Professional Documents
Culture Documents
Prirucnik Za Primenu Zakona o Planiranju I Izgradnji PDF
Prirucnik Za Primenu Zakona o Planiranju I Izgradnji PDF
O PLANIRANJU I IZGRADNJI
DEO I
PREGLED NOVIH ZAKONSKIH REŠENJA ZAKONA
O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PLANIRANJU I IZGRADNJI
KOMENTAR ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA
ZAKONA O PLANIRANJU I IZGRADNJI
„Sl. glasnik RS”, br. 132/2014................................................................................................................9
Predmet uređenja i stupanje na snagu ..................................................................................................................................... 9
Definicije pojmova i načela ....................................................................................................................................................... 9
Načela ......................................................................................................................................................................................... 12
Objedinjena procedura u postupcima za izdavanje akata
u ostvarivanju prava na izgradnju i korišćenje objekata ...................................................................................................... 14
Prostorni planovi i drugi planski akti .................................................................................................................................... 16
Parcelacija .................................................................................................................................................................................. 18
Ukidanje Republičke agencije za prostorno planiranje ....................................................................................................... 19
Građevinsko zemljište .............................................................................................................................................................. 19
Građenje ..................................................................................................................................................................................... 22
Uklanjanje objekata .................................................................................................................................................................. 24
Nadležnost za donošenje podzakonskih akata ..................................................................................................................... 24
Prelazne i završne odredbe ...................................................................................................................................................... 25
KOMENTAR ZAKONA O IZMENAMA
ZAKONA O PLANIRANJU I IZGRADNJI
„Sl. glasnik RS”, br. 145/2014..............................................................................................................27
DEO II
KOMENTARI ZAKONA O PLANIRANJU I IZGRADNJI - Prilozi
NOVA REŠENJA U VEZI SA GRAĐEVINSKIM ZEMLJIŠTEM.......................................................29
DEO III
PITANJA I ODGOVORI U VEZI SA PRIMENOM
ZAKONA O PLANIRANJU I IZGRADNJI
ODGOVORI NA PITANJA POSTAVLJENA NA SAVETOVANJU „PRIMENA
NAJNOVIJIH IZMENA I DOPUNA ZAKONA O PLANIRANJU I IZGRADNJI”
ODRŽANIM TOKOM JANUARA MESECA 2015. GODINE..........................................................130
Objedinjena procedura...........................................................................................................................................................130
Prostorno i urbanističko planiranje......................................................................................................................................131
Građevinsko zemljište.............................................................................................................................................................133
Građevinska dozvola...............................................................................................................................................................146
Građenje....................................................................................................................................................................................147
Upotrebna dozvola..................................................................................................................................................................147
Uklanjanje objekata.................................................................................................................................................................148
Inspekcijski nadzor i postupanje inspektora........................................................................................................................148
DEO IV
PRILOZI - tekstovi propisa
ZAKON O PLANIRANJU I IZGRADNJI
(„Sl. glasnik RS”, br. 72/2009, 81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka US,
24/2011, 121/2012, 42/2013 - odluka US, 50/2013 - odluka US,
98/2013 - odluka US, 132/2014 i 145/2014)......................................................................................151
I OSNOVNE ODREDBE .......................................................................................................................................................151
II PROSTORNO I URBANISTIČKO PLANIRANJE ........................................................................................................160
S
kupština Republike Srbije donela je Zakon o izmenama i dopunama Zakona o planiranju i iz-
gradnji („Sl. glasnik RS”, br. 132/2014) koji je objavljen u „Službenom glasniku RS”, br. 132/2014
od 11.9.2014. godine. Zakon o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS”, br. 72/2009, 81/2009 -
ispr., 64/2010 - odluka US, 24/2011, 121/2012, 42/2013 - odluka US, 50/2013 - odluka US, 98/2013 -
odluka US i 132/2014 - dalje: Zakon) je stupio na snagu dana 17.12.2014. godine, ali je primena nekih
odredaba odložena do 1.3.2015. godine, odnosno do 1.1.2016. godine. Promene su brojne i značajne,
a zbog obimnosti promena, neće moći da se prikažu svi detalji.
Novi pojmovi
1) D irektiva Inspire - Reč je o jednoj od direktiva Evropske unije. Direktive u EU su opšti akti
- propisi koji sadrže norme kojima se delimično uređuje određeni pravni odnos, a od država
članica se očekuje da svojim propisima predvide i urede detalje. Direktive su obavezujuće za
države članice, a zbog toga su značajne i za države koje žele da pristupe EU u svojstvu puno-
pravnog člana. Kada je reč o Inspire direktivi, nju su doneli Savet EU i Evropski parlament
dana 14.3.2007. godine (2007/2/EC). Objavljena je u Službenom listu EU, L 108/1 od 25.4.2007.
godine, a stupila je na snagu 15.5.2007. godine. Direktivom se uspostavlja sistem obezbeđenja i
praćenja informacija o uticaju aktivnosti na životnu sredinu. Od 2007. godine više puta je me-
njana, a Evropska komisija je donela i značajan set propisa u rangu podzakonskih akata kojima
se uređuje i obezbeđuje primena ove direktive.
2) O bjekti javne namene - Ovaj pojam koristi veći broj normi Zakona zbog čega je on i defini-
san u okviru ovog člana. Reč je objektima koji se koriste za obavljanje delatnosti, odnosno
zadovoljavanje potreba većeg broja lica ili u opštem interesu pri čemu je samo korišćenje jav-
no, odnosno dostupno svakom licu, posredno ili neposredno. Razlikuju se dve vrste objekata
javne namene:
1) objekti javne namene u javnoj svojini (linijski infrastrukturni objekti, objekti za potrebe
državnih organa, organa teritorijalne autonomije i lokalne samouprave itd.); i
2) objekti javne namene koji mogu biti u svim oblicima svojine (bolnice, domovi zdravlja, do-
movi za stare, objekti obrazovanja, otvoreni i zatvoreni sportski i rekreativni objekti, objekti
kulture, saobraćajni terminali, pošte i drugi objekti).
Osim toga, mogu se razlikovati i:
1) objekti javne namene po osnovu posebnih zakona; i
2) objekti javne namene na osnovu opštih propisa, odnosno na osnovu njihove namene, a u
skladu sa opštim propisima.
3) K lasa (objekata ili radova) - je određena kao grupa objekata (ili radova) koji su povezani za-
jedničkim karakteristikama (u pogledu strukturne i tehnološke složenosti, uticaja na životnu
sredinu i namene, odnosno rizika koji prati njihovo izvođenje odnosno korišćenje).
4) T unel - podzemni infrastrukturni objekat koji služi za protok lica ili vozila, odnosno posebne
namene, čijom izgradnjom se ne narušava korišćenje zemljišta na površini terena postojeće
namene.
5) K lizište - vid erozije zemljišta koji nastaje pod uticajem prirodnih sila (ne pod uticajem čoveka),
a pojavljuje se u obliku odvajanja dela tla od podloge i nekontrolisanog kretanja po njoj.
6) R ekonstrukcija linijskog infrastrukturnog objekta - obuhvata izvođenje radova na postoje-
ćem linijskom infrastrukturnom objektu u zaštitnom pojasu kojima se menjaju neka njegova
svojstva (gabarit, volumen, položaj ili oprema).
7) S anacija klizišta - sistem radova koji se preduzimaju u cilju sprečavanja pojave novog klizišta
na istom mestu ili raščišćavanja posledica postojećeg klizišta, uključujući i projektovanje i obez-
beđenje potrebne tehničke dokumentacije.
8) I maoci javnih ovlašćenja - organi RS, autonomne pokrajine, jedinice lokalne samouprave,
posebne organizacije i druga lica koja vrše javna ovlašćenja na osnovu zakona ili u skladu sa
zakonom.
9) F inansijer - Lice koje učestvuje u finansiranju izgradnje (dogradnje, rekonstrukcije, adaptacije,
sanacije ili izvođenja drugih građevinskih odnosno investicionih radova) određenog objekta,
na osnovu ugovora sa licem koje ima status investitora i koje po tom osnovu stiče pravo svojine
u idealnom ili realnom delu na objektu koji se gradi. Za ovakva lica Zakon predviđa da stiču i
određena prava i obaveze koje su predviđene za investitora.
Reč je o postupku u kome ispunjenost uslova utvrđuje komisija koju obrazuje ministar nadležan za po-
slove građevinarstva. Na osnovu izveštaja komisije, ministar donosi rešenje koje je konačno u uprav-
nom postupku. Predviđena je i pretpostavka usaglašenosti koja važi za isprave o usaglašenosti izdatoj
od strane odgovarajućeg tela „EA MLA” (Evropske organizacije za akreditaciju).
Načela
Zakon proklamuje jedan broj načela koja služe realizaciji Zakona prilikom tumačenja njegovih
normi, ali i kao instrukcija za sve one subjekte koji donose podzakonske akte, odnosno rade na poslo-
vima planiranja ili definisanja različitih politika i njihovih realizacija. Zakonodavac se i sâm rukovodio
ovim načelima prilikom izrade Zakona. Zakon je i pre poslednjih promena sadržao načela. U odnosu
na prethodna, sadašnja načela su neznatno izmenjena i dopunjena. Po broju načela, sada ih ima za
četiri više, a po sadržini, odnosno opisu, načela su dopunjena i poboljšana.
Reč je o sledećim načelima:
1) o drživi razvoj kroz integralni pristup u planiranju; Održivi razvoj je jedan od principa koji je
protkan kroz mnoge norme i politike. Održivi razvoj se ostvaruje onda kada se ne beleži pad ra-
zličitih pokazatelja, a pre svega onih ključnih (kao što je BNP, broj stanovnika, rast industrijske
proizvodnje i sl.), već njihov rast. Zakon povezuje održivi razvoj i integralni pristup planiranju
koji razrađuje kroz svoje naredne odredbe, a naročito u vezi sa Inspire direktivom EU. Od pla-
niranja se očekuje da doprinese razvoju, i to stalnom (održivom) razvoju. Naglasak na integralni
pristup planiranju ne treba razumeti kao isključenje uticaja ostalih funkcija. Sâm integralni pri-
stup planiranju podrazumeva suštinsku koordinaciju u planiranju između učesnika planiranja
na različitim nivoima.
2) r avnomeran teritorijalni razvoj; Princip je od posebnog značaja za našu državu u kojoj se
pokazuje neravnomeran razvoj pojedinih delova teritorije. Reč je o neskladu urbanog, teritori-
jalnog i privrednog razvoja, odnosno raspodeli resursa. Odavno je zapaženo da postoje značajne
razlike na relacijama: selo-grad; između pojedinih regiona gde se po nerazvijenosti naročito
ističu istok i jug Srbije; privrednih potencijala u različitim delovima države. Neravnomeran te-
ritorijalni razvoj produkuje mnoge negativne efekte, zbog čega se i insistira na ravnomernom
teritorijalnom razvoju.
3) r acionalno korišćenje zemljišta podsticanjem mera urbane i ruralne obnove i rekonstrukci-
je; Zemljište je ograničen resurs koji se ne može stvoriti. Zbog toga je njegovo racionalno kori-
šćenje uvek bilo posebno značajno. Zakon je to konkretizovao kroz više odredaba, ali to podiže
i na nivo načela sa ciljem da se vodi računa o tome na svim nivoima realizacije ovog zakona.
4) r acionalno i održivo korišćenje neobnovljivih resursa i optimalno korišćenje obnovljivih
resursa; U današnjim okolnostima ugrožene životne sredine od posebnog je značaja vođenje
računa o neobnovljivim resursima, kao i o korišćenju obnovljivih resursa. Iako su interesi uče-
snika različitih odnosa često jači od svesti o opštem i zajedničkom interesu, stav zakonodavca je
ispravan kada to, makar, proklamuje kao princip.
5) z aštita i održivo korišćenje prirodnih dobara i nepokretnih kulturnih dobara; Zaštita i ko-
rišćenje prirodnih dobara više pripada prethodnom principu i ovde važe sve ono što važi i za
njega. Posebno su izdvojena i kulturna dobra koja su neobnovljivi resurs i blago svake zajednice.
Princip zaštite i norme o zaštiti su predviđene i konkretizovane kroz brojne propise koji su već
doneti, ali ne smeta da se to ponovi i kroz princip u ovom zakonu.
6) p revencija tehničko-tehnoloških nesreća, zaštita od požara i eksplozija, zaštita od prirodnih
nepogoda, otklanjanje uzroka koji izazivaju klimatske promene; Ovaj princip delom govori o
bezbednosti i zaštiti od različitih vrsta opasnosti, a delom o zaštiti životne sredine. U odnosu na
zaštitu životne sredine, on bi se podrazumevao i mogao izvući i iz prethodnih principa, ali zbog
značaja potreba zaštite životne sredine, opšti je utisak da ponavljanje i razrada ovog principa
ne treba da smeta, čak i ako se ponavlja više puta. U pogledu zaštite od produkata i aktivnosti
čoveka, odnosno njegovih proizvoda i delatnosti, za to postoje takođe brojni propisi i potreba
zaštite nije sporna. Čak i da to nije predviđeno ovim zakonom, iz postojećih brojnih propisa,
implicitno se izvlači ovaj princip.
7) p
laniranje i uređenja prostora za potrebe odbrane zemlje; Iz ugla ovog zakona, smisao prin-
cipa je samo u tome da to izdvoji iz materija koju uređuje. To je učinjeno i eksplicitno u članu
1. stav 2. zakona, tako da ovaj zakon i ne mora da proklamuje principe vezane za odbranu jer
i ne uređuje ovu vrstu materije. Princip, ovde, ima značaja samo utoliko da još jednom izdvoji
posebnosti aktivnosti odbrane zemlje, pri čemu se uređenje ove materije prepušta posebnim
propisima. Ipak, pojedine odredbe ovog zakona upućuju na mogućnost da pojedini akti sadrže
i mere koje mogu imati značaja za odbranu. Tako se članom 10. predviđa da, ako nadležno
ministarstvo ne odluči drugačije, dokumenti prostornog i urbanističkog planiranja sadrže mere
uređenja i pripreme teritorije za potrebe odbrane zemlje, kao i podatke o područjima i zonama
objekata od posebnog značaja i interesa za odbranu zemlje.
8) u
saglašenost sa evropskim propisima i standardima iz oblasti planiranja i uređenja pro-
stora; Republika Srbija namerava da postane članica EU. Do prijema u članstvo potrebno je
preduzeti brojne aktivnosti, između ostalog, i na planu usklađivanja propisa. Zbog toga se, i pre
prijema u članstvo, vodi računa o usklađivanju skoro na isti način, kao što će se o tome voditi
računa i nakon prijema u članstvo.
9) u
napređenje i korišćenje informacionih tehnologija koje doprinose boljoj efikasnosti i eko-
nomičnosti rada javne uprave na poslovima izgradnje; Informacione tehnologije su se i sâme
nametnule, a prednosti od njihovog korišćenja su odavno poznate i dokazane. Potreba njihovog
korišćenja je danas podignuta na nivo elementarne potrebe opstanka. Zbog toga, ova odredba,
iako potpuno tačna, pomalo zvuči kao instrukcija za neupućene i zaostale u odnosu na današnje
vreme. Iskustvo potvrđuje da takvih sredina ima, a to nekada važi i za državne organe najvišeg
nivoa. Utoliko je odredba i potrebna, ali zastrašujuća pri pomisli da to treba reći jer još uvek nije
došlo do svesti onih na koje se odnosi.
10) u češće javnosti; Kada se pogleda iz istorijskog ugla, primetno je da danas jača princip javnosti,
odnosno učešća javnosti, bar kada je reč o javnim funkcijama, javnim poslovima i „javnim lič-
nostima”. Sa druge strane, jača princip privatnosti u odnosu na fizička lica i zaštite podataka o
ličnosti. Ovaj zakon se uglavnom bavi poslovima koji imaju obeležje poslova od javnog značaja
i zbog toga proklamuje princip učešća javnosti. Princip se konkretizuje kroz brojne specijalne
odredbe kojima je zajedničko to, da organi i institucije koji vrše vlast moraju da obezbede uče-
šće javnosti i razbijanje distanciranja vlasti od učešća drugih subjekata. Time se ne isključuje
potreba zaštite različitih oblika tajni i poverljivih podataka, ali ta zaštita ne sme biti u funkciji
prikrivanja nerada ili lošeg rada vlasti, već zaštite koja je neophodna. Ako to nije neophodno,
poželjno je uvek obezbediti što šire učešće javnosti.
11) o čuvanje običaja i tradicije; Zakon je proklamovao ovaj princip, šta god da se podrazumeva
pod običajima i tradicijom. Čini se da je to više bio ustupak aktuelnom javnom mnjenju koje
se zbog krize vezuje za prošlost, nego što je to održivo putem propisa. Uostalom, i običaji i tra-
dicija se menjaju i oni su rezultat vladajućeg opšteg mišljenja, oblika kolektivne svesti, na koju
propisi obično ne mogu mnogo da utiču, jer se zasnivaju na ubeđenju da je nešto ispravno, pre
nego na zakonu ili drugom propisu. Ova instrukcija ima smisla, ako se shvati kao ukazivanje
da ne treba „vršiti nasilje” nad običajima i tradicijom, već ih prepustiti sopstvenim tokovima.
Ne menjati ih nasilno. Međutim, nema svrhe ni kočiti promenu običaja i tradicije jer bi se onda
propisi pokazali kao faktor sprečavanja razvoja.
12) o čuvanje specifičnosti predela; Prostor ima svoja određena svojstva koja su nekada speci-
fična, odnosno različita u odnosu na druge. Očuvanje specifičnosti pojedinih prostora ima
smisla ukoliko taj prostor ima pozitivna svojstva. Međutim, delovi teritorije koji su devastirani,
zagađeni, nepoželjni za korišćenje i slično ne mogu biti na listi predela čije specifičnosti treba
očuvati. Čini se da ovde nedostaje neki atribut koji bi opredelio da je reč o pozitivnim svojstvi-
ma predela ili bar da se to ne odnosi na predele sa nepoželjnim svojstvima, iako možemo reći
da se to podrazumeva.
13) h
orizontalna i vertikalna koordinacija. Zakon posebno definiše ove pojmove. Pod horizon-
talnom koordinacijom se podrazumeva povezivanje sa susednim subjektima, odnosno teri-
torijama „na istom nivou”, npr. na nivou lokalne samouprave. Vertikalna koordinacija znači
povezivanje po hijerarhiji - između različitih nivoa vlasti. Princip ne može biti sporan, ali može
biti sporna realizacija. Za koordinaciju je potrebno usaglašavanje. Ako usaglašavanja nema,
odnosno ako ne bude postignuto između subjekata na horizontalnom nivou, mora postojati
uređen mehanizam usaglašavanja. U suprotnom, sve ostaje na nivou preporuke koju nije ni
trebalo dati, jer se podrazumeva, a nema mehanizama za njeno ostvarenje. Vertikalna koordi-
nacija je manje problematična u pogledu efekata - usklađivanja između različitih nivoa vlasti,
jer će se niži nivoi vlasti redovno uskladiti sa višim, po samoj prirodi odnosa. Ovde je problem
obezbeđenja ostvarivanja interesa nižih nivoa vlasti u odnosu na više i onemogućavanje da viši
nivoi vlasti, po svom položaju, nametnu svoja rešenja koja ne moraju biti dobra i za one druge.
Bez obezbeđenja odgovarajućih mehanizama za ostvarivanje ovog načela, ono je - u odnosu na
ostala načela - u najvećoj meri sporno iz ugla realizacije.
zna za odgovorno lice u imaocu javnog ovlašćenja je 10.000 do 50.000 dinara. U roku od tri radna dana
od dana prijema zahteva podnosioca zahteva za priključenje objekta na odgovarajuću mrežu, nadležni
organ upućuje zahtev imaocu javnih ovlašćenja da izvrši priključenje.
Ako je objekat izveden u skladu sa uslovima za priključenje, propisan je i rok u kome je imalac jav-
nih ovlašćenja dužan da izvrši priključenje objekta na komunalnu i drugu infrastrukturu i da o tome
obavesti nadležni organ. Rok iznosi 15 dana od dana prijema zahteva, ako lokacijskim uslovima nije
predviđeno drugačije, što se ne odnosi na priključenje objekta na prenosnu elektroenergetsku mrežu
(iznad 110 kV). Podnosilac zahteva snosi sve troškove pribavljanja odgovarajućih saglasnosti, a dužan
je i da plati odgovarajuću taksu za rešavanje o zahtevu.
Propisana je i obaveza vođenja registra objedinjenih procedura. Reč je o dva registra. Jedan je
„lokalni” registar, odnosno registar koji vodi nadležni organ, a drugi je centralni - registar koji se vodi
za celu Republiku. Registar (svaki od ovih) se vodi kao elektronski, javno dostupan registar koji sadrži
bazu podataka o toku svakog pojedinačnog predmeta, od podnošenja zahteva za izdavanje lokacijskih
uslova, do izdavanja upotrebne dozvole, koja sadrži i akta pribavljena i izdata u toj proceduri, odnosno
sve akte i izdate ili pribavljene u postupku rešavanja predmeta.
Registar objedinjenih procedura vodi lice koje je imenovano kao registrator. On je dužan da obez-
bedi objavljivanje lokacijskih uslova, građevinske i upotrebne dozvole u elektronskom obliku putem
interneta, u roku od tri radna dana od dana njihovog izdavanja. I za registratora je propisana obaveza
podnošenja prekršajne prijave, protiv imaoca javnih ovlašćenja i odgovornog lica imaoca javnih ovla-
šćenja, ako tokom sprovođenja objedinjene procedure taj imalac javnih ovlašćenja ne postupa na na-
čin i u rokovima propisanim Zakonom, najkasnije u roku od tri radna dana od isteka propisanog roka
za postupanje. Ako se u nadležnom organu ne odredi registrator, rukovodilac nadležne službe ima
prava i odgovornosti koja su Zakonom propisana za registratora. Zakonom je dato ovlašćenje Ministru
nadležnom za poslove građevinarstva da uredi vođenje i sadržinu registra objedinjenih procedura.
Centralni registar vodi Agencija za privredne registre i on objedinjuje podatke iz registara svih
ostalih organa sa teritorije RS. Funkcija registratora centralne evidencije je samo to da objedini ove
podatke preuzimanjem u elektronskom obliku i obezbedi njihovu dostupnost preko internet stranice
APR. On ima i posebne obaveze u odnosu na kontrolu ostalih registratora i drugih lica i podnošenje
prekršajnih prijava. Reč je o prekršajnoj prijavi zbog propuštanja da se organizuje javna prezentacija
urbanističkog projekta, kao i o prekršajnoj prijavi zbog propuštanja registratora u nadležnom organu
da podnese prijavu zbog propuštanja drugih lica protiv kojih je morao da podnese prijavu.
Za sprovođenje objedinjene procedure propisano je da organ koji je sprovodi vrši samo for-
malnu kontrolu - proveru ispunjenosti formalnih uslova, bez upuštanja u ocenu tehničke dokumen-
tacije ili verodostojnosti dokumenata. Zakon, čak, određuje i koji su to formalni uslovi, propisujući da
organ proverava ispunjenost samo sledećih uslova:
1) ocenjuje sopstvenu nadležnost za postupanje po zahtevu, odnosno prijavi;
2) ocenjuje aktivnu legitimaciju podnosioca zahteva - da li je podnosilac zahteva, odnosno prijave
lice koje, u skladu sa ovim zakonom, može biti podnosilac zahteva odnosno prijave, što najčešće
podrazumeva dokazivanje njegovog prava na zemljištu ili objektu koje mu omogućava da se
pojavi kao podnosilac zahteva;
3) urednost zahteva - da li zahtev, odnosno prijava sadrži sve propisane podatke;
4) kompletnost zahteva - da li je uz zahtev, odnosno prijavu priložena sva dokumentacija propisa-
na ovim zakonom i podzakonskim aktima donetim na osnovu ovog zakona;
5) izvršenje obaveze plaćanja takse - da li je uz zahtev priložen dokaz o uplati propisane naknade,
odnosno takse;
6) saglasnost izvoda iz projekta sa lokacijskim uslovima - da li su podaci navedeni u izvodu iz
projekta, koji je sastavni deo zahteva za izdavanje građevinske dozvole, u skladu sa izdatim
lokacijskim uslovima.
Ako formalni uslovi nisu ispunjeni, Zakon ne predviđa uobičajeno rešenje - donošenje zaključka
kojim se ostavlja naknadni rok za uređenje zahteva, već odbacivanje zahteva. Međutim, omogućeno je
podnosiocu zahteva da u roku od 10 dana od dana prijema zaključka o odbacivanju zahteva, a najka-
snije u roku od 30 dana od dana objavljivanja zaključka na internet strani nadležnog organa, podnese
novi - usaglašeni zahtev, odnosno zahtev koji ne sadrži nedostatke. Ako tako postupi ne plaća ponovo
taksu i ne mora da dostavlja dokumentaciju koju je dostavio uz prethodni zahtev koji je odbačen. U
suprotnom, plaća i taksu i ponovo dostavlja svu dokumentaciju. Druga mogućnost je žalba protiv za-
ključka o odbacivanju, ali ako se sa žalbom ne uspe, podnosilac zahteva će zasigurno propustiti rok u
kome može podneti uredan zahtev bez plaćanja nove takse i dostavljanja dokumentacije, čime rizikuje
za slučaj neuspeha.
Princip formalne kontrole je dosledno sproveden zakonom i u pogledu odgovornosti organa koji
odlučuje o zahtevu. Ako nastupi šteta kao posledica primene tehničke dokumentacije, na osnovu koje
je izdata građevinska dozvola ili rešenje u situacijama kada se po Zakonu ne izdaje građevinska do-
zvola, za koju se naknadno utvrdi da nije u skladu sa propisima i pravilima struke, za štetu solidarno
odgovaraju projektant koji je izradio i potpisao tehničku dokumentaciju, vršilac tehničke kontrole i
investitor, ali ne i organ koji je izdao dozvolu, odnosno subjekt kome pripada taj organ.
Propisani su i rokovi za preduzimanje pojedinih radnji u postupku, i to tako da je nadležni
organ dužan da:
1) po zahtevu za izdavanje lokacijskih uslova, te uslove izda najkasnije u roku od pet radnih dana
od pribavljanja svih uslova, isprava i drugih dokumenata;
2) po zahtevu za izdavanje građevinske dozvole, dozvolu izda najkasnije u roku od pet radnih dana
od dana podnošenja zahteva za izdavanje građevinske dozvole;
3) po prijavi radova, potvrdi prijem prijave bez odlaganja, osim ako se uz prijavu radova podnosi
sredstvo obezbeđenja predviđeno zakonom, u kom slučaju nakon provere valjanosti sredstva
obezbeđenja prijavu radova potvrdi, odnosno odbaci rešenjem, u roku od pet radnih dana;
4) po zahtevu za priključenje objekta na infrastrukturu, uputi taj zahtev imaocu javnih ovlašćenja
u roku od tri radna dana od dana podnošenja zahteva;
5) po zahtevu za izdavanje upotrebne dozvole, dozvolu izda najkasnije u roku od pet radnih dana
od dana podnošenja zahteva za izdavanje upotrebne dozvole;
6) po zahtevu za izdavanje rešenja iz člana 145. Zakona, rešenje izdaje najkasnije u roku od pet
radnih dana od dana podnošenja zahteva.
U tok roka računa se i preduzimanje radnji koje je organ dužan da preduzme po službenoj duž-
nosti u ime i za račun podnosioca zahteva prema nosiocima javnih ovlašćenja. Kada nadležni organ
izda građevinsku dozvolu, dužan je da je po službenoj dužnosti dostavi građevinskoj inspekciji bez
odlaganja. Standard „bez odlaganja” redovno podrazumeva prvi naredni radni dan.
postojećih ili srušenih objekata i na rekonstrukciju postojećih objekata ili nove izgradnje na istoj ka-
tastarskoj parceli.
Zakon sada omogućava da se plan detaljne regulacije donese i kada prostornim, odnosno urbani-
stičkim planom jedinice lokalne samouprave to nije predviđeno. Potrebno je da odluku o tome donese
nadležni organ, a odluka može biti doneta i na zahtev lica koje sa jedinicom lokalne samouprave
zaključi ugovor o finansiranju izrade tog planskog dokumenta. Pravilo je da se plan detaljne regula-
cije izrađuje nakon izrade idejnog projekta. Međutim, Zakon dopušta da se plan detaljne regulacije
izrađuje i istovremeno sa njim, ako je reč o linijskim infrastrukturnim objektima. Planski dokumenti
koji se odnose na šira područja moraju da sadrže i pravila regulacije, parcelacije i građenja koja će se
primenjivati prilikom izdavanja lokacijskih uslova i sprovođenja postupaka parcelacije i preparcelacije
do donošenja plana detaljne regulacije. Za vreme izrade detaljnog plana regulacije, odlukom o njego-
voj izradi može se propisati i zabrana izgradnje u obuhvatu plana, najduže u trajanju od 12 meseci od
dana donošenja odluke.
Zakon propisuje i obavezu usklađenosti planskih dokumenata po principu hijerarhije od širih ka
užim planovima. Svaki plan mora biti u skladu sa planom koji se odnosi na šire područje. Kontrolu
usklađenosti planova vrši komisija koju obrazuje ministar nadležan za poslove prostornog planiranja i
urbanizma, a za planske dokumente na teritoriji autonomne pokrajine, komisija koju obrazuje nadlež-
ni organ pokrajine. Sredstva za rad komisije obezbeđuju se u budžetu RS, odnosno pokrajine. Propisa-
na je i pozitivna pretpostavka ćutanja uprave. Komisija je dužna da izvrši kontrolu usklađenosti u roku
od 15 dana od dana prijema zahteva. Ako komisija ne izvrši kontrolu usklađenosti, po isteku ovog
roka smatra se da je saglasnost data. Ako je kontrola izvršena, komisija je dužna da dostavi izveštaj
nadležnom ministru, odnosno organu autonomne pokrajine u roku od osam dana od dana izvršene
kontrole. Iako Zakon ne predviđa izričito, komisija bi morala da dostavi i jedan primerak izveštaja
podnosiocu zahteva, makar zbog toga da bi on znao je kontrola izvršena i da nije po samom zakonu
nastupila pozitivna pretpostavka ćutanja uprave. Zakon ne propisuje rok u kome ministar, odnosno
nadležni organ autonomne pokrajine mora da odluči. Samo dostavljanje izveštaja sprečava nastupanje
pozitivne pretpostavke ćutanja administracije, sve dok se odluka ne donese. Ako se utvrdi da nema
uslova za davanje saglasnosti, ministar, odnosno nadležni organ AP naložiće nosiocu izrade, izradu
novog dokumenta u roku od 90 dana.
