Balkansko književno društvo – Balkanski književni glasnik

Marijane Gregoran, Beograd

Specijalni broj BKG

NAJBOLJA POEZIJA SA KONKURSA „PISCI ZA BUDUĆNOST“

Za izdavača
Dušan Gojkov

Urednik izdanja
Neven Mehinagić

http://www.balkanliteraryherald.com/specijal/index.htm

Beograd, 2016.

2
Najbolja poezija sa
konkursa „Pisci za
budućnost“

3
4
Međunarodni projekt Dijalog za budućnost u okviru kojeg je
Balkansko književno društvo osmislilo projekat "Pisci za budućnost"
imao je za cilj poticaj mladim stvarateljima da iskažu svoju
kreativnost u stvaralaštvu. Sva prijavljena djela mladih autora su u
cjelini literarno vrlo visoke kvalitete i gledajući sama djela kao
individualne cjeline samo kroz tu prizmu , možemo biti zadovoljni
literarnim potencijalima koji su svi sudionici ovog konkursa iskazali.
Čestitala bih svakom autoru i koautoru u sudjelovanju na ovom
značajnom međunarodnom projektu.
Mišljenja sam da je jedno djelo na poseban način pogodilo temu tj.
bit zadane teme: Dijalog za budućnost, a to je rad: Sve počinje kao
nešto drugo.
Pjesma autora-koautora „Sve počinje kao nešto drugo“, je djelo koje
je duboko promišljano o temi bivstva i svjesnosti živih i neživih bića:
rođenje, sadašnjost, budućnosti od samog ishodišta, kroz životni ili
neživotni akt , samu ideju, te na koncu kraj, koji je ujedno i početak
životnog ciklusa svakog bića, njegove akcije kroz život te koje je
posljedice ostavilo za buduće generacije.
Autor opjeva kroz stihove cikluse da sve počinje i sve se završava u
jednoj točki, kozmički povezuje bivstvo i međusobnu relaciju kroz
akciju i reakciju svakog materijalnog i nematerijalnog bića od svojih
prapočetka do svoje konačnosti, koja zapravo ne ostaje konačna
nego se akti koje je to biće tijekom svojeg ciklusa djelovanja
poduzelo, te se ukupnost takvog čina nastavljaju kroz evolucijski
proces napredovanja ili nazadovanja ukupnog univerzuma.

5
U pjesmi se osjeća vibracija čežnje autora da bi svijet bio puno bolji
kada bi svako biće posebno čovjek bio svjestan svojeg postojanja i
akata koje poduzima tijekom cijelog svog života. Autor maglovito
ističe u prvi plan samog čovjeka kao značajnog aktera u svijetu , no
osjeća se pristnost nagovještaja osobnog stava da je u ukupnosti
univerzuma sam čovjek samo dio metafizičkog svijeta. Zato autor
neminovno bez obzira da li je akt bića svjesan ili nesvjesan, idejno
manipuliran, destruktivo osmišljen od pojedinca ili grupe ljudi
ostavlja trag u kosmosu u smislu evolucije napretka čovječanstva ili
destrukcije te potiranja ili nazadovanja svega ostvarenog u
univerzalnom smislu.
Autor u stihovima naglašava nesvjesnost izbora vlastitih aktata kroz
život svakog pojedinca, jer im je nametnut oblik ponašanja po kojem
ga kroje ili su ga iskrojili neki drugi ljudi bez mogućnosti preispitivanja
svojih ciljeva i djelovanja sukladnim vremenima u kojima žive za
boljitak i napredak čovječanstva.
Pojedinac „predvođen“ sofisticiranim tehnikama manipulacije od
strane takozvanih „vođa“ ili uhljebljenih institucija koje evolucijski
stagniraju ili u gorem slučaju nazaduju zapravo pojedinca dovodi
pred gotov čin gdje bi se navodno trebao prepustiti i vjerovati
njihovom oblikovanju . Pojedinac kao svjesno ili nesvjesno biće kao
dio takve mašinerije kreće u tuđa ostvarenja, kao dio masovnog
kolektivnog čina. Prije ili kasnije akter takvog čina tek kada je
dovedeno pred gotov čin razaranja koji vrijeđa i sasvim prosječnu
inteligenciju , spoznaje svoju ulogu u svojem bivstvu, zapravo
spoznaje da je itekako sudionik i dio kosmosa, koje je također živo
biće. Autor daje na znanje da je vlastiti izbor svakog pojedinca
izuzetno bitan čin a ujedno se prikriveno izruguje nemoći spoznaje
samog pojedinca da pored sudjelovanja u masovnom činu postoji i
drugi izbor a to je, odbiti sudjelovanje u istom i preuzeti vlastitu
odgovornost.

6
U ukupnosti napretka ili nazatka cijelog čovječanstva (ne)odlučuje
pojedinac, dakle čovjek sam kao jedinka, a posljedice bilo kakvog
čina kotiziraće tj. vrednuje sam kosmos.

Sve počinje kao nešto drugo

Sve završava kako je i počelo
Svemir, čovjek, žaba - imaju dob
I kralj i rob su nastali isto
I kralja i roba strpaju u grob.

Ovim stihovima autor završava pjesmu u kojima kroz molekularni

prikaz pojedinih kozmičkih atomskih čestica kao što su „ počinjati i
završavti“ , kroz akcije fizičkog bivstva čovjeka: „imaju svoju dob“,
misleći pri tom, kao vanjski promatrač, na čovjekovu prolaznost u
odnosu na takozvane autoritete.
Univerzum svjesnosti ciklusa bivstva čovjeka-pojedinca kroz svoju
fizičku prolaznost u relativiziranju pojmova na koje je današnja
civilizacija indoktrinirano uvriježena, mladi autor Kenan Riđić pri tom
činu odabira sebe na stranu dobra ili zla autor ostaje –nepristran.
Lili Koci

7
8
Franko Bušić

Početak pjesme:
ZBUNJEN

oblaci su sjekli banane

na ljubičasti snijeg
stjerali su prisnost na ovisnost
oblaci su ljupki
ali je i dimitrovska

gromovi prstima marmeladu zaimaju

slijep je brst i bršljan
definiraju stohastičku poeziju
gromovi u rikverc
okreću fiću stjegonoše fitilja

kiša...

O autoru: Franko Bušić (rođen je 8. svibnja 1971. u Splitu. Član je

Društva hrvatskih književnika – Zagreb od 2003. godine, član
Udruženja književnika Srbije – Beograd od 2013. godine, član
uredničkog odbora revije za kulturu SRP (svoboda, resnica, pogum) –
Ljubljana od 2000. do 2013. godine. Predsjednik je „DADAnti“ –
Udruge za promicanje Eksperimentalne Umjetnosti – Split od
utemeljenja 2011. godine. Objavio je pregršt poezije, proze, eseja,
stripova, ilustracija, kolaža i fotografija u časopisima diljem svijeta.

9
Sudjelovao je na 42 skupne izložbe a haiku poezijom zastupljen je u 7
antologija. Nacionalna japanska televizija NIPPON HOSO KYOKAI
snimila je dokumentarni film o njegovoj umjetnosti 2000. Objavio je
12 knjiga, imao 65 samostalnih likovnih izložbi, izveo 92
performansa, glumio u 9 kazališnih predstava.

10
Nastavak:

sabire odsjaj mjeseca

u osmijehu djeteta gdje
tajna je života.

žurnost potočića
i vrabaca kao krvotok
i srce što vreba mrvice sreće

Biografija autora: Adem Garić - Rođen u Tešnju 17. septembra 1986.

Završio Gazi Husrev-begovu medresu i Fakultet islamskih nauka u
Sarajevu. Trenutno živi i radi na relaciji Prozor-Mostar.

11
Nastavak:

Sjedim sama zbunjena pod usnulim nebom,

Svjetlucave zvijezde trepere nad kišnim kozmosom
Nedorečenost beskonačnosti načinje pitanja,mnoštvo razmišljanja,
Ali ne nalazim željenih odgovora!
U svoj zbunjenosti,
Ima li smisla sanjati na vrelima nedohvatljivih spoznaja?
Ima li nade u beznađu prolaznih trenutaka koje vratiti želim
Vrijeme podmače ,
Nikakve kočnice zaustavit ga ne mogu
U svakoj zvijezdi kišnog kozmosa
želim razotkriti tajnu
u svakom dašku vjetra osluhnuti njegov šapat.
Suočena sa sobom u tišini usnulog neba
ni u zvijezdama odgovora nema
sami neugasiva svjetlost prodire u šarenicu oka mog .
Koja nezamjetno tone u san .
Uzaludan je pokušaj suprostavljanja noći
jer propušteni snovi vratiti se neće.
I dalje mi pogled uprt ostaje u neprepoznatljivoj rasprostranjenosti
misli se razvodnjavaju i sljevaju u moru zbunjenosti.
Tjelesnost je umorna i izranjena, ali ne predaje se bezvrijednin stanju
Iznova je nešto pokreće,nešto snažno i vrijedno
No i besmisao ukazuje na smisao,
krajna početak.
I u suzi tugom izazvanoj mojom zbunjenosti
krije se bljesak radosti koje otkriva
ljubav s nepresušnih izvora

Biografija autora: Andrea Skelin. Rođena sam 9.06.1998. u Virovitici

Najranije djetinstvo provodim u preljepom selu Kloštru podravskom.
Po završetku Osnovne škole upisujem Ekonomsku školu u Koprivnici
završavam 2 razred s odličnim uspjehom. Pjesme počinjem pisati još
u osnovnoj.

12
Nastavak:

kiša je osorito biće namještenog smješka

k'o cjelina bez pokrića
izmigoljenih osjećaja u polukutku empatije
kiša mišu glavu krijepi
a za vrijeme kiše miševi su poluslijepi

lijepi? samo bijeli miševi

bez sivkastih promaknuća
izvrću ludila u ostvarene magije bez oblaka
i tuda prolazi kaša od banana bez mozgova
naših tuđih ljubičastih snjegova

Biografija autora: Antonia Padovan ( vjenčano Kralj; razvedena ),

rođ. 1987. u Splitu. Piše poeziju i kratke priče. Objavila dvije zbirke
poezije - ''Prašnjava staza'' ( Studio TIM , Rijeka, 2013.) i ''Prvi sentiš
bez mozga'' (Bratstvo duša, Zagreb, 2015.). Višestruko nagrađivana
na međunarodnim festivalima poezije i kratkih priča. Objavljuje svoje
radove na raznim portalima, web stranicama i časopisima u regionu.
Piše, živi i radi u Splitu.

13
Nastavak:

nas je okrijepila pali smo sneni u tamu

tako sanjamo buditi se ne želimo
Ako nas neko i zovne
odazvati se hoćemo
Zbunjeni jesmo
java ili san mi uopšte ne
raspoznajemo

Biografija autora: Damir Maksić - Rođen 09.10.1990. godine u

Drvaru, BiH. Piše poeziju i prozu, radi kao fizički sezonski radnik.

14
Nastavak:

kiša plava zamajаva

gluho doba briše
potok se probija
ne staju kiše

Biografija autora: Erna Mesić, apsolvent na odsjeku književnosti

Univerziteta u Bihaću, Bosna i Hercegovina.

15
Nastavak:

ima paletu hiljadu godina

manifestnih boja
spira znane načine
na koje ulažem protest

mapa afrike i delte nila

na srednjem nivou kože
maskira okrutnost kamijevske tradicije
- ne krenuti ispočetka

Biografija autora: Marina Žebeljan - Apsolventkinja medicine. Bivši

poljski izgnanik. Ljubiteljka literature i pisanija.

16
Nastavak:

kiša je padala ka gore

kišobran mi nije bio potreban
u daljini vidim dugu
koja je jednobojna
nastavio sam hodati zbunjen
dugim ulicama Abbey Roada.

Biografija autora: Merim Halilović. Učenik sam Osnovne škole Šerići u

Šerićima. Odličan učenik, član mnogih sekcija. U slobodno vrijeme
piše razne sastave i pjesme na neobične teme.

17
Nastavak:

kiša...
znala je kojim pravcem krenuti

vječiti pejzaži
i sumorni ljudi
i uvenulo cvijeće
i deset malenih prstiju
tražilo je spas
pogledom u azurni beskraj
ne gledajući ni lijevo ni desno
samo gore

postoji li budućnost
iza svih ocvalih godina
i olovnih patnji
koje su nas sledile
žive

sklopi teške kapke

i pogledaj u sebe
u trulu dušu
i plahim pokretima
zaključaj sve
zahrđale uspomene
u blijedim sjećanjima

Biografija autora: Nejla Keranović, iz Cazina, BiH, 16. godina. Moja

strast je poezija. Inspirisana san velikim pjesnicima poput Petrarke,
E.A. Poe-a, Pola Elijara, te mog zasigurno omiljenog - Branka
Miljkovića. Učestvovala sam i višestruko nagrađivana na
međunarodnim festivalima.

18
Nastavak:

ljubi stopala palmama

zove Odiseja na kafu
seče tugu na dva dela
na plavo i sreću

Franc Kafka vozi se na trotinetu

sam sebe jede i povraća
prosipa euforiju po sivoj travi
slusajuci cvrkut vešala
koja lepe slomljena srca

predsednik Majmunije
pliva u lavi
namiguje oštrokondjama
zamišlja nebeski štit
štit od beskraja

sunce budi se iz patnje

ubija sve trubače
postavlja šahovsku tablu
i daje mi biciklu
da odanost gazim kao ljubičice

Biografija autora: Zorana Gavrilović (17) iz Bajine Bašte i mnogo se

izvinjavam sto sam pesmu poslala u zadnjem trenutku. Malo sam
lenja (ili nemam volju da se ipoljim). To je zbog mog nihilizma. Idem u
jezičku gimnaziju i volim avangardnu umetnost i dela koja svaki
pojedinac može razumeti na svoj način.

19
Nastavak:

kiša krvari pesmu gorčine

prošlih vekova i bitaka
ćutanje seče glave kerbera
jad stoičke filozofije
i rasulo monaškog života

vetar liže plamen sveća

okreću se zupčanici sata
bila su i gora vremena
zahvalan gost ne ruši most
kao što ruši dimitrovska

sunce je zaspalo u kolevci

mirišu mošus jasmin i šaš
hamlet se pita vredi li život
u igri senki koje se ljube
sve je laž

siva jata komadaju krošnje

razliva se pesak požude
grešnik ponovo liže svoj greh
curi med iz ruke vile
i leti strela iz njenog oka

reka me grli kao rodjena majka

pa sve više i više zadržavam dah
plovim u svet novih saznanja
ne pruža ruku dimitrovska
zašto mi još plamte osećanja?

Biografija autora: Dajana Lazarević, Rođena je 12.03.1993. godine u

Šapcu. Završila je osnovnu školu i gimnaziju u Šapcu sa odličnim
uspehom. Trenutno je studentkinja treće godine na Filološkom
fakultetu Univerziteta u Beogradu. Govori engleski, nemački, ruski i

20
beloruski jezik. Bavi se pisanjem poezije i proze na srpskom i
navedenim jezicima. Objavila je tri zbirke pesama: „Kroz prostor i
vreme“, 2011, „Staze zvezdanog beskraja“, 2012, „Stranac“, 2014, i
roman „Magloviti put talenata“, 2015.
Dobila je veliki broj književnih nagrada u zemlji i inostranstvu, njena
dela su objavljivana u brojnim časopisima i zbornicima literarnih
radova.
Od januara 2015. radi kao prevodilac za EMG Magazin (izdavač: Ekof
Media). Prevodi novinske članke i naučne tekstove sa engleskog i
ruskog na srpski jezik.
Od aprila 2015. radi kao nastavnica engleskog jezika.
Član Studentskog parlamenta na Filološkom fakultetu, 2015.

21
Nastavak:

kroz oreol dima vidim nju- staložena je i fina

ona nosi belo zlato, ona prezire jecanje i crvene ruže uz sveže pecivo
budi se pre cvrkuta ptica jer voli tišinu,gorku kafu tri na vrh, šećera
bez
podloga je crna, a na njoj je belo.
možda postiji sivo?
ali, treba ostaviti nešto i za kraj novembra.
ako ih ubijem, ako ih nadjačam hoću li moći živeti bez njih?
ako ih ubijem, ako ih nadjačam hoću li moći živeti bez njih?
ako ih ubijem, ako ih nadjačam hoću li moći živeti bez njih?
ako ih ubijem, ako ih nadjačam hoću li moći živeti bez njih?
njen strah je tvorac jezivih utvara koje plaču na papiru
plod straha i smisla postojanja.
ima li smisla postojanja bez straha?
ima li straha bez smisla postojanja?
ima li smisla postojanja?
ima li postojanja bez straha?
ima li straha bez života?
ima li života bez straha?

Biografija autora: Čila Šimurda - Diplomirani dizajner medija u

obrazovanju. Rođena u Beogradu, živi i radi u Somboru.
Samouka slikarka, član orgganizacije „Art Brut Serbia”.

22
Jasmina Topić

Početak pjesme:

ZAPISATI

Pod čistim zimskim nebom.

Zamisliti podignute bele zastave, pokrenute vetrom,
stvari još neodigranih u bliskoj budućnosti,
čije sidro je, ne tako davno, izbrisana prošlost.
Zaroniti misao u tekst dnevnih novina koje
su uvek pune informacija o tome šta se
zapravo desilo s one strane stvarnosti,
koju ne živimo ni ti ni ja,
a nema nijednog naslova koji bi opisao
vedrinu zimskog dana pod varljivim suncem,
čiji zraci upisuju grb na bele zastave
dok lepršaju –
neodštampani naslovi...
Zapisati prazninu mnogo je lakše nego što se čini.
Dovoljno je potrošiti vreme na to. Ovo i ono.
Teže je sačekati noć zagledan u jednu tačku.
Ipak se okreće.
Dok i dalje nežan čekamo kraj.

23
O autoru: Jasmina Topić rođena je 4. avgusta 1977. u Pančevu.
Završila Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu, grupa Srpski jezik i
književnost. Diplomirani je profesor srpskog jezika i književnosti.
Pesnikinja i književna kritičarka, a povremeno objavljuje i prozu i
eseje za časopise. Prva knjiga pozije objavljena je 1997. godine i od
tada su iz štampe izašle još četiri. Pored navedenog, osam godina
radila je kao novinar za nedeljnik ,,Pančevac", a trenutno kao
novinar-saradnik slovenačkog dnevnog lista ,,Dnevnik". Sarađivala je
u rubrici ,,Knjiga" dnevnog lista ,,Danas" i sa slovenačkom
izdavačkom kućom ,,Študentska založba" – na pisanju kolumni za
njihov portal Airbeletrina (2008 – 2009).
Učestvovala na većini najznačajnijih festivala u regionu, a od
nedavno je učesnica projekta Word Express u okviru organizacije
Literature Across Frontiers (UK). Takođe, voli da posmatra
transformaciju književnosti u polju multimedije, pa je tako
učestvovala u nekoliko performansa i samostalnih projekata, kao i u
nekoliko pozorišnih, fotografskih i književnih radionica (,,Plavo
pozorište", Centar za stvaralaštvo mladih itd.). Napravila je
multimedijalni DVD ,,Tiha obnova leta" na srpskom i engleskom – 10
poetskih spotova. Od 1998. uređuje ,,Rukopise" Zbornik poezije i
kratke proze mladih s prostora eks-Ju, i ko-uređuje književni magazin
,,Kvartal". Redovno objavljuje u književnoj periodici.

24
Nastavak:

A sve radimo da to ne bude tako.

Da ga ne dočekamo.
Dal' svesno il' nesvesno,
sami sebi krojimo težu sudbinu.
Zapisati je mnogo lakše nego samo čekati da se desi.
Bilo šta, i bilo ko.
Ruka kad uhvati ritam, ona ide dalje, piše sve što je bitno i nije.
Zavara tako i misli i srce, pa živimo u uluziji
pitajući se ko smo, i šta radimo tu gdje jesmo,
dok čekamo da se prošla budućnost desi
Da sve se okreće.
I sve što je bilo jednom će opet biti
One iste zastave vijoriće se još bezbroj puta
One iste novine biće pročitane još koje jutro.
A ti i ja i dalje nećemo znati šta je s one strane stvarnosti.
Vidim odraz sopstvenog daha kad ispružim ruku.
Osećam težinu hladnoće na još toplim obrazima.
A i dalje ne umem opisati prazninu.
Nisam sama, sve je tu oko mene,
ali sam prazna, prazna poput ovog papira koji čeka na milost da ga
ispišem.
Zapisaću tu reč, praznina.
Daću joj neki oblik, daću joj dah, otisak i puls
družićemo se kao najbolje prijateljice.
Moj dlan tik uz njen zamišljen,ostavljaće otiske u mokrom snijegu.
A tišina ovog zimskog jutra neće više biti tako nepodnošljivo glasna
Jer sve je lakše kad je negde zapisano.
Zapisano nikad ne bude zaboravljeno,
zapisani nikad nisu bili sami.
Zapisaću zato,
potrošiti koji trenutak, koju mrvicu sebe
da ne bih bila zaboravljena.
Jer, ipak se okreće.

