvoren bez Allahova
znanja, i zato stojim pred njim posramljen.'
Sada peta djevojka odstupi natrag, a naprijed stupi stara, poljubi pod pred tvojim ocem devet
puta i rekne:
— Ti si ĉuo, o kralju, što su sve ove rekle o poboţnosti. Ja hoću
slijediti njihov primjer i ispripovijedati ti nešto o tome, što su mi
priĉali o velikim ljudima iz davnine. Pripovijeda se daje imam164 eš-
-Safi'i noć dijelio na tri dijela, prvi dio za znanost, drugi za spavanje
a treći za vjeţbe poboţnosti. A takoĊer je imam Abu Hanifa
obiĉavao probdjeti polovicu noći. Jednom je neki ĉovjek u prolazu
pokazao na njega i rekao jednomu drugomu: 'Ovaj ĉovjek bdije
163 Ćaba, sveta zgrada Allahova u Mekki.
164 Imam je islamski vjerski predstojnik.
388

kroz cijelu noć.' Ali kada je Abu Hanifa to ĉuo, on rekne: 'Moram se sramiti pred Allahom, jer se
o meni tvrdi nešto, što ja ne ĉinim.' On je poĉevši od tada provodio cijelu noć bdijući.
— Er-Rabi' priĉa, da je eš-Safi'i tijekom mjeseca Ramadana obiĉavao sedamdeset puta
izgovoriti cijeli Kur'an, i to u svojima dnevnim molitvama. Eš-Šafi'i - neka ga Allah ima meĊu
blaţenima! - pripovijeda: 'Tijekom se deset godina nikada nisam dosita najeo jeĉmenoga kruha.
Jer sitost otvrdnjuje srce, oduzima razum, mami na spavanje i slabi tijelo, tako da ono ne moţe
ustajati, da se moli.'
— O Abdallahu ibn Muhammedu es-Sukkariji se priĉa, da je rekao: 'Jednom sam razgovarao s
'Omarom, i on primijeti: 'Nikada nisam vidio bogobojaznijeg i rjeĉitijeg ĉovjeka od Muhammeda
ibn Idrisa eš-Safi'ije. Zbilo se jednoga dana, da sam izašao s el-Harit-hom ibn Labibom es-
Saffarom, koji je bio jedan mladić od el--Muzanije. Imao je lijep glas, i on izrekne rijeĉi
Preuzvišenoga: 'Ovo će biti dan, o kojemu oni neće govoriti i neće se smjeti opravdavati.'165
Tada sam vidio, kako je eš-Safi'i promijenio boju, kako se njegova koţa najeţivši se stresla, i on
u ţestokom uzbuĊenju padne onesviješćen na pod. A kada se probudio, on rekne: 'Uzimam svoje
utoĉište kod Allaha pred mjestom laţljivaca i gomilama lakomislenika! O Allah, pred kojim srca
mudraca postaju poniznima, o Allah, podari mi u svojoj dobrostivosti oproštenje mojih grijeha i
uresi me svojom zaštitom i oprosti mi moju slaboću u svojoj dobrostivosti!' Zatim ja ustanem i
odem odatle.'
— Jedan od pouzdanih svjedoka pripovijeda: 'Kada sam ušao u Baghdad, bio je u gradu eš-
Šafi'i. Sjeo sam na obalu, kako bih prije
165 Kur'an 77,35.36. Svi se u bilješkama navedeni prijevodi iz Kur'ana temelje na prijevodu
Hafiza Muhammeda Pandţe i Dţemaluddina Ĉauševića -Kur'an Ĉasni. Stvarnost, Zagreb, 1989.
— a svakako je ĉovjeku drago vidjeti, da se citati Kur'ana u 1001 noći s njihovim prijevodom
gotovo u pravilu izvrsno podudaraju. Evo za primjer njihova prijevoda citiranih dvaju Ajeta:
"Ovo je dan (kada) oni neće govoriti, / niti će im se dozvoliti (opravdanje) pa (da) se opravdaju."
S tim dakako, što su si oni, zahvaljujući rijeĉima u zagradama mogli uvijek dopustiti doslovniji
prijevod.
389
Osamdesetitreća noć
molitve obavio pranje. I gledaj, netko je prolazio mimo mene i govorio: 'O mladiću, ako dobro
obavljaš svoje pranje, tada će ti Allah ĉiniti dobro na ovome i na onome svijetu.' Tada se ja
okrenem, i gledaj, ondje je stajao neki ĉovjek, kojega je slijedila gomila naroda. Tako ja brzo
završim svoje pranje i poĊem za njim. On se meĊutim osvrne prema meni i upita: 'Ţeliš li ti
nešto?' 'Da' odgovorim ja 'nauĉi me nešto od onoga, što je Allah Uzvišeni nauĉio tebe!' Tada on
rekne: 'Znaj dakle, tko vjeruje u Allaha, bit će spašen, i tko svoju vjeru briţljivo ĉuva, taj će biti
osloboĊen od propasti, i tko na ovome svijetu vjeţba suzdrţljivost, njegove će oĉi jednom biti
utješene. Trebam li ti još više reći?' Ja odgovorim: 'Sigurno.' I on nastavi: 'Budi suzdrţljiv na
ovome svijetu i nastoj oko budućega. Budi istinoljubiv u svima svojim radnjama. Tada ćeš biti
spašen s drugovima spasa.' Nato on otiĊe dalje. Ja sam se dakle raspitao o njemu, i rekli su mi, da
je on imam eš-Safi'i.
- Imam eš-Safi'i je obiĉavao kazivati: 'Meni je to drago, kada ljudi izvuku korist iz moje
uĉenosti, samo ako se ništa od toga nije pripisalo meni.'..."
390
Ali kada je poĉela

osamdesetiĉetvrta noć

'Stara je ovako govorila tvojemu ocu:
- Imam eš-Šafi'i je obiĉavao kazivati: 'Meni je to drago, kada ljudi izvuku korist iz moje
uĉenosti, samo ako se ništa od toga nije pripisalo meni.' Isto je tako kazivao: 'Ja se nisam nikada
ni sa kim sporio, osim u ţelji, da ga Allah Uzvišeni dovede do istine i pomogne mu, da je širi.
Niti sam se takoĊer ikada sporio s nekim drugim ciljem, osim da istinu uĉinim oĉitom, i bilo mi
je svejedno, je li to Allah objavljivao mojim jezikom ili svojim.'
- Isto je tako on - neka ga Allah ima meĊu blaţenima! - kazivao: 'Ako se ti bojiš, da ćeš poradi
svojega znanja postati umišljenim, onda promisli o tome, ĉijoj naklonosti ti teţiš i za ĉijim
blagoslovom ĉezneš i pred ĉijom se kaznom plašiš!'
- Za Abu Hanifu se kazuje, da ga je gospodar pravovjernih, Abu Dţa'far el-Mansur, imenovao
za kadiju i da je za njega utvrdio primanje od desettisuća dirhema. Ali on to nije htio uzeti. Kada
je dakle došao dan, o kome je oĉekivao, da će mu biti donesen novac, on je molio jutarnju
molitvu. Nato se sav umotao u svoju haljinu i nije govorio nijednu rijeĉ. Zatim je došao glasnik
gospodara pravovjernih s novcem. Ali kada je on ušao k imamu i oslovio ga, taj
391
Osamdesetiĉetvrta noć
mu ne dadne nikakav odgovor. Tada mu kalifov glasnik rekne: 'Ovaj je novac tvoje pravovaljano
dobro.' 'Ja znam' odgovori on 'da je on moje pravovaljano dobro: ali mi je odbojno, da se ljubav
prema tiranima usadi u moje srce.' Glasnik nato: 'OtiĊi ipak k njima i drţi se na oprezu pred
ljubavlju prema njima!' Ali on odgovori: 'Zar ja mogu biti siguran, da moje haljine neće biti
mokre, ako siĊem u more?'
— K izrekama eš-Safi'ije — neka ga Allah uzvišeni ima meĊu
blaţenima! -pripada takoĊer ovaj rijek:
Ţeliš li ti, dušo, slijediti moj savjet I navijeke biti bogata ĉastima,
Odbaci od sebe poţude i ţelje!
Kako je već poneka ţelja donijela smrtnu patnju.
- MeĊu rijeĉima Sufjana eth-Thaurije, kojima je on 'Ali ibn
Hasana es-Sulamiju opominjao, bile su takoĊer ove: 'Vjeţbaj isti
noljubivost i izbjegavaj laţ, izdaju, klevetu i oholost! Jer će Allah
poradi ovih grijeha poništiti tvoja dobra djela. Ne budi niĉiji duţnik
osim Njemu Jednomu, koji je milosrdan prema svojim duţnicima.
A tvoj prijatelj neka bude onaj, koji će te pouĉavati da se odriĉeš
ovoga svijeta! Vazda misli na smrt, i budi postojan u molitvi za
oproštenje grijeha i moli od Allaha mir za ostatak svojega ţivota!
Savjetuj svakoga vjernika, ako te on upita o stvarima vjere. I ĉuvaj
se, da ne izdaš nekoga vjernika, jer tko izdaje nekoga vjernika, taj
izdaje Allaha i njegovoga Poslanika! Izbjegavaj svaĊu i gloţenje!
Puštaj da ono, što ti je sumnjivo, ide u korist onoga što nije sumnji
vo166, tada ćeš sa sobom ţivjeti u miru! Zapovijedaj dobrohotnost i
brani zlohotnost, tada će te Allah ljubiti! Kiti svojega nutarnjeg
166 To jest: Kur'ana, usp. Suru 2,1: "To je knjiga, o kojoj nema nikakve sumnje, putokaz
bogobojaznima."
392
Povijest kralja }Oma-m ibn m-Nu'mana

ĉovjeka, tada će Allah kititi tvojega vanjskog ĉovjeka! Primi ispriku od onoga, koji ti se
ispriĉava, i nemoj mrziti nijednoga od muslimana! Budi prijazan prema onomu, koji te odbije, i
oprosti onomu, koji ti ĉini nepravdu, tada ćeš postati Prorokovim prijateljem! Povjeri svoju stvar
Allahu, u tajnome i u javnome. Boj se Allaha, onako kako ga se boji onaj, koji zna, da će umrijeti
i biti uskrsnut i da će morati pristupiti k Posljednjem Sudu, kako bi stao pred Silnoga. I imaj na
umu, da tvoje putovanje vodi k jednomu od dva mjesta, ili k raju u visine ili ka gorućemu
paklenom ognju!'
Zatim stara sjedne k djevojkama.
Kada je dakle tvoj pokojni otac saslušao govore njih svih, spoznao je, da one pripadaju k
najizvrsnijima svojega vremena. I budući da je njihova ljepota i draţesnost i velika profinjenost
njihove naobrazbe izazivala divljenje, on im je posvjedoĉio svoju naklonost. Staroj je meĊutim
ukazivao osobitu ĉast. I on odredi za nju i za djevojke onu palaĉu, koju je bila nastavala princeza
Abriza, kći kralja od Male Azije. Onamo dadne donijeti sve, što im je bilo potrebno za ţivotnu
udobnost. Tako su one ostale kod njega tijekom deset dana, i s njima stara. Ali kadgod bi je kralj
posjetio, nalazio bije utonulu u molitvu. Jer ona je noću bdjela, a danju postila. Tada je on od
srca zavoli, i on mi rekne:
- O veziru, zaista, ova stara pripada k pravednicima, i stra
hopoštovanje prema njoj je jako u mojemu srcu.
Kralj je dakle posjeti o jedanaestom danu, kako bi joj platio cijenu za djevojke. Ona mu
meĊutim rekne:
— O kralju, znaj, cijena ovih djevojaka nadilazi ljudsku pro
cjenu. Gledaj, ja neću za njih traţiti niti zlato ni srebro ni dragulje,
niti mnogo niti malo.
Kada je tvoj otac ĉuo njezine rijeĉi, on se zaprepasti i upita je:
— O gospodarice, što je onda njihova cijena?
Tada ona odgovori:
- Prodat ću ti ih samo za tu cijenu, da ti tijekom jednoga punog
mjeseca postiš, i to tako, da obdan postiš, a kroz noć bdiješ za volju
393
Osamdesetiĉetvrta noć
Allaha Uzvišenoga. Ako ti tako uĉiniš, tada će one biti tvoje vlasništvo u tvojoj palaĉi, i ti moţeš
s njima ĉiniti, što hoćeš.
Tada se kralj zaprepasti nad njezinom savršenom poboţnošću, samozatajnošću i poniznošću. I
ona postane još većom u njegovim oĉima. Tako dakle on rekne:
— Neka nas Allah blagoslovi posredstvom ove poboţne ţene!
Tada se on sporazumi s njome, da će jedan mjesec postiti, onako kako mu je ona to postavila
kao uvjet. I ona mu rekne:
- Ja ću sa svojom molitvom za tebe stajati tebi uz bok. Sada mi
meĊutim donesi jedan vrĉ vode!
Pošto je on naredio da joj se donese vrĉ, ona ga uzme i poĉne nad njim mrmljati izreke. Ona je
sjedila tijekom jednoga sata, tim stoje govorila na nekom jeziku, od kojega mi ništa nismo
razumjeli niti znali. Zatim je pokrila vrĉ komadom rupca, zapeĉatila ga je i dala ga tvojemu ocu s
rijeĉima:
—Kada otpostiš prvih deset dana, ispij jedanaeste noći sadrţaj ovoga vrĉa! Jer on će oteti iz
tvojega srca ljubav prema ovomu svijetu i ispuniti ga svjetlošću i vjerom. Ja ću sutra otputovati k
svojoj braći, nevidljivim duhovima, jer ĉeznem za njima. Potom ću se vratiti k tebi, kada proteĉe
prvih deset dana.
Tada tvoj otac uzme taj vrĉ, podigne se i potraţi za njega jednu odaju svoje palaĉe. Onamo
odnese vrĉ. Kljuĉ od vrata meĊutim uzme sa sobom u svome dţepu. Sljedećega dakle dana kralj
poĉne postiti, a stara otiĊe svojim putem.'...
394
Ali kada je poĉela
osamdesetipeta noć
=i @

'Sljedećega dakle dana kralj poĉne postiti, a stara otide svojim putem. Ali kada je kralj završio
deset dana, on o jedanaestome otvori vrĉ, ispije njegov sadrţaj i naĊe, da je on na njegovo srce
imao blagotvoran uĉinak. Tijekom pak drugih deset dana toga mjeseca stara doĊe natrag, s
poslasticama, koje su bile umotane u zelene listove, razliĉite od drugih listova s drveća. Ona ode
k tvojemu ocu i pozdravi ga. A kada ju je on ugledao, on pred njome ustane i rekne:
— Dobro došla, poboţna gospodarice!
— O kralju — odgovori ona — pozdravljaju te nevidljivi duhovi. Jer ja sam njima
pripovijedala o tebi, i oni ti se raduju i šalju ti po meni ovo slatko jelo, koje potjeĉe od poslastica
onoga svijeta. Pojedi ih, kada dan bude o smiraju167!
Tada se kralj ĉak vrlo obraduje, i on uzvikne:
— Hvala neka je Allahu, koji mi je poklonio braću meĊu ne
vidljivim duhovima!
Zatim on zahvali staroj i poljubi joj ruke. I on njoj i djevojkama ukaţe najviše poĉasti. Nato
ona opet ode odatle na vrijeme od deset
167 Kod muslimanskog se posta danju ne smije niti jesti ni piti. Noću se meĊutim smije.
Osamdesetipeta noć
dana, za vrijeme kojih je tvoj otac postio. Nakon isteka se tog vremena stara vrati natrag k njemu
i rekne mu:
- Znaj, o kralju, ja sam govorila nevidljivim duhovima o pri
jateljstvu izmeĊu tebe i mene, i rekla sam im, da sam ove djevojke
ostavila kod tebe. Tada su se oni obradovali, što su djevice kod kra
lja kao što si ti. Jer kadgod ih oni ugledaju, posvećuju im revne
molitve, koje uvijek bivaju uslišenima. Zato bih ja njih rado voljela
odvesti k nevidljivim duhovima, da ih dotakne njihov dah, a moţda
bi se one vratile k tebi ĉak s blaţima ove Zemlje, tako da bi se ti po
završetku svojega posta mogao pobrinuti za njihovu opremu i da bi
mogao novac, koji bi ti one donijele, uporabiti posve po svojoj ţelji.
Kada je tvoj otac saslušao njezine rijeĉi, on joj zahvali i rekne:
- Kada se ne bih morao bojati, da tebi proturijeĉim, tada ja ne
bih primio niti to blago ni bilo što inaĉe. Ali kada ti hoćeš s njima
otputovati?
Ona odgovori:
- Dvadesetisedme noći. I opet ću ti ih dovesti o koncu ovoga
mjeseca. Jer tada ćeš završiti sa svojim postom, a one će zadobiti
svoje oĉišćenje. Tako će one pripasti tebi i tebi se pokoravati. Tako
mi Allaha, svaka je od njih višestruko vrijedna tvojega kraljevstva!
On nato:
- Ja to znam, o poboţna gospodarice!
A stara:
- Ti meĊutim takoĊer moraš bezuvjetno nekoga iz svoje palaĉe
s njima poslati, tko ti je mio, kako bi on našao utjehu i sebi donio
blagoslov nevidljivih duhova.
Tada on rekne:
- Imam jednu grĉku robinju po imenu Sophija, i preko nje su
mi bila darovana dva djeteta, jedna djevojĉica i jedan djeĉak. Ali su
mi se oni izgubili već od prije mnogo godina. Uzmi sa sobom
Sophiju, da njoj padne u dio blagoslov!'..."
396
Ali kada je poĉela
osamdesetišesta noć

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir svoje pripovijedanje pred Dau el-Makanom
ovako zakljuĉio: 'Kada je stara od tvojega oca zatraţila djevojke, on joj rekne:
— Imam grĉku robinju po imenu Sophija, i preko nje su mi bila
darovana dva djeteta, jedna djevojĉica i jedan djeĉak. Ali su mi se
oni izgubili već od prije mnogo godina. Uzmi sa sobom Sophiju, da
njoj padne u dio blagoslov, a moţda će nevidljivi duhovi moliti za
nju Allaha, da joj opet dovede oba djeteta i da je s njima sjedini!
Stara odgovori:
— Ti si to lijepo rekao.
To je naime upravo bila njezina najveća ţelja.
Kada je dakle tvoj otac bio blizu tomu, da završi svoj post, stara mu rekne:
— Moj sine, Ja ću se sada uputiti k nevidljivim duhovima. Do-
vedi mi dakle Sophiju!
Tada on naredi da je se pozove. Ona smjesta doĊe, on je preda staroj, a ova je uzme k
djevojkama. Zatim meĊutim stara otiĊe u svoju odaju i doĊe ka kralju s nekim zapeĉaćenim
peharom, koji mu pruţi s rijeĉima:
397
Osamdesetišesta noć
- O trideset ome se danu uputi u kupelj, i zatim, kada se vratiš

odande, otiĊi u neku od odaja svoje palaĉe i ispij ovaj pehar! Poslije
toga lezi na spavanje, i postići ćeš svoj cilj. I to je moj oproštajni
pozdrav upućen tebi!
Tada se kralj obraduje, zahvali joj se i poljubi joj ruke.
Ona još rekne:
- Preporuĉujem te u Allahove ruke.
A on je upita:
- Kada ću te ja opet vidjeti, poboţna gospodarice? Zaista, ja se
ne bih mogao od tebe rastati.
Ona meĊutim zazove blagoslov na njega i krene sa pet djevojaka i princezom Sophijom. Kralj
je dakle postio još tri dana, sve do MlaĊaka. Zatim on ustane i otiĊe u hammam, a kada se
odande vratio, otiĊe u jednu odaju svoje palaĉe, zapovijedi, da nitko ne smije ulaziti k njemu, i
zakljuĉa vrata. Zatim on ispije sadrţaj pehara i legne na spavanje. I mi smo ga ĉekali do veĉeri.
On meĊutim nije izlazio iz odaje van, i tako mi reknemo:
- Moţda je umoran od kupelji i od bdijenja noću i od pošćenja
danju, pa stoga spava.
Zato smo ga oĉekivali sljedećega dana. Ali on još uvijek nije izlazio. Tako mi priĊemo k
vratima te odaje i poĉnemo ga dozivati jakim glasom, kako bi se probudio i kako bismo ga
upitali, o ĉemu se radi. Ali se to nije dogodilo. Tako mi naposljetku provalimo vrata, i kada smo
ušli k njemu, naĊemo ga istrunula i raspala tijela i zdrobljenih kostiju. I kada smo ga tako vidjeli,
bili smo potreseni. I mi uzmemo onaj pehar i naĊemo na njegovu poklopcu komad papira, na
kome je stajalo napisano:
'Onaj tko poĉini opaĉinu, taj za sobom ne ostavlja nikakvu ţalost. I ovo je nagrada za onoga
koji obmanjuje i obešĉašćuje kraljevske kćeri! Onima, koji ovaj list uzmu u ruke, neka njime
bude priopćeno, daje Sarkan zaveo našu princezu Abrizu, kada je doputovao u našu zemlju. I još
mu ni to nije bilo dovoljno: on nam ju je
398
morao oduzeti i dovesti je k vama. Zatim ju je odaslao u pratnji stanovitoga crnog roba, koji ju je
ubio, a mi smo je našli u pustinji kako leţi mrtva ispruţena na tlu. To nije nikakvo kraljevsko
postupanje, i tko je tako postupio, sada je primio zasluţenu nagradu. Ali nemojte ni protiv koga
gajiti nikakvu sumnju. Jer nitko ga drugi nije poslao u smrt, nego jedino iskusna obmanjivaĉica,
koja se zove Dhat ed-Davahi. Gledajte, ja sam uzela takoĊer Sophiju, kraljevu suprugu, i nju sam
odvela k njezinu ocu, k Afridunu, kralju od el--Konstantinije. I sada nije moguće ništa drugo,
nego da vas mi svladamo ratom i da vas pobijemo i da vam oduzmemo vašu zemlju. Vi morate
biti uništeni sve do posljednjeg ĉovjeka, * zatim od vas neće preostati nijedna ljudska duša, *
nitko tko moţe potpiriti vatru na ognjištu, * ako ne pribjegne oboţavanju kriţa i pojasa168.'
— Kada smo mi bili proĉitali taj list, saznali smo, da nas je stara
prevarila i daje njezin napad na nas bio uspio. Tada poĉnemo glas
no vikati i udarati se po licu i plakati, ali nam plakanje nije više ništa
koristilo. Trupe su se meĊutim podijelile u pogledu toga, koga bi
trebale postaviti nad sobom kao sultana. Neki su htjeli tebe, a drugi
tvojega brata Šarkana. Tijekom cijeloga su jednog mjeseca one
ustrajale u tom nejedinstvu. A zatim se stanovit dio nas usuglasio i
htjednemo putovati k tvojemu bratu Sarkanu. I potom smo se
nalazili na tom putovanju, sve dok se nismo namjerili na tebe. Tako
stoji stvar sa smrću sultana 'Omara ibn en-Nu'mana.
Kada je dakle vezir Dandan završio svoje pripovijedanje, Dau el-Makan i njegova sestra
Nuzhat ez-Zaman poĉnu plakati. A plakao je takoĊer komornik. Zatim rekne vezir Dau el-
Makanu:
- O kralju, plakanje ti neće ništa pomoći. Tebi sada priliĉi
samo to, da ti oĉvrsneš svoje srce i osnaţiš svoju odluku i osiguraš
svoje gospodstvo. Jer tko je iza sebe ostavio sina poput tebe, taj nije
mrtav.
Tada Dau el-Makan odustane od plakanja, i zapovijedi, da se njegovo prijestolje namjesti izvan
predvorja. Zatim izda zapovijed,
Pojas je bio znak raspoznavanja inovjeraca.
399
Osamdesetiksta, noć
da trupe moraju pred njim proći u paradi. Komornik mu se namjesti uz bok, svi dvorski ĉasnici
iza njega, vezir Dandan pred njime, a svi se emiri i velikaši drţave postave prema svom rangu.
Zatim Dau el-Makan rekne ministru:
— Daj mi izvješće o blaţima mojega oca! A on odgovori:
Tako mu on dadne izvješće o riznicama i o njihovu sadrţaju u novcima i draguljima, i nadalje
mu poloţi raĉun o novcima njegove blagajne. Tada Dau el-Makan podijeli vojnicima darove, a
veziru Dandanu dadne skupocjenu poĉasnu haljinu s rijeĉima:
- Ti ćeš ostati u svojoj sluţbi.
Taj meĊutim poljubi pred njim tlo i zaţeli mu dug ţivot. Nato pokloni poĉasne haljine takoĊer
emirima, a zatim rekne komorniku:
- Pokaţi mi što imaš kod sebe u porezu od Damaska.
Taj mu pokaţe kovĉege s novcem i skupocjenostima i draguljima, i on ih uzme i poĉne ih
dijeliti meĊu trupe..."
400
Ali kada je poĉela

"Pripovijedali su mi o sretni Kralju, daje Dau el-Makan zapovi-jedio komorniku, da mu
pokaţe, što je donio sa sobom u porezu od Damaska. Taj mu pokaţe kovĉege s novcem i
skupocjenostima i draguljima, a on ih uzme i poĉne ih dijeliti meĊu trupe, sve dok nije preostalo
više ništa. Emiri meĊutim poljube pred njim tlo i zaţele mu dug ţivot i reknu:
— Nikada nismo vidjeli nijednog kralja da udjeljuje takve darove.
Zatim svi poĊu k svojim šatorima. A kada je došlo jutro, on izda zapovijed za polazak. Tako su
putovali tijekom tri dana, a o ĉetvrtome su ugledali Baghdad. Kada su potom ušli u grad, našli su
ga okićena, a Dau el-Makan otiĊe u palaĉu svojega oca i sjedne na prijestolje, a emiri se vojske i
vezir Dandan i komornik od Damaska postave pred njega. Zatim on zapovijedi svojemu tajniku,
da napiše njegovu bratu Sarkanu pismo, u kome će ga izvijestiti o svemu, što se zbilo. I on
zakljuĉi:
'Ĉim proĉitaš ovo pismo, spremi se i udari k nama sa svojom vojskom. Zatim ćemo se otputiti
u rat protiv krivovjeraĉkih zemalja, zatim ćemo osvetiti našega oca i izbrisati svoju sramotu!'
401
Potom on savije tu poslanicu i zapeĉati je i rekne veziru Dandanu:

