Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu

Poslovno pravo
Ugovor o osiguranju

Mentor: Student:

Prof. dr. Zinka Grbo Tanović Omar

64172/V

Sarajevo, maj 2018

Sadržaj

Uvod ..........................................................................................................................................3
1.Pojam osiguranja ....................................................................................................................4
2.Osiguranje u domaćem pravu ................................................................................................ 5
3.Ugovor o osiguranju ...............................................................................................................7
3.1 Oblik ugovora o osiguranju .................................................................................................7
3.2 Stranke ugovora o osiguranju i obaveze stranka .................................................................7
3.3 Pred osiguranja – uslovi za postojanje rizika...................................................................... 9
3.4 Premija ................................................................................................................................9
4.Vrste osiguranja ....................................................................................................................10
4.1 Imovinsko osiguranje........................................................................................................ 10
4.2 Osiguranje lica ..................................................................................................................10
4.3 Plovidbeno osiguranje .......................................................................................................11
5. Prestanak ugovora o osiguranju ..........................................................................................12
Zaključak ................................................................................................................................ 13
Nacionalno zakonodavstvo .....................................................................................................14
Literatura .................................................................................................................................15

2
Uvod

Osiguranje odnosno transfer rizika predstavljalo je praksu od perioda između 3. i 2. stoljeća

p.n.e pa sve do danas. Poznato je da je osiguranje bilo, u određenoj formi, sastavni dio
Hamurabijevog zakonika a u ranijem periodu najviše se upražnjavao vid plovidbenog
osiguranja kod trgovaca koji bi prenosili robu preko mora. Osiguranje danas, u svojoj
najrazvijenijoj formi, zadržava cilj i svrhu kao i uticaj na društvo koje je imala u prvobitnoj
fazi i predstavlja sastavni dio modernog toka kretanja kapitala i razvoja privrede.

3
1.Pojam osiguranja

Osiguranje u najširem smislu označava zaštitu od rizika odnosno upravljanje rizikom kojim se
lice obezbjeđuje od gubitaka nastalim štetnim događajem na njegovoj imovini i tijelu. Prvi
oblici osiguranja se ostvaruju u vidu zajedničkih fondova iz kojih se lica okupljenja oko
određene profesije namiruju odnosno solidarno nadoknađuju štetu između sebe. Fond su
osnivala lica za koje postoji pretežno jednaka vjerovatnoća nastanka štetnog događaja koji se
ne može predvidjeti što od osiguranika stvara zajednicu ugroženih. U ranoj pomorskoj
trgovini, poznati oblik osiguranja robe bio je transport u više brodova kojim se rizik od
uništenja ili otuđenja disperzira odnosno umanjuje. predviđanja nastanka događaja su moguća
do određenog stepena i zavise od prirodnih zakonitosti i društvenog poretka. Društvenim
napretkom, praćenim razvojem nauke i obrazovanja uz određenu kontrolu državne vlasti,
izgledi za ugrožavanje sigurnosti su dovedeni na minimum. Unatoč ovoj činjenici određeni
događaji su ostalu u sferi nepredvidljivosti a možemo ih svrstati u dvije grupe, a to su 1) šteta
na imovini nastala višom silom (grom, vatra, nemirno more..), 2) prerana smrt1

Postepeno, djelatnost osiguranja prerasta u lukrativnu djelatnost kojim se prvenstveno bave

osiguravajuće kompanije upravljajući rizikom koji se razlikuje prema vrsti i obimu. Postepeno
umonožavanje osiguranih slučajeva kod jednog osiguravača (nivelisanje rizika) dolazi do
ostvarenja njegove ekonomske funkcije kao generatora profita. Djelatnost osiguranja se dijeli
na tri grupe: 1) životno, 2) zdravstveno i 3) osiguranje imovine i osiguranje od odgovornosti2.
Životno osiguranje kroz rad osiguravajućih privrednih društava omogućava očuvanje životnog
standarda i zdravlja ljudi, dok se osiguranje imovine bazira na repariranju štete nastale štetnim
događajem i umanjivanju finansijskog tereta za osiguranika. Svrha i efekti osiguranja su
ekonomska zaštita imovine i lica od rizika kao i psihološko rasterećenje za osiguranika što ga
uvjerava da ga štetni slučaj neće povrijediti ili oštetiti, ili će posljedice tog slučaja biti znatno
umanjenje tj. osiguraniku se omogućava neometano vršenje poslova i umjereno izlaganje
riziku.