Značajna novina je i propisivanje obaveze uspostavljanja Centralnog registra planskih doku-
menata. Registar vodi organ nadležan za poslove državnog premera i katastra, a uspostavlja se za sve
planske dokumente čije je donošenje predviđeno zakonom. Svaki organ koji donosi neki od planskih
dokumenata dužan je da ga dostavi organu koji vodi Centralni registar u roku od 10 dana od njegovog
stupanja na snagu. Oblik u kome se dostavlja biće uređen podzakonskim aktom.
Zakon uvodi i nova rešenja u pogledu obezbeđenja učešća javnosti u postupku izrade prostor-
nih ili urbanističkih planova. Nakon donošenja odluke o izradi prostornog ili urbanističkog plana
mora se sprovesti postupak koji Zakon pominje kao rani javni uvid. U ovom postupku, nosilac izrade
plana organizuje upoznavanje javnosti sa ciljevima i svrhom izrade plana i mogućim rešenjima, a jav-
nosti se mora na odgovarajući način obezbediti mogućnost izjašnjavanja i uticaj na moguća planska
rešenja. Postupak ranog javnog uvida sprovodi odgovarajuća komisija.
Kada nacrt planskog dokumenta bude izrađen obezbeđuje se ponovno sprovođenje postupka jav-
nog uvida. Pre izlaganja na javni uvid mora se obezbediti stručna kontrola. Stručna kontrola obuhva-
ta proveru usklađenosti planskog dokumenta sa planskim dokumentima šireg područja, odlukom o
izradi, važećim propisima, standardima i normativima, kao i proveru opravdanosti planskog rešenja.
Komisija koja vrši stručnu kontrolu izrađuje izveštaj koji se unosi u obrazloženje planskog dokumenta.
Za urbanistički projekat predviđeno je da organ jedinice lokalne samouprave potvrđuje da urbanistič-
ki projekat nije u suprotnosti sa važećim planskim dokumentom i propisima. Pre potvrđivanja urba-
nističkog projekta, ovaj organ ima obavezu da organizuje javnu prezentaciju i evidentira sve primedbe
i sugestije, te da nakon toga dostavi urbanistički projekat sa svim primedbama komisiji za planove.
Propisan je i rok od osam dana u kome komisija mora da razmotri primedbe, izvrši stručnu kontrolu
i konstatuje da li ima suprotnosti sa drugim planskim dokumentima, te da na osnovu toga predloži da
se urbanistički projekat prihvati ili odbije. Organ nadležan za poslove urbanizma dužan je da u daljem
roku od pet dana potvrdi ili odbije urbanistički projekat i obavesti podnosioca zahteva. U daljem roku
od pet dana dužan je i da ga objavi na internet stranici.
Zakon uvodi i funkciju glavnog urbaniste. Njegov zadatak je da koordinira izradu planskih do-
kumenata i vrši koordinaciju rada između organa nadležnog za poslove urbanizma i javnih preduzeća
i drugih institucija uključenih u postupke izrade i donošenja planskih dokumenata. On je po funkciji i
predsednik komisije za planove. Imenuje ga skupština jedinice lokalne samouprave na period od četiri
godine.
Planski dokumenti služe, između ostalog, i tome da se licima koja žele da grade omogući dobija-
nje informacija o tome šta je dopušteno graditi na određenoj teritoriji. U tom cilju Zakon predviđa
mogućnost izdavanja informacija o lokaciji na zahtev bilo kog lica, i to u roku od osam dana od dana
podnošenja zahteva. Osim informacije o lokaciji, može se tražiti i izdavanje lokacijskih uslova koji su
po svojoj prirodi javna isprava koja sadrži podatke o mogućnostima i ograničenjima gradnje na ka-
tastarskoj parceli koja ispunjava uslove za građevinsku parcelu, a sadrži sve uslove za izradu tehničke
dokumentacije. Lokacijski uslovi sadrže sve urbanističke, tehničke i druge uslove i podatke potrebne
za izradu idejnog, odnosno projekta za građevinsku dozvolu i projekta za izvođenje. Nadležni organ
dužan je da lokacijske uslove izda u roku od pet radnih dana, računajući od pribavljanja svih potreb-
nih podataka, odnosno uslova od imalaca javnih ovlašćenja. Oni se izdaju na osnovu odgovarajućeg
planskog dokumenta.
Parcelacija
Jedan broj odredaba Zakona posvećen je parcelaciji, odnosno preparcelaciji. Mogućnost definisa-
nja građevinskih parcela tako da se njihove granice ne preklapaju sa katastarskim parcelama predviđao
je zakon i pre poslednjih promena. Od više katastarskih parcela, odnosno njihovih delova, može se
formirati građevinska parcela, kao što se i na jednoj katastarskoj parceli može formirati više građevin-
skih parcela. Parcelacija i preparcelacija vrše se na osnovu projekta preparcelacije. Ono što je novina
u poslednjim izmenama zakona je to da se parcelacija i preparcelacija mogu vršiti i onda kada ne
postoji planski dokument, i to na osnovu odgovarajućeg podzakonskog akta kojim se utvrđuju opšta
pravila parcelacije i izgradnje.
Projekat preparcelacije može biti izrađen i za potrebe eksproprijacije, kao i za građevinske parcele
javne namene, a plan parcelacije u ovim slučajevima sadržan je u odgovarajućem planskom doku-
mentu. Ono što je zajedničko promenama u postupku eksproprijacije i građevinskim parcelama javne
namene je postojanje javnog interesa. Zbog toga Zakon, ne dirajući u privatni interes, predviđa da se u
odnosu na zemljište kod koga se ovaj javni interes prepoznaje sprovodi usklađivanje granica građevin-
skih i katastarskih parcela. Granice katastarskih parcela usklađuju se prema granicama građevinskih
parcela i u odnosu na zemljište na kome se sprovodi eksproprijacija i u odnosu na zemljište koje služi
za javne namene. Usklađivanje granica parcela sprovodi se po službenoj dužnosti, a sprovodi ga organ
nadležan za poslove državnog premera i katastra zemljišta na osnovu projekta parcelacije ili preparce-
lacije. Promenom granica parcele ne dira se u pravo svojine na zemljištu.
Za parcele kod kojih se ne prepoznaje javni interes predviđena je mogućnost ispravke granica
susednih parcela. Ispravka granica sprovodi se u situacijama kada je jedno isto lice vlasnik susednih
parcela ili dugoročni zakupac. Postupak ispravke granica susednih parcela može se sprovesti i kada
susedne parcele pripadaju različitim licima, ali pod uslovom da pre postupka ispravke vlasnik parcele
reši imovinskopravne odnose sa vlasnikom susednog zemljišta tako da postane vlasnik dela parcele
koji treba da se pripoji, odnosno za koji treba izvršiti ispravku granica. Ispravka granica vrši se na
osnovu elaborata geodetskih radova. Zakon propisuje da se imovinskopravni odnosi moraju rešiti pre
izrade elaborata geodetskih radova. Nakon izrade elaborata, što podrazumeva rešene imovinskoprav-
ne odnose, vlasnik parcele podnosi zahtev za ispravku granica katastarskih parcela o čemu odlučuje
organ nadležan za geodetske poslove.
Specifična mogućnost formiranja parcela predviđena je za linijske infrastrukturne objekte, tunele,
elektroenergetske i elektronske objekte, odnosno objekte komunikacionih mreža i uređaja. Za građe-
nja ili postavljanje ovakvih objekata mogu se formirati građevinske parcele koje odstupaju od rešenja
sadržanih u planskim dokumentima, pod uslovom da postoji pristup koji omogućava održavanje i
otklanjanje kvarova. Pristupni put može se obezbediti i u obliku službenosti, odnosno zakupu ili sa-
glasnošću vlasnika zemljišta koje se koristi za pristup.
Zakon predviđa i posebno rešenje za zemljište koje služi za redovnu upotrebu objekta izgrađe-
nog u otvorenom stambenom bloku. Ako ovakav objekat bude legalizovan, vlasnik objekta može
podneti zahtev da se zemljište ispod objekta odredi kao parcela koja služi za njegovu redovnu
upotrebu, sa obavezom podnosioca zahteva da u roku od pet godina od dana pravnosnažnosti rešenja
o legalizaciji pokrene postupak za utvrđivanje zemljišta za redovnu upotrebu. Zakon predviđa i uslove
formiranja građevinske parcele u granicama parcele koja je određena kao parcela za njegovu redovnu
upotrebu.
Građevinsko zemljište
Pojam građevinskog zemljišta je drugačije određen u novom zakonu, tako da se, u odnosu na
prethodni zakon, pod ovaj pojam podvodi zemljište koje je znatno šire određeno. Prema novom reše-
nju nije više potrebno to da je nekim aktom zemljište određeno kao građevinsko da bi ono steklo taj
status. Dovoljno je da je reč o zemljištu koje je predviđeno zakonom ili planskim dokumentima za
izgradnju objekata. Čak i ako nije predviđeno za izgradnju objekata, zemljište dobija status građevin-
skog ako su na njemu izgrađeni objekti u skladu sa zakonom. Time se kriterijumi za određenje zemlji-
šta kao građevinskog svode na dva. Jedan je pravni - predviđenost zemljišta za gradnju odgovarajućim
aktom. Drugi je faktički - činjenica da se na zemljištu nalazi legalno izgrađeni objekat.
Za vršenje ovlašćenja korišćenja predviđeno je da građevinsko zemljište koristi u skladu sa name-
nom predviđenom odgovarajućim planskim dokumentom. Obaveza korišćenja na ovaj način nastaje
stupanjem na snagu planskog akta, bez obzira da li je to sprovedeno u javnom registru nepokretnosti.
Ipak, ako je planskim aktom promenjena namena zemljišta, ono se može koristiti na dotadašnji način
sve dok se ne privede nameni, u skladu sa zakonom.
Sâm svojinski režim nije izmenjen ovim zakonom, već su samo poboljšane formulacije. Dodata
je odredba koja govori o mogućnosti izdavanja građevinskog zemljišta u javnoj svojini u zakup.
Pravo da se ovo zemljište daje u zakup radi izgradnje objekata za koje se izdaje privremena dozvola
ima samo nosilac prava javne svojine, ali ne i drugi korisnici. Takav ugovor zaključuje se najduže na
pet godina.
Napušteno je razlikovanje građevinskog zemljišta na gradsko građevinsko zemljište i građevinsko
zemljište van granica gradskog građevinskog zemljišta. Time su otpale i sve pravne posledice koje su
se vezivale za ovakvo razlikovanje, a pojam građevinskog zemljišta vezan je isključivo za činjenicu
izgradnje objekata na zemljištu.
Zakon uređuje i promenu namene različitih kategorija zemljišta u građevinsko zemljište. Kada je
reč o promeni namene poljoprivrednog u građevinsko zemljište, u odnosu na raniji zakon, promene
nisu brojne i značajne. Uglavnom je reč o doterivanju teksta prethodnog zakona, odnosno usklađiva-
nju sa terminologijom koja se koristi u novom zakonu. Novina je uređenje promene namene šumskog
zemljišta u građevinsko zemljište.
I kada je reč o pojmovima izgrađenog i neizgrađenog građevinskog zemljišta, oni su samo neznat-
no poboljšani u odnosu na ranije formulacije. Slično važi i za kategorije uređenog i neuređenog gra-
đevinskog zemljišta. I sada je definisan samo pojam uređenog građevinskog zemljišta, ali ne i pojam
neuređenog (čime se pretpostavlja da ono koje ne spada u kategoriju uređenog, mora spadati u kate-
goriju neuređenog). U odnosu na neuređeno građevinsko zemljište uređena je mogućnost uređenja
sredstvima fizičkih ili pravnih lica, a ne samo sredstvima jedinice lokalne samouprave. Dopušteno je
da se uređenje zemljišta izvrši sredstvima fizičkih ili pravnih lica ako se ono nalazi na prostoru za koji
je donet odgovarajući planski dokument na osnovu koga se mogu izdati lokacijski uslovi, odnosno
građevinska dozvola. Lice koje želi da finansira uređenje obraća se predlogom nadležnom organu
jedinice lokalne samouprave, a on je dužan da postupi po predlogu i zaključi ugovor o zajedničkom
pripremanju ili opremanju zemljišta. Zakon ne predviđa mogućnost odbijanja predloga, a predviđa i
obaveznu sadržinu ugovora. Sâm pojam uređenja građevinskog zemljišta nije značajno izmenjen, kao
ni obaveza usklađenosti sa planskim aktima, već su samo poboljšane formulacije. U odnosu na finan-
siranje uređivanja građevinskog zemljišta, odredbe nisu značajno promenjene, osim što je kao izvor
finansiranja preimenovana naknada za uređivanje građevinskog zemljišta u doprinos za uređivanje
građevinskog zemljišta.
Odredbe o doprinosu za uređivanje građevinskog zemljišta sada su preciznije. Predviđeno je da
je ovaj prihod, prihod jedinice lokalne samouprave, a da se sredstva mogu koristiti, kako za uređivanje,
tako i za izgradnju i održavanje objekata komunalne infrastrukture. Doprinos plaća investitor, a visina
doprinosa utvrđuje se rešenjem o izdavanju građevinske dozvole. Zakonom su limitirane granice, od-
nosno koeficijenti koji se koriste za određivanje visine doprinosa. Jedinica lokalne samouprave dužna
je da najkasnije do 30. novembra tekuće godine utvrdi koeficijente u skladu sa opštim aktom JLS, a in-
vestitor koji dostavi odgovarajuće sredstvo obezbeđenja plaćanja ima pravo da iznos doprinosa isplati
u najmanje 36 rata. Onaj koji isplati naknadu jednokratno ima pravo na umanjenje od najmanje 30%
u skladu sa aktom JLS. Za određene objekte, doprinos se ne plaća (za objekte javne namene u javnoj
svojini, infrastrukturne objekte, otvorena dečja igrališta, otvorene sportske terene, atletske staze, ko-
munalne i infrastrukturne linijske objekte). Međutim, prilikom promene namene objekta, doprinos se
plaća u obliku razlike, ako se menja namena objekta iz one za koju se doprinos plaća u manjem iznosu
u onu za koju se on plaća u višem iznosu. Ako se na mesto starog objekta gradi novi, Investitor plaća
samo za razliku u broju kvadrata korisne površine između objekta koji planira da izgradi i objekta koji
se uklanja. Konačni iznos visine doprinosa određuje se rešenjem kojim se izdaje upotrebna dozvola.
Građevinsko zemljište u javnoj svojini ne može se otuđiti ili dati u zakup, ako nije donet plan-
ski dokument na osnovu koga se izdaju lokacijski uslovi, odnosno građevinska dozvola. Uređen je
i postupak otuđenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u javnoj svojini javnim nadmetanjem
ili prikupljanjem ponuda javnim oglasom, kao i neposrednom pogodbom. Odredbe o izmeni ugo-
vora o zakupu građevinskog zemljišta, iako su u tekstu izmena date kao novi član, samo su neznatno
korigovane u odnosu na prethodna rešenja.
Konverzija
U novom zakonu norme o konverziji su znatno pojednostavljene. Umesto množine članova koja
je postojala u ranijem zakonu, sada je pravo na konverziju uređeno jednim članom sa dva pomoćna
člana kojima se rešavaju specifična pitanja vezana za konverziju. U odnosu na samu konverziju, Zakon
proglašava princip da se pravo korišćenja na građevinskom zemljištu pretvara u pravo svojine, bez
naknade. Ovde treba imati u vidu pojam građevinskog zemljišta koji je određen preko dva kriterijuma
- preko pozivanja na planske akte i preko činjenice da je reč o zemljištu na kome se nalaze izgrađeni
objekti. Pravo svojine stiče se po samom zakonu, a organ koji vodi registar nepokretnosti dužan je
da upiše promenu po službenoj dužnosti. Pravo svojine upisuje se u korist lica koje je vlasnik objekta
koji se nalazi na građevinskom zemljištu. Ako je reč o neizgrađenom građevinskom zemljištu, pravo
svojine upisuje se u korist lica koje je u registru upisano kao nosilac prava korišćenja, osim odre-
đenih lica za koja je to posebno predviđeno zakonom:
1) lica, nosioce prava korišćenja na građevinskom zemljištu, koja su bila ili jesu privredna društva
i druga pravna lica na koja su se primenjivale odredbe zakona kojima se uređuje privatizacija,
stečajni i izvršni postupak, kao i njihove pravne sledbenike;
2) lica nosioce prava korišćenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu u državnoj svojini koje
je stečeno radi izgradnje u skladu sa ranije važećim zakonima kojima je bilo uređeno građevin-
sko zemljište do 13.5.2013. godine, ili na osnovu odluke nadležnog organa;
3) lica, nosioce prava korišćenja na građevinskom zemljištu, čiji je položaj određen zakonom ko-
jim se uređuje sport, kao i udruženja;
4) društvena preduzeća, nosioce prava korišćenja na građevinskom zemljištu;
5) lica, nosioce prava korišćenja na građevinskom zemljištu, na koja se primenjuju odredbe propi-
sa Republike Srbije i bilateralnih međunarodnih ugovora kojima se uređuje sprovođenje Spora-
zuma o pitanjima sukcesije („Sl. list SRJ - Međunarodni ugovori”, br. 6/2002).
Ako je nosilac prava korišćenja subjekt koji je i nosilac javne svojine, na građevinskom zemljištu se
upisuje pravo javne svojine u korist nosioca prava korišćenja. Za razliku od toga, ako je nosilac prava
korišćenja neko od subjekata čiji je osnivač neko od nosilaca javne svojine, kao vlasnik se ne upisuje to
pravno lice kao vlasnik, već nosilac javne svojine, a pravo koje se stiče je pravo javne svojine. Za stra-
ne države, pravo korišćenja se konvertuje u pravo svojine uz saglasnost nadležnog ministarstva i
pod uslovom reciprociteta. Ako su ispunjeni uslovi za konverziju, propisano je retroaktivno dejstvo
zakona tako da se smatra da je konverzija nastupila 11.9.2009. godine.
Za lica koja su imala zaključene ugovore o zakupu u trajanju od najmanje 50 godina, u skladu
sa ranijim propisima, ako su isplatili zakupninu u celosti, predviđeno je da ona stiču pravo svo-
jine na zemljištu ako je ono izgrađeno, dok ako je reč o neizgrađenom zemljištu, sticanje može
biti isključeno ako zakupodavac u roku od jedne godine od dana stupanja ovog zakona na snagu
pokrene sudski postupak za raskid ugovora o zakupu i taj spor se okonča u njegovu korist. Ako je
zaključen ugovor o zakupu bez obaveze plaćanja naknade, pravo svojine se stiče, pod uslovom da je to
predviđeno ugovorom i u momentu kada rešenje o upotrebnoj dozvoli postane pravnosnažno. Upis
prava svojine u registar vrši se na zahtev sticaoca.
Zakon rešava i situaciju kada se na jednoj katastarskoj parceli nalazi više objekata u vlasništvu
različitih lica, a pravo korišćenja treba konvertovati u pravo svojine. Ova situacija razrešena je pred-
viđanjem da se pravo korišćenja konvertuje u pravo susvojine, u korist vlasnika objekata, srazmerno
površini objekata koju poseduju u odnosu na ukupnu površinu svih objekata koji se nalaze na toj
parceli. Za zgrade u etažnoj svojini predviđeno je isto rešenje, s tim što se pod površinom objekta koja
se uzima u obzir uzima površina posebnog dela u svojini. Upis promene vrši se na zahtev lica čije se
pravo konvertuje u pravo svojine.
situacija da se na jednoj katastarskoj parceli nalazi više objekata u svojini različitih lica. I kada se to po-
stigne, to ne znači zabranu odgojenog prometa prava svojine na objektu, od prava svojine na zemljištu,
ali će u tom slučaju to biti osnov za preduzimanje novih radnji u cilju uspostavljanja principa jedinstva
nepokretnosti. Jedinstvo nepokretnosti uspostavlja se odgovarajućom parcelacijom, odnosno prepar-
celacijom, a vlasnik objekta je dužan da reši imovinskopravne odnose sa vlasnicima zemljišta koje
učestvuje u promeni granica parcela. U tom cilju predviđeno je i da vlasnik objekta, odnosno poseb-
nog fizičkog dela objekta koji nije upisan kao nosilac prava korišćenja na građevinskom zemljištu na
kome je taj objekat, odnosno deo objekta izgrađen, stiče pravo svojine na katastarskoj parceli na kome
je taj objekat izgrađen, u cilju uspostavljanja jedinstva nepokretnosti, osim kada je pravo svojine na
objektu stečeno po osnovu legalizacije objekta, odnosno na osnovu Zakona o posebnim uslovima za
upis prava svojine na objektima izgrađenim bez građevinske dozvole („Sl. glasnik RS”, br. 25/2013).
Ova odredba ne odnosi se na lica koja nemaju pravo ni na konverziju prava korišćenja u pravo svojine.
Urbana komasacija
Za razliku od prethodnog zakona koji je sa tri člana uređivao institut urbane komasacije, prepušta-
jući podzakonskim aktima detaljno uređenje, ovaj zakon uređuje urbanu komasaciju mnogo precizni-
je. Urbana komasacija je definisana kao postupak kojim se postojeće katastarske parcele na području
za koje je donet plan generalne ili plan detaljne regulacije (komasaciono područje) pretvaraju u građe-
vinske parcele, u skladu sa važećim planskim dokumentom, u cilju racionalnog korišćenja i uređenja
građevinskog zemljišta, uz istovremeno rešavanje imovinsko pravnih odnosa koji nastanu u ovom
postupku. Urbana komasacija se sprovodi onda kada struktura postojećih katastarskih parcela ne
odgovara planskim dokumentima u pogledu planiranog građenja i mogućih građevinskih parce-
la. Postupak se sprovodi formiranjem komasacione mase - građevinskog zemljišta unutar komasacio-
nog područja i iz nje se vrši dodela nosiocima javne svojine i vlasnicima zemljišta u privatnoj svojini.
Iz komasacije se izuzimaju zemljišta na kojima se već nalaze legalno izgrađeni objekti i zemljište koje
se uklapa u postojeće planske dokumente.
Postupak komasacije sprovodi komisija za urbanu komasaciju koju obrazuje skupština jedinice
lokalne samouprave na čijoj teritoriji se sprovodi postupak komasacije, a Vlada, na predlog ministar-
stva nadležnog za poslove urbanizma, obrazuje republičku komisiju za urbanu komasaciju. Postupak
komasacije pokreće se na zahtev vlasnika, odnosno drugih nosioca stvarnih prava na katastarskim
parcelama čija površina predstavlja najmanje 51% površine područja za koje je donet plan generalne
ili plan detaljne regulacije ili po službenoj dužnosti. Komisija utvrđuje osnovanost zahteva u roku d
10 dana podnošenja zahteva i, ako je zahtev osnovan, u daljem postupku pristupa utvrđivanju granica
komasacionog područja i određuje stranke u postupku. Na predlog ove komisije Skupština opštine do-
nosi odluku o komasaciji. Odluku o komasaciji sprovodi komisija i drugi nadležni organi uz obezbe-
đenje javnosti i učešća u postupku svim zainteresovanim licima. Predviđena je i mogućnost pobijanja
rešenja o komasaciji žalbom. Ako se komasacijom ne može obezbediti da vlasnici dobiju odgovarajuće
zemljište, predviđen je i postupka u kome se može razlika naknaditi u novcu.
Građenje
Projekti i tehnička dokumentacija
Očigledna je namera zakonodavca da pojednostavi postupak izdavanja građevinske dozvole, ali i
da obezbedi da se objekti grade u skladu sa planskim aktima i tehničkom dokumentacijom. Zbog toga
se sada pravi razlika između projekta za građevinsku dozvolu od projekta za izvođenje radova. Proje-
kat za građevinsku dozvolu ne mora biti toliko detaljan da bi se po njemu mogao graditi objekat, već
samo onoliko koliko je potrebno da organ koji izdaje građevinsku dozvolu oceni da li je objekat koji
će se graditi u skladu sa planskim aktima i da li se može izdati građevinska dozvola za takav objekat.
Projekat za izvođenje obavezno sadrži i izjavu glavnog projektanta i izjave odgovornih projektanata
kojima se potvrđuje da je projekat izrađen u skladu sa lokacijskim uslovima, građevinskom dozvolom,
projektom za građevinsku dozvolu, propisima i pravilima struke. Samo ako sadrži ovu izjavu, može
se pristupiti građenju objekta po tom projektu. Investitor imenuje glavnog projektanta koji je odgo-
voran za usklađenost izvoda iz projekta sa podacima iz projekta za građevinsku dozvolu i koji svojim
potpisom i pečatom lične licence potvrđuje usaglašenost svih pojedinačnih delova projekta. Osim ove
izjave, neophodna je i saglasnost nadležnog organa o tome da li su ispunjeni uslovi iz ugla propisa o
zaštiti od požara, ako je reč o objektu za koji važe propisi o zaštiti od požara.
U pogledu uslova koje mora da ispunjava lice koje se bavi izradom tehničke dokumentacije, odred-
be o tome nisu značajno izmenjene, osim što su poboljšane iz ugla jasnoće. Tako je otklonjena pret-
hodna nejasnoća koju je sadržavala odredba da tehničku dokumentaciju može da izrađuje lice koje je
upisano u odgovarajući registar za izradu tehničke dokumentacije. Kako registar za izradu tehničke
dokumentacije nikada nije uspostavljen, to se ova odredba tumačila tako da se ona odnosi na registar
privrednih subjekata, a to i predviđa novi zakon.
Lice koje se bavi izradom ili kontrolom tehničke dokumentacije, kao i lice koje je izvođač radova,
odnosno vršilac nadzora ili tehničkog pregleda, mora biti osigurano od odgovornosti za štetu koju
može pričiniti vršenjem ovih poslova. Zakon je prepustio podzakonskom aktu da se bliže propišu
uslovi ove vrste osiguranja.
Građevinska dozvola
Za izdavanje građevinske dozvole potrebno je da investitor uz zahtev dostavi projekat za građevin-
sku dozvolu, dokaz o pravu na zemljištu na osnovu koga ima pravo građenja, druge dokaze propisane
podzakonskim aktima i dokaz o plaćenoj taksi. Građevinska dozvola može biti izdata i na ime investi-
tora i na ime finansijera, pod uslovom da je priložen ugovor o finansiranju izgradnje objekta. Time se
odredbe o odgovornosti koje važe za investitora protežu i na finansijera, i to odredbe o odgovornosti
prema trećim licima zbog neispunjenja obaveza koje je preuzeo po osnovu ugovora o finansiranju.
Propisan je rok u kome nadležni organ mora da izda građevinsku dozvolu i on iznosi pet radnih
dana, računajući od dana podnošenja zahteva. Sastavni deo rešenja o građevinskoj dozvoli čine lo-
kacijski uslovi, izvod iz projekta i projekat za građevinsku dozvolu. Rešenje o građevinskoj dozvoli
dostavlja se imaocima javnih ovlašćenja nadležnim za utvrđivanje uslova za projektovanje, odnosno
priključenje objekata na infrastrukturnu mrežu, radi informisanja.
Izdata građevinska dozvola može biti promenjena. Izmene se mogu odnositi na lice koje je inve-
stitor, ali i na uslove građenja. I u jednom i u drugom slučaju, investitor je dužan da podnese zahtev za
izmenu građevinske dozvole. Ako se promene odnose na samo građenje, a ne na lice koje se pojavljuje
u ulozi investitora, investitor je dužan da obustavi građenje sve do donošenja rešenja po podnetom
zahtevu.
Dopunjene su i odredbe o izdavanju privremene građevinske dozvole. Osim situacija koje su bile
opisane i u prethodnom zakonu, sada se privremena građevinska dozvola može izdati i za izvođenje
radova na proizvodnim objektima ili objektima u funkciji proizvodnih objekata, a za koje je podnet
zahtev za legalizaciju, radi dovođenja objekta u funkcionalno stanje, u cilju nastavka proizvodnje ili
obnavljanja proizvodnog procesa. Rešenje o privremenoj građevinskoj dozvoli može se jednom pro-
dužiti za još tri godine, ali ne više od toga.
Upotrebna dozvola
Upotrebna dozvola je akt kojim se dopušta upotreba objekta koji je izgrađen u skladu sa građe-
vinskom dozvolom. Da bi nadležni organ izdao upotrebnu dozvolu, mora se izvršiti tehnički pregled
objekta. Tehnički pregled objekta vrši komisija ili privredno društvo, odnosno drugo pravno lice kome
investitor poveri vršenje tih poslova. Ono mora biti upisano u odgovarajući registar za obavljanje tih
poslova. Ako je za konkretni objekat predviđeno da za njega važe i posebne mere zaštite od požara,
član komisije za tehnički pregled je i inženjer protivpožarne zaštite sa odgovarajućom licencom. Teh-
nički pregled obezbeđuje investitor, ali ga može obezbediti i drugo lice koje ima interes za to, a takav
tehnički pregled može se odnositi i na deo objekta. Objekat se ne sme koristiti bez upotrebne dozvole.
Uz zahtev za izdavanje upotrebne dozvole prilaže se izveštaj komisije za tehnički pregled kojim
se utvrđuje da je objekat podoban za upotrebu sa predlogom da se može izdati upotrebna dozvola,
projekat za izvođenje ili projekat izvedenog stanja, elaborat geodetskih radova za izvedeni objekat i
posebne delove objekta, kao i elaborat geodetskih radova za podzemne instalacije i sertifikat o ener-
getskim svojstvima objekta, ako je za objekat propisana obaveza pribavljanja sertifikata o energetskim
svojstvima.
Nadležni organ dužan je da upotrebnu dozvolu izda u roku od pet radnih dana od dana podno-
šenja zahteva, a upotrebna dozvola može da se izda za ceo objekat ili za deo objekta koji predstavlja
tehničko-tehnološku celinu i može se samostalno koristiti. U upotrebnoj dozvoli navodi se i garantni
rok za objekat, a dostavlja se investitoru i nadležnom građevinskom inspektoru. Ako nadležni organ
nije doneo rešenje o zahtevu za izdavanje upotrebne dozvole u roku od pet radnih dana, objekat se
može koristiti i bez upotrebne dozvole, pod uslovom da je uz zahtev podnet priložen nalaz komisije za
tehnički pregled kojim se utvrđuje da je objekat podoban za upotrebu i predlogom da se može izdati
upotrebna dozvola.
Uklanjanje objekata
Izvršenje rešenja o uklanjanju objekta ili njegovog dela
Odredbe o uklanjanju objekata sadrže neke interesantne novine koje su unete u tekst propisa u ci-
lju efikasnijeg sprovođenja uklanjanja objekata za koje je to određeno aktom nadležnog organa. Troš-
kovi uklanjanja objekata mogu biti i vrlo visoki, što može biti prepreka organu koji treba da sprovede
uklanjanje. Zbog toga je predviđena mogućnost da lice koje ima pravni interes za uklanjanje objekta
može predujmiti troškove za uklanjanje, s tim da se oni konačno naknađuju od izvršnog dužnika.