— Ovu poslanicu ne treba nitko drugi prenijeti nego ti. I ti mo
raš mojemu bratu uputiti prijazne rijeĉi i kazati mu: 'Ako ti ţeliš
gospodstvo svojega oca, ono je tvoje, a tvoj će brat umjesto tebe biti
vicekralj u Damasku. Jer tako glasi moj nalog.'
Tada vezir otiĊe i pripremi se za putovanje. Zatim Dau el-Makan naredi, da se za loţaĉa uredi
jedan raskošan stan i da ga se opremi na najljepši naĉin. Ovaj meĊutim loţaĉ ima još jednu
dugaĉku povijest.
Uskoro potom Dau el-Makan izjaši u lov. A kada se vratio u Baghdad, dovede mu neki emir
tako plemenite konje i tako lijepe robinje kao poklon, kako ih nijedan jezik nije kadar opisati.
Tada mu se jedna od tih robinja dopadne. I tako se on s njome povuĉe i obljubi je još iste noći, i
ona istoga ĉasa od njega zaĉne.
Nakon stanovitoga se vremena vrati vezir Dandan sa svojega putovanja natrag, i on mu donese
izvješće o njegovu bratu Šarkanu, koji je bio na putu k njemu. I Dandan rekne:
—Bilo bi dobro, kada bi mu ti pošao ususret.
— Slušam i sporazuman sam.
Tada on odjaši sa svojim gardama dan putovanja daleko od Baghdada i podigne ondje svoje
šatore, kako bi ĉekao svojega brata. I o sljedećem se jutru pojavi kralj Sarkan s vojskom od
Sirije,
* vitez i prvoborac u boju, * prijeteći lav u svojoj moći * i junak koji je izveo velika djela. *.
Kada su dakle ĉete došle bliţe * i oblaci prašine odletjeli u zrak, * kako su se zastave kretale
prema njima * i paradni se barjaci kretali na vjetru, * tada pojasi naprijed Šarkan
* i njegovi ljudi na pozdrav. * Pa kada je Dau el-Makan ugledao svojega brata, on pred njim
htjedne skoĉiti s konja. Ali ga Šarkan zakune, neka to ne ĉini, nego štoviše on sam sjaši i uputi se
prema njemu pješice. Ĉim je on stao pred njega, Dau el-Makan se baci na njega, i Sarkan ga
povuĉe na svoje grudi. I obojica glasno zaplaĉu i
402

jedan drugome reknu rijeĉi utjehe. Zatim opet uzjašu i jahali su sa svojim trupama, sve dok nisu
došli do Baghdada. Ondje se zaustave, I zatim se Dau el-Makan sa svojim bratom Sarkanom
popne u kraljevsku palaĉu, gdje su obojica proveli tu noć. Ali kada je došlo jutro, Dau el-Makan
izaĊe i zapovijedi, da se skupljaju trupe sa svih strana i da se objavi borba i dţihad169. Zatim su
priĉekali, sve dok se nisu pojavile trupe iz svih dijelova drţave. I sa svakim su, koji je ovamo
dolazio postupali s punim poštovanjem i obećavali mu ono najbolje. U tome proĊe pun jedan
mjesec, a bojovnici su dolazili ĉeta za ĉetom.
Sarkan sada rekne svojemu bratu:
— Brate, ispriĉaj mi svoju povijest!
Ovaj mu dakle ispripovijeda sve, što mu se dogodilo od poĉetka do kraja, i takoĊer, kakvo mu
je dobro uĉinio loţaĉ.
A kada ga je Sarkan upitao: - Zar mu se ti nisi oduţio za njegovu dobrotu? - on odgovori:
- Brate, ja ga dosada još nisam nagradio, ali, ako tako ushtje-
dne Allah Uzvišeni, ja ću ga nagraditi, ĉim se iz ovoga vojnog poho
da vratim doma...'
169 Sveti rat.
403
Ali kada je poĉela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Sarkan upitao svojega brata: - Zar se ti nisi loţaĉu
oduţio za njegovu dobrotu? - i da mu je on odgovorio:
— Brate, ja ga dosada još nisam nagradio, ali, ako tako ushtje-
dne Allah Uzvišeni, ja ću ga nagraditi, ĉim se vratim doma iz ovoga
vojnog pohoda i naĊem za to vremana.
Sada je Sarkan bio siguran, da je njegova sestra, princeza Nuzhat ez-Zaman, u svemu bila rekla
istinu. Ali on prešuti, što se izmeĊu njih dogodilo170, i dadne joj po komorniku, njezinu
suprugu, prenijeti svoj pozdrav. Tada takoĊer ona odašalje njemu svoj pozdrav, tim što je na
njega prizvala blagoslov i raspitala se o svojoj kćeri Kudiji-Fakan. I Sarkan joj dadne reći, daje
djevojĉica dobro i u najboljem zdravlju. Tada ona pohvali Allaha Uzvišenoga i zahvali mu se.
Sarkan se meĊutim vrati k svojemu bratu natrag, da se s njime posavjetuje o polasku. A Dau el-
Makan rekne:
— Brate, ĉim se vojske okupe i prispiju Arabljani sa svih strana,
krenut ćemo na bojno polje.
170 To jest: da je on od svoje, tada još neprepoznate, sestre Nuzhate ez--Zaman dobio kćer
Kudiju-Fakan.
405
Osamdesetiosma noć
Zatim on zapovjedi, da se spremi zaliha ţiveţnih namirnica i oprema. Ubrzo zatim ode k svojoj
supruzi, koja je bila trudna već od prije pet mjeseci. I on joj stavi na raspolaganje uĉenjake i
astrologe, kojima je odredio uzdrţavanja i prihode. A tri mjeseca nakon prispijeća sirijske
vojske, kada su pristigli Arabljani i sveukupne trupe iz svih pravaca, on poĊe, praćen od
bojovnika i vojnih ĉeta.
Bilo je dakle ime voĊe Dajlamićana171 Rustem, a voĊe Turaka Bahram. Dau el-Makan se
meĊutim nalazio u sredini trupa, i njemu je s desna jahao njegov brat Sarkan, a njemu s lijeva
njegov zet, komornik. Tako su putovali sve dalje pun jedan mjesec. Ali su se svakoga tjedna
zaustavljali na nekom logorištu i po tri dana poĉivali, jer su bili mnogo naroda. Na taj su naĉin
neprestano napredovali, sve dok nisu došli u zemlju Grka. Tada su stanovnici sela i zaselaka i
prosjaci bjeţali i stjecali se u el-Konstantiniju.
Kada je meĊutim kralj Afridun ĉuo vijest o njima, on se podigne i uputi se k Dhat ed-Davahi,
onoj istoj, koja je smislila ono lukavstvo i otputovala u Baghdad, kako bi ubila kralja 'Omara ibn
en-Nu'mana. Jer, kada je ona bila otela svoje robinje i princezu Sophiju, sa svima se njima vratila
natrag u svoj zaviĉaj. Pa kada je ona opet bila kod svojega sina, kralja od Male Azije, i kada se
osjećala na sigurnom, tada mu je rekla:
— Budi utješen! Ja sam osvetila sramotu tvoje kćeri Abrize,
ubila sam kralja 'Omara ibn en-Nu'mana i dovela sa sobom
Sophiju. Sada otiĊi ka kralju od el-Konstantinije, odvedi mu nje
govu kćer Sophiju i ispripovijedaj mu, što se dogodilo, kako bismo
svi bili u svojoj pripravnosti i opremali svoje vojne snage! Ja ću
sama otputovati s tobom ka kralju Afridunu, gospodaru od el-
-Konstantinije, jer vjerujem, da muslimani neće ĉekati na naš napad.
Njezin sin meĊutim, kralj Hardub, rekne:
— Priĉekaj, dok se oni ne pribliţe k našoj zemlji, da se moţemo
u meĊuvremenu opremiti!
171 Stanovnici brdovite oblasti u Zapadnoj Perziji.
406

Zatim oni poĉnu skupljati svoje ljude i opremati se, pa kada je do njih doprla vijest o
pribliţavanju muslimana, oni su bili spremni za rat i sakupljeni. Pa ipak Dhat ed-Davahi poţuri s
prednjom ĉetom naprijed u el-Konstantiniju. Kada su došli onamo, doĉuje velekralj, vladar
ovoga grada, Afridun, o pribliţavanju Harduba, kralja od Male Azije. Tada mu on poĊe ususret, i
pri njihovu ga sastanku upita, kako je, i zbog ĉega dolazi. Hardub mu dakle ispripovijeda o
lukavštini svoje matere Dhat ed-Davahi: kako je ubila kralja muslimana i oduzela mu princezu
Sophiju. I on doda:
— Muslimani su skupili svoje vojske i došli u našu zemlju. Stoga ćemo se obojica ujediniti i
izaći protiv njih.
Tada se obraduje kralj Afridun zbog povratka svoje kćeri i zbog smrti kralja 'Omara ibn en-
Nu'mana. I on pošalje glasnike u sve zemlje i zamoli za pomoć, tim što im je svima priopćio,
zbog ĉega je ubijen kralj 'Omar ibn en-Nu'man. Tako k njemu pohitaju trupe kršćana. Jedva da
su bila protekla tri mjeseca, a već se bila sakupila vojska Grka, i k njima stignu Franci iz svih
svojih zemalja: Francuzi, Nijemci, Dubrovĉani172, Zadrani173, Mleĉani, Đenovljani i sve te
vojne ĉete Bljedolikih174. I kada su svi bili zajedno, zemlja
172 Bez obzira na to što se u temelju ovoga romana nalaze sjećanja na
sukobe izmeĊu Arapa i Bizanta u VIII. stoljeću, spominjanje Dubrovĉana i
Zadrana kao franaĉkih vojnika je vjerojatno reminiscencija na Ĉetvrtu kriţarsku
vojnu, osvajanje Konstantinopola i utemeljenje Latinskog Carstva 1204. godine.
No ne smijemo gubiti iz vida da štivo 1001 noći zahtijeva od ĉitatelja leţeran
odnos prema povijesnim ĉinjenicama. To, što trećina ovdje imenom spomenutih
Franaka nosi hrvatsko ime — koliko god to nekomu od nas moglo izgledati vri
jedno paţnje — niti za ovaj roman, ni za samu 1001 noć nema nikakvoga
stvarnog znaĉenja. Ali se — ako koga to zanima — o Dubrovĉanima i Zadranima
u ovome tekstu moţe usporediti Fehim Barjaktarević: Dubrovĉani i Zadrani u
"Hiljadu ijednoj noći" (Istoriski ĉasopis. Organ Istoriskog instituta SAN, knj. V.,
1954/55, Beograd, 1955., str. 155-165) i Besim Korkut: Da li se Zadrani spominju
u "Hiljadu i jednoj noći"? (Prilozi za orijentalnu filologiju VIII. IX. 1958/59.,
Sarajevo 1960., str. 203-206).
174 Tako su Arapi nazivali stanovnike Zapadne Europe.
Osamdesetiosma noć
postane za njih pretijesnom zbog njihova mnoštva. Tada velekralj Afridun zapovijedi, da se poĊe
od el-Konstantinije. I tako oni krenu. Ali je to trajalo deset dana, dok jedna ĉeta za drugom nisu
bile stavljene u pokret. I putovali su, sve dok se nisu zaustavili u Makovoj Dolini, jednoj
prostranoj nizini, tik do slanoga mora, i ondje su se odmarali tri dana. Ĉetvrtoga meĊutim dana,
kada su upravo htjeli krenuti opet, doĊe do njih vijest, da su se pribliţile islamske ĉete, ĉuvarice
religije Muhammeda, najboljega od ljudi.
Tada su se oni još jednom odmarali tri dana, a sljedećega dana ugledaju oblak prašine, * koji se
penjao u vis * i svijet zastro velom.
* Ali jedva daje prošao jedan sat od trajanja dana, * ovaj seje oblak prašine rastvorio * i u
krpama se popeo prema nebu, * njegova je tama izblijedjela pred zvijezdama vrhova kopalja * i
pred svijetlim munjama maĉeva, * i pod njim se ukazu zastave, te islamske, * i bojni znakovi, ti
muhammedanski. * Zatim doĊu konjanici kao uzavrelo more, * odjeveni u oklope, kao što se oko
Mjeseca natiskuje vojska oblaka. * I sada obje vojske poĉnu napadati jedna na drugu,
* poput dva mora koja su se srazila. * Oko padne na oko i prvi koji je stupio naprijed u borbu je
bio vezir Dandan, * njega su slijedili voĊa Turaka i voĊa Dajlamićana Rustem i Bahram, i
dvadeset tisuća konjanika. * Iza njih je još nadolazilo pješaštvo od slanoga mora, * obuĉeno u
mjedene oklope nalik Mjesecima na njihovu putu po nebeskom svodu u mraĉnoj noći *.
Tada kršćani podignu bojnu viku: 'O Isuse, o Marijo, o kriţu! -taj neka je proklet!175 — i
poĉnu jurišati na vezira Dandana i njegovu sirijsku vojsku.
175 Ovdje se naravno misli na kriţ. U ovoj se, a i nekima drugim cjelinama 1001 noći,
ĉitatelj nemusliman mora uţiviti u specifiĉnu muslimansku boju vjerskog doţivljavanja: likovno
predoĉavanje vjerskih otajstava je po njihovome nazoru na vjeru idolopoklonstvo, a Sveto
Trojstvo za jednoga jedinog Boga, na primjer, je - mnogoboštvo. Odatle u 1001 noći i dolaze
nazivi za kršćane poput: idolopoklonici, mnogobošci, pogani, bezbošci, nevjernici itd. Usporedi
ipak u tome smislu i sljedeće dvije bilješke.
408

Sve se ovo meĊutim zbivalo u skladu sa stanovitom ratnom lukavštinom stare Dhat ed-Davahi.
Jer kralj se prije svojega polaska bio obratio njoj i upitao ju je:
— * Sto treba ĉiniti? * Kakav je plan napravljen? * Ti si nas do
vela u ovu bijedu! *
A ona je bila odgovorila:
- * Znaj, o kralju, moćni gospodaru, * svećenice od visoke ĉas
ti, * ja ću ti svjetovati jednu stvar, koju sam iblis176 ne bi mogao
isplanirati, * pa makar pozvao u pomoć svoje pale ĉete177! *..."
176 Isto što i šejtan - vrag.
177 Vragovi su dakako - pali anĊeli. Ma koliko se Zidovi, kršćani i musli
mani teološki distancirali jedni od drugih, temeljni su im vjerski korijeni zapra
vo posve isti.
409
osamdesetideveta noć
^9WW?W????? ?????????????^

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se je sve to dogaĊalo u skladu sa stanovitom ratnom
lukavštinom stare. Jer kralj se prije svojega polaska bio obratio njoj i upitao ju je:
— * Sto treba ĉiniti? * Kakav je plan napravljen? * Ti si nas do
vela u ovu bijedu! *
A ona je bila odgovorila:
- * Znaj, o kralju, moćni gospodaru, * svećenice od visoke
ĉasti, * ja ću ti svjetovati jednu stvar, koju sam iblis ne bi mogao
isplanirati, * pa makar pozvao u pomoć svoje pale ĉete! * Taj je
plan sljedeći: Pošalji pedesettisuća ljudi, koji plove u laĊama po
moru, sve dok ne doĊu do Dimne Planine. Ondje oni moraju osta
ti i ne micati se s mjesta, sve dok vam se ne pribliţe stjegovi
imana178. Zatim se borite jedni s drugima. Nato trebaju trupe s
mora napasti muslimane s leĊa, dok ih mi napadamo s kopna. Tako
nijedan od njh neće umaknuti. * Zatim će skonĉati naša patnja * i
zauvijek ćemo imati mir. *
Taj se stariĉin govor svidio kralju Afridunu, i on odgovori:
178 Islama.
411
Osamdesetideveta noć
— * Dobar je savjet tvoj savjet, * ti gospodarice starih ţena, koje
lukavo obmanjuju, * i utoĉište svećenika koji se nalaze u osvet
niĉkom boju! *
Kada ih je meĊutim u onoj dolini spopala vojska imana, * tada su bili prije nego što su se snašli
šatori u plamenu, * a maĉevi su se zabijali u tijela. * Zatim su grunule naprijed vojske od
Baghdada i Chorasana, * stoidvadesettisuća konjanika pod zapovjedništvom Dau el-Makana. *
Ali kada ih je ugledala vojska nevjernika, koja je leţala na moru, ona ih napadne s leĊa. Kada ih
je Dau el-Makan ugledao, on dovikne svojim ljudima:
— * Okrenite se protiv nevjernika, * vi ljudi, koji štujete izabra
nog Proroka! * Borite se protiv nevjerniĉkih masa, * koji mrze
sluţbu Milosrdnomu i Premilostivomu! *
Tada se oni okrenu i poĉnu se boriti protiv kršćana. * Sada meĊutim takoĊer napadne Sarkan *
s jednom drugom ĉetom muslimanske vojske, * sa otprilike stoidvadesettisuća ljudi *, dok su
nevjernici brojali do šesnaeststotinatisuća. Ali kada su muslimani bili sjedinjeni, tada se oĉvrsti
njihovo srce, i oni gromko poviĉu i kliknu:
— Allah nam je obećao pobjedu, a nevjernicima odredio poraz!
* Zatim se sraze s maĉem i kopljem, * a Sarkan se poĉne probijati kroz redove. * On je bjesnio
meĊu tisućama i borio se tako Strašno za pogled, * da bi od toga dojenĉadi posijedjela kosa, * i
on nije prestajao nadirati na nevjernike * i vitlati oštrim maĉem, * uz poklik: 'Allahu Akbar!179,
* sve dok vojska nije bila potisnuta natrag na morsku obalu. * Tada im poĉne otkazivati tjelesna
snaga * i Allah dadne pobjedu islamskomu viteštvu vjere, * dok se muškarac protiv muškarca
borio pijan bez vina *.
Od nevjernika je palo u toj bitci ĉetrdesetipettisuća. Od muslimana je meĊutim palo samo
tritisućeipetstotina.
179 Bog je najveći!
412

* Te noći nije spavao ni lav vjere Šarkan, * a isto tako ni njegov brat Dau el-Makan, * nego su
priopćavali ratnicima vesele pobjedniĉke vijesti, * brinuli se za ranjenike i ĉestitali im * na spasu
i pobjedi i nagradi o Sudnjem Danu pred Allahovim prijestoljem. *
Tako daleko muslimani.
Okrenimo se mi sada ka kralju Afridunu od el-Konstantinije i ka kralju od Male Azije i staroj
Dhat ed-Davahi! Oni skupe emire te vojske i reknu jedni drugima:
- * Zaista, mi smo ispunili svoju ţelju * i utišali ţudnju svojega
srca, * ali smo previše gradili na svome mnoštvu * i jedino nas je to
stjeralo u tjesnac. *
Tada im stara Dhat ed-Davahi rekne:
- * Vama će pomoći samo još jedno: * stupite pred Mesijino
lice * i poklonite svoje povjerenje pravoj vjeri! * Jer tako mi Mesije,
* cjelokupna snaga muslimana leţi u tome šejtanu180, * kralju
Sarkanu. *
Kralj Afridun odgovori:
- Ja sam odluĉio, da sutra opet postavim bojne redove i da pro
tiv njih izašaljem onoga glasovitog viteza, Luku ibn Samluta. Jer
ako on izaĊe protiv kralja Šarkana u pojedinaĉni dvoboj, on će ga
oboriti, a s njime i druge muslimanske vitezove, sve dok nijedan više
od njih ne preostane. Ja sam nadalje zakljuĉio, da vas noćas sve
posvetim svetim tamjanom.
Tamjan se meĊutim, na koji je on mislio, sastojao od izmeta velikog patrijarha, laţljivca i
poricatelja181. I ţudili su za njim tako strasno i tako su visoko cijenili njegovu vrijednost, da su
ga najmoćniji grĉki patrijarsi, pomiješanoga s ambrom i mošusom, obi-
180 Šejtan je isto što i vrag (sotona). Premda su rijeĉi kao šejtan, dţinn, dţennet itd. kod nas
općenito vrlo dobro poznate, ja ih tumaĉim radi one manjine, kojoj moţda ipak nisu poznate.
• 1S1 Dakako: poricatelja prave vjere u jedinoga Boga.
413
Osamdesetideveta noć
ĉavali slati u svilenim omotima po svim pokrajinama svoje zemlje. Kada su kraljevi o tome ĉuli,
plaćali su po tisuću dinara za svakih deset obola182. Da, oni su slali ljude, da ga donesu, da bi
njime okadili nevjeste. Patrijarsi su ga umnaţali svojim vlastitim izmetima, jer oni velikog
patrijarha nisu dostajali za deset pokrajina. A najmoćniji su kraljevi stavljali malo od toga u
masti za oĉi i lijeĉili time bolest i kolike.
* Kada je dakle došlo jutro i zasjalo u svome svijetlom sjaju, * pohitaju vitezovi u borbu
kopljem. *..."
182 Cijena je dakako bajoslovna jer obol iznosi svega jedan dekagram.
414
Ali kada je poĉela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su * kada je došlo jutro i zasjalo u svome svijetlom
sjaju, * pohitali vitezovi u borbu kopljem, * i da je kralj Afridun pozvao svoje visoke vitezove i
velikaše drţave, i da ih je odjenuo u poĉasne haljine. Pošto im je nacrtao na ĉelima znak kriţa,
on ih okadi prije spomenutim tamjanom, izmeti-nama velikog patrijarha i herezijarha. Zatim
dadne pozvati Luku ibn Samluta, kojega su nazivali imenom 'Mesijin Maĉ'. I on ga okadi
govnom, natrlja mu njime nepce, dadne mu da od toga ušmrkne u nos, utrlja mu ga u njegove
obraze, a ostatkom mu namaze brkove na gubici.
Nije dakle bilo u zemlji Grka nijednoga snaţnijeg ĉovjeka od toga prokletog Luke, koji bi o
danu bojnoga polja umio bolje gaĊati strijelom, vitlati maĉem i ubadati kopljem. Ali ga je bilo
odvratno pogledati. Jer njegovo je lice bilo kao u nekoga magarca, njegov stas kao u kakvog
majmuna, njegov pogled kao u otrovne zmije. Njegova je blizina priĉinjala više jada nego
rastanak s ljubljenom. Od noći je on imao svoju mraĉnu boju, od lava svoj smrdljivi zadah, od
pantere svoja lukavstva, a na ĉelu je nosio peĉat nevjerstva.
On dakle stupi pred kralja Afriduna, poljubi mu noge i ostane pred njim stajati. Tada mu kralj
rekne:
415
Devedeseta noć
— * Ja ţelim da ti izaĊeš u boj protiv Šarkana, * kralja od Da
maska i sina 'Omara ibn en-Nu'mana, * zatim će nas ostaviti ta zla
kob, i bit će otklonjena. *
Luka odgovori:
Zatim mu kralj ucrta na ĉelo znak kriţa i povjeruje, da mu je sada pobjeda blizu. Nato Luka
napusti kralja Afriduna. I prokletnik uzjaši lisiĉje riĊeg konja. * Nosio je crvenu haljinu, *
njegove su grudi bile pokrivene zlatnim oklopom punim dragulja * drţao je u ruci trozubo
koplje, * i bio je nalik prokletom iblisu * o danu pobune. * On pojasi sa svojom ĉetom
nevjernika, * kao da jašu u paklenu vatru *. A kod njih je bio jedan glasnik, koji glasno poviĉe
na arapskom jeziku:
— O vi ljudi Muhammedovi - Allah neka Ga blagoslovi i neka
Ga pozdravi! - nitko drugi neka ne izlazi naprijed osim vašeg
viteza, islamskog maĉa, zvanoga Sarkan, kralja Damaska i sirijske
zemlje!
Jedva je on bio dorekao svoje rijeĉi, * kad li se na polju podigne buka, * i meĊu bojnim se
redovima zaĉuje topot galopa, * kao da je došao dan jada. * Tada zadršću kukavice * i glave se
okrenu prema tutnjavi, * i gledaj, ta je dolazila od Šarkana, * sina 'Omara ibn en--Nu'mana. *
Jer kada je njegov brat Dau el-Makan vidio onog prokletnika kako jaši preko bojnoga polja i
ĉuo toga glasnika, on se bio okrenuo k Šarkanu i rekao:
— Gledaj, oni traţe tebe. Ovaj je bio odgovorio:
— Ako je to tako, onda meni nije ništa draţe.
Tako su se oni uvjerili o tome i poslušali, kada je glasnik izviki-
vao:
— * Neka mi nitko ne izlazi na megdan, * nego jedino Sarkan! *
416
Oni su dakle sada znali, da je ovaj bio prokleti junak grĉke zemlje i da se bio zakleo, da će
osloboditi zemlju od muslimana ili sam biti izgubljen na najsramotniji naĉin. * Jer on je bio taj,
koji je srca * ispunjavao bolima, * pred kojim su vojske dospijevale u jezu, * Turci i Kurdi i
Dajlamićani. *
* Sada meĊutim Sarkan brzo izjaši naprijed, * upravo kao kakav lav u svojemu gnjevu, *
visoko na plemenitu konju, * koji je pojurio poput brzonoge gazele. * Upravio ga je prema Luki,
sve dok nije stao pred njega, * a tresao je kopljem u svojoj ruci, * da se je okretalo poput neke
zmije, * i izvikivao ove stihove u prostor: *
Imam riĊega konja, kojim se lako upravlja, Trkaĉa, koji svoje snage voljko daruje jahaĉu.
Ijedno uspravno koplje s vitkim vrhom, To je kao da na njegovu drvetu sjedi smrt.
I takoĊer ĉeliĉni maĉ, oštri. Onaj, tko ga povuĉe, taj misli, da pri povlaĉenju vidi vatrene munje.
Ali se * Luka, koji nije razumio smisao njegovih rijeĉi * niti osjećao snagu tih stihova, * uhvati
za ĉelo, kriţu u ĉast, koji je na njemu bio nacrtan, i poljubi tu ruku. Nato uperi koplje protiv
Sarkana i brzo pojasi na njega. * Zatim baci koplje u zrak jednom rukom, * da je išĉezlo oĉima
onih koji su gledali, * ali ga nato opet uhvati drugom, onako kako to rade ţongleri. Zatim ga baci
na Sarkana. I ono izleti iz njegove ruke poput svijetlećeg meteora, a narod krikne i prestraši se za
Sarkana. Ali kada je koplje došlo blizu njega, * on ga uhvati u punom letu, * tako da je gledatelje
obuzela zaprepaštenost. * Zatim ga zatrese rukom, kojom ga je bio uhvatio od kršćanina, sve dok
ga nije gotovo slomio, baci ga prema nebu, da
417
Devedeseta noć
je išĉezlo s pogleda, i zgrabi ga opet drugom rukom, brţe nego što bi tko trepnuo okom. I iz
najdubljeg srca istisne on krik i poviĉe:
— Tako mi Stvoritelja sedam nebeskih svodova183, * ja ću nani
jeti sramotu * tomu prokletniku u svim zemljama! *
Zatim on izbaci koplje. A Luka pomisli uĉiniti onako, kako je to bio uĉinio Sarkan. Jer on je
ispruţio ruku prema koplju, kako bi ga uhvatio u letu. Ali mu se Sarkan pribliţi s drugim
kopljem. Ovo on izbaci na njega, i ono ga pogodi posred znaka kriţa, koji se nalazio na njegovu
ĉelu, našto * Allah brzo pošalje njegovu dušu u pakleni oganj, * u tu groznu podzemnu tamnicu
*. Ali kada su nevjernici vidjeli, da je Luka ibn Samlut pao mrtav, oni se poĉnu udarati po licu i
uzvikivati:
— Jao! Dogodilo se zlo!
I oni poĉnu zazivati u pomoć samostanske patrijarhe..."
183 Bog je naime izmeĊu Osmoga Neba i Zemlje - koja se nalazi u sredini svemirske kugle -
stvorio sedam nebeskih svodova.
418
Ali kada je poĉela

devedesetiprva noć
^ %g

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su se nevjernici - kada su vidjeli da Luka ibn Samlut
leţi mrtav — poĉeli udarati po licu i uzvikivati:
- Jao! Dogodilo se zlo!
I oni poĉnu zazivati u pomoć samostanske patrijarhe i vikati:
- Gdje su kriţevi, koji će nas spasiti?
I redovnici se poĉnu moliti. Zatim se svi ujedine protiv Sarka-na, * i pokazivali su mu maĉ i
koplje, * i jurišali su u boj i krvavi ples.
* Vojska je udarala na vojsku u ţelji za borbom, * i kopito je gazilo po grudima, * koplja su i
maĉevi imali posla, * ramena su i ruke poĉeli obamirati, * i konji su izgledali kao da su im noge
otrnule, * i bojni je glasnik neprestano vikao, * sve dok nije malaksala svaka ruka, * i dok dan
nije pošao u smiraje * i noć sve obuhvatila tamom.
* Tada se meĊutim vojske razdvoje, * i bilo je kao da svaki junak sliĉi pijanu ĉovjeku, * iscrpljen
od udaraca maĉem i uboda kopljem.
* Zemlja je bila posijana leševima i strašne su bile rane, * ali nitko, tko je pao, nije znao od koga
je našao smrt. * Nato se ujedini Šarkan * sa svojim bratom Dau el-Makanom * i s komornikom i
vezirom Dandanom. *
419
Devedcsetiprpa noć
I tako on rekne obojici:
- * Gledajte, Allah je otvorio vrata prema propasti pogana. *
Neka bude hvala i slava Allahu, * Gospodaru svjetova! *
Tada Dau el-Makan odgovori svojemu bratu:
- * Dajte da vjeĉno snaţnim glasom slavimo Allaha, * koji je
oslobodio od nevolje sve Arabljane i Perzijance! * O tome će govo
riti ljudi iz pokoljenje u pokoljenje, * kako si nas ti osvetio na
prokletom Luki, krivotvoritelju EvanĊelja184, * kada si koplje uhva
tio u letu, * i kada si svojom rukom dotukao Allahova neprijatelja.
* Tvoja slava neće prestati sve do kraja vijekova. *
* Ali Sarkan nato rekne: *
- * Slušaj ti veliki komorniĉe, * ti junaĉe od visoke ĉasti! * A taj odgovori:
- Ja sam na mjestu. Tada Sarkan nastavi:
- Uzmi s vezirom Dandanom dvadesettisuća vitezova, i odvedi
ih sedam fersaha185 prema moru. I ţurite se, sve dok ne budete bili
blizu obale na mjestu, gdje će udaljenost izmeĊu vas i neprijatelja
iznositi dva fersaha. Ondje zasjednite izmeĊu braţuljaka, sve dok
ne zaĉujete galamu, kada neprijatelji budu dolazili iz svojih brodo
va. Zatim ćete ĉuti s obje strane bojne poklike, ĉim zapoĉne izmeĊu
nas borba maĉevima. Pa kada budete vidjeli da se naše trupe
povlaĉe, kao da su potuĉene, i kada zatim budu neprijatelji nadirali
na njih sa svih strana, takoĊer od mora i od šatorskog logora, tada
ipak mirno ostanite leţati u zasjedi. Ĉim meĊutim ugledate stjegove
s natpisom: 'Nema drugog Boga osim Allaha, i Muhammed je
Allahov poslanik' — On neka Ga blagoslovi i neka Ga pozdravi! -
184 Posrijedi je Muhammedova kritika kršćanskog tumaĉenja Svetih Knjiga.
Poslanik će se naime, koji prema Bibliji treba doći na Zemlju, zvati - Preslavni
Ahmed).
185 Fersah odgovara parasangi, perzijskoj milji, koja je oznaka za sat vreme
na putovanja, to jest za 5.550 naših metara.
420