1
Henry,W, 2012,The Enclyclopedia Britannica, Volume XIV, dostupno na
:http://www.gutenberg.org/files/39908/39908-h/39908-h.htm#ar18 pristupljeno: maj 2018.
2
Trifković,M et.al., 2013, Poslovno pravo, Ekonomski fakultet Sarajevo, Sarajevo

4
2. Osiguranje u domaćem pravu

Pravni izvori koji regulišu područje pružanja usluga osiguranja u pravnom poretku Bosne i
Hercegovine su zakoni i autonomni pravni akti odnosno pravilnici osiguravajućih društava.
Pravni akti imperativnog karaktera u oblasti uređenja odnosa iz osiguranja su Zakon o
društvima za osiguranje u privatnom osiguranju (ZDOPO), Zakon o osiguranju od
odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju (ZOOMV) te Zakon
o posredovanju u privatnom osiguranju (ZPPO) a ugovorna strana se određuje prema Zakonu
o obligacionim odnosima (čl.897 – čl.923).

Prema ZDOPO FBIH kojim se određuje osnivanje, poslovanje, nadzor i prestanak

osiguravajućih društva osnovanih u teritoriju važenja ovog zakona ali i onih koji posluju preko
produžnica ili filijala, društvo za osiguranje isključivo može poslovati ako je osnovano kao
dioničko ili društvo za uzajamno osiguranje. Svako dioničko društvo osnovano sa svrhom
pružanja direktnog osiguranja može vršiti djelatnost jedino nakon odobrenja Agencije za
nadzor u Bosni i Hercegovini i registracije u registru. Društva koja nisu osnovana na teritoriji
BiH, preko svojih produžnica posluju uz odobrenje za rad od strane Agencije za nadzor.
Društvo za uzajamno osiguranje (DUO) kao pravno lice koje se također osniva kao dioničko
društvo na temelju ograničenog ili neograničenog doprinosa, funkcionira na načelima
uzajamnosti i solidarnosti od strane svih članova koji jamče za finansiranje i davanje naknade
u slučaju nastupanja osiguranog slučaja. Članstvo u DUO-a je ograničeno na lica sa stalnim
boravištem u BiH. DUO nije dopušteno pružati usluge reosiguranja, dok ostala društva mogu
uz odobrenje Agencije za nadzor. Kriteriji za postojanje DUO-a također zavisi i od broja
pokrića za rizik, visine godišnjeg obrta (ne veći od 2.000.000,00 KM) i porijekla prihoda koji
mora poticati od osoba koje su članovi DUO-a.

Pored tehničkih rezervi kojim se štiti pozicija osiguranika u slučaju nepredviđenih finansijskih
okolnosti za osiguravača, jamstvenim fondom se osiguranik dodatno obezbjeđuje.

5
Jamstveni fond se sastoji od trećine margine solventnosti i od dijela osnovnog kapitala, dobiti,
neraspoređene dobiti ... Kod životnog osiguranja jamstveni fond iznosi od 1.000.000,00 do
3.000.000,00 KM a kod, na primjer, kreditnog osiguranja ne manje 3.000.000,00 KM ako
godišnji iznos premija i dobiti u tri zadnje finansijske godine prelazi iznos od 5 miliona KM.
Jamstveni fond kod DUO-a se smanjuje za jednu četvrtinu u odnosu na ostala društva. ZDOPO
BiH predviđa i određena kaznena djela i to u slučaju davanja lažnog izvješća revizora ili
ovlaštenog aktuara, davanje lažnih procjena za štetu u korist osiguranika, neovlaštenog
poslovanja i povrede odnosno otkrivanja povjerljive informacije. Kazne koje su predviđene
variraju od novčanih (10.000,00 KM) do kazne zatvora od jedne do tri godine.

