EVROPSKI UNIVERZITET KALLOS TUZLA

STRES

Seminarski rad

Prof. Hariz Agić

Jusić Ajla
Tuzla , 2018
Uvod
Fizika definira stres kao pritisak ili silu koja djeluje na tijelo. U fiziologiji i medicini stres je
stanje uzrokovano djelovanjem snažnih štetnih nadražaja kojima je izložen čovjekov
organizam. U psihologiji definicija stresa kaže da je stres zahtjev koji od organizma traži
prilagođavanje, sučeljavanje ili podnošenja. Stres je stanje u kojem se pojedinac nalazi kada je
suočen s problemima ili zahtjevima okoline kojima se ne uspijeva prilagoditi. Intenzivna i
dugotrajna izloženost stresu može imati brojne negativne posljedice , te osim psihičkih
poteškoća, može izazvati razne bolesti. Pokazalo se da se kod osoba pod stresom češće javlja
srčani udar i da češće obolijevaju od virusnih i drugih oboljenja. Primjerice, virus herpesa se
ponekad reaktivira nakon što je organizam bio izložen stresu. Osim negativnog stresa postoji i
zdravi stres, smatra istraživač stresa Hans Selye (1980) kojeg je nazvao eustres. Eustres je
zapravo zdrava količina stresa koja je potrebna svakom čovjeku i omogućuje mu normalno
funkcioniranje. Za razliku od eustresa prisutniji je intenzivan i dugotrajan stres koji
onemogućava normalno funkcioniranje čovjeka ako je čovjek stalno podvrgnut velikim
količinama takvog stresa. Stres koji je dugotrajan i intenzivan može iscrpiti našu mogućnost
prilagodbe, pokvariti raspoloženje, ali i naštetiti našem tjelesnom zdravlju (Berenbaum i
Connelly, 1993; Cohen i sur., 1993; Repetti, 1993.).

2
Izvori stresa
Postoje različiti izvori stresa koji se mogu biti povezani sa svakodnevnim situacijama, velikim
životnim promjenama, sukobima ili čak iracionalnim vjerovanjima. Izvori stresa nazivaju se
još i stresorima.

SVAKODNEVNI PRITISCI, UZRUJAVANJA, TRVENJA, GNJAVAŽA

Pojam svakodnevnih pritisaka odnosi se na situacije s kojima se čovjek susreće svaki dan
odnosno oni svakodnevno ugrožavaju osobu ili dobrobit pojedinca. Stresovi takvog tipa se
mogu nakupljati u čovjeku jer se pojavljuju često i ponekad se ljudi ne znaju s njima nositi.
Životne promjene mogu isto djelovati kao stres. Stresne situacije nisu nužno vezane uz
neugodne pojave, već se javljaju i u situacijama koje čovjeku mogu biti ugodne –
svakodnevne radosti, ali ništa manje stresne nego neugodne situacije. Lazarus i suradnici
(1985.) su analizirajući skalu koja određuje dnevna uzrujavanja i njihovu suprotnost utvrdili
da se ta opterećenja mogu svrstati u nekoliko grupa:
1. Pritisak vezan uz vođenje kućanstva: kuhanje, pospremanje, nabavljanje namirnica.
2. Uzrujavanje zbog bolesti: tjelesan bolest, zabrinutost zbog liječenja i popratne pojave
izazvane lijekovima.
3. Pritisak izazvan vremenskom stiskom: puno poslova koje treba obaviti, odgovornost
prema tim poslovima, a vremena je nedovoljno.
4. Uzrujavanje zbog briga i teškoća: osamljenost, strah od sukobljavanja.
5. Pritisak izazvan okolnim događajima: kriminal, propadanje susjedstva, prometna buka.
6. Problemi izazvani financijskim obavezama: zabrinutost zbog dugovanja, otplaćivanje rata,
kredita.
7. Trvenja na radnom mjestu: nezadovoljstvo poslom, nezadovoljstvo nekim radnim
obavezama, problemi sa suradnicima.
8. Uzrujavanje zbog budućnosti: zabrinutost zbog zaposlenja, poreza, nekih ulaganja,
mirovine.
Ovakvi oblici pritiska koji se javljaju svakodnevno zajedno problemima i gnjavažama mogu
izazvati anksioznost, depresiju i osjećaj usamljenosti. Istraživanje u Sjedinjenim Američkim
Državama pokazalo je da 83% stanovnika postane u jednom periodu svog života postane
žrtvom, a sama viktimizacija je povezana upravo sa problemima anksioznosti, tjelesne tegobe,
hostilnosti i depresije (Norris i Kaniasty, 1994.).

