OSIGURANJE

POJAM, DEFINICIJE I KARAKTERISTIKE

ULOGA I ZNAČAJ OSIGURANJA

Riječ „osiguranje” – na različitim jezicima (assurance, assicurazione, insurance, Versicherung,

strahovanie) - ima opće etimološko značenje – pojam sigurnosti, povjerenje, zaštitu, zajamčenost ;

Svrha osiguranja – pružanje sigurnosti;

Ugrožen opstanak;

Uništavanje/povreda života, zdravlja ili imovine;

Razni oblici zaštite morali su stalno da se usavršavaju, jer su nastajale nove opasnosti;

Pored zaštite od elementarnih nepogoda ili od tuđih radnji neophodna zaštita i od posljedica vlastite
aktivnosti kojom se može nanijeti šteta tuđim dobrima;

Pojedinac nije u mogućnosti da sam obezbijedi ovu zaštitu;

Ideja organiziranja zaštite putem zajednice u kojoj će pojedinci, ugroženi istom opasnošću, svojim
doprinosima obezbijediti nakonadu onome koga opasnost pogodi;

Poboljšanje položaja - rizik dijele na više lica koja će zajednički snositi njegove posljedice

Pojava lica sposobnog da organizira raspodjelu rizika tj. posrednika između mnoštva učesnika
zajednice rizika, preko kojeg će se skupljati sredstava potrebna za pokriće štetnih posljedica koje
nastanu nekome od njih.

Pojava osiguravača/osiguratelja i djelatnosti osiguranja.

Višestruka uloga osiguranja u savremenom životu;

Zaštita interesa pojedinaca koji se osiguravaju;

Zaštita interesa trećih lica koja ne učestvuju u stvaranju zajedničkog fonda

Javna služba?

Međunarodni značaj (naročito u pogledu reosiguranja);

Ključni aspekti:

 Zaštita osiguranika
 Zaštita trećih lica
 Osiguranje i privreda zemlje
 Djelatnost od društvenog interesa
ZAŠTITA OSIGURANIKA

Brojni slučajevi u kojima pojedinac može obezbijediti sebi zaštitu putem osiguranja (egzistencija,
smrt, trajan gubitak radne sposobnosti, naknada putnih troškova i troškova boravka za vrijeme kišnih
dana na godišnjem odmoru, itd.);

Ispunjenje moralne dužnosti;

Akt čovjeka svjesnog svoje odgovornosti;

Povećanje slobode i nezavisnosti čovjeka;

Štednja; prije nastupanja osiguranog slučaja može dobiti akontaciju osigurane sume; založiti policu
osiguranja; zahtijevati isplatu otkupne vrijednosti police; učestvovati u tehničkom dobitku koji
osiguravač ostvari;

Sredstvo za dobivanje kredita;

Polica životnog kao zalog - u korist povjerioca, a na iznos zajma.

ZAŠTITA TREĆIH LICA

Zaštita određenih lica koja su izložena izvjesnim rizicima nastalim kao neminovna posljedica općeg
napretka;

Lica koja bez ikakve svoje krivice mogu pretrpjeti štetu na svojoj ličnosti ili imovini prilikom prijevoza
u javnom saobraćaju ili vozeći se vozilom preduzeća od posla do mjesta stanovanja;

Intervencija države koja propisuje obavezna osiguranja od odgovornosti koja koriste navedena
opasna sredstva.

OSIGURANJE I PRIVREDA

Formiranje velikog kapitala – dio nacionalne štednje rezervisan za nepredviđene slučajeve;

Doprinos općem privrednom razvoju – sredstvo investicija;

Deponovanje kod banaka;

Ulaganje u vrijednosne papire.

DJELATNOST OD DRUŠTVENOG INTERESA

Djelatnost od posebnog društvenog interesa;

Javna služba;
 Intervencija javnog poretka:

Obezbjeđenje ravnopravnosti ugovornih strana

Obezbjeđenje solventnosti osiguravača

Sadašnji sistem osiguranja naslijedio to svojstvo.