25
Biografija autora: Zovem se Aleksandra Dukić, imam 22 godine i
živim u Prijedoru. Student sam treće godine Pravnog Fakulteta
Univerziteta u Banjoj Luci. Od malih nogu gajim ljubav prema
knjigama, i pisanju, tako da sam već od drugog razreda osnovne
škole počela da pišem pjesmice, i redovno posjećujem gradsku
biblioteku. Pisanje je bilo moj način da pronađem sebe, bilo je moja
utjeha u teškim trenucima, i moja psihička terapija u stresnim
situacijama. Naravno, tematika mog pisanja se mijenjala tokom mog
odrastanja, ali potreba da pišem me nikad nije napuštala. Pisala sam
radove za školske priredbe, za novine gradske biblioteke i neke dječije
časopise. Objavljivanje knjige, bilo bi ostvarenje jednog velikog,
dječijeg a i odraslog sna.

26
Nastavak:

Pod čistim zimskim nebom,

možda se ne vidi ono što je belo
Dok se grad gađa hlebom
a grudve snega pravi selo.
Možda brodovi ipak dođu
Pre nego što mi naslovi
Nežnu dušu oglođu
Kao besmisleni časovi.
Istinu vatra guta
Kada nastavka nema
I ceo svet skene s puta
"U krug" je večna šema.
"Seks, droga, nasilje i strah", tmina,
"ZIMA BLJEŠTI"
-Da li se tako piše praznina?

Pod čistim zimskim nebom.

Zamisliti crvenu spuštenu zavesu, pokrenutu rukom,
nakon odigranih scena zapisane prošlosti i budućnosti.
Zapisati tačku obrta, otkriti sadržaj ose,
ubosti prstom mesto gde se završava okret -
ipak je teže nego ispuniti prazninu.
Potrošiti novac, potrošiti vreme,
Postaviti nešto na prazan prostor.
Ima li nežnijeg kraja
Od tapšanja ruku...

Biografija autora:Ana Davidov je rođena 24.12.1991. u Somboru.

Završila je društveno-jezički smer Gimnazije i višu školu za strukovnu
medicinsku sestru. U slobodno vreme, tj sve vreme, voli da mašta o
pristojnom životu od umetnosti. Od malena voli da piše, i na
učestvovanju na konkursima povremeno su joj objavljene pesme i
članci.

27
Nastavak:

Svaka nam noć dođe strašna

kao noć živih mrtvaca.
Zato više volimo dane
i varljivo sunce.
Sami hodamo po sprudu.
Kažemo i uporno govorimo
da se volimo.
A, sami ne možemo sami ne znamo.

Biografija autora: Damir Maksić - Rođen sam u Drvaru, BiH, 1990.

godine gdje i danas živim. Pišem poeziju i prozu.

28
Nastavak:

I dok sat stoji u kutu sobe neodsanjanih snova.

A tvoje ime mirno počiva na mojim usnama.
U času beskrajna bola i tuge riječ postaje suza.
Misao se kovitla tijelom od istoka ka zapadu.
Treptaj srca budi odveć usnule odaje duše.
Ispunjavaju me mirisi prošlosti, pomalo guše.
Sivilo neba i mraz na staklima skrivaju nadu.
Mnome odzvanja prastara riječ što davno je kaza.
Budan, ne suvise svjestan, trčim nekadašnjim snovima.
Dok u mračnom vrtu u dubokoj noći svoju priču priča jedna sova.

Biografija autora: Edo Keserović - rođen 16.6.1997. godine u

Njemačkoj, gradu Erlangenu. Učenik trećeg razreda Gimnazije
Dobrinja u Sarajevu. Pohađao Osnovnu muzičku škola Ilidža, odsjek
klavir. Bavi se i umjetničkom fotografijom.

29
Nastavak:

Pod čistim zimskim nebom.

Zamisliti podignute bijele zastave, pokrenute vjetrom,
stvari još neodigranih u bliskoj budućnosti,
čije sidro je, ne tako davno, izbrisana prošlost.
Zaroniti misao u tekst dnevnih novina koje
su uvijek pune informacija o tome šta se
zapravo desilo s one strane stvarnosti,
koju ne živimo ni ti ni ja,
a nema nijednog naslova koji bi opisao
vedrinu zimskog dana pod varljivim suncem,
čiji zraci upisuju grb na bijele zastave
dok lepršaju –
neodštampani naslovi...
Zapisati prazninu mnogo je lakše nego što se čini.
Dovoljno je potrošiti vrijeme na to. Ovo i ono.
Teže je sačekati noć zagledan u jednu tačku.
Ipak se okreće.
Dok i dalje nježan čekamo kraj.
Lutajići morem svojih misli, naiđoh na sjenku običnog čovjeka,
onog u smeđem odijelu i cigaretom u ruci,
pa ga upitah da li zna kako se zove ova staza na kojoj smo;
i reče da ne zna, da je davno zaboravio rutu kojom plovi-
njegov život.
Trebalo je zapisati, pomislih,
sad, ovdje, sjedeći pored podignutih zastava
koje lahko mogu spasti na pola koplja,
u sivilu čovječijih godina, u tami zaborava.
Treba zapisati koordinate svojih misli dok su statične;
ne bismo smjeli puno lutati u ovom svijetu
gdje su ljudi sumorni a snijeg sve veći i tamniji.
Zapiši, pjesniče, rekoh tiho,
zapiši da postoji jedan sivi svijet u kome vlada monotonija-
ne ona neutralna, nego zla.
Zapiši, ti, drugačiji čovječe, da u tome svijetu svi su isti

30
pa je biti drugačiji opasno, a ti, čovječe, to najbolje znaš.
Zapiši koordinate, nemoj smetnuti
jer ako vukovi vide da nisi vuk, proždrijet će te.
Zapiši, najvažnije je zapisati, tako se neće zaboraviti:
kamenim bedemima ogradi svoj svijet- vani budi samo kamen.

Biografija autora:Elma Smailagić - Rođena sam 30.11.1997. godine u

Sarajevu. Nakon završenog devetogovišnjeg obrazovanja, upisala
sam srednju Elektrotehničku školu u MSŠ ''Hazim Šabanović'', Visoko.
Od ove jeseni ću pohađati treći razred. Kao i svi moji vršnjaci, imam
hobije i interesovanja, ali moja ljubav jesu knjige. Koliko volim da
čitam, još više volim da pišem... Pored škole i učenja o struji, radim
kao novinar za naš glavni gradski portal i urednica sam školskog
časopisa.

31
Nastavak:

Za prekid zaborava, treba zapisati

ali kako da zapišem tvoje blijede ruke
prošarane plavim pritokama tvog glavnog toka
koja slova stoje ispod tvoje kože,
čije se topline sjećam, jer
tu sam davno provodio noći.
Kako da zapišem
tvoje slomljene kosti, mramorne i opet krhke
da zapišem miris tvoje kose pored kojeg sam se
budio svako jutro, kao bijesan udisao
kao da će svakog trenutka, otići ili ispariti
kako da zapišem i ostavim trag
svega svog što sam našao u tebi,
što me progoni svim ulicama
budi u svim krevetima
i mučki udara u stomak dok sam već na podu.
kad zapišem, znam da neću zaboraviti
ali još uvijek ne znam da li sam
dovoljno jak
da se tebe nastavim sjećati.

Biografija autora:Lejla Habota - Rođena sam u Tuzli, osmog augusta

1998. godine. Od 99' živim u Mostaru. Pohađam srednju školu,
gimnaziju, filološki smjer. Nikad nisam znala dobro da pišem kratke
biografije. Ne mogu reći da se u slobodno vrijeme bavim pisanjem,
pišem jer mi jedino to i predstavlja stvarnu liniju i protok vremena.

32
Nastavak:

Sjedim u parku,zamišljen.
Slušam cvrkut zalutalih ptica sa naslovne strane.
Razmišljam o njihovoj slobodi,zašto nisu slobodni kao mi ?
Pišem pismo,polahko ću ga predati svom prijatelju golubu..
''Odnesi daleko ovo pismo prijatelju'' neka svi vide tvoje muke.
Zapisao sam tvoje brige,dragi moj golube,odleti daleko u svijet,u
čisto zimsko nebo...

Biografija autora: Zovem se Merim Halilović. Imam 14 godina. Učenik

sam Osnovne škole Šerići u Šerićima. Odličan sam učenik.Član sam
mnogih sekcija. U slobodno vrijeme pišem razne sastave i pjesme na
neobične teme.

33
Nastavak:

I šutimo tako nepokretni u trenutku blistave zamisli

Taoci smo samoće gdje tišina govori dječje priče koje još uvijek
želimo čuti pred spavanje.
Nužno je zamisliti da možemo promijeniti svijet,
Ali
Sve što želimo promijeniti stoji nijemo i onako nedorečeno pršti
Nekom drskom ljepotom.
I ti i ja se premišljamo mnogo puta.
I tebi je, kao i meni, teško skončati snove.
I znam, teško ti je, kao i meni, čekati, kao nekada davno, onaj spori
voz smijući se grohotom bez sata na ruci.
Umjesto toga samo hladno klimamo glavama, iskrivljujemo usta u
blagi smiješak tek u znak pozdrava.
I kraj smo prihvatili blistav.
Zamisliti ga treba kao blago otupljenje vitalnih organa
u tom duhovnom savršenstvu mirišem bjelinu proljetnog behara.
Zamisliti ga treba kao onaj prvi susret sa majkom
u zagrljaju nepoznatog svijeta
osluškujem
Ljubav i Praštanje.

I na kraju, opet iznova, lepršaju one zastave sa istom bijelom

prazninom,
prepuštene zaleđenom zimskom suncu,
čekaju tako

da im se ispiše povijest.

Biografija autora:Merima Torlo-Zlojo rođena je 6. septembra 1986.

god. u Mostaru. Završila je studij bosanskog jezika i književnosti
Mostaru. Piše poeziju i prozu.

34
Nastavak:

Zapisati ljubav koju još uvijek nosiš u srcu.

Ljubav koju si spreman da još neizmjerno dijeliš,
dok tuga i dalje struji kroz tvoje tijelo a ti to ne želiš.
Dok poglede u daljinu bacaš, i nadaš se da se isti vrate
tu čežnju i bol koju osjećaš, samo malo na trenutak da skrate.

Biografija autora: Mirko Miljatović - Rođen 14.09.1986. godine u

Novom Gradu (Republika Srpska). Po zanimanju dipl. ecc. Poezijom se
bavim amaterski od 2004. godine.

35
Nastavak:

Otići ću frizeru,
definitivno.
Nova boja kose i možda neki šoping.
Vodič za sretan život.
Voće, mlijeko, osvježivač prostora i neke modne novine.
Čitat ću usljed mliječne mjesečine.
Za sretan kraj dana dvije molitve.
...
Miris topljene plastike i novi dan.

Biografija autora:Mirza Halilčević - Rođen 13.5.1995. u Tuzli. Student

Bosanskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Tuzli.
Dopisnik Balkan diskursa pri Centru za Post-konfliktna istraživanja
Sarajevo. Novinar i aktivista.

36
Nastavak:

Imam toliko misli koje bi mogle postati „neodštampani naslovi“,

ali moje misli ne pripadaju njihovoj stvarosti.
Ta stvarnost o kojoj pišu dokoni ljudi
nije naša.
Ja je ni ne želim u svom dvorištu,
a nadam se ni ti.
Puštam svoje misli da odu među hladne oblake.
Puštam ih, pomalo žaleći, ali sloboda je ljepša.
Dnevne novine, i ti naslovi, i ta siva stvarnost,
smanjuju vrijednost i odbacuju ljepotu.
Ne bih pristala na to, čak i da me pitaju.
Ovako, srećom, niko ni ne zna da postojim,
pa je lakše misliti.
Misliti bez tegova na ramenima,
bez obruča koji se smanjuje, kad god pokušaš biti svoj.
Hladna jeza koja trči mojom kičmom,
mami mi osmijeh na usne, jer mi dokazuje da sam živa,
Zapisati sve svoje misli, neostvaren je san sebičnih.
Sve ono što mislim mora da ima svoj izvor,
a sve dok izvor ne presuši, biće novih misli.
Ponovo gledam, bijele površine ispod zavjesa.
Ne mogu odvojiti pogled,
vezan je za savršeno naslikan prizor,
koji oživljava pred mojim očima.
Nije li to čaroban trenutak spokoja?
Ne znam da li je to zbog varljivog sunca,
Ili hladnog vjetra koji nosi izmješane slike-
prošlosti i moguće budućnosti.
Nije ni bitno, to može samo zimski dan.
A noć?
Noć je već nešto drugo.
Surova, i puna duhova te njihove stvarnosti,
nosi okove koji hrle ka našim šakama.
Noć ima sprženo lice. Sprženo suzama očaja.

37
Njoj je data uloga da nosi snove i odvlači ih u sivilo.
Zato se smanjuje bunar želja, i slabo koja biva ostvarena.
Sanjari zarobljeni u kutcima dnevnih novina,
ispruženih ruku teže ka slobodi, žele nazad u svoju bijelu stvarnost.
Savršenu i mirnu, ispod cistog zimskog neba.

Biografija autora: Nataša Malikanović - Imam dvadeset godina,

studiram na Medicinskom fakultetu u Foči, smjer specijalne
edukacije i rehabilitacije. Pišem pjesme i kratke priče od svoje devete
godine. U slobodno vrijeme sanjarim, slikam, pišem, sviram gitaru...
Moj želja je da jednoga dana objavim zbirku mojih misli i tako
predstavim svijetu stvarnost iz mog ugla. Vjerujem u ljubav i u
rečenicu "Ljudi koji su dovoljno ludi da misle da mogu promjeniti
svijet, su obično oni koji to i rade.".

38
Nastavak:

Zapisati redove
u kojima se milioni zvezda
sudaraju sa gradovima
koji zaziru od noćnih želja.
Vremena nije bilo dovoljno
da otkrijem toplinu
koja se sliva niz srce,
nežno topi one ćoškove
koje su besane noći zamrzle.
Nekada razočaran
nekada ravnodušan,
jecam u sebi dok glasno vičem
kao što to čine deca iz moje ulice
dok čekaju devetnaest časova
da pojedu pokoju karamelu
i odlaze svojim kućama.
Dok ispunjeni stomaci
otopljenim karamelama
i prvim simpatijama
trče kroz mirisno dvorište,
stojim na ulici
i pišem o njima.
Tu sam!
Moje noge brzo stupaju na scenu
Njihova dvorišta
puna osnovnih škola,
i moje dvorište
puno godina,
godina koje žele da imaju svoj mir i red!
Čekati noć,
čekati odlučujući trenutak
da se sve zvezde otope,
da se ne plaše spuštanja niz dečije krovove,
čekati da svaka moja zalutala godina

39
nađe svoj red,mesto i broj,
to sam čekao svake noći.
Da bih zapisao,
ostavio sebi za pamćenje
kako se ne plašim istog,
zato što ću jednog dana
morati da dignem belu zastavu
i kazati kako sam ja,
onaj pravi ja,
u sebi smogao hrabrosti
da se ne plašim tih raznih čuda
koje ovaj svet donosi,
ne plašim se da li će mi on poverovati.
Verujem da ću se tada nasmešiti
i reći kako je ovaj svet lak
lak i bezdušan,
ali ipak tako čudesan.
Čudesan zbog zvezda, ljubavnih scena
majčinskih zagrljaja,
prijateljskih usluga
i deca koje
jedu karamele
i večeras misle na svoju dragu,
svoju prvu simpatiju.
Za njih je ovaj život sa belim zastavama tek počeo.

Biografija:Angelina Ninković – polje „Biografija“ u aplikaciji nije

popunjeno

40
Marko Tomaš

Početak pjesme:

PLAVA PJESMA

Kažu da je nebo beskrajno,

ali kako takav beskraj
stane u pjesmu,
kako je moguće da nebo
tako izlazi iz ljudi...

O autoru: Marko Tomaš je rođen u Ljubljani 1978. godine. Osnovnu

školu je pohađao u Mostaru i Kljajićevu. Gimnaziju završio u
Somboru. Jedan je od pokretača i urednika časopisa Kolaps i
pripadajuće biblioteke. Novinske tekstove objavljivao u BH Danima,
Glasu Istre i Feral tribuneu. Novinar je news portalazurnal.info.
Poeziju i prozu objavljivao u bosanskohercegovačkoj, hrvatskoj i
srpskoj periodici. Pjesme su mu prevođene na italijanski, poljski,
njemački i engleski jezik. Živio je i radio u Sarajevu, Zagrebu i Splitu.
Trenutno živi u Mostaru i radi kao glasnogovornik i voditelj kluba OKC
Abraševića.

41
Nastavak:

To što pjesma odijeva Nebo

I kraj s krajem beksraju kroji
Zašto bih se čuditi treb'o; ozebo bih
Da pjesme nije, ljudi moji

Prepuklo bi moje Nebo, urušili bi se moji svodovi

Ugušila bi me tmina, praznina i vrelo srebro Mjeseca
Pjesmom odjenem svoje ozeblo Nebo, i nek' plove moji brodovi
Nek' ispune prazninu, rasvijetle tminu i opjevaju tišinu

Ovo je krik mog Neba Tvom

Pružena ruka, da nas okean ne nosi baš po svom
Niti je pjesma moja, niti je ja sa sobom nosim
Ja sam njen, i njom vodama postojanja iz daha u dah plovim

Jer pogledaj pažljivo i otkrićeš da pjesma ni početka ni kraja nema

Ona je tren i bljesak, u beskraju nastanjena, od beskraja satkana
Onda nit' je čudno što Nebo u nju stane, niti što ona u nama nastane
"Mi nismo kapljice u okeanu
Mi smo okeani u kapljici" (Rumi)

Otkinuti od Neba
Udomivši Nebo u pjesmu
Prizivamo svoj pradom
Kako bi se vratili

Zar ne vidite?

Biografija: Ahmed Raščić – polje „Biografija“ u aplikaciji nepopunjeno

42
Nastavak:

Ovo napisah tebi jedina prijateljice,

Nebu tvoje duše čije plavetnilo izbija u boji tvoga oka.
U tonu plave boje donosiš vedrinu međ’ ljudima,
Sunce nosiš u očima.
Ti. Tako mirna, tečeš i kada stojiš,
Pričaš i kada ćutiš.
Prosto, gubim se u dubinama tvoga oka,
Uživam u stihovima tvoje pjesme koju skladaš dok pričaš.
Nemaš perde ispred sebe,
Duša ti je otvorena knjiga,
Upoznati te može svako ko to dovoljno želi
I ostat će zanesen dubinama tvog plavetnila.
Kako je moguće da nebo
Tako izlazi iz ljudi ?
Upitaše me oni koji su za prijatelje strance imali
I ja im rekoh vrlo prosto.
Ili znaš ili ne znaš,
Ili vidiš ili ne vidiš.
Ako znaš i ako vidiš držat ćeš nebo na dlanu
U čijim dubinama ćeš vidjeti svoj odsjaj.

Biografija autora: Almina Merdić - Rođena u Visokom, Bosna i

Hercegovina, 17.01.1993. godine. Osnovnu i srednju školu završila u
Visokom odličnim uspijehom. Trenutno studira Medicinski fakultet na
Univerzitetu u Sarajevu, peta godina.

43
Nastavak:

Možda kao jogunasto dijete

traži pažnju u očima svih namjernika.
Možda i jeste samo jedno veliko, plavo dijete
koje se ljuti i plače plavim suzama
kad god mu nešto nije po volji.
Da li ima dušu da se u njoj nađe razlog,
ili mu je duša satkana od onih koji prolaze pod njim?
Možda se samo krije iza beskraja
da ne bude uprljano rukama nedostojnih...

Biografija autora: Đorđe Otašević, rođen u Beranama, Crna Gora,

10.10.1986. Magistar političkih nauka iz oblasti antropologije. Bavi se
pisanjem poezije i proze, traži posao i u slobodno vrijeme voli čitati i
gledati filmove.

44
Nastavak:

Kažu da je nebo zapisalo svaku našu riječ

ali kako si mogla uraditi mi to
uništila si mi snove i sreću

Nebo je znalo za našu tajnu

znam da ću te preboljeti
neće mi biti lako

Dođi, uljepšaj mi dan

želim samo tebe
samo s tobom, ja sam dušo najsrećniji

Zvijezde na nebu pamte svaki trag

ako je tako zvijezdo moja bijela
za mene je gotov ovaj vijek
neka mi se duša od života dijeli
da pored tebe budem zauvijek.

Biografija autora: Moje ime je Elma Zeba. Živim u Zenici, imam 19

godina. Pisanjem se bavim tri godine. Imala sam mnogo gostovanja
kako u rodnom gradu Zenici, također u Hrvatskoj (Splitu).

45
Nastavak:

Sreli smo se jednog plavog utorka

Usamljeni dječak i usamljena ja.
Bistro plavetnlio podnjevlja
zamijenile su neke tamnije nijanse.
Dočekali smo plavu noć-
Oboje plavi od sanjarenja.
Rekoh mu tad
"Ti imaš nebo u grudima."

Kažu da je isto nebo

ovdje i tamo daleko,
ali zašto je onda ono
plavlje tamo daleko
ljudima koji lutaju...

Plave godine su prešle preko nas,

I nikad se više nismo sreli
Oboje plavi, ti i ja.
Srela sam jedne sive srijede
Čovjeka koji se zvao kao ti
Ali u njemu nije bilo neba,
Ni sanjarenja plave boje,
Ni plavičastih sjećanja.

Kažu da je nebo beskrajno,

ali kako takav beskraj
stane u pjesmu,
kako je moguće da nebo
tako izlazi iz ljudi...