Jedna od mera u cilju poboljšanja efikasnosti je i mera preuzimanja nadležnosti. Ovo se odnosi
samo na gradske opštine, odnosno građevinskog inspektora gradske opštine. Ako se utvrdi da on ne
preduzima propisane mere u vršenju inspekcijskog nadzora, gradski građevinski inspektor ima pravo
da u konkretnom slučaju preuzme vršenje inspekcijskog nadzora i okonča postupak.
Planski dokumenti
Planski dokumenti doneti do dana stupanja na snagu Zakona ostaju i dalje na snazi. Postupak izra-
de i donošenja planskih akata započet pre stupanja na snagu ovog zakona, nastaviće se po odredbama
zakona koji je na snazi, osim za prostorne, odnosno urbanističke planove za koje je doneta odluka o
izradi, a koji se mogu okončati po odredbama zakona po kojima su započeti. Važeći planski dokumen-
ti, kao i planski dokumenti čiji se postupak izrade i donošenja sprovodi po odredbama Zakona, moraju
se dostaviti centralnom registru planskih dokumenata, u roku od 12 meseci od dana stupanja na snagu
Zakona. Obaveza dostavljanja planova u digitalnom obliku, primenjuje se na sve planove.
Skupština jedinice lokalne samouprave na čijoj teritoriji se nalazi zemljište kome je namena pro-
menjena iz poljoprivrednog u građevinsko zemljište, dužna je da organu nadležnom za poslove držav-
nog premera i katastra, u roku od 12 meseci od dana stupanja na snagu Zakona, dostavi akt koji sadrži
popis katastarskih parcela kojima je promenjena namena do 15.7.1992. godine.
Pojedinačni akti
Za razliku od pravila postavljenog za opšte akte, za pojedinačne akte koji su u postupku važi obr-
nuto pravilo. Započeti postupci za rešavanje zahteva za izdavanje odobrenja za izgradnju, lokacijske
dozvole, građevinske dozvole, upotrebne dozvole i drugih zahteva za rešavanje o pojedinačnim pravi-
ma i obavezama, podnetih do dana stupanja Zakona na snagu, okončaće se po propisima po kojima
su započeti.
Karakter Zakona
U hijerarhiji propisa, ovaj zakon za sebe rezerviše mesto zakona koji je iznad drugih zakona, pred-
viđajući da se odredbe drugih zakona neće primenjivati na ona pitanja koja su uređena ovim zakonom.
Jedini izuzetak su propisi, odnosno norme o zaštiti životne sredine. •
prof. dr Zlatko Stefanović
N
akon nedavnih izmena, učinjene su još neke manje izmene Zakona o planiranju i izgrad-
nji („Sl. glasnik RS”, br. 72/2009, 81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka US, 24/2011, 121/2012,
42/2013 - odluka US, 50/2013 - odluka US, 98/2013 - odluka US i 132/2014 - dalje: Zakon).
Sve izmene odnose se na član 97. Zakona, a odnose se na tri stava ovog člana.
Prva izmena odnosi se na stav 3. člana 97. Zakona, a sastoji se u tome što su iz njega obrisane
reči: „…vodeći računa da jedinični iznos doprinosa za najskuplju namenu u najskupljoj zoni unutar
jedinice lokalne samouprave, odnosno gradske opštine bude najviše deset puta veći od iznosa doprinosa
za najjeftiniju namenu u najjeftinijoj zoni”. Iako je formulacija izmene učinjena tako da izgleda kao da
je stav 3. značajno preformulisan, stvarno to nije tako. Iz njega su samo obrisane navedene reči, tako
da je izmena mogla da se formuliše jednostavno u obliku brisanja dela teksta iz rečenice. Ostavljajući
po strani tehniku izmene, suština izmene je u tome da se ukine ograničenje koje je bilo propisano
odredbom stava 3, a koje je predviđalo raspon između najjeftinije i najskuplje tarife (iznosa dopri-
nosa). Sada limit koji se odnosi na raspon između najmanje i najveće tarife nema, ali su ostali na snazi
limiti u smislu maksimalnih koeficijenata.
Obrisan je i stav 4. istog člana koji je predviđao pravo jedinice lokalne samouprave da svojom
odlukom može utvrditi drugačiji koeficijent zone, odnosno namene koji će se primenjivati u zona-
ma koje se nalaze izvan centralnih gradskih zona te jedinice lokalne samouprave. Ovim su ostali na
snazi samo limiti iz stava 3. člana 97. Zakona, bez mogućnosti da se koriguju odlukom jedinice lokalne
samouprave, ali i bez ograničenja za lokalnu samoupravu u pogledu relativnog odnosa koeficijenata.
Treća promena odnosi se na stav 9. istoga člana. I on je samo delimično izmenjen poredeći ga sa
prethodnim tekstom. Njime se predviđaju izuzeci od obaveze plaćanja doprinosa za uređenje građe-
vinskog zemljišta. Jedan broj izuzetaka je ostao nepromenjen i jezički i sadržinski (objekti javne name-
ne u javnoj svojini, otvorena dečja igrališta, otvoreni sportski tereni i atletske staze). Za neke objekte je
samo poboljšana formulacija. Tako se sada govori o objektima komunalne i druge infrastrukture.
Umesto ove formulacije ranije je korišćena formulacija: „infrastrukturni objekti” i „infrastrukturni
linijski objekti”. Sada je, očigledno, formulacija pojednostavljena, a da se ništa nije izgubilo iz ugla
suštine.
P
ojam građevinskog zemljišta je važećim zakonom određen bitno drugačije u odnosu na ranije
propise kojima je bio uređen pojam i režim građevinskog zemljišta. Sada se pojam građevinskog
zemljišta vezuje za objekte, bez dodatnih efekata koji su bili karakteristični za neke prethodne
periode u odnosu na pravo svojine i ovlašćenja sadržana u pravu svojine na građevinskom zemljištu.
U pogledu načina određenja građevinskog zemljišta, Zakon o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS”,
br. 72/2009, 81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka US, 24/2011, 121/2012, 42/2013 - odluka US, 50/2013 -
odluka US, 98/2013 - odluka US, 132/2014 i 145/2014 - dalje: Zakon) priznaje dva načina određenja:
1) propisom - i to, zakonom ili planskim dokumentom i
2) faktički - izgradnjom objekta.
Određenje građevinskog zemljišta zakonom ili planskim dokumentom. I da nije izričito predvi-
đeno važećim zakonom, podrazumevalo bi se da građevinsko zemljište može biti određeno zakonom.
U prošlosti se to i činilo, i to preciznim navođenjem parcela koje postaju građevinsko zemljište, kao
što je to učinjeno Zakonom o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog
karaktera („Sl. glasnik SRS”, br. 32/68, 17/69 - ispr., 29/69, 19/71, 16/72, 24/73 i 39/73), dok se sada
to, po pravilu ne čini zakonom. Ovakve odredbe sadržane u zakonima koje predviđaju da se nešto mo-
že urediti ili odrediti drugim zakonom ili da se ne može odrediti ili urediti drugim zakonom, obično,
nemaju pravno dejstvo jer se zakoni međusobno nalaze na istom nivou vlasti i jedan drugome ne mogu
davati ovlašćenja ili ih ukidati. Ne postoji ni postupak u kome bi neko cenio saglasnost jednog zakona sa
drugim i ukinuo pojedine odredbe ili ceo zakon zbog toga što on nije u saglasnosti sa drugim zakonom,
o čemu se i Ustavni sud Srbije izjašnjavao više puta u tom smislu. Osim toga, nema svrhe ni davati ovla-
šćenja zakonom drugom zakonu, niti mu ih uskraćivati jer se i jedno i drugo odnosi na zakonodavca,
a ne na zakon, a u Republici Srbiji ne postoje dva ili više zakonodavca, već samo jedan. U tom smislu
zakonodavac sam sebi određuje šta sme, a šta ne sme da radi, što takođe ne može da ima ni smisla, ni
pravnog dejstva. Svaki zakon se može promeniti i svaki zakon se može ukinuti drugim zakonom, a
ovlašćenje ili zabrana koju zakonodavac izriče sâm sebi neće proizvesti nikakvo pravno dejstvo. Ipak,
ovakve odredbe nisu bez značaja. One nekada imaju upućujuće dejstvo, kao što je i ovde slučaj kada
Zakon upućuje na to da se građevinsko zemljište može odrediti i drugim zakonom. Bez ove odredbe
moglo bi se postaviti pitanje da li ostaju na snazi odredbe zakona koji su na snazi na dan stupanja na
snagu (izmena) Zakona. Bez ovakve odredbe u Zakonu moglo bi se tumačiti da primenom pravila lex
posterior derogat legi priori, više nisu na snazi odredbe Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u
gradovima i naseljima gradskog karaktera. Međutim, kako sâm Zakon upućuje na to da se građevinsko
zemljište određuje zakonom, to se mora uzeti u obzir da su odredbe svih zakona kojima je do dana
stupanja na snagu Zakona neko zemljište određeno kao građevinsko zemljište, proizvele odgovarajuće
pravno dejstvo i zemljište na koje se odnose zadržava status građevinskog zemljišta, ako kasnije nije
drukčije propisano zakonom ili na zakonu zasnovanom aktom. Nasuprot tome, svi podzakonski akti
kojima je na dan stupanja na snagu Zakona određeno da pojedine parcele postaju građevinsko zemljište
nisu više na snazi, te i to zemljište gubi status građevinskog zemljišta, osim ako ne ispunjava uslove za
taj status po nekom od sledećih kriterijuma. Zakon nije predvideo da određenja koja su učinjena podza-
konskim aktima do dana njegovog stupanja na snagu ostaju na snazi, niti pominje mogućnost određe-
nja zemljišta kao građevinskog i podzakonskim aktima. Nakon stupanja na snagu Zakona o izmenama
i dopunama Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS”, br. 132/2014) građevinskim zemljištem
treba smatrati samo ono zemljište koje ispunjava neki od navedenih kriterijuma u važećem zakonu.
Iz odredaba važećeg Zakona može se zaključiti da status građevinskog zemljišta nije ništa drugo
do kultura zemljišta, na isti način kao i „njiva”, „vinograd”, „livada” i drugo. Pravilnik o katastarskom
klasiranju i bonitiranju zemljišta („Sl. glasnik RS”, br. 63/2014) ne prepoznaje eksplicitno građevin-
sko zemljište kao kulturu, ni u članu 9. ni u članu 25, ali prepoznaje „građevinsku parcelu”, što nije
isto što i građevinsko zemljište, ali u nekim situacijama može da se izjednači po efektima. Član 35.
ovog pravilnika upućuje na primenu propisa o građevinskom zemljištu, tako da se, posredno, iz toga
može zaključiti da bi kultura parcele mogla biti određena i kao „građevinsko zemljište”, iako je ovaj
pravilnik eksplicitno ne predviđa. Ipak, implicitno predviđanje je sadržano u članu 43. ovog pravilni-
ka, predviđanjem da se ne bonitiraju parcele građevinskog zemljišta, iako to zemljište nije prethodno
pomenuto kao vrsta kulture zemljišta. Osim nje, interesantno je da ovaj pravilnik ne predviđa ni neke
druge kategorije zemljišta kao što je npr. „put”. Ako zemljište gubi status građevinskog zemljišta, on-
da mu mora biti određena drugačija kultura po pravilima za određivanje, odnosno promenu kulture
zemljišta predviđenih navedenim pravilnikom, kao što mu mora biti promenjena kultura, ako se ono
može kvalifikovati kao građevinsko zemljište u skladu sa Zakonom.
Osim zakona, moguće je odrediti građevinsko zemljište i planskim dokumentom. Pod planskim
dokumentom Zakon podrazumeva (član 11) prostorne i urbanističke planove. Prostorni planovi su:
1) Prostorni plan Republike Srbije;
2) Regionalni prostorni plan;
3) Prostorni plan jedinice lokalne samouprave; i
4) Prostorni plan područja posebne namene.
Urbanistički planovi su:
1) Generalni urbanistički plan;
2) Plan generalne regulacije;
3) Plan detaljne regulacije.
Za razliku od ranijih propisa kada se građevinsko zemljište moglo odrediti i odlukom ili drugim
podzakonskim aktom nadležnog organa, važeći zakon to ne dozvoljava. Nabrajanje ja taksativno, ta-
ko da se građevinsko zemljište može odrediti ili zakonom ili planskim dokumentom, ali ne i drugim
aktom. Ako je na dan stupanja na snagu Zakona za određenu parcelu predviđeno da je ona građe-
vinsko zemljište, ovakvo određenje važi i dalje, ako je ovo određenje učinjeno zakonom ili planskim
dokumentom. Međutim, ako ovakvo određenje proizlazi iz nekog drugog akta, ali ne i iz zakona ili
planskog dokumenta, onda ovo određenje više nije na snazi i svako lice koje ima pravni interes za to,
može dokazivati da određeno zemljište više nije građevinsko zemljište.
Iz ovih odredaba može se izvući i zaključak o momentu kada određeno zemljište postaje građevin-
sko. To je dan stupanja na snagu zakona koji određuje da je neko zemljište građevinsko ili dan stupanja
snagu planskog akta. Važi i obrnuto. Zemljište može izgubiti status građevinskog ako se ukine zakon
kojim je ono određeno za građevinsko ili ako se promeni planski akt, pod uslovom da se ne može
svrstati u kategoriju građevinskog zemljišta po nekom drugom kriterijumu (da se na njemu nalazi
objekat izgrađen u skladu sa zakonom). Dan prestanka važenja zakona, odnosno planskog akta je i dan
gubitka statusa zemljišta kao građevinskog zemljišta. Kako je zakon predvideo kriterijume po kojima
se status zemljišta kao građevinskog zemljišta određuje na osnovu zakonskih kriterijuma, to je upis
promene u registar nepokretnosti za status zemljišta kao građevinskog zemljišta samo deklarativan.
Čak i ako promena nije upisana u registar nepokretnost, zemljište će imati status građevinskog zemlji-
šta ako ispunjava uslove predviđene zakonom za ovaj status.
Ako je zemljište određeno zakonom ili planskim aktom kao građevinsko zemljište onda to odre-
đenje može da se odnosi na zemljište pod objektom (postojećim ili planiranim), a može i na zemljište
koje služi za korišćenje objekta. Reč je o zemljištu koje se nalazi oko objekta za koje je zakonom ili
planskim aktom određeno da spada u kategoriju građevinskog zemljišta. Ako je zemljište određeno
zakonom kao građevinsko, za takvo određenje se ne propisuju nikakvi posebni uslovi. Zakonom se
može odrediti da je zemljište građevinsko, bez obzira na to da li je zakonom ili na drugi način (plan-
skim aktom ili podzakonskim aktom) određeno da će se na tom zemljištu graditi objekat. Međutim,
ako se zemljište određuje kao građevinsko planskim aktom, onda se tim planskim aktom mora predvi-
deti izgradnja objekata na tom zemljištu, a uz zemljište na kome će se nalaziti objekat se može odrediti
kao građevinsko, zemljište koje je planskim aktom predviđeno za korišćenje objekta. Za razliku od
određenja zakonom, planskim aktom se zemljište ne može odrediti kao građevinsko ako planskim
aktom na njemu nije i predviđena gradnja objekta, a to važi i za zemljište predviđeno za korišćenje
objekta, što proizlazi iz samog određenja da ono služi za korišćenje objekta.
Izgradnja objekta kao način za određenje zemljišta za građevinsko zemljište. Čak i ako odre-
đeno zemljište nije određeno kao građevinsko, ni zakonom, ni planskim aktom, ono će se smatrati
građevinskim ako se na njemu nalazi objekat koji je izgrađen u skladu sa zakonom. Pod objektom
treba razumeti objekat u smislu člana 2. stav 1. tačka 22) - kao građevinu spojenu sa tlom, koja pred-
stavlja fizičku, funkcionalnu, tehničko-tehnološku ili biotehničku celinu (zgrade svih vrsta, saobraćaj-
ni, vodoprivredni i energetski objekti, objekti infrastrukture elektronskih komunikacija - kablovska
kanalizacija, objekti komunalne infrastrukture, priključak na elektroenergetsku mrežu, industrijski,
poljoprivredni i drugi privredni objekti, objekti sporta i rekreacije, groblja, skloništa i sl.) koji može
biti podzemni ili nadzemni. Iako Zakon ovde govori o zemljištu u jednini, a o objektima u množini,
ne treba smatrati da je potrebno da se na zemljištu nalazi više objekata da bi se ono smatralo građevin-
skim zemljištem. Dovoljno je da se na njemu nalazi makar jedan objekat koji je izgrađen u skladu sa
zakonom, da bi se to zemljište smatralo građevinskim zemljištem. Ako se na zemljištu nalaze i legalno
izgrađeni i nelegalno izgrađeni objekti, to zemljište treba smatrati građevinskim zemljištem. Kada je
reč o legalno izgrađenim objektima, misli se na to da je za objekat izdata upotrebna dozvola, ako je
zakonom predviđeno da je takva dozvola potrebna. Ako građevinska i upotrebna dozvola nisu potreb-
ne, onda objekat treba smatrati legalno izgrađenim, osim ako je to u suprotnosti sa nekim zakonom.
Kada je reč o samom zemljištu koje treba smatrati građevinskim zemljištem u smislu navedenih
odredaba, ako je ispunjen neki od navedenih uslova, alternativno, to zemljište treba smatrati građevin-
skim zemljištem, bez obzira gde se ono nalazi (grad, selo, zemljište izvan naselja i drugo). Praktično je reč
o kulturi zemljišta, tako da to gde se ono nalazi nema značaja za kvalifikaciju zemljišta kao građevinskog.
Potrebno je odrediti i šta se smatra „zemljištem”. Zakon govori o dva načina određivanja zemljišta.
Jedan je putem katastarske parcele, a drugi putem građevinske parcele. Kada treba primeniti neku od
navedenih odredaba, pitanje je šta će se, primenom neke od navedenih odredaba, smatrati građevin-
skim zemljištem. Ako zakon određuje zemljište kao građevinsko zemljište, onda će on odrediti i na šta
se takvo određenje odnosi - da li na katastarsku ili građevinsku parcelu. Moguće je i nešto drugo (npr.
određenjem granica u okviru kojih se zemljište smatra građevinskim). Nije zamislivo da zakon odredi
da je neko zemljište građevinsko, a da ne odredi na šta se to tačno odnosi. Zbog toga se kog ovog načina
određenja ne očekuje neodređenost prilikom primene. Slično važi i za planske dokumente. Planski
dokumenti određuju i parcele na koje se planski dokument odnosi na neki od načina koji mora biti
dovoljno precizan i razumljiv da bi mogao da se primeni. Problem može da nastane kod određenja gra-
đevinskog zemljišta na osnovu legalno izgrađenog objekta, kao i u slučaju konkurencije osnova - kada
npr. postoji i planski dokument, koji je usvojen kasnije, a na zemljištu se nalazi objekat koji je legalno iz-
građen pre stupanja na snagu planskog dokumenta. U odnosu na konkurenciju osnova, Zakon ne pred-
viđa hijerarhiju osnova, niti ovde odgovara princip da jači osnov isključuje slabiji. Naprotiv, ovde svaki
od osnova može da deluje za sebe. Tako se neko zemljište može smatrati građevinskim po više osnova,
ali se može desiti i da nema potpunog preklapanja između njih zbog čega treba odrediti pravno dejstvo
svakog od njih, a naročito sticanje statusa građevinskog objekta izgradnjom. Ako se uporedi formula-
cija koja određuje šta se smatra građevinskim zemljištem kada je ono određeno zakonom ili planskim
dokumentom, s jedne strane, i formulacija koja se odnosi na izgradnju, s druge strane, može se zapaziti
značajna razlika. Zakonom i planskim dokumentom se može odrediti kao građevinsko i zemljište koje
služi za izgradnju objekta i zemljište koje služi za korišćenje objekta. Za razliku od toga, ako je osnov
za kvalifikaciju zemljišta kao građevinskog sama izgradnja objekta, onda se građevinskim zemljištem
smatra samo zemljište na kome se nalaze izgrađeni objekti, ali ne i zemljište koje služi za korišćenje tih
objekata. Ipak, zaslužuje pažnju zakonska formulacija koja govori u množini - da su na zemljištu izgra-
đeni objekti u skladu sa zakonom. Ako bi se norma shvatila tako da se ona odnosi samo na zemljište
na kome se nalazi objekat, ali ne i na zemljište koje služi za njegovo korišćenje, onda je nemoguće da se
na istom zemljištu nalaze dva ili više objekata. Jedino ako se norma tumači tako da se pod zemljištem
razume katastarska parcela (eventualno građevinska), onda je moguće da se na istom zemljištu nalazi
više objekata. Međutim, norma ne dozvoljava da se po osnovu građenja promeni namena zemljišta zbog
toga što ono služi za korišćenje legalno izgrađenog objekta. Na kraju, mora se zaključiti da u situaciji
kada se na jednoj građevinskoj parceli nalazi više objekata, ta parcela će, u skladu sa članom 23. Pra-
vilnika o katastarskom klasiranju i bonitiranju zemljišta - tako da se za jednu parcelu može odrediti da
ima više kultura, uz određenje granica kultura u smislu stava 2. istog člana. Ovo rešenje je primenljivo i
u situaciji kada je donet planski dokument, a na zemljištu se nalazi legalno izgrađeni objekat (objekti).
Kvalifikacija da je reč o građevinskom zemljištu ne sadrži nikakvo određenje u pogledu svojine
na njemu. Za razliku od ranijih propisa koji su sadržavali takva određenja, naročito kada je reč o
gradskom građevinskom zemljištu, važeći zakon ne sadrži takve odredbe. On, naprotiv, dopušta da
građevinsko zemljište može biti u bilo kom obliku svojine. Međutim, time se ne dira u promene koje
su stvorili prethodnih zakoni. Pojedinim zakonima koji su uređivali građevinsko zemljište (naročito
gradsko građevinsko zemljište) bilo je predviđeno da se proglašenjem zemljišta za gradsko građe-
vinsko menja i oblik svojine. Novi zakon ne sadrži takve odredbe, ali ne dira ni u zatečeno stanje u
pogledu prava svojine na građevinskom zemljištu. Ipak, on predviđa mogućnost konverzije, sticanjem
prava svojine na građevinskom zemljištu u državnoj svojini u korist lica koja su imala status korisnika
građevinskog zemljišta, odnosno bila upisana kao korisnici građevinskog zemljišta. Međutim, za pra-
vo na konverziju moraju biti ispunjeni određeni uslovi. Ako nije ispunjeno ono što zakon predviđa,
onda neće ni nastupiti konverzija, bez obzira na to što je nekim ranijim propisom, jednostavno, pravo
svojine pretvoreno u državnu (društvenu) svojinu, a da za to nije isplaćena nikakva naknada.
samo kao proces u kome se zemljište neke druge namene pretvara u građevinsko zemljište. Ipak, o
deklasifikaciji građevinskog zemljišta, mogu se posredno izvesti norme iz postojećeg zakona. Ako je
planski akt osnovni instrument klasifikacije, onda je on to isto i u odnosu na deklasifikaciju. Planskim
dokumentom može se promeniti namena građevinskog zemljišta tako što će mu se dodeliti neka dru-
ga namena. U ovakvoj situaciji treba voditi računa o tome da li se zemljište smatra građevinskim i po
nekom drugom kriterijumu koji predviđa ovaj zakon ili ne. Mogu se razlikovati dve situacije. Prvo,
moguće je da je zemljište proglašeno građevinskim zemljištem odgovarajućim planskim dokumen-
tom, ali da nije privedeno nameni, odnosno da na njemu nije izgrađen objekat u skladu za zakonom i
tim planskim dokumentom. U takvoj situaciji, moguća je promena namene zemljišta tako što će ono
biti proglašeno za zemljište sa drugom namenom, a vlasnik zemljišta je dužan da trpi ovakve promene.
Međutim, ako je građevinsko zemljište privedeno nameni, odnosno ako je na njemu izgrađen obje-
kat u skladu sa zakonom, odnosno planskim aktom, onda se promenom namene zemljišta planskim
dokumentom ne menja status zemljišta koje ostaje građevinsko zemljište po osnovu činjenice da se
na njemu nalazi objekat koji je izgrađen u skladu sa zakonom, odnosno planskim dokumentom koji
je određenog momenta bio na snazi. I u ovakvoj situaciji moguće je promeniti namenu zemljišta,
odnosno privesti ga planiranoj nameni samo ako se za takvu promenu utvrdi da postoji javni interes i
sprovede odgovarajući postupak oduzimanja prava na zemljištu, odnosno promene namene zemljišta,
što je malo verovatno, ali ne i nemoguće. Ako postoji stečeno pravo - pravo svojine na građevinskom
zemljištu, onda se ono ne menja zbog same promene planskog dokumenta, ali se može ukinuti u
odgovarajućem postupku oduzimanja zemljišta, odnosno privođenja zemljišta planiranoj nameni uz
odgovarajuće obeštećenje, odnosno naknadu koja pripada vlasniku zemljišta.
Iako Zakon predviđa da vlasnici (a to se odnosi i na korisnike građevinskog zemljišta) stiču prava i
obaveze koje se vezuju za građevinsko zemljište danom stupanja na snagu planskog dokumenta kojim
je određeno zemljište određeno kao građevinsko zemljište, ostavljena je određena rezerva u pogledu
upotrebe, odnosno korišćenja ovog zemljišta. Zakon dozvoljava korišćenje zemljišta i u druge svrhe
i posle proglašenja za građevinsko zemljište, sve do privođenja zemljišta nameni koja je predviđena
planskim dokumentom. Treba uočiti da se ova mogućnost odnosi samo na proglašenje zemljišta gra-
đevinskim planskim dokumentom, ali ne i zakonom. Razume se, ova mogućnost ne može da se od-
nosi ni na situaciju kada je status građevinskog zemljišta stečen izgradnjom objekta, jer je izgradnjom
zemljište privedeno nameni te se i ne koristi u druge svrhe. Sve do privođenja zemljišta planiranoj
nameni moguće je korišćenje i u druge svrhe (npr. kao poljoprivredno zemljište) i to bez ograničenja
vremena za koje se zemljište može koristiti u druge svrhe.
Praksa pokazuje da postoji potreba za povećanjem površina zemljišta koje se smatraju građevin-
skim zemljištem. Naselja se šire, a gradnja je sve brojnija. Često se i obradivo poljoprivredno zemljište
pretvara u građevinsko čime se smanjuju resursi za poljoprivrednu proizvodnju. Kako je zemljište pri-
rodno ograničen resurs (ne može se proizvesti), a naročito dragocen resurs je obradivo poljoprivredno
zemljište, to države danas nastoje da što više ograniče pretvaranje obradivog poljoprivrednog zemljišta
u građevinsko. Ipak, generalna zabrana nije moguća i nije realno sprovodiva, zbog čega se pribegava
drugim rešenjima koja bi delovala destimulativno na one koji žele da obradivo poljoprivredno ze-
mljište pretvore u građevinsko. Jedno od takvih rešenja je i propisivanje obaveze plaćanja naknade
za promenu namene zemljišta u građevinsko zemljište. Zakon ne uređuje situacije u kojima bi se ova
naknada plaćala, prepuštajući da to pitanje bude uređeno posebnim zakonom. I bez ove odredbe razu-
melo bi se da se zakonom može urediti ova obaveza. Međutim, ono što je ovde značajno je to da Zakon,
propisivanjem da se posebnim zakonom uređuje obaveza plaćanja ove naknade, isključuje mogućnost
da se ovo pitanje uredi podzakonskim aktima. Time se isključuje mogućnost da pokrajina ili jedinica
lokalne samouprave svojim aktima uredi obavezu plaćanja ove naknade, ali i Vlada ili neki drugi or-
gan RS, osim samog zakonodavca. Iako je odredba formulisana kao ovlašćujuća (u odnosu na drugi
zakon), ona je u stvari restriktivna u odnosu na donosioce podzakonskih akata i isključuje mogućnost
da oni svojim aktima propišu, odnosno urede ovu obavezu.
Ostavljajući po strani nepreciznost norme, i ovde ona neće uticati na pogrešnu primenu. Iako za-
konodavac govori nepreciznim jezikom, praksa će bez problema prepoznati u normi promet prava na
građevinskom zemljištu, i to kako prava svojine u bilo kom obliku, tako i promet nekih od svojin-
skih ovlašćenja. Zakon, ipak, upućuje na ograničenja prometa, iako ne govori o ograničenjima, ako je
reč o prometu prava na građevinskom zemljištu u javnoj svojini. Ovaj zakon propisuje da je građevin-
sko zemljište u javnoj svojini u prometu u skladu sa tim zakonom, ali i drugim propisima. Ovde treba
imati u vidu Zakon o javnoj svojini, ali i podzakonska akta doneta u sklada sa tim zakonom. I sâm
zakon i podzakonska akta sadrže brojna ograničenja slobode raspolaganja, kada je reč o prometu prava
svojine ili svojinskih ovlašćenja na dobrima u javnoj svojini. Iz ugla Zakona o javnoj svojini treba imati
u vidu da on određuje pojam raspolaganja nešto šire u odnosu na uobičajen pojam ovlašćenja raspo-
laganja pod kojim se podrazumeva prenos prava svojine. U tom smislu i iz ugla ovog zakona treba
pod prometom podrazumevati promet, kako samog prava (javne) svojine, tako i svojinskih ovlašćenja
(zakup, korišćenje i drugo), kao i opterećenje, odnosno zasnivanje založnih prava, službenosti i drugo.
U odnosu na građevinsko zemljište u privatnoj svojini i zadružnoj svojini, primenjuju se opšte
norme o prometu, odnosno raspolaganju pravima na građevinskom zemljištu, koje važe za raspola-
ganje pravima na nepokretnostima. To onda podrazumeva i primenu pravila o posebnim oblicima
svojine, kao što je susvojina, zajednička svojina i etažna svojina.
3) korišćenja; i
4) obaveze plaćanja naknade za promenu namene.
načine, u skladu sa tadašnjim propisima koji su bili na snazi, a nakon 17.12.2014. godine samo zako-
nom ili planskim dokumentom.
Ne postoji obaveza plaćanja naknade za promenu namene svakog poljoprivrednog zemljišta u gra-
đevinsko. Zbog toga za organ koji vodi registar nepokretnosti može biti problematično da li je ovakva
zabeležba osnovana ili nije. Organ koji vodi registar nepokretnosti ne može da ceni da li takva obaveza
postoji ili ne, niti je njegovo utvrđenje merodavno za konačan ishod o obavezi, osim ako je promena
namene izvršena pre 15.7.1992. godine. Ipak, Zakon ga obavezuje da ovakvu zabeležbu unese, iako to
ne mora biti tačno u svim situacijama. Kako je zakonska odredba jasna i nedvosmislena, on ne može
da bira hoće li ili neće da unese zabeležbu, iako se ona kasnije može pokazati kao netačna. O unosu
zabeležbe, organ koji vodi registar nepokretnosti odlučuje istim rešenjem kojim odlučuje o promeni
namene zemljišta. Konačno rešenje je osnov za unošenje zabeležbe.
