SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

GRAĐEVINSKI FAKULTET
Zavod za prometnice
Katedra za željeznice

Kolegij: PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE

Stjepan Lakušić

PRIRUČNIK
za izradu programa

Zagreb, listopad 2007. god.

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 1

SADRŽAJ PROGRAMA

1. TEHNIČKI OPIS

Nakon izrade cjelokupnog zadatka potrebno je opisati položenu trasu, tehničke elemente i
obilježja.

2.1. PRORAČUN ELEMENATA TRASE

2
⎛V ⎞
⇒ R min = ⎜ max ⎟ [ m] - minimalni polumjer luka koji se može primijeniti, zaokružuje se na
⎝ 4.6 ⎠
punih 100 m
⇒ hnor [mm] - normalno nadvišenje vanjske tračnice u krivini (očitanje iz tablice za zadanu
brzinu Vmax i izračunati Rmin)
⇒ Lmin - minimalna dužina pravolinijske rampe (očitanje iz tablice za zadanu brzinu Vmax i
prethodno očitanu vrijednost hnor) - polovica dužine ulazi u dužinu prijelaznog luka, a
polovica u dužinu luka
⇒ u pretprojektu se crtaju samo puni lukovi, pa je nužno da međusobni razmak dvaju lukova
bude takav da se u dužinu međupravca mogu ubaciti dvije polovice prijelaznih lukova i
obavezna dužina pravca od 10 m
⇒ ρ min = V 2 [ m ] - minimalni polumjer zaobljenja nivelete (vertikalnog zaobljenja) zaokružuje
se na punih 1000 m
⇒ zaobljenja nivelete se ne ucrtavaju u uzdužnom profilu trase u pretprojektu

2.2. PRORAČUN ELEMENATA KOLODVORA

⇒ kolodvorski plato mora biti bez nagiba

⇒ dužina kolodvorskog platoa ovisi o predviđenoj dužini vlakova
⇒ D VL = n × 5 + 2 × 25 [ m] - dužina vlaka

⇒ n - zadan broj osovina vlaka

⇒ KD = D VL + 2 × 10 [ m] - korisna dužina kolosijeka

⇒ D k min = KD + 2 × 50 [ m] - minimalna duljina kolodvora

⇒ D p min = D k min + 2 × 100 [ m] - minimalna duljina kolodvorskog platoa

2.3. SITUACIJA TRASE

⇒ prilikom polaganja trase potrebno je voditi računa o postojećim naseljima i prometnicama, a

vodotoke i prometnice prelaziti po mogućnosti okomito
⇒ lukovi manjih polumjera ucrtavaju se isključivo pomoću krivuljara, dok se udaljenosti mjere
isključivo nul šestarom sa dva šiljka

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 2

⇒ poželjno je da se situacija trase izrađuje usporedno s uzdužnim profilom, kako bi se odmah

moglo pristupiti eventualnom popravku trase
⇒ najprije treba sagledati približni smjer pružanja buduće trase između zadane početne i
završne točke, zatim se između pojedinih točaka različitih visina na budućoj trasi mora
šestarskim korakom odrediti smjer njenog pružanja nakon čega se povlače buduće
tangente i na kraju se ubacuju horizontalni kružni lukovi
⇒ iscrtavanjem poligonalne linije šestarskim korakom između dviju točaka različitih visina na
trasi dobiva se tzv. nulta linija
⇒ nulta linija se obično iscrtava u padu
⇒ prilikom polaganja osi pruge treba nastojati da odstupanja od nulte linije budu podjednaka
na jednu i drugu stranu kako bi se pravilnim rasporedom usjeka i nasipa omogućilo
izjednačavanje zemljanih masa
⇒ ukoliko se ukaže potreba za izvođenjem mostova, vijadukata ili tunela, treba nastojati da se
trasa povuče tako da oni budu što kraći
⇒ ucrtanu os pruge treba stacionirati tako da se označi svaki puni kilometar, početak i kraj luka
označavaju se strelicama i upisuje se polumjer i označava središte luka, kako bi se konačna
trasa mogla izvući šestarom, također treba označiti područje postaja (označiti cijelo
područje, sredinu postaje i upisati ime postaje)
⇒ na osi pruge treba označiti objekte (mostove, tunele - ulaz i izlaz, a unutrašnjost tunela
crtkanom linijom)

2.4. UZDUŽNI PROFIL

⇒ crtanju uzdužnog profila može se pristupiti tek kad je provedeno stacioniranje tog dijela
trase
⇒ mjerilo dužina jednako je mjerilu situacije, dok se visine crtaju u većem mjerilu
(1:25000/2000)
⇒ najprije se ucrtavaju kote terena koje se spajaju poligonalnim linijama, nakon toga ucrtava
se niveleta s odabranim nagibom pazeći da nagib ne bude veći od najvećeg dozvoljenog
nagiba
⇒ u uzdužnom profilu se ucrtavaju samo veći mostovi i vijadukti, te tuneli, dok se zidovi i
propusti u pretprojektu ne ucrtavaju
⇒ površine usjeka bojaju se smeđom, a površine nasipa zelenom bojom

Projekt pruge realizira se postupno po fazama. Razlikujemo slijedeće tri faze:

1. prethodne studije (pretprojekt)

2. idejni projekt
3. glavni projekt

Navedene faze su međusobno povezane, tako da je svaka slijedeća faza zasnovana na

rezultatima rada prethodne.

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 3

PRETHODNA STUDIJA - PRETPROJEKT

Zadaća pretprojekta sastoji se u tome da se na određenom generalnom pravcu istraže sve

realne mogućnosti vođenja trase pruge, vodeći računa da se povežu naselja i gospodarski centri
koji su u prethodnim ekonomskim studijama definirani kao izvorišta robe i putnika koji će se
prevoziti novom prugom.
Pri analiziranju pravca jedne pruge obično se pojavi više varijantnih rješenja. Ova se rješenja
detaljno obrađuju i međusobno uspoređuju radi odabira najpovoljnijeg. Prethodne studije su od
velike važnosti za izradu projekta trase, jer se svi daljnji radovi zasnivaju na rezultatima
prethodnih studija. Greške učinjene u prethodnim studijama vrlo teško se mogu otkloniti u
ostalim fazama rada.
Studije trase kao podloge koriste topografske karte u mjerilu 1:50000, 1:25000 i 1:10000 sa
visinskom predstavom reljefa pomoću slojnica.
Rad na pretprojektu započinje sa detaljnim proučavanjem reljefa terena na topografskim
kartama. Pažljivo se obilježavaju vododijelnice i njihova najniža mjesta (sedla), istražuju se
glavne riječne doline i njihove pritoke koje se nalaze na pravcu kojim treba voditi trasu i u čijim
se dolinama može položiti trasa pruge, određuje se pad ovih dolina i na kraju, označavaju se
naseljena mjesta i gospodarski centri koje treba povezati prugom.
Istovremeno sa proučavanjem položaja trase na topografskim kartama, projektant se upoznaje
s globalnim geološkim uvjetima terena u prostoru trase.
Povlačenjem trase na kartama vrši se pomoću takozvane nulte linije. Najprije se izračuna
duljina koraka koja određuje nulte točke na planu za zadani mjerodavni nagib im. Ako se s ''e''
označi ekvidistanca slojnica na planu, onda će duljina koraka iznositi:

