Govor djece s Downovim sindromom

Mnogi roditelji koji imaju dijete s Downovim sindromom ne znaju koliko njihovo dijete
" kasni" u psihomotornom razvoju za drugom djecom. No, prvo ćemo reći nekoliko
riječi o Downovu sindromu, obilježja i karakteristike.

Postoji više od pedeset karakterističnih obilježja Downova sindroma, te postoje razlike od

djeteta do djeteta. U dijagnozu Downova sindroma najčešće se može posumnjati odmah
nakon poroda, zbog specifičnog fizičkog izgleda djeteta.

Mnoga obilježja Downova sindroma se, naime, mogu pronaći i kod sasvim normalne djece.
Zbog toga će liječnik, ako posumnja da je riječ o Downovu sindromu, napraviti pretragu iz
krvnih stanica djeteta, koju nazivamo kariotip. Kariotip prikazuje broj, veličinu i izgled
kromosomaizoliranih iz jedne stanice.Ako pronađe višak cijelog ili dijela 21. kromosoma,
potvrdit će da se radi o Downovu sindromu.
Najčešća karakteristična obilježja izgleda djeteta s Downovim sindromom su:

 Kosi položaj očnih otvora (obilježja lica osoba monogolske rase, od čega je bio
uvriježen naziv "mongoloidizam")
 Široki vrat- dijete može imati kratak, široki vrat s previše kože i masnog tkiva
 Mišićna hipotonija, smanjena napetost mišića
 Okruglo lice izravnanog profila
 Abnormalni oblik uški
 Kratke šake, na dlanu postoji specifična poprečna brazda
 Malena usta i nos s neproporcionalno velikim jezikom
 Kratke i široke ruke i noge, često postoji i velik razmak između nožnog palca i
susjednog prsta
 Kraći prsni koš neobičnog oblika
 Malena glava

Uz fizička obilježja, Downov sindrom prate senzorne teškoće-poteškoće vida i sluha i

razvojne teškoće, te se vežu uvijek i teškoće u jezično - govornom razvoju i to na receptivnom
planu (teškoće razumijevanja) i na ekspresivnom planu (teškoće izražavanja).
U govorno-jezičnom razvoju, treba znati da u djece s Downovim sindromom kasne prve
riječi, a gramatički i semantički aspekt njihova jezika znatno odstupa od standarda. Vrlo često
i u starijoj predškolskoj, školskoj i odrasloj dobi izražavaju se jednom riječju - jednočlanim
iskazom, a kada rečenica i postoji ona je često ili agramatična ili krnja. Izričaj je siromašniji, a
izrazite su teškoće na planu artikulacije -gdje su najizraženije poteškoće. Nije rijetkost i
pojava netečnosti u govoru ( ne samo kod djece, nego i kod odraslih ) s Downovim
sindromom -mucanje, kao posljedica teže uspostave kontrole nad govorom i pokretima
artikulatora. Sve te teškoće, uz njihova spoznajna ograničenja, pridonose težem usvajanju
čitanja, pisanja te naposljetku i učenja.

Važno je znati da kada se radi o djetetu s Downovim sindromom (DS), već u samim počecima
razvoja postoje razlike u odnosu na djecu bez poteškoća - zaostajanje. Nesklad mentalne dobi
i morfosintaktičkog razvoja kod djeteta s Downovim sindromom je čak veći nego nesklad
između leksičkog i semantičkog razvoja u skladu s mentalnom dobi , tu se misli na veće
teškoće u gramatici. Kada djete s Downovim sindromom počne koristiti višečlane iskaze u
njima postoji manja raznolikost u odnosu na sam rječnik, a i manja raznolikost u sintaktičkim
strukturama koje izražavaju osnovne semantičke (značenjske) odnose.

U dojenačkoj dobi, a zbog specifičnosti mišićnog tonusa, opuštenijih ligamenata i labavijih

zglobova, u većine djece s Downovim sindromom potrebno je osim sa stručnjacima za
dijagnosticiranje teškoća grube ili fine motorike (neuropedijatrom, fizijatrom,
fizioterapeutom, rehabilitatorom) posavjetovati se i sa stručnjacima o problemima hranjenja,
gutanja i žvakanja u čemu veliku ulogu ima i logoped. Tako će roditelji dobiti sve potrebne
informacije o postupcima s dojenčetom s Downovim sindromom , pomoći pri hranjenju i
oralno - facijalnoj stimulaciji) te će se time osigurati optimalna potpora obitelji. Naime,
primjereno odabrane vježbe za poticanje ranoga motoričkog razvoja vrlo su važne za tijek
daljnjeg razvoja fine motorike.

Zato je važno napomenuti da je rana intervencija potrebna još u najranijoj dobi ( dojenačka
dob-gutanje, sisanje, prvo progovaranje), jer ako se krene sa savjetovanjem roditelja kako da
pristupe i rade sa svojim djetetom s Down sindromom, tada će njihova socijalizacija,
komunikacija i integracija biti uspješnija.