3
ŽIVOTNE PROMJENE
Životne promjene obuhvaćaju sve one velike događaje koji nam se u dogode u životu. Takvi
događaji mogu biti ugodne ili neugodne prirode. Oni ne obuhvaćaju samo smrt drage osobe ili
saznanje da bolujemo od terminalne bolesti, već i vjenčanje ili rođenje djeteta. Sve su to
velike promjene u čovjekovom životu koje mu u potpunosti mijenjaju pogled na život i
zahtijevaju veliki stupanj prilagodbe te odbacivanje nekih starih navika i učenje novih.
Rezultati istraživanje koje su proveli Holmes i Rahe (1967.) dokazuju da bi se od previše
dobrih stvari mogli razboljeti. Istraživanje je pokazalo da iako ljudi obično smatraju da bi bili
sretni ako bi u roku ostvarili sve svoje planove poput vjenčanja, dobivanje prestižnog posla i
preseljenja u otmjenu četvrt, nisu svjesni težine stresa koju takve promjene za sobom povlače
i bolesti poput glavobolja ili povišenog krvnog tlaka, koje bi one mogle izazvati.
Životne promjene se u dvije stvari razlikuju od svakodnevnih pritisaka. Mnoge životne
promjene su pozitivne i poželjne, dok su svakodnevna uzrujavanja negativna. Druga stvar po
kojoj se razlikuju je čestina pojavljivanja. Svakodnevni pritisci se pojavljuju često, dok se
životne promjene pojavljuju relativno rijetko.
Richard Lazarus i suradnici (npr. Kanner i sur., 1981) su svrhu istraživanja izradili popis od
117 svakodnevnih pritisaka i gnjavaža. Ispitanike su zamolili da na popisu označe koje su od
tih pritisaka doživjeli i koliko su oni bili intenzivni. Holmes i Rahe (1967.) konstruirali su
skalu za mjerenje učinka životnih promjena. Ispitanici su procijenili da bi im najveću količinu
stresa uzrokovala smrt bračnog partnera i rastava, dok bi promjena radnog mjesta ili mjesta
stanovanja u njih izazvala manju količini stresa. Istraživači su na popisu naveli i pozitivne
promjene poput izrazitog osobnog postignuća i odlazak na godišnji odmor za koje su
ispitanici procijenili da im ne bi uzrokovali toliki stres.

4
SVAKODNEVNI PRITISCI I UZRUJAVANJA, ŽIVOTNE PROMJENE I BOLESTI
Svakodnevni pritisci i uzrujavanja te životne promjene, posebno one negativne, svakako
djeluju na psihološko stanje čovjeka te mogu uzrokovati tjeskobu ili depresiju. Predviđanje
bolesti poput raka, srčanih bolesti ili sportskih ozljeda nije moguće samo na temelju
svakodnevnih pritisaka ili životnih promjena (Kanner i sur., 1981; Smith i sur., 1990; Stewart
i sur., 1994.) Holmes i Rahe, već ranije spomenuti, utvrdili su povećani rizik od oboljenja kod
osoba kod kojih su životne promjene intenzivnije, nego kod osoba kod kojih su one manje
intenzivne.