H e H e
im = = ⇒ d=1000 ⋅ [ m]
L d L im

Veličina koraka izračunata u mjerilu crteža iznosi:

e 1
d=1000 ⋅ ⋅ [ m]
im M im
e 1000 H
d=1000 ⋅ ⋅ [ mm] e
im M
e
d=106 ⋅ [ mm] d
im ⋅ M L

im - mjerodavni nagib [‰]

M - mjerilo tlocrta
e - ekvidistanca [m]

PRIMJER:
Za zadane vrijednosti veličina:
- ekvidistanca e = 10 m
- nagib im = 10 ‰
- mjerilo 1 : M = 1 : 25000

10
izračunato: d=106 ⋅ =40 [ mm ]
10 ⋅ 25000

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 4

Izračunata duljina koraka ''d'' uzima se u šestar i odmjerava po slojnicama, od početne na

slijedeću točku i tako redom dalje, obilježavajući na njima presječene točke. No, s obzirom na
veličine polumjera krivina na trasi, ne može se uvijek pratiti konfiguracija terena, naročito tamo
gdje postoje nagle promjene reljefa, već se jaruge i izbočeni uski grebeni moraju presijecati. Tu
se duljinom koraka ne prate slojnice nego se samo prati visina. To se ponavlja sve dotle dok se
ponovo ne dođe na ispruženiji dio terena gdje se postupak odmjeravanja koraka nastavlja.
Povezivanjem nultih točaka dobiva se poligon u koji se upisuje os trase pomoću pravaca i
krivina, vodeći računa da se između krivina ostave propisane dužine međupravaca. Mjesta za
kolodvore treba predvidjeti na dijelovima trase u horizontali ili u nagibu najviše 1.5 [‰].
Iscrtavanjem trase pomoću nulte linije, već prilikom odmjeravanja koraka, pruža se jasan uvid o
položaju trase jer se odmah uočava da li se trasa nalazi u usjeku, tunelu ili nasipu.

Nakon određivanja stacionaže po osi trase pristupa se izradi uzdužnog presjeka u mjerilu
1:25000/2000, koji se odnosi na teren i niveletu, krivine i pravce, te objekte kao što su
propusti, mostovi i tuneli.

DUŽINE PRAVOLINIJSKIH RAMPI NADVIŠENJA

h BRZINA [km/h ] h
[mm ] 50 55 60 65 70 75 80 85 90 95 100 105 110 115 120 125 130 135 140 145 150 155 160 [mm ]
0 0
20 10 10 10 15 15 15 15 15 15 20 20 20 20 20 20 20 25 25 25 25 25 25 30 20
25 10 15 15 15 15 15 20 20 20 20 20 25 25 25 25 25 30 30 30 30 30 35 35 25
30 15 15 15 20 20 20 20 25 25 25 25 30 30 30 30 30 35 35 35 35 40 40 40 30
35 15 20 20 20 20 25 25 25 30 30 30 30 35 35 35 35 40 40 40 45 45 45 45 35
40 20 20 20 25 25 25 30 30 30 35 35 35 40 40 40 40 45 45 45 50 50 50 55 40
45 20 20 25 25 30 30 30 35 35 35 40 40 40 45 45 45 50 50 55 55 55 60 60 45
50 20 25 25 30 30 30 35 35 40 40 40 45 45 50 50 50 55 55 60 60 60 65 65 50
55 25 25 30 30 35 35 40 40 40 45 45 50 50 55 55 55 60 60 65 65 70 70 75 55
60 25 30 30 35 35 40 40 45 45 50 50 55 55 60 60 60 65 65 70 70 75 75 80 60
65 30 30 35 35 40 40 45 45 50 50 55 55 60 60 65 65 70 75 75 80 80 85 85 65
70 30 35 35 40 40 45 45 50 55 55 60 60 65 65 70 70 75 80 80 85 85 90 90 70
75 30 35 40 40 45 45 50 55 55 60 60 65 70 70 75 75 80 85 85 90 90 95 95 75
80 35 40 40 45 45 50 55 55 60 65 65 70 75 75 80 80 85 90 90 95 100 100 105 80
85 35 40 45 45 50 55 55 60 65 65 70 75 75 80 85 85 90 95 100 110 105 110 110 85
90 40 40 45 50 55 55 60 65 65 70 75 80 80 85 90 90 95 100 105 105 110 115 120 90
95 40 45 50 50 55 60 65 65 70 75 80 80 85 90 95 95 100 105 110 115 115 120 125 95
100 40 45 50 55 60 60 65 70 75 80 80 85 90 95 100 100 105 110 115 120 120 125 130 100
105 45 50 55 55 60 65 70 75 80 80 85 90 95 100 105 105 110 115 120 125 130 135 135 105
110 45 50 55 60 65 70 75 75 80 85 90 95 100 105 110 110 115 120 125 130 135 140 145 110
115 50 55 60 60 65 70 75 80 85 90 95 100 105 110 115 115 120 125 130 135 140 145 150 115
120 50 55 60 65 70 75 80 85 90 95 100 105 110 115 120 120 125 130 135 140 145 150 155 120
125 50 55 60 65 70 75 80 85 90 95 100 105 110 115 120 125 130 135 140 145 150 155 160 125
130 55 60 65 70 75 80 85 90 95 100 105 110 115 120 125 130 140 145 150 155 160 165 170 130
135 55 60 65 75 80 85 90 95 100 105 110 115 120 125 130 135 145 150 155 160 165 170 175 135
140 60 65 70 75 80 85 90 100 105 110 115 120 125 130 135 140 150 155 160 165 170 175 180 140
145 60 65 70 80 85 90 95 100 105 115 120 125 130 135 140 145 155 160 165 170 175 180 190 145
150 60 70 75 80 85 90 100 105 110 115 120 130 135 140 145 150 160 165 170 175 180 190 195 150
Lmin [m ] - minimalna dužina pravolinijske rampe
hn [mm ] - normalno nadvišenje vanjske tračnice
Vmax [km/h ] - maksimalna brzina vlaka