Biografija autora: Emina Kovačević - Rođena u Jablanici 26.10.1995.

Djetinjstvo provela u Mostaru. Trenutno studiram medicinu u
Sarajevu. U slobodno vrijeme pišem romantične pjesmuljke gdje se ne
libim iskoristiti svaki dostupan kliše. Povremeno pišem i satire gdje se

46
rugam svemu, pa i svojim pjesmama. Do sada nisam osvojila nikakve
nagrade na literarnim natječajima, prvenstveno jer se suviše bojim da
svoja piskaranja negdje pošaljem, ali su mi dvije pjesme uvrštene u
zbirku pjesama mladih bh. pjesnika "Antikvarnica stihova" u martu
ove godine, i na to sam vrlo ponosna.

47
Nastavak:

Kako je moguće da u nama takav nemir budi.

Najslađe tajne plavetnilom skriva,

i ono što čovjek srcem sniva.
Idok gledaš njegovu ljepotu,
shvatiš da ti je sreća najvažnija u životu.

Najljepšu boju poslije kiše nosi,

onda kad ti svoje suze ostavi u kosi.
I ova pjesma beskrajno plava,
probudi u srcu toliko žara.

Sjetiš se tada jednih očiju iste takve boje,

i pomisliš da one mogu biti nebo tvoje.

Biografija autora: Zovem se Emina Pandžo. Dolazim iz Konjica.

Učenica sam drugog razreda Opće gimnazije u Konjicu. Moja velika
ljubav pored čitanja knjiga je također i pisanje pjesama.

48
Nastavak:

Kažu da je nebo beskrajno,

ali kako takav beskraj
svije se u krletku srca
i izgnijezdi iz nijemih riječi
novoga sebe slobodnog...

Ako je nebo beskrajno,

a čovjek je tako malen,
kakva to sila ćuti i djela,
kosmos u kap rose obrne,
te u pjesnika beskraj usadi?

Biografija autora: Isidora Kesić - Rođena u Sarajevu 1993.

Završila osnovnu i srednju školu u Višegradu.
Student je odsjeka za Srpski jezik i književnost Univerziteta u
Istočnom Sarajevu.

49
Nastavak:

Kažu da je nebo plavo,

ali kako to plavetnilo stane
u jedne sitne oči,
kako je moguće da one
u sebi kriju nebo cijelo...

Kažu da su zvijezde visoko,

ali kako neko može da ih skine,
kako je moguće da one tolike
stanu u obične ljudske ruke...

Kažu da je sve moguće

Ako čovjek nešto dovoljno želi.
Ako ima s kim život da sanja,
ako ima s kim snove da živi.

Biografija autora: Ivana Vučeljić - Imam 15 godina, upravo sam

završila Osnovnu školu sa odličnim uspjehom. Umjetnička sam duša.
Do sada sam napisala 30 pjesama.

50
Nastavak:

Ako se planeta
Okrene oko Sunca
I donese nam svoje dete,
Dete bez trunke tame,
Kako onda novi dan,
Tako brzo,
Neprimetno nestane...

I samo jedan pogled,

Jedan trenutak nepažnje
Dovoljan je da se
Utvara praznine došeta iz daleka
I ugnjezdi se lagano
Među snove,
Tajne,
Tako čiste i beskrajne...

Kažu da je more tako duboko,

Ali kako bahata morska bura,
Stane u jedno majušno srce,
Kako je moguće da more
Rađa oluju u ljudima...

Čežnje više nema,

I čekanje odjednom prestane,
A bura se rasplamsava,
Dok iz jednog krajička,
Nemirnig oka
Pred tobom beskrajno plavetnilo stane...

Biografija autora: Jana Maslaković, rođena je 2001. godine u

Nišu.Pisanjem se bavi još od najranijeg detinjstva. Dobitnik je druge
nagrade na 6.“Medijana festivalu dečijeg stvaralaštva” u Nišu 2014
godine za pesmu „Tražim“. Osvojila je treću nagradu na konkursu

51
„Pesnički pozdrav proleću“ u Loznici 2014 kao i drugu nagradu u
kategoriji osnovaca na međunarodnom festivalu poezije i kratke
priče „Rade Tomić“ u Novom Sadu maja 2014. U 2015 godini dobija
značajan broj priznanja i nagrada. Osvojila je prvu nagradu na 23.
Svetosavskom konkursu 2015. Pohvaljena je od Dečijeg kulturnog
centra u Beogradu za tematski konkurs „Lepo je voleti“ marta 2015
godine, i apsolutni je pobednik konkursa biblioteke „Stevam Sremac“
u Nišu povodom svetskog dana poezije - marta 2015 godine. Dobitnik
je druge nagrade u kategoriji osnovaca na 18. književnom konkursu
„Gordana Brajović u Aleksincu aprila 2015 godine. Osvojila je prvo
mesto u kategoriji starijih osnovaca na 2. Festivalu poezije, muzike i
slikarstva „ Prolečne rime, note i slike“ u Nišu maja 2015. Osvojila je
drugu nagradu u kategoriji starijih osnovaca na medunarodnom
festivalu „Kraljevstvo bijelih rada“ u Bijelom Polju za pesmu „Ljubav i
rastanak“. Maja 2015 osvojila je drugu nagradu u kategoriji
osnovaca na festivalu "Izvor žive reči" u Kolarima kod Smedereva.
Priprema svoj pesnički prvenac pod nazivom " Bašta naših života".
Živi, uči i piše u gradu gde je i rođena, u Nišu.

52
Nastavak:

Kažu da je nebo beskrajno,

ali kako takav beskraj
stane u pjesmu,
kako je moguće da nebo
tako izlazi iz ljudi...
Zar plavetnilo okeana
može obojiti nečije
bezlične stihove.
Dugo se pitam i to
ne prestaje da me čudi.
Ipak, kad obične riječi
obrgrli plavetni veo,
proziran i lak,
sve one tada zaigraju plavo.
Usnule misli se probude
a čula budno trepere
i pitaš se da li sanjaš
ili je zaista pravo.
Al’ za mene postoji nešto
što je daleko iznad tog
plavog prostranstva.
Nešto dublje od mora;
od čega srce u grudima skoči.
I više ne može tajnu da krije...
Ništa na svijetu plavo nije
ni blizu kao njegove oči.

Biografija autora: Zovem se se Jovana Bajagić. Rođena sam 12.

septembra 1996. god. u Sokocu. Maturant sam Srednjoškolskog
centra "Vasilije Ostroški", Sokolac.

53
Nastavak:

Nebo je plavetnilo naše sreće,

nebo je ono što nas pokreće,
nebo je pesma, želja, čovek
i nek' ostane tako dovek'.

Nek' lavirinti trajanja toče ljubav nebu,

nek' daruju mu svoje moći,
nek' dodaju vino hlebu,
nek' poklone život vođi.

I ova moja mlada, pesnička duša,

što u mnogim stvarima želi da se okuša,
nek' podeli svoju snagu sa nebeskim silama,
nek' ne da se tuđim vilama.

I odakle mi ovolike snage,

zavirujem u krilo neba,
i trazim reči blage.
Sreća je mom nebu potreba.

Koliko daleko nebo moze biti,

toliko dugo se misli mogu kriti.
Koliko tanane su paukove, ispletene niti,
toliko čudesnih moći, nebo može imati.

Kako je moguće da nebo,

tako izlazi iz ljudi
i koje moći ono u nama budi?

Biografija autora: Zovem se Jovana Radosavljević i imam 14 godina.

Živim u Kragujevcu i učenica sam Osnovne Škole ''Sreten
Mladenović''.

54
Nastavak:

i kako je moguće da ljudi,

tako zbunjeni i ludi,
gledaju beskraj
i kraj mu zamišljaju?

Kažu da je mašta beskrajna

ali da je bit
da se taj beskraj sažme.
Kako je moguće na nj
staviti okove granica?
I kako je moguće mašti
odrediti korito kojim teče
te mjeriti njen kvalitet
odnosom manjeg i većeg?

Kažu da je duša nevidljiva,

ali čiju onda dušu vidimo
kad čitamo autorsko djelo?
Kako je moguće da pisac
ne ugradi dušu svoju
u svaki slog, stih i strofu?
Kako je moguće da priča
bez duše lebdi svemirom
a tvorcu njenom da ne fali
ni komad duše njegove

O, da li su pisci bezdušni?
Da li im mjesto srca
očaj krv pokreće?
Da li im mjesto mašte
praznina pred očima prolijeće?
Da li mjere duše drugih
po suštini njihovog stvaralaštva,
ili po pukom broju

55
od četiri cifre?

O, i da li su bezdušni oni
koji siroče primiti neće
i utješiti ga, i pomoći mu
samo jer ima koji centimetar više?
Upitajmo se svi, gdje je tu duša.
Jer siroče je siroče, i pomoć mu treba.
Jer priča je priča, i svjetlo joj treba.
Moju priču, sirotu, neko neće primit'
jer na broj riječi
je postavljen limit.

Biografija autora: Kerim Sadiković, rođen 13.10.1997, srednjoškolac.

Rekli ste kratko.

56
Nastavak:

Kažu i da su noći duge,

Mirne.
Eto, mene uzburkaju strašni snovi,
Kao nagle jesenje kiše.

Ne rekoh ti prijatelju
Da je život slabašan i krhak,
I dok je balskih haljina
I nebo je plavije,
Vedrije…

I ovo da ti kažem prijatelju,

Valjda Bog usliša hijeroglif
Pjesme moje,
Pa nebo dobije još vedrije
Boje svoje.

Sklonit ću ogledalo,
Prijatelj nestade.

Potamni i nebeski raj,

Pomračenje ljudskog uma.
Zar je do toga došlo?

Biografija autora: Maida Hamzić je učenica drugog razreda

Gimnazije "Ismet Mujezinović" u Tuzli. Od samog školovanja
pokazuje svoje stvaralačke sposobnosti pišući o raznim ozbiljnim
temama. U mjesecu aprilu izdaje svoju prvu knjigu, zbirku poezije i
proze. Sa 16 godina održava svoje samostalno veče poezije u Tuzli.
Pored dara za pisanje, Maida je i članica "Pozorišta Mladih Tuzle".

57
Nastavak:

da kiša u oku se slegne.

More riječi, tirkiz čitljiv,
odraz plavetnila prostranog,
a ljudi u njemu se kupaju,
opis vječnosti, krug začet.
Kažu da je nebo beskrajno,
plašt zjenice Zemlje,
blistav kristal oka,
tečna emocija, čista,
identična kao kap krvi.
Riječ će riječju uzeti glas,
plavo beskraj krade vremenu,
kišom bije ko ljudi riječima,
sječe se žutom oštricom glasno.
A plavo, ode i ostade, sakri se,
izbi, oblak nestade, vrati se,
riječ se u vremenu izgubi,
čovjek riječju kuša nebo
u sebe ga nosi, a oblak,
nestade, ostade ispis trajan.
A riječ, plava, udahne,
izdahom vrati pjesmu,
što beskrajna bijaše, vrtlog.
A kažu da je nebo beskrajno,
nebo - čovjek, priroda emocija,
riječ za riječ uzeta, a ljudi,
u plavoj pjesmi se kupaju.

Biografija: Maja Tešić – polje „Biografija“ u aplikaciji nepopunjeno

58
Nastavak:

Zagledani u nebo slobodama se dobacujemo.

Odbacujemo zemlju i gravitaciju.
Budi nas riječ nedovršenog stiha,
zapeta odlaže nasilno svitanje,
dvije tačke nižu prizivanje sjećanja,
upitnik je nemoć u podsvijesti kajanja,
uzvičnik znak da zora je,
tri tačke startuju
odlazak u nepoznato.
Jutro me osmijehom približava tebi.
Pod istinskim nebom
oči su dva blizanca okeana.
Kupam se u njima,
i sušim pod trepavicama.
Češljam se rukom
ljuljaške iz parka.
Ogledam u ukoričenim barama
mamurnih pjesnika.
Doručak preskačem,
jer je samo udahnuti vazduh
dovoljna mjera za nezasite.
Držimo se za ruke.
Ljubav je u prećutkivanju.
Daljinama smo povezani.
Sličnosti nas tjeraju na promjenu.
Naslonjeni leđa od leđa
sa jezika nam polijeću
dvije letjelice u različitim pravcima.
Iz nozdrva šaljemo vjetrove spasa.
To je signal za prinudno slijetanje
na zajednički dlan.
Ponovo spaseni
tražimo se među grešnicima.
Palimo svijeće i otapamo oblake.

59
Žalimo se na kišu.
Više nisu tople kao nekad.
Odjeću sušimo ispod pazuha.
Bare su stanje
ustajale stvarnosti.
Stepenice me vode do topline.
Pred stanom bez otirača
spijunka je ključaonica.
Palim lampu.
To su prvi zraci sunca.
Umačem pero u žumance.
Darujem život i mrtvom slovu.
Presvučen sam u perje.
Postajem ptica.
Uživam u slobodi.
Lampa se gasi.
Zakucan u zid
i onesvješćen na nebu
na tapetama
budim se kao prepariran,
osmijehom fiksiran,
dužinom eksera slobodan,
i sa nebom na podočnjaku.
A evo i nje.
Ima i ona svoj ćošak na zidu.
Život na tapetama
naslikanog neba.
Jedinog stvarnog.
Neba, na kom su zvijezdice
zenice svakodnevno budnog djeteta.
Gdje je sunce pitanje
ispruženog dlana.
A kiše samo smijehom
oplakane istine.
Neba, na kom smo
svačiji i ničiji.

60
Pod kojim nismo bili sanjari,
nego ljudi koji su
snom živjeli.

Biografija autora: Marko Marun Milovanović je rođen 7.septembra

1988. godine u Srebrenici. Diplomirao na Ekonomskom fakultetu na
Univerzitetu Istočno Sarajevo. Poeziju objavljivao u raznim
elekronskim i štampanim časopisima. Na regionalnim konkursima
nagrađivan. Učešće u finalu ovogodišnjeg 47. Festivala poezije
mladih u Vrbasu mu je najdraži uspjeh. Posjeduje neobjavljen rukopis
prve pjesničke zbirke. Živi u Srebrenici.

61
Nastavak:

Zašto ljudi skrivaju svoje vedre strane,

neka prikažu ono najbolje od sebe.
Kažu mlad si još shvatićeš..
A do tada,mirno se opuštam u plaventnilu,
Tamo gdje se more i nebo spajaju u jedno.

Biografija autora: Zovem se Merim Halilović. Imam 14 godina. Učenik

sam Osnovne škole Šerići u Šerićima. Odličan sam učenik. Član sam
mnogih sekcija. U slobodno vrijeme pišem razne sastave i pjesme na
neobične teme.

62
Nastavak:

da nam sunce i oblaci,

izviru iz grudi?

Pitam se samo,
dok me sluša nebo beskrajno,
gdje je kraj duše moje,
dok mi suze ovu pjesmu
u plavu boju boje.

Plava je boja neba, mora i pjesme ove,

ali se i dalje pitam,
koje je duša moja boje.

Da li se i duša,
može u pjesmi da odrazi,
kao što sjajna zvijezda noću,
tiho moru dolazi.

Jer kraj neba,

nije i kraj duše moje.
Niti kraj sjajnih zvijezda,
koje na mom nebu ponosno stoje.

Biografija autora: Merima Mustafić rođena u Tuzli, 02.06.1997.

godine. Učenica Gimnazije "Meša Selimović" u Tuzli. Do sada
učestvovala na velikom broju literarnih natječaja međunarodnog
karaktera.

63
Nastavak:

Kad čovjek počne da se budi,

kad odbaci staru košuljicu
i nekako uspije preskočiti onu rđavu, bodljikavu žicu,
pa kad po prvi put od...ma ni ne pamti otkad
pred sobom vidi samo plavetnilo i ništa više,
samo bezboj zvijezda i ništa više.
Kad se više ne skriva od kiše...
...počne živjeti ponovo.
Zbacio je sa sebe olovo.

Koljena prikovana za zemlju,

a pogled za nebo, za sjaj,
na tren mu se učini da je konačno spoznao beskonačno. Raj.
Zna. Smiješak u uglu usana: naravno da ovo nije kraj.

Suši se kroz oči zureći u tamnoplavi nebeski svod.

Odjednom shvata da mu je ono jedini istinski rod.
Što je bilo, bilo je - misli. Bilo pa prošlo.
Ali bilo je moje. Smije se. Nisam dao da ga drugi kroje.

Teškim šakama pokriva izborane ali srećne oči

i smije se samom sebi što je mislio
da ovaj trenutak nikad neće doći.
Ili pak...da kad dođe, neće biti ovakav. Plavičast i lak.

Osjeća da mu duša ne luta

i srce mu je veće nego zvijezda što sija preko puta.
Veće i od beskraja što se pruža do ko zna koje planete.
Začuđen i zahvalan čuje da samog sebe pita:
kako je moguće da se ovako nisam osjećao
još otkad sam bio dijete?

Odjednom je lagan kao pero.

Odjednom je Neko sve demone otjer'o.

64
Konačno ustaje,
briše koljena i oči.
Ne osjeća da ga išta više koči.
Osjeća da lebdi tamo gdje se više ne mora kriti.
Tamo gdje će zauvijek mlad biti.
Tamo...

U beskraj koji je nekako stao u ovu pjesmu.

Biografija: Milaš Bojana – polje „Biografija“ u aplikaciji nije

popunjeno

65
Nastavak:

I stiskaju me ovi neopevani stihovi,

Ove noći, znajte, bol je velika kao divovi.
Da ih napišem, znam, opet neću moći,
Kraj mom nesretnom orkestru će doći.
Evo dirigent me žustro kudi,
Pita što mu note diram,
Ja ne znam uopšte ko je on da sudi,
Nastaviću ja kako hoću da sviram.
Setih se u poslednjem mahu,
Ovi stihovi moraju imati reči,
Evo jedne, zastade u dahu,
Druga je, da bude napisana, spreči.
Na papiru plivaju slova,
Nešto pada sa mog lica,
Evo, da, liči na suzu kap ova,
Hajde, hajde boli odleti kao ptica.
Stiskaju me zidovi, u ovaj pesnički čas,
Hoću život da ispomeram,
Neodlučna kao pokvareni tas,
„Hej, ne možeš, reče Tvorac.“,
Saznavši šta smeram.
I jel to sve, buntovno se pitam,
Dok se u meni budi sve što bi da se menja,
Ja još po svojim idejama skitam,
Ali uzalud sve, predaću se
i moja mašta postade lenja.
Posle svake reči, tu je, znak pitanja.
U ovoj zagonetki ostajem sama.
Čekaj, ne uzimaj mi svitanja.
Ko to priča? Zdravo, ja sam Tama.
Ne poznajem te ja, dižem zastavicu belu.
Ostavljam ti sve, ispiši sudbinu ovom delu.
I tako, uze ona ove rime u svoje ruke.
Hej, tiše, tiše tamo, nema buke.

66
Ne vredi, mastilo ni da čuje neće, za moje muke.
Plava i bela, vidim plavu i belu,
Ovo pero krije čitav bukvar reči,
Hej pesmo, izvini neću biti na opelu.
Nenapisana pesmo, ti si nešto najlepše što sam ikad pročitao,
Čekajte, šta rekoste?
On nastavlja govor… „Nek se najbliži poslednji put oproste.“

Biografija autora: Milica Kojčić - Maturant Zemunske gimnazije,

buntovnik i sanjar koji najlepše sanja i kudi rimama, budući student
Filozofskog fakulteta u Beogradu, sportista koji je doživeo da peva
svoju himnu i nosi svoj grb na grudima i brani boje svoje zemlje.

67
Nastavak:

iako mnogi su pećine samo?

Kažu da okean preplavljuje Zemlju,

ali kako takvo prostranstvo
ugledamo tek rijetko,
kako je moguće da okean
tako čini ljudsku srž
a noćima se užasavamo dubina?

Kažu da je boja siva ili plava,

ali kako ova plava pjesma
postane i biva čitana kao siva,
kako je moguće da ona
tako mnogo siva
od plave nije manje plavlja?

Biografija autora: Zovem se Neira Durmić i rođena sam 1996.godine

u Zenici, gdje i živim. Uživam u pisanju i vraćam mu se iznova i iznova
mada će mi zauvijek ostati nerješiva zagonetka kako i zašto sam
počela pisati. Neke od mojih pjesama objavljene su na 25.
Međunarodnom pjesničkom konkursu „Garavi sokak“ te sam osvojila
2.nagradu za svoje pjesme na 7. Međunarodnom festivalu poezije i
kratke priče djece i mladih „Janoš Siveri“. Pored toga, jedna od mojih
pjesma je uvrštena u zbirku pjesama „Mostovi svjetlosti“ u sklopu "7.
KNS Međunarodnih književnih susreta".

68
Nastavak:

Kažu da su oblaci vikinške lađe,

po tom ,kad-kad,
nemirnom safirskom moru,
pa te prate i onda
kad ga hitrim korakom ni ne dotičeš.
Panta rei, kažu,
sve teče,
sve se kreće,
ali za nebo taj zakon ne važi.
Ono je svoje:
Njegova Unikatna Plavetnilost.
Stvoreno i naslikano
da se divimo,
i pretočeno u oči
da se zaljubimo...
Tako ti,
princezo moja,
beskraj stane u pjesmu,
i ovako ti,
kroz ušećerene riječi,
nebo izlazi iz ljudi.