PITANJA O VEZAMA IZMEĐU SVAKODNEVNIH PRITISAKA, ŽIVOTNIH

PROMJENA I BOLESTI
Niz istraživanja pokazao potvrdio je o povezanosti između svakodnevnih uzrujavanja,
životnih promjena i bolesti. Kritičkim mišljenjem otkriva se niz ograničenja:
1. Korelacijski podaci. Takva povezanost utvrđena je na temelju korelacija, a ne eksperimenta
stoga se dovodi u pitanju njezina valjanost. Logičkim razmišljanjem može se doći do
zaključka da uzrujavanje dovodi Adi obolejna, ali s obzirom na to da varijable nisu bile
eksperimentalno manipulirane rezultati se mogu i drugačije interpretirati. Možemo zaključiti
da ljudi koji su podložniji psihičkom ili zdravstvenom oboljenju svakako se suočavaju s
većom količinom stresa. Oboljenja bilo koje naravi donose puno problema uza sebe i
mijenjaju čovjekov život i život njegovih bližnjih.
2. Pozitivne nasuprot negativnih životnih promjena. Istraživanje je pokazalo i da pozitivne
životne promjene mogu biti manje stresne od svakodnevnih pritisaka, uzrujavanja te svakako
negativnih promjena (Lefcourt i sur., 1981.)
3. Razlike u ličnosti. Ljudi s različitim ličnostima različito reagiraju na stres. (Valliant, 1994.).
Ljudi koji su inače opušteniji i fleksibilniji u životu manje su skloni obolijevanju od stresa od
onih koji to nisu.
4. Kognitivna procjena. Koliko je značajan neki događaj za pojedinca može se procijeniti i
prema razini stresa koji on uzrokuje kod tog pojedinca (Lazarus, 1991b; Whitehead, 1994.).
Trudnoća za majku može biti pozitivna promjena ili negativna promjena ovisno o tome da li
je ta majka spremna imati dijete. Svatko za sebe procjenjuje svakodnevni stres, traumatsko
iskustvo ili životnu promjenu (Creamer i sur., 1992; Kiecolt-Glaser, 1993; Lazarus 1991a).
Reakcijom na pojedini događaj procjenjujemo opasnost, vlastite sposobnosti sučeljavanja,
vrijednosti, ciljeve, vjerovanja i socijalnu potporu koju dobivamo. Pojedini događaj može biti
manje opterećujući za ljude koji imaju bolju sposobnost suočavanja i socijalnu potporu.

5
KONFLIKT
Konflikt je stanje razapetosti između oprečnih motiva. Mogući konflikti mogu se svrstati u
četiri grupe:
Konflikt istovremenog privlačenja
 nastaje kada moramo birati između dva podjednako privlačna cilja
 najlakše rješiv konflikt jer u svakom slučaju dobivamo ono što smo htjeli
Konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja
 javlja se kad neki cilj istovremeno ima i pozitivne i negativne aspekte
 često se događa da privlačenje i odbijanje raste što smo bliže nekom cilju
 odbijanje je intenzivnije što često dovodi od odustajanja od nekog cilja, ali dolazi do toga
da strah odbijanja slabi, a privlačenje zadržava svoj intenzitet
 osoba se može ponovno približavati cilju što opet u noj izaziva strah od odbijanja
 teško je razrješiv
Konflikt istovremenog odbijanja
 kada moramo odabrati „manje od dva zla“, odnosno odlučiti se za aktivnost koja ja manje
štetna
 to je konflikt koji u svakom slučaju donosi neugodu is toga se teško razrješava
Dvostruki konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja
 javlja se kada treba birati između dva pojedino privlačna i odbojna cilja
 jedan cilj onemogućava ili otežava postizanje drugoga

6
IRACIONALNA VJEROVANJA
Albert Ellis (1977.; 1993.) ističe kako stresori mogu biti i naša vjerovanja isto kao i događaji
na koje ne možemo utjecati. Ellis smatra da su ta vjerovanja iracionalna i da ih većina ljudi
gaji. Ovo su samo neka od Ellisovih iracionalnih vjerovanja:
o Ljudi koji su nam važni moraju nam stalno iskazivati ljubav i odobravanja
o Sve se mora odvijati kako mi to zamislim u suprotnom život je užasan
o Ako u našem životu postoji nešto što nas ugrožava moramo se s tim konstantno baviti i
oko toga uzrujavati
o Naša prošlost je na nas izvršila golemi utjecaj pa zato i dalje mora određivati naše osjećaje
i ponašanje
Ellis smatra da je određena doza svakog od iracionalnih vjerovanja dobra, ali problem nastaje
kada čovjek dopusti da mu ona preuzmu kontrolu nad životom i to naravno izaziva stres.