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 5

NORMALNA NADVIŠENJA VANJSKE TRAČNICE U KRIVINI

R BRZINA [km/h ] R
[m ] 30 35 40 45 50 55 60 65 70 75 80 85 90 95 100 105 110 115 120 125 130 135 140 145 150 155 160 [m ]
6000 20 20 20 20 20 20 25 25 25 30 6000
5000 20 20 20 20 20 20 25 25 25 30 30 35 5000
4000 20 20 20 20 25 25 25 25 30 30 35 35 40 40 4000
3000 20 20 20 20 25 25 30 30 35 35 35 40 40 45 50 50 55 3000
2500 20 20 20 25 25 30 30 35 40 40 40 45 45 50 55 60 60 65 2500
2000 20 20 25 25 30 30 35 40 45 45 50 50 55 60 65 70 75 80 85 2000
1900 20 20 20 25 25 30 35 35 40 45 50 55 55 60 60 65 70 75 80 90 1900
1800 20 20 20 25 30 30 35 40 45 50 50 55 55 60 65 70 75 80 85 90 1800
1700 20 20 20 25 25 30 35 40 40 45 50 55 60 60 65 70 75 80 85 90 100 1700
1600 20 20 20 25 30 30 35 40 45 50 55 60 65 65 70 75 80 85 90 100 105 1600
1500 20 20 25 25 30 35 40 45 45 50 55 65 70 70 75 80 85 90 100 105 110 1500
1400 20 20 20 25 30 30 35 40 45 50 55 60 65 75 75 80 85 90 100 105 110 120 1400
1300 20 20 25 25 30 35 40 45 50 55 60 65 70 80 80 85 90 100 105 115 120 130 1300
1200 20 20 25 30 35 40 45 50 55 60 65 70 80 85 85 90 100 105 115 120 130 140 1200
1100 20 20 25 25 30 35 40 45 50 60 65 70 80 85 95 95 100 110 115 125 135 140 150 1100
1000 20 20 25 30 35 40 45 50 60 65 70 80 85 95 100 100 110 12 125 135 145 1000
900 20 20 25 30 35 40 45 50 55 65 70 80 85 95 105 115 115 120 130 140 150 900
800 20 20 25 30 40 45 50 55 65 70 80 90 100 105 115 130 130 135 150 800
700 20 20 25 30 35 45 50 55 65 75 80 90 100 110 125 135 145 145 700
600 20 25 30 35 45 50 60 65 75 85 95 105 120 130 145 600
550 20 20 25 30 40 45 55 65 75 85 95 105 115 130 140 550
500 20 25 30 35 45 50 60 70 80 90 105 115 130 140 500
450 20 25 30 40 50 55 65 75 90 100 115 130 140 450
400 20 20 30 35 45 55 65 75 85 100 115 130 145 400
350 20 25 30 40 50 60 75 85 100 115 130 145 350
300 20 30 40 50 60 70 85 100 115 135 150 300
275 25 30 40 50 65 80 95 110 125 145 275
250 25 35 45 60 70 85 100 120 140 250
225 30 40 50 65 80 95 115 135 225
200 30 45 55 70 90 105 130 150 200
180 35 50 65 80 100 120 140 180
hn [mm ] - normalno nadvišenje vanjske tračnice
Vmax [km/h ] - maksimalna brzina vlaka
R [m ] - polumjer krivine

PRIRUČNIK za izradu programa

 m.n.m.
UZDUŽNI PROFIL

400 m
MJ. 1:25000/2000

TUNEL

200 m
POSTAJA GOSPIĆ

VIADUKT
LEGENDA:
OGULIN
smeđa boja USJEK

100 m
700 m

VIADUKT
zelena boja NASIP

crna boja TUNEL

GOSPIĆ
PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA

800 m

UDALJENOST KOLODVORA 8250 m

nagib nagib
NAGIBI NIVELETE dužina
dužina

PRIRUČNIK za izradu programa

KOTE NIVELETE

KOTE TERENA

STACIONAŽA
0 1 2
D

PRAVCI I LUKOVI
6
PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 7

3.1. VOZNO-DINAMIČKI PRORAČUN

Prilikom kretanja vozila po kolosijeku javljaju se negativne sile koje se suprotstavljaju vučnoj sili
lokomotive i nazivaju se otporima. Otpore dijelimo na:
• Otpore vozila
• Otpore pruge

Otpori pruge dijele se na:

a) Otpori od uspona
b) Otpori od krivina
c) Otpori u tunelu

a) Otpori od uspona

Usponi stvaraju najveće otpore kod željezničkih pruga i o njihovoj veličini najviše ovisi težina
vlaka i brzina vožnje. Ukupni otpor koji treba svladati vučna sila lokomotive na usponu je:

Z
Wu = T + N ⋅ f [daN] Mt i[‰]
T
T, N – komponente težine vlaka
f – koeficijent trenja između kotača i tračnice α

G N
T = G ⋅ sinα i N = G ⋅ cosα
α
Wu = G⋅sinα + G⋅cosα⋅f [daN] - ukupni otpor kola na kosini u usponu

Wu = G ⋅ sin α + f ⋅ G ⋅ cos α [ daN ] , za male kutove vrijedi: sinα ≈ tgα i cosα = 1

Wu = G ⋅ tgα + G ⋅ f ; t gα = h = ip [‰]
A
G ⋅ f – otpor trenja vlaka i
tgα = = ip [‰]
G ⋅ tgα - otpor od uspona 1000
G ⋅ tgα = G ⋅ ip [daN]
G ⋅ ip
wu = = ip [daN/t] - specifični otpor od uspona
G

Specifični otpor od uspona po aritmetičkoj vrijednosti jednak je nagibu uspona izraženom u

promilima.

b) Otpori od krivina

Uslijed djelovanja centrifugalne sile prilikom prolaska vozila kroz krivinu i neradijalnog položaja
osovine u krivini, javlja se otpor od krivine (horizontalne krivine). Za praktični proračun koriste
se slijedeće formule za specifični otpor od krivine:
650
1. wr = [daN t ] - po Röckel-u
R − 55

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 8

1
2. w r = ⋅ (160 ⋅ a + 162) [daN t ] - po Schramm-u
R
f
3. w r = ⋅ (0.72 ⋅ š + 0.74 ⋅ a) [daN t ] - po Protopapadakis-u
R
700
4. wr = [daN t ] - po Protopapadakis-u (za proračun u zadatku)
R
gdje je:
š – širina kolosijeka
a – razmak osovina
f – koeficijent trenja između kotača i tračnica

c) Otpori u tunelu

U tunelu se javljaju dodatni otpori uslijed:

a) pritiska zraka na čelo lokomotive
b) trenja s bočne strane vlaka

Otpor u tunelu ovisi:

a) o čeonoj površini vlaka,
b) dužini vlaka,
c) brzini vlaka.

w t = w o ⋅ (1 + p) [daN/t] - specifični otpor vlaka u tunelu

wo – osnovni specifični otpor vlaka na otvorenoj pruzi

p – koeficijent povećanja specifičnog otpora u tunelu, Tablica br. 1
Tablica br. 1
p (koeficijent povećanja specifičnog otpora u tunelu)
DULJINA TUNELA BRZINA [km/h]
Lt [km] 80 100 120 140 160
3-5 0.079 0.125 0.155 0.190 0.225
5–7 0.200 0.265 0.325 0.390 0.450
7–9 0.300 0.400 0.490 0.580 0.675
9 - 15 0.415 0.540 0.660 0.785 0.905

Otpor u tunelu dobiva se interpoliranjem vrijednosti iz Tablice br. 2, tako da se za

odgovarajuću dužinu tunela Lt i geometrijski (postojeći) nagib na mjestu tunela ip, očita
vrijednost mjerodavnog nagiba u tunelu imt, a zatim se računa vrijednost dodatnog otpora u
tunelu w ti = i mt - i p [daN t ] kao razlika mjerodavnog i geometrijskog uspona u tunelu.
wt = ∑ w ti ⋅ L ti , pri čemu je A = duljina promatrane dionice.
A

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 9

Mjerodavni uspon u tunelima duljine veće od 300 m, ublažava se prema slijedećim

vrijednostima
Tablica br. 2

PRIMJER:
Lti = 1150 [m] – duljina tunela
ip = 10 [‰] – geometrijski uspon
wti(1) = imt – ip [daN/t] = 3.272 [daN/t]
wti(2) = 0.6 ⋅ wti(1) [daN/t]