tada na noge sa zelenim barjacima! Podignite bojnu viku 'Allahu Akbar!' i napadnite na njih s
leĊa. Ali pazite na to, da nevjernici ne prodru izmeĊu onih koji bjeţe i mora!
Komornik odgovori:
Tako bude sve dogovoreno istoga ĉasa. Zatim oni opremljeni podu odatle, a komornik uzme sa
sobom, onako kako je bio zapovi-jedio kralj Šarkan, vezira Dandana i dvadesettisuća konjanika.
Kada je dakle zarudjela zora, * pojasu neprijatelji naprijed, isukanih maĉeva, * kopalja ĉvrsto
pritisnutih uza se, * u punoj ratnoj opremi. * I ĉete se izliju po breţuljcima i nizini, * svećenici su
sveĉano pjevali, * i glave su sviju bile nepokrivene. * Visoko su se vijorila kriţna jedra iznad
kopna, * i ljudi su ţurili sa svih strana na obalu, * konji su bili izvedeni na kopno, * i išlo se
naprijed u neodluĉan boj. * Kao da gomile dolaze plešući, svijetlile su se oštrice maĉeva, * a
koplja su puštala da vatrene munje sukljaju od prste -nova lanĉanih oklopa. * Mlin smrti se vrtio
nad glavama pješaka i ljudi na konjima, * i glave su odlijetale s tjelesa, * jezici su ostajali nijemo
stajati, * a oĉi više nisu mogle gledati, * i ţuĉni su mjehurovi poĉeli pucati. * I maĉevi su
poĉinjali bjesnjeti, * i lubanje su bile otpuhivane, * i udovi ruku pokošeni. * Konji su gacali po
lokvama krvi, * i brade su u bijesu bile pograbljene. * Tada poĉnu klicati muslimanske vojske: *
- * Blagoslov i pozdrav Njemu, jedinomu Gospodaru ljudi! *
Neka je slava Premilostivomu, * zbog njegove neusporedive
milosti! *
* Vojske su nevjernika klicale: *
- * Slava neka je kriţu i pojasu, * lozovu soku i onomu tko ti-
ješti vino, * svećenicima i eremitima, * Cvjetnici i metropolitima *!
Tada se Dau el-Makan i Sarkan povuku natrag, a njihove trupe uzmaknu u vidljivu bijegu pred
neprijateljem. Ali vojske nevjernika stanu na njih nadirati, jer su povjerovali, da su muslimani
potuĉeni, i oni se pripreme za udarac i ubod. Tada vjernici podignu glas i
421
Devedesetiprva noć
izgovore prvi Ajet druge Sure186. I kroz to su vrijeme mrtvi bili razgaţeni pod konjskim
kopitima, a glasnik Grka poviĉe:
— * O vi ljudi Mesijini svi, * vi muţevi prave vjere, * vi koji se
klanjate pred patrijarhom * — naprijed, pobjeda vam je na vidiku!
* - Vidite kako se islamske vojske nadaju u bijeg, * zato im nemoj
te okretati leĊa! * Duboko zabijajte svoje maĉeve u njihove šije * i
ne odustajte od toga da ih spopadate s leĊa! * Inaĉe ćete biti odbi
jeni od Mesije Marijina sina, * koji je govorio već u kolijevci *!
Sada Afridun, kralj od el-Konstantinije, povjeruje, da vojske nevjernika ostvaruju potpunu
pobjedu. Jer on nije znao, da je to samo pametna lukavština muslimana, i tako on pošalje kralju
od Male Azije ĉestitke na pobjedi i dadne da mu se kaţe:
— Nama je pomogla samo sveta neĉist velikog patrijarha * jer
je njezin zadah strujao nadaleko i naširoko sa brada * i brkova svih
slugu kriţa *. I ja se kunem Mesijinim ĉudima i tvojom kćerju
Abrizom, Nazarenkom187 i Marijinom sluškinjom, i vodom krštenja:
* Imam na umu da ni jednoga jedinoga islamskog borca ne ostavim
na zemlji * i da tu ljutu namjeru ĉvrsto drţim pred oĉima. *
Tako se uputi glasnik s ovom porukom, dok su nevjernici jedan drugomu poĉeli dovikivati:
— Uzmite krvnu osvetu za Luku!..."
Kraljevu odobrenju.
186 prva reĉenica drugog poglavlja u Kur'anu — "Elif, Lam, Mim!" — tumaĉi
se na više naĉina, a znaĉenje joj je do danas ostalo prijepornim. Koga o tome
zanima više, neka pogleda tumaĉenja u već gore, u bilješci 66, referiranome
Kur'anu Casnomel
187 Kršćankom.
422
Ali kada je poĉela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su nevjernici jedan drugomu poĉeli dovikivati:
- Uzmite krvnu osvetu za Luku!
Ali kralj od male Azije glasno uzvikne:
— Hajde, u osvetu za Abrizu!
A sada kralj Dau el-Makan poviĉe:
— * O vi sluge Kralja188, koji nagraĊuje, * gaĊajte narod, u ko
me obitava nevjera i nepokornost, * maĉevima koji se iskre * i kop
ljima tamnim! *
* Tada su muslimani poĉeli ponovo jurišati na nevjernike * i ubadati ih oštrim maĉem *. A
glasnik muslimana poĉne izvikivati:
— * Hajde protiv neprijatelja vjere, * svatko tko Proroka,
izabranoga, ljubi! * Ovo je vrijeme, koje vam kod Dobrostivoga i
Opraštajucega daje milost! * O ti, koji se nadaš da će ti strašan Dan
Suda donijeti spasenje, * znaj da raj leţi pod sjenom oštrice! *
188 Dakako: Boga.
423
Devedcsetidrujja noć
* I gledaj, Šarkan i njegovi ljudi su jurnuli protiv nevjernika, * i nisu im ostavili više nikakav
put k uzmaku, * a on je bjesnio kroz njihove redove s jezovitom silinom, * kadli se iznenada
pojavi neki vitez divnoga lika. *. Taj si je kroz vojske nevjernika krĉio put, * prolazio je izmeĊu
bezvjeraca udarcem i ubodom * i punio je bojno polje glavama i trupovima. * A nevjernici, koji
su se prestrašili njegova bješnjenja, * saginjali su pred njegovim ubadanjem i sijeĉenjem svoje
šije. * Bio je on opasan dvama maĉevima, * svojim pogledom i svojim ĉelikom, * i imao je dva
koplja, * svoju vitkost i uspravan stas, * a njegova mu je lepršava kosa * nadomiještala golemu
ĉetu ratnika, * kao što kazuje pjesnik:
Lijepa je dugaĉka kosa samo, ako se vijori Oko sljepooĉnica o danu bitke
Mladicu, koji svojim stršećim kopljem Bradate muškarce ĉini ţrtvom Ijevanicom.
A jedan drugi pjeva:
Govorio sam mu, kada se opasavao svojim maĉem: 'Maĉevi pogleda dostaju. Stoga odloţi iz
ruke ĉelik.'
On rekne: Maĉ je mojih pogleda za ljude od ljubavi.
Moj je ĉelik za onoga, tko nikada nije upoznao ljubavne slasti.'
Ali kada ga je ugledao Šarkan, on poviĉe:
- * Zaklinjem te Kur'anom * i Ajetima, koje je objavio Premilostivi! * Tko si ti o od svih

najsmioniji konjaniĉe? * Ti si zbi-
424

lja svojim ĉinjenjem obradovao kralja, koji poklanja uzdarja, * i kojega nijedna stvar ne odvraća
od neke druge. * Ti si potopio narod nevjere i nepokornosti! *
Tada vitez poviĉe i rekne:
- * Ti si taj, koji si se juĉer povezao sa mnom, * pa ipak kako
sam ti brzo išĉeznuo iz sjećanja! *
* Tada on skine veo sa svojega lica * i njegova ljepota zasja u
najljepšem svijetlu. * * Da, to je bio Dau el-Makan, * tomu se ob
raduje Sarkan. * Ipak bude za njega zabrinut, dok ljudi jurišaju * i
dok se gomile vojske uz njega natiskuju, * i to iz dva razloga, jer kao
prvo njegova ga njeţna dob nije štitila od zla pogleda * i kao drugo
je njegov ţivot bio za drţavu veća sreća. * Tako mu dakle on rekne:
- * O kralju, ti izlaţeš opasnosti svoj ţivot, * stoga neka ostaje
tvoj konj ujedinjen s mojim, * jer se ja za tebe bojim pred nepri
jateljem! * Ne htio se ti odvratiti od ovih ĉeta, * i dopusti da tvoju
u pogodak sigurnu strijelu odašiljemo odavde na neprijatelja! *
- * Volio bih na bojištu ĉiniti poput tebe, * jer nisam voljan u
bitci pred tobom škrtariti sa ţivotom. *
* Sada su navalile islamske vojske na nevjernike * i opkolile ih
sa svih strana. * One su se borile s njima u svetome Allahovu boju
* i lomile su moć nevjere i zadrtosti i bezboţnosti. * Kršćanski pak kralj stane uzdisati, kada je
ugledao, * kakvo je zlo pritisnulo Grke,
* jer oni su se već bili okrenuli * i bezglavo odatle bjeţali u pravcu laĊa. * Ali iznenada krenu u
juriš na njih ĉete od mora, * pod vodstvom vezira Dandana. * Taj obori srĉanu vojsku * i poĊe
protiv njih s maĉem i kopljem. * Isto tako takoĊer emir Bahram, * koji je došao sa sirijskim
gardama, * sa dvadesettisuća ljutih bojovnika, * i sada vojske islama opkole svojega neprijatelja
sprijeda i straga. *
Ali se jedan dio muslimana okrene zatim protiv onih, koji su još bili u laĊama, i donesu im
propast. I ovi se poĉnu bacati u more. Ali je veliko mnoštvo njih bilo pobijeno, u cijelosti više od
stotisuca uglednika, i nijedan od njihovih junaĉina — bio mlad ili star — nije
425
Dcvedesetidruga noć
umakao propasti. I muslimani im takoĊer zarobe laĊe, njih do dvadesetak, skupa sa svim novcem
i blagom i tovarom, * i o tome danu oni zadobiju plijen, tako velik, * kakav još nikada nitko nije
zadobio u prošlim vremenima, * niti je ikada neko uho saznalo o sliĉnoj borbi maĉem i kopljem.
* MeĊu plijenom se nalazilo samo pedesettisuća konja, * osim blaga i drugih vrsta plijena, * da
se to nije moglo izraziti brojkama i znamenkama, * i radost je muslimana poradi toga bila
bezgraniĉna, * što im je Allah darovao pobjedu i pomoć. *
Okrenimo se sada k poraţenima! Oni su naskoro dospjeli u el--Konstantiniju, k stanovnicima
je koje bila prispjela vijest, da je kralj Afridun pobijedio muslimane. I stara je Dhat ed-Davahi
bila rekla:
— Ja sam to znala: moj sin, kralj od Male Azije, se ne da natjerati u bijeg. * On se ne plaši
pred islamskim vojskama, * da, on će ĉitav svijet obratiti na kršćansku vjeru. *
Nato stara naredi velekralju Afridunu, da dadne okititi grad. * Sada se narod poĉne veseliti * i
uţivati u vinu, * ipak nitko nije uviĊao, * daje kob tako blizu. * Ali usred njihove radosti *
zagrakće nad njima gavran tuge i ţalosti. * Jer došlo je dvadeset laĊa bjegu-nica, u kojima se
nalazio takoĊer kralj od Male Azije. Kralj Afridun od el-Konstantinije im poĊe ususret sve do
obale, i oni ga izvijeste o svemu, što im se bilo dogodilo od muslimana, i oni poĉnu ţestoko
plakati i glasno naricati. * Tada se radosne vijesti * obrate u gorku patnju. * TakoĊer su mu
ispriĉali, da je Luka ibn Samlut sustignut od udesa, i da ga je pogodila sigurna strijela smrti. *
Tada se na kralja Afriduna svali jeza Sudnjega Dana, * i on sazna da njihov gubitak neće nikada
opet biti nadoknaĊen. * Tada poĉnu kod njih karmine189, * a sva im se odluĉnost rastoĉi, *
narikaĉe puste da zazvuĉi njihov pijev, * a na sve je strane odjekivao plaĉ i uzdisanje. * Kada je
meĊutim kralj od Male Azije došao ka kralju Afridunu, on mu ispriĉa istinu: kako je bijeg
muslimana bio samo jedna lukavština i prevara. I on zakljuĉi:
189 Podušja.
426

- Ne oĉekuj da ćeš vidjeti ikakve ostatke te vojske, osim onih
koji su već ovdje kod tebe!
Ali kod ovih njegovih rijeĉi kralj Afridun padne onesviješćen na tlo, tako da je njegov nos
leţao izmeĊu njegovih nogu. A kada se probudio, on uzvikne:
- Moţda se Mesija na njih razgnjevio, da je dopustio musli
manima da ih svladaju!
I tuţan doĊe veliki patrijarh, a kralj mu rekne:
- O naš oĉe, uništenje je sustiglo našu vojsku, i Mesija nas je
kaznio!
Tada patrijarh odgovori:
- Nemojte se jediti i nemojte sebi stvarati nikakve brige! Jer to ne moţe biti ništa drugo, nego
da je jedan od vas zgriješio protiv Mesije, i da smo svi mi bili kaţnjeni za njegov grijeh. Ali mi
ćemo sada za vas u crkvama ĉitati molitve, kako bi se odvratile od vas muslimanske vojske. Nato
stara Dhat ed-Davahi priĊe ka kralju Afridunu i rekne:
- O kralju, gledaj, ĉete su muslimana mnogobrojne, i mi im moţemo biti ravnima samo putem
lukavštine. Zbog toga sam ja odluĉila, da primijenim jednu lukavu zamisao i da se otputim u tu
muslimansku vojsku. Moţda, da ću ja na njihovome voĊi ostvariti svoj cilj i ubiti ga, kao što sam
ubila njegova oca. Pa ako moja lukavština na njemu uspije, tada se neće smjeti nijedan od svih
njegovih ratnika vratiti natrag u svoj zaviĉaj. Jer oni su svi jaki samo zahvaljujući njemu. Ţeljela
bih zato imati par sirijskih kršćana - jer oni svakomjeseĉno i svakogodišnje izlaze na putovanje,
kako bi prodavali svoju robu - da mi pomaţu. Jer njihovim će posredstvom moj plan moći
uspjeti.
Tada kralj rekne:
- Neka bude, kako god ti hoćeš.
Ona dakle zapovijedi, da joj dovedu sto ljudi, po roĊenju iz Ne-dţrana u Siriji. Pa kada su ovi
bili dovedeni pred kralja, on ih upita:
427
Deve&esetiArugpt, noć
— Jeste li ĉuli, što su kršćani doţivjeli od muslimana?
— Da - odgovore oni. A on nastavi:
— Znajte, ova je ţena posvetila svoj ţivot Mesiji, i ona hoće s vama otputovati, preobuĉena u
muhammedanca, kako bi izvela stanovitu lukavštinu, koja treba nama donijeti korist a
muslimane zadrţati na odstojanju od nas: kaţite, hoćete li se takoĊer vi posvetiti Mesiji, ako vam
dadnem kantar190 zlata? Tko od vas iz toga izaĊe ţiv, taj treba primiti novac, a tko umre, njega
će nagraditi Mesija.
— O kralju - odgovore oni - mi ćemo svoj ţivot posvetiti Mesiji i poloţiti ga za tebe.
Sada stara uzme sve, što joj je trebalo od aromatiĉnih korijeno-va, stavi ih u vodu i poĉne ih
kuhati iznad vatre, sve dok iz njih nije bio izvuĉen njihov crni sok. Zatim priĉeka, sve dok juha
nije bila hladna, umoĉi u nju okrajak nekoga dugaĉkog rupca i time si oboja lice. Stavi si takoĊer
preko svojih haljina dugaĉku mantiju, s izvezenim skutom, i u ruku uzme brojanice. Nato otiĊe
ka kralju Hardubu. Ali je ne prepozna niti on niti tko drugi od prisutnih, sve dok se ona sama nije
dala prepoznati. Svi je meĊutim pohvale poradi njezinih lukavština. A njezin sin rekne silno
obradovan:
— Ne htio te Mesija nikada napustiti!
Tada se ona otputi s tima kršćanima, iz sirijskog Nedţrana, na put prema baghdadskim
vojskama..."
190 Ta je centa otprilike 44 kilograma.
428
Ali kada je poĉela
s I devedesetitreća noć I s

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je — kada je kralj Afridun saslušao onu vijest - pao u
nesvijest, tako da mu je jezik leţao meĊu nogama. A kada se bio probudio, da mu je od straha
zadrhtala ţeluĉana vreća, i da se za svoju patnju potuţio staroj Dhat ed-Davahi. * Bila je
meĊutim ta prokletnica jedna zla ĉarobnica, * u vještiĉjem umijeću i varanju prava majstorica, *
bila je raskalašena laţljivica, * jedna razuzdana varalica, * iz usta je zaudarala kao govno, *
njezini su oĉni kapci bili crveni191, * njezini su obrazi bili blijedi kao smrt, * boja je njezina lica
bila zagasita, * njezin pogled je bio mutan i tup, * njezino je tijelo bilo šugavo, * njezina pak
kosa sivkasta, * njezina su leĊa bila grbava, * njezina je koţa izgledala uvelo, * a iz nosa su joj
curile šmrklje. * Ali je ona bila prouĉila spise islama * i izvela haĊĊiluk k Svetoj Kući192 od
Mekke, * a sve to samo zbog toga, da bi upoznala navade muhammedanaca * i razumjela
ĉudotvorne Ajete Kur'ana. * TakoĊer je tijekom dvije godine u Jeruzalemu priznavala ţidovsku
vjeru * i iskoristila vrijeme za prouĉavanje magije nad ljudima i
191 Ovdje su doduše posrijedi crveni kapci, ali su crvene oĉi jedno od
vještiĉjih obiljeţja.
192 Ka'ba je zapravo Bejtullah, doslovce: Kuća Allahova. Kuća Boţja).
429
Devedesetitnća noć
dţinnovima. * Ona je zato bila jedna od najgorih muka, * najveća nesreća, kojom je nebo
pogodilo ljude. * Za svaku je vjeru ona bila izgubljena * i ni na koju se religiju nije zaklela. *
Kod svojega je sina meĊutim, kralja Harduba od Male Azije, ostajala prvenstveno poradi
djeviĉanskih robinja. Jer bila je odana homoseksualnoj ljubavi, pa ako su te djevice bile daleko
od nje, ona bez njih nikako nije mogla izdrţati ţivjeti. Kada bi joj se dakle neka djevojka
svidjela, ona ju je tako poduĉavala u tome umijeću, i utrljavala bi joj unutra šafran, da bi ova
zatim od prekomjernosti orgazma tonula u nesvijest. Ako bi joj se neka pokoravala, tada je ona
bila prema njoj dobrohotna, i svojega bi joj sina uĉinila naklonjenim. Ali ako joj neka ne bi bila
po volji, tada bi smišljala njezinu propast. To je njezino ljubavno umijeće bilo poznato takoĊer
Mardţani193 i Raihani i UtruĊĊi, Abrizinim robinjama. A princeza je zazirala od stare, i nije
voljela zajedno s njome spavati, jer su njezina pazuha odvratno zaudarala i jer su njezini isprdi
smrdjeli još gore od zadaha lesa, a njezina je koţa povrh toga bila grublja od palminih vlakana.
Ona je podmićivala sve djevojke, koje bi se s njome odavale bludu, draguljima i pouĉavanjima.
Ali se Abriza drţala daleko od nje i traţila svoje utoĉište kod Svemogućega i Sveznajućega. Jer,
tako mi Allaha, pravo je rekao ovaj pjesnik:
O ti koji se pred bogatim malodušno ponizuješ, Ali se nad siromahom uzdiţeš gorda lica,
Koji svoju nakaznost kitiš skupljanjem sitniša — Miomiris zlotvora ne prikriva njegov smrad.
Ali sada natrag k povijesti njezine ratne lukavštine i njezinih opakih djela! Ona dakle krene i
uzme sa sobom voĊe kršćana i nji-
193 Mardţana je pratila kraljevnu Abrizu na njezinu bijegu iz Baghdada.
430
Povijest kralju 'Omara ibn en-Nu'mana
nove ĉete i uputi se k muslimanskoj vojsci. Kroz to meĊutim vrijeme poĊe kralj Hardub ka kralju
Afridunu i rekne mu:
- O kralju, mi ne trebamo više velikog patrijarha ni njegove
molitve, nego ćemo postupati prema savjetu moje matere Dhat ed-
-Davahi i priĉekati, što ona sa svojim beskrajnim lukavstvom moţe
obaviti protiv vojske muslimana. Jer oni već polaze na nas sa svima
svojim snagama, i uskoro će nas napasti i opkoliti.
Kada je kralj Afridun to ĉuo, veliki strah obuzme njegovo srce, i on bez odgaĊanja napiše
poslanice u sve kršćanske pokrajine, ovoga sadrţaja:
'•* Dolikuje, da se nitko od kršćanskog soja * i puka, koji se jati oko kriţa, * ne drţi po strani,
osobito od posada tvrĊava i utvrda: * neka oni svi pohitaju k nama, na konju i pješice * u pratnji
ţena i djece, * jer vojska muslimana već stoji na našem tlu. * Zato poţurite! Poţurite! Prije nego
što kod nas poĉne prebivati nevolja! *'
Sto se pak tiĉe stare Dhat ed-Davahi, ona je sa svojim pratiocima već bila otputovala iz grada.
Njih je bila preobukla u muslimanske trgovce. TakoĊer se bila opskrbila sa sto mula, koje su
nosile tkanine iz Antiohije, zlatom protkanu svilu, kraljevski brokat i više drugoga. Nadalje si je
bila dala od kralja Afriduna napisati pismo, ovoga sadrţaja:
'Ovo su trgovci iz zemlje Sirije, koji su bili na našem podruĉju. Zato neka ih nitko ne prijeći i
ne oštećuje, i neka isto tako ne uzima od njih desetinu, sve dok ne stignu u svoj zaviĉaj i ne budu
na sigurnome. * Jer zemlja cvate zahvaljujući trgovcima, * a ovo nisu muţevi od ratniĉkoga ili
razbojniĉkog staleţa. *'
Tada rekne prokleta stara svojim pratiocima:
- Zbilja, ja ću provesti jednu lukavštinu, koja će muslimanima
donijeti propast.
Ovi odgovore:
- O kraljice, zapovjedaj nam, što hoćeš. Mi ćemo ti se pokori
ti. Ne ushtio Mesija dopustiti, da tvoj pothvat propadne!
431
Devedesetitreća noć
Tako ona obuĉe haljinu od fine, bijele vune, i poĉne si trljati ĉelo, sve dok na njemu nije nastao
velik peĉat, pa ga namaze nekom vlastoruĉno spravljenom mašću, tako da joj je ĉelo jasno
svijetlilo. Imala je meĊutim ta prokleta stara mršavo tijelo i probadajući pogled. I ona si tijesno
omota uţeta iznad gleţnjeva, i poĊe dalje, sve dok se nije pribliţila muslimanskom logoru. Zatim
odveţe ta uţeta, koja su ostavila za sobom duboke tragove na njezinim listovima. Nato namaze
modrice zmajevom krvlju i zapovijedi svojim pratiteljima, da je ţestoko izbiĉuju i da je stave u
sanduk, i rekne:
— * Uzvikujte uzvik oĉitovanja vjere, * neće vam od toga nas
tati nikakva ozbiljna šteta! *
Oni meĊutim uzviknu:
— * Kako bismo te mi mogli tući, koja si ipak naša gospodarica
Dhat ed-Davahi, * mati kralja, koji je preslavan? *
Ali ona rekne:
— * Prijekor i karanje neće biti upućivani * onomu, tko se
upućuje na zahod. * Jer nuţda * slama zabranu. * Kada me stavite
u sanduk, uzmite ga poput nekoga sveţnja i natovarite ga na na leĊa
jedne od mazgi. * Zatim prolazite sa svim tim kroz logor musli
mana, * bez straha i prijekora u svojim dušama! * Pa ako vas neki
od muslimana pokuša sprijeĉiti, tada mu ostavite ţivotinje i njihove
terete, i uputite se k njihovu kralju Dau el-Makanu, usrdno zazovite
njegovu zaštitu i recite: 'Mi smo bili u zemlji nevjernika, i oni nam
nisu ništa uzeli, nego su nam napisali jednu putovnicu, kako nas
nitko ne bi smio ometati. Kako moţete sada vi htjeti uzeti našu
robu? Ovdje je pismo kralja od Male Azije, koje kazuje, da nas
nitko ne smije ometati silom!' Pa ako on upita: 'Što ste vi stekli sa
svojom robom u zemlji Grka?' tada mu dajte kao odgovor: 'Naš je
dobitak osloboĊenje jednoga poboţnog ĉovjeka, koji je već od prije
petnaest godina leţao u stanovitome podzemnom podrumu i dozi
vao u pomoć, a ipak mu nitko nije pomagao. Da, pogani su ga
muĉili. Ali mi to nismo znali, premda smo dugo vremena boravili u
el-Konstantiniji, prodavali svoju robu, i za nju kupovali drugu. Kada
smo se zatim pripremili i odluĉili za povratak u svoju zemlju,
432

provodili smo posljednju noć u razgovoru o svom putovanju, a kada je osvanuo dan, ugledamo
iznenada na zidu naslikan neki lik. I kada smo mu prišli bliţe i bolje ga promotrili, gledaj, kadli
se on pokrene i rekne: — O vi muslimani, ima li tko meĊu vama, tko bi si volio steći nagradu
Gospodara svjetova? - Kako to? - upitamo mi. A onaj lik odgovori: - Vidite, Allah uzvišeni mi
dopušta, da s vama razgovaram, * kako bi se vaše povjerenje uĉvrstilo * i kako bi vas vaša vjera
osnaţila. * Ne ostajte više u zemlji pogana, * otiĊite k vojsci muslimana! * Jer kod njih je maĉ
Premilostivoga, * junak, kojemu sada ne sliĉe nijedni drugi, * kralj Sarkan, zahvaljujući kojemu
će el--Konstantinija biti osvojena * a narod kršćana biti upropašten. * Pa kada budete na putu tri
dana, naći ćete jednu pustinjsku nastambu, koja je poznata kao pustinjska nastamba od
Matruhine, i koja sadrţi jednu ćeliju. Nju potraţite ĉista srca i nastojte snagom svoje volje
dospjeti u nju. Jer unutra ţivi redovnik iz svetoga grada Jeruzalema po imenu 'Abdallah. * Taj je
postigao meĊu ljudima najviši stupanj poboţnosti, * i on moţe izvršavati ĉuda, od kojih izmiĉe
svaka sumnja. * Ali su ga neki redovnici prevarili i stavili ga u stanoviti podrum, u kome on
boravi već dugo vremena, zarobljen. * Njegovo je osloboĊenje ĉin, koji donosi radost Gospodaru
svjetova, * i njegovo razrješenje najbolje djelo u borbi za vjeru. *'
Kada je dakle stara bila takvu stvar dogovorila sa svojim pratiocima, ona rekne:
- Ĉim vam kralj Sarkan pokloni svoje uho, ispriĉajte mu: 'Kada smo mi od toga lika ĉuli ove
rijeĉi, saznali smo, da je taj svetac'..."
Tada primijeti Šehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine priĉu koju je bila zapoĉela po
433
Ali kada je poĉela
11 devedesetiĉetvrta noć i ?