Kada naknada bude plaćena, svako zainteresovano lice, a to će redovno biti vlasnik zemljišta, ima
pravo da traži brisanje zabeležbe o tome da postoji obaveza plaćanja naknade za promenu namene
zemljišta. Uz zahtev za brisanje podnosilac zahteva je dužan da podnese i dokaz da je obaveza plaća-
nja naknade prestala, odnosno ispunjena. To može biti potvrda da je obaveza ispunjena koju izdaje
nadležni organ koji vodi evidenciju o ovoj vrsti plaćanja, u skladu sa rešenjem o utvrđivanju visine
naknade, a može biti i rešenje nadležnog organa o oslobođenju od obaveze plaćanja naknade za pro-
menu namene.
Odlučivanje
Organ koji vodi registar nepokretnosti donosi rešenje o promeni namene zemljišta, tako što se
namena određene parcele menja iz poljoprivrednog zemljišta u građevinsko. Istim rešenjem on odlu-
čuje i o unošenju zabeležbe. Rešenje se dostavlja, ne samo vlasniku zemljišta, već i poreskom organu
i ministarstvu nadležnom za poslove poljoprivrede. Rok za donošenje rešenja nije propisan ovim za-
konom, ali je propisan rok za dostavljanje rešenja i on iznosi 15 dana od dana donošenja rešenja. Nisu
propisane sankcije, ni druge posledice u slučaju propuštanja roka za dostavljanje rešenja.
Korišćenje
Zakon propisuje da se promena namene vrši planskim dokumentom i da pravno dejstvo prome-
ne nastupa samim stupanjem na snagu planskog dokumenta. Međutim, promena statusa zemljišta
još uvek ne podrazumeva i obavezu korišćenja u skladu sa promenom namene. Sve do privođenja
zemljišta nameni ono se može koristiti kao poljoprivredno zemljište. Pod privođenjem nameni treba
razumeti izgradnju objekta u skladu sa zakonom, odnosno dozvolom za građenje i upotrebnom do-
zvolom. Kako Zakon govori o promeni namene, to bi momenat do koga se zemljište može koristiti kao
poljoprivredno zemljište bio momenat konačnosti rešenja o izdavanju upotrebne dozvole za objekte
izgrađene na zemljištu. Tada je zemljište privedeno nameni.
Odlučivanje
Kao i u slučaju poljoprivrednog zemljišta, organ koji vodi registar nepokretnosti donosi rešenje o
promeni namene zemljišta, tako što se namena određene parcele menja u građevinsko zemljište. Istim
rešenjem on odlučuje i o unošenju zabeležbe. Za razliku od odredaba koje se odnose na poljoprivred-
no zemljište, ovde uopšte nije propisana obaveza dostavljanja rešenja. Međutim, to ne znači da ova
obaveza ne postoji. Rešenje mora biti dostavljeno vlasniku zemljišta, ali ne i poreskom organu, kao ni
nadležnom ministarstvu. Specijalan rok za donošenje rešenja nije propisan ovim zakonom, ali ni pro-
pisan rok za dostavljanje rešenja, za razliku od odredaba koje se odnose na poljoprivredno zemljište.
Korišćenje
Zakon propisuje da se promena namene vrši planskim dokumentom i da pravno dejstvo prome-
ne nastupa samim stupanjem na snagu planskog dokumenta. Međutim, promena statusa zemljišta
još uvek ne podrazumeva i obavezu korišćenja u skladu sa promenom namene. Sve do privođenja
zemljišta nameni ono se može koristiti kao šumsko zemljište, iako to ne predviđa izričito Zakon u
odredbama koje govore o promeni namene šumskog zemljišta. Međutim, član 83. stav 3. ovog zakona
sadrži takvu odredbu koja je generalna i važi i za šumsko zemljište, a i sâm Zakon o šumama sadrži
odgovarajuće odredbe sa istim značenjem. Pod privođenjem nameni treba razumeti izgradnju objekta
u skladu sa zakonom, odnosno dozvolom za građenje i upotrebnom dozvolom. Kako Zakon govori
o promeni namene kao o momentu kada nastupaju pravne posledice vezane za promenu statusa ze-
mljišta, to je potrebno odrediti i kada nastupa ovaj momenat. Kao i kod poljoprivrednog zemljišta, to
bi bio momenat konačnosti rešenja o izdavanju upotrebne dozvole za objekte izgrađene na zemljištu.
Tada je zemljište privedeno nameni i od tada se više ne može koristiti kao šumsko zemljište.
Pod objektom se podrazumeva građevina spojena sa tlom, koja predstavlja fizičku, funkcionalnu,
tehničko-tehnološku ili biotehničku celinu (zgrade svih vrsta, saobraćajni, vodoprivredni i energetski
objekti, objekti infrastrukture elektronskih komunikacija - kablovska kanalizacija, objekti komunalne
infrastrukture, priključak na elektroenergetsku mrežu, industrijski, poljoprivredni i drugi privredni
objekti, objekti sporta i rekreacije, groblja, skloništa i sl) koji može biti podzemni ili nadzemni. Pod
objektom se ne podrazumevaju pomoćni objekti u smislu člana 2. stav 1. tačka 24) Zakona (objekat
koji je u funkciji glavnog objekta, a gradi se na istoj parceli na kojoj je sagrađen ili može biti sagrađen
glavni stambeni, poslovni ili objekat javne namene - garaže, ostave, septičke jame, bunari, cisterne za
vodu i sl).
Zakon ne definiše eksplicitno šta se smatra privremenim objektom, ali se iz člana 147. može izvući
zaključak da se pod ovim pojmom podrazumeva objekat za koji se izdaje privremena građevinska
dozvola. Radi se o objektima kao što su: asfaltne baze, separacije agregata, fabrike betona, samostoje-
ćih, ankerisanih meteoroloških anamometarskih stubova, kao i stubova za druge namene, privremene
saobraćajnice i priključci. Prema izričitoj odredbi člana 147. stav 5. ovog zakona, privremena građe-
vinska dozvola izdaje se na period koji ne može biti duži od tri godine, računajući od dana donošenja
privremene građevinske dozvole.
Iako se ne vidi eksplicitno iz odredaba Zakona, iz teksta se može izvući zaključak da Zakon pred-
viđa dva modaliteta učešća subjekata privatnog prava u pripremanju i opremanju građevinskog
zemljišta. Prvi je učešće u finansiranju subjekta privatnog prava, bez učešća u organizaciji izvođenja
radova. Drugi oblik je učešće i u finansiranju i u organizaciji izvođenja radova. Ono što je zajednič-
ko za oba ova modaliteta je to da moraju biti ispunjeni određeni uslovi da bi pripremanje i opremanje
zemljišta moglo da se realizuje na ovaj način. Prvo, mora biti reč o građevinskom zemljištu koje se
ne smatra uređenim u smislu Zakona. Drugo, zemljište mora da se nalazi u obuhvatu planskog
dokumenta na osnovu koga se mogu izdati lokacijski uslovi, odnosno građevinska dozvola. Oba
uslova moraju biti ispunjena kumulativno, što znači da ovakvo učešće nije dopušteno ako je reč o
uređenom građevinskom zemljištu, kao ni ako se zemljište ne nalazi u obuhvatu odgovarajućeg plan-
skog dokumenta.
Privatnopravni subjekt (pravno ili fizičko lice) može podneti predlog o finansiranju pripremanja/
opremanja građevinskog zemljišta. Predlog se podnosi nadležnom organu jedinice lokalne samoupra-
ve ili subjektu koga je Republika Srbija, autonomna pokrajna ili jedinica lokalne samouprave osnovala
za vršenje ovih poslova. Nadležni organ je dužan da se na neki način izjasni o predlogu u roku od
15 dana od dana prijema predloga. On ne mora da prihvati predlog, ali je dužan da odgovori da mu
predlog nije prihvatljiv. Ovo nije upravni postupak i organ o tome ne odlučuje upravnim aktom. Reč
je o predlogu koga treba smatrati predlogom u smislu posebnih propisa kojima se uređuje zaključenje
ugovora između subjekata javnog prava i subjekata privatnog prava. Reč je o Zakonu o javnim nabav-
kama („Sl. glasnik RS”, br. 124/2012) i Zakonu o javno-privatnom partnerstvu i koncesijama („Sl.
glasnik RS”, br. 88/2011). Oba ova zakona za određene subjekte javnog prava predviđaju odgovarajući
postupak ocene predloga (inicijative) i oba zakona predviđaju obavezu sprovođenja odgovarajućeg
postupka prema subjektivnom kriterijumu - ko se pojavljuje kao ugovorna strana, a to je ovde subjekt
javnog prava za koga će, po pravilu, važiti obaveza sprovođenja nekog od postupaka predviđenih ili
Zakonom o javnim nabavkama ili Zakonom o javno-privatnom partnerstvu i koncesijama. Ako je
predlog prihvatljiv, nakon sprovedenog odgovarajućeg postupka, sa licem koje je podnelo predlog
zaključuje se ugovor o zajedničkom pripremanju/opremanju građevinskog zemljišta. Ovaj ugovor
može biti zaključen sa različitom sadržinom preko koje se prepoznaju dva pomenuta modaliteta.
Prema jednom od njih subjekt privatnog prava učestvuje samo u finansiranju radova, dok prema
drugom učestvuje i u organizaciji radova.
mogu biti i drugi izvori, pomenuti na drugom mestu, kao što je npr. finansiranje uređivanja građevin-
skog zemljišta sredstvima fizičkih ili pravnih lica.
Osnovni izvori finansiranja uređivanja građevinskog zemljišta su:
1) doprinos za uređivanje građevinskog zemljišta;
2) zakupnina za građevinsko zemljište;
3) naknada naplaćena po osnovu otuđenja građevinskog zemljišta ili razlike u vrednosti po osnovu
razmene građevinskog zemljišta za drugo zemljište;
4) pretvaranja prava zakupa u pravo svojine - konverzije koja je posebno uređena Zakonom.
Svaki od ovih izvora posebno je uređen zakonom, a osim njih mogući su i drugi izvori finansiranja
uređivanja građevinskog zemljišta.
Odredbe čl. 97. i 98. ovog zakona primenjuju se od 1.3.2015. godine. Jedinice lokalne samouprave
dužne su da u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu istog zakona utvrde koeficijente (koeficijent
zone i koeficijent namene) i da donesu opšti akt kojim se utvrđuju zone i namene objekata.
Zakon ograničava i visinu koeficijenata koje propisuje jedinica lokalne samouprave. Koeficijent zone
ne može biti veći od 0,1 a koeficijent namene ne može biti veći od 1,5 čime se postiže efekat da visina
doprinosa po kvadratnom metru korisne površine ne može biti veća od 0,15 (odnosno 15% u odnosu
na cenu 1 m2) uvažavajući zonu u kojoj se zemljište nalazi. Kada se uzmu u obzir i umanjenja po osnovu
eventualnog finansiranja uređenja i ustupanja zemljišta, moglo bi da se dogodi da iznos koji investitor
duguje po osnovu doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta bude negativan, odnosno da bi mu
trebalo vratiti određeni iznos. Zakon ne propisuje ograničenja u pogledu ovakvog rezultata, te bi se
moglo tumačiti da je to dopušteno, iako se čini da ovakvo tumačenje nije u skladu sa ciljevima Zakona.
Propisano je i vreme do kada je jedinica lokalne samouprave dužna da odredi navedene koeficijente. Za-
kon propisuje da je to najkasnije do 30. novembra tekuće godine, ali ne propisuje da li ih jedinica lokalne
samouprave određuje za tekuću ili za narednu godinu. Kako se u formulaciji pominje samo tekuća go-
dina, to se mora zaključiti da koeficijenti važe za tekuću godinu. To može predstavljati problem jer je 30.
novembar pri kraju godine. Ako se koeficijenti odnose na tu istu godinu, onda bi svi investitori morali
da čekaju možda i do 30. novembra da bi im bila određena visina doprinosa za uređivanje građevinskog
zemljišta. Opet, ako se koeficijenti odnose samo na tekuću godinu, što implicitno proizlazi iz norme,
onda bi oni važili možda i samo jedan mesec (tokom decembra meseca) jer je Zakon tako odredio, što
se ne može opravdati i, zasigurno, biće smetnja u radu jedinice lokalne samouprave.
Propisana su i umanjenja visine doprinosa, kao i mogućnost plaćanja na rate. Mogućnost pla-
ćanja na rate predviđena je za investitora koji dostavi odgovarajuće sredstvo obezbeđenja ispunjenja
obaveze. Kako se obaveza određuje rešenjem o građevinskoj dozvoli, to bi investitor morao da dostavi
sredstvo obezbeđenja pre donošenja rešenja o izdavanju građevinske dozvole. Pravo na plaćanje u ra-
tama i minimalan broj rata određen je samim Zakonom, ali je moguće da se odlukom jedinice lokalne
samouprave propiše i veći broj rata, kao i šta se smatra odgovarajućim sredstvom obezbeđenja. Za jed-
nokratno plaćanje, pod uslovom da se uplata izvrši pre podnošenja prijave radova, visina naknade se
umanjuje za najmanje 30%. Odlukom nadležnog organa jedinice lokalne samouprave umanjenje može
biti i veće. Za objekte stanogradnje uopšte se ne mogu predvideti umanjenja, osim po osnovu isplate
dugovanog iznosa u celosti. Zakon ovde govori o osnovu propisanom u stavu 5. člana 97, ali se u stavu
5. uopšte ne govori o osnovima za oslobođenje, te je najverovatnije reč o stavu 6, i to o umanjenju po
osnovu isplate iznosa u celosti. Dugovani iznos se može umanjiti i ako je reč o starogradnji, za objekte
socijalnog stanovanja kod kojih je investitor Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne
samouprave. Opštim aktom skupštine lokalne samouprave određuju se zone, namene objekata, iznosi
koeficijenata, kriterijum, iznos i postupak umanjivanja doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta
posebna umanjenja iznosa doprinosa za nedostajuću infrastrukturu.
Predviđena su i posebna oslobođenja za određene vrste objekata za koja je i po samoj njihovoj na-
meni očigledno da ne bi trebalo plaćati naknadu, kao što su npr. sami objekti komunalnog opremanja
koji se grade u cilju opremanja (uređivanja) građevinskog zemljišta. Izričito su pobrojani objekti javne
namene u javnoj svojini, objekti komunalne i druge infrastrukture, proizvodni i skladišni objekti, pod-
zemne etaže objekata visokogradnje (prostor namenjen za garažiranje vozila, podstanice, trafostanice,
ostave, vešernice i sl.), osim za delove podzemne etaže koje se koriste za komercijalne delatnosti, otvo-
rena dečja igrališta, otvorene sportske terene i atletske staze. Vredi zapaziti da je zakonodavac, u cilju
podsticanja privrednih delatnosti izuzeo proizvodne objekte i skladišne objekte.
U cilju sprečavanja zloupotreba ili pronalaženja „malih vrata” za izbegavanje obaveze plaćanja do-
prinosa za uređivanje građevinskog zemljišta, propisano je i da se doprinos plaća i ako dođe do promene
namene objekta ili dela objekta, ako je za novu namenu propisan veći iznos doprinosa. Isto važi i ako
se uklanja postojeći objekat, s tim što se doprinos plaća samo za razliku kvadrata korisne površine. Kod
propisivanja ove odredbe, izgleda kao da je zakonodavac imao u vidu da će se na mesto prethodnog
objekta graditi isključivo ista vrsta objekta. Međutim, ako to nije ista vrsta objekta i ako se koeficijent
namene razlikuje, norma koja uređuje ovu obavezu, ipak ostavlja „mala vrata” preko kojih se delimično
može izbeći obaveza plaćanja doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta.
Zakon ovde sadrži još jednu nepreciznu odredbu koja se odnosi na situaciju kada, kako Zakon kaže,
za jedinicu lokalne samouprave nisu objavljeni podaci o prosečnoj ceni kvadratnog metra stanova no-
vogradnje. O normi koja uređuje način izračunavanja visinu doprinosa, govori se o poslednjem objav-
ljenom podatku, dok norma pretposlednjeg stava istog člana govori o tome da uopšte nema objavljenog
podatka. Moglo bi se desiti da postoji objavljeni podatak, ali da je taj podatak vrlo star (npr. star više
godina), ali da postoji, tako da se ne može reći da ne postoji objavljeni podatak. To bi isključilo primenu
norme koja se odnosi na situaciju kada nema objavljenog podatka, ali bi moglo da vodi tome da visina
doprinosa bude određena vrlo nisko. Ipak, rizik da to toga dođe u praksi je ovde vrlo mali jer se ovi
podaci objavljuju. Ako, ipak, nema objavljenih podataka Zakon predviđa da će se prosečna cena utvrditi
na osnovu proseka iznosa prosečnih cena kvadratnog metra stanova novogradnje u svim jedinicama
lokalne samouprave istog stepena razvijenosti u skladu sa zakonom kojim se uređuje regionalni razvoj,
za koje su ti podaci objavljeni. Nadamo se da ovo neće niko morati da primeni.
Od propisanog iznosa doprinosa može se odstupiti i na osnovu posebnog odobrenja Vlade Republi-
ke Srbije. Jedinica lokalne samouprave može u cilju realizacije projekta od značaja za lokalni ekonomski
razvoj, tražiti od Vlade Republike Srbije da odobri visinu naknade u drugačijem iznosu od iznosa koji se
redovno naplaćuje. Za ovo je potrebna posebna odluka nadležnog organa jedinice lokalne samouprave
i saglasnost Vlade RS.
primeni uobičajen rok u pravnom sistemu od 15 dana od dana donošenja rešenja o izmeni građevinske
dozvole (ako se doprinos plaća u celosti), a drugo da se obaveza plaćanja doprinosa izmiri do završetka
gradnje i podnošenja zahteva za izdavanje upotrebne dozvole. Kada investitor podnese zahtev za iz-
davanje upotrebne dozvole, u postupku njenog izdavanja treba proveriti i činjenice na osnovu kojih je
građevinskom dozvolom utvrđena obaveza plaćanja doprinosa i utvrđeni iznos, po potrebi, korigovati,
odnosno izraditi konačni obračun doprinosa koji je sastavni deo rešenja o upotrebnoj dozvoli. Ovaj deo
rešenja se može pobijati u postupku predviđenom za pobijanje rešenja o izdavanju upotrebne dozvole.
Cena
Zakon predviđa da je isključivi kriterijum ustupanja cena, razume se najviša cena koju neko ponudi
u postupku nadmetanja ili prikupljanja ponuda. Zabranjeno je i naknadno umanjenje cene, osim
umanjenja koja su propisana zakonom, kao što je to npr. umanjenje po osnovu uplate cene u celosti,
ako je takvo umanjenje predviđeno zakonom, podzakonskim aktom ili opštim aktom vlasnika građe-
vinskog zemljišta u javnoj svojini.
Jedan od takvih izuzetaka, koji predviđa sam Zakon, je i umanjenje po osnovu realizacije investicio-
nog projekta kojim se uređuje lokalni ekonomski razvoj. Za ovakvo umanjenje potrebna je i saglasnost
Vlade RS, a ako je umanjenje dopušteno, ono može ići i do potpunog oslobođenja od obaveze plaćanja
naknade. Vlada daje saglasnost u skladu i na osnovu podzakonskog akta koji donosi, imajući u vidu
propise o kontroli državne pomoći. Reč je o Zakonu o kontroli državne pomoći („Sl. glasnik RS”, br.
51/2009).
Drugi izuzetak odnosi se na preuzete obaveze, odnosno već zaključene ugovore. Razume se, Zakon
nema retroaktivno dejstvo i da to nije izričito propisano u odnosu na zaključene ugovore u vreme nje-
govog stupanja na snagu, ali je Zakon ipak to izričito i propisao.
Treći izuzetak odnosi se na državu. Republici Srbiji je ostavljeno pravo da otuđuje građevinsko ze-
mljište iz javne svojine po ceni nižoj od tržišne, s tim što je dato ovlašćenje Vladi RS da propiše uslove,
način i postupak otuđenja pod ovakvim, drugačijim uslovima. Po pravilu će se raditi o projektima za
izgradnju objekata od značaja za Republiku Srbiju, ali Vlada može odlučiti da se ove specijalne odredbe
odnose i na druge situacije.
Zakon pominje izričito i četvrti izuzetak koji važi za promet između nosilaca javne svojine, što nije
bilo neophodno jer to već predviđa i Zakon o javnoj svojini.
Postupak otuđenja
Postupak otuđenja uređen je malim brojem odredaba, što može da predstavlja problem za otuđenje
iz javne svojine. Ako je reč o prometu prava javne svojine između nosilaca javne svojine, onda to neće
stvarati problem. Međutim, za otuđenje iz javne svojine potreban je veći broj odredaba. Zakon sadrži
ovlašćujuću odredbu za Republiku Srbiju, autonomnu pokrajnu i jedinicu lokalne samouprave da svo-
jim aktom urede neka pitanja vezana za postupak raspolaganja. Norma stava 17. u članu 99. Zakona
predviđa da vlasnik građevinskog zemljišta u javnoj svojini bliže uređuje uslove, postupak, način i sa-
držinu ugovora o otuđenju ili davanju u zakup. Formulacija je pomalo jezički neprecizna zbog čega se
otvara pitanje na šta se odnosi. Razumljivo je to „sadržina ugovora”, ali nije razumljivo šta je to „postu-
pak ugovora” i „način ugovora”. Verovatno normu treba razumeti tako da se ona odnosi na postupak koji
prethodi zaključenju ugovora, a u pogledu načina čini se da je teže odgovoriti šta bi to bilo. Nezavisno od
toga, trebalo bi da akt nosioca javne svojine uredi sva pitanja postupka vezana za otuđenje građevinskog
zemljišta iz javne svojine, osim onih koja su uređena zakonom.
Od zakonskih odredaba zaslužuje pažnju odredba da se o otuđenju građevinskog zemljišta u jav-
noj svojini, ali i o razmeni donosi odluka. Odluku donosi nadležni organ - organ koji je po zakonu
ili aktu nosioca javne svojine nadležan za vođenje postupka i odlučivanje. Za ovu odluku propisana je
samo obaveza dostavljanja svim učesnicima u postupku javnog nadmetanja, odnosno prikupljanja po-
nuda, dok se to ne odnosi i na slučaj razmene. Zakonom nije predviđena mogućnost pobijanja odluke,
ali se ovakvo predviđanje ne isključuje propisom nosioca javne svojine. Ako takva mogućnost nije pred-
viđena ni na taj način, onda se mora zaključiti da mogućnost pobijanja nije ni predviđena.
Zakon određuje i rok za zaključenje ugovora o otuđenju i određuje ga na 30 dana od dana dono-
šenja odluke, bez obzira na činjenicu da li je odluka dostavljena drugoj strani ili nije. Ovde se postav-
ljaju dva pitanja. Prvo, da li je rok prekluzivan, odnosno da li bi ugovor mogao da se zaključi i nakon
proteka ovog roka. I, drugo, ako je on prekluzivan, da li se zbog propuštanja organa da dostavi odluku,
odnosno informiše drugu stranu, može izgubiti pravo na zaključenje ugovora. U odnosu na prvo pita-
nje, rok bi morao da bude shvaćen kao prekluzivan jer u suprotnom nema smisla. Nije dobro rešenje
da on teče od donošenja odluke jer drugoj strani može biti ostavljeno vrlo malo vremena da pristupi za-
ključenju ugovora ili čak da za odluku sazna tek po isteku roka od 30 dana. Zatim, treba imati u vidu da
je ovde reč o ugovoru o prometu nepokretnosti koji mora biti i overen u skladu sa zakonom. Overa je
bitan zahtev forme i ugovor se ne smatra zaključenim sve dok ga ne overi nadležni organ. Može se desiti
i da organ koji vrši overu nije u stanju da to učini u kratkom roku, te da rok zbog toga bude propušten.
Zbog svega toga, prvobitni stav da je rok prekluzivan bi morao biti korigovan tako da to ne može ići na
štetu sticaoca, ako mu se ništa ne može pripisati u krivicu. Njemu mora biti ostavljen razuman rok od
dobijanja odluke ili obaveštenja da se ugovor zaključuje sa njim do momenta zaključenja ugovora, kao
i da se pravo na zaključenje ugovora zbog isteka roka ne može izgubiti zbog nemogućnosti organa koji
vrši overe da izvrši overu u navedenom roku.
Predviđena je i mogućnost pobijanja, ali se ona odnosi samo na ugovor o otuđenju ili davanju u
zakup. Pravo na tužbu ima samo učesnik javnog nadmetanja ili postupka prikupljanja ponuda, čime je
isključena mogućnost pobijanja ugovora zaključenog neposrednom pogodbom. Predviđena je moguć-
nost pobijanja ugovora, što bi trebalo shvatiti kao mogućnost poništenja odlukom suda. Za podnošenje
tužbe propisani su i prekluzivni rokovi - subjektivan rok od osam dana koji teče od saznanja za
zaključenje ugovora, i objektivan rok od 30 dana koji teče od dana zaključenja ugovora. Za subjek-
tivan rok predviđeno je vezivanje samo za činjenicu saznanja za zaključenje ugovora, ali je izostavljano
pominjanje i sadržine ugovora. Tako da će rok isteći, ako protekne osam dana, iako učesnik nije saznao
i detalje iz tog ugovora da bi mogao da podnese tužbu i pobija ugovor zbog njegove protivnosti sa za-
konom. U pogledu objektivnog roka, očigledno je on jako kratak. Retko se sreću tako kratki objektivni
rokovi, jer to otvara više mogućnosti za zloupotrebe.
Zakup
Zakon uređuje i davanje u zakup građevinskog zemljišta u javnoj svojini. Ove odredbe sadrže ista
rešenja kao i one koje se odnose na otuđenje iz javne svojine, samo što izostaju norme o razmeni. Zakup
se može ugovoriti i radi postavljanja privremenog objekta, odnosno realizacije projekata od značaja za
Republiku Srbiju, davanja koncesije ili poveravanja komunalne delatnosti i ostvarivanja javno-privatnog
partnerstva. Zakon određuje i sadržinu ugovora, pri čemu ovde izričito predviđa i obavezu ugovaranja
načina usklađivanja visine zakupa sa indeksom potrošačkih cena u Republici Srbiji, prema objavljenim
podacima nadležne organizacije za poslove vođenja statistike. I u odnosu na zakup, dato je ovlašćenje
vlasniku građevinskog zemljišta u javnoj svojini da bliže uredi postupak davanja u zakup.
opštine. Odredbu nije moguće primeniti tako da npr. opština ustupa zemljište radi izgradnje obje-
kata za sopstvene potrebe, jer tu nema kome da ustupi, a da objekat bude građen za njene potrebe.
2) Ispravke granica susednih katastarskih parcela. U cilju formiranja katastarskih parcela u skladu
sa intencijama Zakona tako da one odgovaraju građevinskim parcelama, moguće je ustupiti deo
katastarske parcele radi pripajanja drugoj parceli i o tome postići neposredan dogovor, bez spro-
vođenja postupka sa oglašavanjem. Ovo je razumljivo rešenje i primenljivo jedino na susedne
parcele, tako da nema ni mogućnosti da se razmišlja o nekim trećim licima.
3) Formiranja građevinske parcele u skladu sa članom 70. Zakona. Zakon predviđa i mogućnost
formiranja parcele prema kriterijumu da li je određeno zemljište potrebno za redovnu upotrebu
objekta koji se na njemu nalazi. Situacije kada se određuje zemljište za redovnu upotrebu ure-
đene su članom 70. Zakona. Ako je reč o određivanju parcele po ovom kriterijumu, i ovde je po
prirodi odnosa isključena konkurencija trećih lica, te se može zaključiti odgovarajući ugovor sa
vlasnikom susedne parcele u cilju formiranja građevinske parcele prema kriterijumu zemljišta
potrebnog za redovnu upotrebu zemljišta.
4) Otuđenja iz člana 99. st. 10. i 12. Zakona, odnosno davanja u zakup iz člana 86. Kada je reč o
otuđenju, ovde su obuhvaćene situacije koje se odnose na realizaciju investicionog projekta kojim
se unapređuje lokalni razvoj, za šta je potrebna saglasnost Vlade RS. Drugo, ovim su obuhvaćene
i obaveze koje su nastale do dana stupanja na snagu Zakona, što je samo posledica zabrane re-
troaktivnosti, kao i otuđenje u korist drugog nosioca javne svojine. U odnosu na zakup, reč je o
zakupu radi izgradnje privremenih objekata, projektima od značaja za Republiku Srbije, davanju
koncesije ili poveravanju komunalnih delatnosti i radi ostvarivanja javno-privatnog partnerstva.
5) Sporazumnog davanja zemljišta ranijem vlasniku nepokretnosti koja je bila predmet eksproprija-
cije, u skladu sa propisima o eksproprijaciji. U postupku eksproprijacije, ako je korisnik ekspro-
prijacije nosilac prava javne svojine na građevinskom zemljištu, može se sa bivšim vlasnikom spo-
razumeti o davanju drugog zemljišta u svojinu umesto zemljišta koje mu se oduzima u postupku
eksproprijacije. Ovde, Zakon sve to određuje čak i šire, predviđajući ovu mogućnost ne samo
kada se bivšem vlasniku oduzima zemljište, već i bilo koja druga nepokretnost.
6) Otuđenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u postupku vraćanja oduzete imovine i obešteće-
nja u skladu sa posebnim zakonom. Republika Srbija donela je Zakon o vraćanju oduzete imovine
i obeštećenju („Sl. glasnik RS”, br. 72/2011, 108/2013 i 142/2014). Prema tom zakonu obveznik
vraćanja imovine je subjekt javnog prava - nosilac prava javne svojine. U nekim situacijama može
biti celishodnije za nosioca javne svojine koji duguje vraćanje u naturi, da umesto nepokretnosti
koju duguje ponudi neku drugu koju ima, a to može biti i građevinsko zemljište. Situacija je slična
kao i kod eksproprijacije. Sa konkretnim bivšim vlasnikom treba postići dogovor o tome koje
zemljište je za njega prihvatljivo, a to se, razume se, ne može raditi u postupku sa oglašavanjem.
7) Razmene građevinskog zemljišta. Kada je reč o razmeni građevinskog zemljišta, rešenje da se ne
sprovodi postupak sa oglašavanjem je takođe razumljivo po prirodi stvari. Nosilac prava javne
svojine želi da dobije određeno zemljište razmenom i tu ne može biti konkurencije ponudilaca.