TIP A PONAŠANJA
Pojedinci sami sebi mogu uzrokovati stres svojim ponašanjem tipa A. Osobe koje se tako
ponašaju visoko su motivirane, kompetitivne, nestrpljive i agresivne (Thorsen i Powell,
1992.). One često pogledavaju na sat i sklone su dolaženje prije dogovorenog vremena. Ljudi
takvog ponašanja sve rade ubrzanije, hodaju jedu, govore. Često su nestrpljivi s onima koji su
sporiji od njih te su skloniji dominaciji u grupi u kojoj se nalaze stoga se teže prilagođavaju na
radnom mjestu. Takve osobe sklone su nemilosrdne i samokritične (Moser i Dyck, 1989.). Ti
ljudi žele saznati svoje nedostatke kao bi ih mogli ispraviti i postati još bolji (Cooney i
Zeuchner, 1985.). Njihova suprotnost su osobe ponašanje tipa B. Osobe tog ponašanja lako se
opuštaju i posvećuju više pažnje kvaliteti života. Oni su manje ambiciozni, strpljiviji i imaju
smireniji tempo rada. Osobe tipa A za razliku od osoba tipa B iste inteligencije postižu više
ocjene i zarađuju više novca. Ljudi tipa A traže veće izazove od osoba tipa B (Ortega i Pipal,
1984.)

7
 Psihološki moderatori stresa
Smatra se da ne postoji izravan odnos između količine stresa i fizičke boli ili psihološke
patnje. Neki ljudi su skloniji nekim bolestima zbog nasljednih faktora, ali psihološki
čimbenici igraju određenu ulogu (Holahan i Moos, 1990.). Psihološki čimbenici mogu
djelovati na izvore stresa ili ih moderirati. Postoji nekoliko psiholoških moderatora stresa, to
su: očekivanje vlastite učinkovitosti, psihološka čvrstoća, smisao za humor, predvidljivost i
socijalna potpora.

OČEKIVANJE VLASTITE UČINKOVITOSTI

Očekivanje vlastite učinkovitosti je moderator koji djeluje na sposobnost odupiranja stresu
(Bandura, 1982., 1991.). Ljudi koji imaju povjerenja u sebe manje su skloniji depresiji kada
im se dogodi nešto negativno u životu (Holhan i Moos, 1991.). Osobe s većim očekivanjem
vlastite učinkovitosti uspješniji su u ostvarivanje nekih ciljeva poput skidanja tjelesne težine
ili prestanku pušenja, ali su i manje skloni vratiti se starim navikama (DiClementei sur.,
1991.). Zanimljivo je da su žene s većim očekivanjem samoučinkovitosti sklonije kontrolirati
porođajne bolove bez anestezije (Manning & Wright, 1983).

PSIHOLOŠKA ČVRSTOĆA
Psihološka čvrstoća je skup osobina ličnosti koje pomažu ublažavanju utjecaja stresa, a
odlikuju se predanošću, doživljajem kontrole, i prihvaćanjem izazova. Suzanne Kobasa
(1979.) i suradnici istraživali su psihološku čvrstoću kod direktora koji su unatoč
proživljenom stresu ostali dobrog zdravlja. Testirali su čvrste i manje čvrste direktore te su
otkrili tri bitne razlike među njima:
1. Čvrsti pojedinci su pokazivali jaču predanost u radu bez obzira s čim se susreću. Nisu
doživljavali otuđenje od svog rada ili događaja u okolini.
2. Čvrsti pojedinci doživljavali promjene kao izazov te su svaku promjenu smatrali
normalnijom nego stabilnost.
3. Čvrst pojedinci su češće imali doživljaj kontrole nad vlastitim životom. Kada su se
susretali sa raznim nagradama i kaznama ponašali su se kao da svojim ponašanjem mogu
utjecati na njih, a ne kao da su im prepušteni. Ti pojedinci su skloni onom što je Julian B.
Rotter (1990.) nazvao internalni lokus kontrole. Pojam lokus kontrole označava mjesto
kojem pojedinac pripisuje kontrolu potkrepljenja, a nalazi se u njemu ili izvan njega.