Biografija autora: Ramović Farah - Student na Farmaceutskom

fakultetu u Sarajevu

69
Nastavak:

nebo tako plavo

Modroplavo
Duboko i plavo
I sjajno i plavo
I tajanstveno i plavo
I daleko i plavo
I trepti plavo
Ko valovi plavo

Kako svjetlost nebom da plovi

ako od nje blijedi ljepota sva?
Al’ kažu da tintom
sve se preboli
dok god teče
Tamno, tamno plavo
I kroz prste prođe plavo
I treperi i odiše plavo
K’o suze plavo
K’o nebo plavo
Što odvesti je daleko samo znalo
visoko i plavo
I daleko, daleko
Plavo

Biografija autora: Zovem se Sara Huskić, rođena sam 15.7.1998. u

Cazinu gdje živim i pohađam ,,Gimnaziju” Cazin. Osvojila sam druga
mjesta na 6. međunarodnim festivalima poezije i kratke priče
“Stanislav Preprek” i “Rade Tomic” u kategoriji “srednjoškolci kratke
priče” i drugo mjesto na 7. međunarodnom festivalu “Janoš Siveri” u
kategoriji “srednjoškolci poezija”. Na konkursu “Majka” dobila sam
drugo mjesto u kategoriji za niži uzrast. Moja priča “Marthe”
objavljena je u zbirci kratkih priča “Đavolji prst” na festivalu
fantastične književnosti “Refesticon”, bajka “Dječak ni na nebu ni na
zemlji” na blogovima Bgstorytelling i Beleg, te u časopisu “Omaja”.

70
Nastavak:
kao talas kad nadire?

Kažu da je nebo beskrajno,

ali ja baš ne vjerujem u to,
jer jednom sam tačno vidjela
kako u nama počinje i završava
taj svod.

Biografija autora: Umihana Krličević-Omerović - Rođena 02.02.1987.

godine u Doboju. Po zanimanju magistar Komunikologije. Udata,
mama jednog dječaka.

71
Nastavak:
Kažu da je nebo ogledalo svijeta,
ali kako je stalo u tvoja oka dva?
Kako nešto tako ogromno
može postati tako pregledno?

Zar je nebo jednako što i tvoj

pogled, zar se to plavetnilo
izjednačava sa plavetnilom
tvoga oka dok me gledaš
posljednji put.

Biografija autora: Zovem se Zerina Musa, imam 17 godina, rođena

sam 24.11.1997.godine u Sarajevu, Živim u Brezi gdje sam završila
osnovnu školu i gdje trenutno pohađam četvrti razred srednje
ekonomske škole. Sviram klavir već pet godina i pišem pjesme. Sa 15
godina sam pobijedila na općinskom takmičenju "Mom gradu za
rođendan". Tada je sve dobilo smisao, tada sam shvatila da je
književnost poziv koji želim pratiti do kraja života.

72
Nastavak:

Jedno si, jedinstveno i

beskrajno o moje plavo!
Tebi i bezbrojnim zvijezdama
koje tajanstveno trepere uznosim
ovu pjesmu.
Sjećam se hrabra sam bila,
razigrano sam koračala nešto sam maštala..
gledam tuđa leđa, odlaze od mene!
Sve miriše na haotično vrijeme,
ne znam, ne umijem da se pretvaram.
Zašto tačne riječi u današnje doba maski?
Cijeli svijet bez nje nestaje!
Gdje je naš mir?
Sanjam muk,
tražim te.. srce mi tone u najdublje
plavetnilo po pomoć.
I zato mi glas drhti o moje plavo
pomozi mi!
Kapi niz obraze se kotrljaju,
o more laži.
Nebo moje operi nas od
ovih grijehova!
O plavo molim za naše vječno dobro!
Oprosti nam što smo kivni na
tebe, od tebe sve dobro je.
Spasi nas ranjene i potištene!
Sagori bezumnu sujetu u meni,
mi ne znamo šta radimo.
Ko da pameti nemamo sve će nam
plavetnilo vratiti.
Neko gore Sveznajući sve posmatra nas.
Kažu da imamo još malo vremena,
ali kako naše grijehe oprati..
kako je moguće da nebo

73
tako izlazi iz ljudi..

Biografija autora: Zorana Košpić - Poeziju pišem od 2006.-07. godine.

Rođena sam 1990. godine u Banja Luci. Objavila zbirku pjesama "
Zvijezda Danica ".

74
Nastavak:

Kažu da je nebo beskrajno,

ali kako takav beskraj
stane u pjesmu,
kako je moguće da nebo
tako izlazi iz ljudi...
Nebo izlazi a sunce umire,
mjesec se budi
i ona je sretna.
Ona stoji i gleda u sebe,
i pita se
''Kako ja postojim?''
A ja pišem jer postoji.
Bila je takva suprotnost
sama sebi,
imala je uvijek osmijeh
ali tužne oči,
i bila je jednostavna
a uvijek je sve komplicirala.
I ne znam da li je znala
i da li zna,
ali sve su noći pored nje,
i makar one najmanje prepirke
bile nešto najdivnije.
Ti se bojiš, i ja se bojim,
izgubljeni u nama samima,
noću
zimi,
na kraju grada,
gdje je sunce odavno slomilo
sveku prepreku,
i mjesec se probudio,
ostavio svoju tamu,
i došao u novu.
Oduzmi mi sve,

75
ali molim te,
nemoj nikada da oduzmeš sebe od mene,
nemoj nikada da digneš ruke od mene.
Jer mi, mi smo došli niotkuda,
krenuli smo nigdje,
ali molim te,
ne dopusti da postanemo niko i ništa.
Jer, prije nje,
bio sam oluja,
a ona je sada,
postala moje sunce.

Biografija autora: Zovem se Zuković Hanna. Živim u Sarajevu i imam

18 godina. Idem u 4. razred gimnazije. Pored pisanja koje mi
predstavlja ogromno zadovoljstvo, ljubav, te bijeg od stvarnosti,
bavim se i glumom.

76
Nastavak:

kažu da je Riječ beskraj

ali kako takav beskraj
stane u knjigu,
kako je moguće da riječi
otvaraju nebo
a zatvaraju ljude

Biografija: Igor Rems - pesnik i slikar

77
Saša Jelenković

Početak pjesme:
POSTOJI LI

Postoji li nešto između nas radosnih

i nas zabrinutih, neka vrata ili prozor
ili dopisnice koje smo razmenjivali
obilazeći zatvore i porodilišta ...

O autoru: Saša Jelenković, pesnik, rođen 8. avgusta 1964. godine u

Zaječaru. Diplomirao na grupi za opštu književnost i teoriju
književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Bio je urednik za
poeziju u "Književnoj reči" i "Reči", i sekretar redakcija u časopisima
"Istočnik" i "Poezija" od 1992. do 1999. godine. Objavio knjige
pesama Neprijatna geometrija (1992),Ono što ostaje (1993),

78
Heruvimske tajne (1994),Kraljevska objašnjenja (1998), Knjiga o srcu
(2002),Elpenorova pisma (2003), Elpenorovo buđenje (2004) i
Elpenori(2006), Knjiga o sumnji (2010). Dobitnik je književnih
nagrada "Matićev šal" (za knjigu Neprijatna geometrija), "Milan
Rakić" (za knjigu Ono što ostaje) i "Vasko Popa" (za knjigu Knjiga o
srcu). Dobitnik stipendije iz Fonda''Borislav Pekić'' za 2005. godinu.
Pesme su mu prevođene na engleski, nemački, francuski, italijanski,
rumunski, kineski, slovenački i objavljivane u inostranim časopisima i
antologijama. Živi i radi u Zaječaru kao direktor Matične biblioteke
"Svetozar Marković".

79
Nastavak:

Ne postoji pomirenje između krajnosti,

niti mostovi koji bi mogli povezati
raličitost naših profila, sve dok ne shvatimo
da na šutnju treba odgovoriti jedino šutnjom,
na riječ, isto tako, ili dodirom, osmijehom,
poljupcem, nekim gestom spriječiti sukob
banalnosti što pravi razvalinu između nas,
jer poenta je prekrivena prividom koga smo
sami načinili od laži.
Ne razumijemo hudi da strah nije ništa drugo
doli nespremnost na neželjena iznenađenja
koja potajno priželjkujemo
(unaprijed su režirani događaji koji neće dočekati epilog,
jer ga nema i ne može biti).
Toliko puta sam rekao sebi, biti iskren, to je vrhunac
ljudskosti.
(Za jednoga siguno znam da bio je iskren, zato i jeste najbolji.)
Mi smo tek privid, sami sebe smo izmaštali.
Trebali bismo imati ogledalca u džepu, kao nekad češalj
što su nosili, pa da svaki put kada privatizujemo
riječi, djela, drugih ljudi i naroda, kada sebi dajemo zapravo
da naša vizija Boga je jedino ispravna, kad između tebe i mene
stoji kao Kiklop tvoje i moje Ja, plazeći jezičinu
na svaki neželjeni komentar,
podsjetimo se da nismo ništa vredniji od onoga preko puta
što bojažljivo posmatra držeći ruku na satu
i čekajući slijedeći potez.

Biografija autora: Adem Garić - Rođen u Tešnju 17. Septembra.1986.

Završio Gazi Husrev-begovu medresu i Fakultet islamskih nauka u
Sarajevu. Trenutno živi i radi na relaciji Prozor-Mostar.

80
Nastavak:

Postoji li nešto između nas zaljubljenih

i nas ogorčenih, neka veza ili sličnost
ili uspomene koje su ostale kao znak
da su i ogorčeni bili zaljubljeni nekad

Postoji li nešto između nas od jučer

i nas od danas, neki put ili prolaz
ili dokaz da smo mi isti oni
što smo jučer u porodilištu bili

Postoji li nešto između vas sretnih

i nas nesretnih, neka tajna ili ideja
ili razlog zašto smo baš mi
snove u zatvoru usnili.

Biografija autora: Alem Isaković - Imam 25 godina, pisanjem se

bavim vec nekih deset godina, građanski aktivista, borac za ljudska
prava. Od početka ove godine u javnosti se pojavljujem sa tekstovima
kritike upućene kako rukovodstvu države tako i građanima. Samouk
sam pisac, pišem poeziju, prozu, novele i kritičke osvrte na
današnjicu. Velika mi je želja steći dodatno književno obrazovanje.

81
Nastavak:

Postoji li nešto između ljubavi

i mržnje, neka nit što ih veže
pa nas natjera da zamrzimo
onog kojeg smo najviše voljeli…

Postoji li nešto između jave

i sna, neki tajni svijet
u kojem sudbina odlučuje
koje će želje postati stvarnost...

Postoji li nešto između razočarenja

i oduševljenja, neki most koji moramo preći
ili neka rijeka koju moramo preplivati
ako želimo duši pronaći smiraj…

Postoji li nešto između tebe

i mene, neki zagrljaj ili stisak ruke
ili poljubac kojim ćeš ostaviti vječne tragove u srcu,
pa ćeš biti moj i onog dana kada me ostaviš i odeš u pravcu
nepoznatom…

Biografija autora: Moje ime je Amila Alić. Moja najveća ljubav je

pisanje. A moja, trenutno neostvarena, želja jeste izdati svoju prvu
knjigu.

82
Nastavak:

Slušaj, i ovaj put bez nas nestaju ulice

postojiš li kao svetlost, kao konkretna rešetka
ili smo „ti i ja“ kao sa rečima – tišina i ja

Sva su lica daleka, sa obe strane stakla

dočekuje nas istovetno izneverenje odraza -
to tuga-radost dobija oblik utrnule železnice
na zemlji, budućeg krika nad mojim temenom

Ipak, pitam se, postojim li

ako se dokaže da je između nas
izvestan bio (zauvek) samo niz pragova

Biografija autora: Zovem se Anđela Pendić, imam 22 godine,

studentkinja sam Filološkog fakulteta u Beogradu. Učestvovala sam
na festivalima poezije mladih u Vrbasu, Bijelom Polju, Zaječaru, a u
Plužinama sam osvojila prvu nagradu za neobjavljeni rukopis zbirke
pesama.

83
Nastavak:

Pitam se, postoji li?!

Postoji li nešto između nas spokojnih
i nas nemirnih, neka tuga ili seta
ili čežnja koju smo sakrili
slušajući iste pesme i priče,
pitam te, postoji li?
Postoji li nešto između nas ćutljivaca
i nas galamdžija, neka reč ili izraz lica
ili misao koju smo zaboravili
sedeći u bibliotekama i kafanama,
odgovori mi, postoji li?!
Postoji li neko mesto za nas jedne
i nas druge, neka planina ili obala
ili čardak na kojem smo podelili
između zajedno zauvek?
Ni ti ne znaš postoji li.

Biografija autora: Anđelija Radivojević - Uf, što ne volim da govorim

o sebi. Nadam se da mi nećete uzeti za zlo ako uopšte i pročitate.
Živim u Nišu, sivi grad na jugu Srbije, završavam Pravo ali više krivo i
radim u butiku ženske garderobe u kom najjeftinija haljina košta
12evra, pa izvol'te.

84
Nastavak:

Postoji li večnost između jednog udisaja

dok još živiš maštaš i nadaš se,
i jednog kratkog isprekidanog izdisaja,
izdisaja kada nemo odlaziš...

Postoji li bezbroj nijansi crvene

kod sličnih, vešto zamućenih prelaza iz nijanse u drugu,
Ili je to samo halucinacija nas učaurenih
koji ne umemo da živimo...

Postoji li novi početak posle mukotrpnog kraja

kada odlazimo, ne okrećući se ni da pokupimo iscepane krpe sećanja,
Već sa velikom gorčinom odlazimo u tišini,
nadajući se Suncu koje će proviriti iza planine...

Postoji li zagrljaj dovoljno jak da ublaži bol,

da ublaži vrisak u maloj napaćenoj duši,
duša koja u izmaglici traži nadu za budućnost,
dok tapka nepomično u jednoj krvavoj lokvi bola...

Biografija autora: Anja Drobnjak - Učenica sam prvog razreda

prirodno-matematičkog smera Gimnazije u svom gradu. Volim da
čitam, da pišem i da uživam u muzici. Muzika je moja ljubav, moja bol
i moja uteha za sve životne prilike. Odlična sam učenica i u slobodno
vreme bavim se folklorom, još od malena.

85
Nastavak:

Postoji li nešto između nas

veselo rastrzanih, do ludila razapetih
Postoji li nešto među nama sveto
sem možda njegovog i našeg raspeća

Ovo je jedan od onih dana

što liče na konzerve umorne fabrike
(otisci ili šabloni?)
Dan kada pomisliš da biraš
jer premeću se vizije kao tek rođeno ždrebe

Pomisliš: možda može ispočetka

i možda su ti reči čarobne:
NEKA IZMAGLI HROPTAVI TITRAJ JAGNJILA!

ali ipak
kada bi poželeo jednim okom da vidiš drugost
pogled bi nastavljao uprkos i nauštrb

A kada je otišla u bolnicu

nebo je bilo crveno
nepodnošljivo purpurno lako
melodično poput Rastkovog zvuka materice

Uvek mi je govorila
da joj je želja da nekome spasi život
zanesenjaku što se sprema da skoči uz dobar vetar
detetu tok trči po loptu.
Nazivala je to svojom svrhom i osećajem nad osećajima
ja - ludošću.

Upravo sada evo utvrđuju identitet lešine

A ja kao da sam već bio ovde
Kao da sam već video

86
spiranje tragova krvi s njenih alabasterskih butina
kao da sam već osetio češljanje kose
oči usmerene ka ptici kao da celoga svoga života nije bila zagledana u
zemlju
bez otisaka koji bi sada olakšali proceduru.

Čujem je kako mi govori:

Postoji.
Postoji nešto u nama sveto, izvan nas, do ludila sveto
Osećaj je predivan
Ne brini.

Sada leži pored svog ždrebeta

Po prvi put meni, a i ostalim psima
Srećna.

Biografija autora: Bojana Gerun - Rođena 24.03.1988. godine.

Student druge godine doktorskih studija iz srpskog jezika i
književnosti na Filološko-Umetničkom fakultetu u Kragujevcu. Živi u
Kragujevcu. Sarađuje sa časopisima.

87
Nastavak:

Ili eto samo smo tako

u prolazu jedni kraj drugih
Postoje li oči koje to vide sve
I, nas radosne i nas zabrinute
isti brodovi nose
Isto sunce grije
Postoje li oči da
to sve vide

Biografija autora: Damir Maksić - Rođen sam 09.10.1990. g. u Drvaru

gdje i danas živim. Pišem poeziju i prozu.

88
Nastavak:

Postoji li za mnoštvo žalosnih

i neostvarenih snova trezor,
gdje će se čuvati, da ne bi primjećivali
drugi da od njih neće biti ništa?

Postoji li zaštita od nesnosnih

ljudskih sitnica što naprave razor
tamo gdje smo srce već jednom zašivali,
po povratku sa ljubavnog bojišta?

Postoji li čovjek osobina revnosnih,

koji bi bezuslovno davao i bio uzor
čak i onima koji su ga potcjenjivali
na putu do njegovoga odredišta?

I, konačno, postoji li jedan zajednički

odgovor na sva pitanja postavljena,
koji će objelodaniti, onako pobjednički,
te nedoumice i dati saznanja željena?

Vjerujem da smo svi na neki način povezani,

samo što su te veze tanke, neprimjetne,
sudbine i životi su jedni na druge nadovezani
i zato je teško da se sve to odgonetne.

I čitavog života tragamo za odgovorima,

čekamo da nam sve padne sa neba,
a ne znamo da u međusobnim razgovorima
možemo naći odgovor koji nam treba.

Biografija autora: Dejan Živković, diplomirani inženjer elektrotehnike.

Rođen sam u Derventi, BiH, 24.01.1990. godine. Zaposlen sam u
Novom Sadu, Srbija.

89
Nastavak:

Odakle se stvori tu u nama

pa se grana do iznemoglosti, dok ne pusti žile usidrenja.
Ista ruža, drugog mirisa na sahrani i rođenju.
Pitam se, da li žalim za pokojnikom
što mi ga odvede dan ili me strah
u noć sa spoznajom da sam sam.
Ima to nešto muško u meni,
što me tjera da pričam tebi muškarcu
kroz veličinu gorke spoznaje trenutka.
Postoji li zapis neizgovorenog, sa zabrinuta lica?
I sve se svodi na isto,
nedjeljnji ručak, rutinska stanica.
Dok oni se bude, smjelo gledaju očima
i žive raj, a ti nedorečen
prizivaš kraj.
I tvoja počast je iz bijesa,
nagonu srodno.
Zvijer bi iz grudi,
pogrešan ideal slobode urezao se pod kožu.
Postoji li natrag, i ja u njemu...

Biografija autora: Zovem se Delila Bajrić i rođena sam 16.04.1996.

godine u Tuzli. Maturant sam Srednje medicinske škole Tuzla. Aktivna
sam u NVO sektoru i shodno tome obnašam funkciju predsjednice
Vijeća učenika pomenute škole i funkciju dopredsjednice Mreže Vijeća
učenika TK. Ujedno sam i član Upravnog odbora Lokalnog tima Tuzla
Omladinske novinske asocijacije, član Rotary Club-a Tuzla te
aktivistica Fondacije Cure, Fondacije Dokukino i Inicijative mladih za
ljudska prava. Ljubav prema poeziji gajim od osnovne škole kada su
moji radovi izlazili u omladinskom časopisu "Male novine".
Učestvovala sam 2014. na Rastok festivalu gdje sam sa svojom
pjesmom "Kontra svih" zauzela II mjesto. Također, prošla sam na
konkursu Udruženja "Metamorfoza" sa svoje 3 pjesme koje su
uvrštene u zajedničku zbirku mladih kniževnika iz BiH "Antikvarnica

90
stihova". Iza sebe imam mnogo volonterskog angažmana, vlastitih
projekata o omladinskoj politici, seminara i raznih edukacija.
Međuvršnjački sam edukator na teme omladinskog aktivizma i
ljudskih prava. Također, projekat na koji sam ponosna je projekat
moga prijatelja i mene "AB0 Donor" koji predstavlja android
aplikaciju za rješavanje deficita krvi u zdravstvenom sistemu BiH. Sa
istom je osvojeno II mjesto u sklopu takmičenja i plaforme Open Ideas
for Western Balkan..

91
Nastavak:

Napinje li se neka membrana

koja štiti nutarnjost od svemirskih hajvana?
Što i sreću i brigu priječi...
Pa se u nama nakotio život -
ta bol što od radosti nas liječi.

Biografija autora: Denis Jurić - Rođen 23. listopada 1993. u Vitezu.

Završio Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Trenutno na
studiju filozofsko-teološkog fakulteta u Sarajevu. Ni desničar ni
ljevičar, već pravo preko stramputica neprivatiziranog kozmosa.