3.1.1. Određivanje mjerodavnog uspona - im

Pod mjerodavnim usponom podrazumijevamo najveći uspon na duljem potezu pruge koji
lokomotiva nije u stanju svladati naletom, već ga mora svladati snagom motora.
• mjerodavan za dimenzioniranje teretnih vlakova.
im = ip ± w r + w t [daN t ]
Prilikom računanja mjerodavnog nagiba otpor krivine se dodaje za kolosijek u usponu, a
oduzima za kolosijek u padu.

w p = im = ip ± w r + w t [ daN t ] - specifični otpor pruge računa se za svaku

dionicu položene trase pruge zasebno

⇒ Trasa pruge razdijeli se na dionice tako da se zasebno uzmu dijelovi pruge od jednog loma
nivelete do drugog (stanično područje se izuzima)
⇒ na svakoj dionici računa se specifični otpor pruge za slučaj vožnje u usponu i vožnje u padu
(paziti na predznak od wr)

im = wpmax - mjerodavni nagib pruge

ip – vrijednost otpora uspona (uzima se iz uzdužnog profila zadatka br. 2)

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 10

wr = ∑
w ri ⋅ d i
- specifični otpor krivine za pojedinu dionicu
A

wri ⇒ specifični otpori pojedinačnih krivina

di ⇒ dužine pojedinih krivina na promatranoj dionici
A ⇒ duljina promatrane dionice

Napraviti tablice za svaku dionicu (1, 2, ….,n)

KRIVINA R [m] wri di [m] wri ⋅ di

1
2
3

i
Σ=

DIONICA wp(uspon) = ip + wr + wt wp(pad) = ip - wr + wt

1
2

im = wpmax - mjerodavni nagib pruge (očita se iz tablice)

Otpori od vozila

1. Otpor pogonskog mehanizma voznih strojeva

2. Otpor uslijed trenja u ležajevima
3. Otpor kotrljanja
4. Otpor uslijed nepravilnosti kolosijeka i nepravilnog gibanja vozila
5. Otpor zraka

Otpori se mjere i izračunavaju u [daN]. Kada se odnose na čitavu masu vlaka označavaju se sa
W [daN]. Budući da su otpori pretežno razmjerni masi vlaka izražavaju se i u [daN/t], te se tada
nazivaju specifični otpori.

3.1.2. Otpor lokomotive – wL

2
⎛ Vr ⎞
WL = 2.5 ⋅ G L1 + c ⋅ G L2 + 0.5 ⋅ c w ⋅ F ⋅ ⎜ ⎟ [daN ] - Strahlova formula
⎝ 10 ⎠

GL1 ⇒ slobodna težina (za električne i diesel lokomotive GL1= 0)

c ⇒ koeficijent otpora trenja, kotrljanja i pogonskog mehanizma (za električne i diesel
lokomotive c = 5)

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 11

GL2 ⇒ adheziona težina (zadana u zadatku)

cw ⇒ koeficijent otpora zraka (0.56 – 0.715) za električne i diesel lokomotive zadan u
zadatku
F ⇒ površina poprečnog presjeka lokomotive
F = 10.8 m2 (za diesel lokomotive serije 642)
F = 11.2 m2 (za električne lokomotive)
F = 11.7 m2 (za ostale diesel lokomotive)
Vr ⇒ relativna brzina
Vr = V+12 do V+15 [km/h] (ovisno o jačini protuvjetra, zadana u zadatku)

Vrijednost WL izračunati za V = 0, 10, 20, …., Vmax (zadan u zadatku) [km/h] i napraviti tablicu i
dijagram.

V [km/h] 0 10 20 30 Vmax
WL[daN]

1200

1000
Otpor lokomotive [daN ]

800

600

400

200

0
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100
Brzina [km/h ]

3.1.3. Otpor teretnih vagona (wv)

Kod proračuna osnovnih specifičnih otpora vagona na našim željeznicama primjenjuje se

formula Strahla:
2
⎛ ⎞
w v = 2 + m ⋅ ⎜⎜ Vr ⎟⎟ [daN / t ]
⎝ 10 ⎠
m ⇒ koeficijent za vlakove mješovitog sastava i ovisi o konstrukciji vagona (različito
natovareni vagoni m = 0.057)

Vrijednost wv izračunati za V = 0, 10, 20, …., Vmax (zadan u zadatku) [km/h] i napraviti tablicu i
dijagram.

V [km/h] 0 10 20 30 Vmax
wv[daN/t]

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 12

10

Specifični otpor vagona [daN/t ] 8

0
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100
Brzina [km/h ]

Karakteristične vučne sile lokomotiva

Kod električne lokomotive, vučnu silu proizvode elektromotori. Kod diesel lokomotive, diesel
motor proizvodi električnu struju, a elektromotor vučnu silu (diesel električne lokomotive). Sila
koju proizvode elektromotori zove se inducirana pogonska vučna sila (Zti) ili motorna vučna
sila. Putem prijenosnog mehanizma ta sila se prenosi na kotače, pri čemu dolazi do gubitka,
tako da je vučna sila na obodu kotača manja od inducirane vučne sile. Stupanj iskorištenja
je omjer vučne sile na obodu kotača i inducirane vučne sile. Adheziona vučna sila (Za) je sila
potrebna da se savlada sila trenja između pogonskih kotača i tračnica.
Karakteristične vučne sile lokomotive određuju se eksperimentalno i prikazuju u dijagramu u
kojem je apscisa brzina V [km/h], a ordinata inducirana vučna sila Zi [daN], tzv. V-Z dijagram
ili vučni pasoš lokomotive.
U vučni pasoš se unosi ADHEZIONA VUČNA SILA kao ograničenje, jer ukoliko pogonska
vučna sila bude veća od adhezione vučne sile, odnosno bude veća od sile trenja između
pogonskih kotača i tračnica dolazi do proklizavanja, tj. okretanja kotača na mjestu i oštećenja
tračnica.
Vučne sile u vučnom pasošu prikazane su kao inducirane vučne sile, tako da je vučne sile
očitane iz vučnog pasoša potrebno množiti sa stupnjem iskorištenja da bi se dobile vučne sile na
obodu kotača. Stupanj iskorištenja za električne i diesel lokomotive je 0.975 tj.
Z0
η= = 0.975
Zi

3.1.4. Određivanje adhezione vučne sile

Zao = μ ⋅ GL2 ⋅ 1000 [daN] - adheziona vučna sila na obodu kotača

7.5 - koeficijent adhezije po Curtius-u i Kniffler-u za električne

μ= + 0.161 lokomotive
V + 44
μo
μ= - koeficijent adhezije po Parodi-u za diesel lokomotive
1 + 0.01 ⋅ V
GL2 [t] ⇒ adheziona težina lokomotive (zadana u zadatku)
μo ⇒ statički koeficijent adhezije (zadan u zadatku)

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 13

Za 0
Z ai = [daN] - inducirana adheziona vučna sila
0.975

napraviti tablicu
V [km/h] 0 10 20 30 Vmax
Zao [daN]
Zai [daN]

Ucrtati krivulju adhezione vučne sile u vučni pasoš.