Zakonom o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom

osiguranju (ZOOMV) se uređuje obavezno osiguranje svakog vozila koje se kreće po kopnu
od odgovornosti za štetu počinjeno trećim osobama upotrebom tog vozila. Potvrda o osiguranju
od autoodgovornosti je uslov za registriranje i produženja registracije vozila koja se dokazuje
policom osiguranja izdatom od osiguravajućeg društva čiji sadržaj propisuje Agencija za
nadzor. U slučaju nepoštivanja zakonskih odredbi o nabavci obavezne police osiguranja za
vozila u prometu predviđena je kazna zatvora od 30 dana do 3 godine kao i novčane sankcije
za odgovorne osobe u visini 1.000,00 do 20.000,00 KM te za društva u visini od 10.000,00 do
50.000,00 KM. Kvalitativni opseg pokrića obuhvata naknadu za tjelesnu ozljedu, smrt,
uništenje i oštećenje imovine na zahtjev lica kojem je šteta nanesena sukladno odredbama
Zakona o obligacionim odnosima a koja je prouzrokovana od strane osiguranog vozila.
Osiguravatelj u roku od 90 dana od primitka zahtjeva za naknadu štete mora ponuditi isplatu.
Prema osobi koja je prouzrokovala štetu trećoj osobi, osiguravač ima pravo regresa u
određenim slučajevima, sukladno važećim propisima. Ti slučajevi obuhvataju situacije kada je
nezgoda izazvana namjerno, kada je vozač upravljao vozilo bez dozvole, kada se upravljalo
ukradenim vozilom, kada je vozilo korišteno u svrhu koja nije navedena u ugovoru, kada je
vozač upravljao vozilom pod uticajem alkohola i kada je osoba koja je skrivila nesreću
upravljala vozilom bez dozvole vlasnika3.

3
Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju, 01-126/05

6
Zakon također reguliše i položaj institucije Zaštitnog fonda Federacije BiH koji je osnovan sa
ciljem plaćanja odštete u određenim osiguranim slučajevima kada postoji spriječenost ili
nemogućnost naplate od strane štetnika. Oštećeno lice ima pravo na nakanadu u slučaju kada
štetnik nije poznat ili ne ispunjava obavezu osiguranja nad vlastitim vozilom a pokriva i
slučajeve kada je društvo koje pokriva policu osiguranja pod stečajem ili se nad njima vodi
postupak likvidacije.

3. Ugovor o osiguranju

3.1. Oblik ugovora o osiguranju

U najvećem broju slučajeva, mada ta praksa ne predstavlja pravilo, ugovor o osiguranja se

sklapa na inicijativu osiguravača ili njegovog predstavnika koji aktivno traži saugovarača i
potencijalnog klijentu tj. osiguranika kojem nudi uslove za polisu osiguranja. U pravnom
sistemu BiH, ugovor o osiguranju se sklapa na osnovu pismene ponude koja obavezuje
ponuđača odosno osiguravača, 8 dana od prispjeća ponude ponuđenom a ugovor mora biti u
pismenoj formi. Prema ZOO, ugovor je sklopljen nakon 1) plaćanja polise osiguranja, 2) ako
ponuđeni osiguravač prihvati ponudu ili ne odgovori da odbija ponudu 3) plaćanjem premije,
dok kod obaveznog osiguranja ugovor je sklopljen samim podnošenjem prijave nakon
uplaćivanja premije4.