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje stara Dhat ed-Davahi - kada se o takvoj stvari
sporazumjela sa svojim pratiocima — rekla:
— Ĉim vam kralj Sarkan pokloni svoje uho, ispriĉajte mu: 'Kada smo mi od toga lika ĉuli ove
rijeĉi, saznali smo, da je taj svetac jedan od najvećih pravednika i od Allahovih slugu, koji k
njemu dolaze ĉista srca. Tako smo mi dakle putovali odatle tri dana, sve dok se nije pred našim
licem pojavila ona pustinjska nastamba. Ondje skrenemo i navratimo se, i provedemo taj dan,
tim što smo kupovali i prodavali, onako kako to ĉine trgovci. * I ĉim je dan otišao u smiraje * i
noć sve obuhvatila tamom, * uputimo se k toj ćeliji, u kojoj se nalazio podrum, i zaĉujemo sveca,
nakon što je bio izgovorio par ajeta iz Kur'ana, kako se tuţi u ovim stihovima:
Vodim duševnu borbu, i moje grudi postaju tijesnima, More je briga došlo ljuljajući se i utopilo
moje srce.
Ako nema nikakva spasenja, onda radije brzo skonĉanje. Jer gledaj, smrt je blaţa nego vjeĉna
bol.
435
Devedesetiĉctvrta noć
0 munjo, ako ti ţuriš u zaviĉaj k njezinom narodu,
1 ako ondje zatim vidiš zraku vesele nade —
Kako ja mogu onamo dospjeti, gdje nas sada ipak ratovi razdvajaju igdje su vrata pomoći preda
mnom zakljuĉana?
Dopusti da mojim prijateljima stignu pozdrav i rijeĉi, Da sam zarobljen u samostanu Grka daleko
u daljini.'
- Pa kada me vi tek donesete u logor muslimana - tako nas
tavi stara dalje - i kada ja budem bila meĊu njima, tada ćete vi
takoĊer vidjeti, što ću ja poĉiniti, kako bih njih obmanula i pobila
sve do posljednjeg ĉovjeka.
Kada su meĊutim kršćani bili ĉuli njezine rijeĉi, oni joj poljube ruke, istuku je ţestoko i bolno,
kako bi joj se pokorili, i poloţe je u sanduk. Jer oni su shvaćali, da je to njihova duţnost, da joj
iskazuju poslušnost. I konaĉno krenu s njome prema logoru muslimana.
U meĊuvremenu su muslimanski ratnici, kada im je Allah poklonio pobjedu nad neprijateljem,
popljaĉkali sav novac i svu opremu, koja je bila na laĊama, a zatim su svi sjeli, da jedan s drugim
naklapaju. A Dau el-Makan rekne svojemu bratu Sarkanu:
- Gledaj, Allah nam je poklonio pobjedu zbog našega
pravednog ponašanja i poradi naše sloge. Stoga, o Šarkane, poko
ravaj se u podvrgavanju volji Allaha Svemogućega i Preslavnoga
takoĊer nadalje mojoj zapovijedi. Jer ja hoću ubiti deset kraljeva
kao osvetu za svojega oca, i hoću smaknuti pedesettisuća Grka i
zatim ući u el-Konstantiniju.
Tada Sarkan odgovori:
- Moj je ţivot tvoja otkupnina od smrti! Ja ću sigurno istrajati
u dţihadu, pa makar takoĊer morao još mnogo godina ostati u nji
hovoj zemlji. Ali, brate, ja imam u Damasku jednu kćer po imenu
436
Povijest kralju 'Omara ibn m-Nu'mana

Kudija-Fakan, i ja je od srca ljubim, * jer ona je ĉudo ovoga vremena * i bit će slavljena
nadaleko i naširoko. *
Dau el-Makan nato:
- TakoĊer sam ja napustio svoju ţenu. Tada je ona bila trudna i njezino je vrijeme bilo blizu.
Ali ja ne znam, što mi je Allah kroz nju podario. Obećaj mi, brate, ako mi Allah pokloni sina, da
ćeš svoju kćer dati njemu za ţenu. Obvezi se na to svojom rijeĉju.
- Od srca rado - odgovori Šarkan.
I on pridrţi svojemu bratu ruku i rekne:
- Ako ti se rodi sin, ja ću mu dati za ţenu svoju kćer Kudiju-
-Fakan.
Tomu se Dau el-Makan obraduje i oni jedan drugomu ĉestitaju na pobjedi nad neprijateljem. I
takoĊer vezir Dandan ĉestita obojici braće i rekne:
- Znajte, o kraljevi, Allah nam je poklonio pobjedu, jer smo
mu mi, Svemogućemu i Preslavnomu, posvetili svoj ţivot. Jer mi
smo napustili kuću i ognjište. Moj dakle savjet ide na to, da mi goni
mo neprijatelja, da ga pritjeramo u tjesnac i još jednom potuĉemo.
Zatim će nam moţda Allah dopustiti, da ostvarimo svoj cilj, tako da
svoje neprijatelje stubokom istrijebimo. Ako vam je to po volji, vi se
ukrcajte na laĊe i zaveţite na more, *dok ćemo mi putovati kopnom
* i u krvavim turnirima dalje provoditi borbu i okršaj. *
* Tako ih je vezir Dandan bez prestanka podbadao na borbu, * i izgovorio ovu pjesniĉku rijeĉ:
*
Najveća je sreća ipak, da sepotuće neprijatelja, Da ga se progoni na leĊima brzoga konja,
I glasnik, koji donosi vijest o radosti, I prijatelj, koji dolazi, a da to ne najavi.
437
Devedesetiĉetvrta noć
I ove rijeĉi jednoga drugoga:
Ako ostanem na ţivotu, uĉinit ću rat svojom materom, Koplje svojim bratom, svojim ocem maĉ,
Sa svakim bradatim muškarcem, koji smješkajući se pozdravlja smrt,
Kao da mu je kroz njegovu smrt ostvarena vlastita ţelja.
I zatim vezir Dandan zakljuĉi:
— * Slava neka je Njemu, koji nam je poslao svoju moćnu pomoć * i usrećio nas plijenom u
srebru i zlatu! *
Nato Dau el-Makan izda zapovijed za polazak, i oni krenu ubrzanim marševima prema el-
Konstantiniji, sve dok nisu došli * do stanovite ravnice, pune svakojakih lijepih stvari, * divljaĉi,
koja je uţivala u skakanju, * i gazela, koje su šetale pasući. * Oni su dakle bili prevalili put
velikim pustinjama, i tijekom šest dana bili bez vode. Ali kada su se pribliţili ovoj livadi, * našli
su ovdje vodu kako izvire * i voće kako bujno raste, * i ta je zemlja bila kao raj, * koji je
dopuštao da ga se gleda u njegovome najljepšem nakitu. * Pijane od rose mladoga vina ljuljale
su se grane. * Ondje je bio takoĊer slatki nektar * ujedinjen sa Zefirovim blagim dahom. *
Opĉarani su bili oko i duša, * kako to pjesnik slavi u pjesmi: *
Pogled na nasmijanu livadu. Zar to nije,
Kao da je po njoj prostrt nekakav zeleni ogrtaĉ?
Ako to vidiš svojim roĊenim okom, onda gledaš samo Jedno more, u kome se voda ljuljajući se
oklizuje.
438

Ako dušom pogledaš u krošnje njegova drveća, Tada iznad tvoje glave lebdi sjaj zlatokruga194.
I kako to kazuje jedan drugi:
Potok je obraz, zacrvenjen od Sunĉeve zrake,
Po kome se kreće od sjene vrba neka tako meka pahulja,
Voda je o podnoţju debala poput kopĉa
Od srebra, a cvjetovi su nalik kraljevskoj kruni.
* Ĉim je dau el-Makan ugledao ovu livadu, * koja je svojom dubravom drveća i svojim
rascvalim cvjetovima i svojim cvrkutavim pticama krijepila srce, * tada on dovikne svojemu
bratu Sarkanu i rekne:
- Brate, u Damasku nema niĉega što bi bilo nalik ovomu mjestu. * Mi ćemo tek nakon tri dana
poći dalje, kako bismo se mogli odmoriti i kako bi bojovnici islama zadobili snage, * tako da im
njihova srĉanost postane jakom, da zapoĉnu borbu protiv bijednih pogana. *
Tu se oni zaustave. I dok su ondje logorovali, gledaj, kad li zaĉuju glasove iz daljine, pa kada
je Dau el-Makan upitao o tome, reknu mu, da se ondje odmarala neka karavana trgovaca iz
sirijske zemlje. Moţda ih je napala vojska i oduzela im nešto od robe, koju su nosili iz zemlje
nevjernika. A nakon stanovitoga su vremena došli trgovci, i viĉući su molili kralja za pomoć.
Dau el-Makan meĊutim izda zapovijed, da ih se dovede pred njega. I kada su došli, oni reknu:
194 Zlatokrug je glorijin vijenac, svetokrug.
439
Devedesctiĉetvrta noć
— O kralju, mi smo bili u zemlji nevjernika, i oni nas nisu op
ljaĉkali. Kako nam mogu naša muslimanska braća oduzeti našu ro
bu, pogotovo kada se nalazimo u njihovoj zemlji? Gledaj, kada smo
mi ugledali vaše trupe, tada smo pošli k njima, a oni su nam oduzeli,
što smo imali kod sebe. Tako, sada smo ti ispriĉali, što nam se
dogodilo.
Zatim oni izvade pismo od kralja od el-Konstantinije, a Šarkan ga proĉita. Nato on rekne:
— Mi ćemo narediti, da vam se smjesta vrati ono, što vam je
oduzeto. Ali nije pravo od vas, da nosite robu u zemlju nevjernika.
Oni odgovore:
— Visoki gospodaru, gledaj, Allah nas je doveo u njihovu ze
mlju, kako bismo nešto stekli, što nitko od boraca za vjeru nije
stekao, ĉak ni vi na svima svojim pohodima.
Sada Sarkan upita:
— Sto ste dakle vi stekli?
A oni odgovore:
— To ti mi moţemo reći samo nasamo. Jer ako bi ta stvar posta
la javnom meĊu ljudima, tada bi ona mogla doći do ušiju nekoga
nepozvanoga, i zatim bi postala uzrokom naše propasti i propasti
svih muslimana, koji putuju u zemlju Grka.
Oni su dakle bili sakrili sanduk, u kome se nalazila prokleta Dhat ed-Davahi. Tada ih Dau el-
Makan i Šarkan odvedu na stanovito tajno mjesto, gdje su oni obojici objavili sveĉevu povijest i
plakali, sve dok nisu takoĊer dva kralja doveli do plaĉa..."
440
Ali kada je poĉela
11 devedesetipeta noć 1 s

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su kršćani u odjeći trgovaca kraljevima Dau el-Makanu
i Sarkanu na stanovitome tajnom mjestu objavili sveĉevu povijest i da su plakali, sve dok nisu
takoĊer njih dvojicu doveli do plaĉa. I ispriĉali su im sve, što ih je bila nauĉila stara vještica.
Tada Sarkanovo srce osjeti sućut prema svecu, obuzme ga saţeljenje prema njemu, i raspali ga
revnost za sluţbu Allahu Preuzvišenomu. Stoga on rekne:
- Jeste li vi oslobodili toga sveca, ili je on još u pustinjskoj nas
tambi?
Oni odgovore:
- Mi smo ga oslobodili, i ubili smo poglavara samostana iz stra
ha za svoj ţivot. Zatim smo meĊutim u smrtnome strahu otrĉali
odatle. Ali nam je neki povjerenja dostojan ĉovjek ispripovijedao,
da u tome samostanu leţi centa zlata i srebra i dragulja.
Zatim oni donesu onaj sanduk i izvade iz njega ovu prokletnicu, a ta je bila u svojoj mršavosti i
crnoći nalik nekoj metliĉinoj mahuni. A ona je bila još uvijek sputana onim okovima i lancima.
Kada su je meĊutim ugledali Dau el-Makan i oni koji su stajali uokolo, povjerovali su, da je to
Allahov sluga, ĉist i jedan od najpoboţnijih
441
Devedesetipeta noć
isposnika, pogotovo što je njezino ĉelo svijetlilo od masti, kojom si je bila namastila lice. Tada
Dau el-Makan i njegov brat gorko zaplaĉu. Zatim ustanu i poljube njezine ruke i noge i poĉnu
glasno jecati. Ali im ona kimne i rekne im:
— Okanite se plakanja i poslušajte moje rijeĉi!
Pokorni njezinoj zapovijedi oni prestanu plakati, a ona rekne:
— Znajte, vas dvojica, ja sam bio zadovoljan s onim, što mije
uĉinio moj Gospod, jer sam znao, da je ţalost, koja je došla na me
ne, bila jedan ispit, na koji me je stavio Svemogući i Preslavni. A tko
u ţalosti i iskušenju ne pokaţe strpljenje, taj neka ne ulazi u vrtove
blaţenih. Ja sam Mu se dakako usrdno molio, da se smijem vratiti
u svoju zemlju, ne, jer sam ţalost, koja me je snašla, osjećao odveć
bolnom, nego kako bih mogao umrijeti pod kopitima boraca za vje
ru, koji nakon svoje smrti u boju ne umiru, nego ulaze u vjeĉni ţivot.
I ona izrekne stihove:
Tu je brdo Sinaj. Vatra je bitke upaljena. I ti si Musa195, i sada je to pravo vrijeme.
Baci štap, on će proţdrti sve, što su oni stvorili.
Ne plaši se! Pred uzetima ljudi, zmijama, si ti neranjiv196.
Kada je stara bila izrekla te stihove, suze joj poteku niz lice, a njezino je lice zraĉilo pod mašću
poput sjajeće svjetlosti. I Šarkan se pred njome podigne, poljubi joj ruku i naredi da joj se donesu
jela. Ona meĊutim odbije i rekne:
— Ja sam već od prije petnaest godina danju postio. Kako bih
onda trebao prekinuti svoj post u vrijeme, * kada me je Gospod u
195 Biblijski Mojsije.
196 Uţeta su Egipćana postala zmijama, ali ih je proţdro Mojsijev štap, usp.
Kur'an 20,68.
442
Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'tnana

svojoj dobrostivosti oslobodio iz ropstva kod nevjernika, * i izbavio me od neĉega, što je gore od
patnje u paklenoj vatri! * Ja ću priĉekati do Sunĉeva zalaska.
Kada je meĊutim došlo vrijeme veĉere, tada se Sarkan i Dau el--Makan upute k njoj, donesu
joj jelo i reknu:
- Jedi, o isposniĉe!
Ali ona rekne:
- Ovo nije vrijeme za jelo, to je vrijeme, da se ĉovjek obrati
molitvom I<xalju koji uzvraća.
Zatim ona uĊe u nišu za molitvu i molila je, sve dok nije protekla noć. I tri dana i noći nije
odustajala od tog ĉinjenja, sjedala je samo prilikom izgovaranja pozdravnih formula o koncu
molitava. Kada ju je dakle Dau el-Makan vidio takvom, ĉvrsta je vjera uhvatila korijen u njegovu
srcu, i on rekne Sarkanu:
- Dadni za ovoga sveca podići šator od crvene koţe i odredi
mu nekoga slugu da ga posluţuje!
Ipak on o ĉetvrtom danu naruĉi jelo, i donesu mu svakojake dobre stvari, koje su mogle
obradovati srce i oĉarati oko. Ali ona od svega toga pojede samo jedan jeĉmeni kruh i sol. Zatim
ona poĉne iznova postiti, a kada je došla noć, podigne se na molitvu. Sarkan meĊutim rekne Dau
el-Makanu:
- Ovaj ĉovjek stvarno provodi u djelo odricanje od svijeta sve
do najvišeg stupnja, i kada ne bi bilo dţihada, tada bih mu se ja
prikljuĉio i sluţio bih Allahu kao njegov uĉenik, sve dok ne bih stao
pred Njega. Sada bih meĊutim volio ući k njemu u šator i neko vri
jeme s njime naklapati.
Tada rekne Dau el-Makan:
- To bih ja takoĊer volio. A budući da mi sutra polazimo u
borbu prema el-Konstantiniji, nećemo opet nalaziti tako pogodnu
priliku.
Sada rekne vezir Dandan:
443
Devedesetipeta noć
- Ja takoĊer ništa manje ne ţelim vidjeti toga isposnika. Moţ
da će se on moliti za mene, da u ovome dţihadu padnem i uzmog-
nem stupiti pred Allaha Gospoda, jer ja sam postao umoran od
ovoga svijeta.
Tako se oni upute, kada se nad njima spustila noć, u šator one vještice Dhat ed-Davahi. A
budući da su je vidjeli kako stoji u molitvi, uĊu k njoj i poĉnu plakati iz saţaljenja prema njoj.
Ona meĊutim nije na njih obraćala paţnju, sve dok nije prošla sredina noći i dok nije zakljuĉila
svoju molitvu pozdravnom formulom. Zatim se okrene k njima, pozdravi ih i upita:
- S kojega vi razloga dolazite?
Tada oni odgovore:
— O ti sveti ĉovjeĉe, zar nisi ĉuo, kako smo mi kod tebe plakali?
Ona nato:
— Tko stoji pred Allahom, taj nema više nikakve zemaljske
obstojnosti, da bi mogao slušati glas nekoga ĉovjeka, ili ga vidjeti!
Zatim oni zamole:
- Mi bismo voljeli, da nam ti ispripovijedaš, zbog ĉega si bio
zarobljen, i da se noćas za nas moliš. Jer to će za nas biti bolje nego
zauzeće el-Konstantinije.
Kada je ĉula njihove rijeĉi, ona rekne:
— Tako mi Allaha, kada vi ne biste bili gospodari pravovjernih,
ja vam ne bih nikada ništa o tome pripovijedao. Jer ja se ţalim samo
pred Allahom. Ali vama hoću ispriĉati, kako sam bio zarobljen.
Znajte onda, ja sam ţivio u Jeruzalemu s nekoliko svetaca i i zane
senih derviša, ali se nisam uznosio meĊu njima. Jer me je Allah
Hvaljeni i Uzvišeni bio obdario poniznošću i suzdrţljivošću. Skobilo
se pak, da sam jedne noći sišao k moru i šetao po vodi. Tada uĊe, ne
znam odakle, u mene gordost, i ja reknem sebi samomu: 'Tko moţe,
kao ja, šetati po vodi?' I otada otvrdne moje srce, i Allah me dovede
u napast ĉeţnjom za putovanjem. Tako ja otputujem u Malu Aziju,
i tijekom sam jedne godine dana ondje posjećivao sve krajeve, sve
444

dok nije preostalo više nijednoga mjesta, na kome se ne bi bio pomolio Allahu. Kada sam dakle
došao u taj kraj, popeo sam se na planinu i našao stanovitu pustinjsku nastambu, u kojoj je
stanovao redovnik po imenu Matruhina. I ĉim me je on ugledao, izašao je k meni, poljubio mi je
ruke i noge i rekao: 'Ja sam te gledao, od onoga ĉasa, kada si stupio u zemlju Grka, i ti si me
ispunio ĉeţnjom prema zemljama islama.' Zatim on uzme moju ruku i odvede me u to pustinjsko
skrovište i dovede me u neku tamnu prostoriju. Pa ĉim sam ja u nju stupio, kadli on neoĉekivano
iza mene zakljuĉa vrata i ostavi me ondje ĉetrdeset dana bez jela i pića. Jer tako me htio pustiti
da polako umrem. No dogodilo se jednoga dana, da je u tu pustinjsku nastambu došao neki vitez,
po imenu Dakianus, praćen od deset štitonoša i svoje kćeri, zvane Tamathil, koja je bila najveća
ljepotica u cijeloj zemlji. Pa kada su ušli u tu nastambu, redovnik im Matruhina ispripovijeda o
meni, a vitez rekne: 'Izvedi ga van! Jer on sigurno nema na sebi dovoljno mesa, da bi mogao
nahraniti jednu pticu.' Tako oni otvore vrata one tamne prostorije i naĊu me, kako stojim u niši i
molim, izgovaram Kur'an, slavim Allaha uzvišenoga i ponizujem se pred Njim. Kada su me
ugledali pri takvome djelu, Matruhina uzvikne: 'Ovaj je ĉovjek zaista neki nadcarobnjak!' A ĉim
su ĉuli njegove rijeĉi, oni mi svi priĊu, Dakianus i njegovi pratitelji, i tako me grozno istuku, da
sam poĉeo ĉeznuti za smrću i sebi predbacivati i govoriti: 'To je nagrada za onoga, koji se uznosi
nad druge i koji se oholi zbog onoga, što mu je podario Allah preko njegovih vlastitih snaga! A
ti, moja dušo, u tebe su se ušuljale gor-dost i oholost. Zar ti ne znaš da bahatost ljuti Allaha i
otvrdnjuje srce i vodi ĉovjeka u pakleni oganj?' Nato mi stave okove i bace me natrag u moju
prostoriju, koja je bila u onoj zgradi podzemni zatvor. I svakoga su mi trećeg dana spuštali po
jedan jeĉmeni kruh i po gutljaj vode.A svakoga je mjeseca ili svakoga drugoga u nastambu
dolazio vitez. Njegova je pak kći Tamathil bila odrasla. Jer ona je bila devet godina stara, kada
sam je ja prviput ugledao, a petnaest je godina bilo prešlo preko mene u zarobljeništvu, tako da
je ona dosegla svoju dvadesetiĉetvrtu godinu. Nema meĊutim niti u našoj zemlji ni u zemlji Grka
neke, koja bi bila ljepša od nje, a njezin se otac bojao, da će mu je kralj oduzeti. Jer ona se bila
posvetila Mesiji.
445
Devedesetipeta noć
Ali je ona s njim dolazila jašući, preobuĉena u viteza, tako da u njoj nitko, tko bi je ugledao,
unatoĉ njezinoj neusporedivoj ljepoti, nije prepoznavao djevojku. A njezin je otac u tome
pustinjskom skrovištu sakrio svoje bogatstvo, jer svatko, tko posjeduje nešto u skupocjenim
blaţima, obiĉava to ondje pohranjivati. Ja sam ondje vidio svakojakoga zlata i srebra i dragulja i
skupocjenoga posuĊa i rijetkosti, kojih bi broj mogao izmjeriti samo AUah Uzvišeni. Vi ste pak
dostojniji toga bogatstva nego nevjernici. Zato stavite ruku na sve, što se nalazi u toj pustinjskoj
nastambi i podijelite to muslimanima, pogotovo borcima za vjeru! Kada su ovi trgovci došli u el-
-Konstantiniju i prodali svoju robu, progovori im onaj lik na zidu posredstvom stanovitog ĉuda,
koje mi je dopustio AUah. Tada oni krenu prema pustinjskoj nastambi i ubiju patrijarha
Matruhinu, nakon što su ga najprije srdito izmuĉili i povlaĉili za bradu, sve dok im nije pokazao,
gdje se ja nalazim. I oni me oslobode, ali im se nije odatle nudio nikakav izlaz, osim da bjeţe od
straha pred opasnošću. Sutra će dakle naveĉer Tamathil doći kao obiĉno u to skrovište, a slijedit
će je njezin otac i njegovi štitonoše, jer je on za nju zabrinut: ako vi dakle hoćete biti svjedocima
svega toga, uzmite me sa sobom, a ja ću vam predati novac i blago viteza Dakianusa, koje se
nalazi na toj planini. Jer ja sam vidio, kako su oni vadili zlatne i srebrne posude, kako bi iz njih
pili, a opazio sam takoĊer kod njih djevojku, koja je pred njima pjevala na arapskome — ah,
kada bi taj lijepi glas ipak izlagao Kur'an! Ako dakle vi hoćete, sakrijte se u onome skloništu, sve
dok ne doĊu Dakianus i njegova kći. Nju zarobite, jer ona dolikuje samo najvećem kralju našega
vremena Sarkanu ili kralju Dau el-Makanu.
Kada su njih trojica ĉuli njezin govor, oba se kralja obraduju, ali ne vezir Dandan, jer on joj
nije pravo vjerovao, i njezine mu rijeĉi nisu htjele ulaziti u glavu. Ali se bojao, da s njome
razgovara, iz poštovanja prema kralju, iako je bio pogoĊen njezinim rijeĉima, i premda su se na
njegovu licu pokazivali tragovi nepovjerenja. Tada stara Dhat ed-Davahi rekne:
— Gledajte, ja se bojim, da će vitez doći, pa, ako naĊe ovdje na livadi ulogorene trupe, da se
neće usuditi ući u pustinjski stan.
446
Tako sultan Dau el-Makan izda trupama zapovijed za marš na el-Konstantiniju i rekne:
- Ja sam odluĉio, da uzmem sa sobom sto konjanika i mnogo
mula i da poĊem na onu planinu, kako bih iz te nastambe uzeo
blaga.
I on istoga ĉasa pošalje po komornika. Naredi da doĊu k njemu on i voĊe Turaka i
Dajlamićana, i rekne:
- S osvitom dana krenite na marš prema el-Konstantiniji. Ti, o
komornice, trebaš u savjetu i vodstvu zauzeti moje mjesto. Ti
meĊutim, Rustem, trebaš na bojnome polju biti zastupnikom moje
ga brata. Ali nemojte dopustiti da itko zna, da mi nismo s vama!
Nakon tri ćemo dana opet stići k vama.
Zatim odabere sto najsmionijih vitezova, i krene sa Sarkanom i vezirom Dandanom i ĉetom
konjanika. Uzeli su takoĊer sa sobom mule i sanduke, kako bi natovarili blaga..."
447
Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine priĉu koju je bila zapoĉela po
Ali kada je poĉela
devedesetišesta noć
? W W$ W W? W W W W W W W?9"$

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Sarkan sa svojim bratom Dau el-Makanom i vezirom
Dandanom i sa sto konjanika krenuo prema samostanu, koji im je opisala prokleta Dhat ed--
Davahi, i da su uzeli takoĊer sa sobom mule i sanduke, kako bi natovarili blaga.
Ĉim je dakle zarudjela zora, komornik dadne, da se u logoru objavi zapovijed za polazak. I
vojnici poĊu u uvjerenju, da dva kralja i vezir Dandan putuju s njima. Jer oni nisu znali, da su ovi
bili odjahali prema onomu samostanu.
Ostavimo mi vojsku da ode, i pogledajmo, što se dogaĊalo sa Sarkanom i Dau el-Makanom i
vezirom Dandanom. Oni potajno zaostanu sve do kraja dana. Nevjernici meĊutim, koji su se
nalazili kod Dhat ed-Davahi, potajno odu odatle, pošto su prije toga bili kod nje, i poljubili joj
ruke i noge i zamolili je za dopuštenje za polazak. A ona im nije samo dala dopuštenje, nego im
se udostoji-la priopćiti takoĊer svoj vlastiti lukavi plan. Kada se zatim spustila tamna noć, ona
rekne Dau el-Makanu i njegovim drugovima:
- Hajdete, dajte da otiĊemo na goru, i uzmite sa sobom par naoruţanih ljudi!
449
Devedesetiksta noć
Oni je poslušaju i ostave pet konjanika na podnoţju te planine, dok je ostatak odjahao ispred
Dhat ed-Davahi, koja je u prekomjernoj radosti zadobila nove snage, tako da je Dau el-Makan
uzviknuo:
— Slava neka je Njemu, koji je osnaţio ovoga sveca, kojemu ravna mi još nikada nismo
vidjeli!
No taje vještica kralju od el-Konstantinije na ptiĉjim krilima197 poslala poruku. U njoj ga je
upoznala sa svim onim, što se bilo dogodilo, i ona zakljuĉi:
'Ja ţelim, da mi Ti pošalješ desettisuća najhrabrijih grĉkih vitezova. Oni se trebaju oprezno
šuljati uzduţ planinskog podnoţja, kako ih ne bi primijetila vojska islama. Pa kada doĊu do
pustinjske nastambe, neka ondje postave u zasjedu, sve dok ja ne budem kod njih s kraljem
muslimana i njegovim bratom. Jer ja sam ih namamila u klopku: ja dolazim s njima i s vezirom i
sa samo sto konjanika, i predat ću im kriţeve, koji se nalaze u samostanu. Odluĉila sam ubiti
redovnika Matruhinu, jer se moj plan ne da izvesti, a da se njemu ne oduzme ţivot. Ako meĊutim
lukavština uspije, tada se ni jedan od muslimana neće smjeti vratiti u svoj zaviĉaj, * ne, ni jedan
jedini ĉovjek, * koji moţe potpiriti vatru. * A Matruhina neka bude prinesen kao ţrtva * za
kršćansko općinstvo i viteštvo kriţa, * i slava neka je Mesiji od poĉetka do kraja!'
Kada je ta poslanica stigla u el-Konstantiniju, nadzornik je golubova odnese ka kralju
Afridunu. Pa kada ju je taj bio proĉitao, on odmah naredi vojnicima da krenu, opremljeni svaki s
po jednim konjem, po jednom jahaćom devom i po jednom mulom i zalihom za jelo, tim što im
je zapovijedio, da se upute u onu pustinjsku nastambu i da se, kada dospiju do utvrĊenja, koje se
ondje nalazi, u njemu sakriju.
Sada natrag ka kralju Dau el-Makanu i njegovu bratu Sarkanu i veziru Dandanu i njihovoj ĉeti!
197 Posrijedi je golub listonoša.
450

