ETIKA I, Labirint, Usporedba sa špiljom (tama – svjetlost, privid – znanje...

), Mudrost

Oko 2. st. prije Krista u Grčkoj, a kasnije i u Rimu, javljaju se tri škole/pokreta koji ukazuju na tri
različita puta kojima pojedinac može doći do mira u sebi. Kretanje prema i u skladu s mirom u sebi,
nazivamo mudrim životom/življenjem, a onoga koji se prema tome kreće – mudrim čovjekom.

STOICI
«Tako si naime združio u jedno sve dobro sa zlim da od toga postaje jedinstven, opći i vječni
logos. Od njega bježe i napuštaju ga svi opasni smrtnici, jadnici koji uvijek žude za posjedom
dobara, ali su slijepi i gluhi za opći božanski zakon; a da mu se pokoravaju mogli bi živjeti
razumno i sretno»
Kreontova himna ___________

«Jer naše su prirode dio svijeta kao cjeline. Stoga kao konačan cilj proizlazi živjeti u skladu s
prirodom tj. u skladu s prirodom samoga sebe i s prirodom svijeta, i pri tom ne činiti ništa što
krši opći zakon (logos), a to je pravi razum koji sve prožima.»
Hrizip: O krajnjim ciljevima
«Ne zahtjevaj da se sve dešava onako kako ti hoćeš, nego želi da se sve dešava onako kako se
dešava, i bit ćeš sretan»
Flavije Arijan: Priručnik Epiktetov

EPIKUREJCI
«...Točno razmatranje toga upućuje nas što sve trebamo birati i izbjegavati da bismo postigli
tjelesno zdravlje i duševni mir (ataraksia), jer to je cilj blaženoga života. Čitavo naše
djelovanje ide za tim da ne trpimo bol i da ne budemo uznemireni. (...)
Naslada nam je potrebna onda kada nam njezina nenazočnost zadaje bol, a kad bol ne
osjećamo, više ne trebamo naslade. Upravo zato tvrdimo da je naslada početak i kraj blaženog
života. Nju smo naime spoznali kao svoje prvo i prirođeno dobro, ona je ishodište svakog
našeg biranja i izbjegavanja i k njoj se vraćamo prosuđujući svako dobro prema tom
duševnom stanju kao prema sigurnom mjerilu. Budući da je to dobro prvo i prirođeno, ne
biramo svaku nasladu, nego mnoge od njih katkad mimoilazimo, kad iz njih proistjeće za nas
veća nelagodnost.
... Kada dakle kažemo da je naslada naš cilj, ne mislimo pri tom na naslade pokvarenjaka ni
na one koje se sastoje u samom uživanju.../ pijanke, jelo.../...nego trijezan razbor koji u
svakom slučaju ispituje razloge zbog kojih treba nešto birati ili izbjegavati i koji odbacuje
mnijenja od kojih duše obuzima najveća uznemirenost.»
Epikur

SKEPTICI
Skeptička je sposobnost (moć) ona koja suprotstavlja ono što se pojavljuje i ono što se
pomišlja na bilo koji način. Zbog jednake snage u stvarima i govorima koji se suprotstavljaju
od te sposobnosti dolazimo najprije do uzdržavanja od suda, a zatim do duševne
nepomućenosti (duševnog mira, ataraksija).
... Jednakom snagom nazivamo jednakost u vjerodostojnosti i nevjerodostojnosti, tako da
nijedan od govora koji se međusobno pobijaju nema prednost kao vjerodostojniji.
Uzdržavanje od suda je mirovanje razuma zbog kojega niti što poričemo niti tvrdimo.
Duševna nepomućenost jest mir i tišina u duši.
Sekst Empirik «Pironove postavke»
„Kažemo da je polazna točka koja vodi do skepse nada da ćemo postići duševnu
nepomućenost. Vrlo daroviti, naime, ljudi, zbunjeni nejednoličnošću stvari i u neizvjesnosti
kojima se od njih treba priklanjati, dali su se na istraživanje što je u stvarima istinito, a što
lažno, da bi rješenjem tog pitanja postigli duševnu nepomućenost. Glavni je temelj ustrajanja
u skepsi to što svakom govoru stoji nasuprot jednak govor. Tako odatle, čini se, dolazimo na
kraju do toga da nemamo utvrđenih nazora.“