Ovde je jedino problem to što je Zakon razmenu svrstao i u sticanje i u otuđenje i predvideo razli-
čite postupke koji važe za sticanje (pribavljanje) i otuđenje. Zbog toga, ovde stoji otvoreno pitanje
- da li se postupak prilikom razmene vodi prema pravilima o pribavljanju ili prema pravilima o
otuđenju građevinskog zemljišta.
Zakon sadrži i rešenja koja se sistemski uklapaju sa Zakonom o javno-privatnom partnerstvu, omo-
gućavajući da se građevinsko zemljište ustupi u zakup u okviru ugovora o koncesiji ili ugovora kojim
se poverava obavljanje komunalne delatnosti. I jedan i drugi ugovor zaključuju se na osnovu Zakona
o javno-privatnom partnerstvu. Ovde treba uočiti da se ovo rešenje primenjuje na svako građevinsko
zemljište, bilo da je ono izgrađeno ili neizgrađeno, uređeno ili neuređeno. Vreme na koje se građevin-
sko zemljište ustupa ne može biti duže od vremena na koje je ugovorena koncesija, odnosno povereno
obavljanje komunalne delatnosti.
Međutim, kada je reč o neizgrađenom građevinskom zemljištu, Zakon predviđa još neke moguć-
nosti koje ne predviđa za izgrađeno građevinsko zemljište. Prvo, neizgrađeno građevinsko zemljište je
moguće uneti kao osnivački ulog u privredno društvo koje nosilac javne svojine može da osnuje sâm ili
sa drugim fizičkim ili pravnim licem. Osim toga, moguće je i zaključiti odgovarajući ugovor o zajednič-
koj izgradnji jednog ili više objekata i u tom cilju zaključiti ugovor o zakupu sa licem sa kojim se ugovara
zajednička gradnja. Time se pravo svojine na građevinskom zemljištu zadržava u korist nosioca javne
svojine, a sa privatnim partnerom se ugovara zakupni odnos. Ovde je bitno i pitanje do kada bi takav
zakupni odnos trajao. Ako se ima u vidu formulacija odredbe koja govori o ovoj mogućnosti, ona upu-
ćuje na zaključak da je to samo određeno vreme, i to vreme za koje važi neki drugi ugovor, zaključen na
osnovu Zakona o javno-privatnom partnerstvu i u skladu sa njim, tako da nije moguće zaključiti ovakav
ugovor na neodređeno vreme.
Zakon sadrži i odredbu koja predviđa da se neizgrađeno građevinsko zemljište može unositi i kao
ulog u javno preduzeće. Ovo bi se podrazumevalo i bez izričitog propisivanja, jer kada se ovakvo zemlji-
šte može uneti kao ulog u privredno društvo, u toliko pre se može uneti i kao ulog u javno preduzeće.
Zbog toga, zaslužuje pažnju pitanje, da li je zakonodavac želeo time da isključi mogućnost da se izgra-
đeno građevinsko zemljište ulaže u osnovni kapital privrednih društava ili javnih preduzeća. Zbog same
formulacije, onako kako je ona učinjena, ne bi se moglo zaključiti da je to bila namera zakonodavca. I
objekti na izgrađenom građevinskom zemljištu i samo izgrađeno građevinsko zemljište su u prometu,
osim u slučajevima kada Zakon o javnoj svojini zabranjuje promet dobara u javnoj svojini. To pravilo
mora da važi i za građevinsko zemljište u nedostatku zabrane. Međutim, ako je reč o građevinskom ze-
mljištu koje po opštim odredbama Zakona o javnoj svojini ne može biti u prometu, onda će to važiti i za
mogućnost ulaganja u osnovni kapital javnih preduzeća, odnosno privrednih društava. Međutim, čak i
tada, treba ispitati mogućnost da samo pravo korišćenja bude ulog u osnovni kapital, a ne pravo svojine,
jer to omogućava Zakon o javnoj svojini.
Ovde ne treba prevideti ni to da je zakon ovlastio Vladu RS da propiše, odnosno uredi ovakva ula-
ganja izgrađenog i neizgrađenog građevinskog zemljišta. Moguće je i da Vlada ograniči neke oblike
ulaganja, što će onda onemogućiti primenu opštih normi koje važe za javnu svojinu, odnosno ulaganja
građevinskog zemljišta u osnovni kapital privrednih društava ili javnih preduzeća.
uslovima pod kojim je bio zaključen i prethodni. Sadržina ugovora se ne menja, već samo zakupac. Na
osnovu ovog ugovora vrši se upis promene zakupca u javnom registru nepokretnosti. Momenat upisa
podatka o zaključenju novog ugovora je momenat sticanja prava i obaveza zakupca za novog zakupca,
koje proizlaze iz ugovora o zakupu.
Zakon uređuje i jednu specifičnu situaciju koja se podvodi pod institut građenja na tuđem zemljištu.
Kada se izgradi objekat na građevinskom zemljištu u javnoj svojini, bilo da je reč o objektu koji je građen
po osnovu građevinske dozvole, bilo da je reč o objektu koji je građen bez dozvole, ali je u postupku
legalizacije dobio upotrebnu dozvolu, Zakon predviđa da se postojeći ugovor o zakupu građevinskog
zemljišta raskida. Raskid nije predviđen po samom zakonu, već je predviđeno da će ugovorne strane
zaključiti ugovor o raskidu ugovora o zakupu, što otvara i pitanje, šta treba uraditi ako se jedna od strana
ne složi sa raskidom ugovora o zakupu. U nedostatku odredaba o ovakvom raskidu, mora se tumačiti da
svaka od strana ima pravo i na jednostran raskid ugovora jer su se stekli zakonom predviđeni uslovi
za raskid. Posledice raskida raspraviće se po opštim odredbama Zakona o obligacionim odnosima koje
važe za raskid ugovora, ali i po aktu vlasnika građevinskog zemljišta u javnoj svojini koji je on ovlašćen i
dužan da donese prema odredbama Zakona. Zakon ne uređuje ni situaciju kada ugovor o zakupu ne bu-
de raskinut ni saglasno, ni jednostrano, iako su se stekli uslovi za raskid ugovora. U nedostatku odredaba
o tome, mora se tumačiti da ugovor o zakupu ostaje na snazi, jer nije predviđen njegov prestanak po
samom zakonu. Ako se o raskidu postigne sporazum, potrebno je urediti i posledice raskida, u skladu sa
zakonom i aktom vlasnika građevinskog zemljišta u javnoj svojini. To može da znači i zaključenje nekog
novog ugovora o zakupu ili nekog drugog ugovora, zavisno od prava zakupca u odnosu na građevinsko
zemljište koje mu zakon daje.
Samo za Republiku, autonomnu pokrajinu i jedinicu lokalne samouprave propisano je da stiču pravo
svojine na građevinskom zemljištu u državnoj svojini, dok se za ostale subjekte ne zahteva da to zemljište
bude u državnoj svojini, već može da bude u svojini bilo kog lica. Za navedene subjekte propisano je
da pravo svojine stiču sa 11.9.2009. godine, odnosno da Zakon ima retroaktivno dejstvo. Isto rešenje
propisano je i za pravna lica čiji su osnivači Republika Srbija, autonomna pokrajina, s tom razlikom što
ne postaju vlasnici ova pravna lica, već njihovi osnivači. Ovde je otvoreno pitanje kako primeniti ovu
normu u situaciji kada je Republika Srbija, autonomna pokrajna ili jedinica lokalne samouprave osnivač
sa još nekim pravnim ili fizičkim licima. Da li zaista osnivači ovih pravnih lica postaju vlasnici građe-
vinskog zemljišta ili se to odnosi samo na Republiku Srbiju, autonomnu pokrajnu ili jedinicu lokalne
samouprave. Ako se odnosi samo na njih, ostaje otvoreno pitanje, ko stiče preostali udeo na građevin-
skom zemljištu - samo to pravno lice ili njegovi osnivači. Dilema je još otvorenija zbog odredbe da se
pod osnivačem podrazumeva i član jednočlanog privrednog društva ili jedini akcionar. Dakle, i oni, ali
to znači i ne samo oni. Kao momenat sticanja je takođe određen 11.9.2009. godine.
Ako je reč o stranim državljanima u ulozi nosioca prava korišćenja, i oni mogu imati i ostvariti
pravo na konverziju, odnosno steći pravo svojine na građevinskom zemljištu (ovde zakon kaže u
javnoj, a ne državnoj svojini), ako se sa time saglasi ministarstvo nadležno za poslove pravde, i pod
uslovom reciprociteta. Ovde to znači da bi saglasnost nadležnog ministarstva mogla da proizvede prav-
no dejstvo i u odnosu na građevinsko zemljište u javnoj svojini autonomne pokrajine ili jedinice lokalne
samouprave. Zakon ne predviđa nikakvu naknadu autonomnoj pokrajini ili jedinici lokalne samou-
prave. Nije potpuno izvesno ni kako tumačiti uslov reciprociteta - da li je reč o sticanju svojine u korist
našeg predstavništva ili samo o mogućnosti da se pravo svojine stekne i u određenoj državi.
Sve navedene odredbe ne primenjuju se na određene kategorije lica koja su taksativno pobrojana u
zakonu. Za njih je propisano da će njihovo pravo na konverziju biti uređeno posebnim zakonom. Reč je
o licima za koja je zakon do sada predviđao pravo na konverziju uz obavezu plaćanja naknade. Za sva
ostala lica koja imaju pravo na konverziju po Zakonu ne predviđa se obaveza plaćanja naknade za kon-
verziju. Zakon predviđa da će pravo na konverziju za sledeća lica biti uređeno posebnim zakonom:
1) lica, nosioce prava korišćenja na građevinskom zemljištu, koja su bila ili jesu privredna društva
i druga pravna lica na koja su se primenjivale odredbe zakona kojima se uređuje privatizacija,
stečajni i izvršni postupak, kao i njihove pravne sledbenike;
2) lica nosioce prava korišćenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu u državnoj svojini koje je
stečeno radi izgradnje u skladu sa ranije važećim zakonima kojima je bilo uređeno građevinsko
zemljište do 13.5.2013. godine, ili na osnovu odluke nadležnog organa;
3) lica, nosioce prava korišćenja na građevinskom zemljištu, čiji je položaj određen zakonom kojim
se uređuje sport, kao i udruženja;
4) društvena preduzeća, nosioce prava korišćenja na građevinskom zemljištu;
5) lica, nosioce prava korišćenja na građevinskom zemljištu, na koja se primenjuju odredbe propisa
Republike Srbije i bilateralnih međunarodnih ugovora kojima se uređuje sprovođenje Aneksa g
Sporazuma o pitanjima sukcesije („Sl. list SRJ - Međunarodni ugovori”, br. 6/2002).
osnovu zakupa je i to da je u vreme kada se zahtev podnosi, isplaćen u celosti iznos zakupnine za period
na koji glasi ugovor o zakupu.
Rešenje se donekle razlikuje samo po tome da li je reč o izgrađenom ili neizgrađenom građevinskom
zemljištu. Ako je reč o izgrađenom građevinskom zemljištu, pravo na konverziju se ostvaruje pod
navedenim uslovima, bez dodatnih. Međutim, ako je reč o neizgrađenom građevinskom zemljištu,
ovo pravo se priznaje pod uslovom da zakupodavac ne pokrene u roku od jedne godine od dana stu-
panja zakona na snagu sudski postupak za raskid ugovora o zakupu, te da se spor okonča u njegovu
korist. Ovakvo rešenje podrazumeva da se mora sačekati najmanje godinu dana od stupanja zakona na
snagu da bi se zakupcima neizgrađenog građevinskog zemljišta priznalo pravo na konverziju. Do isteka
ovog roka im se ne može priznati pravo, bez obzira na ispunjenost ostalih uslova. Osim toga, ako sudski
postupak bude pokrenut, mora se sačekati ishod tog postupka da bi pravo na konverziju moglo da se
prizna. Ako ugovor o zakupu bude raskinut u sudskom postupku, neće se priznati pravo na konverziju.
Međutim, ako zakupodavac ne uspe pred sudom, nakon pravnosnažnosti sudske odluke kojom je nje-
gov zahtev odbijen, pravo zakupca se mora priznati.
Treća situacija odnosi se na zakupce sa kojima je zaključen ugovor o zakupu bez obaveze plaćanja
naknade, ali ne po ranijim propisima, već po sadašnjem Zakonu. I njima se priznaje pravo na konver-
ziju, ali pod uslovom da zemljište bude izgrađeno, odnosno privedeno nameni i pod uslovom da je
mogućnost sticanja prava svojine predviđena samim ugovorom o zakupu.
Zakon uređuje postupak konverzije u odnosu na prve dve navedene kategorije lica, dok za treću ka-
tegoriju ne sadrži odredbe o konverziji. Za prve dve kategorije, Zakon predviđa da se zahtev za konverzi-
ju podnosi organu koji vodi registar nepokretnosti. Uz zahtev je dužan da podnese i dokaz o izmirenju
obaveza po osnovu zakupnine, što će najčešće biti potvrda zakupodavca da je ugovoreni iznos zaku-
pnine izmiren. Međutim, za treću kategoriju lica, Zakon ne predviđa i ne uređuje postupak konverzije.
Kako se ova situacija ne razlikuje bitno od prethodnih, mora se prihvatiti rešenje da se zakupac i u ovoj
situaciji obraća organu koji vodi registar nepokretnosti i da uz zahtev prilaže dokaze koji su predviđeni
zakonom i podzakonskim aktima. Pre svega, potrebno je dokazati da je izdata upotrebna dozvola koja
je postala pravnosnažna, a drugo, da je ugovorom o zakupu predviđena takva mogućnost. Osim toga,
ugovor o zakupu mora biti zaključen po odredbama sadašnjeg zakona, a ne po nekim ranijim propisi-
ma. Sve ove uslove može da ispita, odnosno proveri organ koji vodi registar nepokretnosti i da odluči o
zahtevu. Zbog toga, ne preostaje ništa drugo, do da se protumači da se postupak i u ovom trećem slučaju
vodi pred organom koji vodi registar nepokretnosti.
Zakon prepušta nosiocu prava javne svojine da svojim aktom uredi uslove i postupak pretvaranja
zakupa u pravo svojine, ali u granicama Zakona. Moguće je da u odnosu na treću situaciju nosilac prava
javne svojine predvidi i drugačije rešenje, što zavisi od jednog do drugog nosioca prava javne svojine.
Međutim, ako to ne uredi drugačije, onda se postupak mora voditi pred organom koji vodi registar
nepokretnosti. Mogućnost konverzije zakupa u pravo svojine ne odnosi na lica za koja će pravo na kon-
verziju biti uređeno posebnim zakonom.
koje se nalaze na istoj parceli, pri čemu je svaki od njih vlasnik jedne od kuća). Druga situacija odnosi
se na etažnu svojinu, odnosno na svojinu na posebnim delovima zgrada koji po zakonu mogu biti u
isključivoj svojini različitih lica (vlasnici stanova, poslovnog prostora, garaža i garažnih mesta u jednoj
stambenoj, odnosno poslovnoj ili stambeno-poslovnoj zgradi).
Za prvu situaciju, Zakon predviđa da vlasnici objekata stiču pravo susvojine na katastarskoj parceli
na kojoj se ti objekti nalaze, i to proporcionalno površini objekta koju poseduju u odnosu na ukupnu po-
vršinu objekata koji se nalaze na toj parceli. Zanemaruje se vrednost objekta i to što ti objekti možda nisu
ni po čemu slični. Tako se može desiti da je jedno od tih lica vlasnik stambenog objekta čija je vrednost
značajna, a da je drugo lice vlasnik nekog drugog objekta male vrednosti, što zakon ne uzima u obzir,
vezujući se samo za površinu objekta. Isto rešenje propisano je i za objekte u etažnoj svojini, pri čemu
se površina odmerava u odnosu na ukupnu površinu objekta, što nije dobro rešenje jer se nikad neće
doći do 100%. Naime, kod zgrada u etažnoj svojini, vlasnici posebnih delova imaju pravo svojine na tim
posebnim delovima, dok su zajednički delovi u zajedničkoj svojini (što znači bez opredeljenih delova ili
udela). To znači da će oni dostići neki procenat, ali nikad 100%, što otvara pitanje kome pripada ostatak.
Zanemarujući ovu nepreciznost zakona, procenat treba izračunavati prema ukupnoj površini posebnih
delova, a ne prema ukupnoj površini objekta u kome se nalaze ti posebni delovi.
Zakon ne rešava situacije u kojima postoji zajednička svojina, ali se primenom opštih normi o zajed-
ničkoj svojini može doći do rešenja. Zajedničare treba smatrati jednim vlasnikom i primenjivati odred-
be o pravu svojine koje važe za zajedničare. Ova pravila su dovoljno dobro propisana da nema potrebe
da se Zakon bavi pravima ovih lica. Neposrednom primenom pravila o zajedničkoj svojini mogu se
dobiti rešenja za sve situacije i u odnosu na ovu vrstu odnosa.
Organ koji vodi registar nepokretnosti odlučuje o zahtevu za upis prava susvojine i rešenje o tome
dostavlja svi strankama u postupku. Strankama u postupku treba smatrati sva lica koja su vlasnici obje-
kata koji se nalaze na tom zemljištu, odnosno delova objekata (etažni vlasnici).
Sticalac može imati i obavezu plaćanja naknade vlasniku zemljišta. Međutim, Zakon upućuje samo na
situacije kada zemljište na kome se stiče pravo svojine predstavlja zemljište za redovnu upotrebu objekta u
smislu člana 70. Zakona. Za takve situacije, predviđeno je da se pravo svojine stiče uz obavezu isplate na-
knade za zemljište, na osnovu neposredne pogodbe. Ako je zemljište za redovnu upotrebu objekta manje
od katastarske parcele na kojoj je objekat sagrađen, vlasnik zemljišta može, ako se od preostalog zemljišta
ne može formirati posebna građevinska parcela, taj preostali deo zemljišta otuđiti vlasniku objekta po
tržišnoj ceni, neposrednom pogodbom, ali i ne mora. Odredba je samo ovlašćujuća za vlasnika zemljišta
kojom on ne mora da se koristi. Za situaciju kada je zemljište za redovnu upotrebu objekta manje od
katastarske parcele na kojoj je objekat sagrađen, vlasnik zemljišta, ako se od preostalog zemljišta može
formirati posebna građevinska parcela, raspolaže tim zemljištem u skladu sa ovim zakonom.
Za razliku od situacije kada se ne utvrđuje zemljište koje je potrebno za redovnu upotrebu objekta,
kada se vlasnik objekta obraća organu nadležnom za vođenje registra nepokretnosti, ako se utvrđuje ko-
je je zemljište potrebno za redovnu upotrebu objekta, onda postupak vodi organ nadležan za imovinsko
pravne poslove jedinice lokalne samouprave na čijoj teritoriji se nalazi predmetno zemljište, i istim re-
šenjem utvrđuje zemljište za redovnu upotrebu i pravo na pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine.
U ovoj situaciji, upis u registar nepokretnosti se sprovodi na osnovu pravnosnažnog rešenja koje donosi
organ nadležan za imovinskopravne poslove jedinice lokalne samouprave.
P
ostupak otuđenja i davanja u zakup građevinskog zemljišta u javnoj svojini regulisan je najpre
Zakonom o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS”, br. 72/2009 i 81/2009 - ispr. - dalje: Zakon
iz 2009). Donošenjem Zakona o izmenama i dopunama Zakona o planiranju i izgradnji („Sl.
glasnik RS”, br. 24/2011 - dalje: izmene i dopune Zakona iz 2011), izvršene su značajne izmene koje
se pre svega tiču sudske zaštite u tom postupku, dok je najnovijim Zakonom o izmenama i dopunama
Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS”, br. 132/2014 - dalje: izmene i dopune Zakona iz
2014), ova materija uređena na sasvim drugačiji način.
Pre najnovijih izmena, pravila postupanja u ovoj materiji značajno su se razlikovala u zavisnosti
od toga da li je rešenje doneto pre ili posle donošenja izmena i dopuna Zakona iz 2011, kao i od
toga da li je otuđenju ili davanju u zakup prethodio postupak javnog nadmetanja, prikupljanja
ponuda ili postupak neposredne pogodbe.
Za sve navedene postupke otuđenja ili davanja u zakup građevinskog zemljišta u javnoj svojini
bilo je zajedničko sledeće:
- građevinsko zemljište u javnoj svojini se, saglasno odredbi člana 97. stav 1. Zakona iz 2009, mo-
glo otuđiti iz javne svojine ili dati u zakup;
- da bi se građevinsko zemljište u javnoj svojini otuđilo ili dalo u zakup, nadležni organ je morao
da donese rešenje o otuđenju građevinskog zemljišta ili rešenje o davanju građevinskog zemljišta
u zakup;
- ova rešenja su se donosila nakon sprovedenog postupka javnog nadmetanja i prikupljanja ponu-
da (koji se pokreće po službenoj dužnosti) ili nakon neposredne pogodbe (na zahtev stranke).
A) Prema odredbama člana 97. Zakona iz 2009, dakle pre izmena i dopuna tog zakona, dalji
postupak je bio regulisan na sledeći način:
- ako je rešenje bilo doneto posle javnog nadmetanja ili posle prikupljanja ponuda, ono je
dostavljano svim učesnicima u postupku i nadležnom javnom pravobranilaštvu, odnosno
drugom organu koji zastupa jedinicu lokalne samouprave, autonomnu pokrajnu, odnosno
Republiku Srbiju;
- svaki učesnik javnog nadmetanja, odnosno prikupljanja ponuda i nadležno javno pravobra-
nilaštvo, odnosno drugi organ koji zastupa jedinicu lokalne samouprave, autonomnu pokra-
jinu, odnosno Republiku Srbiju, su mogli neposredno da pokrenu upravni spor protiv rešenja
o otuđenju ili davanju u zakup građevinskog zemljišta u javnoj svojini;
- žalba nije bila dopuštena protiv rešenja o otuđenju ili davanju u zakup javnog građevinskog
zemljišta po sprovedenom postupku javnog nadmetanja i prikupljanja ponuda, ali je bio do-
zvoljen, po samom slovu zakona, upravni spor;
- krug lica koja su aktivno legitimisana u upravnom sporu je takođe bio zakonom određen.
B) Posebna je pravna situacija bila u slučaju kada se postupak otuđenja ili davanja u zakup
građevinskog zemljišta u javnoj svojini sprovodi na osnovu zahteva stranke, neposrednom
pogodbom, budući da je u članu 97. stav 4. Zakona iz 2009. bilo propisano da je nadležni organ
i u tom slučaju dužan da donese rešenje.
Ovakvo rešenje, kojim se udovoljava zahtevu stranke, i koje se donosi isključivo u slučajevima
predviđenim odredbom člana 96. stav 9. tač. 1) do 6) Zakona iz 2009, nije uživalo pravnu zaštitu
po žalbi niti po tužbi podnosioca zahteva, budući da je pozitivno odlučeno po zahtevu stranke i to
neposrednom pogodbom. Dakle, smatralo se da nije bilo spora između organa i stranke. Međutim,
to rešenje se, saglasno odredbi člana 97. stav 6. Zakona iz 2009, dostavljalo nadležnom javnom pra-
vobraniocu, odnosno drugom nadležnom organu, koji je na osnovu ovlašćenja iz stava 7. istog člana
zakona, mogao da podnese tužbu u roku od 30 dana od dana dostavljanja rešenja, odnosno da pokrene
upravni spor, ako smatra da je rešenje doneto suprotno odredbama tog zakona i posebnim uslovima
za uređenje zemljišta u javnom oglasu.
Dakle, protiv rešenja kojim je otuđeno ili dato u zakup građevinsko zemljište u javnoj svojini ne-
posrednom pogodbom nije bila dopuštena žalba ali je bio dozvoljen upravni spor koji je moglo da po-
krene isključivo nadležno javno pravobranilaštvo, odnosno drugi organ koji zastupa jedinicu lokalne
samouprave, autonomnu pokrajinu, odnosno Republiku Srbiju.
Kako je u primeni ovog zakona bilo dosta nedoumica u praksi organa uprave kada je u pi-
tanju pravna zaštita, odnosno ocena zakonitosti rešenja o otuđenju, odnosno davanju u zakup
građevinskog zemljišta u javnoj svojini, Upravni sud je na sednici svih sudija, održanoj 10.12.2014.
godine, usvojio pravne stavove koji se odnose na ocenu zakonitosti rešenja donetih do 5.4.2011.
godine, odnosno do donošenja izmena i dopuna Zakona iz 2011, koji glase:
„Protiv rešenja o otuđenju ili davanju u zakup građevinskog zemljišta u javnoj svojini, donetog do
5.4.2011. godine po sprovedenom postupku javnog nadmetanja ili prikupljanja ponuda, nije dopu-
štena žalba ali učesnik javnog nadmetanja, odnosno prikupljanja ponuda i nadležno javno pravo-
branilaštvo, odnosno drugi organ koji zastupa jedinicu lokalne samouprave, autonomnu pokrajnu,
odnosno Republiku Srbiju, može pokrenuti upravni spor.
Protiv rešenja o otuđenju ili davanju u zakup građevinskog zemljišta u javnoj svojini neposrednom
pogodbom, donetog do 5.4.2011. godine, nije dopuštena žalba ali nadležno javno pravobranilaštvo,
drugi organ koji zastupa jedinicu lokalne samouprave, autonomnu pokrajnu, odnosno Republiku Sr-
biju, može pokrenuti upravni spor”.
Izmenama i dopunama Zakona iz 2011. u članu 42. izmenjen je član 97. Zakona iz 2009, tako
što je posle stava 4. koji glasi: „O otuđenju ili davanju u zakup građevinskog zemljišta u javnoj svojini,
po sprovedenom postupku javnog nadmetanja, prikupljanja ponuda ili neposredne pogodbe, nadležni
organ donosi rešenje o otuđenju građevinskog zemljišta ili rešenje o davanju građevinskog zemljišta u
zakup, koje se dostavlja svim učesnicima u postupku javnog nadmetanja, odnosno prikupljanja ponuda”,
dodat je novi stav 5. koji glasi: „rešenje iz stava 4. ovog člana konačno je u upravnom postupku”. Istim
izmenama i dopunama Zakona brisani su st. 6. i 7. koji glase: „Rešenje o otuđenju ili o davanju u zakup
građevinskog zemljišta iz stava 4. ovog člana dostavlja se nadležnom javnom pravobranilaštvu, odnosno
drugom organu koje zastupa jedinicu lokalne samouprave, autonomnu pokrajinu, odnosno Republiku
Srbiju. Organ iz stava 6. ovog člana ima pravo da, ako smatra da je rešenje doneto suprotno odredbama
ovog zakona i posebnim uslovima za uređenje zemljišta sadržanim u javnom oglasu, podnese tužbu nad-
ležnom sudu, u roku od 30 dana od dana dostavljanja rešenja”.
Na ovaj način, isključena je mogućnost vođenja upravnog spora od strane nadležnog javnog
pravobranilaštva, odnosno drugog organa koji zastupa jedinicu lokalne samouprave, autonomnu po-
krajinu, odnosno Republiku Srbiju u svim postupcima koji za predmet imaju otuđenje ili davanje
u zakup građevinskog zemljišta u javnoj svojini, a podnosiocu zahteva za otuđenje ili davanje u
zakup građevinskog zemljišta u javnoj svojini nakon sprovedenog postupka neposredne pogodbe je i
dalje ostalo uskraćeno pravo na podnošenje tužbe u upravnom sporu sa istih razloga kao i pre izmene
zakona.
U cilju otklanjanja nedoumica u primeni ovog zakona od strane organa uprave, kao i ujednača-
vanja sudske prakse, Upravni sud je, na istoj sednici usvojio i sledeće pravne stavove:
„Protiv rešenja o otuđenju ili davanju u zakup građevinskog zemljišta u javnoj svojini, donetog posle
5.4.2011. godine po sprovedenom postupku javnog nadmetanja ili prikupljanja ponuda, nije dopušte-
na žalba ali učesnik javnog nadmetanja, odnosno prikupljanja ponuda, može pokrenuti upravni spor.
Protiv rešenja o otuđenju ili davanju u zakup građevinskog zemljišta u javnoj svojini neposrednom
pogodbom, donetog posle 5.4.2011. godine, nije dopuštena žalba niti se može pokrenuti upravni spor.”
čaju nije ni jednim zakonom isključena, a protiv odluke donete po žalbi može da vodi upravni spor.
Ukoliko je rešenje doneo organ protiv čije odluke se ne može izjaviti žalba, protiv tog rešenja stranka
može neposredno da pokrene upravni spor. Što se tiče rešenja drugostepenog organa kojim je odbače-
na žalba, kao nedopuštena, može se takođe voditi upravni spor, jer je tim rešenjem odlučeno o pravu
stranke na pravno sredstvo.
Imajući sve to u vidu, Upravni sud je usvojio i sledeće pravne stavove u vezi primene Zakona o
planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS”, br. 72/2009, 81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka US, 24/2011,
121/2012, 42/2013 - odluka US, 50/2013 - odluka US i 98/2013 - odluka US):
„Protiv rešenja kojim je odbijen, odnosno odbačen zahtev za otuđenje ili davanje u zakup građevin-
skog zemljišta u javnoj svojini neposrednom pogodbom, dozvoljena je žalba, odnosno tužba, a protiv
odluke donete po žalbi može se voditi upravni spor.
Protiv rešenja drugostepenog organa kojim je odbačena, kao nedopuštena, žalba izjavljena protiv
rešenja o otuđenju ili davanju u zakup građevinskog zemljišta u javnoj svojini, može se voditi upravni
spor.”
U prilog navedenom je odluka Upravnog suda doneta u predmetu 9 U 2697/2012 u kome je pod-
neta tužba protiv rešenja Ministarstva finansija Republike Srbije, Sektora za imovinsko-pravne po-
slove, kojim je odbijena žalba tužioca izjavljena protiv rešenja Opštinske uprave, Odeljenja za finan-
sije i budžet opštine Vrnjačka Banja, kojim je odbijen zahtev tužioca za rešavanje imovinskih odnosa
davanjem u zakup dela katastarske parcele broj 2146/4 radi ispravke granica i pripajanja susednoj
parceli u cilju formiranja urbanističke celine i dobijanja dozvole za gradnju. Odlučujući po podnetoj
tužbi, Upravni sud je tužbu uvažio, osporeno rešenje poništio i predmet vratio na ponovni postupak
i odlučivanje, budući da tuženi organ nije pravilno ocenio ispunjenost zakonom propisanih uslova
za davanje u zakup građevinskog zemljišta u javnoj svojini neposrednom pogodbom. Postupajući na
izloženi način, Upravni sud je prihvatio nadležnost, odnosno zaključio da je reč o upravnom aktu čija
se zakonitost ocenjuje u upravnom sporu.