POJAM

Posao osiguranja – jedna od najznačajnijih ekonomskih i pravnih kategorija;

Simbioza pravnih i ekonomskih kategorija;

Prve vrste pomorskog osiguranja spominju se u Hamurabijevom zakoniku

Prva polisa osiguranja datira iz 1182. godine Lombardija;

savremeni oblici osiguranja javljaju se sa nastankom i razvojem kapitalizma;

kompleksna pojava –multidisciplinaran pristup,

Razvoj matematsko-statističkih metoda i izračunavanja rizika;

XVII vijeku holandski matematičar Jan de Vit postavlja matematičke osnove određivanja životne
rente;

Spoznaja da se udruživanjem u zajednicu rizika smanjuje pojedinačni rizik;

Uključivanjem u zajednicu rizika – čuvaju se: IMOVINA, ZDRAVLJE i ŽIVOT

Osiguranje predstavlja kompleksan sistem s dva osnovna obilježja (Vaughan, 2000):

1. Prijenos rizika od pojedinca na skupinu ili zajednicu rizika, što treba razumjeti kao
svijest pojedinaca o ugroženosti od istih opasnosti od kojih se efikasnije može zaštititi
ako se uključe u sistem osiguranja u što većem broju.

2. Raspodjela gubitaka na izjednačenoj osnovici na sve članove skupine, a to podrazumijeva

sistem podjele nastalih gubitaka na sve osiguranike i pokriće tih gubitaka u obliku premija koje
uplaćuju osiguranici.

Sa stajališta pojedinca – osiguranje je ekonomski instrument kojim pojedinac zamjenjuje

relativno malu svotu premije za relativno velik i neizvjestan finansijski gubitak.

Osiguranje je uzajamno namirivanje potreba mnogobrojnih i na isti način ugroženih subjekata, a

koje nastaju slučajno i mogu se procijeniti (Muller – Lutz, 1996.)
U najširem smislu osiguranje je:

ekonomski institut društvenog i privrednog života kojim se zaštićuje pojedinac, poslovni

subjekt i privredni razvoj od ekonomskih štetnih posljedica prirodnih sila i nesretnog slučaja

Smisao i svrha zaštite ostvaruje se unaprijed prikupljenim sredstvima – premijama koje se

koriste za nadoknadu materijalnih i nematerijalnih gubitaka

Definicije osiguranja

Sve definicije se mogu razvrstati prema naglašavanju: ekonomskog, tehničkog ili pravnog
stajališta.

Ekonomske definicije u prvi plan stavljaju zadovoljenje privrednih potreba, jednako kao i
potreba zaštite čovjeka od svih opasnosti koje mu mogu ugroziti život, zdravlje i imovinu.

Tehničke definicije naglašavaju organiziranje zaštite od rizika koju provodi društvena zajednica
i osiguravači putem preventivnog i represivnog djelovanja uključujući fondove osiguravača.

Pravne definicije u žarište interesa stavljaju ugovorne oblike između ugovarača osiguranja i
osiguravača, te obaveze plaćanja premija i isplate šteta ili osiguranih svota.

“ Nema greške bez neznanja i nema prevare bez greške”

K. T. Narasimhachar, 1965.

Ugovarači nisu uvijek savjesni prilikom zaključenja ugovora ili izvršenja svojih ugovornih obaveza.

Mogućnost prevare postoji kod svih ugovora u privredi;

Odnos između osiguravača i osiguranika – odnos od krajnjeg povjerenja.

Prevara u građanskopravnom smislu može, ali ne mora sadržavati krivičnopravne elemente

prevare.

Prevara

Svjesno izazivanje, naglašavanje ili održavanje pogrešne predstave o nekom elementu pravnog
posla kod drugog lica.

Aktivno (prezentiranje falsifikovanih isprava) i pasivno ponašanje (prećutkivanje određenih

okolnosti ili činjenica).

ZOO - Čl. 65.

Mana volje

Pobojnost, rušljivost ugovora;

 Pobojan ugovor proizvodi pravna dejstva sve dok ne bude poništen.

Pravni posao zaključen pod prevarom spada u rušljive pravne poslove

Poništenje ugovora – ne proizvodi pravne posljedice ex tunc.

Fraus omnia corrumpit.

Nije dovoljno dokazati postojanje prevare – potrebno je utvrditi da se radi o takvoj prevari čije
postojanje je dovelo do zaključenja ugovora, odnosno bez prevare ugovor ne bi bio zaključen

ZOO

Ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time
navede na zaključenje ugovora, druga strana može zahtijevati poništenje ugovora i kada
zabluda nije bitna. (čl. 65.).