3.1.5. Određivanje karakteristične brzine i granične pogonske vučne sile

U vučnom pasošu lokomotive potrebno je pronaći presjecište linije pogonske (motorne) vučne
sile (Zt) i adhezione vučne sile (Za).

3
Z [10 daN ]
2
WL [10 daN ]
30
Adheziona vučna sila
28
Pogonska vučna sila
26 Lokomotivski otpori

24

22
Za
20

18
Vučna sila

16

14

12
Zt
10

6
WL
4

0
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100
V [km/h ]
Brzina

U presjecištu se iz dijagrama očitaju odgovarajuće vrijednosti Vk i granične pogonske vučne sile

Ztg.

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 14

Kod malih brzina vožnje V < Vk za maksimalnu vučnu silu mjerodavno je trenje između
pogonskih kotača i tračnica, odnosno u računu se uzima adheziona vučna sila (Za).
Kod brzine vožnje V = Vk vrijednost adhezione vučne sile jednaka je vrijednosti pogonske
(motorne) vučne sile.
Kod većih brzina vožnje V > Vk za maksimalnu vučnu silu mjerodavna je pogonska snaga
motora, odnosno u račun se uzima pogonska (motorna) vučna sila (Zt).

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 15

3.1.6. Određivanje vozno - dinamičkih karakteristika lokomotive

Z o = WL + w v ⋅ G V + (G L + G V ) ⋅ i m [daN ]
Vučna sila jednaka je zbroju svih sila koje se odupiru kretanju vlaka. Iz gornje
jednadžbe izvodi se izraz za ukupnu težinu vagona (vučena masa) koju odabrana lokomotiva
može vući na odabranom mjerodavnom usponu jednolikom odabranom brzinom:
ZO − WL − G L ⋅ i m
GV = [t]
w V + im
Vučna sila na obodu kotača ZO = ZOmj (Zt ili Za). Očitava se iz vučnog pasoša za odabranu
vrijednost V (za električne lokomotive za satno opterećenje).
napraviti tablicu:
V [km/h] 0 10 20 30 Vmax
ZOi [daN]
ZOi ·0.975

WL ⇒ otpor lokomotive, ranije izračunat po izrazu Strahla [daN]

wv ⇒ specifični otpor vagona, izračunat [daN/t]
GL ⇒ ukupna težina lokomotive GL= GL1 + GL2 (zadana u zadatku) [ t ]
im ⇒ odabrani mjerodavni nagib uspona [‰]

Budući da je dio veličina iz formule u funkciji odabranih vrijednosti brzine V (ZO, WL, wv), dobiti
će se za odabrane vrijednosti mjerodavnog nagiba im više različitih rješenja za ukupnu težinu
vagona koje odabrana lokomotiva može na usponu vući jednolikom brzinom, tj. GV = f(V, im).

Napraviti tablicu:

GV [ t ]
Otpor Otpor Težina Vučna
Brzina im [‰]
lokom. vagona lokom. sila
V WL wv GL ZO
0 2.5 5 … …. 27.5 30
[km/h] [daN] [daN/t] [t] [daN]
0
10
20
30
…
Vk
…
Vmax

Napraviti dijagram GV - im (vozno-dinamičke karakteristike lokomotive) u koji se ucrtava snop

krivulja GV = f (im) za odabrane brzine V (jače iscrtati krivulju za Vk).

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 16

10000

9000

8000
Težina vagona Gv [ t ]
7000

6000

5000

4000

3000

2000

1000

0
0 2,5 5 7,5 10 12,5 15 17,5 20 22,5 25 27,5 30
Nagib im [ /OO]
O

Dijagram GV - im

3.1.7. Određivanje gornje granične krivulje

⇒ Drugi dinamičkog proračuna je uvjet

uvjet vozno mogućnosti pokretanja
zaustavljenog vlaka (V = 0) na mjerodavnom usponu.

Otpor pokretanja vlaka dobije se iz izraza:

Wp = G ⋅ (w pd + w o + i m ) [daN ]
G = GL + GV [ t ] - težina vlaka
wpd = wh – wo [daN/t] - početni dodatni otpor
wh = 9.5 [daN/t] - početni dodatni otpor vlaka na horizontalnoj pruzi u pravcu
wo = 3.5 [daN/t] - specifični otpor vlaka

Uvrštavanjem raščlanjenih izraza u formulu za Wp dobiva se:

Z O = (G L + G V ) ⋅ (w pd + w o + i m ) [daN ]
ZOmj
GV = - GL [t ] - težina vagona
w pd + w o + i m

U gornji izraz uvrštava se jednadžba ravnoteže sila izražene preko mjerodavnog uspona po
kome lokomotiva može vući vagone mase Gv [t] s karakterističnom brzinom Vk [km/h].
Z O − WL − G V ⋅ w v [‰]
im =
GL + GV

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 17

2
⎛V ⎞
Z Omj − Z O − w pd ⋅ G L + 0.5 ⋅ c w ⋅ F ⋅ ⎜ r ⎟
GV = ⎝ 10 ⎠ [t ]
2
⎛V ⎞
w pd − 0.057 ⋅ ⎜ r ⎟
⎝ 10 ⎠
ZOmj ⇒ mjerodavna vučna sila na obodu kotača, odabrana manja vrijednost između
adhezione vučne sile i pogonske vučne sile za V = 0 [daN]
ZO ⇒ vučna sila na obodu kotača, za odabranu vrijednost brzina uzima se iz tablice
izračunate kod određivanja vozno-dinamičke karakteristike lokomotive [daN]
wpd ⇒ wpd = wh – wo = 9.5 – 3.5 = 6 [daN/t] - početni dodatni otpor
GL ⇒ ukupna težina lokomotive GL= GL1 + GL2 (zadana u zadatku) [ t ]
cw ⇒ koeficijent otpora zraka (zadan u zadatku)
F ⇒ površina poprečnog presjeka lokomotive (zadana kod proračuna otpora
lokomotive) [m2]
Vr ⇒ relativna brzina Vr = V + n (zadano u zadatku)

napraviti tablicu:
V [km/h] 0 10 20 30 …. Vk … Vmax
GV [ t ]

Dobivene vrijednosti težine vagona GV [ t ] su ordinate sjecišta gornje granične krivulje sa

snopom krivulja GV = f (im) za odabrane brzine V [km/h] u dijagramu GV - im (vozno-dinamičke
karakteristike lokomotive). U spomenuti dijagram unesu se izračunate vrijednosti za GV kao
točke na krivuljama GV = f (im) za odgovarajuće brzine V. Navedene točke se međusobno spoje
i dobiva se gornja granična krivulja.

3.1.8. Određivanje težine vagona na mjerodavnom usponu

Težina vagona dobiva se očitanjem iz dijagrama GV - im. Za izračunatu vrijednost mjerodavnog

nagiba trase im pronalazi se sjecište sa gornjom graničnom krivuljom i na ordinati očita
pripadajuća vrijednost težine vagona GV [ t ].

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 18

PRORAČUN ZAUSTAVNOG PUTA

Kočione sile vlaka

Smjer vožnje

K⋅fk
Mt
Mk
B = K⋅fk K

D/2
B’= p⋅f B = K⋅fk

Kočenjem se postiže:
1. zaustavljanje vlaka,
2. smanjivanje brzine vožnje ili održavanje brzine vožnje (na padovima).