Kada su oni prispjeli do pustinjske nastambe, uĊu unutra i naiĊu na redovnika Matruhinu, koji
im doĊe u susret, kako bi vidio, tko su. Tada poviĉe svetac, to jest: Dhat ed-Davahi:
- Dotući te ovoga prokletnika!
* Tada oni udare na njega maĉevima * i naliju mu pehar smrti. * Zatim ih ta stara vještica
odvede u odaju zavjetnih darova, i oni iz nje izvuku u dragocjenostima i blagu više, nego što im
je to ona bila opisala. Pa nakon što su sve to sakupili, stave plijen u sanduke i natovare ih na
mule. Tamathil meĊutim i njezin otac nisu dolazili iz straha pred muslimanima. Tako Dau el-
Makan ostane ondje, da ih priĉeka, i on je ostajao cijeli dan, i takoĊer sljedeći i još treći, sve dok
mu Sarkan nije rekao:
— Tako mi Allaha, ja sam u brizi za vojsku islama. Jer ja ne
znam, što se s njome dogodilo.
Njegov brat odgovori:
- Budući da smo sada zadobili ovo veliko blago i da se više ne
moţemo nadati, da će Tamathil ili inaĉe tko doći u ovaj samostan,
nakon što je takva nesreća snašla vojske Grka, zadovoljit ćemo se s
onim, što nam je dao Allah, i sada krenuti. Moţda će nam On po
moći, da osvojimo el-Konstantiniju.
Zatim uzmu jahati niz planinu. Dhat ed-Davahi im meĊutim nije smjela protusloviti, iz straha,
da ne oda svoju prevaru. Išli su dakle dalje, sve dok nisu stigli do tjesnaca u kome im je stara s
desettisuća konjanika postavila zasjedu. Ĉim su dakle ti ugledali muslimane, * oni ih opkole sa
svih strana uperenih kopalja * i puste da pred njima pleĊšu svjetlucavi maĉevi. * I zatim pogani
poĉnu izvikivati povik svoje nevjere, * i upere strijele svoje podmuklosti. * Kada su meĊutim
Dau el-Makan i njegov brat Sarkan i vezir Dandan, ugledali ovu gomilu, oni uvide, daje posrijedi
mnogobrojna vojska, i reknu:
— Tko je ovim trupama dao obavijest o nama?
Ali Sarkan uzvikne:
451
Devedesetiksta noć
— * Brate, ovo nije vrijeme, da govor teĉe, * ovo je vrijeme, da
se udara maĉem i gaĊa strijelama. * Zato osnaţite svoj duh i oĉvr-
snite svoje srce, jer ovaj je tjesnac poput neke ulice s dvama vrati
ma! Tako mi Gospoda Arabljana i Perzijanaca: Kada put ne bi bio
tako uzak, ja bih njih uništio, ĉak i kada bi ih bilo stotisuća ko
njanika!
— Da smo ovo bili znali, bili bismo uzeli sa sobom pettisuća
konjanika.
A vezir Dandan:
— Kada bismo imali ĉak i desettisuća konjanika, oni nam u
ovome tjesnacu ipak ne bi ništa koristili. Ali će nam Allah pomoći
protiv njih. Ja poznajem ovaj klanac, i znam, da u njem ima mno
govrsnih utoĉišta. Jer ja sam već bio jednom ovdje na stanovitome
vojnom pohodu, kada sam s kraljem 'Omarom ibn en-Nu'manom
opsijedao el-Konstantiniju. Ondje smo se mi odmarali, i bilo nam je
pri ruci vode, hladnije od snijega. Zato u pokret, hajde da se najuriš
probijemo iz ovoga klanca, prije nego što se vojske pogana natisnu
u većem broju i prije nego što nas jurišem preteknu, došavši na vrh
planine, i odande na nas poĉnu kotrljati stijene, tako da ćemo biti
bespomoćni protiv njih!
Tada oni poĉnu nadirati naprijed, kako bi izašli iz klanca. Ali ih svetac, ona Dat ed-Davahi,
pogleda i rekne:
— Ĉega se bojite vi, koji ste sebe bili posvetili stvari Allaha
Uzvišenoga? Tako mi Allaha, ja sam petnaest godina leţao
zarobljen pod zemljom, ali nikada nisam proturjeĉio Svemogućemu
u onome, što mi je On uĉinio! Borite se za Allahovu stvar! * Svaki
pojedini od vas, koji ovdje padne, će stanovati u raju, * a tko tu
ubije, njega će nagraditi njegova slava. *
Kada su oni ĉuli, gdje isposnik tako govori, * od njih uzmakne svaka briga i strah, * i oni se
ĉvrsto postave, * dok su nevjernici jurišali na njih sa svih strana, * i dok su maĉevi igrali po
njihovim potiljcima * i kod njih kruţio pehar smrti. * Tada muslimani u
452
Povijest kralja Ômara ibn en-Nu}mAna
Allahovoj sluţbi poĉnu sa silnim hrvanjem, * i vitlali su protiv svojih neprijatelja koplja i oštrice.
* Gledajte, kako je Dau el-Makan pruţao ruku protiv muškaraca * i pogane ostavljao
ispruţenima na tlu! * On im je odsijecao glave, uvijek po pet i po deset, * sve dok ih nije
poubijao neizbrojiv broj i beskrajno mnoštvo. * Vidio je meĊutim tijekom svoje borbe, kako
njima prokleta stara daje znak maĉem i kako ih ohrabruje, a svatko je, koga bi spopao strah,
pribjegavao k njoj za pomoć. Ona je istodobno davala nevjernicima znak, neka ubiju Sarkana.
Tako su dakle oni jurišali ĉeta za ĉetom protiv njega, kako bi ga ubili. Ali bi svaku ĉetu, koja bi
ga napala, opet napao on i natjerao bije u bijeg. Pa kada bi neka nova došla u napad, tada bi je on
odbijao i vitlao maĉem protiv njihovih leĊa. Pri tome je on vjerovao, da mu pobjedu daje sveĉev
blagoslov, i on rekne u sebi samome:
- Zaista, na tome svecu poĉiva milostivo oko Allahovo, a
ĉistoćom je svoje namjere osnaţio moje srce protiv pogana.
UviĊam, kako me se oni boje i kako mi se ne usuĊuju prići, da, kad
god navale na mene, okrenu mi leĊa i svoj spas mogu ugledati samo
u bijegu!
Zatim su se borili dalje, sve dok dan nije bio na kraju. Pa kada je pala noć, potraţe muslimani
utoĉište u jednoj od onih spilja. Jer oni su bili umorni od borbe i bacanja kamenja, a o tome je
danu palo ĉetrdesetipet njihovih. A kada su se bili okupili, potraţe sveca, ali od njega ne naĊu
nikakva traga. To im je bilo bolno i oni reknu:
- On je moţda pao kao muĉenik.
Sarkan rekne:
- Ja sam vidio, kako on konjanike snaţi Gospodovim znakovi
ma i zaštićuje Ajetima Premilostivoga.
Dok su oni još tako govorili, gledaj, tu je odjednom pred njima stajala prokleta stara, Dhat ed-
Davahi, a u ruci je drţala glavu najvišeg viteza, vojskovoĊe na ĉelu vojske od dvadesettisuća,
nepokornog tlaĉitelja i drskoga sotone. - Jedan ga je od Turaka bio ubio strijelom. I Allah je bio
njegovu dušu brzo odaslao u pakleni oganj.
453
Devedesetikstd noć
A kada su nevjernici vidjeli, što je ovaj musliman uĉinio njihovom voĊi, svi su na njega napali i
sasjekli ga maĉevima na komade, ali ga Allah smjesta odvede u raj. - Prokleta je meĊutim stara
odsjekla onomu vitezu glavu, i sada ju je donijela i bacila je pred noge Sar-kanu i Dau el-
Makanu i veziru Dandanu. Kada ju je Sarkan ugledao, on ţurno skoĉi i uzvikne:
- Hvala neka je Allahu za tvoje spasenje, jer te mi opet vidimo,
o svece i poboţni borce za vjeru!
Ona odgovori:
— Moj sine, ja sam danas traţio muĉeniĉku smrt, i bacio sam se
posred poganskih ĉeta, ali su oni u strahu preda mnom uzmakli
natrag. Kada ste se vi razišli, tada se u meni raspalio neki sveti gnjev
poradi vas. Tako sam se dakle sruĉio na njihovoga najvišeg viteza,
iako je on jamaĉno dorastao tisući konjanika, i tako sam ga pogo
dio, da mu je glava odletjela s trupa. Nijedan mi se od pogana nije
mogao pribliţiti. I sada vam donosim njegovu glavu..."
454
Ali kada je poĉela
I devedesetisedma noć !

Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je ta prokleta vještica, Dhat ed-Davahi - nakon što je
sebi bila uzela glavu onoga viteza, vojskovoĊe na ĉelu vojske od dvadesettisuća nevjernika - nju
donijela i bacila je pred noge Dau el-Makanu i njegovu bratu Sarkanu i veziru Dandanu i rekla
im:
- Kada sam vidio, kako vi prolazite, tada se u meni poradi vas
raspalio sveti gnjev. Tako sam se onda sruĉio na toga najvišeg viteza
i pogodio ga maĉem tako, daje odletjela njegova glava. Nijedan mi
se od pogana nije mogao pribliţiti. I sada vam donosim njegovu gla
vu, * kako bi osnaţila vaše duše za boj za vjeru * i kako biste vi sa
svojim maĉevima Gospodu vjernika bili na usluzi. * Ali ću vas sada
ostaviti pri dţihadu, i otići k vašoj vojsci, pa makar ona stajala ĉak i
pred vratima el-Konstantinije, i vratit ću se sa dvadesettisuća konja
nika, kako bi uništili ove nevjernike.
Tada Sarkan upita:
- Kako ćeš se ti probiti k njima, o ti svece, dok je ipak dolina
sa svih strana zatvorena od pogana?
Prokleta meĊutim stara odgovori:
- Allah će me sakriti pred njihovim oĉima, tako da me oni neće
vidjeti. Pa ĉak i da me tko ugleda, on se neće usuĊivati, da mi se pri-
455
Devedesetisedma noć
bliţi. Jer ću ja zatim posve išĉeznuti u Allahu, i On će svoje neprijatelje odvratiti od mene.
- Ti govoriš istinu, o svece - odgovori Sarkan - jer zaista, ja
sam sam bio svjedokom toga. Ako ti dakle moţeš otići odavde po
ĉetkom noći, to će biti najbolje za nas.
Ali ona rekne:
- Ja ću krenuti još ovoga ĉasa, pa ako ti hoćeš ići sa mnom, a
da te nitko ne vidi, tada kreni! A ako takoĊer tvoj brat hoće ići s na
ma, mi ćemo ga uzeti sa sobom, ali inaĉe nikoga drugoga. Jer sjena
jednoga sveca moţe pokriti samo dva ĉovjeka.
Nato Sarkan rekne:
- Što se mene tiĉe, ja neću napuštati svoje drugove. Ali ako
moj brat pristaje, njemu ništa ne stoji na putu, da on s tobom otiĊe
i da se oslobodi iz ove stiske. Jer on je kula muslimana i maĉ Gos
podara svjetova. Pa ako on hoće, moţe uzeti sa sobom takoĊer vezi
ra Dandana ili koga već izabere. I zatim nam treba poslati deset-
tisuća konjanika u pomoć protiv ovih bijednika.
Tako su se onda o tome sloţili, a stara nato rekne:
- Dopustite mi vremena, da izaĊem prije vas i da pogledam ka
ko stoji s nevjernicima, jesu li oni budni ili spavaju!
Ali oni odgovore:
- Mi ćemo samo ići s tobom i našu stvar povjeriti Allahu.
- Ako vam ja uĉinim po volji — odgovori ona — onda nemojte koriti mene, nego korite sami
sebe! Jer moj je savjet, da vi mene priĉekate, sve dok se toĉno ne izvijestim o neprijatelju.
Tada rekne Sarkan:
- OtiĊi van k njima, i nemoj nam dugo izbivati. Mi ćemo te ĉe
kati!
IzaĊe dakle Dhat ed-Davahi, a Sarkan je nato razgovarao sa svojim bratom i kazao:
- Kada taj svetac ne bi bio ĉudotvorac, on ne bi nikada ubio
onoga silnog viteza. To je dovoljan dokaz moći ovoga isposnika. I
456
Povijest kralja 'Omara, ibn en-Nu'mdna

zaista, moć je nevjernika slomljena smrću onoga viteza, jer on je bio nepokorni tlaĉitelj i drski
sotona.
Dok su oni tako razgovarali o isposnikovu ĉudotvorstvu, gledaj, kadli već opet uĊe k njima
prokleta Dhat ed-Davahi, i obeća im pobjedu nad nevjernicima. Oni joj pak zahvale, jer nisu
znali, da je to sve laţ i obmana. Zatim prokleta stara upita:
- Gdje je kralj našega vremena, Dau el-Makan?
- Ovdje sam - odgovori on. A ona nastavi:
- Uzmi sa sobom svojega vezira i slijedi me, da otiĊemo u el-
-Konstantiniju!
Ona je dakle odala nevjernicima plan, koji je bila skovala. A oni su zbog toga bili vrlo
obradovani te su rekli:
- Mi nećemo biti zadovoljni, prije nego što ubijemo njihova
kralja kao osvetu za smrt našega viteza. Jer mi nismo imali nijedno
ga većeg junaka od njega.
A zatim su još rekli staroj zlokobnici, kada ih je izvijestila o tome, da će doći k njima s kraljem
muslimana:
- Ako ga ti dovedeš k nama, mi ćemo ga predati kralju Afri-
dunu.
Stara dakle izaĊe van, a s njome se otpute Dau el-Makan i vezir Dandan. Ona je išla naprijed
ispred njih, tim što im je rekla:
Hodajte za mnom s blagoslovom Allaha uzvišenoga!
Oni su je slijedili u skladu s njezinom naredbom, jer bila ih je pogodila strijela udesa i kobi.
Stara je meĊutim išla s njima, sve dok se nisu našli usred grĉkoga logora i stigli do već
spomenutoga tjesnaca, iz kojega su ih nevjernici gledali, ali im nisu stavljali na put nikakve
zapreke. Jer to im je bila zapovijedila prokleta stara. Kada su dakle Dau el-Makan i vezir Dandan
ugledali vojnike nevjernika, i saznali, da oni doduše gledaju, ali ih ipak ne ometaju, vezir rekne:
- Tako mi Allaha, ovo je sveĉevo ĉudo. Nema sumnje, da on
pripada k osobitima Allahovim prijateljima.
Devedesetisedtna noć
- Tako mi Allaha, ja ne mislim drugaĉije, nego da su nevjerni
ci slijepi, jer mi njih vidimo, a oni nas ne vide.
I dok su oni još hvalili sveca i govorili o njegovoj poboţnosti i o njegovima poboţnim djelima,
kadli se na njih bace nevjernici, opkole ih i pograbe i upitaju:
- Je li još tko kod vas dvojice, da takoĊer njega pograbimo? Vezir Dandan uzvikne:
- Zar ne vidite onoga trećeg ĉovjeka ondje pred nama? Ali pogani odgovore:
- * Tako nam Mesije i eremita, * tako nam primasa198 i met
ropolita: * mi ne vidimo nikoga osim vas!
- Tako mi Allaha, naš je udes kazna, koju nam je namijenio
Uzvišeni..."
Primas je najviši crkveni dostojanstvenik u zemlji.
458
Ali kada je poĉela
devedesetiosma noć
#&WWW?WWWWWWW?WS

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su pogani - kada su pograbili Dau el-Makana i vezira
Dandana - upitali:
- Je li još tko kod vas dvojice, da takoĊer njega pograbimo? Tada uzvikne vezir Dandan:
- Zar ne vidite onoga trećeg ĉovjeka ondje kod nas? Ali oni odgovore:
- * Tako nam Mesije i eremita, * tako nam primasa i metro
polita: * mi ne vidimo nikoga osim vas!
Zatim im oni stave na noge lance postave uz njih straţare za tu noć, dok im je Dhat ed-Davahi
išĉezla s pogleda. Tako oni poĉnu jadikovati i jedan drugomu govoriti:
- Zaista, neposlušnost prema svecima donosi još gore zlo, nego
što je ovo. Nevolja je, u kojoj se nalazimo, naša pravedna kazna.
Vratimo se mi sada opet ka kralju Šarkanu!
Nakon što je on tijekom noći otpoĉinuo, i nakon što je svanulo jutro, on izmoli jutarnju
molitvu. I zatim se sa svojim ljudima pripremi za boj protiv nevjernika, i on ih osokoli i obeća im
svako dob-
Devedesetiosma noć
ro. Zatim izaĊu, sve dok nisu došli na domak poganima, a kada su ih ovi vidjeli iz daljine,
doviknu im:
- Vi muslimani, mi smo zarobili vašega sultana i vašega vezira,
kojemu je povjereno upravljanje vašim poslovima. Pa ako vi ne
odustanete od toga, da se protiv nas borite, mi ćemo vas tada pobiti
sve do posljednjeg ĉovjeka. Ali ako nam se predate, odvest ćemo
vas pred našega kralja, koji će s vama sklopiti mir pod uvjetom, da
vi napustite našu zemlju i vratite se u svoju zemlju i da si mi me
Ċusobno ne ĉinimo nikakvu štetu. Ako to prihvatite, bit će to vaša
sreća. Ako pak to odbijete, ne preostaje vam ništa osim smrti. Mi
smo vas dakle o tome izvijestili, i to je naša posljednja rijeĉ upućena
vama.
Kada je Sarkan to ĉuo i postao sigurnim u zarobljenje svojega brata i vezira, pritisne ga bol, i
on poĉne plakati. Njegova je snaga malaksala, postao je spremnim na smrt i u sebi je govorio:
— Kada bih samo znao, zbog ĉega su oni zarobljeni! Jesu li
dopustili, da im pred svecem ponestane poštovanja, ili su mu bili
neposlušni, ili što je inaĉe bilo posrijedi?
* Zatim oni skoĉe u boj protiv nevjernika * i ubiju od njih mnogo naroda. * O tome se danu
dijelio kukavica od srĉanoga, * crveno su svjetlili maĉ i koplje, krvavi. * I pogani su se na njih
rojili199, * poput muha na pilo u gustim redovima. * Ali su se Sarkan i njegovi ljudi borili, * kao
netko, tko ne poznaje nikakav strah od smrti, * i koga nijedna zapreka ne moţe ne moţe odvratiti
od postizanja pobjede, * sve dok naposljetku doline nisu bile preplavljene krvlju * i dok polje
nije bilo prezasićeno ubijenim ljudima. *
199 Naklonjeni je ĉitatelj zacijelo već odavno primijetio, da je rimovana proza - u arapskoj
knjiţevnosti tradicionalna i jeziku posve prisna, a ovdje samo naznaĉena zvjezdicama — obiluje
svakojakima pjesniĉkim zahvatima, a napose prispodobama. Tako se na primjer ovdje golema
brojĉana premoć saţima u prispodobi roj. Naravno da je uporaba prispodoba obiljeţje svake
proze, a pogotovo izrazito umjetniĉke. No u rimovanoj prozi, dakle: na mjestima koja su ovdje
oznaĉena zvjezdicama, uvijek moramo oĉekivati, da će ona biti još izrazitija, to jest takva, da bi
u "normalnoj" prozi djelovala neprirodno.
460

A kada se spustila noć, obje su se vojske razdvojile, i svaka je pošla u svoje logorište. *
Muslimani opet otiĊu u spilju, * i tu im se oĉitovao njihov gubitak i dobit. * Malo je od njih bilo
nepov-rijeĊeno, * i preostalo im je jedino povjerenje u Allaha i maĉ. * Od njih su bili vitezovi,
ugledni emiri, pali tridesetipet na broj, * ali je od nevjernika njihov maĉ pobio tisuće, pješaka i
konjanika. *
Kada je Sarkan to vidio, on snuţdeno upita svoje drugove:
- Sto da ĉinimo? Oni odgovore:
- Samo će se ono dogoditi, što htjedne Allah Uzvišeni.
O jutru meĊutim drugoga dana rekne Sarkan ostatku svoje trupe:
- Ako vi izaĊete u boj, tada nijedan od vas neće ostati na
ţivotu. Mi osim toga imamo još samo malo vode i hrane. Ja stoga
drţim za ispravno, da se vi s isukanim maĉevima postavite na izlazu
iz spilje, i da svakoga, tko hoće prodrijeti unutra, odbijete. Moţda
je svetac sustigao vojsku muslimana, pa će zatim doći k nama sa
desettisuća konjanika, kako bi nam pomogli u boju protiv nevjerni
ka. Jer pogani njega i njegove drugove neće primijetiti.
A oni odgovore:
- * To je jedini ispravan savjet, * i ne moţe biti nikakve sum
nje u njegovu izvrsnost. *
Zatim ratnici odu i zauzmu ulaz u spilju, tim što su se na njem postavili s obje strane. I ubijali
su svakoga pojedinog nevjernika, koji bi pokušao prodrijeti unutra. I oni su pogane drţali dalje
od ulaza i strpljivo podnosili napade neprijatelja, * sve dok dan nije pošao u smiraje * i dok noć
nije sve zakrilila tamom. *..."
461
Ali kada je poĉela
devedesetideveta noć
##WWW???????$??W????W?

Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su muslimanski ratnici zauzeli ulaz u spilju, tim što su
se postavili na obje strane i odbijali nevjernike. I ubijali su svakoga, tko bi pokušao prodrijeti k
njima. A strpljivo su podnosili sve napade neprijatelja, * sve dok dan nije pošao u smiraje * i dok
noć nije sve zakrilila tamom. * Kralj je meĊutim Sarkan sada imao samo još dvadesetipet svojih
ljudi.
Tada nevjernici reknu jedan drugomu:
- * Kada se trebaju okonĉati ovi dani boja? * Mi smo umorni
od borbe s muslimanima. *
Jedan od njih uzvikne:
- Na noge, u juriš protiv njih, jer od njih je preostalo samo još
dvadesetipet ljudi! Ako ih ne moţemo svladati u boju, izdimit ćemo
ih vatrom. Ako se zatim pokore i predaju nam se, mi ćemo ih tada za
robiti. Ako se pak budu još sustezali, *pustit ćemo ih da posve izgore
poput drveta u vatri, * tako da mogu sluţiti razumnima kao opomi
njući primjer. * Tada Mesija treba njihovim oĉevima uskratiti svoju
sućut * i njima ondje, gdje su kršćani, ne dopustiti nijedno mjesto! *
Oni dakle dovuku do ulaza te spilje drva za loţenje i zapale ih, tako da su Sarkan i njegovi
drugovi postali sigurni u svoju propast i
463
Devedesetidevetct noć
predali se. I dok su se oni našli u takvome poloţaju, gledaj, tada vitez koji je imao
zapovjedništvo nad njima rekne onima, koji su savjetovali, da ih se ubije:
- Njihova smrt stoji samo u ruci kralja Afriduna, kako bi on
ugasio svoju ţeĊ za osvetom. Stoga ih moramo ostaviti kod sebe kao
zarobljenike. A sutra ćemo poći s njima u el-Konstantiniju i predati
ih kralju Afridunu, kako bi on s njima ĉinio, što hoće.
Tada oni reknu:
- Ovaj je savjet ispravan!
Zatim izdadu zapovijed, da ih se okuje, i postave nad njima straţu. Ali kada je u meĊuvremenu
nastala mrkla noć, poĉnu nevjernici slaviti i jesti. I oni su naruĉivali vino i pili, sve dok svi nisu
leţali na leĊima. Sada su se dakle Dau el-Makan i njegov brat Sarkan nalazili u zajedniĉkom
zatvoru s vitezovima, svojim drugovima. Tada pogleda stariji mlaĊega brata i rekne mu:
- * Brate, kako bismo se mi mogli domoći slobode? *
- * Tako mi Allaha - odgovori Dau el-Makan - mi smo poput ptica zarobljeni u kavezu. *
* Tada se rasrdi Sarkan, * i poĉne uzdisati u prekomjernosti svojega gnjeva i ispruţi se, * sve
dok njegovi okovi nisu odskoĉili. *
Pa kada je bio slobodan od uza, on priĊe k satniku straţe, izvuĉe mu iz dţepa kljuĉeve za
okove i oslobodi Dau el-Makana i vezira Dandana i ostale zarobljenike. Zatim se obrati ovoj
dvojici i rekne: Ja ću ubiti trojicu od straţara. Zatim moţemo nas trojica uzeti njihovu odjeću i
navući je, tako da izgledamo kao Grci i da moţemo proći izmeĊu njih, a da nas oni ne
prepoznaju. Tako ćemo se uputiti k našoj vojsci.
- Taj savjet nije dobar. Jer ako ih mi ubijemo, tada seja bojim,
da će netko ĉuti njihovo hroptanje, pa će se tako pogani probuditi i
nas pobiti. Ispravno je da mi pokušamo izaći iz klanca.
464

U tome se drugi s njime sloţe. Pa kada su dakle oni krenuli i imali tjesnac malo iza sebe,
ugledaju privezane konje, ĉiji su jahaĉi spavali, a Sarkan rekne svojemu bratu:
- Moramo si uzeti svaki po jednoga konja. Sada ih je bilo dva-
desetipet ljudi, zato uzmu dvadesetipet konja. Allah je meĊutim bio
poslao nevjernicima san, za volju stanovite odluke, koju On zna. A
Sarkan je od neprijatelja skupljao oruţje, maĉeve i koplja, sve dok
ga nije bilo toliko mnogo, koliko mu je bilo dovoljno. Pa ipak nje
govi drugovi uzjašu konje, koje su bili uzeli, i odjašu odatle. - Ali
su nevjernici bili mislili, da nitko ne moţe osloboditi Dau el-
-Makana i njegova brata i njegove drugove u oruţju, i da im je
nemoguće, da umaknu. - Kada su se dakle ovi svi oslobodili iz
zarobljeništva i bili sigurni pred nevjernicima, poţuri Sarkan za svo
jim drugovima i naĊe ih, kako ĉekaju na njega, * ali su stajali kao na
ţeravici * i poradi njega nisu nalazili nikakva poĉinka. *
Tada im se on obrati i rekne:
- Nemajte nikakva straha, jer nas štiti Allah! Imam stanoviti
prijedlog, koji jamaĉno pogaĊa ono pravo.
- Kakav je taj? - upitaju oni.
A on odgovori:
- Popnite se na brdo i svi odjednom podignite ratnu viku
'Allahu Akbar!200' i zatim poviĉite: 'Nad vama je vojska islama!' A
zatim ćemo mi svi uzîknuti jednim glasom: 'Allahu Akbar!' Na taj
će se naĉin svi oni raspršiti i u svome pijanstvu neće znati, što tre
baju ĉiniti. Oni će sigurno povjerovati, da su ih trupe muslimana
opkolile sa svih strana i pomiješale se meĊu njih: tako će napasti
maĉevima jedni na druge u smetenosti pijanstva i sna. I mi ćemo ih
njihovima vlastitim maĉevima sjeći na komade, meĊu njima oštrica
treba kruţiti sve do jutra.
Ali Dau el-Makan rekne:
Bog je najveći!
465
Devedesetideveta noć
- Taj plan nije dobar. Mi bismo bolje uĉinili, kada bismo se po
ţurili k našoj vojsci, a da ne izgovorimo nijednu rijeĉ. Jer ako mi uz-
viknemo: 'Allahu Akbar!', oni će se probuditi i napasti nas, i nitko
od nas neće umaknuti.
Tada Šarkan uzvikne:
- Tako mi Allaha, ako se oni i probude, to ništa ne mijenja na
stvari! Ja ţelim, da vi pristanete na moj plan. Iz toga moţe nastati
samo dobro!
Tako oni pristanu uz njega i uspnu se na brdo i poviĉu:
- Allahu Akbar!
I brda se i drveće i stijene usuglase s njhovim poklikom iz straha pred Allahom. Kada su
meĊutim pogani ĉuli taj bojni poklik, oni poĉnu dovikivati..."
466
Ali kada je poĉela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Šarkan onda rekao:
- Ja ţelim, da vi pristanete na moj plan. Iz toga moţe nastati
samo dobro!
Tako oni dakle pristanu uz njega i uspnu se na brdo i poviĉu:
- Allahu Akbar!
I brda se i drveće i stijene usuglase s njihovim poklikom iz straha pred Allahom. Kada su
meĊutim pogani ĉuli taj bojni poklik, oni poĉnu dovikivati jedan drugomu, uzimati svoje oruţje i
govoriti:
— Neprijatelj nas je napao, tako nam Mesije!
Zatim oni pobiju tako mnoge od svojih vlastitih ljudi, da njihov broj zna samo Allah Uzvišeni.
A kada je nastao dan, oni potraţe zarobljenike, ali od njih ne naĊu nikakva traga, pa njihovi
satnici reknu:
— Ti, koji su takvo što priredili, to su zarobljenici, koji su se
nalazili kod nas! * Zato na noge i za njima, * sve dok ih ne po
hvatate. * Zatim im dajte da ispiju pehar propasti, * ali vas ne smije
ţalu diva ti niti jeza ni strah! *
Nato oni uzjašu svoje konje i pojasu za bjeguncima. * I radilo se samo o jednome trenutku, * a
već su ih stigli i opkolili. * Kada je
467
Stota noc
Dau el-Makan to vidio, poĉne ga hvatati sve veći strah, i on rekne svojemu bratu:
- Stiglo nas je ono, ĉega sam se bojao, i sada nam više ne pre-
ostaje nikakav izlaz, nego da se borimo za vjeru.
Sarkan je meĊutim šutio. I sada pojuri Dau el-Makan s brdske uzvisine prema dolje i poviĉe:
- Alahu Akbar!
I njegovi ljudi ponove bojni poklik i krenu u dţihad, * kako bi ţrtvovali svoj ţivot * u sluţenju
Gospodu vjernika. * I gledaj, u tome trenutku zaĉuju mnoge glasove kako uzvikuju:
- * Nema drugoga boga osim Allaha! Allahu Akbar! * Blagoslov
i pozdrav Objavitelju radosti * i Opominjatelju grešnika! *
Pa kada su se okrenuli u pravcu odjeka, * ugledaju oni ĉete muslimana, ratnika, * koji su
priznavali jednoga Boga, * kako trĉe njima u susret. * Ĉim su ih ugledali, njihova srca postanu
ĉvrstima, * i Sarkan spopadne nevjernike i poviĉe: *
- Nema drugoga boga osim Allaha! Allahu Akbar! *
I s njime se usuglase svi priznavatelji Boţjeg Jedinstva, koji su bili kod njega. * Tada zatutnji
zemlja kao kod potresa, * a poganske se ĉete rasprše po brdima. * Muslimani su ih pak slijedili
udarcem i ubodom, * tako da je ponekima od njih odletjela glava s trupa. * A Dau el-Makan i
njegovi ratni drugovi * imali su bez prestanka šije pogana na raspolaganju, * sve dok dan nije
pošao u smiraje * i dok nije noć sve zastrla tamom. * Zatim se muslimani sakupe i provedu cijelu
noć u velikoj radosti. * Ali kada je svanulo jutro * i svojim vatrenim zrakama protkalo svijet, *
oni ugledaju kako udaraju prema njima Bahram, satnik Dajlamićana, * i Rustem, satnik Turaka,
* sa dvadesettisuća konjanika, nalik bijesnim lavovima. * Pa ĉim su konjanici ugledali Dau el-
Makana, pozdrave ga i poljube pred njim tlo. Tada im on rekne:
- * Radujte se, što su pobijedili muslimani * i što narod ne
vjernika leţi na tlu! *
468
;
Zatim oni ĉestitaju jedni drugima na svome spasenju * i na divnoj nagradi o Danu Uskrsnuća. *
No razlog je, zbog kojega su ovi onamo došli, sljedeći. Kada su emir Bahram i emir Rustem i
nadkomornik stigli s trupama muslimana — ĉije su se lepršave zastave dizale visoko u zrak -
pred el--Konstantiniju, vidjeli su, da su se nevjernici popeli na zidine. * Oni su ĉvrsto drţali u
rukama kule i utvrde * i svaku su utvrdu opskrbili momĉadima. * Jer oni su znali o pribliţavanju
vojske, te islamske, * i bojnih znakova, tih muhammedanskih, * da, oni su slušali zveckanje
oruţja * i ţamor glasova. * Tada su ih pogledali i ugledali muslimane, * i slušali, kako pod
oblakom prašine odjekuje konjski topot. * I odjednom im se ovi uĉine poput nekoga roja
skakavaca, * ili poput nekoga oblaka, koji se provaljuje u tuĉu. * Slušali su sada glasove
muslimana, kako pjevaju Kur'an * i kako slave Premi-lostivoga. *
Da su meĊutim nevjernici o tome znali, to je im je omogućila stara Dhat ed-Davahi, prijetvorna
kurva, sa svojim lukavstvom i podmuklošću. * Sada su dolazile ovamo ĉete * kao plimno more.
* Tako su mnogobrojni bili muškarci na konju i pješice * i pratnje ţena i djece. *
Tada satnik Turaka rekne satniku Dajlamićana:
— * O emire, zbilja, * nama prijeti opasnost * od mnoštva neprijatelja ondje na valovima! *
Pogledaj one tvrĊe i uokolo ljudstvo, * nalik buĉnomu valovitom moru! * Ti su nam pogani po
broju zacijelo stostruko nadmoćni, i mi nismo sigurni pred uhodama, koji bi im mogli dojaviti,
da smo mi bez sultana. Zaista, prijeti nam opasnost od ovih neprijatelja, ĉiji broj nitko ne moţe
izbrojati, i koji ne oskudijevaju sredstvima za pomoć, pogotovo zato što s nama nisu kralj Dau
el-Makan i njegov brat Sarkan i presvijetli vezir Dandan. Ako to neprijatelji saznaju, oni će naći
hrabrosti, da nas napadnu, i uništit će nas maĉem sve do posljednjeg ĉovjeka. Nijedan od nas
neće odavde umaći sa ţivotom. Zato je moj savjet, da ti uzmeš sa sobom desettisuća konjanika
od Mezopotamaca i Turaka i da otpu-tuješ prema Matruhininu samostanu i Maluchininoj livadi,
kako bi
469
Stota noć
potraţio našu braću i drugove. Pa ako vi budete postupali prema mome savjetu, moţda ćete se
ĉak pokazati kao njihovi spasitelji, naime u sluĉaju, da su ih ondje pritijesnili nevjernici. Ne
budete li meĊutim slijedili moj savjet, tada mene ne pogaĊa nikakav prijekor. Ali ako otiĊete,
tada se morate brzo vratiti k nama. Jer sumnjiĉavost pripada mudrosti.
Imenovani se emir sloţi s njegovim rijeĉima. I tako oba emira izaberu dvadesettisuĉa
konjanika i krenu na put, * tim što su punili sve ceste, * u pravcu prema livadi, koja je
imenovana, * i samostanu, koji je poznat. *
Tako se dakle zbilo, da su oni onamo pristigli. Što se pak tiĉe stare Dhat ed-Davahi, ona je -
ĉim je sultana Dau el-Makana i njegova brata Sarkana i vezira Dandana ostavila da padnu u ruke
nevjernicima — uzjahala brzoga konja i rekla poganima:
- Ja ću udariti prema vojsci, koja se nalazi pred el-Kon-
stantinijom, i isposlovat ću njezino uništenje. Jer ja ću im reći, da su
njihovi voĊe mrtvi, pa kada oni to od mene ĉuju, * tada će se ras
pasti njihova cjelovitost, * i razbiti jedinstvo * i oni će se raspršiti po
cijeloj zemlji. * Nato ću otići ka kralju Afridunu, gospodaru el-
-Konstantinije, i k svojemu sinu, kralju Hardubu, vladaru Male
Azije, i obojici ću im sve ispriĉati. Oni će zatim izaći sa svojim tru
pama na bojno polje protiv muslimana i uništiti ih do posljednjeg
ĉovjeka.
Tako je ona dakle odjahala i tijekom je cijele noći jurila na tome konju kroz zemaljska
prostranstva. Kada je zatim poĉeo svitati dan, tada pred njome izrone ĉete Bahrama i Rustema.
Ona meĊutim udari u neki šibljak na stranu i ondje sakrije svojega konja. Zatim opet izaĊe van, i
išla je neko vrijeme pješice, tim što je u sebi govorila:
— Moţda se muslimanske ĉete već vraćaju natrag, jer su pri
jurišu na el-Konstantiniju bile odbijene.
Ali kada je došla k njima bliţe i mogla toĉnije pogledati, spozna, da njihovi bojni znakovi i
zastave nisu spušteni. I tako oni nisu dolazili kao pobjeĊeni, nego zbog brige za svojega kralja i
za nje-
470
•