Strana koja je zaključila ugovor pod prevarom ima pravo tražiti naknadu pretrpljene štete.

Prevara se mora dokazati!

Član 73.
Lažne izjave

Ukoliko podnosilac prijave u toku postupka obrazovanja društva da lažnu izjavu Agenciji za nadzor
u namjeri da pribavi odobrenje za rad, ili ukoliko odgovorno ili ovlašteno lice u društvu načini takvu
izjavu u namjeri da produži odobrenje ili pribavi odobrenje uvjeta u vezi sa obaveznim
osiguranjem, kaznit ce se kaznom zatvora od 90 dana do tri godine i novčano m kaznom do iznosa
od 25.000,00 KM.

Odgovorno ili ovlašteno lice u društvu koje objavi lažne izjave putem sredstava javnog informiranja
(novine, TV, internet) u namjeri da obmane javnost, bit ce kažnjeno istom kaznom.

Član 74.
Davanje lažnih izvještaja

Revizor ili ovlašteni aktuar koji suprotno odredbama člana 55. ovog Zakona i Pravilnika o tehničkim
rezervama svjesno sačini lažne izjave na osnovu činjenica do kojih je došao pri kontroli bilansa stanja
matematičkih rezervi za životno osiguranje ili osiguranje nezgode, kaznit ce se kaznom zatvora od
jedne do tri godine i novcanom kaznom do iznosa od 10.000,00 KM.
Član 75.
Davanje lažnih procjena

Stručnjak i procjenitelj koji prilikom procjene obima štete koja se desila i određivanja naknade za
isplatu osiguraniku koji je pretrpio štetu svjesno sačine lažne procjene ili izjave u korist osiguranika
koji je pretrpio štetu, kaznit ce se kaznom zatvora od 30 dana do tri godine i novcanom kaznom do
iznosa od 10.000,00 KM.

Član 76.
Neovlašteno poslovanje

Lice koje bez ovlaštenja vodi društvo u Federaciji ili obavlja neovlašteno poslove osiguranja na bilo
koji drugi nacin koji je u suprotnosti sa odredbama ovog Zakona, ili kao zastupnik ili punomoćnik
zaključi ili posreduje u zaključenju ugovora o osiguranju u Federaciji od društva koje nema odobrenje
za rad, kaznit ce se kaznom zatvora od jedne do tri godine i novčanom kaznom do iznosa od
10.000,00

Član 77.
Povreda povjerljivih informacija

Svako lice koje radi ili koje je bilo kada radilo za Agenciju za nadzor, kao i bilo koji revizor ili stručnjak
koji radi u ime Agencije za nadzor, a koji otkrije povjerljivu informaciju trećim stranama i prekrši član
18. ovog Zakona kaznit ce se kaznom zatvora do jedne godine ili novčanom kaznom.

Načelo obeštećenja

Bitno svojstvo osiguranja;

Svrha imovinskog osiguranja – naknada pretrpljene štete;

Visina naknade ne može da bude veća od iznosa štete koju je osiguranik pretrpio

Načelo dobre vjere

Bitna obaveza lica koje namjerava da zaključi ugovor o osiguranju – prijava svih okolnosti koje su za
osiguravača važne kako bi mogao donijeti odluku da li će i pod kojim okolnostima zaključiti ugovor o
osiguranju i koju će premiju zaračunati.

Bona fide postupanje potencijalnog osiguranika;

Propuštanje da predoči sve informacije – posljedice po ugovor o osiguranju

UGOVOR O OSIGURANJU

OSIGURANJE

Poslovna djelatnost kojom se, na temelju načela uzajamnosti i solidarnosti, obezbjeđuje ekonomska
zaštita imovine i lica od rizika koji ih ugrožavaju.

IZVORI PRAVA

Izvori prava osiguranja statusnog karaktera;

Uređuju pravni položaj (status osiguravajućih društava)

Izvori prava osiguranja obligacionog karaktera.

Uređuju obligacione odnose, nastale osiguranjem, bilo da obligacioni odnos nasstaje na

osnovu zakona ili ugovora.

