Johann Wolfgang von Goethe (1742-1832), veliki njemački pjesnik

dramatičar,romansijer i naučenjak.
Bio je jedan od najobrazovanijih ljudi ovog doba tj romantizma. Veliki dio
života proveo je u Vajmaru, gdje je bio savjetnik vajmarskog vojvode i
upravnik pozorišta.U Vajmeru je i umro. Studirao je pravo
u Leipzigu i Strasbourgu. Putovao je po Njemačkoj i Švicarskoj, bavio se
znanstvenim studijama, te se je družio s Herderom i Schillerom. Piše,
istražuje i postaje sve poznatijim piscem. Njegovo djelo obuhvaća gotovo
sve književne rodove i nekoliko znanstvenih područja. Mnogobrojni su
uzori i utjecaji: svjetski klasici, književnost rokokoa, pučka poezija
različitih naroda, široko područje povijesti, teologije, filozofije, teorije
umjetnosti i prirodnih znanosti. Najveću popularnost u suvremenika
stekao je romanom "Patnje mladog Werthera", jer je u tom djelu srušio
sve primjere klasicizma koji su vladali među njegovim suvremenicima te
nas na neki način uveo u modernu književnost. Snažno je utjecao na sve
evropske književnosti. Nametnuo se suvremenicima kao
obnovitelj lirike, drame, epa, romana, te učenjak izuzetno oštrog i
dubokog uvida u strukturu i fenomene prirode. Još za života postao je
spomenik njemačkog klasičnog humanizma.
Njegova ostala poznata djela su:“ Ifegenija na Tauridi“-u kojoj se Gete
vratio izvrnim vrijednostima klasične grčke književnosti, što je došlo do
izražaja i u knjizi lirskih pjesama „Rimske elegije“.
Također drame: „Egmont“ i „Taso“, idilićni ep „Herman i Doroteja“.

Najznačajnije djelo je „Faust“ na koje je nastavio raditi do smrti, drugi dio

je izašao dvije godine prije smrti. Faust je tragedija, slobodno i orginalno

komponirana, vrlo složena i višeslojna poema o brobi duha i

materije,života,dobra i zla.

Upoznao je Vuka Kardžića te je na njemački preveo poznatui baladu

„Hasanaginicu“.