92
Nastavak:

Postoje li nekakva vratanca,kroz koja

mi radosni prođemo,iz sreće u brigu
A vi žalostivi iz brige u veselje
Ili je to samo život,taj put što vodi nas u krug....
Pogledamo li se mi,bar ponekada,mi
tužni i srećni,kroz bolničke prozore
il' zatvorske rešetke i osetimo to
što oseti bližnji naš istim što putem hodi

Biografija: Dimitrije Mašković – polje „Biografija“ u aplikaciji

nepopunjeno

93
Nastavak:

postoji li neka verzija lanca

koji spaja dvije naizgled nespojive strane
koji spaja dobro i zlo
koji spaja i stvara beskonačan mir i ljepotu života
ili lanac samo predstavlja spoj zla i onog ko mu se predao

postoji li mjesto na kojem se mogu sresti

na kojem bi shvatila ova dva čudaka
da je život harmonija bez koje njih dvoje ne bi ni postojali
jer, cilj stvaranja harmonije je pomiriti dva čudaka
nesvjesna sopstvenog stvaranja
u svom pohodu posebnosti i svrhe

Postoji li putanja kojom zrno prašine

koje radostan nagazi ii odgurne svojom cipelom
izražavajuci beskonačnu sreću moše stići
do zabrinutog i tužnog koji je na pragu spoznaje
da je život jedan vtrlog u kome možeš biti srećan ili nesrećan
a samo to zrno bi presudilo da donese konačnu odluku, presudnu za
svoj pohod koji vodi ka sreći

Postoji li sadašnjost ili budućnost

je li važnija prva ili druga
Postoji li nit koja ih spaja
Postoji li vječnost koju svjedoče
Postoji li prava, velika i nepresušna ljubav

Postoji!
Otvorite oči!

Biografija: Dragana Otašević – polje „Biografija“ u aplikaciji

nepopunjeno

94
Nastavak:

Opet citat umetnut u pravougaonik fejzbuka

prednjenepčani suglasnik izlazi iz njenih ustiju
i kazuje katren
odgovori, kažem joj
-napiši tamo u komentaru:
među nama rečeno, postoji li nesto
između redova tih feneomen pasusa
nekada davnih pisaca?
-napiši tamo u komentaru:
oni su dobri pisci zato sto su postavljali zamke
za budale
a među tim pasusima, među nama rečeno
je labirint nepojmive spoznaje
-napiši tamo u komentaru:
epitaf stoji na ploči umrlih

Želiš da ti kažem?
razmišljam o nasim grobnicama
i šta misliš
da stoji
na svakome grobu Naših
slika Borgesa?

to ti je onaj književnik
što je u svakoj riječi vidio plagijat
sve je citat
i šta misliš da na njegovom grobu
stavimo slike svih nas?

to je jedna nova ideja

razmisli
citat ne onoga što je bilo
nego onoga što će biti
da je bilo

95
to je ova pjesma
i to je ovaj početni katren
pjesnika razlivenog
u nepoznatom

njegova prva i jedina četiri stiha

u književnosti

tako sam se sreo sa ocem

nakon toliko godina
u statusu sestre
koju nisam vidio tri godine

ostala je ista
ne čita knjige i opet je tužna zbog njega
tužan sam i ja, a tužan bi bio i otac
jer ko čita knjige
ne postavlja privatne stvari na fejzbug

ej seko, seko
ako ti tamo dođem
kriknut će mahala od našeg zagrljaja

Biografija autora: Edin Rikalo, živim u Sarajevu. Rođen 20.08.1991.

godine u Goraždu. Trenutno student Filozofskog fakulteta u Sarajevu,
na odsjeku za komparativnu književnost i bibliotekarstvo, gdje sam u
svojstvu redovnog studenta, treća godina, kao i, na odsjeku za
bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda BiH, u svojstvu
vanredog studenta druga godina. Član književnog kluba Gorica u
Sarajevu.

96
Nastavak:

postoji li između nas pogledi

što gledaju istome pravcu
pogledi što gledaju u isto nebo
postoji li nešto što za nas je isto
je li nam isti Bog kojem se molimo
je li nam majka ista
i sunce što nas grije
je li isto nebo koje nas pokriva noću
i gledamo li iste zvijezde
plačemo li skupa u isitm vozovima
koji odlaze na jug
ostavljamo li za sobom iste ljude
i hoćemo li iste ljude naći kad se vratimo
ako se vratimo
i kako znamo da smo uopšte zabrinuti ili da smo radosni
možemo li se smijati i biti zabrinuti
i plakati a biti radosni
šta je to život pitamo se i jedni i drugi u nekim danima
kada nas stegne nešto oko srca
i misli nam odlutaju negdje
negdje
izgubimo se u svojim vlastitim mislima
i ne znamo ni ko smo ni šta
pitamo se zašto se to dijelimo
na ove i one
ako smo svi isti
pa se onda pitamo jesmo li svi isti
i zašto se mrzimo ako jesmo
a možda se baš zbog toga i mrzimo
Postoji li nešto između nas radosnih
i nas zabrinutih, neka vrata ili prozor
ili dopisnice koje smo razmenjivali
obilazeći zatvore i porodilišta
postoji li nešto što nas spaja

97
ili
ili ne treba ni da postoji
dovoljno je samo to što smo ljudi
pa bili mi crni ili bijeli ili crveni
vjernici ili ateisti
radosni , zabrinuti ili tužni
bili mi ma šta god
na krjau smo samo ljudi
to možda i jeste to što nas spaja
i što nas dijeli

Biografija autora: Eldin Hajdarević rođen 1994 u Bugojnu BiH. Završio

Gimnaziju Bugojno u Bugojnu. Tad sam počeo sa pisanjem pjesama i
priča, i pišem evo do danas.Imam napisanih više od dvije stotine
pjesama. Trenutno studiram Razrednu nastavu u Mostaru.

98
Nastavak:

Postoji li tihi vrisak,

da mogu sama u tišini vrištati,
da znam da će on sve nadjačati
i ovu vatru strasti progutati.

Postojiš li ti u besanoj noći,

teškoj poput olovnog vojnika.
Znam da još nisi mrtav,
suviše me boliš.

Postoji li neka nada?

Nemam vremena o njoj da mislim
Linija života se prekida uveliko
Bože, za sve oprosti.

Biografija autora: Fatima Pobrklić, rođena 24.4.1995. u Njemačkoj,

trenutno živim u Sarajevu. Studentica prve godine Univerziteta u
Sarajevu Pravni fakultet. Veliko interesovanje za strane jezike. Pišem
prozu. Napisala nastavak knjige "Death in the Dojo" na engleskom
jeziku za Cambridge University Press.

99
Nastavak:

Postoji li nešto između nas radosnih

i nas zabrinutih, neka vrata ili prozor
ili dopisnice koje smo razmenjivali
obilazeći zatvore i porodilišta ...

Postoji li nešto između neba i zemlje,u šta

svakodnevno gledamo,a ne vidimo, neka
vrata koja djele raj i pako. Postoje, djed mi
Je rekao, ali dokazao niko još nije.

Postoji li nešto u ljudima ljudsko,ako postoji

žašto se onda svađamo i ratujemo, žašto
smo tako pogani i žašto gazimo prirodno
čulo.

Postoje li neka vanzemaljska bića, koja

s nama danju hodaju a noću spavaju,koja
nam daju i uzimaju kad im se prohtije.

Ovaj svijet nije ništa osim zagonetke

koja riješenja nema, u njoj se uvijek
nameću neka nova pitanja,postoji li?
ako dokažeš sumnja je velika, ako ne
onda se zaboravi.

Biografija autora: Ferhad Jašarević - Imam 20 godina,student sam.

živim u Zenici Volim da pišem pjesme i poeziju. Govorim pasivno
engleski i turski jezik.

100
Nastavak:

Postoji li nešto između nas nasmijanih

I nas uplašenih, neka pjesma ili šapat
Ili tek riječ u ehu koji se prelama
od škola do ratišta.

Postoji li nešto između nas sanjara

I nas melankolika, veza ili tajna nit
Ili signali koje odašiljamo sa sunca
do kišnih autobuskih stanica.

Postoji li nešto između nas odraslih

I nas djece, neko sjećanje ili obećanje
Ili opomena isklesana
na putu što život se zove.

Pitam se često...

Postoji li nešto između nas pohlepnih

I nas malo zadovoljnih, nešto što leluja u zraku
pred ogorčenim licem bogataša
dok iz daljine dopire pjesma čerge cigana.

Postoji li nešto između nas hrabrih

I nas razočaranih, da li put ili staza
Ili možda lađa koja plovi od jednih
do drugih obala - pobjeda i poraza.

Oh, postoji li nešto između nas ateista

i nas koji se u Boga uzdamo, šta srce ljudsko osjeća
i koje riječi se u ćutanje stope
kad polazimo ulicom u obilazak grobova.

Znam, daleko izgleda tuga od sreće,čini mi se

kao zapad od istoka, ali ipak

101
od života do smrti dovoljan je tren,
između ljubavi i mržnje linija je tanka...

Znam, okreće se kolo života, ima negdje most koji nas spaja,
na kojem se sudbinom srećemo i kofere jedni drugima
predajemo, odjednom na suprotnoj strani igramo
i dok nas u bespuću,tek korak dijeli, vječito se pitamo -
postoji li?

Biografija autora: Ferida Hukić - Rođena 24. 04. 1987. god. u Doboju.
Piše za portale Kutija ljubavi, Glas naroda i dr. Svoj djela je objavila u
digitalnom zborniku Društva živih pjesnika, u zbirci najljepše priče za
djecu i omladinu Snovi od stakla.

102
Nastavak:

domove zdravlja i kliničke centre

iz kojih su se čuli samo jauci živih
dok su navirala sjećanja
i dok smo razaznavali dubine samoće
zaboravljući da smo dijelovi plemena
balovi vampira
čete vojnika
djeca otrgnuta iz naručja majki
ljudi utrpani u vozove presude
i nesuđene misli mrtvih radnika
koji nisu dočekali kraj smjene

Postoji li nešto dok oblačimo košulje

koje pokrivaju svu opskurnost svemira
ili smo poput oruđa praistorijskih ljudi
na prašnjavim policama muzeja
hladni i nepomični
bez zanimanja za sudbine prolaznika
jer odlično poznajemo
sve neravnine na regionalnim putevima
i sve neravnine u ljudima

Postoji li nešto dok se tražimo po tabelama

koje mjere uspjeh
dok konačno ne shvatimo da se uspjeh ne mjeri
vremenom i brojevima

Plešući po horizontu
ostavljamo tragove
tamo gdje su drugi urezivali svoja imena
dok smo se mi pitali koliko njih je nosilo
noževe sa sobom i zašto drvo mora da trpi

Prije prerane smrti treba prebrojati

103
koliko puta nas je neko ljubio u čelo
dok smo bili zagledani u kalendare
poput komada voća
ostavljenih da istrule
kao što trule godine
koje ostavljamo za nama

Avenijama mrtvaca su ispisani

koraci ljubavnika
saradnički poduhvati mladih tijela
prognana prenoćišta
budućih naraštaja
kojima treba poručiti
da grizu gradske pločnike
da benevolentno pristaju na ironiju
i prevare budućnost
u zanosu svakog trenutka
dok maestral ne raznese
iluzije o drugim životima
dok se kora ne osuši
dok cvijeće ne uvene
dok ne shvate prašinu

Ima, istina, onu riječ

koja revnjivo odzvanja
toliko puta
pod jastukom.

Biografija autora: Igor Varga - 28. godina, objavljivao u zbornicima

poezije i kratke proze Rukopisi 36. i Rukopisi 38. Doma omladine
Pančevo, regionalnim književnim zbornicima, internet zbornicima,
časopisima i blogovima.

104
Nastavak:

Postoji li nešto između

nas hladnih i nas toplih,
neki most ili kanal,crvotočina neka?

Postoji li nešto između

nas ludih i nas razuma zdravog,
neki čaroban portal ili poštar što raznosi pisma?

Postoji li savršenstvo,savršen balans?

Ili savršenstvo i jeste u kaosu?
Da li su savršenstvo i smiraj potpuni,dosadni?
Ili se s takvim mirom uzbudljivije živi?

Biografija: Iman Duvnjaković – polje „Biografija“ u aplikaciji

nepopunjeno

105
Nastavak:

Postoji li tama neupisana u srce

ili je sve jecanje u tri ujutru
nad poderanim snovima i isflekanim radostima
proživljenim u nadanjima i snovima.

U kojim se kutovima krije sreća?

I gde su čaršavi boje nara
obmotani oko bledolike realnosti
koja odlazi i prolazi i nestaje.

Uzalud neuki plešemo u sumrak.

Radost obitava na raskršćima,
u pijanim sudarima užarenih mogućnosti
i prosijava kroz fosforne nesanice u blaga jutra.

Biografija autora: Ivana Andjelković - Rodjena 17.09.1985. u

Leskovcu. Studirala psihologiju u Beogradu. Godinama volontirala na
raznim mestima, najviše u Udruženju psihijatrijskih korisnika "Duša".
Trenutno radi kao istraživač na Fogarti projektu Berkli univerziteta iz
San Franciska na temu mentalnog zdravlja u Srbiji. Bavi se
omladinskim radom i članica je omladinskog udruženja "Iuventa".
Poeziju objavljivala ponajviše na svom blogu. Pesme su joj
nagradjivane i obajvljivane u zbornicima: "Reč u prostoru"
Studentskog kulturnog centra iz Beograda, "Garavi sokak", "Io/Tu-X
edizione del Concorso Internazionale di Poesia Castello di Duino", gde
joj je pesma odabrana za objavljivanje na internacionalnom
poetskom konkursu Castello di Duino.

106
Nastavak:

Postoji li nešto između nas optimističnih

i nas pesimističnih, neki most ili put
ili riječi kojima prelazimo daljinu da bismo bili bliži.

Postoji li nešto između onih što mrze sve i svakoga i gledaju na svijet
kao na tamni vilajet kojem kraja nema
i izmedju onih što vide najbolje u svemu i svakome
i što misle da je taj što mrzi sve i svakoga
zapravo najbolja stvar na svijetu koju su vidjeli.

Postoji li nešto između nas sa jedne strane i nas sa druge strane

obale rijeke...

Postoje... sjećanja, jedan most

i nada za bolje dane.

Biografija autora: Jelena Đurđević - Rođena sam 1989. godine.

Student sam na Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci na
Odsjeku za italijanski jezik i književnost i srpski jezik i književnost.
U slobodno vrijeme čitam, pišem i mnogo volim fotografiju.

107
Nastavak:

Postoji li nešto između nas radosnih

i nas zabrinutih, neka vrata ili prozor
ili dopisnice koje smo razmjenjivali
obilazeći zatvore ili porodilišta.
Neki osmjeh ili suza
da spoje dvije ljudske duše,
zalutale između sreće i tuge.

Postoji li nešto između istine i laži

neki otisak života ili stopala
koji smo ostavili iza sebe,
ali utkali duboko u budućnost.
Neka životna ljubav ili mržnja
ostavljena na ivici zaborava
a jasno prisutna u mislima.

Postoji li nešto između sna i jave

neki minut ili čas
u kojem su slabi i jaki,
siromašni i bogati,postali jednaki.
Neki put popločan za sve
da spoji razlike i pokaže,
da su svi jednaki dok pred Svetim stoje.

Postoji li nešto između pogleda i riječi,

neko slovo ili glas,
koje smo izbrisali ili prećutali
plašeći se za sopstvene emocije.
Neki dodir ili osjećaj
koji briše strahove
i crta osmjehe.

Postoji li način da sačuvaš biće

dok svijet postaje mjesto za grabljivice?!

108
Biografija autora: Jelena Glavaš - Rođena 27.04.1988. godine u
Sarajevu. Na Univerzitetu Istočno Sarajevo - Filozofski fakultet Pale,
2012. godine stekla zvanje diplomirani novinar. Od osnovne škole se
bavi pisanjem poezije i proze. Na opštinskim takmičenjma osvajala
nagrade u pisanju literarnih radova. Nezaposlena ali svakodnevno
aktivna u pisanju i bogaćenju ličnih književnih radova. Do sada nisam
imala priliku da objavljujem svoje radove.

109
Nastavak:

Postoji li nešto između nas radosnih

i nas zabrinutih, neka vrata ili prozor
ili dopisnice koje smo razmenjivali
obilazeći zatvore i porodilišta,
gajeći ruže i paleći šume.
Postoji li konop koji nas veže,
kojim se nađemo na pola puta
između večnosti i straha,
zajedno operisani od sveta.
Postoji li rečenica
koja nas kao reči tačkom drži na okupu,
gde su srećni tužni i tužni srećni,
a pozdravi uzvraćeni onima koji žele.
Ili ipak samo silno želimo
da postoji život između raja i pakla,
mesto koje nas iste sa drugima spaja.

Biografija autora: Jelena Petrović - 23 godine, student treće godine

dramaturgije na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci.

110
Nastavak:

tražeći godove u tjemenima pokislih beba

i skrivene poruke u katalozima tetovaža
nikada nismo zaboravili
da počupamo putokaze kraj žbunja
i operemo molitve sa svetih zidova
ne bi li nas zbližilo ćutanje kom smo vratili nevinost

sada smo svezali naša pitanja u čvorove

i zalijepili ih na čelo i dlanove
gužvamo vrijeme
izbjegavajući tuđe poglede
dok stidljivo tražimo prave riječi

Biografija autora: Jovica Bulović - Rođen 1986. godine.

Živi u Banjaluci.

111
Nastavak:

Postoji li neko između nas,

nas prekrasnih i nas osrednjih,
da odagna sve ono što ne možemo mi...
Šta ćemo sa vaseljenom onda kada prestanu da postoje sve magije?
Svi prozori i sva vrata kada se zatvore, u belim oblacima, gde sunčev
trag pada u zaborav?

Tražićemo sve to u nama.. jer izvan nas postoji beskraj, a u nama još
nekoliko njih. Borave u nama
vojnici, sa gvozdenim srcima, koje razbije dečija suza, i plavo oko
beskućnika...

Postoji li? Postoji.

Dok god ima nas, postoji sve što možemo dosanjati.

Biografija autora: Maja Grgurović - Profesorica književnosti, iz

Kotora, rođena 19. jula 1990. Pišem za časopise "More Montenegro",
"Komuna", "ARS". Objavljivala pjesme i tekstove vezane za kulturu i
ličnosti Boke. Zaslijepljena magičnim zalivom, izučavam pjesnike i
prozaiste koji su potekli iz Boke. Autorka bloga
www.vratimimojekrpice.com

112
Nastavak:

Ne postoji ništa jer su nam ruke pune žuljeva

ne smejemo se radostima i ne plačemo na slutnju
Da li postoji nešto poraznije od toga
da nemaš brata ni u ridanju?

Mrzeli smo zimu a rugali se letu

zar smo zato rođeni da pored umrlih
gledamo kako se muve skupljaju
zar je crn pogled jedini spas

Pogledaj brate koga nemam

Pogledaj kako sam ja, kao i ti
bio u zatvoru i mrzeo gubavce
pogledaj kako mi oči šljašte
od svetlosti grada koga nikad neću videti

Gde se deca rađaju a ne vrište

gde su bele rukavice i bleda lica obavijena čašću
zar nama ostaju muve i ovaj sumorni posao
ovo kopanje raka

Biografija autora: Marko Borisavljević - Rođen sam 1988 god. u

Vršcu. Objavljivao sam u nekim časopisima i zbornicima, ali se toga
niko ne seća.

113
Nastavak:

posvećeno tražeći smrt u menzama

i verujući u Boga klimatizovanih čekaonica;

ne postoji ništa između nas ushićenih

i nas otrgnutih, ne postoji ništa inače
osim rupa na autoputevima ka zapadu,
osim poklona polomljenih u transportu,
osim stranaca koje ne pitaš za vreme
jer šta ti imaš sa vremenom,
pitaš ih za najbližu kafanu
i najjeftiniji hotel u ovom gradu
u kojem godinama misliš da živiš;

mi radosni podigli smo zatvore,

a mi zabrinuti sravnili smo
porodilišta sa zemljom,
između smo ostavili samo
znak za divljač na drumu,
da se klati u susret farovima

Biografija autora: Maša Seničić (24) je dramaturškinja i scenaristkinja

iz Beograda. Do sada je sarađivala na različitim projektima, najpre na
filmu, a zatim i u pozorištu, na radiju, televiziji i brojnim festivalima.
Dobitnica je nagrade Mladi Dis za 2015. godinu, te će joj na jesen biti
objavljena prva zbirka pesama pod nazivom «Okean». U slobodno
nevreme piše i naglas čita prozu, poeziju, podsetnike, kratke
biografije i slično.

114
Nastavak:

Postoji li nešto između nas radosnih

i nas zabrinutih, neka vrata ili prozor
ili dopisnice koje smo razmenjivali
obilazeći zatvore i porodilišta ?!

Neko uže za onaj svet,

da zasigurno tamo idemo,
ili neki poštar koji će nam molitve
odnijeti na pravo mjesto,
postoji li ?!

Postoji li neka fiktivna veza između nas

zaljubljenih i nas usamljenih,
neko žaljenje ili savjet za ljubav,
dok jedni druge kradom gledamo ?!

Postoji li neki dvogled kojim ćemo

mi sretni sa dna gledati
one tužne na vrhu ?!
Postoji li uistinu ljubav i smijeh
satkani od sreće ili su ipak
samo slika uokvirena bolom ?!

Neka priča koja će nas sve povezati

i žive i mrtve,
i sretne i tužne,
na jedno mjesto,
postoji li ?!

O Bože, postoji li ?

Biografija autora: Mehmedin Nezirović, student je Prirodno -

matematičkog fakulteta u Sarajevu, gdje trenutno i živi. Iza sebe ima

115
mnogo radova poezije, te kolumni za mnoge bosanskohercegovačke
internet portale. Što se tiče njegovog ozbiljnijeg književnog
stvaralaštva, iza sebe ima jednu knjigu (roman) pod nazivom "Pišem i
Pričam" sa kojim je skrenuo pažnju književne javnosti širom BiH. Član
je Udruženja mladih pisaca u BiH.