Najčešće se primjenjuje kočenje pritiskom kočione papuče na kotač željezničkih vozila.

Kod električnih lokomotiva za kočenje se mogu iskoristiti motori, pri čemu se stvara okretni
moment suprotnog smjera od okretanja kotača, kao što je vidljivo na gornjoj slici. Pritiskom
kočionih papuča na kotač silom K, na dodirnoj površini između kotača i papuče javlja se sila
trenja K ⋅ fk. Ova sila uvjetuje pojavu momenta kočenja Mk, koji se može izraziti i spregom
sila:
B = K ⋅ fk , s krakom D/2.
Kao reakcija na silu kočenja uslijed trenja između kotača i tračnice u ravnini tračnice javlja se
sila odupiranja (sila otpora) B’ = p ⋅ f.
B > B’ - dolazi do blokiranja kotača i njegovog klizanja po tračnici čime se smanjuje sila
kočenja.
B < B’ - dolazi do kotrljanja kotača.
B = B’ - onda ostaje samo jedna sila B u središtu kotača, koja djeluje u smjeru suprotnom
od kretanja vlaka. Sila kočenja pri kotrljanju kotača je veća nego pri klizanju kotača.

ODREĐIVANJE KOEFICIJENTA TRENJA KOČIONIH PAPUČA

Koeficijent trenja kočionih papuča ovisi o:
1. brzini vožnje vlaka,
2. veličini sile pritiska kočionih papuča,
3. vrsti materijala nalijegajućih površina.

16 ⋅ K + 100 V + 100 [daN/t]

f k = 0.6 ⋅ ⋅
80 ⋅ K + 100 5 ⋅ V + 100

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 19

K ⇒ sila pritiska na jednu kočionu papuču K = 1.5 – 3.5 [103 daN]

K = 1.75 – za električne lokomotive
K = 2.0 - za diesel lokomotive
V ⇒ brzina vožnje vlaka [km/h]
B ⇒ sila trenja
B’ ⇒ sila odupiranja (sila otpora)
p ⇒ masa vagona koja otpada na kotač

Napraviti tablicu:
V [km/h] 5 15 25 35 …. … Vmax
fk [daN/t]

Određivanje specifičnog otpora kočenja

b k = 10 ⋅ f k ⋅ δ ⋅ γ [daN/t]

fk ⇒ koeficijent trenja kočionih papuča [daN/t]

δ ⇒ koeficijent pritiska kočionih papuča na osovinu δ = 0.6 za teretne vagone
γ ⇒ postotak kočenja [%] zadan u zadatku

Napraviti tablicu:
V [km/h] 5 15 25 35 …. … Vmax
bk [daN/t]

ODREĐIVANJE DUŽINE ZAUSTAVNOG PUTA

Ukupna dužina zaustavnog puta je put koji vlak prijeđe od trenutka pritiska na kočnicu do
zaustavljanja. Duljina zaustavnog puta dana je izrazom:
Sz = S p + Sk [m]

Sz ⇒ duljina zaustavnog puta

Sp ⇒ prijeđeni put od trenutka povlačenja ručice kočnice do trenutka aktiviranja
kočnice (duljina pripremnog puta)
Sk ⇒ stvarna duljina puta kočenja

ODREĐIVANJE DULJINE PRIPREMNOG PUTA

Duljina pripremnog puta iznosi:
Vmax
Sp = ⋅ tp [m]
3.6
Vmax ⇒ najveća brzina vožnje na promatranoj trasi (zadano u zadatku) [km/h]
tp ⇒ vrijeme pripravnosti (od pritiska na kočnicu do aktiviranja kočnice) [s]

10 ⋅ (- i m ) [s]
tp = 7 −
b k (Vmax )
im ⇒ najveći mjerodavni pad na projektiranoj trasi im = ip – wr + wt [‰]
bk ⇒ specifični otpor kočenja [daN/t]

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 20

ODREĐIVANJE STVARNE DULJINE PUTA KOČENJA

Stvarna duljina puta kočenja računa se kao zbroj segmenata puta kočenja koje vlak
prijeđe za određeni interval smanjenja brzine (u našem slučaju 10 km/h) sve do
konačnog zaustavljanja, odnosno Sk = Σ Δ Sk [m].

ΔSk =
(
1000 ⋅ V12 − V22 ) (
V 2 − V22
= 4.17 ⋅ 1
) [m] - segment puta kočenja
240 ⋅ (w u − z ) (w u − z )
ΔV ⇒ interval smanjenja brzine ΔV = V1 – V2 (za vrijeme dok se brzina vožnje smanjuje
od V1 do V2, vlak prijeđe segment puta kočenja Δ S)
Vsr ⇒ V1 + V2
srednja brzina intervala (sve vrijednosti otpora računaju se za Vsr) Vsr =
2
[km/h],
z ⇒ specifična vučna sila z = 0 (prilikom kočenja nema vučne sile)
wu ⇒ ukupni specifični otpor wu = wo + bk – im [daN/t]
WL + G V ⋅ w v
wo ⇒ osnovni specifični otpor vlaka wo = [daN/t]
GL + GV
GV ⇒ ukupna težina vagona (izračunata u 2. dijelu zadatka) [ t ]
GL ⇒ ukupna težina lokomotive (zadano u zadatku) [ t ]
WL ⇒ otpor lokomotive (računa se kao u drugom dijelu zadatka) [daN]
wv ⇒ specifični otpor vagona (računa se kao u drugom dijelu zadatka) [daN/t]

ODREĐIVANJE UKUPNE DULJINE ZAUSTAVNOG PUTA

Sz = Sp + Σ Δ Sk [m]

ODREĐIVANJE VREMENA ZAUSTAVLJANJA VLAKA

TZ = tp + Tk

10 ⋅ (− i m )
7−
b k (Vmax )
tp = - vrijeme pripravnosti pretvoreno u minute [min]
60

Tk = Σ Δ tk [m]

0.06 ⋅ ΔSk
Δ tk = - segment vremena kočenja [min]
Vsr
Δ Sk - segment puta kočenja [m]

V1 + V2
Vsr = - srednja brzina kočenja [km/h]
2
Tz = tp + ΣΔtk – ukupno vrijeme zaustavljanja vlaka [min]

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 21

Proračun se provodi tablično

REDNI INTERVAL BRZINE ΔV
VELIČINA ZBROJ
BROJ
100-90 90-80 80-70 20-10 10-0

1 V12
2 V22
3 V12 - V22
2 2
4 4.17⋅( V1 - V2 )
5 fk
6 bk
7 wv
8 WL
9 wo
10 bk + (wo - im)
11 ΔSk …. (4) / (10) Σ= ΔSk
12 Vsr
13 0.06 ⋅ ΔSk
14 Δtk …. (13) / (12) Σ= Δtk

Odgovor:
Zaustavni put iznosi: Sz [m], a vrijeme potrebno za zaustavljanje iznosi Tz [min].
Usporediti izračunati zaustavni put Sz sa predviđenim zaustavnim putem Lz (zadan u zadatku).
Potrebno je: Sz < Lz
Ako izračunata duljina zaustavnog puta Sz bude veća od predviđene duljine zaustavnog puta,
potrebno je ograničiti brzinu vožnje na padovima trase.