8
Kobasa smatra da su čvrsti pojedinci otporniji na stres jer smatraju da su sami izabrali takav
način života. Oni stres ne doživljavaju kao nešto što povećava svakodnevni pritisak, nego kao
nešto što njihovu svakodnevicu čini zanimljivijom.

SMISAO ZA HUMOR
Ljudima je već tisućljećima poznato da smisao za humor pomaže pri suočavanju sa
svakodnevnim stresovima (Lefcourt i Martin, 1986.). Martin i Lefcourt (1983.) su proveli
istraživanje na studentima tako što su im dali popis negativnih životnih događaja i instrument
za određivanje poremećaja raspoloženja, koji je davao i mjeru stresa. Studenti su morali sami
procijeniti svoj smisao za humor, a procjenjivana im je i sposobnost reprodukcije humora za
vrijeme stresa. Utvrđena je korelacija između negativnih događaja i mjere stresa. Veći broj
negativnih događaja uzrokuje veću količinu stresa. Pokazalo se i da studenti sa bolje
razvijenim smislom za humor lakše nose sa negativnim događajima jer uvijek pokušavaju
pronaći nešto smiješno u situaciji u kojoj se nađu.

PREDVIDLJIVOST
Mogućnost predviđanja pojave nekog stresora uvelike ublažava njegov učinak. Predvidljivost
omogućuje pripremanje na neizbježno, planiranje načina suočavanja.
Utvrđen je i korelacijski odnos između želje za preuzimanjem kontrole nad situacijom u kojoj
se nalazimo i korisnosti informacija o nadolazećim stresorima (Lazarus i Folkman, 1984.).
Predvidljivost je korisnija „internalcima“, ljudima koji žele kontrolirati situaciju u kojoj se
nalaze, nego „eksternalcima“ (Affleck i sur.,1987; Martelli i sur., 1987.). Istraživanja na
životinjama pokazala su prednosti predvidljivosti stresora, a naročito kada ih je moguće
kontrolirati (Winberg i Levine, 1980.). Kod laboratorijskih štakora koji su bili upozoreni
posebnim signalima da nailazi stresor, utvrđen je ublaženi učinak stresora.

SOCIJALNA POTPORA
Socijalna potpora je isto jedan od moderatora stresa koji može ublažiti stres (Burman i
Margolin, 1992., Coyne i Downey, 1991.; Holahan i Moos, 1990.). Introvertirane osobe
sklonije su obolijevanju zbog stresa (Cohen i Williams, 1991.). Socijalna potpora uključuje:
1. Emocionalnu skrb
2. Instrumentalnu pomoć – materijalnu pomoć i usluge koje podupiru prilagođeno ponašanje

9
3. Informacije – savjetovanje, podučavanje
4. Procjenjivanje – povratne informacije koje pojedinac od drugih dobiva o svom ponašanju.
Ovakav oblik potpore pomaže ljudima da osmisle i interpretiraju ono što im se dogodilo.
5. Druženje – razgovor, rekreacija, izlasci, zajednički odlasci u kupovinu
Istraživanja su pokazala da starije osobe koje imaju socijalnu potporu brže oporavljaju od
tjelesnih bolesti (Wilcox i sur., 1994.). Ljudi koji žele prestati pušiti ili piti, početi redovito
vježbati bit će u tome uspješniji ako imaju potporu bliskih prijatelja (Gruder i sur., 1993.;
Nides i sur, 1995.). Istraživanja provedeno u Alamedi u Kaliforniji (Berkman i Breslow,
1983.) i Tecumsehu u Michiganu (House i sur., 1982.) pokazala su da osobe koje imaju
socijalnu potporu mogu dulje živjeti.