2 osnovne grupe izvora prava osiguranja statusnog karaktera:

- zakoni i podzakonski akti (uredbe, pravilnici uredbe…)

- autonomno pravo (statut i drugi opći akti) koje donose osiguravajuća društva;

Izvori prava osiguranja obligacionog karaktera:

 Zakon o obligacionim odnosima (ZOO) FBiH i RS;

 Opći i posebni uslovi osiguranja;

 Ugovor o osiguranju

 Uzanse

 Običaji

 Sudska praksa i pravna nauka.

 Zakon o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH",

broj 24/05, 36/10)

 Zakon o posredovanju u privatnom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 22/05,
8/10)

 Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obveznom

osiguranju od odgovornosti ("Službene novine Federacije BiH", broj 24/05)
 ARHIVA
 Zakon o osiguranju imovine i lica ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/95)
 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica ("Službene novine
Federacije BiH", broj 7/95)
 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica ("Službene novine
Federacije BiH", broj 6/98)
 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica ("Službene novine
Federacije BiH", broj 41/98)
 Zakon o društvima za osiguranje (“Službeni glasnik Republike Srpske”, brojevi: 17/05, 01/06,
64/06 i 74/10);
 Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od
odgovornosti - Prečišćeni tekst - (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj: 102/09);
 Zakon o posredovanju u osiguranju (“Službeni glasnik Republike Srpske”, brojevi: 17/05,
64/06 i 106/09).
IZVORI PRAVA
 Zakon o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 12/04);
 Zakon o obligacionim odnosima;
2. AUTONOMNI IZVORI:
- Pravila osiguranja koja donose osiguravajuće organizacije samostalno;
Opći uslovi poslovanja regulirani čl. 142. – 144. ZOO
AUTONOMNI IZVORI
 Opći i posebni;
 Polica osiguranja poziva se na uslove osiguranja i oni moraju biti uručeni zajedno sa policom;
 Polica osiguranja – posebni uslovi osiguranja koji su ugovoreni.

Zakon o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju FBiH

Obrazovanje, poslovanje, nadzor i prestanak društava za osiguranje obrazovanih u Federaciji Bosne i

Hercegovine, kao i društava za osiguranje koja nisu obrazovana u Federaciji, a koja usluge osiguranja
pružaju putem podružnice.

Zakon o obligacionim odnosima – ZOO

 Uređuje ugovorni odnos;

 Čl. 897. – 923.

- Zajednička pitanja osiguranja imovine i lica;

- Specifičnost ugovora o osiguranju imovine;

- Specifičnost ugovora o osiguranju lica.

Posao osiguranja

Posao osiguranja › ugovor o osiguranju;

Poslovi osiguranja su poslovi zaključivanja ugovora osiguranja i reosiguranja i obrade zahtjeva za

naknadu koji proizađu iz tih ugovora - čl. 2. Zakon o društvima za osiguranje u privatnom
osiguranju;

Čl. 897. ZOO

Ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovaratelj osiguranja da, na načelima uzajamnosti i

solidarnosti, udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja, odnosno zajednici rizika, a zajednica se
obavezuje da, ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj, isplati osiguraniku ili nekoj trećoj
osobi naknadu odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo.

- odredbe dispozitivne prirode;

- imperativan karakter?

- odstupanja samo ako ZOO to izričito predviđa (čl. 900.);

PRAVNA PRIRODA POSLA OSIGURANJA

- TEORIJE: protivugovorna i ugovorna shvatanja;

- PROTIVUGOVORNE TEORIJE:

posao osiguranja uvijek rezultat djelovanja ekonomski jače strane – osiguravača;

- Osiguravač - unaprijed propisuje pravila za sve buduće slučajeve osiguranja;

 Izjava volje osiguranika – samo počinje dejstvo jednostranog pravnog akta;

 Izostanak ravnopravnost volja i saglasnosti – izostanak ugovora;

 Državna intervencija potvrđuje ovu teoriju – osiguranja obvezna po zakonu;

UGOVORNE TEORIJE

1. Teorija naknade štete;

2. Mješovita teorija;

3. Aleatorna teorija;

4. Teorija prestacije;

5.Teorija organiziranja zaštite od rizika

SKLAPANJE UGOVORA

 Inicijativa za zaključenje ugovora na strani osiguravača;

 Akviziter – predstavnik ili zastupnik osiguravača;

 Pretpostavka da nema ovlaštenje za zastupanje osiguravača;

 Ako je ovlašten za zaključivanje ugovora sastavlja polisu koju potpisuju oba saugovarača.