Na početku je rečeno da najnovije izmene i dopune Zakona iz 2014, objavljene u „Službenom
glasniku RS” broj 132/2014, nose i najozbiljnije promene u ovoj oblasti, odnosno na potpuno dru-
gačiji način uređuju pitanje otuđenja i davanja u zakup građevinskog zemljišta u javnoj svojini.
Prema odredbi člana 99. stav 1. Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS”, br. 72/2009,
81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka US, 24/2011, 121/2012, 42/2013 - odluka US, 50/2013 - odluka US,
98/2013 - odluka US i 132/2014 - dalje: Zakon), otuđenje neizgrađenog građevinskog zemljišta u
javnoj svojini se sprovodi javnim nadmetanjem ili prikupljanjem ponuda javnim oglasom, po
tržišnom uslovima, u skladu sa tim zakonom. Zakonom je propisano da se otuđenje građevinskog
zemljišta može vršiti i neposrednom pogodbom, što se vidi iz odredbe stava 13. istog člana Zakona i
odredaba člana 100. Zakona.
Bitna novina je da, prema odredbi člana 99. stav 13. Zakona, o otuđenju građevinskog zemljišta
u javnoj svojini, po sprovedenom postupku javnog nadmetanja, prikupljanja ponuda ili neposred-
ne pogodbe, nadležni organ donosi odluku koju dostavlja svim učesnicima u postupku javnog
nadmetanja, odnosno prikupljanja ponuda. I ponovo se ne zna da li se donosi bilo kakva odluka u
slučaju neposredne pogodbe, odnosno odbijanja zahteva da se nekom licu, pod uslovima propisanim
zakonom, otuđi građevinsko zemljište.
Vlasnik građevinskog zemljišta u javnoj svojini i lice kome se građevinsko zemljište otuđuje, za-
ključuju ugovor u roku od 30 dana od dana donošenja odluke iz stava 13. člana 99. Zakona. To znači
da se ne donosi rešenje o otuđenju zemljišta od strane organa uprave, već se između vlasnika ze-
mljišta i lica kome se građevinsko zemljište otuđuje zasniva obligacioni odnos.
Sa tog razloga je odredbom stava 18. istog člana Zakona propisano da učesnik javnog nadmetanja,
odnosno učesnik u postupku prikupljanja ponuda koji smatra da je građevinsko zemljište otuđeno
suprotno odredbama tog zakona, i da mu je na taj način povređeno pravo, može podneti nadležnom
sudu tužbu za poništaj ugovora u roku od osam dana od dana saznanja za zaključenje ugovora, a
najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja ugovora.
Kada je u pitanju davanje građevinskog zemljišta u zakup, Zakon je takođe nedorečen. Naime,
odredbom člana 99. stav 15. Zakona je propisano da se građevinsko zemljište u javnoj svojini može
dati u zakup u slučaju iz člana 86. Zakona, ali ne i na koji način. Potom je u članu 100. Zakona navede-
no da se građevinsko zemljište u javnoj svojini može otuđiti ili dati u zakup neposrednom pogodbom
u određenim slučajevima, pa se opet posredno može zaključiti da je neposredna pogodba jedan od
načina davanja u zakup, ali ne i da li je jedini. Da postoje i drugi načini davanja građevinskog zemlji-
šta u zakup, proizlazi iz odredbe člana 99. stav 18. Zakona prema kojoj učesnik javnog nadmetanja,
odnosno učesnik u postupku prikupljanja ponuda koji smatra da je građevinsko zemljište otuđeno ili
dato u zakup suprotno odredbama tog zakona, i da mu je na taj način povređeno pravo, može podneti
nadležnom sudu tužbu za poništaj ugovora u roku od osam dana od dana saznanja za zaključenje ugo-
vora, a najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja ugovora. Dakle, opet se posredno zaključuje
da se građevinsko zemljište može dati u zakup i putem javnog nadmetanja i nakon sprovedenog
postupka prikupljanja ponuda.
U svakom slučaju i kod davanja građevinskog zemljišta u zakup, vlasnik zemljišta sa zakupcem
zasniva obligacioni odnos, zaključenjem ugovora o zakupu, što znači da nadležni organ ne donosi
posebno rešenje, što dalje znači da sudska zaštita nije više obezbeđena u upravnom sporu kroz ocenu
zakonitosti akata organa uprave. •
Ruža Urošević
K
omasacija, kao pojam sa kojim smo imali prilike da se susretnemo do sada, predstavlja skup
mera iz oblasti prostornog planiranja, prava, tehnike, ekonomije i poljoprivrede, koje držav-
ni organi sprovode na zemljišnoj teritoriji zarad pospešivanja uslova života i eksploatacije
poljoprivrednog zemljišta. Ovakva komasacija obuhvata:
- ukrupnjavanje poljoprivrednih parcela i preraspodelu vlasništva nad njima (smanjujući njihov
broj);
- planiranje poljoprivredne proizvodnje;
- projektovanje, izgradnju i restauraciju (poljskih) puteva, irigacionih sistema i šumskih poja-
seva;
- sprovođenje mera zaštite (zaštita voda, zemljišta, šuma, flore i faune i životne sredine).
Međutim, urbana komasacija koju poznaje naš pravni sistem, odnosno Zakon o planiranju i
izgradnji („Sl. glasnik RS”, br. 72/2009, 81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka US, 24/2011, 121/2012,
42/2013 - odluka US, 50/2013 - odluka US, 98/2013 - odluka US, 132/2014 i 145/2014 - dalje: Za-
kon), predstavlja postupak kojim se, u javnom interesu, postojeće katastarske parcele na području za
koje je donet plan generalne ili plan detaljne regulacije, pretvaraju u građevinske parcele, u skladu sa
važećim planskim dokumentom, u cilju racionalnog korišćenja i uređenja građevinskog zemljišta,
uz istovremeno rešavanje imovinsko-pravnih odnosa koji nastanu u ovom postupku. Uvedena je
Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS”, br. 24/2011)
u kome je veoma oskudno regulisana u samo tri člana zakona:
„Član 109a
Urbana komasacija (u daljem tekstu: komasacija) je postupak po kome se u komasacionom po-
dručju postojeće katastarske parcele, koje se zbog svoje površine, oblika, položaja, neodgovarajućeg pri-
stupa na površinu javne namene ili iz drugih razloga ne mogu racionalno urediti i koristiti, pretvaraju
u građevinske parcele. U postupku komasacije, koji se sprovodi u javnom interesu, vrši se preraspodela
novoformiranih građevinskih parcela vlasnicima ranije postojećih katastarskih parcela, uz istovreme-
no rešavanje imovinsko-pravnih odnosa i obezbeđivanje građevinskog zemljišta za izgradnju objekata
i površina javne namene.
Član 109b
Odluku o pokretanju postupka komasacije na određenom području donosi skupština jedinice lo-
kalne samouprave.
Član 109v
Vlada bliže uređuje slučajeve u kojima se vrši postupak komasacije, predmet, stranke i organe u
postupku urbane komasacije, kriterijume za procenu vrednosti zemljišta i za dodelu zemljišta, troškove
i obveznike plaćanja troškova, kao i pravna dejstva urbane komasacije”.
Kako Vlada nije koristila ovlašćenje iz člana 109v Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik
RS”, br. 72/2009, 81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka US i 24/2011) i nije bliže uredila slučajeve u
kojima se vrši postupak komasacije, predmet, stranke i organe u postupku urbane komasacije, krite-
rijume za procenu vrednosti zemljišta i za dodelu zemljišta, troškove i obveznike plaćanja troškova,
kao i pravna dejstva urbane komasacije, Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o planiranju
i izgradnji („Sl. glasnik RS”, br. 132/2014) u članu 107, 108, 108a i 108b je nešto šire uređena ova
mera, ali još uvek nedovoljno da ne bi bilo dilema i sporova u primeni Zakona. Pri tom, za razliku
od ranijih, ovim odredbama Zakona nije data mogućnost, niti ovlašćenje Vladi da, u izvršenju Za-
kona, neka pitanja bliže uredi podzakonskim aktom, pa će se urbana komasacija sprovoditi isklju-
čivo primenom Zakona koji ima određene manjkavosti, a u ovom referatu će biti ukazano samo na
neke od njih.
1. Prema odredbi člana 107. Zakona predmet urbane komasacije su sve katastarske parcele
na komasacionom području, a komasaciono područje je područje za koje je donet plan
generalne ili plan detaljne regulacije. Izuzetak čine katastarske parcele na kojima su izgra-
đeni objekti u skladu sa važećim planskim dokumentom, neizgrađeno građevinsko zemljište
koje ispunjava uslove za građevinsku parcelu u skladu sa važećim planskim dokumentom i
katastarske parcele javne namene koje su uređene ili izgrađene u skladu sa važećim planskim
dokumentom. Unutar komasacionog područja se formira komasaciona masa koju čine po-
vršine građevinskog zemljišta namenjene za izgradnju objekata javne namene, koje se dode-
ljuju nosiocima prava javne svojine, i površine izdvojene za preraspodelu ostalim nosiocima
stvarnih prava. Pri tom, površina za javne namene ne može biti veća od 33% u odnosu na
ukupnu komasacionu masu. Na ovaj način se deo zemljišta iz komasacione mase, koje je bilo
u drugim oblicima svojine, prenosi u javnu svojinu, bez sprovođenja postupka eksproprijacije
u odnosu na nosioce prava svojine, odnosno bez sprovođenja postupka izuzimanja građe-
vinskog zemljišta iz poseda nosilaca prava korišćenja. Osnov za takvo postupanje, odnosno
razvlašćivanje prethodnih nosilaca prava, je u odredbi člana 107. stav 2. Zakona, prema kojoj
komasacija predstavlja javni interes za Republiku Srbiju, što znači da je javni interes unapred
utvrđen zakonom. Na pitanje da li se ovakvim rešenjem vređa pravo na mirno uživanje imo-
vine, odgovor mogu dati Ustavni sud ili Evropski sud za ljudska prava.
2. Postupak urbane komasacije sprovodi, prema odredbama člana 107. st. 9. i 10. Zakona, ko-
misija za urbanu komasaciju koju obrazuje skupština jedinice lokalne samouprave na čijoj
se teritoriji sprovodi postupak komasacije, a Vlada, na predlog ministarstva nadležnog za
poslove urbanizma, obrazuje republičku komisiju za urbanu komasaciju.
Međutim, Zakonom nije propisano ko čini komisiju za komasaciju, odnosno da li u sastav komi-
sije treba uvrstiti stručnjake iz određenih oblasti (npr: pravnik, geodetski stručnjak, arhitekta, gra-
đevinski inženjer, ekonomista, predstavnik jedinice lokalne samouprave i sl.). Pored toga, Zakonom
nije propisan ni sastav republičke komisije za urbanu komasaciju, niti njena nadležnost u upravnom
postupku. Logično bi bilo da republička komisija odlučuje po pravnim lekovima izjavljenim protiv
akata komisije za urbanu komasaciju, ali to nije predviđeno Zakonom, odnosno ne postoji nijedan
pravni lek protiv akata komisije za urbanu komasaciju.
3. Kada je reč o pravnim lekovima u ovom postupku, treba ukazati na specifičnosti celokupnog
upravnog postupka koji se vodi prilikom donošenja rešenja nakon sprovedene urbane ko-
masacije.
a) Najpre nije jasno da li se donosi jedno (zbirno) rešenje ili se donose pojedinačna rešenja
za svakog učesnika komasacije kome se raspodeljuje zemljište iz komasacione mase. Ovo
stoga, što je odredbom člana 108. stav 10. Zakona propisano da se projekat komasacije
dostavlja organu jedinice lokalne samouprave nadležnom za imovinsko-pravne poslove,
koji po sprovedenom postupku donosi rešenje o komasaciji (dakle jedno rešenje). Odred-
bom stava 11. istog člana Zakona je propisano da se na rešenje o urbanoj komasaciji mo-
že izjaviti žalba Ministarstvu nadležnom za poslove urbanizma u roku od 15 dana od
dana prijema rešenja, dok je u stavu 2. propisano da pravosnažno rešenje o komasaciji,
sa dokazom o isplaćenim naknadama u postupku komasacije, predstavlja osnov za upis
novoformirane katastarske parcele (dakle jedne) u javnu knjigu o evidenciji nepokretnosti
i pravima na njima. Gramatičkim tumačenjem citiranih odredaba Zakona uočava se ne-
doslednost koja vodi zaključivanju da se donosi jedno rešenje koje sadrži podatke o samo
jednoj parceli na kojoj se upisuju prava na osnovu tog rešenja, dok bi u slučaju donošenja
jednog (zbirnog) rešenja to rešenje moralo da sadrži podatke o svim novoformiranim
parcelama i predstavljati osnov za upis svih nosilaca prava kojim su dodeljene parcele iz
komasacione mase. Nasuprot tome, ako se donosi više pojedinačnih rešenja o urbanoj ko-
masaciji (što ne proizlazi iz Zakona) svako od tih rešenja predstavlja osnov za upis nosioca
prava označenog u njemu.
Rešavanje ovog pitanja je veoma značajno zbog toga što žalba nema svrhe ako se donose
pojedinačna, a ne zbirna, rešenja o raspodeli komasacione mase. Tada svako od donetih
pojedinačnih rešenja u različitim momentima postaje konačno i pravosnažno, pa se u
postupku po žalbi nekog od učesnika ne mogu menjati, čak ni kad su navodi žalioca osno-
vani (izmena bi se uvek morala vršiti na teret nekog drugog učesnika komasacije, što ne
bi bilo moguće, jer su njihova rešenja postala konačna ili pravosnažna). Sa druge strane,
zbirno rešenje ima pogodnost da ne postaje konačno, dok se ne odluči po svim žalbama,
niti pravosnažno, dok se ne odluči o svim eventualnim tužbama u upravnom sporu, ali i
nedostatak, jer značajno doprinosi dugom trajanju postupka. Zbog svega iznetog je zako-
nodavac morao precizno da opredeli o kojoj je vrsti rešenja reč, kako bi se izbegli eventu-
alni problemi u praksi.
b) Druga specifičnost pravne regulative, kada govorimo o žalbi, je ta da u postupku donoše-
nja rešenja o urbanoj komasaciji u prvom stepenu odlučuje organ jedinice lokalne samo-
uprave nadležan za imovinsko-pravne poslove (kome je drugostepeni organ Ministarstvo
finansija-Sektor za imovinsko-pravne poslove), a u drugom stepenu, odnosno u postupku
po žalbi izjavljenoj protiv rešenja o urbanoj komasaciji, odlučuje potpuno drugi organ -
ministarstvo nadležno za poslove urbanizma.
v) I najzad, Zakonom nije predviđena sudska zaštita protiv konačnog rešenja o urbanoj ko-
masaciji, odnosno protiv rešenja ministarstva nadležnog za poslove urbanizma donetog u
postupku po žalbi izjavljenoj protiv rešenja o urbanoj komasaciji. Međutim, kako je odred-
bom člana 3. st. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima („Sl. glasnik RS”, br. 111/2009)
predviđeno da se u upravnom sporu odlučuje o zakonitosti konačnih upravnih akata, osim
onih u pogledu kojih je predviđena drugačija sudska zaštita, odnosno o zakonitosti ko-
načnih pojedinačnih akata kojima se rešava o pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom
interesu, u pogledu kojih u određenom slučaju zakonom nije predviđena drugačija sudska
zaštita, eksplicitno se nameće zaključak da je sudska zaštita obezbeđena u upravnom spo-
ru i pored toga što Zakon ovo pitanje nije regulisao na adekvatan način. •
Ruža Urošević
P
oslednje izmene i dopune Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS”, br. 72/2009,
81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka US, 24/2011, 121/2012, 42/2013 - odluka US, 50/2013 - od-
luka US, 98/2013 - odluka US, 132/2014 i 145/2014 - dalje: Zakon), donele su brojne novine,
među kojima se nalazi povećavanje značaja i obaveza organa nadležnog za poslove državnog preme-
ra i katastra. Ovaj organ, prema odredbi člana 28. Zakona o ministarstvima („Sl. glasnik RS”, br.
44/2014) i članu 8. stav 1. Zakona o državnom premeru i katastru („Sl. glasnik RS”, br. 72/2009,
18/2010 i 65/2013), jeste Republički geodetski zavod (dalje: Zavod).
Zakon u svojim odredbama koje se odnose na Zavod, s jedne strane, ukazuje ili upućuje na nad-
ležnost, a s druge strane, propisuje obaveze Zavodu. U prvu grupu spadaju one odredbe za koje se
podrazumeva ili ukazuje na nadležnost Zavoda. Za takve odredbe još se nisu stekli uslovi da se de-
taljno komentarišu, kako zbog njihove sažetosti ili uopštenosti, tako i zbog odsustva podzakonskih
propisa kojim bi se te odredbe bliže uredile. Drugu grupu čine odredbe Zakona kojima se izričito
ustanovljavaju ili određuju obaveze Zavoda.
Upućujuće odredbe
Prva od odredbi koje upućuju na Zavod je odredba člana 2. tačka 42) Zakona kojom je utvrđen
pojam „imaoci javnih ovlašćenja” među kojima se nalaze i posebne organizacije u koje spada i Za-
vod, prema odredbi člana 34. Zakona o državnoj upravi („Sl. glasnik RS”, br. 79/2005, 101/2007,
95/2010 i 99/2014). Ova odredba o prećutnoj nadležnosti Zavoda od značaja je za odredbe člana 8,
8a, 8b, 8v, 8d Zakona kojima se uređuje objedinjena procedura u postupcima izdavanja akata u
ostvarivanju prava na izgradnju i korišćenje objekata. Međutim, podzakonski akti kojima ministar
nadležan za poslove građevinarstva bliže propisuje način i postupak objedinjene procedure, način
razmene dokumenata i podnesaka itd. još uvek nisu doneti da bi se mogle sagledati sve obaveze
Zavoda. S tim u vezi, važno je naglasiti da u svrhu izdavanja građevinske dozvole Zavod, odnosno
službe za katastar nepokretnosti kao njegove mesno nadležne organizacione jedinice, izdaju list ne-
pokretnosti i kopiju plana, u kratkom roku.
U odredbi člana 34. Zakona propisano je da se Zavodu dostavlja prilog regulaciono-nivelacionog
rešenja ulica i javnih površina sa elementima za obeležavanje na geodetskoj podlozi. Ova odredba
nije bliže uređena, ali se njen smisao može povezati sa odredbama čl. 40. i 46. stav 5. Zakona kojima
je propisana obaveza ustupanja kopija topografskog i katastarskog plana i drugih podataka kojima
raspolaže Zavod u cilju izrade ili izmene planskog dokumenta.
Prema odredbi člana 43. Zakona Zavodu je određena obaveza da vodi Centralni registar plan-
skih dokumenata. Ovu nadležnost Zavoda ne poznaju ni Zakon o ministarstvima, ni Zakon o dr-
žavnom premeru i katastru. Do donošenja podzakonskog akta kojeg donosi ministar nadležan za
poslove prostornog planiranja, odnosno urbanizma, nepoznato je u kojem formatu će planski doku-
ment biti dostavljan Zavodu i koja organizaciona jedinica Zavoda će voditi ovaj registar, ali se može
osnovano pretpostaviti da će biti u elektronskom obliku i da će biti dostupan svim zainteresovanim
licima bez naknade.
Izričite odredbe
Zakon sadrži veći broj odredbi kojima se izričito ustanovljavaju ili određuju obaveze Zavoda,
od kojih će predmet komentara biti samo najvažnije od njih.
cije, odnosno parcelacije i poreskoj upravi, kao i pravo na žalbu protiv tog rešenja i rok za njeno pod-
nošenje, pri čemu se ne navodi organ koji odlučuje u drugom stepenu. Važno je istaći da Zakon ne
uređuje postupak preparcelacije, odnosno parcelacije, niti ukazuje na drugi zakon koji taj postupak
uređuje. Zakon o državnom premeru i katastru takođe ne uređuje postupak preparcelacije, odnosno
parcelacije, iako u članu 114. među promenama koje se provode u postupku održavanja katastra ne-
pokretnosti, navodi: deobu, spajanje parcela, promenu granica parcela i realizaciju projekta parcela-
cije. Navedeni zakon sadrži ovlašćenje i obavezu Zavoda da u roku od jedne godine od dana stupanja
na snagu tog zakona donese podzakonski propis kojim se propisuju: tehnički normativi, metode i
način rada osnivanja, obnove i održavanja katastra nepokretnosti. Međutim, pomenuti podzakonski
propis do danas nije donet i na snazi je Pravilnik o izradi i održavanju katastra nepokretnosti („Sl.
glasnik RS”, br. 46/99) koji ne sadrži odredbe o preparcelaciji, odnosno parcelaciji. Odsustvo pravila
za provođenje preparcelacije, odnosno parcelacije Zavod je nadomestio 2009. godine uputstvom u
formi službenog akta pod naslovom: Postupak provođenja promena deobom i spajanjem katastarskih
parcela na osnovu urbanističkog akta radi formiranja građevinske parcele. Ovaj akt zavoda sadrži de-
talje postupka koji se odnose na: podnošenje zahteva, formiranje upravnog predmeta, izdavanje po-
dataka geodetskim organizacijama, kontrolu elaborata premera sa provođenjem promene na radnom
originalu plana i katastarskom opratu, kao i postupak i sadržinu rešenja. Važno je naglasiti da je uslov
za deobu parcela koje su u suvlasništvu saglasnost svih suvlasnika, bez koje se zahtev odbija rešenjem.
Za potrebe eksproprijacije, odnosno formiranje građevinske parcele javne namene, osnov za do-
nošenje rešenja o formiranju katastarskih parcela je projekat preparcelacije potvrđen od strane orga-
na nadležnog za poslove urbanizma, odnosno plan parcelacije za građevinske parcele javne namene
sadržan u planskom dokumentu, kako je to navedeno u članu 67. Zakona. Postupak je sličan kao i u
članu 66. Zakona, s tom razlikom što Zavod rešenjem ne menja vlasnika na novoformiranim kata-
starskim parcelama i što rešenje dostavlja vlasnicima građevinskog zemljišta i podnosiocu zahteva
za eksproprijaciju, bez obaveze dostavljanja organu koji je potvrdio projekat preparcelacije, odnosno
parcelacije.
Odredbama člana 68. st. 1. i 2. Zakona propisano je da se ispravka granica susednih katastarskih
parcela, spajanje susednih katastarskih parcela istog vlasnika, spajanje susednih (katastarskih) par-
cela na kojima je isto lice vlasnik ili dugoročni zakupac, vrši na osnovu elaborata geodetskih radova
koji se izrađuje u skladu sa propisima o državnom premeru i katastru. Odredba stava 5. ovog člana
utvrđuje nadležnost Zavoda za ispravku granica parcele (ostale navedene promene se ne navode,
ali se valjda podrazumevaju), obavezu vlasnika parcele da uz zahtev podnese dokaz o rešenim
imovinsko-pravnim odnosima posle izrade elaborata geodetskih radova (čije dostavljanje se tako-
đe podrazumeva) i da troškove snosi vlasnik, odnosno zakupac katastarske parcele. Za odlučivanje
o podnetom zahtevu važne se odredbe st. 2. i 7. koje se odnose na katastarske parcele u javnoj svojini
za koje je neophodna saglasnost nadležnog pravobranioca i pravilo da takva parcela ne ispunjava
uslove za posebnu građevinsku parcelu, kao i da je manja od površine parcele kojoj se pripaja.
Zakon o državnom premeru i katastru ne poznaje pojam „ispravka granica”, već sadrži pojmove
„obeležavanje granica katastarske parcele” (član 49), „promenu granica parcele” (član 114) i „obnavlja-
nje granica i identifikaciju parcele” (član 115). Slučajevi formiranja građevinske parcele koje navodi
član 68. stav 1. Zakona nastali su iz prakse zbog čega predstavljaju novinu u Zakonu. S tim u vezi
neophodna je dopuna Zakona o državnom premeru i katastru.
Međutim, nejasno je u kakvoj formi se sačinjava „popis katastarskih parcela sa priloženim saglasno-
stima vlasnika”.
STAV 9. - Određuje Republičku direkciju za imovinu Republike Srbije za davanje saglasnosti i
zaključivanje ugovora o uspostavljanju prava službenosti za zemljište u svojini Republike Srbije.
Interesantno je da saglasnost Direkcije nije uslovljena vrstom objekta za koju se formira građe-
vinska parcela.
STAV 10. - Ovaj stav ustanovljava zakonsko pravo službenosti prolaza na zemljištu iznad pod-
zemnih delova objekta iz stava 1. ovog člana Zakona i zakonsko pravo službenosti preleta na ze-
mljištu ispod vodova visokonaponskih dalekovoda i elisa vetroturbina iz stava 4. ovog člana zakona
u korist investitora, kao i obavezu vlasnika ili držaoca zemljišta da ne ometa izgradnju, održavanje i
upotrebu objekta.
Ovaj stav Zakona ustanovljava stvarne službenosti na zemljištu na kojem su izgrađene navedene
vrste objekata. Podsećamo da odredba člana 51. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa („Sl.
list SFRJ”, br. 6/80 i 36/90, „Sl. list SRJ”, br. 29/96 i „Sl. glasnik RS”, br. 115/2005 - dr. zakon)
propisuje da se stvarna službenost zasniva pravnim poslom, odlukom državnog organa i održajem.
U navedenom slučaju radi se o ustanovljavanju stvarne službenosti odlukom državnog organa pod
uslovima koje propisuje odredba člana 53. navedenog zakona. Službenost se stiče danom pravno-
snažnosti odluke nadležnog organa.
STAV 11. - U slučaju iz stava 10. ovog člana Zakona ne dostavlja se dokaz o rešenim imovinsko-
pravnim odnosima, niti se formira građevinska parcela za predmetno zemljište.
ST. 12, 13. i 14. - Poslednja tri stava su povezana i ustanovljavaju pravo prolaza i prevoza preko
susednog i okolnog zemljišta radi izgradnje objekata, obavezuju vlasnike i držaoce tog zemljišta da
su dužni da omoguće nesmetani pristup gradilištu i trpe izvođenje radova, a investitor ima obavezu
da naknadi štetu pričinjenu prolazom i prevozom i vrati zemljište u prvobitno stanje.
Navedeni stavovi uređuju stvarnu službenost bez obzira na vrstu objekta.
nom podnetom zahtevu nadležni organ ne mora pozitivno da odluči. Isto tako izvesno je da nadležni
organ kada odluči pozitivno o podnetom zahtevu, obavezuje podnosioca zahteva da ponovo pokrene
postupak o kojem je već odlučio. Ponovno pokretanje postupka je nelogično.
STAV 3. - O zahtevu za utvrđivanje zemljišta za redovnu upotrebu objekta i formiranje građevin-
ske parcele podnosi se organu jedinice lokalne samouprave nadležnom za imovinsko-pravne odnose:
1. ako katastarska parcela na kojoj je objekat izgrađen predstavlja samo zemljište ispod objekta,
osim u slučaju propisanim Zakonom;
2. ako se radi o objektu koji je upisan u katastru nepokretnosti po zakonima kojima je uređivana
legalizacija, odnosno objektu za koji je podnet zahtev za legalizaciju a izgrađen je na građevin-
skom zemljištu čiji je vlasnik neko drugo pravno ili fizičko lice i
3. ako se radi o objektu koji je upisan u skladu sa Zakonom o posebnim uslovima za upis prava
svojine na objektima bez građevinske dozvole („Sl. glasnik RS”, br. 25/2013 i 145/2014).
Praktično, određivanje zemljišta za redovnu upotrebu dozvoljeno je samo za objekte koji ispunja-
vaju uslov za legalizaciju.
STAV 4. - utvrđuje koji dokazi se podnose uz zahtev za redovnu upotrebu objekta: dokaz o pravu
svojine i osnov sticanja, odnosno o mogućnosti legalizacije ili rešenje o legalizaciji objekta, kopija
plana parcele i uverenje Zavoda o izvršenom geodetskom obeležavanju, odnosno formiranju građe-
vinske parcele.
ST. 5. i 6. - određuje postupak po prijemu zahteva za određivanje zemljišta za redovnu upotrebu
objekta: nadležni organ iz stava 3. ovog člana, po službenoj dužnosti pribavlja od nadležnog organa
za poslove urbanizma izveštaj o ispunjavanju uslova da katastarska parcela ispunjava uslove da bude
određena kao zemljište za redovnu upotrebu objekta i uslove za građevinsku parcelu, odnosno da li je
potrebna izrada projekta preparcelacije/parcelacije. Izveštaj se izrađuje u skladu sa uslovima sadrža-
nim u važećem planskom dokumentu, a naročito sa uslovima koji se odnose na položaj objekta, gra-
nice i pristup katastarskoj parceli, kao i ispunjavanje opštih pravila za formiranje građevinske parcele.
ST. 7. i 8. - određuje obavezu obaveštavanja podnosioca zahteva o potrebi izrade projekta (stav 7),
odnosno o odsustvu urbanističkih uslova za izradu projekta i pravu na prigovor opštinskom, odno-
sno gradskom veću (stav 8).
ST. 9, 10. i 11. - Utvrđuje rešenje kao vrstu akta kojim se odlučuje o utvrđivanju zemljišta za
redovnu upotrebu objekta i formiranju građevinske parcele, sadržaj tog rešenja sa svim elementima
potrebnim za formiranje katastarske parcele i utvrđuje prestanak prava korišćenja/svojine dota-
dašnjeg korisnika/vlasnika i pravo vlasnika objekta da pravo svojine na građevinskom zemljištu
stekne neposrednom pogodbom, po tržišnoj ceni.
Odredba stava 11. kojim se utvrđuje prestanak prava korišćenja i pravo vlasnika objekta da stekne
pravo svojine na građevinskom zemljištu je dovoljna samo za upis predbeležbe.
STAV 12. - Propisuje pravo žalbe na rešenje o utvrđivanju zemljišta za redovnu upotrebu
objekta i formiranju građevinske parcele.
Nejasna odredba, jer nije propisano kome se dostavlja rešenje iz stava 9. odnosno ko ima pravo
na žalbu.
STAV 13. - Utvrđuje da je pravnosnažno rešenje o utvrđivanju zemljišta za redovnu upotrebu
objekta i formiranju građevinske parcele osnov za provođenje promene u katastru nepokretnosti.
Ovom odredbom nije precizirana vrsta promene u katastru nepokretnosti. Nesumnjivo, pro-
mena se može odnositi samo na zemljište određeno za redovnu upotrebu objekta, a upis u katastar
nepokretnosti može biti samo predbeležba prava svojine u skladu sa odredbama čl. 78. i 79. Zakona
o državnom premeru i katastru.