3.2 Stranke ugovora o osiguranju i obaveze stranka

Stranke ugovornog odnosa o osiguranju prema ZOO (Član.897) su osiguravač i osiguranik koji
na osnovu uzajamnosti i solidarnosti izvršavaju obaveze u slučaju nastupanja osiguranog
slučaja. Osiguravač je pravno lice i podliježe pravilima navedenim u poglavlju broj 2. Položaj
osiguranika zauzima lice koji namjerava osigurati svoj lični imovinski interes kod imovinskog

4
Zakon o obligacionim odnosima FBiH, Službeni list RBiH , br. 2/92, 13/93 i 13/94

7
osiguranja ili svoju tjelesno blagostanje kod životnog osiguranja. Prema definiciji iz ZOO,
osiguranikom se može smatrati svaka osoba koja ima interes da se ne dogodi slučaj (član.924).
Takva definicija ne ograničava osiguranika da sklapa ugovor samo u svoje ime i za svoj račun
što podrazumjeva da ugovor može zaključiti i u korist trećeg lica (beneficijara) ili u korist tuđe
stvari. Tako kod imovinskog osiguranja naknada štete može biti isplaćena korisniku osiguranja
a ne ugovaraču i stvar koja se osigurava ne mora biti sopstvena stvar ugovarača, nego i tuđa
stvar za koje postoji interes da ne bude oštećena. Životno osiguranje se također može ugovoriti
u korist trećeg lice pod uslovima da lice koji sklapa ugovor bude pozitivno zainteresiran za
život i zdravlja korisnika osiguranja5. Takva vrsta ugovora se obično sklapa između srodnika.

Pri sklapanju ugovora osiguranik je dužan da istinito predstavi sve okolnosti koji mogu biti od
značaja za ocjenu rizika. Izostavljanje i davanje netačnih podataka predstavljaju zabludu i
prevaru. Kod imovinskog osiguranja od naročitog interesa su podaci o stanju imovine,
okolnosti od značaja za ocjenu opasnosti kao i obavještavanje o svim promijenjenim
okolnostima značajnim za ocjenu rizika. Prema članu 914. ZOO, svaka namjera za
poduzimanjem radnji koje bi povećale opasnost moraju biti saopštene osiguravaču. Osiguranik
je dužan da vodi brigu i da održava osiguranu imovinu i da poduzima odgovarajuće mjere za
otklanjanje opasnosti iz razloga što naknada može biti umanjena u slučaju nastupanja
osiguranog slučaja koji se može pripisati dijelom i nemarnosti osiguranika. Obaveza da istinito
i potpuno odgovori na sva pitanja u ponudi veže se i za životno osiguranje dok mišljenje o
zdravstvenom stanju utvrđuje ljekar. Osiguranik zdravstvenog osiguranja dužan je prijaviti
svaku promjenu zanimanja, mjesta rada i sve druge okolnosti od značaja nakon zaključenja
ugovora. U slučaju da podaci na osnovu kojih je izdata polica osiguranja nisu tačni, druga
strana bi mogla tražiti raskid ugovora zbog dovođenja u zabludu jer da su joj okolnosti bile
ranije poznate, takav ugovor ne bi sklopila. Osnovna obaveza osiguranika je plaćanje premije
osiguravaču koja se isplaćuje u ugovorenim rokovima jer tek nakon isplaćene premije postoji
obaveza na nakandu potencijalne štete. „To sasvim odgovara prirodi osiguranja kao
organizovanog prikupljanja sredstava putem premija radi obezbjeđenja od rizika“6.