Ako nije ovlašten – priprema ponudu sa potencijalnim osiguranikom i prezentira osiguravaču koji
je prihvata ili ne prihvata

Ako osiguravač nije odredio zastupniku obim ovlaštenja, zastupnik je po samom zakonu ovlašten
da u ime i za račun osiguravača zaključuje ugovore o osiguranju, da ih mijenja i produžuje njihovo
važenje; da izdaje polise osiguranja, naplaćuje premije kao i da prima razne izjave;

Ako je ovlaštenje zastupnika ograničeno, a za to ugovarač osiguranja ne zna, smatra se da nema

ograničenja;

 Ugovor o osiguranju se zaključuje na osnovu pismene ponude

 Upitnici – formulari – ugovor;

 Pravno dejstvo ponude - obavezuje, ne obavezuje, obavezuje ali samo određeni vremenski
period;

 ZOO – pismena ponuda obavezuje ponudioca za vrijeme od 8 dana od prispijeća osiguravaču;

 Moguć i kraći rok;

 kod životnog osiguranja (ljekarski pregled) rok 30 dana;

 Kada je osiguravač primio i prihvatio ponudu – zaključen ugovor;

 Za zaključivanje ugovora za slučaj smrti nekog trećeg lica potrebna je njegova pismena
suglasnost.

 3 načina zaključenja ugovora

 Ugovor o osiguranju zaključen kada je potpisana polica osiguranja ili lista pokrića;

 Kada je podnesena pismena ponuda, a osiguravač je prihvati ili ne prihvati;

 Plaćanjem premije.

Kod obveznog osiguranja – obaveze i prava stranaka utvrđeni su zakonom i pravilima osiguranja –
nastaju i bez zaključenja ugovora čim osiguranik podnese prijavu ili uplati premiju.
Polica osiguranja

 O zaključenom ugovoru o osiguranju osiguravač izdaje policu osiguranja;

 Sadržaj police definiran zakonom (ugovorne strane, osigurana stvar/lice, rizik, period trajanja
osiguranja i period pokrića, svota osiguranja, premija, datum i potpis ugovornih strana);

 Upisano u polisi ima prednost nad općim i posebnim uslovima poslovanja;

 Razlike u štampanoj i rukopisnoj odredbi ?

rukopisna ima prednost;

 Polica privremeno može biti zamijenjena listom pokrića.

 Polica je hartija od vrijednosti ili vrijednosni papir.

ELEMENTI UGOVORA

STRANKE

 Osiguravač, osiguravaoc, osiguravatelj, osiguratelj;

 Ugovarač osiguranja, osiguranik;

Kada se osigurava život ili zdravlje nekog trećeg lica, a ne onog koji sklapa ugovor – osigurano lice.

Osiguravač

 Pravno lice, organizacija koja se bavi poslovima osiguranja;

 Numerus clausus – taksativno određenje vrsta subjekata koji se mogu baviti poslovima
osiguranja (d.d. za osiguranje i društvo za uzajamno osiguranje);

 Na strani osiguravača može biti više subjekata;

Ugovarač osiguranja/osiguranik

 Ugovor o osiguranju u svoje ime i za svoj račun – ugovarač osiguranja i osiguranik.

 Ako ugovarač osiguranja djeluje bez ovlaštenja zainteresiranog lica ili korisnika, dužan je
ispuniti sve obaveze prema osiguravaču, osim ako ga nije obavijestio da djeluje kao
poslovođa bez naloga.

 Prava i obaveze prelaze na zainteresovano lice nakon što odobri ugovor.

Predmet osiguranja

1. Stvar ili lice koje se osigurava;

2. Interes;

3. Rizik.

O čemu je sklopljen ugovor?

Predmet mogu biti – stvari, životinje, kredit, osiguranje od odgovornosti, lica.

Predmet osiguranja ono što se osigurava

Rizik

 Da bi neki predmet mogao biti osiguran on mora biti izložen riziku!

 Bez rizika nema ni osiguranja!

 Rizik – mogućnost nastupanja ekonomski štetnog događaja;

 Rizik – opasnost, događaj protiv kojeg se osigurava.

 Rizik ili osigurani slučaj.