STAV 14. - Propisuje izuzetak kojim se ustanovljava stečeno pravo za sve parcele koje su formi-
rane do 11.9.2009. godine.
Primena ove odredbe je retroaktivna i njome se pravo svojine na građevinskim parcelama koje su
formirane do 11.9.2009. godine rešenjem konstatuje kao stečeno pravo, a upis u katastar nepokretno-
sti ima deklarativan karakter u skladu sa članom 60. stav 2. Zakona.
2. k oje je stečeno radi izgradnje do 13. maja 2013. godine ili na osnovu odluke državnog organa;
3. č iji je položaj određen zakonom kojim se uređuje sport, kao i udruženja;
4. d ruštvena preduzeća i
5. na koja se primenjuju odredbe propisa Republike Srbije i bilateralnih međunarodnih ugovora
kojima se uređuje sprovođenje Aneksa G Sporazuma o pitanjima sukcesije („Sl. list SRJ - Me-
đunarodni ugovori”, br. 6/2002).
STAV 10. - upućuje na donošenje novog zakona kojim će se urediti pravo i uslovi za pretvaranje
prava korišćenja u pravo svojine uz naknadu za lica iz stav 9. ovog člana Zakona.
izgrađen u cilju uspostavljanja jedinstva nepokretnosti iz člana 106. Zakona, izuzev kada je pravo
svojine na objektu stečeno po osnovu legalizacije objekta, odnosno na osnovu Zakona o posebnim
uslovima za upis prava svojine na objektima izgrađenim bez građevinske dozvole.
Ovo je još jedan primer sticanja svojine na građevinskom zemljištu po samom zakonu, od kojeg
su izuzeti objekti koji su bili predmet posebnog zakona.
Izuzimanje od prava na sticanje svojine na građevinskom zemljištu lica koja su u postupku le-
galizacije objekata, odnosno posebnih delova objekata, upisani kao vlasnici tih objekata, odnosno
posebnih delova objekata, nije razumljivo, zbog toga što su ta lica regulisala svoju obavezu plaćanja
naknade za građevinsko zemljište kako je to propisano odredbom člana 25. st. 2. i 3. Zakona o poseb-
nim uslovima za upis prava svojine na objektima izgrađenim bez građevinske dozvole i s tim u vezi
dobila pravnosnažno rešenje o dozvoli upotrebe objekta, odnosno posebnog dela objekta na osnovu
kojeg su u skladu sa stavom 5. istog člana navedenog zakona upisani kao vlasnici objekta, odnosno
posebnog dela objekta.
STAV 2. - određuje nadležnost Zavoda za upis prava svojine po zahtevu.
Pored nadležnosti, izvesno je i da se za podneti zahtev plaćaju takse.
STAV 3. - od pravila o sticanju prava svojine iz stava 1. ovog člana, pored objekata koji su bili
predmet posebnog zakona iz stava 1. ovog zakona, izuzimaju se i lica iz člana 102. stav 9. Zakona.
STAV 4. - utvrđuje uslove pod kojim vlasnik objekta stiče pravo svojine na građevinskom ze-
mljištu po tržišnoj ceni, neposrednom pogodbom, ako se u postupku iz člana 70. Zakona utvrdi da
površina katastarske parcele istovremeno predstavlja i zemljište za redovnu upotrebu objekta.
Praktično ovaj način sticanja svojine predstavlja kupoprodaju građevinskog zemljišta.
STAV 5. - utvrđuje mogućnost sticanja prava svojine na građevinskom zemljištu u slučaju kada je
zemljište za redovnu upotrebu manje od katastarske parcele na kojoj je objekat izgrađen i ako se od
preostalog zemljišta ne može formirati posebna građevinska parcela, po tržišnoj ceni, neposrednom
pogodbom između vlasnika zemljišta i vlasnika objekta.
I ovaj slučaj omogućava kupoprodaju zemljišta.
STAV 6. - uređuje pravo vlasnika zemljišta, u slučaju kada se u postupku iz člana 70. Zakona
utvrdi da je zemljište za redovnu upotrebu objekta manje od katastarske parcele na kojoj je objekt
sagrađen, i da se od njega može formirati posebna građevinska parcela, da raspolaže tim zemljištem.
STAV 7. - povezuje se sa slučajem iz stava 4. ovog člana Zakona i određuje obaveza nadležnom
organu jedinice lokalne samouprave da jednim rešenjem utvrdi zemljište za redovnu upotrebu i pra-
vo na pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine.
STAV 8. - po pravnosnažnosti rešenje iz stava 7. vlasnik objekta stiče pravo na upis prava svojine
na građevinskom zemljištu u evidenciji katastra nepokretnosti koju vodi Zavod.
svojine prenose i na tu katastarsku parcelu, odnosno deo katastarske parcele vlasnika tog posebnog
dela, osim ako je na tom zemljištu ustanovljen dugoročan zakup.
Ovo pravilo obavezuje Zavod da, prilikom upisa prava svojine na građevinskom zemljištu, po
službenoj dužnosti, prenosi prava i terete sa objekta, odnosno posebnog dela objekta, na parce-
lu. Za Zavod uspostavljanje jedinstva nepokretnosti je sastavni deo postupka upisa nepokretnosti i
prava.
STAV 2. - uređuje uspostavljanje jedinstva nepokretnosti u slučaju kada je više objekata različitih
vlasnika izgrađeno na jednoj katastarskoj parceli, posle sprovedenog postupka parcelacije, tako da se
za svaki objekat formira posebna katastarska parcela.
Navedeni slučaj uspostavljanja jedinstva nepokretnosti Zavod primenjuje i pre stupanja na snagu
ove odredbe Zakona, posle koje sledi prenos tereta koji se u ovom stavu ne pominju.
STAV 3. - uređuje slučaj kada je na jednoj parceli upisano više sukorisnika/suvlasnika, a samo
jedan od njih je vlasnik objekta, za koji se jedinstvo nepokretnosti uspostavlja po sprovedenom po-
stupku parcelacije za katastarsku parcelu na kojoj je sagrađen objekat, dok se ostale parcele formiraju
kao parcele neizgrađenog građevinskog zemljišta.
I ovaj slučaj primenjuje se u praksi Zavoda.
STAV 4. - propisuje saglasnost vlasnika objekata i zemljišta kao uslov za parcelaciju iz st. 2. i 3.
ovog člana Zakona.
Za saglasnost neophodna je isprava sačinjena u skladu sa odredbama čl. 6. i 88. Zakona o držav-
nom premeru i katastru.
STAV 5. - utvrđuje alternativu za slučaj da saglasnost iz stava 4. ovog člana Zakona ne bude po-
stignuta, koja zainteresovanog suvlasnika upućuje na mogućnost pokretanja postupka razvrgnuća
imovinske zajednice kod nadležnog suda, a pravnosnažnu sudsku odluku određuje kao ispravu po-
dobnu za parcelaciju.
Mogućnost pokretanja razvrgnuća imovinske zajednice u skladu je sa odredbom člana 16. Zako-
na o osnovama svojinskopravnih odnosa, kao i odredbama čl. 148. do 154. Zakona o vanparničnom
postupku („Sl. glasnik SRS”, br. 25/82 i 48/88 i „Sl. glasnik RS”, br. 46/95 - dr. zakon, 18/2005 - dr.
zakon, 85/2012, 45/2013 - dr. zakon, 55/2014 i 6/2015), a pravnosnažna sudska odluka kao osnov
za upis u katastar nepokretnosti propisana je odredbom člana 88. Zakona o državnom premeru i
katastru.
STAV 6. - dozvoljava da projekat parcelacije na osnovu sudske odluke o razvrgnuću imovinske za-
jednice ne mora da bude u skladu sa planskim dokumentom kojim je utvrđena minimalna površina
građevinske parcele, pristup javnoj saobraćajnici, visina i udaljenje objekta za tu zonu.
Ovo je izuzetak od primene pravila za parcelaciju.
STAV 7. - određuje primenu odredbi o razvrgnuću suvlasničke zajednice i na lica iz člana 102.
stav 9. Zakona, kada se na novoformiranim katastarskim parcelama upisuje pravo korišćenja u korist
tih lica.
I ova odredba predstavlja izuzetak od pravila da se odredbe Zakona ne primenjuju na lica iz člana
102. stav 9. Valja napomenuti da za navedena pravna lica upis prava korišćenja na osnovu sudske
odluke o razvrgnuću imovinske zajednice nastupa posle 11.9.2009. godine i ne može biti osnov za
pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine bez naknade.
Urbana komasacija
(član 107)
Urbana komasacija je postupak kojim se postojeće katastarske parcele pretvaraju u građe-
vinske parcele u cilju racionalnog korišćenja i uređenja građevinskog zemljišta, uz istovremeno
rešavanje imovinsko-pravnih odnosa.
Zakonom je propisano da urbana komasacija predstavlja javni interes za Republiku Srbiju. Ona
se sprovodi kada na određenom području katastarske parcele ne ispunjavaju uslove za građevinsku
parcelu zbog površine, oblika, položaja ili nemogućnosti pristupa javnoj površini i zasniva se na na-
čelima: nepovredivosti stvarnih prava vlasnika katastarskih parcela, jednake vrednosti i dodele novih
katastarskih parcela. Predmet urbane komasacije su sve katastarske parcele na području koje čini
komasacionu masu, osim katastarskih parcela na kojima su, u skladu sa važećim planskim do-
kumentom:
- i zgrađeni objekti,
-n eizgrađenog građevinskog zemljišta koje ispunjava uslove za građevinsku parcelu i
- j avne namene koje su uređene ili izgrađene.
Stranke u postupku komasacije su vlasnici i nosioci drugih stvarnih prava na građevinskom ze-
mljištu koje je predmet komasacije, lica koja imaju pravni osnov za upis prava svojine na nepokret-
nosti a koja nije upisana u katastar nepokretnosti, kao i jedinica lokalne samouprave na čijoj teritoriji
se sprovodi postupak komasacije.
Postupak urbane komasacije sprovodi komisija za urbanu komasaciju koju obrazuje skupština
jedinice lokalne samouprave na čijoj teritoriji se sprovodi postupak komasacije.
Uočljivo je da Zakon ne određuje broj članova komisije za komasaciju, kao ni njihove kvalifika-
cije, na način kako je to uređeno u članu 35. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Sl. glasnik RS”,
br. 62/2006, 65/2008 - dr. zakon i 41/2009).
U postupku urbane komasacije na novoformirane katastarske parcele prenosi se pravo vlasništva
i tereti ako su bili upisani na katastarskoj parceli koja je uneta u komasacionu masu.
Institut urbane komasacije Zakon uređuje odredbama čl. 107, 108, 108a i 108b. Tim odredbama,
pored nadležnosti za donošenje odluke o urbanoj komasaciji i za sprovođenje urbane komasacije,
uređeni su postupak, rokovi, rešenje, troškovi, žalba i druga pitanja od značaja za urbanu komasaciju.
Pravnosnažno rešenje o komasaciji sa dokazom o isplaćenim naknadama u postupku komasacije
osnov je za upis novoformirane katastarske parcele u katastar nepokretnosti na koju se prenose pravo
svojine i tereti sa katastarske parcele koja je uneta u komasacionu masu.
Zapaža se da Zakon ne uređuje sadržinu rešenja o urbanoj komasaciji, shodno rešenju o raspodeli
komasacione mase iz člana 43. Zakona o poljoprivrednom zemljištu.
Zavod ima obavezu da po objavljivanju odluke o urbanoj komasaciji upiše zabeležbu sprovođe-
nja komasacije u katastar nepokretnosti posle čega je zabranjena svaka promena na komasacionom
području bez saglasnosti komisije do završetka procesa komasacije, odnosno momenta brisanja te
zabeležbe.
Danom pravnosnažnosti rešenja o komasaciji sva stvarna prava i tereti prenose se sa parcele unete
u komasacionu masu na novoformiranu katastarsku parcelu.
Stvarna prava i tereti treba da prate njihovog imaoca, a ne „novog imaoca prava svojine”, kako je
to navedeno u članu 108b stav 1. tačka 1) Zakona. Takođe, pogrešna je i odredba tačke 3) navedenog
člana Zakona, jer danom pravnosnažnosti rešenja o komasaciji stiču se uslovi za brisanje zabeležbe
o sprovođenju komasacije i dalje promene mogu da se vrše bez saglasnosti komisije, a ne obrnuto!
Navedenu grešku dokazuje član 108. stav 3. Zakona.
Važno je istaći da odredbe o postupku urbane komasacije ne pominju zabranu povraćaja u pre-
đašnje stanje i obnovu postupka.
Građevinska dozvola
(član 145. stav 8)
Odredba člana 145. stav 8. Zakona određuje isprave koje predstavljaju osnov za upis u katastar
nepokretnosti i navodi:
1. pravnosnažno rešenje o odobrenju izvođenja radova za objekte (koji se mogu upisati u katastar
nepokretnosti),
2. rešenje za promenu namene objekta, odnosno rešenje o promeni namene objekta, odnosno
dela objekta bez izvođenja radova,
3. pravnosnažno rešenje o odobrenju izvođenja radova i pravnosnažno rešenje o upotrebnoj do-
zvoli, ako je za predmetni objekat, odnosno izvođenje radova izdata i upotrebna dozvola po
zahtevu investitora.
Sve navedene isprave su u skladu sa odredbama čl. 86. i 88. Zakona o državnom premeru i kata-
stru.
Za zahteve na osnovu navedenih isprava Zavod naplaćuje takse.
Upotrebna dozvola
(član 158. st. 11. i 12)
Odredba člana 158. stav 11. Zakona, predstavlja nastavak objedinjene procedure u postupcima
za izdavanje akata u ostvarivanju prava na izgradnju i korišćenje objekata koja je predmet uređivanja
odredbi čl. 8, 8a, 8b, 8v, 8g, 8d i 8đ. Napred navedeni stav 11. obavezuje nadležni organ jedinice lo-
kalne samouprave da u roku od pet radnih dana od dana pravnosnažnosti upotrebne dozvole, dostavi
Zavodu: upotrebnu dozvolu, elaborat geodetskih radova za izvedeni objekat i posebne delove objekta,
kao i elaborat geodetskih radova za podzemne instalacije.
Primena ove obaveze nastupa, sudeći po odredbi člana 132(s3), st. 1. i 3. Zakona, od 1.3.2015.
godine u „papirnoj” (pravilnije: pismenoj) formi, a od od 1.1.2016. godine u elektronskoj formi, za
koje ministar nadležan za poslove građevinarstva tek treba da se donese podzakonske propise.
Odredba člana 158. stav 12. Zakona obavezuje Zavod da donese rešenje o kućnom broju i vrši
upis prava svojine na objektu, odnosno posebnim delovima objekta u roku od sedam dana od do-
stavljanja upotrebne dozvole, a u roku od 30 dana vrši upis u katastar vodova, o čemu obaveštava
investitora i nadležni organ uprave.
Određivanje roka za donošenje rešenja o kućnom broju u koliziji je sa članom 9. stav 1. Pravilni-
ka o adresnom registru („Sl. glasnik RS”, br. 16/2012 - dalje: Pravilnik) kojim je propisana obaveza
vlasnika objekta da u roku od 30 dana od dana izgradnje objekta istovremeno sa zahtevom za upis
zgrade podnese zahtev za utvrđivanje kućnog broja. Nesumnjivo da prednost ima odredba Zakona i
da Pravilnik mora biti u skladu sa Zakonom. Međutim, ako se zna da donošenje rešenja o utvrđivanju
kućnog broja zavisi od postojanja objekta na planu (prethodno ucrtavanje) i sačinjavanja zapisnika o
uviđaju na terenu, onda se može razumeti da je rok od sedam dana često nedovoljan. S duge strane,
obaveštavanje investitora je suvišno, zato što mu se dostavlja rešenje, a obaveštavanje nadležnog orga-
na (koji nije stranka u postupku upisa u katastar nepokretnosti) je nova obaveza koja se može izvršiti.
Uočljivo je da odredba člana 158. stav 12. Zakona izbegava da pomene rok za upis nepokretnosti
koji je predmet uređivanja Zakona o državnom premeru i katastru pod kojim pojmom se, na osnovu
člana 74. stav 1. navedenog Zakona, smatra upis podataka o parceli, objektu i posebnom delu objekta.
Sažetak
Delatnost planiranja i izgradnje u Republici Srbiji uređuju tri zakona: Zakon, Zakon o legaliza-
ciji objekata („Sl. glasnik RS”, br. 95/2013 i 117/2014) i Zakon o posebnim uslovima za upis prava
svojine na objektima izgrađenim bez građevinske dozvole, a uskoro se očekuje još jedan kojim će
se urediti pravo i uslovi za pretvaranje prava korišćenja građevinskog zemljišta u pravo svojine za
privredna društva i druga pravna lica na koja su se primenjivale odredbe zakona kojima se uređuje
privatizacija, stečajni i izvršni postupak, kao i njihove sledbenike (skraćeno: konverzija građevinskog
zemljišta uz naknadu).
Nije teško zaključiti da je normativna uređenost planiranja i izgradnje objekata u Republici Srbiji
komplikovana.
Zakon je pretrpeo niz izmena i dopuna koje utvrđuju sistem građevinskog zemljišta. Ovaj zakon
ima ukupno 225 članova od kojih veći broj sadrže tekst podeljen u više od deset stavova, a neki od
njih i nizom tačaka. Pravila koja utvrđuje Zakon opterećena su brojnim izuzecima što otežava razu-
mevanje teksta naročito zbog upućivanja na prethodne ili potonje odredbe. Tekst Zakona nije lišen
nelogičnosti i grešaka (npr. član 209. tačka 8) ili član 2 [s2]).
Zakon promoviše objedinjenu proceduru za brojne nosioce javnih ovlašćenja i najavljuje dono-
šenje niza podzakonskih propisa od kojih očekuje da skrate rokove za odlučivanje u postupcima za
koje su nadležni navedeni nosioci. Objedinjena procedura koja treba da objedini postupke kod svih
učesnika procesa planiranja, izgradnje i evidentiranja objekata i prava na njima za sada nije prove-
rena u praksi.
Veći broj odredbi Zakona odnosi se na Republički geodetski zavod. Na ovu upravnu organizaciju
čija je osnovna nadležnost vođenje registra nepokretnosti i prava na njima Zakon prenosi brojne oba-
veze, čime se, pored prirodne povezanosti dve srodne materije, nastavlja težnja za prenošenje nadlež-
nosti sa nadležnih organa jedinice lokalne samouprave na Zavod. Ako se izuzmu poslovi provođenja
preparcelacije/parcelacije, spajanja parcela, promene namene poljoprivrednog/šumskog zemljišta,
ranije preneta nadležnost za konverziju građevinskog zemljišta (sada pretvaranja prava korišćenja na
građevinskom zemljištu u pravo svojine, bez naknade) i upisa prava na objektima bez građevinske
dozvole, poslednjim izmenama i dopunama Zakona preneta je na Zavod i obaveza vođenja Central-
nog registra planskih dokumenata, iako je prirodno da se ta evidencija vodi u ministarstvu nadlež-
nom za poslove građevinarstva.
Posebnu pažnju zaslužuje odredba člana 134(s3) Zakona kojim se određuje da se neće primenji-
vati odredbe drugih zakona kojima se na drugačiji način uređuju pitanja koja su predmet uređivanja
Zakona. Navedena odredba mogući je izvor različitih tumačenja i primene odredbi drugih zakona
koje su u koliziji sa izmenjenim odredbama Zakona. To se naročito odnosi na podobnost isprava za
upis u katastar nepokretnosti za šta Zakon o državnom premeru i katastru predstavlja lex specialis.
U praksi postoji ogroman broj zahteva koji se odnose na građevinsko zemljište i koji nisu rešeni
do stupanja na snagu Zakona. Ta činjenica uticaće na istovremenu primenu različitih verzija istog
Zakona i dužinu roka za njihovo rešavanje. Zbog toga je neophodno neprekidno praćenje prakse
kako bi se obezbedili svi uslovi da se sa sprovođenjem objedinjene procedure otpočne od planiranog
datuma: 1.1.2016. godine. •
Slavko Stanojević
I
nspekcijski nadzor kao vrsta upravnog nadzora regulisan je odredbama poglavlja XII važećeg Za-
kona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS”, br. 72/2009, 81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka US,
24/2011, 121/2012, 42/2013 - odluka US, 50/2013 - odluka US, 98/2013 - odluka US, 132/2014 i
145/2014 - dalje: Zakon), tačnije članovima od 172. zaključno sa članom 184. Treba podsetiti da po-
slove inspekcijskog nadzora, isključivo obavljaju organi državne uprave i lokalne samouprave, kao i da
funkciju inspekcijskog nadzora ne mogu zameniti drugi oblici nadzora. Inspekcijski poslovi obuhva-
taju raznovrsne i posebne upravne i stručno-tehničke radnje, što ovaj postupak čine specifičnim. Kao
takav, inspekcijski nadzor ima sve bitne osobine koje karakterišu nadzor uopšte, s tim što inspekcijski
nadzor stvara specifičan pravni odnos koji nastaje između nadzornog i nadziranog subjekta, a koji
podrazumeva tri faze nadzornog procesa:
- posmatranje i nadziranje subjekta,
- davanje ocene o njegovom radu i
- potrebna, odnosno eventualna intervencija.
Navedene osobine sadržane su i u inspekcijskom nadzoru u oblasti građevinarstva.
U odnosu na predmetnu tematiku, pored navedenih faza postupka inspekcijskog nadzora u pred-
metnoj oblasti, neophodno je sagledavanje i sledećih elemenata:
1. nadležnost i ulogu urbanističke i građevinske inspekcije prema Zakonu;
2. kaznene odredbe i
3. uklanjanje objekata.
autonomnoj pokrajini se poverava i vršenje nadzora nad radom gradskih i opštinskih inspektora
na teritoriji autonomne pokrajine.
-O pštini, gradu i gradu Beogradu, poverava se vršenje inspekcijskog nadzora nad izgradnjom
objekata za koje izdaju građevinsku dozvolu na osnovu ovog zakona.
-G radu Beogradu poverava se vršenje inspekcijskog nadzora u oblasti prostornog planiranja i
urbanizma, na teritoriji grada Beograda, za izgradnju i rekonstrukciju objekata do 800 m² bruto
razvijene građevinske površine.
- Novim izmenama propisano je da ukoliko se u vršenju inspekcijskog nadzora nad radom gra-
đevinskog inspektora gradske opštine u sastavu grada utvrdi da opštinski građevinski inspektor
ne preduzima propisane mere u vršenju inspekcijskog nadzora, gradski građevinski inspektor
ima pravo da u konkretnom slučaju preuzme vršenje inspekcijskog nadzora i okonča postupak.
- U nastavku izmena propisano je da protiv opštinskog građevinskog inspektora (kao odgovor-
nog službenog lica, pored novčane kazne propisane članom 209. stav 1. tačka 7) se pokreće i
disciplinski postupak zbog teže povrede radne dužnosti iz radnog odnosa.
- U slučaju iz prethodnog stava ovog člana, po žalbi na rešenje doneto u ovom postupku rešava
ministarstvo nadležno za poslove građevinarstva, odnosno nadležni organ autonomne pokrajine
kada se objekti grade na teritoriji autonomne pokrajine.
- Prema odredbama člana 172. stav 9. Zakona, poslove urbanističkog inspektora može da obavlja
diplomirani inženjer arhitekture - master, odnosno diplomirani inženjer arhitekture ili diplomi-
rani građevinski inženjer - master, odnosno diplomirani građevinski inženjer, koji ima najmanje
tri godine radnog iskustva u struci i položen stručni ispit i koji ispunjava i druge uslove propisane
zakonom.
- Poslove građevinskog inspektora može da obavlja lice sa stečenim visokim obrazovanjem odgo-
varajuće struke odnosno smera na studijama drugog stepena građevinarstva (master akademskih
studija, master strukovnih studija, specijalističke akademske studije, specijalističke strukovne
studije) odnosno diplomirani inženjer građevinarstva, ili lice sa stečenim visokim obrazovanjem
odgovarajuće struke odnosno smera na studijama drugog stepena arhitekture (master akadem-
skih studija, master strukovnih studija, specijalističke akademske studije, specijalističke strukov-
ne studije), odnosno diplomirani inženjer arhitekture, koji ima najmanje tri godine radnog isku-
stva u struci i položen stručni ispit i koji ispunjava i druge uslove propisane zakonom.
- Poslove inspekcijskog nadzora koji su ovim zakonom povereni opštini može da obavlja i lice koje
ima visoko obrazovanje na studijama prvog stepena građevinske ili arhitektonske struke, odno-
sno lice koje ima višu školsku spremu arhitektonske ili građevinske struke, najmanje tri godine
radnog iskustva u struci, položen stručni ispit i koje ispunjava i druge uslove propisane zakonom.
U vezi sa navedenom izmenom koja se odnosi na preuzimanje inspekcijskog nadzora gradskog
građevinskog inspektora u predmetu koji vodi opštinski građevinski inspektor, prisutne su određene
nedoumice. Odnose se na pitanje u kojoj fazi postupka je moguće preuzimanje predmeta. Da li se
preuzimanje inspekcijskog nadzora odnosi i na izvršenje rešenja u situaciji kada građevinski inspektor
gradske opštine sprovede postupak, donese rešenje i zaključak o dozvoli izvršenja, ali ga ne izvrši.
U istom članu nije utvrđena obaveza građevinskog inspektora gradske opštine da na zahtev grad-
skog građevinskog inspektora dostavi potrebne podatke i spise predmeta na uvid, imajući u vidu da
gradski građevinski inspektor ne vrši nadzor nad radom građevinskog inspektora gradske opštine.
-R
epublička urbanistička inspekcija obavlja poslove inspekcijskog nadzora u oblasti prostornog
planiranja i urbanizma na teritoriji Republike Srbije za izgradnju i rekonstrukciju objekata pre-
ko 800m2, odnosno inspekcijski nadzor nad primenom zakona koji reguliše oblast prostornog
planiranja, urbanizma i građevine; kontrolu donetih prostornih planova, urbanističkih planova,
urbanističkih projekata, sprovođenja planova, promene stanja u prostoru, kao i nadzor nad in-
spekcijskim poslovima u izgradnji i upotrebi građevinskih objekata koji su povereni Autonomnoj
pokrajini i jedinici lokalne samouprave. Navedeni poslovi se obavljaju u Odeljenju za inspekcij-
ske poslove urbanizma u okviru Sektora za inspekcijski nadzor u resornom ministarstvu.
U okviru Odeljenja obrazovane su dve uže jedinice: Grupa urbanističke inspekcije Beograd i
Grupa urbanističke inspekcije Niš.
-U
rbanistička inspekcija na nivou autonomne pokrajine obavlja poslove inspekcijskog nadzo-
ra u oblasti prostornog planiranja i urbanizma na teritoriji autonomne pokrajine, odnosno in-
spekcijski nadzor nad primenom zakona koji reguliše oblast prostornog planiranja, urbanizma i
građevine; kontrolu donetih prostornih planova, urbanističkih planova, urbanističkih projekata,
sprovođenja planova, promene stanja u prostoru. Poslovi se obavljaju u Odseku za inspekcijske
poslove za urbanizam i graditeljstvo i poslove izvršenja u okviru Sektora za inspekcijske poslove
u pokrajinskom Sekretarijatu za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu životne sredine.
-U
rbanistička inspekcija grada Beograda obavlja poslove inspekcijskog nadzora u oblasti pro-
stornog planiranja i urbanizma na teritoriji grada Beograda, za izgradnju i rekonstrukciju obje-
kata do 800m² bruto razvijene površine, u Odeljenju za urbanističku inspekciju pri Sektoru za
građevinsku i urbanističku inspekciju u Sekretarijatu za inspekcijske poslove Gradske uprave
grada Beograda.
-R
epublička građevinska inspekcija obavlja kao izvorne, poslove inspekcijskog nadzora nad iz-
gradnjom objekata na osnovu ovog zakona, odnosno inspekcijski nadzor u oblasti izgradnje i
upotrebe građevinskih objekata od značaja za Republiku; nadzor nad inspekcijskim poslovima
u izgradnji i upotrebi građevinskih objekata koji su povereni jedinicama lokalne samouprave,
kao i sačinjavanje i prosleđenje upravnih akata u okviru ovlašćenja propisanih zakonom. Poslovi
se obavljaju u Odeljenju za inspekcijske poslove građevinarstva u okviru Sektora za inspekcijski
nadzor u resornom ministarstvu. Kao uže organizacione jedinice u okviru Odeljenja formirane
su: Grupa građevinske inspekcije Beograd, Grupa građevinske inspekcije Niš.
-G
rađevinska inspekcija na nivou autonomne pokrajine Vojvodina obavlja poslove inspekcij-
skog nadzora nad izgradnjom objekta za koje autonomna pokrajina izdaje građevinsku dozvolu,
zatim inspekcijski nadzor nad radom kako organa koji su nadležni za poslove građevinarstva,
tako i organa koji su nadležni za poslove građevinske inspekcije. Navedeni poslovi se obavljaju u
Odseku za inspekcijske poslove za urbanizam i graditeljstvo i poslove izvršenja u okviru Sektora
za inspekcijske poslove u pokrajinskom Sekretarijatu za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu životne
sredine.
-G
rađevinska inspekcija grada Beograda, obavlja poslove inspekcijskog nadzora nad izgrad-
njom i rekonstrukcijom objekata za koje građevinsku dozvolu izdaje grad Beograd (objekti preko
800m²), u Odeljenju za građevinsku inspekciju pri Sektoru za građevinsku i urbanističku inspek-
ciju u Sekretarijatu za inspekcijske poslove Gradske uprave grada Beograda.
-G
rađevinske inspekcije na nivou opštinskih uprava, obavljaju poslove inspekcijskog nadzora
nad izgradnjom i rekonstrukcijom objekata za koje građevinsku dozvolu izdaje opštinski organ
uprave, u različitim organizacionim jedinicama opštinskih uprava. Najčešće ove inspekcijske
službe obavljaju poslove pri formiranim Odeljenjima za komunalno-građevinske poslove, ili in-
spekcijske poslove.
U ovoj vrsti upravnog postupka, zastupljen je odnos između nadzornog subjekta (građevinski in-
spektor) i nadziranog subjekta (investitor i izvođač radova). Vanredni inspekcijski nadzor podra-
zumeva kontrolu objekta sa aspekta kontrole izvođenja radova na izgradnji objekta, koji je iniciran
prijavom građana, zainteresovanog lica. U ovoj vrsti postupka, podnosilac prijave nije stranka u
postupku, već samo zainteresovano lice, koje svojim iniciranjem može da ukaže na izvesne nepra-
vilnosti. Ovo iz razloga što u dosadašnjoj praksi u postupcima kontrole građevinskih inspektora na
izgradnji objekata, veoma često su prisutne prijave građana, obično suseda, koji imaju svoje razloge za
podnošenje prijave. U ovakvim situacijama, prijave građana nisu od značaja za tok, vođenje postupka
inspekcijskog nadzora, jer građevinski inspektor već postupa po službenoj dužnosti i u okviru pro-
pisanih ovlašćenja preduzima zakonom propisane upravne radnje i mere prema investitoru, odnosu
izvođaču radova.