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 22

TEORIJSKA PROPUSNA I PRIJEVOZNA SPOSOBNOST PRUGE

Određivanje specifičnog otpora vlaka (osnovnog):

WL + G V ⋅ w v [daN/t] - specifični otpor vlaka (osnovni)

wo =
G
2
⎛ Vr ⎞
WL = 2.5 ⋅ G L1 + c ⋅ G L2 + 0.5 ⋅ c w ⋅ F ⋅ ⎜ ⎟ [daN ]
⎝ 10 ⎠
2
⎛ Vr ⎞
wv = 2 + m ⋅⎜ ⎟ [daN / t ]
⎝ 10 ⎠
WL ⇒ otpor lokomotive (izračunato)
wv ⇒ specifični otpor vagona (izračunato)
G = GL + GV [ t ] - ukupna težina vlaka
GL = GL1 + GL2 [ t ] - ukupna težina lokomotive (zadano u zadatku)
GV [ t ] - ukupna težina vagona (izračunato)

Napraviti tablicu:
V [km/h] 0 10 20 …. Vk … Vmax
WL[daN]
wv[daN/t]
wo[daN/t]

Vmax = V (zadano u zadatku, točka 3.2.)

ODREĐIVANJE SPECIFIČNE VUČNE SILE

Z omj
zo = [daN/t] - specifična vučna sila na obodu kotača
G
Zomj = η ⋅ Zimj [daN ] - mjerodavna vučna sila na obodu kotača (izračunato, točka 3.1.6.)
Zimj [daN] - mjerodavna inducirana vučna sila (Zt ili Za), očitava se iz vučnog pasoša za
odabranu vrijednost V
G = GL + GV [ t ] - ukupna težina vlaka

V [km/h] 0 10 20 …. Vk … Vmax
Zomj[daN]
zo[daN/t]

ODREĐIVANJE LINIJE VOZNIH SILA

Linija voznih sila (V – i dijagram) služi za određivanje voznih vremena vlakova na
međustaničnim razmacima. U zadatku će se koristiti približna metoda za određivanje voznih
vremena, koja ne uzima u obzir ubrzanja i usporenja vlakova, odnosno pretpostavlja se
jednoliko gibanje vlaka na cijelom odsječku pruge (osim kod pokretanja i zaustavljanja vlakova).

PRIRUČNIK za izradu programa

 PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 23

zo [daN/t]

iu [‰] 35

Linija otpora
30 Linija voznih sila
Linija ograničenja brzine na usponu
Linija ograničenja brzine na padu

Ou=0.9Vmax
25

20

15

zo - wo
10
zo

5 zo - wo

0 V [km/h]
10 20 30 wo 40 50 60

-5
wo

-10

-15
Op
ip [‰] -20

zo ⇒ linija voznih sila

wo ⇒ linija otpora (specifični otpor vlaka)
Ou ⇒ linija ograničenja brzine na usponima (0.9 Vmax)
Op ⇒ linija ograničenja brzine na padovima (vidi tablicu)

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 24

Izračunate vrijednosti specifičnog otpora vlaka nanose se ispod apscisne osi i spajanjem se
dobiva linija otpora. Izračunate vrijednosti specifične vučne sile na obodu kotača nanose se
na liniju otpora i spajanjem se dobiva linija voznih sila koja ima lom na mjestu (karakteristične)
kritične brzine mjerodavnog nagiba.

ip [‰] 0-4 4-7 7-8 8-10 10-12 12-14 14-16 16-18 18-20 20-22 22-25 25-30
Vp[km/h] Vmax 100 95 90 85 80 75 70 65 60 55 50

POJEDNOSTAVLJENJE UZDUŽNOG PROFILA

⇒ Da bi se lakše odredila vozna vremena vlakova na međustaničnim razmacima, potrebno je
provesti pojednostavljenje uzdužnog profila. Potrebno je iznova nacrtati uzdužni
profil (samo niveletu i položaj stanica) u mjerilu 1 : 100000/2000 ili 1 : 50000/2000.
⇒ Dionice se uzimaju od sredine jedne stanične zgrade do sredine druge stanične
zgrade. Svaka dionica ima kontinuirani nagib od početne do završne točke.
⇒ Potrebno je odrediti mjerodavne nagibe za pojednostavljeni uzdužni profil.
i m = i p + w r + w t [‰] - za prugu u usponu

im = ip − w r + w t [‰] - za prugu u padu

Σ i pi ⋅ d i otpor nagiba za pojedinačnu dionicu pojednostavljenog

ip = [daN/t] ⇒
Ad uzdužnog profila

Σ w ri ⋅ d ri otpor luka za pojedinačnu dionicu pojednostavljenog

wr = [daN/t] ⇒
Ad uzdužnog profila

700
w ri = [daN/t] ⇒ otpor luka (izračunat u točci 3.1.)
R
Σ w ti ⋅ d ti otpor tunela za pojedinačnu dionicu pojednostavljenog
wt = [daN/t] ⇒
Ad uzdužnog profila

ipi ⇒ stvarne vrijednosti nagiba pruge na dionici [‰]

di ⇒ stvarne dužine odsječka određenog nagiba pruge na dionici [m]
dri ⇒ dužina luka [m]
dti ⇒ dužina tunela [m]

Napraviti tablicu:
Ad ip wr wt im
DIONICA
[m] [daN/t] [daN/t] [daN/t] [daN/t]

A-B
A-B
B-A
B–C
B–C
C–B
C–D
C-D
D–C
D–E
D-E
E-D

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 25

ip ip

B
D
A C
E
A d1 A d2

ODREĐIVANJE VREMENA SLIJEDA VLAKOVA

Vrijeme slijeda vlakova tz između dviju stanica A i B na međusobnoj udaljenosti A , je

vrijeme koje protekne između odlaska dvaju vlakova istog smjera iz jedne stanice.
Ako se pretpostavi da se u stanici odvija križanje vlakova suprotnog smjera. To znači da iz
stanice A odlazi vlak broj 1 prema stanici B; kada vlak 1 stigne u stanicu B, iz nje odlazi vlak
broj 2 prema stanici A; kada vlak broj 2 stigne u stanicu A iz nje odlazi vlak broj 3 prema stanici
B. Vrijeme slijeda vlakova tz je vrijeme koje protekne od odlaska vlaka broj 1 iz stanice A do
odlaska vlaka 3 iz stanice A.