Suočavanje sa stresom
Postoje dva načina suočavanja sa stresom. Jedan je usmjeren na problem, a drugi na emocije.
Ako pokušavamo riješiti problem zapravo pokušavamo ukloniti stresor. Na primjer ako loša
ocjena uzrokuje stres, učenik će ju pokušati ispraviti te tako uklanja stresor. Netko će se
možda drugačije ponijeti i potražiti utjehu prijatelja ili se baviti nečim što ga zabavlja na taj
način se usmjerava na uklanjanje negativnih emocija. Svakako je bolje ukloniti stresor, ali
ponekad to nije moguće. Kada je izvor stresa smrt člana obitelji najbolje je potražiti potporu
okoline.

Zaključak

Stres je neizbježna pojava u životu svakog čovjeka. Ako se ne naučimo na stres kao
svakodnevnu pojavu to može imati negativne posljedice. Brojna istraživanja su pokazala da
čovjek može oboljeti ne samo psihički, već i fizički. Bitno je razviti individualni način
nošenja sa stresom jer stres različito djeluje na različite tipove ljudi. Posljedice stresnih
situacija ovise o izvoru stresa. Izvori stresa mogu biti svakodnevne situacije poput svađe sa

10
roditeljima, loše ocjene ili gužve u prometu pa sve do onih situacija koje nisu svakodnevne i
mogu nam iz temelja promijenit život. Takve nesvakodnevne situacije mogu biti pozitivne,
kao što je rođenje djeteta ili vjenčanje, i negativne, smrt bliske osobe ili dijagnoza terminalne
bolesti. Ukoliko čovjek ne uspije prihvatiti da mu se život promijenio može se dogoditi da
oboli od depresije ili tjeskobe. Zato je bitna potpora ljudi iz naše okoline, prvenstveno obitelj i
bliskih prijatelji. Stresom koji je uzrokovan svakodnevnim situacijama većina se nauči nositi
vrlo rano. Neki ga mogu ublažiti svojim smislom za humor, a neki su očvrsnuli i prilagodili se
na to da im je svaki dan stresan te da to ne mogu promijeniti. Kod ljudi stres se može javiti
kod konfliktnih situacija, gdje je čovjek primoran izabrati opciju koja je za njega najbolja.
Ponekad su ti konflikti teško rješivi što može dovesti do nagomilavanja stresa ako mu je
čovjek dugotrajno izložen. U većini slučajeva rješavanja je konflikata je teško zbog posljedica
koje može imati. Albert Ellis ističe da stres mogu izazvati i neka iracionalna vjerovanja koja
su nam nametnuta u životu. Moramo bit svjesni tih iracionalnih uvjerenja kao izvora stresa,
ali i dopustiti njihov minimalni utjecaj na nas jer utječu na naše usavršavanje, težnji ka boljem
u životu. Dokazano je i da su određene količine stresa dobre. Ljudi koji osjećaju stres imaju
veća očekivanja, ambiciozniji su od onih koji se prepuštaju i ne brinu ni oko čega te na taj
način ni ne doživljavaju stres. Uzmemo li samo za primjer predispitni stres kod studenata.
Ako student osjeća veliku količini stresa on će ju pokušati smanjiti tako što će se temeljito
pripremati za taj ispit i na njega doći spreman. Trema na ispitu mora postojati utoliko mjeri u
kojoj ga neće omesti u izvršavanju zadataka, već da ga tjera da bude bolji i uspješniji u
istome. Studenti koji ne osjećaju stres pred ispit nemaju se potrebe toliko truditi jer im je
ionako dobro. Male, zdrave količine stresa nas tjeraju da poboljšavamo svoje živote i okolinu
u kojoj živimo kako bismo se bolje osjećali.

11
Literatura:
Bratko, D. (2005). Psihologija – Udžbenik psihologije za gimnazije. Zagreb: Profil
Rathus, S. A. (2000). Temelji psihologije. Zagreb: Naklada Slap

12