5
Trifković,M et.al., 2013, Poslovno pravo, Ekonomski fakultet Sarajevo, Sarajevo

6
Trifković,M et.al., 2013, Poslovno pravo, Ekonomski fakultet Sarajevo, Sarajevo

8
Neplaćanje premije za određene osigurane slučajeve podliježe sankciji (obavezno osiguranje)
i raskidu ugovora. Nakon nastupanja osiguranog slučaja osiguranik je dužan prijaviti
osiguravaču okolnost u roku od tri dana. Ako se slučaj ne prijavi u roku, osiguravač nije dužan
nadoknađivati štetu nastalu uslijed propusta. Kao osnovna osiguravaočeva obaveza prema
osiguraniku jeste isplata naknade štete i isplata osigurane sume utvđene ugovorom nakon što
se utvrde okolnosti i da li desio osigurani slučaj, u roku od 14 dana od dobijanja obavještenja.
Utvrđivanje visine naknade odvija se kroz faze koje stručnjaci iz osiguravajućih društava
procjenjuju naknadu stvarne štete te utvrđuju osigurani slučaj ako ne postoje prepreke za to.
Visina naknade ne može preći vrijednost štete i ograničena je visinom isplaćene osigurane
svote. Isplatom se niko ne bi trebao obogatiti.

3.3 Predmet osiguranja – uslovi za postojanje rizika

Predmetom osiguranja nazivamo određeno dobro za koje postoji interes da bude osigurano
zbog izloženosti tog predmeta riziku, jer bez rizika nema osiguranja. U skupinu predmeta
osiguranja spadaju stvari, životinje, krediti i druge bestjelesne stvari, kao i lica kod životnog
osiguranja. Rizik je opasnost koja može da nastupi ali ne i da se predvidi te potencijalno uništi
i nanese znatnu štetu osiguranom predmetu. Rizik se može smatrati i sam štetni događaj nakon
kojeg nastaje šteta (ostvareni rizik). Mogućnost procjenjivanja rizika veže se i za sam predmet
koja mora biti podoban za posljedicu radi koje se osigurava. Prema članu. 898 ZOO, pored
ovih uslova rizik mora biti i nezavistan od isključive volje ugovarača. Ništavost ugovora
uslovaljava nemogućnost nastupanja rizika ili nastupajući rizik, osim u slučajevima kada strane
nisu znale da su te okolnosti postojale ili drže da se ostvareni rizik nije desio (putativni rizik).
Posljednji opšti uslovi za rizik pokriven osiguranjem jeste da postoji pravna veza između
osiguranika i predmeta osiguranja te da radnje kojim se lice izlaže riziku nisu protupravne.

3.4 Premija

Premije koje se utvrđuju tarifom u zavisnosti od rizika kojom se imovina i lice osiguravaju

9
predstavljaju novčani iznos koji osiguranik isplaćuje osiguravaču kao cijenu rizika koju on
preuzima. Visina premije također zavisi od grane i vrste osiguranja kao i od intenziteta
nastupanja štetnog događaja, što je veća vjerovatnoća da se događaj desiti ili ponoviti, premija
je skuplja. Bitni faktori koji dovode do izvjesnije isplate naknade za štetu su i vrijeme trajanja
osiguranja i vrijednost osigurane stvari.

4. Vrste osiguranja

Pored u radu navedenih imovisnkih i ličnih osiguranja postoji i pomorsko osigurnja premda
jednu od u najširih podjela obuhvata dobrovoljno i zakonsko osiguranje. Unutar glavnih grupa
osiguranja nastaje podjela sa obzirom na vrstu rizika, vrstu opasnosti, vrstu stvari te na
upotrebljivost osigurane stvari.

4.1 Osiguranje imovine

Imovinom koja je podobna za osiguravanje smatramo svaku stvar koja posjeduje određenu
vrijednost. Tako se osiguranje imovine dijeli na osiguranje stvari i osiguranje od imovinske
štete. Kod prvog u fokusu imamo stvar koja bi eventualno mogla biti uništena ili oštećena dok
se kod druge vrste osiguranja naknada štete isplaćuje u slučaju nastupanja osiguranog slučaja
za koje nije relevantno da li je prouzrokovana stvarna šteta. Ova vrsta osiguranja primjenjuje
se i kod aleatornih ugovora kada nije ostvaren mogući dobitak. Prema ZDOPO taksativno su
navedene vrste imovinskih osiguranja, nabrojat ćemo samo neke: osiguranje od nezgoda,
zdravstveno osiguranje, osiguranje cestovnih vozila, osiguranje plovila, osiguranje robe u
prevozu, osiguranje imovine od požara i prirodnih sila, osiguranje kredita, osiguranje troškova
pravne zaštite..