gove drugove. Ĉim se o tome bila uvjerila, ona odmah brzo potrĉi na lice mjesta, poput kakvoga
buntovnog sotone. Kada je bila kod njih, ona uzvikne:
- Poţurite, poţurite, vi ratnici Premilostivoga, u svetu bitku
protiv ljudi, koji su se posvetili sotoni!
Ĉim ju je Bahram ugledao, on sjaši, poljubi pred njome tlo i upita:
- O Allahov prijatelju, što leţi iza tebe?
Ona odgovori:
- * Ne pitajte ništa o tuţnim stvarima, * koje zvuĉe tako uţas
no! * Jer kada su naši drugovi uzeli blago iz Matruhinina samostana
i htjeli krenuti prema el-Konstantiniji, tada ih je napala silna
odvaţna ĉeta pogana.
Zatim im prokleta stara ispripovijeda tu povijest, kako bi ih ispunila tjeskobom i strahom, i
ktomu doda:
Najveći je broj njih mrtav, i preostalo je još samo dvadesetipet ljudi.
Tada Bahram upita dalje:
- O svece, kada si ih ti napustio?
- Ove noći — odgovori ona
- Slava neka je Allahu! - uzvikne on - * Njemu, koji je zapo-vijedio da se pred tobom sabere
daleka zemlja, * koji je dopustio, da ideš na nogama, kao da si na štulama!201 * Ali ti pripadaš
svecima, koji brzo ţure kroz zrak, * ako su oduševljeni objavom znaka. *
Zatim on uzjaši konja, posve zbunjen time, što je bio ĉuo od te laţljivice i obmanjivaĉice, i
rekne:
201 Bahram, koji ne zna, da je pravednik, starica Dhat ed-Davahi, došao na konju, njegovo
prevaljivanje velikog prostora pješice pripisuje naravno Boţjem ĉudu. Kao što vidimo — naš
isposnik Dhat ed-Davahi i dalje uspješno gradi svoj svetaĉki ugled.
471
Stota noć
- Nema nikakve visosti i nema nikakve moći do u Allaha! Zai
sta, naš je trud izgubljen, i srce nam je teško, jer je naš sultan sa svo
jim drugovima zarobljen.
Potom su jahali poprijeko preko polja, u duţinu i u širinu, dan i noć. Pa kada je svanulo jutro,
došli su do ulaza u klanac i zaĉuli, kako Dau el-Makan i Sarkan uzvikuju:
- Nema nijednoga boga osim Allaha! Allahu Akbar! Blagoslov
i pozdrav Objavitelju radosti, i Opominjatelju grešnika!
Tada Bahram sa svojima napadne nevjernike, * i oni doĊu do-trĉavši protiv njih, * kao brza
bujica kroz pustinjski pijesak. * I oni podignu protiv njih viku, * koja bi ĉak junake dovela do
kriĉanja, * i od koje bi se mogle rasprsnuti stijene. * Pa kada je svanulo jutro * i protkalo svijet
svojima vatrenim zrakama, * zapuše prema njima slatki miris od Dau el-Makana, * i oni jedni
druge prepoznaju, kako je već ispriĉano. Oni poljube tlo pred kraljem i pred Šarkanom, koji im
je ispripovijedao što im se dogodilo u onoj spilji. Ovi su bili nad time zaprepašćeni. I oni zatim
svi jedni drugima reknu:
- Dajte da poţurimo prema el-Konstantiniji, jer ondje smo
ostavili svoje drugove, i naše se srce nalazi kod njih!
Tako oni brzo krenu i preporuĉe se u ruke Dobrostivoga i Sveznajućega. I Dau el-Makan je
raspaljivao muslimane za ustrajnost, tim što je poĉeo govoriti stihove:
Tebi neka je slava, kojemu dika i hvala pripadaju navijeke,
Ti, o Gospode, od kojega mojoj stvari nikada nije bila uskraćena pomoć.
Ja sam odrastao u stranoj zemlji. Ali si ti bio u svako doba
Meni spasitelj, i tada si se pokazivao, Svemogući, spremnim za pomoć.
472

Da, zatim si mi takoĊer dao bogatstvo i posjed i blagostanje. I poloţio si ml u ruku maĉ
smionosti l pobjede.
Kraljevom si me nadalje sjenom ti poĉastio,
I bogato si ml u preobilju poklonio svoju dobrostivost.
I Iz svake si me nevolje, koja bi me prestrašila, ti oslobodio Posredstvom savjeta velikog vezira,
onoga junaka svojega doba.
Ti si nam omogućio, da se divlje sruĉimo na Grke:
Ipak su se vratili boreći se, umotani u svoje crvene haljine.
Na to sam ja uĉinio tako, kao da sam natjeran u bijeg, A zatim sam dojurio nanovo poput nekoga
bijesnog lava.
Sve sam ostavio leţati Ispruţenima na dnu doline, Opijene peharom smrti, ne groţdanim sokom.
Natoje u naše ruke pao sveukupan broj laĊa,
Naše će gospodstvo biti uspostavljeno na kopnu l moru.
A k nama je došao taj poboţni, bogobojazni Isposnlk, O ĉijim ĉudima glas prolazi kroz sve
pustinje l poljane.
Da, ml smo se svi otputili u osvetu nad poganima: Slava je mojih djela objavljena meĊu svim
ljudima.
MeĊu nama su pali mnogi junaci. Ali je njihovo obitavallšte spremno
U Ušću uz potoke, gore u vjeĉnosti.
4:73
Stota noć
Kada je Dau el-Makan završio svoju pjesmu, njegov mu je brat Sarkan ĉestitao na njegovu
spasenju, a on mu je zahvalio za djela, koja je izveo. Zatim su pošli ubrzanim marševima..."
474
Ali kada je poĉela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Šarkan ĉestitao svojemu bratu Dau el-Makanu na
njegovu spasenju, a da mu je on zahvalio za djela, koja je izveo. I zatim su krenuli k svojoj vojsci
ubrzanim marševima.
Pogledajmo mi sada dalje, što je ĉinila stara Dhat ed-Davahi!
Nakon što se srela s vojskom Bahrama i Rustema, ona se vrati natrag u šibljak i uzme svojega
konja. I ona uzjaši i ţurno je jahala, sve dok se nije pribliţila muslimanskoj vojsci, koja je
opsjedala el--Konstantiniju. Tada ona sjaši, i odvede svojega konja do nadko-mornikova šatora.
Kada ju je ovaj ugledao, on se podigne njoj u ĉast, kimne joj, tim što je pognuo svoju glavu, i
rekne:
— Dobro došao, o poboţni isposniĉe!
Zatim je poĉne ispitivati o svemu, što se bilo dogodilo, a ona mu ponovi svoje zastrašujuće laţi
i svoje upropašćujuće obmane i rekne:
— Zaista, ja se bojim za emira Bahrama i za emira Rustema.
Srela sam ih na putu s vojskom i poslala sam ih dalje ka kralju i nje
govim drugovima. No oni imaju samo dvadeset tisuća konjanika,
dok su im nevjernici brojem nadmoćni. Zato bih ja ţeljela, da ti
475
Stoiprvci noć
njima smjesta pošalješ gomilu vojske, onoliko brzo, koliko je to moguće, kako ne bi izginuli sve
do posljednjeg ĉovjeka.
I ona im dovikne:
- Poţurite se! Poţurite se!
Kada su dakle komornik i muslimani ĉuli od nje ove rijeĉi, klone im srce, i oni poĉnu plakati.
Ali Dhat ed-Davahi rekne:
- Molite se Allahu za pomoć i nesreću podnosite u strpljenju.
Jer vi imate primjer onih, koji su prije vas ţivjeli u Muhammedovoj
zajednici. A za one je, koji umiru kao muĉenici202, Allah spremio raj
sa svojim palaĉama. Svatko na ovome svijetu mora umrijeti, ali je
smrti u dţihadu predodreĊena najviša slava!
Ĉim je komornik saslušao ove rijeĉi proklete stare, on pošalje po brata emira Bahrama, viteza
po imenu Tarkaš. I on izabere za njega desettisuća konjanika, prkosnih junaĉina, i zapovijedi mu
da krene na put. Tako se ovaj zaputio i jahao je odatle cijeli dan i takoĊer cijelu sljedeću noć, sve
dok nije bio blizu muslimana. Kada je dakle svitala zora, Sarkan ugleda onaj oblak prašine iznad
njih i zabrine se za vjernike. I on rekne:
- Ili su ovi bojovnici neka islamska ĉeta, i onda je naša pobje
da oĉita, ili oni pripadaju vojsci pogana, i onda moramo podnijeti
udes bez prigovora.
Nato se on okrene k svojemu bratu Dau el-Makanu i rekne mu:
- Ništa se nemoj plašiti! Jer ja ću te svojim ţivotom otkupiti od
smrti. Ako je ono ondje neka islamska vojska, tada bi naša sreća
bila još većom. Ako su pak to naši neprijatelji, tada se moramo bori
ti protiv njih. Pa ipak bih ja volio prije svoje smrti još jednom vid
jeti onoga sveca i zamoliti ga, da se on usrdno pomoli Allahu, da ja
uzmognem umrijeti samo kao muĉenik.
Dok su njih dvojica još tako razgovarali, gledaj, kadli se ukazu zastave, na kojima je stajalo
napisano: 'Nema nijednoga boga osim Allaha, i Muhammed je Allahov Poslanik!' Tada Sarkan
uzvikne:
Umrijeti kao muĉenik znaĉi umrijeti kao borac za islamsku vjeru.
476

- Kako stoji s muslimanima?
- Svi su ţivi i zdravi - odgovore oni - mi dolazimo samo u brizi za vas.
VoĊa ĉete sjaši, poljubi pred Sarkanom tlo i upita:
- O gospodaru, Kako su sultan i vezir Dandan i Rustem i moj
brat Bahram? Jesu li oni svi na sigurnome?
Šarkan odgovori:
- Oni su svi dobro. I zatim upita:
- Tko ti je donio obavijest o nama? Ovaj nato:
- Svetac nam je rekao, da je sreo mojega brata i Rustema i da
je on njih obojicu poslao k vama, i takoĊer nam je tvrdio, da su vas
opkolili nevjernici i da su vas u velikom broju pritijesnili. Ja
meĊutim vidim samo suprotno od toga, i da ste vi pobijedili.
Sada oni upitaju:
- A kako je svetac dospio do vas?
Tada im bude kao odgovor:
- Bio je pješice, i on je obavio put u jednome danu i jednoj noći, za koji jedan brzi jahaĉ treba
deset dana.
- On je ipak stvarno Allahov svetac - uzvikne Šarkan - ali gdje je on sada?
Ovaj odgovori:
- Mi smo ga ostavili kod naših trupa, naroda vjere, kako bi ih
on raspaljivao za borbu protiv buntovnika i nevjernika.
Šarkan se tomu obraduje, i svi su zahvaljivali Allahu za svoje vlastito osloboĊenje i za
isposnikovo spasenje. I oni preporuĉe svoje mrtve Allahovoj milosti i reknu:
- Tako je stajalo pisano u Knjizi.
477
Stoiprva noć
Zatim krenu ubrzanim marševima. Ali se na putu iznenada uzvrtloţi u vis neki oblak prašine i
svijet prekrije velom, tako da je takoĊer dan izgubio svoju svjetlost. Šarkan meĊutim pogleda i
rekne:
— Zaista, ja se bojim, da su to nevjernici, koji su potukli vojsku
islama. * Ova je prašina prekrila Istok i Zapad, * i ispunila svijet
prema izlasku i zalasku Sunca. *
* Ali tada izaĊe ispod onog oblaka prašine neki tamni stup, *
crnji nego groza najmraĉnijeg dana. * I bliţe je i bliţe dolazio visok
lik, * strasniji od grozne sile Posljednjeg Suda. * Konjanici i ljudi
pohitaju onamo, * kako bi vidjeli, stoje uzrokom te jeze. * Tada ug
ledaju isposnika, kojega mi poznajemo, i oni potrĉe k njemu na ru
koljub, dok je on uzviknuo:
— * O narode, koji se okupljaš oko najboljega od ljudi, * oko
Njega, koji sja poput svjetlosti kroz tamu, * znajte, pogani su pos
tavili muslimanima jednu klopku, * i svi su napali priznavatelje je
dinoga Boga! * Spašavajte ih iz ruku pogana, bijednika! * Oni su ih
napali u šatorima i donijeli na njih gorku patnju, * dok su se ovi
ondje osjećali na sigurnom. *
* Kada je Šarkan ĉuo te rijeĉi, * on zadršće i srce mu glasno
zakuca u grudima, * i on skoĉi sa svojega konja od jeze kao bez svi
jesti. * Zatim svecu poljubi ruke i noge. * I isto tako uĉine njegov
brat Dau el-Makan * i svi drugi bojovnici na konjima i pješice, *
samo ne vezir Dandan. * On nije sjahavao s konja, nego je rekao:
— * Tako mi Allaha, moje srce hvata jeza pred ovim ispos-
nikom. * Jer uvijek vidim kako samo nesreća nastaje od takvih, *
koji se prekomjerno mole. * Stoga njega ostavite * i brzo poţurite
k svojim drugovima po vjeri. * Jer ovaj pripada k onima, * koji su
iskljuĉeni od vrata Gospodara svjetova! * Kolika sam ja već mnoga
ĉetovanja ovdje poduzimao s kraljem 'Omarom ibn en-Nu'manom,
* i kako sam ĉesto dolazio k poljanama ove zemlje! *
Ali Šarkan rekne:
— * Odustani od te opake sumnje! * Zar nisi vidio ovoga Boţjeg
ĉovjeka u bitci? * Tada je on vatrom ispunjavao vjernike, * a na
478

maĉeve i strijele nije obraćao nikakvu paţnju! * Nemoj ga klevetati,
* jer kleveta je vrijedna prijekora, * a tjelo je pravednikovo otrovno
za onoga, koji za tim ţudi! * Gledaj ipak, kako je on naše raspalji
vao na borbu protiv naših neprijatelja! * Kada ga Allah Uzvišeni ne
bi ljubio, * tada mu on ne bi skratio put u daleku zemlju, * nakon
što ga je prije toga udario na muke i trpljenja. *
Tada Sarkan dadne dovesti jednu nubijsku mazgu, na kojoj je trebao jahati isposnik, i rekne
mu:
- * Sjedni na nju, o isposniĉe, * poboţan i postojan u molitvi! *
* Ali je ova odbila jahati * i izigravala posvemašnje samoodri-
canje, * kako bi postigla svoj cilj. * Oni meĊutim nisu znali, * daje
ta varalica u asketskoj haljini takav jedan, * o kome je pjesnik našao
rijeĉi: *
On je vjeţbao molitvu i post, ako je imao na umu neki cilj. Ali ĉim bi taj cilj postigao, s
molitvom je i postom bio kraj.
* Isposnik je neprestano koraĉao izmeĊu konjanika i pješaštva,
* poput nekoga lisca, ĉija pamet snuje propast. * Ona je podigla svoj glas i poĉela govoriti
Kur'an, * i pjevala je u slavu Milostivoga,
* sve dok se nisu pribliţili vojsci islama. * Tada je naĊe Sarkan u smetenosti, * a komornika
spremna za povlaĉenje i bijeg, * dok je maĉ Grka meĊu vjernicima, * izmeĊu ĉistih i prostih,
obavljao svoj krvav posao... *"
479
|^WUÛPC\ÛUUUUÛUUUl;V^VV\JUWÛ^^L/UUeAAJ^LrJ^
Ali kada je poĉela
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje — * kada je Šarkan zatekao vojsku muslimana u
smetenosti, * i komornika spremna na povlaĉenje i bijeg, * dok je maĉ meĊu vjernicima, *
izmeĊu ĉistih i prostih, obavljao krvav posao - dakle: da je razlog njihovu porazu bio sljedeći.
Kada je prokleta Dhat ed-Davahi, neprijateljica vjere, bila vidjela, da Bahram i Rustem sa
svojom vojskom putuju k Sar-kanu i njegovu bratu Dau el-Makanu, ona je bila otišla u stoţer
muslimanske vojske i dala povoda za odašiljanje emira Tarkaša, onako kako je gore već
ispripovijedano. Pri tome je bila njezina namjera, da podijeli muslimansku vojsku, kako bi
postala slabijom. Zatim ih je meĊutim napustila i otputila se u el-Konstantiniju i jakim je glasom
pozvala vitezove Grka i rekla:
— Spustite mi odozgo neko uţe, da vam na njega priveţem ovu poslanicu! Zatim je odnesite
svojemu kralju Afridunu, kako bije on i moj sin, kralj od Male Azije, proĉitali i uĉinili ono, što
se unutra zapovijeda i zabranjuje!
Tako joj oni spuste odozgor uţe, i ona zaveţe o njega poslanicu ovog sadrţaja:
'* Od najveće zlokobnice i najsilnije izazivaĉice jeze, * od Dhat ed-Davahi, kralju Afridunu. *
Znaj dakle, ja sam vam smislila
481
Stoidru0a noć
stanovitu lukavštinu, * kako biste uništili muslimane. * Moţete dakle biti mirni. Ja sam zarobila
njihova sultana i njihova vezira s njihovom pratnjom, zatim sam se uputila u njihov logor i o
tome ih izvijestila. * Tada se slomila njihova snaga * i njihovo je srce obamrlo. * Nadalje sam
zaludila podsjedatelje pred el-Konstantinijom, tako da su odaslali desettisuća konjanika pod
vodstvom emira Tarkaša, kako bi zarobljenima otišli u pomoć. Ovdje se dakle nalazi još samo
malo njih. Sada ţelim, da vi tijekom današnjeg dana sa svim svojim snagama izvedete na njih
napad i da ih spopadnete u njihovim šatorima. IzaĊite meĊutim svi odjednom, i pobijte ih sve do
posljednjeg ĉovjeka! * Jer Mesija vas milostivo gleda, * a Sveta vam je Djevica odana. * A ja se
pouzdajem u Mesiju, da mi on neće zaboraviti ono, što sam uĉinila.'
Kada je meĊutim njezina poslanica dospjela do kralja Afriduna, on je bio silno obradovan. I on
smjesta pošalje po kralja od Male Azije, sina Dhat ed Davahi, pa ĉim je ovaj došao, on mu
proĉita poslanicu, tako da se Hardub radovao i govorio:
— Pogledaj lukavost moje matere! * Zbilja, ona maĉeve ĉini ot-
klonjivima, * a nju pogledati djeluje kao groza Posljednjeg Suda. *
Tada rekne Afridun:
- Ne htio nas Mesija nikada lišiti pogleda na tvoju mater!
Tada on zapovijedi, da se vitezovima javi, da treba izvršiti juriš iz grada, i vijest se proširi po
el-Konstantiniji. * Tada izaĊu kršćanske vojne snage, * ĉak ktomu ĉeta kriţara. * Oni povuku
britke oštrice maĉeva * i puste da odzvanja poklik nevjere i bezboštva, * zatajujući Gospodara
ljudi. * Kada je komornik to vidio, on uzvikne:
— Gledajte, Grci nas napadaju! Sigurno su zaznali, da je naš
sultan daleko. Tako su sada izašli protiv nas, dok je veći dio naših
trupa odhitao u pomoć kralju Dau el-Makanu!
I pun bijesa on poviĉe:
- * Vi muslimanski konjanici, * borci za istinitu vjeru, * ako
budete bjeţali, zaglavit ćete. * Ali je pobjeda vaša, ako ostanete na
482

mjestu! * Znajte, odvaţnost se sastoji od istrajanja za kratko vrijeme, * i ĉak najveća stiska biva
posredstvom Allahove milosti daleko otklonjenom. * Neka vas Allah blagoslovi i neka pogleda
na vas okom MilosrĊa!
Ali svi muslimani poviĉu:
- Allahu Akbar!
* Tako se sruĉe priznavatelji Boţjeg jedinstva naprijed uz silan poklik, * i mlin se borbe zavrti
s ubadanjem i udaranjem. * Maĉevi su i koplja poslovali puni bijesa, * doline su se i polja
ispunjavali krvlju. * Svećenici su i redovnici ministrirali, * tim što su visoko dizali kriţeve i
zatezali pojaseve. * Tada zazovu muslimani Kralja koji uzvraća * i poĉnu pjevati Ajete iz
Kur'ana. * I gledajte, kako su se sukobile ĉeta Premilostivoga i sotonima ĉeta, * kako glave
padaju sa tjelesa! *
* Tada su lebdjeli anĊeli, dobra bića, nad narodom Proroka, * izabranoga meĊu svima. * A
maĉ nije poĉivao od svojega rada, * sve dok dan nije otišao na poĉinak, * i dok nije noć sve
zakrilila tamom.
* Nevjernici su meĊutim muslimane opkolili u gustim redovima * i sada vjerovali da su izbjegli

svaku tišteću nevolju. * I oboţavatelji su troboštva203 lakomo gledali na narod vjere, * sve dok
nije svanula zora sa svijetlim sjajem. * Tada se uspravi komornik sa svojim ljudima, * nadajući
se, da će mu Allah podariti pobjedu. * Sada se opet pomiješaju ĉeta sa ĉetom, * borba je stajala
ĉvrsto na nogama, * a glave su odlijetale na zemlju. * Smioni su stajali i pritiskali naprijed,
* dok se gomila kukavica gubila u bijegu. * Sudac je smrti donosio odluke i presuĊivao: * tada bi
padali iz svojih sedala junaĉine * i livada se poĉela prekrivati mrtvima. * Ali ah, muslimani su
morali uzmaknuti, * a pogani su mogli njihove šatore i poloţaje zauzeti. * Već su muslimani
okretali leĊa i htjeli se dati u bijeg * - kadli u tom trenutku doĊe na mjesto borbe Sarkan * s
muslimanskim
203 Misli se dakako na Sveto Trojstvo, i otuda za kršćane u 1001 noći - i unatoĉ tomu što
kršćansko Vjerovanje poĉinje rijeĉima: "Vjerujem u jednoga Boga" - vrlo ĉesto moţemo naći i
naziv mnogobošci.
483
Stoidrujja noć
vojskama i zastavama priznavatelja Jedinstva. * Pa kada se našao kod njih, * on tada napadne
nevjernike. * A za njim je slijedio Dau el-Makan. * I potom doĊu vezir Dandan i emiri od
Dajlama204, * Bahram i Rustem, i njegov brat Tarkaš. * Kada su meĊutim njih ugledali
neprijatelji, * oni su bili kao izvan sebe, * i odletio im je njihov razum, * a oblaci se prašine
uspnu prema nebu, * sve dok se svijet nije izgubio u tami. * Tada se dobri vjernici mognu
ujediniti sa svojim drugovima, ĉistima. * Sastane se takoĊer Šarkan s komor-nikom * i zahvali
mu za njegovu postojanu budnost. * A ovaj ĉestita kralju, što je donio pomoć i pobjedu. * Tada
muslimani budu veseli, i ponovo steknu srĉanost * i poĊu u juriš na neprijatelje * i posvete se
Allahu i dţihadu. * Ali kada je oko pogana našlo zastave muhammedanaca, * na kojima je
stajalo napisano priznanje ĉiste vjere, * oni uzviknu:
— Jao, s nama je svršeno! *
* I oni poĉnu moliti za pomoć samostanske patrijarhe. * Zatim
podignu svoju bojnu viku: *
— Ivane, Marijo, o kriţu! - Taj neka je proklet! — * a njihove
ruke odustanu od borbe. *
* Kralj Afridun meĊutim poţuri ka kralju Male Azije. * Jer oni
su stajali svaki na ĉelu po jednoga krila, s desna i s lijeva. * No bio
je kod njih takoĊer jedan glasoviti vitez, * s imenom Lavija, koji je
zapovijedao središtem, * i oni tako izaĊu u bojnom poretku, * ali su
bili puni jeze i straha. * Kroz to su meĊutim vrijeme muslimani opet
uspostavili svoje redove, a Šarkan * pojasi k svojemu bratu Dau el-
-Makanu i rekne: *
— O najveći kralju našega vremena, * oni se sigurno hoće bori
ti u pojedinaĉnom dvoboju, * a to je takoĊer moja najveća ţelja. *
Ali ću ja u prve redove staviti najsrĉanije naše borce. * Jer pamet
no je razmišljanje pola ţivota. *
Tada sultan odgovori:
204 Brdovita oblast u Zapadnoj Perziji.
484