116
Nastavak:

Postoji li neko da mi objasni

zašto sam sada tu, sutra tamo...
Da mi kaže zašto dišem i nadam se,
kad sutra me čeka smrt.

Postojiš li ti, moja zvezdo vodiljo?

Moj andjele čuvaru?
Postojiš li ti moja strepnjo, moj nemiru...
Recite mi, postoje li?

Stoji li neko na našem putu

ko nam brani da krenemo dalje,
da letimo, da mislimo i postojimo?
A postoji li taj naš put?

Najzad, šta je to život

i ko smo mi, samo jedna kap u moru,
jedan kamenčić u pesku, pahulja u snegu...
Pa mi molim vas recite, postojim li?

Biografija autora: Milica Stefanović - Imam 16 godina. Živim u Arilju.

Pisanjem poezije se bavim od trećeg razreda. Imala sam uspeha na
raznim konkursima, a moje pesme su objavljivane u zbirkama
pesama za decu. Volim da čitam, i to je ono što najviše radim u
slobodno vreme. Volela bih da se ozbiljnije bavim pisanjem poezije jer
je to način na koji interpretiram sebe.

117
Nastavak:

Postoji li nešto da se isplati boriti?

Sjetih se nevažnih otkucaja srca.
I dostojno spustih pogled.

Jutros sam saznao sve.

Od istine jedino je tuga veća.
Zagrljaj prošlosti i ujed starosti.

Izgled otima prazninu.

Stvara neki novi svijet bez stida.
Zidovi kriju izgovore.

Ja bih gledao drukčije na stvarnost.

Nisam više otmjen i nijem.
Glasno šapućem, ali me niko ne čuje.

U vrijeme rata živjeli smo bol.

Danas čitam da smo slobodni.
Besmislena praznina mirisa baruta.

Postoji li nešto ili smo izmakli vremenu?

Neoženjen sam čovjek i živim luksuzno.
Luk jedem i suze lijem.

Biografija autora: Zovem se Mirza Bajić i dolazim iz Kladnja. Rođen

sam 9. oktobra 1991. godine i po zanimanju sam bachelor inženjer
hemijske tehnologije. Poeziju i prozu pišem u slobodno vrijeme i iz
ljubavi prema pisanoj riječi. Do sada sam učestvovao na manifestaciji
"Andrićevom stazom" u Višegradu 2009. godine, gdje mi je uradak
"Duga ulica" uvršten u Zbornik radova "Andrićevom stazom 2009".
Također, nagrađen sam II mjestom u izboru za tekst himne općine
Kladanj 2010. godine, pod nazivom "Moj Kladanj".

118
Nastavak:

Postoji li nešto između ljudi bivših

I ljudi ovih sada

Između nas trenutnih i nas kojih nema

Postoji li centar-napeta tačka

Odakle dolazi umor
Kad danas ponovo
Nismo radili baš ništa

Otkud se izvijaju iz ćutanja

Ko crvi i dimne štrafte
Mlaz vode na vetru
Poruke od jedne do duge tačke

Od govornika do tog koji čeka

Svoj red da nešto kaže

Otkud se zbijaju sećanja-

Dečaci u toku utakmice
Što se nikad ne dovršava
Na terenu i tribinama

Jer neko
Neko samo voli da gleda
I trza uže vazduha snažno
Muški
Kroz grlo i pluća

Otkud izostavljanje dodira

Tamo gde plaši nas odsustvo
Sparenih koža

Jer bi se o njima moglo

119
Tako ugodno pevati
I ječati i praviti se
Kako bol više nije bol
Sada je nešto više od sebe

Možda i ljubav

A ljubav kažu treba da boli

Lopta je to zakucana u mošnice
Tamo gde mošnice još postoje

Biografija autora: Natalija Jovanović - Rođena 1989. godine u

Beogradu. Student književnosti, očigledno živi bez namere da taj
status ikada izgubi. Objavila jednu pesničku zbirku, traži način da
objavi drugu, a da, pritom, ne mora prodati dušu đavolu.

120
Nastavak:

Postoji li nešto između nas voljenih

i nas zaboravljenih, neka suza ili osmeh
ili poništene karte za vozove
koji putuju između sreće i tuge?

Postoji li nešto između nas kćeri

i nas majki, poderana kolena ili suknje
ili tanke niti paučine i mrve prašine
po starim ramovima i sećanjima?

Postoji li nešto između nas ogorčenih

i nas opijenih, čaša vina ili gorčine
ili plamen sveće u manastiru
za novi život ili pokoj duše?

Biografija autora: Nataša Stanojević - Rođena sam 1994. godine.

Pišem od osnovne škole, u početku i poeziju i prozu, sada uglavnom
ljubavnu poeziju. Pored pisanja, moja velika ljubav je hemija.
Studiram na Tehnološko-metalurškom fakultetu u Beogradu.

121
Nastavak:

Postoji li nešto između na tihih

i glasnih, neko nebo ili more
gdje na obali smo sjedili
tiho uz noć.

Postoji li nešto između nas slobodnih

i zarobljenih, neka misao ili tuga
u vremenu kada nam okovi zapešća pritišću
ili na mjestu gdje iz dubine izranjamo.

Postoji li nešto između nas slomljenih

i jakih, neka rana ili riječ,
u komadićima naše misli se raspale
i u dubinu propale.

Postoji li nešto između nas mrtvih

i živih, neka duša ili grob.

Mrtvi unutar, zabrinuti, tihi,

zarobljeni, izgubljeni, slomljeni
Nema osjećaja ni za riječi ni dodire,
praznina se raspršila i
duboko smjestila u udoban položaj.
Gdje li smo nestali?

Živi u svijet hodimo, radosni,

glasni, slobodni, pronađeni, jaki
ali žedni.
Žedni za nečim što imati ne možemo,
za onim što zabranjeno nam je.
Zar smo živi?

Biografija autora: Nikolina Leventić - Rođena 5. rujna 2000. u Rijeci.

Trenutačno završava 8. razred u Osnovnoj školi Antuna Branka i

122
Stanislava Šimića. Otac radi kao varioc, a majka kućanica. Živi u
malome mjestu Drinovci unutar Općine Grude, BiH. Priča engleski
jezik na razgovornoj razini. Prolazi sve razrede s odličnim uspjehom
osim šestog kojeg prolazi s vrlo dobrim. Član literarne sekcije i
kreativne radionice.

123
Nastavak:

Postoji li...
Postoje li korita rijeka suza
koje sam isplakala
žudeći za izgubljenim...

Postoji li nešto što spaja dva raspoloženja?

Ipak, bila bih srećna da je ostao.
Može li neka pojava da spoji to,
sreću i tugu u jedan savršen sklad?

Postoji li nešto što će mi objasniti sve...

Sve moje čežnje, nemire, strahove.
Sva moja razmišljanja, planove.
Objašnjava li išta moju prošlost?

Postoji li nešto što će opravdati oca...

Ostaviti djevojčicu i otići,
zar je to ljudski?
Ljudski je griješiti, to nije greška.

Da, ljudski je griješiti, to nije greška,

to je zločin.
Zločin jer je upropastio djetinjstvo,
načinio doživotnu ranu na srcu.

Postoji li nešto što objašnjava sve?

Postoji,
Ispraviće jedva stvar cijeli moj život.
Ispraviće mene,

Postoji nešto.
Učiniće od mene čovjeka,
zaliječiće rane, izbrisati tugu.
Postoji nešto!

124
Postoji nešto između nas radosnih
i nas zabrinutih, neka vrata i pored prozor.
Ali nema dopisnica jer oca nisam srela,
I neka, život je ovako bolji.

Biografija autora: Sara Ćerketa - Rođena sam u Innsbrucku u Austriji.

Od šeste godine živim u Donjoj Ilovi, selu u okolini Banja Luke.
Učenica sam četvrtog razreda Gimnazije opštog smijera u Prnjavoru.
Učestvovala sam na nekoliko literarnih konkursa. Učestvovala sam na
brojnim takmičenjima iz prirodnjih nauka, gdje sam najviše iz
matematike osvajala jedna od prva tri mjesta.

125
Nastavak:

Postoji li nešto između nas zaljubljenih

i nas ponosnih, neka nit ili veza
ili trenutak kada smo bili između,
na nekoj sredini, na nepoznatom.

Postoji li mjesto koje povezuje veselje

i tugu, pa da uvijek imamo neki slatki mir,
ili bi to bilo tek zatišje pred buru.

Postoji li vrijeme u kojem ćemo

ti i ja biti mi, bez premišljanja i
strahova, bez tuge i razmišljanja.

Postoji li sreća o kojoj pisci pišu,

o kojoj pjevači pjevaju i za
kojom sevdah uzdiše.

Postoji li ljubav poput Romeove i Julijine,

poput Boškove i Admirine, ili Malog princa
i ruže njegove.

Postoje li odgovori na moja

pitanja ili ih niko nikada
dokučiti neće...

Postoji li...?

Biografija autora: Šejla Aganović - Učenica drugog razreda gimnazije.

Volim čitati knjige, ali i pisati, onako za sebe.

126
Tanja Stupar Trifunović

Početak pjesme:
SUSRET

Do nas dopiru glasovi onih s onu stranu. Iako smo se dugo pretvarali
da tamo nema niko. Mogli su do sad i pomrijeti svi koliko smo se
dugo pretvarali.
Dok smo se pretvarali da su mrtvi kao da je nešto umrlo u nama.
Tamo nema niko rekla je majka i lupila jako vratima. Čuješ li me.
Tamo nema niko i ne pomišljaj da misliš drugačije. Znaš li šta su
uradili tvom ocu. Oni su niko.
Niko nema glas rekla sam. Rekla sam prvi put nešto što je napelo
ivice staklenog zvona do pucanja.
Njih dvoje uplašeni gledaju jedno u drugo.
Opet ste goli. Kaže treći glas. Odnekud.
Svijet uvijek započinje s bolnim istinama. (Treći glas. Odnekud.)
Svijet uvijek započinje na oštrim krhotinama. (Treći glas. Odnekud.)
Njih dvoje samo zure jedno u drugo, neprestano. Kao da prvi put vide
čovjeka.
Kada prvi put stvarno vidiš čovjeka zavoliš njegovu bespomoćnost .
(Treći glas. Odnekud.)

127
O autoru: Tanja Stupar-Trifunović rođena u Zadru 1977. Diplomirala
je na Filološkom fakultetu, Odsjek srpski jezik i književnost u
Banjaluci. Piše poeziju, kolumne i književnu kritiku. Poezija joj je
nagrađivana i prevođena na engleski, francuski, njemački, poljski,
slovenački i danski jezik. Zastupljena je u više antologija i izbora iz
poezije i proze, u zemlji i inostranstvu. Urednica je časopisa za
književnost umjetnost i kulturu Putevi. Živi u Banjaluci.

128
Nastavak:

Evo ogledalo, pogledajmo zajedno odraz onog što je ostalo od nas.

Ako ne ugledamo treći odraz u prisustvu nas dvoje...možemo se
uplašiti vlastitvog bivstvovanja u prizoru.
Ako da, onda idemo goli da trčimo preko ograde i čitamo mitološku
percepciju jedne druge pjesme.
Mi smo ljudi, a ovaj čovjek će nam pokazati put.
Siđite s' uma u sjajan dan. (Treći glas pjevuši.)
Veseli i goli.
Svaki dan.
Sa one strane sunce ljepše sija (Treći glas. Tu.)
Kapak.

Biografija autora: Alma Mehičić - Imam 27. godina. Živim u Doboju,

RS BiH. Poezija i proza su ono što me čini čovjekom. U pisanju
naginjem od hermetičkog ka romantičnom, realnom, SF pisanju..
prožimaju se različiie suštinske vrijednosti našeg življenja.

129
Nastavak:

A mene tjeraju da šutim. (Istina je poprilično beskorisna stvar.)

Iako bih nekad samo da vrisnem.
Da razderem tu prokletu tišinu gladnu vriska.
To je zamka. (Opet treći glas.)
Mene je teško zavoljeti i vidjeti, doduše.
Tačno tako. (Treći glas.)
Kakve su to gluposti! Nismo mi spremni za istinu.
Vi niste spremni za bol. (Treći glas.)
Ne vjerujem svojim ušima! Ne volimo mi nered krhotina.
Vi ne volite oštro, mekušci. (Treći glas. Odnekud.)
Ono dvoje sad zure u mene. Nema koristi. Ja nemam glasa.
Kažem.
Tijela nisu gola. Oni su ogoljeni. Još gore.
Slušaj svoje instinkte – ako ti kažu ne miči se! – ne miči! Ako ti kažu
šuti! – šuti!
Tako preživljavaju životinje. Do iduće zime. Tako smo do sad
preživjeli.
Gledaj! Gledaj! I uči!
Njih će uskoro proždrijeti! Gledaj! Gledaj! Šuti! Šuti!
Gledaj. (Treći glas.)
Gledam. I ništa.
Gledam jer mi to najbolje ide od ruke. To mi je cjeloživotni zanat. S
koljena na koljeno.
Zanat tišine.
Zašto zure u mene? Goli.
Pogledaj se, sramoto. I ti si. (Treći glas. Odnekud. Iznutra.)

Biografija: Dea Paljević – Polje „Biografija“ u aplikaciji nepopunjeno

130
Nastavak:

Majka se plaši. Ali što meni hoće da utjera strah?

Mora da ima poprište za svoje borbe. (Treći glas. Odnekud.)
Hoću da budem poprište za svoje borbe, da ne umrem ovako živ.
Ima svuda nešto, majko! Čuješ li me! Ima svuda nekog i hoću
da upoznajem. Traženje je za mene sve, bez obzira na ishod.
Ovi su glasovi pravi! Nek' puca stakleno zvono!
Nema više straha, nema više majke.
Ona je bila jedina nestvarna. Kaže treći glas. Odnekud bliže.
Nema zidova, pukli su, kao stakleno tijelo tvoje majke.
Vidiš, čak ne mora da boli oslobađanje. Ne moraš se sjeći. (Treći glas.
Odavde.)
Gledamo se, prisutni. Oslobođeni, prvi put vidimo čovjeka.
I grlimo našu neodređenost i ne dajemo okove natrag. (Ja. Odavde.)

Biografija: Milijana Božović – Polje „Biografija“ u aplikaciji

nepopunjeno

131
Nastavak:

I kao stranci u noći, njih dvoje stoje nepomično. A surova jeza

nadgleda njihova blijeda, mlada lica. Tako mlada, tako vječna.
Dani se tope i umiru za njih.
Crni oblak ih prati još od njihovog rođenja. Još dok su bili u utrobi
majke.
Svaki njihov otkucaj srca, prati otkucaje starog zidnog sata. Kazaljke
na starom zidnom satu se poklapaju...
U prašini ih čeka sve ono od čega su bježali u prošlosti.
Čuju otkucaje. Jake otkucaje. Njihovih srca. Tako su bespomoćni.
Slabi. Krhki.
I ne slute da su njihovi životi kazaljke na onom starom zidnom satu.
Ne slute šta ih čeka.
Ne vide blještavu svjetlost njihovih života. Jer oni su samo obični
stranci u noći.
I ne znaju da više ništa neće biti kao prije, sjećanje na nešto, što bilo
je, a nije.

Biografija autora: Tamara Lukanović - Imam 17 godina. Idem u

gimnaziju, završila sam drugi razred. Volim umjetnost. Pored pisanja,
bavim se i crtanjem. Najviše volim čitati autobiografije i biografije
poznatih muzičara i slikara, takođe i knjige koje govore o
natrprirodnim stvarima, pune mašte. Muzika kao religija - dobre
stare stvari poznatih bendova iz '70ih, '80ih i '90ih.

132
Vladimir Stojnić

Početak pjesme:
SUVENIRI

Posmatramo predmet u vitrini:

među nizovima knjiga,
drvena kornjača sa oklopom
od komadića zelenog stakla.

Postoje stvari koje se donesu

sa nekog putovanja i
nesmotreno ostanu tu:
da rade u tišini…

O autoru: Vladimir Stojnić je rođen 1980. godine u Beogradu.

Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 2005. godine.
Poeziju, kratke priče, eseje i književne prikaze objavljivao je u brojnim
domaćim i regionalnim književnim časopisima, dnevnim listovima,
antologijama i zbornicima. Pesme su mu prevedene na poljski,
francuski i engleski jezik. Dobitnik je nagrade Mladi Dis za najbolji

133
neobjavljeni pesnički rukopis u 2008. godini. Objavio je knjige
pesama: Vreme se završilo (Gradska biblioteka Vladislav Petković Dis,
Čačak, 2008), Fotoalbum(Narodna biblioteka Stefan Prvovenčani,
Kraljevo, 2010), Czas się zakończył (drugo izdanje knjige Vreme se
završilo, na poljskom jeziku, Maximum, Krakow, 2011) i Poziv na
saučesništvo(Mostart, Zemun, 2011). Priredio je antologiju nove
srpske poezije Prostori i figure, izbor iz nove srpske poezije (Službeni
glasnik, Beograd, 2012). Sa Vladimirom Đurišićem priredio knjigu
izabrane mlade srpske poezije Van, tu, free (OKF, Cetinje, 2013).
Prevodi sa engleskog jezika i uređuje internet časopis za savremenu
poeziju Agon(www.agoncasopis.com) i poetski blog Jurodivi. Živi u
Zemunu.

134
Nastavak:

U tišini recimo napipaš ponekad

onaj dječiji osmijeh njenih očiju.
Ponekad, uljuljkan
u šapat blage noći
prizoveš tišinu njene kose
na svojim njedrima.

I zamiriše ti duša
od njenih koraka.

Uvijek je znala
pronaći put
kroz crnu maglu
tvog skrivanja.
dok runiš se
u mrvice nježnosti.

(iz krošnje tvojih misli

jedan slavuj nečujno slijeće)

Biografija autora: Adem Garić - Rođen u Tešnju 17. Septembra.1986.

Završio Gazi Husrev-begovu medresu i Fakultet islamskih nauka u
Sarajevu. Trenutno živi i radi na relaciji Prozor-Mostar.

135
Nastavak:

Tišina je navjek bila moj zarobljenik,

dok su me drugi zasipali glupostima,
ja nisam niti gunđala,
bila sam tihi pobunjenik.

Čudno je to, znate,

većeg, od riječi, suvenira nema,
a ljudi olako,
svoje riječi trate.

Šta se tu može,
na kraju krajeva,
svi smo mi satkani od iste kože.

A ona kornjača iz prvog stiha,

kakav vi mislite,
da je život u vitrini?
mislite da nikad nije poželjela,
da bude na nekoj visokoj bini?
Ja vjerujem i da nije,
svoj život ni od koga ne krije,
a opet je ta vitrina,
jedna varoš tiha.

Suvenir, to sam i sama,

mnogo mi smetaju,
buka i galama.
Rado bih da ljude podsjećam
na neke lijepe uspomene,
rado bih da se neko smiješi
čim mi ime spomene.

Rado bih da sam suvenir,

da sam samo tišine nemir,

136
jer tišina je, kako znate,
cijeli moj svemir.

Biografija autora: Ime i prezime: Adna Nurikić. Datum rođenja:

01.07.1995. Mjesto rođenja: Bugojno, BiH. Nakon završene opće
gimnazije, upisala sam studij kriminalistike na Univerzitetu u
Sarajevu, te trenutno pohađam drugu godinu.

137
Nastavak:

Da pričaju, polako šuškaju

gdje smo to mi nekad bili.
Šapat tihi avanture naše
u pripovijetke sklapa

Kad drugu o pjeskovitoj plaži

i pjegavoj dalmatinki zboriš
Jedna školjkica mala ili mornar-slika
sa vitrine iskreno glavom klima

Kad te tuga jednom razboli

ti uzmeš razglednicu sa slikom milom
ili dopisnicu sa svojom pjegavicom
Namah srcu milina da se vrati

Poslije tebe i poslije mene

na toj će vitrini
neka slika, kamen neki
o nama glasno pripovjetku zborit.

Biografija autora: Alem Isaković - Imam 25 godina, pisanjem se

bavim vec nekih deset godina, građanski aktivista, borac za ljudska
prava. Od početka ove godine u javnosti se pojavljujem sa tekstovima
kritike upućene kako rukovodstvu države tako i građanima. Samouk
sam pisac, pišem poeziju, prozu, novele i kritičke osvrte na
današnjicu. Velika mi je želja steći dodatno književno obrazovanje.

138
Nastavak:

I ko još smjelo tvrdi

Da se mora putovati
Ako se želi nekud stići ?
Evo, ti ćeš sa mnom čak i u Saharu otići.

Priđi samo, tu, baš tu, kod vitrine stani,

Pod crvenom knjigom, staklena bočica viri,
Pijesak se u njoj vidi,
Prospi ga po dlanu i on će da te vodi .

Vidiš piramide?
Protrljaj zrna među prstima
I osjetićeš dah oaze,
I začućeš beduine kako iz daljine dolaze.

Kažeš vrućina ti je u Sahari ?

Ili te to prije, drugi suvenir mami?
Hoćeš smjelo na Ajfelov toranj,
Ili bi radije kroz Trijumfalnu kapiju prošao?