 Da bi se neki događaj mogao smatrati rizikom u osiguranju – ispunjenje 2 uslova:

 Mogućnost njegovog nastupanja

 Podobnost da izazove posljedicu protiv koje se osigurava.

 Element neizvjesnosti ključan dio rizika;

 Ugovor je ništav ako je već u momentu njegovog zaključenja prestala mogućnost da se

događaj desi ili je bilo izvjesno da će događaj nastupiti.

 Putativni rizik – osiguranje od rizika koji je već nastupio u času zaključenja ugovora, ako to
stranke nisu znale, ako drže da se događaj još nije desio.

 Dva uslova da bi rizik mogao biti pokriven osiguranjem:

 Da je veza osiguranika i imovine legalna/da radnje pri kojima je osoba izložena riziku
nisu protupravne;

 Ponavljanje događaja koji predstavlja rizik.

Premija

 Predstavlja iznos koji ugovarač osiguranja uplaćuje u fond osiguranja kao cijenu za rizik koji
preuzima osiguravač;

 Na visinu utiče stepen vjerojatnoće za nastupanje štetnog događaja.

 Premija će biti veća što se događaj češće dešava, jer je vjerojatnije da će osiguravač isplatiti
naknadu.

Osigurana suma

 Osigurana vrijednost (svota osiguranja) je u ugovoru utvrđena vrijednost imovinskog interesa

koja je za ugovarača koncentrirana u predmetu ugovora.

 Osiguranje ne mora obuhvaćati stvarnu vrijednost stvari.

 Osiguranje ispod te vrijednosti – rizik za tu razliku snosi sam osiguranik – podosiguranje;

 Suma osiguranja iznad stvarne vrijednosti – nadosiguranje

 Plaćanje veće premije;

 ZOO ne prihvaća!

 Ako se prilikom zaključenja ugovora o osiguranju jedna poslužila prevarom i ugovorila veću
svotu osiguranja od stvarne vrijednosti - druga strana može tražiti poništenje ugovora.

OBAVEZE UGOVORNIH STRANA

OBAVEZE OSIGURANIKA:

 Davanje podataka o riziku;

 Plaćanje premije;

 Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika;

 Staranje o osiguranom predmetu.

OBAVEZE OSIGURAVAČA

 Plaćanje naknade;

Ostale obaveze (osiguravanje pokrića obaveza iz osiguranja,organiziranje ekonomske djelatnosti

osiguranja saglasno ekonomskim načelima osiguranja, činjenje dostupnim javnosti općih akata,
obavještenje osiguranika o oslovima osiguranja, organiziranje zaštite od rizika).
PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU

 PRESTANAK UGOVORA PO SILI ZAKONA

 Ništav ugovor u slučaju da je osigurani slučaj u momentu njegovog zaključenja već

nastao, bio u nastajanju ili je postalo sigurno da će se desiti; kao i u slučaju da se
osigurani slučaj ne može desiti;

 ako za vrijeme trajanja ugovora predmet osiguranja propadne – prestanak važenja

pro futuro;

 Ako je trajanje ugovoreno – posljednjeg dana roka;

Stečaj nad osiguravačem (30 dana od otvaranja st. postupka);

Ako osiguranik pređe dobnu granicu, do koje se vršilo osiguranje – vraćanje svih uplaćenih premija;

 Neplaćanjem premija;

Opciono u slučaju da je osiguranik namjerno dao pogrešne podatke ili propustio da pruži potrebna
obavještenja.

JEDNOSTRANI RASKID

Ako osiguranik namjerno da netačnu prijavu ili prešuti relevantne podatke, a što utiče na
zaključenje ugovora;

Ako se nakon sklapanja ugovora rizik toliko poveća da on ne bi pod takvim uslovima ugovor
uopće zaključio;

Kod ugovora sa neodređenim rokom trajanja osiguravač može raskinuti ugovor sa danom
dospjelosti premije – otkazni rok 3 mj.

Osiguravač može raskinuti ugovor i kada je izvršeno nadosiguranje uslijed prevare osiguranika;

Isto pravo pripada i osiguraniku;

Osiguranik ima pravo na raskid ugovora kada osiguranik odbije smanjenje premije zato što se od
zaključenja rizik smanjio;

Teoretski – osiguranik ima pravo da u svako doba otkaze ugovor – naknada štete!