Važno je istaknuti da samo primjerenim i pravodobnim poticanjem na istraživanje i

upoznavanje okoline u vrijeme ranije predškolske dobi (od druge do četvrte godine) moći će
se utjecati na motorički, spoznajni i komunikacijski razvoj djeteta. Pritom posebnu pozornost
treba usmjeriti na podupiranje i poticanje dječje znatiželje za istraživanjem okoliša, što znači
pružiti djetetu u svakodnevnim aktivnostima raznovrsne uvjete za napredak. Uz to djetetu
treba osigurati i najbolje socijalne uvjete u kojima će ono socijalno i komunikacijski
napredovati.

U kasnijem predškolskom razdoblju ili pripremnom razdoblju za školu,važno je intenzivnije

usmjeravati na usvajanje rutina, poticati osamostaljivanje, raditi na finoj motorici
(grafomotorici ) te svakako intenzivno poticati i rehabilitirati jezično - govorne sposobnosti i
predvještine za usvajanje čitanja i pisanja. Takav je pristup nužan budući da su spoznajne
teškoće takve djece, uz komunikacijske, glavne u integraciji i socijalizaciji u redovite oblike
odgoja i obrazovanja.

Važno je istaknuti da unatoč njihovim spoznajnim ograničenjima, sva djeca s Downovim

sindromom prolaze kroz jednake razvojne faze kao i djeca "urednog" razvoja samo je njihov
"ulazak" u pojedinu fazu nešto sporiji i kasniji, a "ostanak" na pojedinoj fazi razvoja nešto
dulji.

OBILJEŽJA KOJA UTJEČU NA GOVOR I JEZIK

 hipotonija mišića usana, jezika i farinksa teškoće u artikulaciji i inteligibilitetu,

poteškoće na razini glasa i rezonancije
 smanjena napetost ligamenata -uzrokuje artikulacijske teškoće (gubitak povezanosti u
području kosti čeljusti)
 otvorena usta -art. poteškoće (p, b, m, f, v)
 blaže blokade nazalnog «zračnog trakta» hiponazalnost
 velofaringealna insuficijencija hipernazal.,smanjena razumlj. disanje na usta
hiponazalnost, artikulacijske teškoće i slabija razumljivost
 otvoreni zagriz -artikulacijske teškoće (s, ž, š, t, d)
 veći jezik art. teškoće (t, d, s, z, š, l ,n ), problemi razumijevanja
 nizak svod tvrdog nepca -art. teškoće
  visoko nepce- teškoće u artikulaciji i hipernazalnosti
 salivacija, teškoće senzorne svjesnosti i feedbacka u artikulaciji
 ograničeni pokreti jezika -neprecizna art, abnormalna denticija- teškoće u art.
 sekvencionalno procesne teškoće, problemi u fonološkim procesima auditivnoj
memoriji, morfosint.
 odstupanje u taktilnoj i kinestetskoj osjetljivosti,oralno motorne poteškoće
 smanjena sposobnost motornog planiranja
 poteškoće s traženjem oblika glasa, problemi razumljivosti
 teškoće s koordinacijom, snagom i vremenom teškoće u artikulaciji i inteligibilitetu u
pokretljivosti artikulatora
 otitis media s fluktuirajućim gubitkom sluha- zaostajanje u jezičnom razvoju,
 teškoće u auditivnoj diskriminacji i lokalizaciji zvuka
 konduktivni gubitak sluha ,teškoće na razini jezika i govora uz probleme na na
konverzacijskoj razini govora

Možda niste znali, ali djeca s Downovim sindromom razlikuju se od djece s drugim djetetom
koje ima smanjene intelektualne sposobnosti,a to je ponajviše iznimno jaka vizualna
percepcija, te mogućnost zrcalnog učenja kopirajući pozitivno obrazac sredine u kojoj
odrastaju.Vrlo su topli, veseli sa razvijenom emocionalnom inteligencijom.Veliki plus je što
kroz cijeli život mogu napredovati u usvajanju novih vještina i znanja, te ih je potrebno
podupirati da razviju vlastite mogućnosti najviše što mogu, te na taj način izrastaju u ljude
zadovoljne životom, koji žive uključeni u život lokalne zajednice.

Karakteristike djece s Downovim sindromom su : topla ,velikodušna,vedra i vesela djeca,vrlo

su kreativni ( ako se to prepozna u njih, tada se dalje radi na njihovoj sposobnosti),
komuniciraju sa svojom okolinom, te da okolini vraćaju komunikaciju.
Bit svega je podučavanje djeteta s Downovim sindromom za svakodnevni život , upoznavanje
djeteta, tako da se mogu prepoznati predispozicije koje svako dijete ima u sebi , te da dalje
mogu razvijati svoje sposobnosti ( „oštro oko“-dobro za fotografiranje, smisao da se od riječi
napiše prekrasna pjesma....... ).
U fazi djetinjstva potrebna je obitelj, a zatim ih je potrebno osamostaljivati za «samostalan»
život u vlastitim stambenim zajednicama gdje je to moguće, ali treba i napomenuti da im je
cijeli život potrebna tuđa potpora a nerijetko i pomoć.

……kao i svi mi i dijete s Downovim sindromom može biti ljuto, zabrinuto, drago, tužno,
povrijeđeno…., no kada je dobre volje , to iz njega zrači…..Vjerujte, morate upoznati barem
jedno dijete s Downovim sindromom da biste osjetili “to nešto što imaju u sebi”…….