Vlak br. 3

Vlak br. 2
tz

Vlak br. 1

A B
t z = T1 + T2 + τ1 + τ 2 + τ 3 + τ 4 + t A + t B = T1 + T2 + Δt [min]

T1 = A d1 ⋅ t1
⇒ teorijsko vrijeme u smjeru A – B
[min]
ukupna dužina dionice A - B
A d1 ⇒
(od sredine stanice A do sredine stanice B)
60
t1 = [min/km] ⇒ specifično vozno vrijeme u smjeru A – B
V1
brzina vožnje u smjeru A – B
V1 [km/h] ⇒ (očitano iz dijagrama voznih sila ’’V – i’’ ovisno o tome da li se radi o
usponu ili padu dionice)
T2 = A d1 ⋅ t 2 [min] ⇒ teorijsko vrijeme u smjeru B – A
60
t2 = [min/km] ⇒ specifično vozno vrijeme u smjeru B – A
V2
brzina vožnje u smjeru B – A
V2 [km/h] ⇒
(očitano iz dijagrama voznih sila V - i)
V1
τ1 = [min] ⇒ vremenski gubitak pokretanja u stanici A
432 ⋅ a

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 26

a = 0.10 [m/s2] ⇒ ubrzanje kod pokretanja teretnih vlakova (za diesel lokomotive)
2
a = 0.15 [m/s ] ⇒ ubrzanje kod pokretanja teretnih vlakova (za električne lokomotive)
V1
τ2 = [min] ⇒ vremenski gubitak zaustavljanja u stanici B
432 ⋅ b
b = 0.10 [m/s2] ⇒ usporenje kod kočenja teretnih vlakova (za diesel lokomotive)
usporenje kod kočenja teretnih vlakova
b = 0.25 [m/s2] ⇒
(za električne lokomotive)
V2
τ3 = [min] ⇒ vremenski gubitak pokretanja u stanici B
432 ⋅ a
V2
τ4 = [min] ⇒ vremenski gubitak zaustavljanja u stanici A
432 ⋅ b
tA = 3 [min] ⇒ vrijeme zadržavanja u stanici A
tB = 5 [min] ⇒ vrijeme zadržavanja u stanici B

Brzine iz dijagrama voznih sila očitavaju se tako da se za odgovarajući mjerodavni uspon odredi
sjecište sa linijom voznih sila i na apscisi očita odgovarajuća brzina, poštujući uvjet ograničenja
Vdoz = 0.9 Vmax, a za mjerodavni pad odredi se sjecišta sa linijom otpora i na apscisi očita
odgovarajuća brzina, poštujući uvjet ograničenja Vdoz = f (im), a očitana brzina se zaokružuje na
5 km/h na manju brzinu.

Napraviti tablicu:
DIONICE
VRIJEDNOST
A-B B-C C-D D-E

Ad [km]

V1 [km/h]
V2 [km/h]
t1 [min/km]
t2 [min/km]
T1 [min]
T2 [min]
τ1 [min]
τ2 [min]
τ3 [min]
τ4 [min]
tA [min]
tB [min]
UKUPNO

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 27

ODREĐIVANJE TEORIJSKE PROPUSNE SPOSOBNOSTI

Ako se pretpostavi da prugom prometuju samo teretni vlakovi, može se odrediti najveći
mogući broj pari vlakova koji se u toku 24 sata može propustiti prugom (križanje u
svakoj stanici).
1440 teorijska propusna sposobnost pruge
n= [pari vlakova/24 sata] ⇒ za jednokolosIječnu prugu
t zmax
24 sata = 24 ⋅ 60 = 1440 min
teorijska propusna sposobnost pruge
nd = 2 ⋅ n [vlakova/24 sata] ⇒
za dvokolosiječnu prugu
najduže vrijeme slijeda vlakova između dviju
tzmax [min] ⇒
stanica na cijeloj trasi

ODREĐIVANJE TEORIJSKE PRIJEVOZNE SPOSOBNOSTI PRUGE

Pretpostavljamo da prugom prometuju samo teretni vlakovi maksimalne težine i da se radi o

najvećem mogućem broju pari vlakova koji se u toku 24 sata može propustiti prugom.
teorijska prijevozna sposobnost pruge
ΣG V = 2 ⋅ n ⋅ G V [t/24 sata] ⇒
za jednokolosiječnu prugu
teorijska prijevozna sposobnost pruge
ΣG V = 2 ⋅ n d ⋅ G V [t/24 sata] ⇒
za dvokolosiječnu prugu

Gv [t] ⇒ ukupna težina vagona mjerodavnog teretnog vlaka (izračunato u točci 3.1. -
očitano iz dijagrama)

Provesti usporedbu sa predviđenim opsegom teretnog prometa [t/24 sata]. Ukoliko je

teorijska prijevozna sposobnost pruge manja od predviđenog opsega teretnog prometa, znači
da je cjelokupni predprojekt promašen, jer projektirana pruga ne zadovoljava zahtijevani
kapacitet prijevoza.

ODREĐIVANJE REALNE PROPUSNE SPOSOBNOSTI PRUGE

U stvarnosti prugom ne prometuju samo teretni vlakovi, potrebno je ostaviti prostora i za

putničke vlakove, vremenski interval za popravke i održavanje, procijeniti
neravnomjernosti u težini pojedinih teretnih vlakova, postotak ostvarenja
predviđenog prometa i sl. Prema tome, unaprijed se može predvidjeti realno smanjenje
teorijske propusne sposobnosti pruge.

nr =
(24 − t o ) ⋅ 60 ⋅ γ [pari vlakova/24 sata]
⇒ realna propusna sposobnost
t zmax jednokolosiječne pruge
⇒ realna propusna sposobnost
nrd = 2 ⋅ nr [vlakova/24 sata]
dvokolosiječne pruge

to [h] ⇒ dnevni vremenski interval bez prometa (zadan u zadatku)

tzmax [min] ⇒ najduže vrijeme slijeda vlakova između dviju stanica na cijeloj trasi
γ ⇒ koeficijent ostvarenja predviđenog prometa (zadan u zadatku)
Napomena: Dobiveni broj pari vlakova zaokružuje se na manji cijeli broj.

PRIRUČNIK za izradu programa

PROJEKTIRANJE I GRAĐENJE ŽELJEZNICA 28

np Realni broj teretnih vlakova

nt = nr − δ ⋅ [pari vlakova/24 sata] ⇒
2 jednokolosiječne pruge
Realni broj teretnih vlakova
n t = n rd − δ ⋅ n p [ vlakova/24 sata] ⇒
dvokolosiječne pruge

⇒ predviđen broj putničkih vlakova dnevno

np [vlakova/24 sata]
(zadan u zadatku)
⇒ koeficijent ekvivalencije teretnih i putničkih vlakova
δ
(zadan u zadatku)
Napomena: Dobiveni broj pari teretnih vlakova zaokružuje se na manji cijeli broj.

ODREĐIVANJE REALNE PRIJEVOZNE SPOSOBNOSTI PRUGE

2 ⋅ nt ⋅GV
ΣG Vr = [t/24 sata] - realna prijevozna sposobnost pruge
β

nt ⇒ realni broj teretnih vlakova dnevno [pari vlakova/24 sata]

(prethodno izračunat)
Gv ⇒ ukupna težina vagona mjerodavnog teretnog vlaka [t]
(izračunata u točci 3.1.)
β ⇒ koeficijent neravnomjernosti teretnih vlakova, razlika u ukupnoj težini
(zadan u zadatku)

PROVESTI USPOREDBU S PREDVIĐENIM OPSEGOM TERETNOG PROMETA

>
ΣGvr [t/24 sata] Predviđeni opseg teretnog prometa (zadan u zadatku)
<

Ukoliko je realna prijevozna sposobnost pruge manja od predviđenog obujma teretnog prometa,
znači da je potrebno organizacijskim i drugim mjerama povećati kvalitetu prijevoza na
projektiranoj pruzi. Proračun je pretpostavljen za jednak opseg teretnog prometa u obadva
smjera.

PRIRUČNIK za izradu programa