4.2 Osiguranje lica

Osiguranjem lica osiguraniku se omogućava zaštita u slučaju nastupanja određene životne

10
dobi, osiguranje u slučaju smrti te osiguranja od tjelesnih povreda i invaliditeta u slučaju
nezgode. Zdravstveno osiguranje povezano je investicijskih fondovima čije su nakade iz polisa
osiguranja povezane sa vrijednošću dionica zajedničkih fondova u FBiH.

4.3 Plovidbeno osiguranje

Plovidbeno osiguranje obuhvata rizike kojim su izloženi brodovi i oprema za brodove te roba
koja se prevozi brodom. Osigurani rizici su plovidbene nezgode, elementarne nepogode,
eksplozije, požari i razbojništva a šteta koja nastane može biti potpuna ili djelimična. Osigurana
lica, kao i u definiciji iz ZOO, je lice kojem je u interesu da osigurani slučaj ne nastupi.

5. Prestanak ugovora o osiguranju

Ugovor o osiguranju može prestati bilo poništenjem ili raskidom a uslovi za poništenje
izjednačavaju se sa ostalim imenovanim ugovorim prema opštim pravilima obligacionog
prava. U tom slučaju stranke su dužne vratiti primljeno na osnovu ugovora tako ako stvar
propadne usred slučaja koji nije obuhvaćen polisom osiguranja, osiguravač vraća srazmjeran
dio premije. Ugovor prestaje po sili zakona uslijed stečaja osiguravača ili uslijed neplaćanja
dospjelih premija od strane osiguranika uz poštivanje zakonskih rokova. Osiguravač može
jednostrano raskinuti ugovor i zadržati primljene premije ako osiguranik svjesno prešuti bitne
podatke vezane za formiranje polise osiguranja ili u slučajevaima kada se rizik za nastupanje
štete posljedice izrazito poveća od trenutka sklapanja pravnog posla dok osiguranik može
jednostrano raskinuti ugovor u slučaju kada osiguravač odbije smanjenje premije uslijed
smanjenja rizika. „Napokon, u teoriji se smatra da osiguranik ima opšte ovlaštenje da u svako
doba otkaže ugovor. Razumije se da tada treba da duguje naknadu štete koju je takvim aktom
prouzrokovao“.7

7
Trifković,M et.al., 2013, Poslovno pravo, Ekonomski fakultet Sarajevo, Sarajevo

11
Zaključak

Iako polise i uslovi koje nude osiguravajuća društva ne uklanjaju niti umanjuju šansu za
potencijalno nastupajući rizik, a postoji i upitna dugoročna isplativost za štete manje
vrijednosti, ipak je nepobitna činjenica da finansijska sigurnost koje nude polise osiguranja
imaju znatan psihološki učinak na osiguranika i na njegove srodinike te ga upućuje na brižljivi
odnos prema stvarima. Usluge za različite tipove osiguranja osiguravajućim društvima pruža
stabilan izvor prihoda kroz premije i investicije i postavlja ih u skupinu značajnih privrednih
subjekata unutar pravnog poretka jedne države.

Nacionalno zakodavstvo

12
Zakon o obligacionim odnosima FBiH, Službeni list RBiH , br. 2/92, 13/93 i 13/94

Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom

osiguranju, Službene novine Federacije BiH 01-126/05

Zakon o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju, Službene novine Federacije BiH

24/05 i 36/10 od 16.6.2010

Literatura

13
Trifković,M/Milić,S/Trivun,V/Silajdžić,V/Novalija,F., 2013, Poslovno pravo, Ekonomski
fakultet Sarajevo, Sarajevo

Tadić,M., 2016, Privredno pravo (prema programu pravosudnog ispita), JP NIO Službeni list
BiH, Sarajevo

14