- Reci mi dakle, moj dobri savjetniĉe, što ćeš ti uĉiniti?
- Ja bih volio - nastavi Sarkan - stajati protiv njih u sredini, i vezira Dandana imati s lijeve
strane, a tebe s desne, dok bi emir Bahram vodio desno krilo, a emir Rustem lijevo. Ti meĊutim,
o najmoćniji kralju, trebaš ostati pod bojnim znakovima i zastavama. * Jer ti si taj, na kome mi
gradimo, * i najbliţe Allahu jedini pouzdan. * Tebe ćemo mi od svih opasnosti * ĉuvati našima
vlastitim ţivotima. *
* Dau el-Makan mu zahvali za to. * Ali se već ĉulo kako odzvanja zov u bitku, * a iz korica
izlete maĉevi. * Tada iznenada izaĊe naprijed iz vojske Grka neki konjanik. * Kada je došao
bliţe, vidjeli su da on jaše na nekoj magarici spora koraka, * koja je koraĉala sa svojim jahaĉem
iz oluje maĉeva.* Na njoj je leţao pokrivaĉ od bijele svile, a na njemu ĉilim iz kašmira. * Na
njezinim je leĊima sjedio neki lijepi, sjedokosi stari ĉovjek, * na kome se ogledalo njegovo
dostojanstvo. * Nosio je na sebi dugaĉku haljinu od bijele vune, * i on brţe potjera mazgu, * sve
dok nije stao tik pred muslimansku vojsku. * Tada on poviĉe:
- * Ja sam poslan k svima vama. * A poslanik ima samo preni
jeti, * dakle dopustite mi slobodan provod, * da vas u sigurnosti
mogu obavijestiti o poruci! *
Tada mu Sarkan odgovori:
- * Dopušten ti je slobodan provod. * Ne boj se uboda kopljem
i udarca maĉem!
Tada stari sjaši, skine kriţ s vrata, poloţi ga pred sultana, i posvjedoĉi pred njime, nadajući se
blagonaklonosti, poniznost. Muslimani upitaju:
- Kakvu vijest donosiš?
A on odgovori:
- Ja sam poslanik kralja Afriduna. Svjetovao sam mu, da odus
tane od toga, da svi ti ljudski proizvodi i hramovi Milostivoga odu u
propast. I predoĉio sam mu, da bi to bilo najbolje, da se prestane s
485
Stoidru0d noć
prolijevanjem krvi, i da dopusti da se to ograniĉi na borbu dvaju vitezova. Tada se on suglasi sa
mnom i naredi da vam kaţem: 'Ja ću svoju vojsku otkupiti svojim ţivotom. Neka dakle kralj
muslimana htjedne uĉiniti kao ja i svoju vojsku otkupiti svojim ţivotom. Ako me on ubije, tada
mojoj vojsci neće ostati više nikakva zaštita, a ako ja njega ubijem, tada muslimanskoj vojsci
neće ostati više nikakva potpora!'
Kada je Sarkan to saslušao, on rekne:
- O redovnice, ja pristajem na to. Jer to je pravedno, i ja pro
tiv toga ne mogu staviti nikakav prigovor. Gledaj, ja sam spreman
uĉi u okršaj s njim. Jer ja sam muhammedanski vitez, onako kako
je on vitez nevjernika. Ako on ubije mene, tada ga kruni pobjeda, a
muslimanskoj vojsci ne preostaje ništa drugo, neko da otputuje
odatle. Vrati se dakle k njemu, o redovnice, i reci mu, da pojedi
naĉni dvoboj treba biti sutra, jer smo danas došli sa svojega jahanja,
i još smo iscrpljeni. Ali nakon poĉinka neka ne bude dopušten niti
prijekor ni predbacivanje!
Redovnik se obradovan vrati ka kralju Afridunu i ka kralju od Male Azije i obojici im isporuĉi
svoj nalog. Tada kralj Afridun bude silno obradovan, i od njega ustuknu jad i patnja. I on u sebi
samome rekne:
— * Bez sumnje je taj Sarkan njihov najbolji ĉovjek u bacanju
koplja i u plesu maĉeva. * Ali ako ga ja ubijem, malaksat će njiho
va snaga i obamrijet će im srce. *
Sada je Dhat ed-Davahi pisala kralju Afridunu i rekla mu, da je Sarkan najsrĉaniji konjanik i
najsmioniji borac, i ona gaje pred njim opomenula. Ali je takoĊer Afridun bio silan junak. On je
poznavao sve naĉine borbe, bacanje kamena i gaĊanje strijelom, s okretnošću je vitlao
buzdovanom, i nije se plašio ni pred najvećom opasnošću. Kada je dakle saslušao redovnikovo
izvješće, da je Sarkan pristao na dvoboj, bilo mu je, kao da mora poletjeti od veselja. Jer on je
imao mnogo samopouzdanja i znao je, da mu se nitko ne moţe suprotstaviti.
486
Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'tnana

Tako su nevjernici noć provodili u radosti i veselju i vrijeme si skraćivali pijući vino. * Ali
kada je nastalo jutro, * izaĊu vitezovi s kopljima, tima tamnima, * i s maĉevima, tima
iskriĉavima. *
* I gledaj, kadli izjaši neki konjanik sam na ravno, * a sjedio je
na najĉistokrvnijem konju, * dobrome i za boj i za bojnu vrevu, * a
imao je snaţne udove.* Vitez je nosio mjedeni oklopni steznik, *
koji je bio opremljen protiv najveće opasnosti. * Na grudima je
imao zrcalo, * koje se sastojalo od dragulja, * u ruci je drţao maĉ sa
sjeĉivom, * ktomu koplje od klenovine, * rijedak primjerak
franaĉke izrade. Sada vitez odmota svoje lice i poviĉe:
- * Tko me poznaje, taj zbilja zna dovoljno o meni! * A tko me
ne poznaje, no, tomu će to ubrzo biti jasno! * Ja sam Afridun,
blagoslovom oštrih oĉiju205 * Dhat ed-Davahi zaštićen u svakom
pogledu! *
* Ali još prije nego što je on svoje rijeĉi bio završio, * izjaši mu
ususret Sarkan, vitez muslimana. * On je sjedio na plemenitu
doratu, * koji je vrijedio tisuću crvenih zlatnika. * Nosio je opremu
izraĊenu biserima i draguljima, * i biserima optoĉen maĉ od indij
skog ĉelika, * koji je presijecao šije, * a teško je pred njim bilo
dovoljno lako. * On potjera svojega trkaćeg konja izmeĊe dva reda
vojski, * i konjanici podignu pogled prema njemu. * Tada on
dovikne kralju Afridunu:
- * Jao tebi, ti prokletniĉe! * Vjeruješ li ti, da sam ja bilo koji
konjanik, kojega si sluĉajno ugledao, * i koji ti se ne moţe suprot
staviti na bojištu? *
I sada su bili nalik dvama planinana, koje su pale jedna na drugu, * ili dvama morima, koja su
se zajedno srazila. * ĉas su bili blizu, ĉas su se udaljavali. * Ĉas su se hvatali u koštac, ĉas su se
rastavljali. *. I tako su se bez odluke borili, * sad napadajući, sad uzmiĉući, * u igri i u ozbiljnom
hrvanju, * uz ubadanje kopalja i udaranje maĉeva. * Obje su meĊutim vojske gledale i govorile:
205 Njezine se naime "oštre oĉi" i oštrookost nalaze u znaĉenju njezina nadimka "Savani", s
kojim ćemo se sretati kasnije.
487
Stoidrujja noć
- * Sarkan će pobijediti! * I drugi:
- * Afridun će pobijediti! *
Bez prestanka se borio par vitezova, * sve dok pripovijesti kako s jedne strane tako i s druge
nisu zanijemjele, * sve dok se prašina nije razišla i dan došao kraju * i dok Sunce nije
izblijedjelo na smiraju. * Tada meĊutim kralj Afridun dovikne Sarkanu rijeĉi: *
- Tako mi vjere u Svetoga Krista * koja je istinita, * ti si do
duše jedan smion konjanik * i borac navikao na boj. * Ali si ti laţni
junak, * tvoj naĉin borbe nije oduhovljen plemenitošću. * Ja uvi
Ċam, tvoje ĉinjenje nije dostojno pohvale, * tvoja borba se ne po
kazuje kneţevskom, * gledaj, kako te tvoj narod ĉasti poput nekoga
roba! * Evo ti dovode drugoga konja da ga uzjašiš i da se vratiš u
boj. * Ali tako mi moje vjere, borba mi je s tobom dodijala, a
sijeĉenje mi je i ubadanje dojadilo. * Ako se ti hoćeš veĉeras još jed
nom boriti sa mnom, tada ne mijenjaj ništa na svojoj opremi ili
svome konju, kako bi vitezovima dokazao svoju visoku plemenitost
i boraĉku snagu.
Kada je Sarkan saslušao te rijeĉi, pobjesnio je zbog svojih ljudi, koji su ga raĉunali u
robove206, i on se okrene prema njima, i htjedne im dati znak, da mu ne trebaju donosit niti
novu opremu ni novoga konja. Ali gledaj, Afridun zavitla svoju sulicu i baci je na Sarkana. Taj
se meĊutim bio okrenuo i nikoga od svojih nije ugledao u blizini, i tako sazna, daje to bila samo
lukavština prokletog poganina. Ţurno se okrene natrag, i gledaj, sulica je već dolije-tala k njemu,
ali joj se on izmakne, tako da je njegova glava dodir-nula obluĉje sedla. No budući da je Sarkan
imao visoke grudi,
206 Za Sarkana je, bez obzira na sve ostalo, moralo biti i ostati bolno to, što je njegova oca,
'Omara ibn en-Nu'mana, naslijedio u vlasti njegov brat, a ne on. Jer u carskome su drţavnom
ureĊenju u poreĊenju sa carem - ovdje: s gospodarom pravovjernih - svi ostali ipak samo robovi.
Car je naime Boţji namjesnik, a ovdje je to - Šarkanov brat Dau el-Makan. Zato se Afridun, koji
to dobro zna, vješto koristi takvim stanjem stvari.
488
Povijest kralja -Omara ibn en-Nu'mana

okrzne koplje njegovu koţu i odere je, i on uz jedan jedini krik padne u nesvijest. Prokleti se
Afridun tomu obraduje, jer je povjerovao, da ga je ubio. I on dovikne nevjernicima, neka se
raduju. Tada narod buntovnika postane izvan sebe od uzbuĊenja. Ali narod vjere gorko zaplaĉe.
Kada je Dau el-Makan vidio svojega brata kako se ljulja u sedlu, tako da je gotovo pao, pošalje
konjanike, i junaci mu priskoĉe u pomoć. Sada nevjernici poĊu jurišem na muslimane. * Obje se
strane sukobe, * i oba se bojna reda pomiješaju. * Jemenski je meĊutim maĉ obavljao svoj posao.
* Prvi koji je stigao do Šarkana bio je vezir Dandan..."
489
\
Ali kada je poĉela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj Dau el-Makan svojega brata Šarkana drţao za
mrtva, kada je vidio kako ga je taj prokleti poganin pogodio sulicom. Tako on pošalje k njemu
konjanike, a prvi, koji je stigao do njega, je bio vezir Dandan, i s njim Bahram, emir Turaka, i
Rustem, emir Dajlamićana. Kada su oni stigli do njega, on je upravo padao nastranu, i tako ga
zadrţe u sedlu i vrate se s njime natrag k njegovu bratu Dau el-Makanu. * Zatim ga predaju
slugama da ga njeguju, * i vrate se natrag k boju s kopljem i maĉem. * Tada se borba rasplamsa
novom silinom, * koplja polete, i uskoro zanijeme sve pripovijesti. * Tada se vidjelo polje
napojeno krvlju * i da su pognute šije, * maĉje bez prestanka zujao nad potiljcima, * a bitka se
uvijek iznova rasplamsavala, * sve dok nije prošao najveći dio noći. * Sada su izvikivale,
umorne od bojne groze, * obje vojske primirje. * I obje se vojske vrate natrag u šatore. Svi se
meĊutim nevjernici upute k svojemu kralju Afridunu i poljube pred njim tlo. Svećenici i
redovnici mu ĉestitaju na pobjedi, koja mu je bila poklonjena nad Sarkanom. Tada kralj Afridun
poĊe u el-Konstantiniju i sjedne na prijestolje svojega gospodstva, a Kralj Hardub mu priĊe i
rekne:
- Ushtio Mesija podariti snagu tvojoj ruci i vazda biti tvojim pomoćnikom i uslišiti molitve,
koje moja poboţna mati, Dhat ed-
491
Stoitreća noć
-Davahi, za tebe moli! Znaj, bez Šarkana muslimani nisu u stanju izdrţati.
Tada Afridun uzvikne:
— * Sutra je posljednji okršaj! * Tada ja izlazim u bitku * i izazi
vam Dau el-Makana na dvoboj. * Ako ga zatim ubijem, otplavit će
se natrag njihove vojske * i sreću će traţiti u bijegu. *
Tako je dakle to izgledalo kod nevjernika.
Ali na drugoj strani, u vojsci vjernika, Dau el-Makan nije tada mogao, kada se vratio natrag u
logor, misliti ni na što drugo nego na svojega brata. Pa kada je ušao k njemu, našao ga je u
opakoj nevolji i u vrlo ugroţenu stanju. Pozove dakle vezira Dandana i Rustema i Bahrama na
savjetovanje. Kada su oni bili došli, njihov je savjet išao na to, da se pozovu lijeĉnici, kako bi se
potrudili oko Šarkana. Zatim oni zaplaĉu i reknu:
— Njemu ravna svijet nije nikada rodio!
I bdjeli su uz njega tijekom cijele noći, sve dok u kasnim satima nije k njima došao svetac,
plaĉući. Kada ga je Dau el-Makan ugledao, on pred njim ustane. A pravednik pogledi rukom
Sarkanovu ranu, * pri ĉemu je pjevao iz Kur'ana * i kao talisman izgovarao Ajete
Premilostivoga. * On je uz Šarkana neprekidno bdio sve do jutra. * Tada ranjenik doĊe k sebi,
otvori oĉi, * pokrene jezik u ustima i progovori. * Tomu se Dau el-Makan obraduje i rekne:
— Ovo je proizveo sveĉev blagoslov!
A Šarkan rekne:
— Neka je hvala Allahu za ozdravljenje! Da, sada mi je posve
dobro! Onaj me je prokletnik nadmudrio. I da se nisam brţe od
munje bacio u stranu, koplje bi mi probušilo grudi. Stoga neka je
slava Allahu, koji me je spasio! A kako stoji s muslimanima?
— Oni zbog tebe plaĉu!
Tada Šarkan rekne:
492
/
Povijest kralja Ôrnata ibn en-Nu^mana

- Ja sam dobro i zdravo. Ali gdje je isposnik? Taj meĊutim sjedne pokraj njega i rekne:
- Uz tvoju glavu.
Tada se knez okrene i poljubi mu ruku. Ali ovaj rekne:
- * Moj sine, vjeţbaj se u ispravnom strpljenju, * zatim Allah
nagraĊuje obilnom milošću! * Jer će nagrada biti odmjerena prema
djelu. *
Sada Šarkan zamoli:
- Moli se za mene!
I on se poĉne za njega moliti.
* Ali kada je osvanula zora * i protkala svijet crvenim sjajem, * muslimani poĊu na polje u boj,
* a nevjernici su se takoĊer bili pripremili za ubod i udarac. * Najprije se natisne naprijed
muslimanska vojska i ponudi se za borbu i boj, * a oruţje je drţala spremnim. * A kralj Dau el-
Makan i Afridun se htjednu omjeriti u dvoboju. * Gledaj, tada na poprište * izjaši Dau el-Makan.
* A s njime su jahali vezir Dandan * i komornik i Bahram, * i oni mu reknu: *
- Mi ćemo svoj ţivot * ţrtvovati za tebe! *
Ali im on odgovori:
- * Tako mi Svete Kuće, tako mi svetoga Zemzem-bunara207 i
Ibrahimove Ćelije208, * ja neću odustati od boja * protiv ove ne
vjerniĉke hajke! *
Pa kada se našao na bojnome polju, * Maĉ i koplje zaigraju u njegovoj ruci, * tako da je
vitezovima utjerao strah * i obje vojske doveo do zapanjenosti. * On napadne s desna i ubije
dvojicu od njihovih vitezova, * zatim s lijeva, i takoĊer ondje ubije dva viteza. * Zatim se zadrţi
nasred polja i uzvikne:
207 Ĉudotvorni bunar kod Ka'be u Mekki. 21)8 Blizu Ka'be u Mekki.
493
Stottreca noc
- * Gdje je Afridun? * Njemu ću dati da okusi sramotnu
kaznu! *
Pa kada se dakle taj prokletnik htio sruĉiti na njega, tada ga ugleda kralj Hardub i poĉne ga
preklinjati, neka ne izlazi, tim što je govorio:
- * O kralju, ti si se borio juĉer, ali sam danas ja spreman za
borbu, * i ja ništa ne drţim do njegove odvaţnosti! *
Zatim on pojuri, s maĉem u ruci, na jednom pastuhu, koji je bio nalik Abdţaru, Antarovu209
ţdrepcu. * Taj je bio stanoviti neukrotivi vranac, * onako kako o njemu kazuje pjesnik: *
Brţe od pogleda juri on na plemenitu konju. On juri, kao da bi u trku ţelio uloviti vrijeme.
Njegova tamna dlaka odsijava od gavrancrne boje: To je baš kao noć, kada se noć najmraĉnije
smrkla.
Njegovo gromoglasno rzanje raduje svakoga, tko ga sluša,
To je poput grmljavine, koja se zazlijeţe po zraĉnim prostorima.
Ako se utrkuje s vjetrom, on stiţe prije njega na odredište.
Njega ne moţe uhvatiti munja, rastrzajući zidove oblaka.
f
Sada obojica poĊu u juriš jedan na drugoga, ustranu se izmicati udarcima, * a pokazivali su
ĉudesnu tjelesnu okretnost. * Oni su brzo pojahavali naprijed i uzmicali natrag, a gledaoci su,
koji su ostajali tjeskobnih grudiju, * jedva još mogli oĉekivati ishod. * Ali pošto je Dau el-
Makan istisnuo bojni poklik, * on se baci na Harduba,
209 'Antar je glasoviti staroarapski junak iz predislamskih vremena.
494
kralja armenske Male Azije, * i pogodi ga udarcem, * koji mu odrubi glavu. * Kada su pogani to
vidjeli, oni ga napadnu opkoljena * i nasrnu na njega, ĉovjek za ĉovjekom. * Ali on izaĊe protiv
njih na poprište, * i opet se poĉnu kretati udarac i ubod, sve dok krv u rijekama ne poteĉe svim
putovima. ! * Muslimani poviĉu:
- * Allahu Akbar! Nema drugoga boga osim Allaha! *
Blagoslov nad Objaviteljem radosti i Opominjateljem grešnika! *
I oni se poĉnu boriti u ţarkom boju, * sve dok Allah vjernicima nije donio pobjedu, * i dok nije
porazio nevjernike. * A tada uzvikne vezir Dandan:
- * Uzmite osvetu za kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, * osvetu
takoĊer za njegova sina Sarkana! *
On ogoli svoju glavu i ispuni vatrom Turke. * Sada mu je bilo uz bok više od dvadesettisuća
konjanika. * Oni svi kao jedan podu s njim naprijed u juriš. * A budući da su nevjernici mogli
svoj spas ugledati samo u bijegu, * oni stoga okrenu leĊa. * Ali ovi nastave trgati protiv njih
britke maĉeve. * Muslimani ubiju do pedesettisuca konjanika, i još ih više zarobe. A mnogi su
još bili pobijeni, dok su hitali prema gradskim vratima, jer je bila velika natiska.
* Zatim Grci zasunom zakljuĉaju vrata * i uspnu se zbog straha od juriša na zidine. * I
napokon se ĉete muslimana pobjedonosno i preslavno vrate natrag u svoje šatore. Dau el-Makan
meĊutim otiĊe k svojemu bratu. * Njega on opet naĊe u najvećoj radosti, * i pun se zahvalnosti
baci na pod pred Dobrostivim, Uzvišenim.* Zatim mu priĊe i ĉestita mu na ozdravljenju. Tada
Sarkan rekne:
- * Zaista, mi svi stojimo pod blagoslovom ovoga pokajniĉkog
isposnika, * samo vam je on isposlovao pobjedu svojim Allahu
ugodnim molitvama. * Jer on je cijeli dan proveo u molitvi za mus
limane..."
495
Ali kada je poĉela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, - kada je Dau el-Makan ušao k svojemu bratu Sarkanu —
da je zatekao sveca kako mu sjedi uz bok. On obradovan priĊe k bratu i ĉestita mu na njegovu
ozdravljenju. Tada Šarkan rekne:
— Zaista, mi svi stojimo pod blagoslovom oboga isposnika, i vi
ste pobijedili samo zahvaljujući njegovim molitvama. Jer on danas
nije odustajao od molitve za muslimane. A kada sam ja ĉuo vaše
'Allahu Akbar!', tada sam u sebi opet osjetio snagu. Jer tada sam
znao, da ste vi odnijeli pobjedu nad svojim neprijateljima. Ali mi sa
da ispripovijedaj, moj brate, što ti se dogodilo.
Tada mu on ispripovijeda sve, što se bilo zbilo izmeĊu njega i prokletog Harduba, i on ispriĉa,
kako gaje bio ubio, i kako je taj otišao k onima od Allaha prokletima. Šarkan ga meĊutim
pohvali i povoljno se izrazi o njegovu junaštvu. Ĉim je dakle Dhat ed-Davahi, koja se dakako
nalazila u haljini sveca, doĉula o smrti svojega sina, kralja Harduba, lice joj postane blijedim, a
iz njezinih oĉiju obilno poteku suze. Ali ona sakrije svoju bol i napravi se pred muslimanima
vrlo radosnom, kao da lije suze od radosti. Ali zatim rekne u sebi samoj:
- Tako mi Mesije, moj je ţivot ništavan, ako mu ja ne spalim
srce smrću njegova brata Šarkana, kao što je on meni spalio srce
497
Stoiĉetvrta noć
smrću kralja Harduba, njega, koji je bio potpora kriţarske vojske i ĉitave grĉke kršćanske
općine!
Ali ona saĉuva svoju tajnu. Vezir dakle Dandan i kralj Dau el--Makan i komornik ostanu
sjediti kod Sarkana, sve dok mu rana nije bila namazana pomašću i previjena. Zatim mu pruţe
lijek i u njega se povrati puno zdravlje. Silno obradovani time, oni to objave trupama, koje su si
uzajamno priopćavale tu veselu vijest i govorili jedni drugima:
- On će sutra jahati s nama i opsijedanje sam preuzeti u svoje
ruke.
Nato Sarkan rekne onima koji su bili kod njega:
- Vi ste se tijekom ĉitavoga dana borili i umorni ste od bitke.
Zato je bolje, da odete u svoje šatore i da spavate, a ne da bdijete.
Oni pristanu uz njegov savjet i otpute se svaki u svoj drţavniĉki šator. A kod Sarkana ne ostane
nitko, osim vlastitih slugu i stare Dhat ed-Davahi. On je jedan dio noći naklapao s njome. Ali se
zatim ispruţi, kako bi otpoĉinuo, a njegovi sluge uĉine to isto. I nad sve se njih spusti san, tako
da su leţali kao mrtvi.
Sada dopustite da vidimo dalje, što je uĉinila stara Dhat ed--Davahi!
Jedina je ona ostala budna, kada su drugi u šatoru zaspali, i ona pogleda Sarkana i uvidi, da je
bio utonuo u san. Tada ona skoĉi na noge, kao da bi bila neka krastava medvjedica ili otrovnica
pjegava tijela. I ona uzme iz svojega pojasa bodeţ, koji je bio tako otrovan, da bi rastalio neku
stijenu, kada bi ga se na nju poloţilo. Zatim ga izvuĉe iz korica i došulja se do Sarkanove glave. I
ona njime povuĉe preko njegova vrata, rasijeĉe mu grlo i odvoji glavu od trupa. I još jednom
poskoĉi i obiĊe oko slugu, koji su spavali, i njima takoĊer odsijeĉe glave, kako se ne bi probudili.
Zatim napusti taj šator i prišulja se ka kraljevu šatoru. Ali budući da je vidjela, da straţa ne
spava, otšulja se k onomu vezira Dandana. On je pak ĉitao Kur'an, pa kada su njegove oĉi pale
na nju, on rekne:
498

- Dobro došao, o poboţni isposniĉe!
Kada je to ĉula, njoj zadršće srce i ona mu rekne:
- Prolazim ovuda u ovaj sat, jer sam zaĉuo glas jednoga od
Allahovih svetaca, pa sam na putu k njemu.
Tako ona skrene, Ali vezir Dandan rekne u sebi samome:
- Tako mi Allaha, ja ću noćas slijediti ovog isposnika!
Tako on ustane i poĊe za njome. Ali kada je prokleta stara ĉula njegove korake, znala je da je
slijedi. Tada se ona prestraši, da će biti otkrivena, i u sebi rekne:
- Ako ga ne nadmudrim, on će me otkriti.
Zato se okrene prema njemu i izdaleka mu dovikne:
- O veziru, ja odlazim u potragu za tim svecem, da vidim gdje
je. Kada ga naĊem, zamolit ću ga, da ga ti smjedneš posjetiti, pa ću
se vratiti natrag k tebi i o tome ti reći. Jer ja se bojim, ako ti doĊeš
sa mnom bez sveĉeva dopuštenja, da će se on na mene rasrditi, ĉim
te ugleda.
Kada je vezir to ĉuo, on se odveć zastidi, a da bi joj odgovorio. I on je ostavi i vrati se natrag u
svoj šator, kako bi spavao. Ali mu san nije dolazio na oĉi, i bilo mu je, kao da se svijet svalio na
njega. Tako on ustane i napusti svoj šator i sam u sebi rekne:
- Otići ću do Sarkana i s njim naklapati sve do jutra.
Ali kada je došao do Šarkanova šatora i u njega ušao, naĊe krv, kako teĉe u potocima, i sluge,
kako leţe s prerezanim grlima. Tada on istisne krik, koji probudi sve koji su spavali. Narod
nagrne onamo, pa kada su ugledali krv koja je tekla, uzmu glasno plakati i naricati. Sada se
sultan Dau el-Makan probudi i upita, što se zbiva, i reknu mu:
- Sarkan, tvoj brat, i njegovi sluge su umoreni!
Tu on ţurno skoĉi na noge i potrĉi u taj šator, i ondje naĊe vezira Dandana u glasnom
naricanju, i ugleda leš svojega brata bez
499
Stoicctvrta noć
glave210. On padne onesviješćen, i svi ratnici poĉnu kriĉati i plakati, a stajali su oko njega, sve
dok nije opet došao k sebi. Zatim on pogleda Sarkana i gorko zaplaĉe, i vezir i Rustem i Bahram
uĉine isto. Ali je komornik tako jako kriĉao i sve više naricao, da je poţelio otići odatle. Tako ga
je smela nevolja. Sada Dau el-Makan rekne:
— Zar vi ne znate tko je izvršio ovaj ĉin nad mojim bratom? I
zašto ne vidim sveca, njega, kojega ništa ovozemaljsko ne dovodi u
napast?
Tada vezir uzvikne:
- Tko bi drugi donio sav taj jad, nego ona sotona obuĉena u
sveca? Tako mi Allaha, moje se srce grozilo od njega od prvoga do
posljednjeg ĉasa. Jer znam, da je svaki poboţnjak prost i pun pod-
muklosti!
I on ispripovijeda kralju svoj doţivljaj, kako je htio slijediti redovnika i kako mu je ovaj to
onemogućio. I zatim ljudi jedan za drugim stanu plakati i naricati i ponizno od srca moliti
Sveprisutnoga, Uslišitelja, da dopusti, da im padne u ruke onaj isposnik, koji nije htio spoznati
Allahovo ĉudo.
Zatim poloţe Sarkana na nosila i pokopaju ga ondje na brdu, a sveudilj su ţalili za njim zbog
njegovih posvuda ĉuvenih vrlina...."
210 Kada se poslije ove zaista potresne scene baci pogled unatrag, onda se lako moţe
razumjeti, zašto je Šarkan ustvari jedan od najtragiĉnijih junaka 1001 noći. Ĉovjek iz sjajne
obitelji i - unatoĉ beskrajno visokim ambicijama - neprijeporne plemenitosti i poštenja, ostaje
tijekom cijeloga svog ţivota vjeĉnim gubitnikom: on najprije nesretno gubi Abrizu (a da je još
nije ni bio dobio), zatim se nesretno ţeni, i odmah zatim rastaje, svojom roĊenom sestrom, ne
zadobiva ĉak ni toliko ţeljenu kalifsku vlast, i naposljetku - pogiba na najbjed-niji naĉin od ruke
Abrizine bake i prabake svojega brata, s kojim se nakon njegova roĊenja još nismo sretali.
Ukratko: Šarkanov je udes tragiĉan u svima svojima kljuĉnim toĉkama.
500
Ali kada je poĉela
$$$!?$ WWW$W???S?VWW
stoipeta noć