I dok ti obilaziš svijet kroz moju vitrinu

Ja pogledom brišem palu prašinu,
U meni se neka sjećanja rasplinu,
I sekvence života naviru.

A suveniri i dalje stoje.

Stari, odavno nema novih,
neki ispreturani, neki u redu,
čekaju da i mene na još jedno putovanje odvedu .

Biografija autora: Anđela Jokić - Imam 22 godine, završila sam

Pravni fakultet, pišem rekreativno, u slobodno vrijeme, član sam
Foruma mladih pisaca Crne Gore.

139
Nastavak:

Posmatramo predmet u vitrini:

među nizovima knjiga,
drvena kornjača sa oklopom
od komadića zelenog stakla.

Postoje stvari koje se donesu

sa nekog putovanja i
nesmotreno ostanu tu:
da rade u tišini tihog pakla

Redamo ih kako su došli

po stizanju ili po zasluzi
nježno kao koračanje vodom
dirljivo da se ne prevrne barka

Čudno je zaista sad kada gledam

taj život koji mi stvari nosi
toliko vrijedi nostalgično
toliko kao u odrazu varka.

Biografija autora: Arif Odobašić - Imam 26 godina, profesor sam

razredne nastave i autor zbirke pjesama "Raskorak".

140
Nastavak:

...da se izgube u međuprostoru,

dok se ne sjetimo da nam
i ne trebaju,
onog trena kad poželimo obrisati
prašinu sa sjećanja na iste..

I mi smo suveniri
svoje budućnosti,
ona ista knjiga,ali sa žalbama,
ona ista kornjača
za koju ima nade da će jednom
prestići zeca,
onog plišanog zeca

na polici iznad,
a ispod
majčinog miljea,
koji je isto tako bez svrhe,
danas kad nema
i ne bude.

Biografija autora: Boris Đorem - Rođen 4.7.1997. u Istočnom

Sarajevu. Pohađa treći razred gimnazije. Dobitnik više nagrada na
festivalima poezije širom ex-yu prostora.

141
Nastavak:

Da samim svojim postojanjem

bude u nama neko sjećanje,
sjećanje koje nas uvijek asocira na našto
na nešto iz bliske prošlosti.

Pomno stoji tu, zamišljen u neki svoj svijet

za razliku od čovjeka on nikada neće umrijet.
Zauvijek ostaju tu, besmrtni i vječni
ostaju vrijedni divljenja i čovjekovih riječi.

I dalje ga posmatram i zadivljeno gledam

Taj suvenir, ja nikome nedam.
On ostaje u vitrini kao dokaz putovanja i
mojih lijepih i sretnih dana.

Biografija autora: Botalić Merima - Ja sam rođena 27.Januara 1999

godine. Idem u srednju Ekonomsku-hemijsku školu.

142
Nastavak:

Tiho gledajući možda

i slušajući nas
Koji žurimo u prolazu
sakupljajući stvari
kojima dajemo sentiment i vrijednost
a zapravo mi smo ti
koji u sebi nosimo
sentiment i vrijednost

Biografija autora: Damir Maksić - Rođen sam 09.10.1990 godine u

Drvaru gdje i danas živim. Završio sam osnovnu i srednju školu, pišem
prozu i poeziju i radim kao fizički radnik sezonac.

143
Nastavak:

Posmatram svoj odraz u ogledalu

i među lažima koje sam izrekla
vidim istinu.

Postoje stvari koje se ne donesu

sa putovanja,
ali ipak nesmotreno ostanu tu.
I grizu te u tišini.

Biografija autora: Danka Džida, 28. 9. 1990, Rogatica, student

master studija na odsjeku za Engleski jezik i književnost, Filozofski
fakultet, Novi Sad

144
Nastavak:

I sjećanja se donesu
sa nekog putovanja,
spremljena u glavi:
rade u snu.

Lagano se prisjećamo,
dobroga i lošega,
u javu nam dođu
i ostanu tu.

Biografija: Darijo Bošnjak – polje „Biografija“ u aplikaciji nije

popunjeno

145
Nastavak:

A da li oni stvarno rade,

koriste li svojoj svrsi,
žalimo li za onim,
što nam osmijeh krade,
što na moru kosu nam mrsi.

Prošle su godine, mlado doba,

sad se živi kako mora,
al' nosiću do tišine groba,
uspomenu iz Sutomora

Biografija: Dragoslav Valan – polje „Biografija“ u aplikaciji nije

popunjeno

146
Nastavak:

Postoje stvari što sjećaju na riječi.

Velike,
što kidale su platno srca i
k'o zvizdan kožu pekle.
Još su na njoj plikovi.

Male,
što žuljale su dlanove i
k'o pauk misli mi zapetljale.
Još čvorove odvezujem.

Pitam se,
dok posmatramo kornjaču oklopa zelenog

Je li i zaborav kornjača?
Hoće li ikada stići?

I zašto postoje stvari koje se donesu

sa nekog putovanja i
nesmotreno ostanu tu:
da muče
i grebu
i vrište

u tišini...

Biografija autora: Edita Brkić, rođena 31. 10. 1987. godine u

Mostaru. Pohađala Četvrtu osnovnu školu u Mostaru, Drugu
gimnaziju, filološki smer, takođe u Mostaru, Fakultet humanističkih
nauka, Odsjek bosanski jezik i književnost i engleski jezik i književnost,
te stekla zvanje profesorice bosanskog jezika i književnosti i
engleskog jezika i književnosti. Piše prozu i poeziju koja je do sada
objavljivana na književnim portalima i stranicama, te u časopisima.

147
Nastavak:
sve dok ne zaboravimo
na koje su nas putovanje trebale podsjećati.

Ti možda znaš,
ali je mene stid da te pitam.
A možda ni ti ne znaš,
pa se oslanjaš na mene da pamtim.

Postoje stvari koje se donesu

sa nekog putovanja i
nesmotreno ostanu tu:
da ne rade ništa...
i bude dobro.

Biografija autora: Ernad Osmić, rođen 30. septembra 1989. u

Brčkom. Od 1992. do 1999. godine živio je u Hamburgu. Nakon
povratka u Bosnu i Hercegovinu, u Brčkom završava gimnaziju, a
2012. godine je završio studij Bosanskog jezika i književnosti na
Filozofskom fakultetu u Tuzli. 2015. na istom univerzitetu stiče zvanje
magistra Bosanskog jezika i književnosti. Bavi se pisanjem poezije,
kratkih priča, scenarija, književno-kritičkih osvrta i eseja. Poezija,
esejia i kratke priče su mu objavljivane na raznim književnim
portalima, u časopisima i zajedničkim zbirkama u Bosni i Hercegovini,
Sloveniji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji. Pjesme na njemačkom jeziku su
mu uvrštene u dvije antologije savremene njemačke poezije. 2012.
godine osvaja drugu nagradu časopisa AVLIJA za najbolju
neobjavljenu priču u regionu. 2014. godine osvaja treće mjesto na
konkursu za kratku priču časopisa Oslobođenje u Sarajevu. Živi i radi
u svom rodnom gradu kao prevoditelj i slobodni umjetnik.

148
Nastavak:

Postoje i neke stare slike koje ćute i najveće tajne,

tek ponekad samo zavrište nijemo, u mraku.

Postoje i ljudi koje sačuvaš i zakopaš duboko u sebi,

napraviš suvenir duži i od samoga života,
zakopaš ga u duboku jamu
pa obgrliš zemljom
crnom, poput svojih misli.

Dok sjedimo na tamnoj sofi

posmatramo slike - tmurne i nijeme,
opet smo u mraku,
a iznad nas se duhovi naše davne prošlosti
sukobljavaju u zraku.

Urlaju, viču,
poigravaju se sa oblacima i nebom,
vitrina sa suvenirima se trese,
ali mi smo mirni i gledamo se nijemo
jer znamo da jamama u nama ništa se desiti neće.

Tek ponekad zabole jako

pa se krv prolije po bijelim pločicama,
dok usamnjeni koraci pljuskaju i pljuskaju po uvrnutim trepavicama...

Biografija autora: Irma Mujkić - Rođena 12.06.1994. godine u Tuzli.

Živi u Lukavcu gdje je završila Ekonomsko - hemijesku školu. Uspješno
pohađa studij Bosanskoga jezika i književnosti na Filozofskom
fakultetu u Tuzli.

149
Nastavak:

Pa je jedne noći ljuska ruka drhtava

podigne sa police prašnjave
i gleda, gleda, gleda
očima pred kojima uspomene plešu uz ritam melodije stare.

Jedna suza slana pada na zeleno staklo svjetlucavo,

kotrlja se dugo, dugo,
putuje strpljivo niz rijeke zelene
i niko ne zna gdje se ovo putovanje završava.

A ruka i dalje drhti dok uspomene plešu priču davnu,

podsjećaju na zvijer što se prošlost zove,
pa odjednom bljesne osmijeh bijeli
i trgne te iz te iluzije.

I shvataš, srećan si bio tada,

kornjača drvena svjedoči o tome,
pa je zahvalno pomiluješ,
dok ona nastavlja da radi u tišini.

Biografija autora: Zovem se Ivana Nikolić. Rođena sam u Beogradu,

08.11.1996.godine, ali potičem iz male Crne Gore gdje i živim već 17
godina. Dakle imam 18 godina. Završila sam Gimnaziju "Slobodan
Škerović" u Podgorici i uskoro ću postati student Pravnog fakulteta
(takođe u Podgorici). Jako volim da čitam, mada ponajviše psihološke
i ljubavne romane. Bavim se pisanjem u slobodno vrijeme, uglavnom
su to kratke priče koje pišem inspirisana dešavanjima iz života. Volim
jezike, govorim engleski, ruski i španski. Takođe mi se sviđaju i nauke
poput psihologije i filozofije, pa se nadam da ću jednog dana sve to
upakovati u jedan kvalitetan roman.

150
Nastavak:

i jednostavno budu.
Postoje stvari koje ti noćima ne daju sna
i bole te isto kao i prvi put kad su ti oči zaparale sjajem.

Kao i milje na školjki sa mora.

Pravi se da skriva neki strani predmet bogatim koncima,
a ti znaš isitnu o njoj.
uspomenu na vazduh i gole grudi.

Ne dopuštaš prašini da je pokrije,

psuješ svako zrno koje se usudi da je dotakne.
Tada se pitaš...
Zašto onda tako silno želiš novu vitrinu,
novi suvenir, novu i sedefastu školjku.

Biografija autora: Jelena Petrović - 23 godine, student dramaturgije

na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci.

151
Nastavak:

One su tu da te podsete
na sunčane dane, mir i sklad.
Ili da ti negde u dubini duše
ponovo ožive neki stari jad.

Tu su da te vrate u prošle dane

kad ti sećanja kroz misli lete.
Tu su da ti kažu da vreme prolazi,
da ti više nisi dete.

Stoje tako i čekaju

da ih primetiš u kasne sate.
Tu su da ti izmame suzu,
a i da ti osmeh vrate.

Ponekad takva stvarčica može

od sivih oblaka da te spasi.
Tada to nije samo suvenir
koji pohabane police krasi.

I te stvari imaju dušu,

sa sobom razna sećanja nose.
Možda ti one u sećanje vrate
miris nečije plave kose.

Biografija autora: Zovem se Kristina Bajić. Imam 16 godina. Živim u

selu Slatina koje se nalazi u okolini Loznice (Srbija). Pesme pišem od
svoje devete godine i do sada sam ih napisala preko tri stotine.

152
Nastavak:

Premećeš nagrizena sjećanja;

zavukli smo glave u ljušture,
nelagodno krijemo
zaboravom obojen pogled.

Postoje neobično umorni ljudi:

poput zametnutog ogledala,
saputnika ostave
da čeka u tišini...

Biografija autora: Zovem se Lidija Sejdinović. Rođena sam 1986. u

Zagrebu, a posljednjih deset godina živim u Sarajevu, gdje sam
završila studij komparativne književnosti i bibliotekarstva. Radim kao
lektorica, a u slobodno vrijeme redovno bježim u prirodu, rekreativno
se bavim biciklizmom i aerobikom, smišljam i objavljujem
jednostavne recepte jer suosjećam sa svim prezaposlenim ženama i,
naravno, pišem. U posljednjem periodu su to kratke priče ili priče za
djecu, jer sam majka dvogodišnjaka koji je već, na moju veliku radost
i oduševljenje, razvio ljubav prema pripovijedanju. A mene, zapravo,
pisanje od djetinjstva privlači i okušala sam se u raznim književnim
formama, ali su većinom moji radovi taoci previsoke samokritičnosti i
tek odnedavno sam ih počela slati na konkurse, s namjerom da se
izložim stručnoj kritici, te nekom prilikom dobijem potvrdu da sam
spremna za ozbiljniji spisateljski angažman. Ono što ja iskreno
priželjkujem jeste da na književnu scenu Bosne i Hercegovine, kao i
susjednih zemalja, hrabrije istupe autori/ice koji/e se bave
marginaliziranim formama, poput (kvalitetne) književnosti za djecu ili
fikcije koja tematizira rodnu ravnopravnost i slična pitanja. Naravno,
moja težnja je da u budućnosti tome doprinos dam i ja.

153
Nastavak:

Taj predmet, da može

Plakao bi, i vikao na nas
Jer postavljen je gdje jes'
Da bi na nas – pazio.

Postojali smo i ja i ti,

Sad poglede bacamo na njega,
Nekad ja, a nekad ti
Nikad više MI...

Biografija autora: Melvin Porčić - Rođen u Velikoj Kladuši, BiH,

27.2.1991. Osnovnu školu i gimaziju završio u rodnom gradu, a
Pedagoški fakultet, odsjek Engleskog jezika i književnosti, u Bihaću.
Njegovi radovi objavljivani u dva zbornika Udruženja Balkanskih
Umjetnika, zbirci poezije "Antikvarnica Stihova" pod izdavaštvom
Metamorfoze, zbirci priča "Najljepše priče 2014." pod izdavaštvom
kuće Alma.

154
Nastavak:

Opet, postoje stvari koje donese vrijeme

sa životnog putovanja i
namjerno ostanu tu:
da šute sve boli ovog svijeta...

Kolekcionarka pogrešnih trenutaka i osjećaja.

Jesam, ta sam i kriva sam.

Ispod stola, odmah pored imaginarne tastature,

jedna prozirna kutijica.
U njoj:
jedan osušeni kesten,
koštica od višnje,
polomljena naušnica,
polovina srca sa ugraviranim pogrešnim datumom
i poruka: „Čekaj me.“.
Pet velikih trenutaka ostavljeno:
da vrište u tišini...

Ovih dana razmišljam o jednom davnom novembru.

I pitam se:
Gdje da njega smjestim?
U ove koji vrište ili u one koji bole...

Biografija: Nela Dajdzic – polje „Biografija“ u aplikaciji nije popunjeno

155
Nastavak:

Baš kao i nemarno zavezan čvor

koji smo doneli iz Zadra
a za koji si rekla da te na mene podseća...

Ako je tako,
Zaveži u čvor svaki osmeh koji iscediš iz mene
Stegni ga tako da ga niko ne istrgne
I njime me posle
podseti da umem da se smejem
kad ti dokurče sva moja namrštena, zajažnjiva lica

zaprepasti se na svaki pomen

mojih psovki
i ostani dovoljno dugo skamenjena
kako bih ti lice u glini izvajao
jer te ne viđam često takvu

naši snovi lebde iznad njih

naše želje sanjamo sami
mi smo mi
nismo oni.

Zaveži u čvor svaki osmeh koji iscediš iz mene

Stegni ga tako da ga niko ne istrgne
I njime me posle
podseti da umem da se smejem
kad ti dokurče sva moja namrštena, zajažnjiva lica

Biografija autora: Nikola Zelenković - 13.04.1986. Majdanpek, Srbija.

Osnovnu i srednju elektrotehničku školu završio sam u Majdanpeku –
Srbija, nakon toga se selim i godinu dana provodim na Filozofskom
fakultetu u Novom Sadu odseka za filozofiju kada pišem svoj prvi
roman shvatajući lagano da se moja filozofija u mnogome razlikuje
od onoga što sam zamišljao da ću studirati. Nakon napuštanja studija

156
tulumarim baš kao većina moje generacije, bez ikakve perspektive,
koja nije bila povezana samo sa buntovničkim brojem naših godina. U
vojsku odlazim 2007. godine na bizaran način, pošto sam jednog
jutra ustao znajući da nemam za cigarete i da tog dana neću ni naći
pare ze njih te sam došao na ideju da odem do vojnog odseka jer mi
je prijatelj nekoliko dana ranije pomenuo da putne troškove do
kasarne plaćaju unapred... a i nisam imao šta drugo ili pametno da
radim sa svojim kostima što se kasnije ispostavilo kao ogromna
greška. Nakon vojske ubijen je moj najbolji drug nakon čega
definitivno odlučujem da napustim Majdanpek i više se nikad ne
vratim tamo. Selim se u Beograd radeći najrazličitije vrste poslova
koji su plaćali hranu i kiriju. U istom periodu pišem honorarno za
jedan porno časopis koji je i jedini plaćao za rukopise u Srbiji. 2009.
Godine upoznajem sadašnju suprugu i selim se u Banja Luku.
Diplomirani ekonomista. Otac trogodišnjeg dečaka Marka.

157
Nastavak:

Kara Koz je imala samo knjigu njegovih priča

i malu drvenu štipaljku u obliku kornjače
kao svjedoke da su se tog svetog mjeseca
kupali u grijehu.

Vani su živjele sjene i tabale Ispravni put.

Njena stranputica bila je najčišća;
prepoznala je po okretu klimavih leđa
i rukama koje su prosile dodir.

Danas je Nefitis uzela obličje prašine,

vlada grobnicom knjiga
i čini da je noćna ešarpa zavije u njegovu priču,
duboko šćućernu pod kornjačin oklop.

Biografija autora: Safija Vehabović, rođena je 14. 12. 1990. godine u

Zenici, gdje završava Srednju muzičku školu i Filozofski fakultet
(odsjek za b/h/s jezik i književnosti). Dobitnica je druge nagrade na
manifestaciji „Slovo Gorčina – Stolac 2013.“ Pjesme su joj zastupljene
u raznim zajedničkim zbirkama poezije, časopisima i blogovima.

158
Nastavak:

Da pulsiraju u daljini
nekim prigušenim glasom
zovom prašine
nečujnim zvukom rađanja kosmosa.

Ima predmeta koji

iako svjedoci pomalo zaboravljenih eona,
rezonuju s nutrinom našeg bića,
suvenirnicom kolektivne podsvijesti.

Postoje nosioci neke više svrhe

čuvari ključa bajkovitih dveri
sanjivi vjesnici nekog novog uvida
pomalo usamljeni podsjetnici praiskona.

Simboli su oni vertikalnog presjeka

jednosmjerne strelice prostorvremena,
te zgusnute dijalektike trajanja i prolaznosti,
il’ vječne upitanosti o mogućoj besmrtnosti.

Zadivljujući muzej privatnosti

čini se da ima vlastitu sudbinu
a opet isprepletenu s usudom
svakoga ko učestvuje u nježnom pletenju njegove storije.

Biografija autora: Selman Repišti - Rođen sam 26. 5. 1987. godine

u/na Cetinju (Crna Gora). Magistrirao sam psihologiju 2011. godine u
Sarajevu. Do sada sam objavio četiri knjige, nekoliko kratkih priča,
jedan dramski komad, 50 naučno-popularnih članaka i 15 članaka za
naučno-stručne časopise na našim prostorima. Pišem i haiku poeziju,
a pripremam i knjigu: ''Stilske vježbe u poeziji''. Nezaposlen sam,
nisam politički opredijeljen i zalažem se za poštivanje ljudskih prava,
nenasilno rješavanje konflikata, te pacifizam.

159
Nastavak:

Ne vjerujem u njihovu preveliku moć,

ali osluškujem tvoje postojanje.
Želim znati na šta te podsjećaju.
Kopaju li duboko po sjećanjima tvojim,
golicaju maštu, zbunjuju želje?

Komadići zelenog stakla prkose uspomenama.

Osjećam da mi režu srce,
jer ovdje ništa više nije isto.
Širi se eho nepodnošljive tišine.
Stvari, a nema nas.

Biografija autora: Slavica Karamanović, rođena 12.12.1989. godine u

Doboju. Završila Saobraćajni fakultet. Završila Saobraćajni fakultet.
Ima objavljen rad (poeziju) u elektronskoj zbirci pjesama, aforizama i
kratkih priča „Goli život u umetnosti“. Pored toga, objavljene četiri
pjesme u elektronskom časopisu za književnost, kulturu i umjetnost
„Slovoslovlje“, te jednu u štampanom izdanju zbornika „Kapi
slobode“. Živi u Doboju.

160
Nastavak:

Da progovore sadašnjost
prošlim jezikom
ili nedovršenim očima.

Ako se iznova dogode u ruci

znaće da si smeten kao kućna ptica
ili makar star.

U njima će se preparirano vreme

smejati tvojoj (ponovo groznoj) odevnoj kombinaciji,
nepotrebnijoj od onog izmišljenog oklopa.
Dani.
Ćilibar.
(Stvar.)