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su Sarkana stavili na nosila i pokopali ga ondje na brdu
i da su sveudilj tugovali zaradi njegovih općepoznatih kreposti.
Zatim su meĊutim išĉekivali da se otvore gradska vrata. Ali se ona nisu otvarala, i nitko se nije
pokazivao na zidinama, ĉemu su se oni vrlo ĉudili. Kralj Dau el-Makan meĊutim rekne:
- Tako mi Allaha, ja se neću dati od njih odvratiti, pa makar
morao mnoge godine ovdje sjediti, sve dok ne uzmem krvnu osvetu
za svojega brata Sarkana. Zatim ću opustošiti el-Konstantiniju i
zatim ću ubiti kralja kršćana, pa makar se smrt prikljuĉila i meni, pa
mi donijela poĉinak od ovoga bijednog svijeta!
Zatim zapovijedi, da mu se donese ono blago, koje su bili oduzeli u Matruhininu samostanu,
okupi trupe i blago podijeli meĊu njih, i ne ostavi nijednoga, kojemu nije nešto poklonio i uĉinio
ga zadovoljnim. I nadalje naredi, da iz svake jedinice doĊe pred njega po trista konjanika i rekne
im:
- Pošaljite svojim obiteljima novac! Jer ja kanim godinama
ostati pred ovim gradom, sve dok ne uzmem krvnu osvetu za svoje
ga brata Sarkana, pa makar i ja poginuo na bojnom polju. Kada su
ratnici ĉuli njegove rijeĉi i primili taj novac, oni odgovore:
Stoipeta noć
Sada on pozove glasnike i preda im poslanice i zapovijedi im, da je predaju i istovremeno
novac obiteljima ratnika i da im priopće, da su svi dobro i zdravo. I da im trebaju reći: 'Mi
logorujemo pred el-Konstantinijom, i mi ćemo je ili razoriti ili umrijeti. Pa makar mi morali ĉak i
mnoge mjesece i godine ondje ostati, nećemo prestati, sve dok je ne zauzmemo.'
Zatim on zapovijedi veziru Dandanu, da piše njegovoj sestri Nuzhati ez-Zaman, i rekne mu:
— Priopći joj, što nam se dogodilo, i u kojem se poloţaju nala
zimo, i preporuĉi joj moje dijete! Jer moja je supruga bila, kada sam
se otputio u rat, blizu poroda i sada mora da je već odavno rodila.
A ako je rodila djeĉaka, kako sam ĉuo da se priĉa, tada se glasnik
mora brzo vratiti i donijeti mi tu radosnu vijest.
Zatim im on dadne nešto novca. Oni ga uzmu i istoga su ĉasa bili spremni za putovanje. Svi su
se pak ljudi natiskivali ovamo, kako bi se s njima oprostili i kako bi im povjerili svoj novac.
Nakon njihova odlaska, obrati se Dau el-Makan veziru Dandanu i izda zapovijed, neka naredi da
vojska priĊe blizu zidinama. Tako se trupe pokrenu naprijed, ali na svoje zaprepašćenje nikoga
ne naĊu na bedemu. Dau el-Makan bude zbog toga zabrinut, a nalazio se u tuzi zbog gubitka
svojega brata Sarkana i bio je bijesan na izdajniĉkoga svetog ĉovjeka. I ostali su ondje tijekom tri
dana, a da nikoga nisu vidjeli.
Tako daleko muslimani.
Sto se pak tiĉe Grka, razlog, zbog kojega su oni kroz ta tri dana izostajali iz borbe, je bio
sljedeći. Ĉim je Dhat ed-Davahi bila umorila Sarkana, ona je brzo otrĉala odande i došla k
zidinama el--Konstantinije, gdje je straţarima doviknula na grĉkom jeziku, neka joj dobace neki
konop. Oni su je upitali:
— Tko si ti?
A ona odgovori:
502

- Ja sam Dhat ed-Davahi.
Tada je oni prepoznaju i spuste joj dolje konop. Ona se za njega ĉvrsto sveţe, a ovi je povuku
gore. Kada se zatim našla gore, ona otide ka kralju Afridunu i rekne mu:
- Sto ja to ĉujem od muslimana? Oni kaţu da je moj sin Har-
dub mrtav?
Kada je on to potvrdio, ona krikne i plakala je toliko dugo, sve dok Afridun i svi, koji su bili
nazoĉni, nisu s njome zaplakali. Zatim ispripovijeda kralju, kako je ubila Šarkana i tridesetoricu
njegovih slugu. Tomu se on obraduje, i zahvali joj, poljubi joj ruke, i poĉne se moliti za nju, da
stekne utjehu glede gubitka svojega sina. Tada ona uzvikne:
- Tako mi Mesije, ja se neću zadovoljiti time, da sam onoga jednoga muslimanskog psa ubila u
ime krvne osvete za svojega sina, kralja meĊu kraljevima našega vremena! Sada moram smisliti
neku lukavštinu i izvesti jednu prevaru, koja će donijeti smrt sultanu Dau el-Makanu i veziru
Dandanu i komorniku i Rustemu i Bahramu i tima desettisuća vitezova iz islamske vojske!
Nikada glava mojega sina neće moći biti naplaćena Sarkanovom glavom! Nikada i nikako!
Zatim ona rekne kralju Afridunu:
- Znaj, o kralju našega vremena, to je moja ţelja, da ja za svojega sina zakaţem podušje, da
rasijeĉem pojas i porazbijam kriţeve.
Afridun odgovori:
- Uĉini, kako hoćeš. Ja ti se neću ni u ĉemu protiviti! Pa ako
ostaneš u koroti ĉak i stanovito dugo vrijeme, to će biti samo nez
natan rok. Gledaj, ako nas muslimani hoće opsijedati ĉak i mnogo
godina, oni ipak neće nikada postići svoj cilj, niti će od nas steći što
drugo osim muke i nevolje.
Zatim ta prokletnica, kada je bila gotova s tim zlodjelom, koje je izvršila, i s gadostima koje je
izmislila, uzme tintarnicu i papir i napiše:
503
'* Od Šavahi211 Dhat ed-Davahi, * muslimanima, koji se ovdje zadrţavaju. * Znajte, da sam ja
prodrla u vašu zemlju i svojom luka-vošću obmanula vaše knezove. Najprije sam usred njegove
palaĉe ubila kralja 'Omara ibn en-Nu'mana. Zatim sam u bitci u gorskom klancu kod spilje
mnogima od vaših ratnika oduzela ţivot, a posljednji, koje sam pobila, su bili Sarkan i njegove
sluge. * Ako mi meĊutim udes ukaţe pomoć * i sotona pokaţe poslušnost, * sigurno ću isto tako
ubiti vašeg sultana * i vezira Dandana. * Da, ja sam ta, koja sam vam se pribliţila u odjeći
pravednika, * i od mene su vas snašle spletke i lukavštine. * Hoćete li dalje ţivjeti u sigurnosti,
uz-maknite od mene, * ali ako hoćete svoju vlastitu propast, ostanite ovdje! * Ali kada biste
ostali ĉak i mnogo godina, * nikada od nas ne biste mogli postići to, što ste htjeli. * I s time sada
zakljuĉujem!'
Pošto je napisala ovo pismo, tijekom je tri dana tugovala za kraljem Hardubom. Ĉetvrtoga
meĊutim dana ona pozove jednog viteza i zapovijedi mu, da uzme pismo i da ga priĉvrsti na
strijelu i odapne u logor muslimana. Zatim ode u crkvu i prepusti se plakanju i naricanju zbog
gubitka svojega sina. I ona rekne onomu, koji je poslije njega postao kraljem:
— Ja bezuvjetno moram lišiti ţivota još Dau el-Makana i sve kneţeve muslimana.
Toliko o Dhat ed-Davahi!
* Muslimani su sa svoje strane proveli ta tri dana * zabrinuta i oţalošćena srca. * Ali kada su o
ĉetvrtome pogledali na zidine, * gledaj, ondje je stajao neki vitez sa strijelom u ruci, * na kojoj
se nalazila neka poslanica. * Priĉekali su, dok im je on nije odapeo. Tada sultan zapovijedi
veziru Dandanu, da je proĉita. Kada ju je ovaj proĉitao i kralj saslušao i razumio sadrţaj, njegove
se oĉi preplave suzama i on krikne od bola zbog njezine podmuklosti. A vezir rekne:
211 Ovaj se njezin nadimak - pod kojim će se ona i nadalje ĉesto spominjati - odnosi na već
gore, u stoidrugoj noći, spomenute njezine oštre oĉi i oštrookost, dakle — Savdhi Dhat ed-
Davahi = Oštrooka Ţena Nesreće (Zlokobnosti).
504

— Tako mi Allaha, moje je srce već od uvijek pred njome obu
zimala jeza!
Sada sultan uzvikne:
— Kako nas je mogla ta razvratnica dvaput nadmudriti? Ali
tako mi Allaha, ja odavde neću otići, prije nego što joj piĉku
napunim rastaljenim olovom, i prije nego što je zakljuĉam u kavez
kao neku pticu! Zatim ću je pograbiti za njezinu ĉupu i dati je raza
peti na vratima el-Konstantinije!
Zatim se meĊutim on sjeti svojega brata i gorko zaplaĉe. Ali kada je Dhat ed-Davahi došla
meĊu nevjernike i ispripovijedala im, što se bilo zbilo, oni se obraduju, što je Šarkan mrtav, a
Dhat ed--Davahi na sigurnome. Potom se muslimani vrate natrag k vratima el-Konstantinije, a
sultan im obeća, da će im, ako grad bude osvojen, podijeliti sva njegova blaga na jednake
dijelove. Ali se pri svemu tome nisu sušile njegove suze, od ţalosti za svojim bratom, * sve dok
se mršavost nije ušuljala u njegovo tijelo, * i dok nije postao nalik samo još nekoj ĉaĉkalici. *
Tada vezir Dandan priĊe k njemu i rekne:
— Imaj samopouzdanja i nemoj se muĉiti! Gledaj, tvoj je brat
morao umrijeti, jer je došao njegov ĉas. A ovo tugovanje ništa ne
koristi. Kako dobro kazuje pjesnik:
Sto se ne treba dogoditi, nikada se ne dogaĊa putem lukavstva. Ali što se treba dogoditi, to će se
dogoditi.
Da, što se treba dogoditi, dogodit će se u svoje vrijeme. Jedino budala to ipak nikada neće moći
razumjeti.
— Stoga se okani plakanja i tugovanja, i osnaţi svoje srce, kako
bi mogao nositi oruţje!
On meĊutim odgovori:
505
— O veziru, moje je srce oţalošćeno zbog gubitka mojega oca i

mojega brata i zbog našega boravka daleko od našega zaviĉaja.
Moja je duša zabrinuta za moje podanike.
Tada vezir i oni koji su bili prisutni zaplaĉu. Ali su tijekom mnogo dana ostajali pri tome, da
opsijedaju el-Konstantiniju. No gledaj, jednoga dana doĊe k njima po jednome od emira
duţnosnika vijest, da je supruga kralja Dau el-Makana blagoslovljena djeĉakom, i da ga je
njegova sestra Nuzhat ez-Zaman nazvala imenom Kan-ma-kan212.1 nadalje, da djeĉak obećaje,
da će postati glasovitim ĉovjekom, jer se već sada na njemu vide zaprepašćujuće i ĉudesne stvari.
Da je zapovijedila ulemama213 i propovjednicima, da s propovjedaonica mole za kralja i vojsku,
da sluţba Allahu dobro stoji, da su doma svi dobro i zdravo. Da se zemlja raduje obilnim kišama.
A da njegov drug, loţaĉ, ţivi u divoti i radostima, okruţen slugama i robovima, ali da on još ne
zna, što je bilo s Dau el-Makanom. I da ona šalje svoj pozdrav.
Tada Dau el-Makan uzvikne:
— Sada su moja leĊa postala snaţnima. Jer darovan mi je jedan
sin, ĉije je ime Kan-ma-kan..."
212 To ime znaĉi: Sto-se-dogodilo-dogodilo-se.
213 Ulema — što je zapravo mnoţina od alim — je uglavnom naziv za
uĉenjake, koji spadaju u viši sloj pravnika i teologa.
506
Ali kada je poĉela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj Dau el-Makan — kada mu je došla obavijest o
roĊenju njegova sina — bio silno obradovan i da je uzviknuo:
- Sada su moja leĊa postala snaţnima. Jer darovan mije sin, ĉi
je je ime Kan-ma-kan.
Zatim rekne veziru Dandanu:
- Sada ću se okaniti svojega ţalovanja, a za mojega se brata tre
ba ĉitati Kur'an i u sjećanje na njega praviti zaduţbine.
Vezir odgovori:
- Tvoja je namjera izvrsna.
Tako on naredi da se podigne šator iznad groba njegova brata, i sakupili su iz vojske sve, koji
su znali recitirati Kur'an. Sada poĉnu jedni kazivati Svetu Knjigu, dok su drugi u litanijama
zazivali Allahovo ime. I tako su oni ĉinili sve do jutra. Zatim doĊe sultan Dau el-Makan ka
grobu svojega brata Sarkana, poĉne lijevati suze i izgovori stihove:
Odnosili su ga — ali su se svi, koji su ga plaĉući slijedili, preplašili Kao Musa, kada se dršćući
uspinjao na Sinaj prema nebu —
507
Stoišesta noć
Dok nisu stigli do neke grobnice. A ĉinilo se kao da je za njega Iskopan pravi grob u srcu koje
priznaje Jedinstvo214.
Nikada nisam bio vjerovao, prije tvojega sprovoda, da ću ja Gledati svoje najdraţe odnošeno na
rukama muškaraca.
Ne, nikada nisam pomišljao, prije tvoje sahrane u zemlju, Da bi svijetleće zvijezde mogle
propasti u prah.
Je li stanovnik groba zalog za to mjesto,
U kome svijetli sjaj i svjetlost preobraţava njegovo lice?
Slava je dala svoju rijeĉ, da će ga dozvati u ţivot. To je, kao da bi se natrag u ţivot vratio
sahranjeni.
Pa kada je bio završio, on zaplaĉe, i s njime zaplaĉu svi ratnici. Zatim priĊe grobu i baci se
preko njega u divljoj boli, a vezir izgovori pjesnikove rijeĉi:
Tisi ostavio, što prolazi, i postigao, što vjeĉno opstoji. Kao ti su prošli mnogi ljudi, ĉiji je udes
bio nalik tvojemu.
Ti si se odvojio od svojega obitavališta bez ikakva prijekora, 1 umjesto zemaljskoga svijeta ti se
raduješ budućemu.
214 Dakako: Boţje jedinstvo.
508
Povijest kralja 'Omara, ibn en-Nu'mdna

Ti si bio taj, koji je protiv neprijatelja vazda pruţao zaštitu, Cim su strijele rata zazviţdale u
brzom letu.
Vidim, zemaljski je svijet prevaran i ništavan:
Visoko je bilo stremljenje ljudi, ako je ono vodilo kAllahu.
Neka ti dadne Gospodar prijestolja da stekneš raj.
Neka ti dadne ondje istinski zaviĉaj, On, koji je naš voda!
Obilazim sada oko tebe u gorkoj boli.
Gledam Istok i Zapad u tuzi, otkada tebe nema.
Kada je vezir završio, on gorko zaplaĉe, * a iz njegovih oĉiju poteĉe plima suza, * koja je bila
nalik bisernoj ogrlici. * Zatim stupi naprijed jedan, koji je pripadao Sarkanovim povjerljivim
drugovima, dok su mu suze tekle kao potoci. I on poĉne hvaliti Sarkana, * kako je on svojim
krepostima sve nadvisivao, * tim što je poĉeo naricati u ovim stihovima: *
Gdje je davanje, otkada ruka tvoje dobrote poĉiva u prahu? Moje je tijelo poslije tvoje smrti
spaljeno u ţaru boli.
O zaštitnice plemenitih ţena — obradovao te Alldh! — zar ne vidiš,
Kako su moje suze izorale brazde na mome licu? Obraćaš li paţnju na to? Moţe li ti pogled
priuštiti radost?
509
Stoiksta noć
Tako miAllaha, ja nisam nikada odao ono, što si mi ti povjerio. Da, nijednom nije moja nutrina
pogledala na tvoju veliĉinu,
A da moje oko nije bilo ranjeno poplavom suza.
Pa ako moj pogled bude ikada poĉivao na kome drugom,
Tada pusti neka bol vjeĉno lišava moje oĉi sna!
Kada je ĉovjek završio, tada zaplaĉu Dau el-Makan i vezir Dandan, i cijela je vojska glasno
naricala. Zatim se vrate natrag u logor, a kralj se okrene k veziru, kako bi se s njime
posavjetovao o voĊenju toga rata. Dane su i noći obojica na taj naĉin istrajavali, a Dau el-Makan
je ostajao potištenim od jada i ţalosti, sve dok napokon nije rekao:
— Ja ĉeznem za tim, da slušam pripovijesti o ljudima, pus
tolovine kraljeva i priĉe o robovima ljubavi. * Moţda će zatim Allah
prognati teţak jad iz mojega srca, * tako da od mene ustuknu
plakanje i jadikovanje. *
Tada vezir rekne:
— Ako tvoj jad ne moţe odagnati ništa osim slušanja ĉudno
vatih pripovijesti i pustolovina kraljeva i priĉa o robovima ljubavi iz
starih vremana i tomu sliĉnoga, onda je to laka stvar. Jer za vreme
na ţivota tvojega pokojnog oca ja nisam imao ništa drugo ĉiniti,
osim da mu pripovijedam pripovijesti i recitiram stihove. Još noćas
ću ti ispripovijedati pripovijest o zaljubljenicima i ljubljenima, kako
bi se tvoje grudi opet raširile.
Pošto je dakle Dau el-Makan ĉuo ove vezirove rijeĉi, njegovo srce poĉne ĉeznuti za onim, što
mu je ovaj bio obećao, i on nije radio ništa, nego samo ĉekao na poĉetak noći, kako bi slušao, što
će mu ispripovijedati vezir od priĉa iz starih vremena, o kraljevima i ljudima, koji su sebe
posvetili ljubavi. Tek što : meĊutim bila po-
S10
Povijest kralja 'Omara tim er.

ĉela noć, on već dadne da se takoĊer zapale voštane svijeće i svjetiljke i da se donese sve. ĉega
su trebali od jela i pića i miomirisa. Nakon što je to sve bilo doneseno, on potom pošalje po
vezira Dandana, i taj doĊe k njemu. Nadalje pošalje po emire Rustema i Bahrama i Tarkaša i
nadkomornika. Pa kada su svi stajali pred njim, on se obrati svojemu ministru i rekne mu:
— * Gledaj, veziru, kako nam doklizava noć * i spušta na nas
svoj veo i rasprostire ga nad nama! * Tako mi dakle ţelimo, da nam
ti ispripovijedaš onu pripovijest, koju si nam obećao.
Vezir odgovori:
- Od srca rado!..."
kraljevu odobrenju.
JL..~V- ... ;. -????

JM^r:
511
DEMETRA
A. Filosofska biblioteka Dimitrija Savića
- Branko Despot: SITNICE. 23 ĉlanka. 1991. 171 str. 1 ilustracija, ISBN 86-901161-1-7.
- Platon: POLITEIA - Knjiga VI. i VI. Preveo Damir Barbarić. Bilingv. izd. 1991. 248 str. 1
ilustracija. ISBN 86-81877-1-1.
- Damir Barbarić: VARIA PHILOSOPHICA. 11 studija. 1992. 202 str. 1 ilustracija. ISBN 86-
81877-5-4.
- Rene Descartes: METAFIZIĈKE MEDITACIJE. Bilingv. izd. Preveo Tomislav Ladan. 1993.
206 str. 5 ilustracija. ISBN 86-81877-4-6-1.
- F. W. J. Schelling: MINHENSKA PROPEDEUTIKA. Tri spisa: O povijesti novije filozofije.
Prikaz filozofskog empirizma. Prvo predavanje u Munchenu. Preveo Kiril Miladinov. 1993. 256
str. 1 ilustracija ISBN 953-6093-00-6.
- Vanja Sutlić: UVOD U POVIJESNO MIŠLJENJE (HEGEL-MARX). 1994.193 str. 4
faksimila i portret autora. ISBN 86-81877-02-X.
- Albertus Magnus: PHILOSOPHIA REALIS. Svezak prvi: Uvod. O petnaest problema.
Ulomci o alkemiji, kozmografiji i geografiji. Albert Veliki u tri dokumenta. Bibliografija.
Priredio i preveo Tomo Vereš. Bilingv. izd. 1994. 243 str. 17 autografa, minijatura, crteţa i slika
Alberta Velikoga. ISBN 953-6093-05-7.
- Branko Despot: FILOZOFIRANJE? - Filozofija u potrazi za samom sobom. 1995. 283 str. 1
portret i 1 "sebevid" te 5 kolor reprodukcija slikarskih djela Branka Despota. ISBN 953-6093-11-
1.
- Emile M. Cioran: VOLJA K NEMOĆI. Dvije knjige: Historija i utopija. Pad u vrijeme.
Prevela Gordana V. Popović. 1995. 256 str. 1 portret Emila Ciorana i 32 reprodukcije duboreza
Albrechta Diirera. ISBN 953-6093-09-X.
- Damir Barbarić: IDEJA DOBRA. PLATONOVA POLITEIA VI. I VII. Bilingv. izd. Prijevod
s filološkim i filozofskim komentarom. 1995. 304 str. 1 reprodukcija Platonova lika. ISBN 953-
6093-25-1.
- Platon: EROS I FILIA. Simpozij ili O ljubavi. Lisis ili O prijateljstvu. Bilingv. izd. Preveo
Zdeslav Dukat. 1966. 247 str. 10 reprodukcija, 4 u koloru. ISBN 953-6093-10-3.
-
- Zdeslav Dukat: GRĈKA TRAGEDIJA. EshiL Sofotio. Eunptd 1996. 288.
str. 13 reprodukcija, od toga dvije u koloru. ISBN 953-6093-26-X.
- F. W. J. Schelling: BERLINSKA PROPEDEUTIKA. Tri spisa: DVoĊ u filozofiju objave ili
utemeljenje pozitivne filozofije. Druga dedukcija principa pozitivne filozofije. Prvo predavanje u
Berlinu. Preveo Kiril Miladhiov. 1996.201 str. 2 ilustracije. ISBN 953-6093-07-3.
- Milan Galović: SOCIJALNA FILOZOFIJA - Društ\enost i po\ijesnost ĉovjeka u razdoblju
kraja moderne. 1996. 356 str. 1 portret autora i 10 reprodukcija likova filozofa. ISBN 953-6093-
27-8.
- Toma Akvinski: OPUSCULA PHILOSOPHICA. Svezak prvi: O jednosti uma. O odijeljenim
bivstvima. O gibanju srca. Bilingv. izd. Preveo Augustin Pavlović. 1995. 401 str. 3 Tomina
autografa i 13 reprodukcija Tomina lika od velikih majstora evropskog slikarstva. ISBN 953-
6093-19-7.
- Toma Akvinski: OPUSCULA PHILOSOPHICA. Svezak drugi: O poĉelima naravi. O

spajanju prapoĉeld. O poĉelu pojedinjenja. O tajnovitim radnjama naravi. O rasuĊivanju pomoću
zvijezda. O ţdrijebanju. O biću u biti. O 'sedmicama'. Bilingv. izd. Preveo Augustin Pavlović.
1996. 452 str. Tomin lik s bakroreza Philippa Galla i 31 gravira Otta Van Veena o ţivotu sv.
Tome Akvinskog. ISBN 953-6093-20-0.
- M. T. Ciceron: LIBRI POLITICI. Svezak prvi: O drţavi (knjiga I-VI). Bilingv. izd. Preveo
Daniel Neĉas Hraste. 1995. 264 str. 12 rimskih portreta, 6 ukrasnih reprodukcija i fiksimil 4 lista
Drţave. ISBN 953-6093-13-8.
- M. T. Ciceron: LIBRI POLITICI. Svezak drugi: O zakonima (knjiga I—III). Bilingv. izd.
Preveo Daniel Neĉas Hraste 1996. 224 str. 15 reprodukcija iz ţivota Rimljana i Karta svijeta
rimskog kozmografa Castorijusa. ISBN 953-6093-14-6.
-Ernst Cassirer: DESCARTES. Osnovni problemi kartezijanstva. Descartes i njegovo stoljeće.
Preveo Kiril Miladinov. 1997. 238 str. 1 portret autora i 10 reprodukcija Descartesa i njegovih
suvremenika. ISBN 953-6093-28-6.
- Hans Kramer: PLATONOVO UTEMELJENJE METAFIZIKE - Studija o Platonovu
nepisanom uĉenju i teoriji poĉela. Bilingv. izd. Priredio te s njemaĉkog i s grĉkog preveo
Borislav Mikulić. 1997. 454 str. 1 portret autora i 11 reprodukcija likova filozofa. ISBN 953-
6093-30-8.
- Damir Barbarić: S PUTA MIŠLJENJA. Knjiga duge. Susreti. Ostvti. K vlastitoj stvari. 1977.
480 str. 2 kolor reprodukcije. ISBN 953-6093-29-4.
- Anselmo Canterburvjski: QUOD VERE SIT DEUS. Svezak prvi: Uvod. Monologion.
Proslogion. Bilingv. izd. Priredila i prevela Marina Miladinov. 1997. 327 str. 1 portret autora, 4
faksimila, 2 kolor reprodukcije. ISBN 953-6093-33-2.
-
- Ivan Duns Škot: RASPRAVA 0 PRVOM PRINCIPU. Uvod i komentar Wolfgang Kluxen.
Bilingv. izd. S latinskog i njemaĉkog preveo te studiju o Škotu napisao Mile Babić. 1997. 414
str. 9 ilustracija iz ţivota i djela Dunsa Škota, 1 slika u koloru. ISBN 953-6093-32-4.
- F. W. J. Schelling: FILOZOFIJA MITOLOGIJE. Svezak prvi: Prva knjiga: Monoteizam
(predavanja 1-6). Druga knjiga: Mitologija (predavanja 7-13). Preveo Damir Barbaric. 1997. 241
str. 1 Schellingov portret. ISBN 953-6093-38-3.
- Kiril Miladinov: AUTOPSIJA APSOLUTNOGA - Schellingov
nedovršeni projekt. 1998.177 str. 1 kolor ilustracija. ISBN 953-6093-41-3.
- Oswald Spengler: PROPAST ZAPADA. Svezak prvi: Oblik i zbiljnost. Preveo Nerkez
Smailagic. Priredio i prijevod redigirao Dimitrije Savić. 1998. 488 str. 8 ilustracija. ISBN 953-
6093-35-9.
- Oswald Spengler: PROPAST ZAPADA. Svezak drugi: Svjetsko-historisjke perspektive.
Preveo Nerkez Smailagic. Priredio i prijevod redigirao Dimitrije Savić. 1998. 493 str. 9
ilustracija. ISBN 953-6093-36-7.
- Oskar Becker: VELIĈINA I GRANICA METEMATIĈKOG NAĈINA MIŠLJENJA. Preveo
Kiril Miladinov. Priredio Damir Barbaric. 1998. 180 str. ISBN 953-6093-46-4.
- S0ren Kierkegaard: FILOZOFIJSKO TRUNJE. Priredio i preveo Ozren Ţunec. 1998.168 str.
ISBN 953-6093-45-6.
- Ernst Cassirer: UZ EINSTEINOVU TEORIJU RELATIVNOSTI.
Preveo Dario Škarica. Priredio Damir Barbaric. 1998. 162 str. ISBN
953-6093-47-2.
B. Faustovska biblioteka Dimitrija Savića
- E. T. A. Hoffmann: DVIJE BAJKE, JEDNA ĈUDNA I JEDNA PORNO-GRAFSKA PRIĈA
(Majstor Buha. Mali Zaches zvan Zinnober. Datura fastuosa. Sestra Monika.). Preveo Antun
Slavko Kalenić. 1998. 493 str. 6 ilustracija. ISBN 953-6093-40-5.
- 1001 NOĆ. Svezak prvi: Od 1. do 31. noći. Preveo Antun Slavko Kalenić. 1998. 422 str. 2
ilustracije. ISBN 953-6093-44-8.
- 1001 NOĆ. Svezak drugi: Od 31. do 106. noći. Preveo Antun Slavko Kalenić. 1998. 511 str.
4 ilustracije. ISBN 953-6093-49-9.

02 Hiljadu I Jedna Noc

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

02 Hiljadu I Jedna Noc

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

HILJADU I JEDNA NOC

Faustovska biblioteka Dimitnja Savića Zagreb 1998

Korektor Marija-Maja Savić

Po grafiĉke usluge d.o.o.

NASTAVAK GRBAVCEVE POVIJESTI

Brijaĉeva priĉa o svome prvom bratu

Brijaĉeva priĉa o svome prvom bratu

Brijaĉeva priĉa o svome prvom bratu

Brijaĉeva priĉa o svome drugom bratu

Brijaĉeva priĉa o svome drugom bratu

Brijaĉeva priĉa o svome drugom bratu

Ali kada je zapoĉela

Šehrezad nastavi ovako:

Brijaĉeva priĉa o svome trećem bratu

Brijaĉeva priĉa o svome trećem bratu

Brijaĉeva priĉa o svome ĉetvrtom bratu

Brijaĉeva priĉa o svome ĉetvrtom bratu

Brijaĉeva priĉa o svome petom bratu

Brijaĉeva priĉa o svome petom bratu

Ali kada je poĉela

Šehrezad nastavi ovako:

Brijaĉeva priĉa o svome petom bratu

Brijaĉeva, priĉa o svome petom bmtu

Brijaĉeva, priĉa o svome šestom bratu

Brijaĉeva priĉa, o svome šestom bratu

Brijaĉeva priĉa o svome šestom bratu

Brijaĉeva priĉa o svome šestom bratu

Završetak grbavcevc povijesti

Ali kada je zapoĉela

Završetak grbavceve povijesti

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi d-Dţelis

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dţelis

Pripovijest o Niir ed-Dinu i Enisi el-Dzelis

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dţelis

- Je li ti se inaĉe pribliţio još sa ĉime drugim?- upita dama. I ona odgovori:

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-DţĊis

Šehrezad nastavi ovako:

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dţdis

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dzdis

Pripovijest o Nur ed-Dmu i Enisi cl-Dţelis

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi d-D?elis

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dzelis -

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dţelis

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dţelis

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dzelis

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dţdis

Ali kada je poĉela

Šehrezad nastavi ovako:

Pripovijest o Niir ed-Dinu i Enisi el-DţĊis

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dţdis

Ali kada je poĉela

Šehrezad nastavi ovako:

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dţelis

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dzelis

Pripovijest o Nilr ed-Dinu i Enisi d-Dţdis

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi d-Dzelis

Pripovijest o Nilr ed-Dinu i Enisi el-Dţclis

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dţelis

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dţelis

Ali kada je poĉela

Šehrezad nastavi ovako:

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dzelis

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dţelis