Biografija autora: Slobodan Kalinović rođen je 1989. Godine u Vršcu

gde je završio osnovnu i srednju školu. Apsolvent je Pravnog fakulteta
u Novom Sadu. Piše poeziju i priče. Dobitnik više nagrada
(Vidovdanska povelja za najbolju pesmu 2007, Udruženje srpskih
izdavača i UK Vuk Karadžić, finalista Limskih večeri poezije 2007.
god, treća nagrada Službenog glasnika za najbolju studensku priču i
dr. ). Pesme su mu objavljivane u više časopisa i zbornika (Politika,
Kovine, Literarne staze, Antologija ljubavne poezije...)

161
Nastavak:

I tako svaka figura je neka prošla uspomena,

sećanje na neko vreme kad nismo bili kod kuće,
puka prošlost koju sada krije sena,
nešto naše što jednom beše tuđe.

Kratka putovanja, odlazak na mesto viđeno u snovima,

svako nosi po dragulj sećanja neki
i raduje se u zaboravu novima,
a ostaje u uglu sobe ispod prašine od senki.

Usamljeno stoje ti kad-kad i čudni predmeti:

brod u boci, seća na godinu koju samo kao leto pamtim,
seća me da često smetnem sa pameti
da možda nikada više na tu obalu neću da se vratim.

Snežna kugla, a u njoj jedva i da je ostalo snega,

ali znači više od ostalih stvari,
znači više od svega,
uspomena na detinjstvo, to vreme ne može da pokvari.

Neka figura, od drveta, stara,

čudnog oblika, nisam sigurna ni šta je,
ali kao delo stranog vajara
čini još neku uspomenu i tu ostaje.

Divne su uspomene, sećati se je lepo,

dobro je da svaki put ima svoj predmet i sliku,
ne možemo uvek pamtiti gluvo i slepo,
dobro je da nešto podseti na zelenilo šume i dečju viku.

Dobro je da nam nešto ispuni police,

ali imamo li uspomene sa naših najdužih putovanja,
na vreme koje teče niz naše ulice,
uspomene na naše snove, na naša nadanja?

162
Hoćemo li imati uspomena da stoje u vitrini,
hoćemo li se setiti svega, svih viđenih lepota,
postoje li suveniri
sa naših najdužih putovanja- života?

Biografija autora: Zovem se Tea Zlatković, rođena sam 5.5.1999. u

Pirotu. Odrasla sam i živim u Pančevu gde sam i završila osnovnu
školu i prvi razred srednje medicinske škole, sve sa uspehom 5.00.
U slobodno vreme volim da stvaram. Pored pisanja poezije, ređe i
proze, bavim se crtanjem i slikanjem. Takođe se interesujem za
prirodne nauke, stoga volim da spajam nauku i umetnost. Pišem o
raznovrsnim temama iz svakodnevnog života iznoseći lična ubeđenja
i naučne stavove. Nikada ranije nisam aplicirala na konkurs ovakvog
tipa, te sam rešila da se oprobam baš u ovom. Osećam veću slobodu
u pisanju kada tema nije određena, ali se nadam da sam uspela da
odgovorim na dati zadatak. - četvrtom međunarodnom festivalu
poezije i kratke priče djece i mladih „Pavle Popović“ u kategoriji do
30 godina – poezija.

163
Nastavak:

S vremenom ih ni ne primećujemo,
gledamo kroz njih kao da ih nema,
ni ne vidimo kada su drugačije postale
a posebno kada su promenile nas.

Postoje putovanja na koja odemo

i sa kojih se vrati neko drugi,
u našim cipelama i odelu
noseći lažna dokumenta i osmeh.

I telo nastavi svoju rutinu

iako je duh davno odlutao.
Samo drvena kornjača sa oklopom od zelenog stakla
zna da nas nema
i nastavlja da radi u tišini
- da nas vrati u sebe.

Dok posmatramo predmet u vitrini

zaboravljamo da neko uvek posmatra nas.

Biografija autora: Vesna Barzut (1987) student doktorskih studija

psihologije. Mnogo čita i pomalo piše (uglavnom poeziju).

164
Nastavak:

Posmatra i kornjača nas:

svakodnevne,
uhvaćene u koštac sa životom,
sa oklopom od sna, ili gole.

Postoje i putovanja
sa kojih donesemo sebe,
drugačijeg,
kao suvenir kratkog hedonizma.

Biografija: Vesna Duzić – polje „Biografija“ u aplikaciji nije popunjeno

165
Nastavak:

Postoje ti mali univerzumi

Da tu i tamo slove svoje priče
Svjedočanstva da budu
Na živote i snove.
Žive tu, i dišu u vitrini duše,
kao kataloški složeni
po abecednom redu,
u prašini, u ćošku sobe,
odjekuju u tišini, svjedoče vremena i ljude...
Ljude bitne i one malo manje...

Ali eto, i danas,

Prolaznik i gost, ne sanja te tajne,
tajne tih usana koje su žig tog suvenira,
Niti mezmerizma, niti magnetizma,
poljupca i srama,
satkanih u svakoj iskri sjaja zelenog stakla.

Ne sanja strast dodira,

Miris votke i duhana,
Boju heliotropa u modrim planinama
Iza kojih ti mi pokloni tu malu kornjaču,
I još mnogo više,

Mnogo dalje i dublje,

od jedne drvene kornjače,
koja, za ime Boga,
i danas je simbol tvog sigurnog teritorija,
Tvoje ljušture i straha,
Tvoje pokore...

Nekad mi se čini, da u sjaju zelenog stakla

vidim nas dvoje kako plešemo valc,
sinhrono i požudno,

166
u sitne sate i dane,
godine prošle,
budućeg vijeka...

Biografija autora: Vladimir Salijević - Neafirmisani autor savremene

poezije i proze, samoinicijativno objavio dvojezičnu knjigu dualnog
naziva "Godine lutanja / Fire and brimstone", pod aliasom Jason
Morrall

167
Nastavak:

Da budu budne tokom noći

dok mi spavamo ...
Da posmatraju igru lišća i vetra
na granama jabuke pod prozorom
da paze na senke koje dolutaju
da im ne daju da uđu u sobu kroz otvoren prozor.
Neke od senki imaju crnu dušu ...
Neke od njih kriju noževe u skutovima svojih halja.
Takve stvari dobijene na poklon
ili kupljene, dugo traju .
Njima ništa loše ne može da se desi.
Možda zato što ih čuva ljubav,
ili su darivane sa ljubavlju
te divne stvarčice ...
Moja kornjača sa oklopom od zelenog stakla ,
ona je sa mnom mnogo godina.
Kupio sam je u jednoj trgovini
u gradu sa dve reke
u ulici Fehervari ...
Tražio sam nešto drugo,
neki poklon za jednu devojku ...
U izlogu te prodavnice video sam balerinu
zaleđenu u pokretu i kupio sam je.
Dok je prodavac tražio njenu kutiju
osetih da me neko gleda
i potražih te oči.
Među knjigama, na prašnjavoj polici
stajala je ona.
Smešile su mi se njene tople pitome oči.
Nisam razumeo šta su mi govorile ali poželeo sam da bude moja .
Kupih je i stavih u unutrašnji džep kaputa.
Golicale su me njene nožice kao da je zaista živa.
Kroz zelena stakla njenih očiju video sam radionicu u Delftu
i čoveka koji je lepio komadić po komadić zelenog škriljca

168
na parče crnog drveta.
Pitoma veverica mu je stajala na ramenu i posmatrala šta to on radi.
Kornjača je bila poklon za jednu devojku koja se zvala Laura Alikante.
Napolju je sneg vejao, video sam u izlogu ostvetljen svećama natpis
- Godina beše 1579.
Poslednje veče stare godine...
Kako li je mala kornjača dospela iz Holandije
iz krasnog grada slikara u ulicu Fehervari?
Pričaću ti tu priču drugi put šaptale su mi njene oči .
Moj mačak Bili ju je odmah zavoleo,
satima je sedeo ispred nje i posmatrao je,
a možda su i pričali o nečemu na nekom svom jeziku.
Bio je veoma fin taj beli mačak Bili,
pravi gospodin...
Video sam kornjaču kako ga posmatra dok lunja po bašti
i ostavljao sam je pored prozora
da može da udiše mirise cvetova i trave,
da oseti dodire vetrova.
Viđao sam je kako i sama šeta po bašti ,
nalazio sam je pored krtičnjaka
ili pod kupinovom vrežom gde su kune imale svoj stan.
I uvek se vraćala ta mala kornjača u našu kuću na svoje mesto
na polici među knjigama.

Biografija: Radovan Sinđelić - Rođen 1.11.1994 u Sremskoj Mitrovici.

Škola primenjenih umetnosti Šabac. Nezaposlen graver umetničkih
predmeta.

169
Berislav Blagojević

Početak pjesme:
SVE POČINJE KAO NEŠTO DRUGO

Sve počinje kao nešto drugo:

Prije kreketanja u baruštini
Žaba je bila punoglavac;
Čovjek je bio nešto drugo
Dok nije otkrio vlastiti palac.

O autoru: Berislav Blagojević je rođen sam 01. 07. 1979. u

Slavonskom Brodu. Odrastao sam i školovao se u Bosanskom /
Srpskom Brodu, Pančevu i Banja Luci. Magistar sam geografskih
nauka. U slobodno vrijeme čitam i pišem. Trenutno živim u Banjaluci.

170
Nastavak:

Sve počinje kao nešto drugo:

Prije sjaja u mraku
Zvijezda je bila prah
Čovjek je bio nešto drugo
Dok nije otkrio vlastiti dah

Sve počinje kao nešto drugo:

Prije šarenog leta
Leptir je bio kukac
Čovjek je bio nešto drugo
Dok nije otkrio vlastitu čar

Sve počinje kao nešto drugo:

Prije nego što smo otkrili ovaj stih
Ti i ja smo bili nešto drugo
I treba da nas zadesi promjena
Jer gdje bi se inače krila naša namjena?

Biografija autora: Ana Ageljić, 1998, Brčko. Obrazovanje: JU

Gimnazija "Vaso Pelagic" Brčko. Zanimanja: Novinarstvo, književnost,
aktivizam, društveni rad.

171
Nastavak:

Sve počinje kao nešto drugo:

Prije kreketanja u baruštini
Žaba je bila punoglavac.
Čovjek je bio nešto drugo
Dok nije otkrio vlastiti palac.
Sve počinje kao nešto drugo:
Prije leta s cvijeta na cvijet
leptir je gusjenica bio,
i čovjek bješe neznalica
dok svijet nije upoznao cio.
Sve počinje kao nešto drugo
vidiš, ona žena tamo
svaki sekund na sat gleda samo.
A prije, znaš..
Nije gledala na vrijeme, na minute
brojala je samo srećne trenutke.
I u kojem tačno momentu
do prave transformacije dođe,
ne bi se moglo znati
ali sve što čovjeka dugo prati
vremenom se u nešto drugo preobrati.
Vrijeme neizbježno teče
i dan prelazi u veče
i iz najmanjih sitnica
rodi se nešto veće.
Iza svake nesreće
nešto se i dobro krije
zato odustati kada je teško
nikako pametno nije.

Biografija autora: Zovem se Bašić Melisa. Iz Sarajeva sam. Imam 17

godina. Učenica sam gimnazije. Pisanje je nešto što često radim,
nešto što me ispunjava. To je nešto što ja prosto volim i u čemu se
pronalazim.

172
Nastavak:

Sve počinje kao nešto drugo:

Prije hladnoće ugasila se vatra.
Nebom je kiša prije sunca harala.
Do tebe išao životnom prugom.
Ali ljubav u njemu nije izgarala.

Sve počinje kao nešto drugo:

Kraj prozora mladić kose sijede
Pogled mu nestaje na horizontu.
Sjećanja u njemu nikad ne blijede.
Naizgled ginu na duše mu frontu.

Sve počinje kao nešto drugo:

Osudi ga život da tiho pati

Poslednji su trzaji njegove sreće
Dok čeka nekog da mu se vrat
Borba u njemu nešto je treće.

Biografija autora: Dalibor Đaković - Rođen sam 13.08.1986.godine.

Veterinarski tehničar i još jedan ispit mi je ostao da diplomirao
veterinu. 10 godina se bavim uzgojim pasmine dugodlaki škotski
ovčar. U periodu srednje škole sam se aktivno bavio glumom, ali želja
mi je bila da izdam knjigu pjesama.

173
Nastavak:

Sve počinje kao nešto drugo

možda je nekome i krivo
ali konji se ne rađaju bijeli
takvi tek kasnije postaju

Tako smo i mi počeli

davno i daleko
naprijed odlučno pošli
Svejedno ovdje smo završili

Sve počinje kao nešto

drugo
Ako danas počnemo
Nećemo biti više nikada
isti ponovo

Biografija autora: Damir Maksić - Rođen sam u Drvaru 09.10.1990

godine,gdje i danas živim.Pišem poeziju i prozu.

174
Nastavak:

Rijeka je bila nešto drugo

Dok se nije ulila u more.

Svijet se mjenja i postaje nešto drugo.

Kamen je od praha postaje
Vjetrovi su ogolili stjene.

Mjenjamo se, rađamo, umiremo

živimo jednostavan život
a tako ga teško prihvatamo.
Počinjemo kao naivna bića
ali na kraju nevino stradamo.
Rađamo se bogati, umiremo okruženi strahom.

Sve počinje kao nešto drugo:

Najveće istine od laži postaju.

Biografija autora: Jovica Marković - Ekonomista, al slabo se snalazi

na tom polju. Veliki obožavalac riječi. 29 godina. Pokušava da
promjeni svijet ali bezuspješno... za sad!

175
Nastavak:

I rat počinje kao nešto drugo

Prije smrti, krvi, beznađa, strvi
Vijorile su se zastave slobode
Vojnik je bio nešto drugo
Dok nije otkrio kamo ga vode

I mir je počeo kao nešto drugo

Još je u zraku mirisalo olovo
Podmukli svjedok za dvadeseti vijek
Dijete je bilo nešto sasvim drugo
Dok nije shvatilo da je čovjek

Svemir je, dovraga, počeo isto

Zbijen u teške okove mase
Izgubljen kao kliker šestoperac
U visokoj travi, daleko od djece
Dok nije shvatio da može bolje
gore
šire
dolje
snažno
lažno
ili
važno?!

Sve počinje kao nešto drugo

Klasje se na vjetru vijori
A nekad je bilo neugledno sjeme
Kukci, ptice, ljudi, vjetar, kiše
...
(Klasje je kliše i patriotsko breme)

Sve počinje kao nešto drugo

Sve završava kako je i počelo

176
Svemir, čovjek, žaba - imaju dob
I kralj i rob su nastali isto
I kralja i roba strpaju u grob

Biografija autora:Kenan Riđić - Rođen sam 6.2.1986. Kažu da je tog

dana u Bosni pao ogroman snijeg.

177
Nastavak:

Sve počinje kao nešto drugo

mrštiš se zbog kiše
a smeješ se pod dugom
ratuješ sa neprijateljem
u miru ga zoveš drugom

Sve počinje kao nešto drugo

živiš kao grešnik
posle kažu da si Noja
pa i vrisak rođenja završi mukom
bezazlena misao postane paranoja

Sve počinje kao nešto drugo

i najveća ljubav
završi najdubljom tugom
tuđa pjesma a sad postade moja
dječak što luta životnim krugom

Biografija autora: Nikola Lero, rođen 19.12.1991. godine u Sarajevu.

Osnovnu školu i gimnaziju završio u Bijeljini gdje je dobio značku
grada za doprinos omladini. Završio osnovnu muzičku. Trenutno
studira pravo u Banjaluci. Hobiji su mu šah (2013. univerzitetski
prvak) i poezija, prema kojoj je ljubav naslijedio od oca. Pjesme
objavljivao na društvenim mrežama i nada se prvoj knjizi sledećeg
ljeta.

178
Nastavak:

Vatra bez dima bila je samo zamisao,

cvrkut ptice male nije imao smisao.
Čovek pod vodom se nije smejao,
a kamoli disao,
to je samo pogrešna misao.

Sve počinje kao nešto drugo :

I misao,
pomisao,
rečenice, reči...
U glavi sve se drukčije boji i kreči.

Pre nego što je postala tako velika, rumena jabuka,

tol'ka da, kad je uzmeš, boli ruka,
bila je samo beličast cvet,
na kom' se zaustavljao svaki leptirov let.

Sve počinje kao nešto drugo:

Počinjemo život tako slabi, sa plačom,
a kasnije smo jaki, igramo se i sa mačom.

Pre što je postao pevac pevac,

bio je samo jedno jaje,
a sad on šta je ?
Vodja svih kokošijih kolona,
alarm umesto zvona.

Sve počinje kao nešto drugo...

Biografija autora:Nikola Vukoje - Učenik drugog razresa SŠ „Vuk

Karadžić" u Sečnju.Poeziju piše šest godina. Učestvovao na mnogim
konkursima i osvajao nagrade. Planira izdavanje zbirke pesama.

179
Nastavak:

Sve počinje kao nešto drugo:

Žuto pile postaje petao.
Ružan crv je sada nežni leptir.
I ona duga, najduža reka,
Na početku toka samo je vir.

Sve počinje kao nešto drugo:

Roditelji su prvo bili deca.
Doktori, učitelji i vojnici;
I kosmonauti su bili deca,
Porasli i stigli do Meseca.

Sve počinje kao nešto drugo:

Uzmeš olovku i malo papira -
Iz rukopisa stvori se knjiga.
Napravi grešku, nastaće briga.
A brigu rešava razbibriga.

Sve počinje kao nešto drugo:

Iz jutra se izrodi dan.
Iz prijateljstva nastane jaz.
I nepobedivi vojskovođa
Greškom zasluži poraz.

Sve počinje kao nešto drugo:

Iz prijateljstva je nastala ljubav,
Uz ljubav su došle suze i lanci.
Od naše bezumne ljubavi
Ti i ja smo postali stranci.

Biografija autora:Dajana Lazarević,

Rođena je 12.03.1993. godine u Šapcu. Završila je osnovnu školu i
gimnaziju u Šapcu sa odličnim uspehom. Trenutno je studentkinja
treće godine na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

180
Nastavak:

I svet je samo oblak prašine bio

dok čestica jedna nije smer promenila .
I leptir se u telu gusenice krio
dok nije raširio svoja prelepa krila.

I onaj cvet beše

do pre nekog vremena pupoljak,
i nekad' je bila samo dete
devojka što ima plavi uvojak.

I naša je ljubav počela iz prijateljstva

i znam da će nam ona trajati dugo.
Jer sve ove lepote dugo traju,
a sve su počele kao nešto drugo...

Biografija autora: Jovana Lekić rođena 24.08.1997. godine u

Lazrevcu.Učenica 3. razreda gimnazije društveno jezičkog smera.

181
Nastavak:

I puška je nekad pištolj bila

Pucala rijetko, dok sad rešeta
Bijedna, sitna, al' se osilila
Da se ne oglasi ne bila šteta.

Od jednog soneta vijenac posta

A heksametar dao Ilijadu
Verse pojem, nikad nije dosta
Ne bih li i ja sazdao baladu.

I podne se kao zora javi

Brzo sve prođe, ne traje dugo
Nekad puzah, a sad u jurnjavi
Sve počinje kao nešto drugo.

Biografija: Ozren Tošić – polje „Biografija“ u aplikaciji nije popunjeno

182
Nastavak:

Crne noći su bile bjela svitanja

odgovor je bio djete pitanja
Sve počinje iz klice
i korov i sijeno i ptice

Rađamo sreću iz tuge

kao što se voz rodi zbog pruge
Nešto zbog nečeg pocrni...
Pardon, izvini.

Nešto zbog nečeg pobjeli

pisac pjesmu napisati ne želi
Stihovi tuđi su se o moje sapleli
Zaboga!! Zar smo kod nečeg drugog zapeli?

Sve počinje kao nešto drugo, strano

Sve počinje kao da je samo
još jedna noć na smjeni
al' se uvijek jutro budi u meni...

Biografija autora: Svetlana Pejić - Rođena sam 08.08.1995 godine u

Doboju. Završila sam srednju Ekonomsku školu.

183
Nastavak:

Gusjenica, beznačajna i ružna,

kad postane leptir više nije tužna.
Ikra skrivena u utrobi, u morima,
postaje riba dok dođe plima.

Sjeme, u zemlji, pri suncu i kiši,

postaje popoljak što mirom miriši.
Pupoljak, poput kupusa zavijen,
postaje cvijet kad je razvijen.

Ne samo živi svijet!

Dok izbrojiš do pedeset pet,
brašno postaje tijesto,
što u tepsiji zauzima mjesto,
a tijesto postaje hljeb...

Sve je bilo nešto drugo

i svemu znamo šta predhodi,
al' vječna dilema-eto šta je:
da li je starija kokoš il' jaje?

Biografija autora:Svjetlana Šarenac - Rođena 9.1.1987. godine u

Mostaru. Profesor srpskog jezika. Trenutno nezaposlena. Udata.
Majka dvoje djece.

184
Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2016.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82
BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni
urednik Dušan Gojkov.
– Elektronski časopis.
Način dostupa (URL)
http://www.balkanskiknjizevniglasnik.com/
http://www.balkanliteraryherald.com/

ISSN 1452–9254 = Balkanski književni glasnik (Online)

COBISS.SR–ID 141175564

Urednik BKG Specijala i voditelj programa „Pisci za budućnost“ Neven

Mehinagić
BKG Specijal / Pisci za budućnost
http://www.balkanliteraryherald.com/specijal/index.htm

185