U toku vršenja inspekcijskog nadzora, kao segment od velikog značaja je sačinjavanje zapisnika
od strane inspektora. Kao javna isprava zapisnik je taj kojim se konstatuju određene činjenice i
nedostaci iz oblasti inspekcijskog nadzora. Inspektor uzima pismene i usmene izjave od odgovornih
lica i svedoka o pitanjima koja su od značaja za utvrđivanje činjeničnog stanja, utvrđuje identitet lica
koja rade u preduzećima i drugim pravnim licima koje kontroliše, kao i fizičkih lica koja obavljaju
delatnost iz predmetne oblasti, preduzima radnje u skladu sa svojim ovlašćenjima, s tim što je u oba-
vezi da o svakoj radnji izvršenoj u postupku nadzora sačini zapisnik, kako bi se moglo utvrditi šta je
sve učinjeno tokom obavljanja pojedinih radnji u postupku. Ukoliko je zapisnik propisno sastavljen
pruža potpun dokaz o toku i sadržini inspekcijske kontrole, a kao takav služi kao dokazno sredstvo u
postupku donošenja upravnih akata i preduzimanja drugih upravnih mera.
Prema slovu zakona, u vršenju inspekcijskog nadzora građevinski inspektor kontroliše, proverava
da li nadzirani subjekat, odnosno investitor radova i izvođač radova postupaju u skladu sa zakonom
propisanim uslovima u toku izgradnje objekta za koji je izdata građevinska dozvola. Propisani uslovi
utvrđeni su članom 175. Zakona koji propisuje da građevinski inspektor proverava, odnosno utvr-
đuje da li:
- privredno društvo, odnosno drugo pravno lice ili preduzetnik koji gradi objekat, odnosno lice
koje vrši stručni nadzor, odnosno lica koja obavljaju pojedine poslove na građenju objekata, is-
punjavaju propisane uslove;
- je za objekat koji se gradi, odnosno za izvođenje radova izdata građevinska dozvola i potvrđena
prijava o početku građenja, odnosno izdato rešenje iz člana 145. ovog zakona, kao nova izmena;
- je investitor zaključio ugovor o građenju, u skladu sa ovim zakonom;
- se objekat gradi prema izdatoj građevinskoj dozvoli i projektu za izvođenje, odnosno tehničkoj
dokumentaciji na osnovu koje je izdato rešenje iz člana 145. ovog zakona, kao nova izmena;
- je gradilište obeleženo na propisan način;
- izvršeni radovi, odnosno materijal, oprema i instalacije koji se ugrađuju odgovaraju zakonu i
propisanim standardima, tehničkim normativima i normama kvaliteta;
- je izvođač radova preduzeo mere za bezbednost objekta, susednih objekata, saobraćaja, okoline
i zaštitu životne sredine;
- na objektu koji se gradi ili je izgrađen postoje nedostaci koji ugrožavaju bezbednost njegovog
korišćenja i okoline;
- izvođač radova vodi građevinski dnevnik, građevinsku knjigu i obezbeđuje knjigu inspekcije na
propisani način;
- se u toku građenja i korišćenja objekta vrše propisana osmatranja i održavanja objekta;
- je tehnički pregled izvršen u skladu sa zakonom i propisima donetim na osnovu zakona;
- je za objekat koji se koristi izdata upotrebna dozvola;
- se objekat koristi za namenu za koju je izdata građevinska, odnosno upotrebna dozvola;
- obavlja i druge poslove utvrđene zakonom ili propisom donetim na osnovu zakona.
inspektor je u obavezi da donese investitoru radova i vezano je za rešenje o uklanjanju objekta, od-
nosno njegovih delova.
Predmetno rešenje izvršno je danom donošenja, a ova mera sprovodi se stavljanjem službenog
znaka „zatvoreno gradilište” (žuta - narandžasta traka), pečaćenjem građevinskih mašina i pribijanjem
kopije istog rešenja na vidnom mestu.
Jedan primerak izvršnog rešenja kojim se naređuje zatvaranje gradilišta, građevinski inspektor
dostavlja nadležnoj policijskoj upravi, koja po potrebi pruža policijsku pomoć radi omogućavanja
sprovođenja izvršenja tog rešenja.
U dosadašnjoj praksi pokazalo se kao veoma aktuelno pitanje postavljanja znaka „zatvoreno gradi-
lište”. Naime, zakon decidno utvrđuje da se ovaj znak postavlja samo na gradilišta na kojima se izvode
radovi bez građevinske dozvole tzv. „bespravna gradnja”. U mnogobrojnim slučajevima na terenu,
inspekcijskom kontrolom se utvrđuje da se na objektu izvode radovi na osnovu građevinske dozvole,
ali sa izvesnim odstupanjima u odnosu na istu dozvolu i overeni projekat. Primenjujući zakonska ovla-
šćenja građevinski inspektor nalaže rešenjem određene mere, radi otklanjanja nepravilnosti (obustavu
radova, izmenu dokumentacije i dr), ali u isto vreme nema ovlašćenje da zatvori gradilište i analogno
tome postavi znak „zatvoreno gradilište”. S tim u vezi, izdavanjem rešenja sa određenim nalogom mera
ne proizvode dejstva na samom terenu, jer investitor i izvođač radova isto ne poštuju i nastavljaju sa
izvođenjem radova.
Kao sledeća napomena od izuzetnog značaja, ističe se činjenica da su investitor i izvođač radova u
postupku inspekcijske kontrole koje vrši građevinski inspektor, jedine stranke u ovom postupku.
Ovo iz razloga što je u praksi, često prisutna situacija da u toku izgradnje objekta, u različitim faza-
ma njegove izgradnje, delove objekta (stanove, poslovni prostor), investitor otuđi, proda. Tako kupci
stanova, odnosno poslovnog prostora, iako objekat nije završen, bez obzira što je na primer završen
u konstruktivnom smislu, izvode naknadne radove, koji predstavljaju odstupanja u odnosu na prav-
nosnažnu građevinsku dozvolu, odnosno overeni projekat. To su situacije kada građevinski inspektor
na osnovu gore navedenih ovlašćenja, preduzima takođe navedene različite upravne mere, ali prema
investitoru radova, koji je jedini odgovoran u toku izgradnje objekta i to sve do izdavanja pravnosnaž-
ne upotrebne dozvole.
Zabrane
Građevinski inspektor u toku vršenja inspekcijskog nadzora, na osnovu zakonom propisanih ovla-
šćenja izriče upravne mere i u vidu zabranjujućih rešenja, kao upravnih akata. Na osnovu člana 178.
Zakona, građevinski inspektor ovu upravnu meru izriče kada utvrdi da:
- privredno društvo, odnosno drugo pravno lice ili preduzetnik, odnosno lice kome je povereno
vršenje stručnog nadzora nad građenjem objekta, odnosno izvođenjem radova ne ispunjava pro-
pisane uslove, zabraniće rešenjem dalje izvođenje radova do ispunjenja uslova (član 178. stav 1.
tačka 1);
- na objektu koji se gradi ili koji je izgrađen postoje nedostaci koji predstavljaju neposrednu opa-
snost po stabilnost, odnosno bezbednost objekta i njegove okoline i život i zdravlje ljudi, zabrani-
će rešenjem korišćenje objekta ili njegovog dela dok se ne otklone utvrđeni nedostaci (član 178.
stav 1. tačka 2);
- se objekat za koji je izdata građevinska dozvola koristi bez upotrebne dozvole, narediće investi-
toru pribavljanje upotrebne dozvole u roku koji ne može biti kraći od 30 ni duži od 90 dana, a
ako je investitor ne pribavi u utvrđenom roku doneće rešenje o zabrani korišćenja objekta (član
178. stav 1. tačka 3);
- se objekat za koji je izdata građevinska i upotrebna dozvola koristi za namenu koja nije utvrđe-
na građevinskom i upotrebnom dozvolom, naložiće pribavljanje građevinske dozvole, odnosno
rešenja iz člana 145. ovog zakona u roku od 30 dana, a ako investitor ne pribavi građevinsku
dozvolu, odnosno rešenje iz člana 145. ovog zakona u ostavljenom roku, doneće rešenje o zabrani
korišćenja objekta (član 178. stav 1. tačka 4);
- se korišćenjem objekta dovodi u opasnost život i zdravlje ljudi, bezbednost susednih objekata,
bezbednost okoline ili ugrožava životna sredina, naložiće izvođenje potrebnih radova, odnosno
zabraniti korišćenje objekta, odnosno dela objekta (član 178. stav 1. tačka 5).
U vezi sa članom 178. stav 1. tačka 3) Zakona iako nije predmet najnovije izmene zakona, neop-
hodno je istaći, odnosno još jednom podvući da je investitor radova jedino odgovorno lice u toku
izvođenja gradnje objekta, sve do pribavljanja upotrebne dozvole. Sledstveno tome, građevinski
inspektor po proteku roka od 30 - 90 dana koji je određen za pribavljanje upotrebne dozvole, zabranu
korišćenja objekta isključivo i jedino nalaže, određuje prema investitoru radova, mada je u praksi u
većini slučajeva prisutna činjenica da je predmetni objekat već useljen, što u mnogome otežava postu-
pak. U ovakvim situacijama, praktično izvršenje predmetnog rešenja je neizvršivo.
Čl. 182. i 183. Zakona nisu pretrpeli izmene, a utvrđuju postupak dostavljanja upravnih akata reše-
nja i zaključaka kada je investitor nepoznat, odnosno postupak donošenja rešenja uklanjanja objekta,
ili njegovog dela, u smislu određivanja roka, izrade projekta za rušenje, kao i način izvršenja putem
drugog lica, ako investitor uklanjanje nije u roku izvršio.
Ožalbeni postupak propisan je članom 184. Zakona tako što odredbe iz prethodnog zakona ostaju
na snazi, osim odredbe ovog člana stav 3. koja utvrđuje da žalba na rešenje urbanističkog inspektora
nije dozvoljena, kao i da se briše stav 5. istog člana, koji je dozvoljavao žalbu na rešenje urbanističkog
inspektora grada Beograda.
Kaznene odredbe
Pre najnovijih izmena u kaznenim odredbama Zakona, nisu bile propisane kaznene mere - sankci-
je za preduzetnike i fizička lica. Imajući u vidu da su u praksi najzastupljenija fizička lica kao investitori
na izgradnji objekata, u praktičnoj primeni zakona građevinski inspektori su nailazili na određene
teškoće koje su ih sputavale da svoju upravno nadzornu funkciju izvrše u potpunosti. Na mnogobrojne
predloge građevinskih inspektora da se i ove kategorije lica uvedu kao odgovorna lica, zakonodavac je
odgovorio najnovijim izmenama zakona. Na taj način novim izmenama Zakona, građevinski inspek-
tori su dobili šira ovlašćenja, u delu primene kaznenih odredbi.
Privredni prestupi
U poglavlju zakona koji reguliše privredne prestupe kao vrstu kaznenih mera, prema izmenama
uvodi se posle člana 202. novi član 202a Zakona koji utvrđuje kažnjavanje za učinjeni privredni pre-
stup, tačnije:
„novčanom kaznom od 1.500.000 do 3.000.000 dinara kazniće se za privredni prestup privredno
društvo ili drugo pravno lice koje izrađuje tehničku dokumentaciju i/ili izvodi radove, ako ne ispunjava
uslove za obavljanje te delatnosti propisane ovim zakonom” (član 126. Zakona koji utvrđuje uslove za
privredne subjekte koji mogu da vrše izradu tehničke dokumentacije za izgradnju objekta i član 150.
Zakona koji propisuje uslove za odgovornog izvođača radova koji rukovodi izgradnjom objekta).
Za privredni prestup iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u privrednom društvu ili
drugom pravnom licu, novčanom kaznom od 100.000 do 200.000 dinara.
Prijavu za privredni prestup iz st. 1. i 2. ovog člana podnosi nadležni građevinski inspektor.
Izmenjeni član 204. propisuje da će se novčanom kaznom od 1.500.000 do 3.000.000 dinara kazniti
za privredni prestup privredno društvo ili drugo pravno lice koje je ovlašćeno da utvrđuje uslove za iz-
gradnju objekata i uređenje prostora, kao i tehničke podatke za priključak na infrastrukturu, odnosno
da priključi objekat na infrastrukturu, ako u propisanom roku ne objavi separat i/ili ne dostavi potreb-
ne podatke i uslove za izradu planskog dokumenta, i/ili lokacijske uslove i/ili saglasnost na projekat,
odnosno drugi akt predviđen ovim zakonom, kao i ako ne priključi objekat na infrastrukturu (član 8b
koji propisuje postupanje imaoca javnih ovlašćenja u objedinjenoj procedure i član 46. stav 4. koji se
odnosi na odluku planskog dokumenta).
Odgovorno lice u privrednom društvu ili drugom pravnom licu, za privredni prestup iz stava 1.
ovog člana kazniće se i novčanom kaznom od 100.000 do 200.000 dinara.
Prijavu za privredni prestup iz st. 1. i 2. ovog člana podnosi organ nadležan za izdavanje lokacijskih
uslova, odnosno nosilac izrade plana.
Posle prethodnog člana dodaje se član 204a koji propisuje da će se novčanom kaznom od 1.500.000
do 3.000.000 dinara kazniti za privredni prestup privredno društvo ili drugo pravno lice ako traži sa-
glasnosti na tehničku dokumentaciju suprotno odredbama ovog zakona.
Za privredni prestup iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u privrednom ili drugom
pravnom licu, novčanom kaznom od 50.000 do 100.000 dinara.
Prijavu za privredni prestup iz st. 1. i 2. ovog člana podnosi organ nadležan za izdavanje građevin-
ske dozvole.
Prekršaji
U poglavlju zakona koji utvrđuje prekršajne sankcije, izmene u članu 205. Zakona odnose se na
uvođenje preduzetnika i fizičkog lica, kao odgovornih lica. Tako da će se u slučaju ako ne omogući
urbanističkom ili građevinskom inspektoru vršenje nadzora u skladu sa ovim zakonom (čl. 173. i 175),
za prekršaj kazniti preduzetnik novčanom kaznom od 100.000 do 300.000 dinara.
Za isti prekršaj kazniće se fizičko lice koje nije preduzetnik novčanom kaznom od 50.000 do
100.000 dinara.
Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz ovog člana podnosi nadležni građevinski, odnosno
urbanistički inspektor.
U članu 206. Zakona izmene su propisane stavom 3. koji utvrđuje da će se kazniti fizičko lice kao
investitor objekta, novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara, za prekršaj nesmetanog kretanja i
pristupa osobama sa invaliditetom, deci i starim osobama.
Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz sva tri stava ovog člana podnosi nadležni građevin-
ski inspektor.
Kaznene odredbe člana 208. Zakona sa izmenama i to stavom 3. utvrđuje da će se novčanom ka-
znom od 50.000 do 150.000 dinara kazniti za prekršaj odgovorni izvođač radova ako postupa suprotno
odredbama člana 152. stav 7. ovog zakona, odnosno ne obezbedi objekte i okolinu u slučaju prekida
radova.
Novi članovi zakona u kaznenim odredbama su sledeći:
član 208a koji propisuje:
„Novčanom kaznom od 50.000 do 150.000 dinara kazniće se za prekršaj preduzetnik koji:
1) gradi objekat bez građevinske dozvole, odnosno izvodi radove suprotno tehničkoj dokumentaciji na
osnovu koje se objekat gradi (član 110);
2) postupa suprotno odredbama člana 152. ovog zakona (izmene u ovom članu su propisane stavom
2. gde se izvođač radova obavezuje da organu koji je izdao građevinsku dozvolu podnese izjavu
o završetku izrade temelja i završetku objekta u konstruktivnom smislu. Zatim u stavu 4. zako-
nodavac propisuje da je nadležni organ u obavezi da u roku od tri dana od dana prijema izjave
iz stave 2. ovog člana, obavesti o završetku izrade temelja nadležnu građevinsku inspekciju koja
ima obavezu da u roku od tri dana izvrši inspekcijski nadzor i o tome obavesti nadležni organ.
Stavom 5. se dalje propisuje da ako nadležni organ po izvršenoj kontroli utvrdi da postoji od-
stupanje geodetskog snimka izgrađenih temelja u odnosu na građevinsku dozvolu, odmah će
obavestiti građevinskog inspektora o ovoj činjenici sa nalogom da se započeti radovi obustave
do usaglašavanja izgradnje temelja sa građevinskom dozvolom);
3) ne obavesti nadležni organ o završetku izgradnje temelja (član 152. stav 3);
4) nastavi sa građenjem objekta posle donošenja rešenja o obustavi građenja (čl. 176. i 177).
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se fizičko lice investitor, novčanom kaznom od 100.000 do
150.000 dinara.
Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz st. 1. i 2. ovog člana podnosi nadležni građevinski
inspektor”.
Član 208b koji propisuje:
„Novčanom kaznom od 300.000 do 500.000 dinara kazniće se za prekršaj preduzetnik koji izrađuje
tehničku dokumentaciju i/ili izvodi radove, ako ne ispunjava uslove za obavljanje te delatnosti propisane
ovim zakonom (čl. 126. i 150).
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se fizičko lice investitor novčanom kaznom od 50.000 do
150.000 dinara.
Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz st. 1. i 2. ovog člana podnosi nadležni građevinski
inspektor”.
Član 208v koji propisuje:
„Novčanom kaznom od 100.000 do 150.000 dinara ili kaznom zatvora do 30 dana kazniće se za
prekršaj odgovorni projektant koji je izradio i potpisao tehnički dokument ili je potvrdio taj dokument
u postupku tehničke kontrole, suprotno odredbama ovog zakona i podzakonskim aktima donetim na
osnovu ovog zakona.
Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz stava 1. ovog člana podnosi nadležni građevinski in-
spektor”.
Član 211a koji propisuje:
„Novčanom kaznom od 10.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj odgovorno lice u imaocu
javnog ovlašćenja, ako imalac javnih ovlašćenja tokom sprovođenja objedinjene procedure ne postupa na
način i u rokovima propisanim ovim zakonom (član 8b).
Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz stava 1. ovog člana podnosi registrator, odnosno organ
nadležan za sprovođenje objedinjene procedure ako registrator nije imenovan u skladu sa članom 8v ovog
zakona”.
Član 211b koji propisuje:
„Novčanom kaznom od 10.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj registrator, odnosno odgovor-
no lice u organu nadležnom za sprovođenje objedinjene procedure ako nije imenovan registrator, ako ne
podnese zahtev za pokretanje prekršajnog postupka u skladu sa članom 8v stav 5. ovog zakona.
Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz stava 1. ovog člana podnosi Registrator centralne evi-
dencije”.
Član 212. koji propisuje:
„Novčanom kaznom od 500.000 do 2.000.000 dinara kazniće se za prekršaj privredno društvo ili
drugo pravno lice koje obavlja poslove izrade i kontrole tehničke dokumentacije, odnosno koje je izvođač
radova, vršilac stručnog nadzora ili tehničkog pregleda, ako nije osigurano od odgovornosti za štetu (član
129a).
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u privrednom društvu ili drugom prav-
nom licu novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se preduzetnik novčanom kaznom od 100.000 do 500.000
dinara.
Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz stava 1. ovog člana podnosi nadležni građevinski in-
spektor”.
Napominje se da se odredbe ovog člana primenjuju od 1.1.2016. godine.
Pored navedenih novih članova, izmene u kaznenim odredbama se odnose na član 209. stav 1.
tačka 2) Zakona koji utvrđuje da će se novčanom kaznom od 25.000 do 50.000 dinara ili kaznom
zatvora do 30 dana kazniti za prekršaj odgovorno službeno lice u nadležnom organu uprave ako ne
izda lokacijske uslove, građevinsku, odnosno upotrebnu dozvolu u propisanom roku (čl. 8d, 53, 56,
136. i 158) i stav 3. kojim se propisuje da zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz stava 1. tač.
1) i 3) ovog člana Zakona podnosi nadležni urbanistički inspektor, zahtev iz stava 1. tač. 2) i 4) ovog
člana građevinski inspektor, zahtev iz stava 1. tačka 6) ovog člana urbanistički, odnosno građevinski
inspektor, a zahtev iz stava 1. tač. 5) i 7) ovog člana organ nadležan za izdavanje građevinske dozvole.
Izmene se odnose i na član 210. stav 1. tačka 1) koji glasi da se novčanom kaznom od 50.000 do
100.000 dinara ili kaznom zatvora do 30 dana kažnjava za prekršaj odgovorno službeno lice u nadlež-
nom organu uprave ako: izda lokacijske uslove protivno ovom zakonu i propisima donetim na osnovu
ovog zakona (član 53) i stav 3. koji reguliše da se zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz stava
1. ovog člana podnosi registrator, odnosno organ nadležan za sprovođenje objedinjene procedure ako
registrator nije imenovan u skladu sa članom 8v ovog zakona.
Uklanjanje objekata
Poglavlje Zakona koje reguliše oblast uklanjanja objekata, uređen je članovima zakona od 167. do
171. Izmene su sadržane u članu 167. stav 2. Zakona koji utvrđuje da u postupku donošenja rešenja o
uklanjanju objekta, ili njegovog dela za koji se utvrdi da je usled dotrajalosti ili većih oštećenja ugrože-
na njegova stabilnost i da predstavlja neposrednu opasnost za život i zdravlje ljudi, za susedne objekte i
za bezbednost saobraćaja, prethodi rešenje o zabrani korišćenja, odnosno upotrebe objekta nadležnog
građevinskog inspektora. U istom članu stavom 3. definisano je da se kao rešeno pitanje smeštaja ko-
risnika objekta, smatra obezbeđenje nužnog smeštaja.
U članu 168. stav 3. Zakona utvrđuje se da se dozvola o uklanjanju objekta, odnosno njegovog
dela izdaje rešenjem u roku od osam dana (umesto 15 pre izmena zakona) od dana dostavljanja
uredne dokumentacije.
Član 171. Zakona je izmenjen u delu koji se odnosi na to da dosadašnja posebna organizaciona
jedinica za izvršenje rešenja o uklanjanju objekta odnosno njegovog dela nije predviđena, u okviru
republičke, pokrajinske, odnosno organa jedinice lokalne samouprave nadležnog za poslove građe-
vinske inspekcije. To podrazumeva da samo prinudno izvršenje rešenja o uklanjanju sprovodi organ
nadležan za poslove građevinske inspekcije, odnosno građevinski inspektor. Ako se izvršenje sprovodi
preko trećeg lica na trošak izvršenika, takođe građevinski inspektor sačinjava zapisnik o izvršenom
uklanjanju objekta ili dela objekta, koji se dostavlja organu nadležnom za poslove katastra nepokret-
nosti.
Stav 6. ovog člana Zakona uvodi novinu tako što propisuje da ukoliko nadležni organ nema po-
trebna sredstva za izvršenje inspekcijskog rešenja, zainteresovana strana može obezbediti troškove
izvršenja do naplate od strane izvršnog dužnika. Izmena zakona u ovom delu je od značaja imajući
u vidu da su opredeljena sredstva za prinudna izvršenja inspekcijskih rešenja u budžetu organa uprave,
veoma ograničena, niska. Tako u praktičnoj primeni, većina izvršenja prinudnim putem ne mogu da
se sprovode, upravo iz razloga nedostatka finansijskih sredstava. Navedenim izmenama omogućena
je ova vrsta izvršenja putem obezbeđivanja sredstava od strane onog lica koji ima pravni interes da se
sprovede prinudno izvršenje.
Ali, u odnosu na dosadašnju praksu, buduća primena izmene utvrđene navedenim stavom 6. ovog
člana, u praksi će tek pokazati da li je olakšan postupak prinudnog izvršenja preko trećeg lica, čije
troškove obezbeđuje zainteresovano lice. Ovo iz razloga, što zakonodavac nije propisao postupak,
odnosno na koji način će se vršiti uplata troškova izvršenja.
uklanjanju, jer se neće izvršavati do pravnosnažnog okončanja postupka legalizacije. To dalje podra-
zumeva, postupanje građevinskog inspektora u smislu primene Zakona o opštem upravnom postupku
(„Sl. list SRJ”, br. 33/97 i 31/2001 i „Sl. glasnik RS”, br. 30/2010). U ovakvim slučajevima (prema
mišljenju resornog ministarstva), Zaključak o dozvoli izvršenja građevinski inspektor neće donositi
do pravnosnažnog okončanja postupka legalizacije. U slučajevima kada je donet zaključak o dozvoli
izvršenja, građevinski inspektor donosi novi akt kojim se vrši odlaganje izvršenja predmetnog reše-
nja, opet do pravnosnažnog okončanja prethodnog postupka pred nadležnim organom za legalizaciju
objekta.
dr Tatjana Živković
Model
O b r a z l o ž e nj e
GRAĐEVINSKI INSPEKTOR
____________________
Dostaviti:
1. Investitoru radova
2. Izvođaču radova
3. Arhivi
Model
O b r a z l o ž e nj e
GRAĐEVINSKI INSPEKTOR
____________________
Dostaviti:
1. Investitoru radova
2. Izvođaču radova
3. Arhivi
Model
- ________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________
(npr. ukloni konstrukciju prizemlja i sprata koju čine AB stubovi, zidna platna od giter blokova i
AB grede koje nose međuploče tipa „fert”),
- ________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________
(npr. ukloni sve delove objekta izgrađene nakon donošenja ovog rešenja, u skladu sa članom 176.
stav 2. Zakona).
III Pre uklanjajna objekta, odnosno dela objekta nije potrebno uraditi projekat rušenja.
IV Ukoliko investitor radova u određenom roku ne postupi po nalogu iz stava II. dispozitiva
ovog rešenja, isto će se sprovesti prinudnim putem, preko drugog lica, o trošku izvršenika,
s tim što će se troškovi koji nastanu izvršenjem preko drugog lica odrediti posebnim za-
ključkom.
V O preduzetim merama izvestiti ovaj upravni organ.
VI Žalba izjavljena na rešenje ne odlaže njegovo izvršenje.
O b r a z l o ž e nj e
Zapisnikom građevinskog inspektora ovog upravnog organa broj __________ od __________
godine o izvršenom inspekcijskom pregledu izgradnje poslovno skladišnog objekta u ul.
____________________ broj _____ u ____________________, ____________________
(navesti karakteristike objekta, npr. spratnosti Su+Pr+1, na katastraskoj parceli br. __________
KO ____________________) konstatovano je:
Investitor radova je ____________________ iz ____________________ ul.
____________________ broj _____, a izvođač radova ____________________ iz
____________________ ul. ____________________ broj _____.
Stanje izvedenih radova:
__________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________ .
(navesti stanje radova, npr. na postojećem suterenu izgrađeno je prizemlje i sprat u grubim gra-
đevinskim radovima. Konstrukciju prizemlja i sprata čine AB stubovi, zidna platna su od giter
blokova i AB grede koje nose međuploče tipa „fert”. Objekat je u osnovi dim. 18,25 x 56,00 m,
izgrađen na kat. parceli br. __________ KO ____________________).
Investitor radova je na zapisnik građevinskog inspektora od __________ godine, dao izjavu,
da je on vlasnik parcele, da poseduje rešenje o kućnom broju, da poseduje rešenje za priključak
na vodovod i elektro-mrežu, ali da ne poseduje građevinsku dozvolu za izvedene radove.
Članom 176. stav 1. tačka 1) Zakona, propisano je između ostalog, da je u vršenju inspekcij-
skog nadzora građevinski inspektor ovlašćen da naredi rešenjem uklanjanje objekta ili nje-
govog dela ako se objekat gradi ili je njegovo građenje završeno bez građevinske dozvole, a
stavom 2. istog člana, da se rešenje o uklanjanju objekta, odnosno njegovog dela odnosi i na
delove objekta koji nisu opisani u rešenju o rušenju, a nastali su nakon sastavljanja zabeležbe i
čine jednu građevinsku celinu.
Građevinski inspektor je odredio da pre uklanjanja delova objekta iz stava II dispozitiva Reše-
nja nije potrebno uraditi projekat rušenja, shodno članu 183. stav 3 Zakona.
Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, a primenom citiranih članova Zakona, odlučeno je
kao u dispozitivu.
GRAĐEVINSKI INSPEKTOR
____________________
Dostaviti:
1. Investitoru radova
2. Izvođaču radova
3. Arhivi
Model
vinskih mašina i pribijanjem kopije rešenja na vidnom mestu, kao i postavljanjem posebne
trake za obeležavanje zatvorenog gradilišta.
III Rešenje je izvršno danom donošenja.
IV Žalba izjavljena na Rešenje ne odlaže njegovo izvršenje.
O b r a z l o ž e nj e
Građevinski inspektor ____________________ (naziv upravnog organa) Odeljenja za gra-
đevinsku inspekciju, izvršio je dana __________ godine inspekcijski pregled dokumentaci-
je i izvedenih radova na fazi VI poslovno stambenog objekta u ____________________ ul.
____________________ br. _____ i tom prilikom konstatovao sledeće:
Investitor radova je ____________________ (naziv pravnog lica), sa sedištem u
____________________ ul. ____________________ br. _____, koga zastupa
____________________ iz ____________________ ul. ____________________ br. _____.
Investitor radova ne poseduje rešenje o građevinskoj dozvoli izdato od nadležnog organa. In-
vestitor radova izvodi iste na osnovu odobrenja za izgradnju po izmenjenoj projektnoj doku-
mentaciji broj: __________ od __________ godine, pravosnažno dana __________ godine,
izdato od _____________________ (nadležnog organa), kojim se odobrava fazna izgradnja
predmetnog objekta u šest faza. Investitor je pribavio građevinsku dozvolu za pet faza, dok za
šestu ne poseduje građevinsku dozvolu.
Stanje na terenu:
__________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________
(npr. završeni su grubi građevinski radovi na sve četiri lamele, završeno sa krovnim pokrivačem.
Unutar sve četiri lamele urađeno je malterisanje, cementna košuljica, razvod ViK, elektrorazvod i
grubi razvod (podni) grejanja. Fasadna stolarija je završena većim delom. Fasada je urađena na
sve četiri lamele, osim u prizemlju objekta, crna bravarija na terasama završena. Keramičarski
radovi završeni na PL1 i PL2. Trenutno se izvode radovi na fasadi u prizemlju na lamelama
PL2, PL3 i PL4, montaža lifta u PL1, aluminijumska bravarija u prizemlju i povezivanje olučnih
vertikala. Izvođač nije dao na uvid građevinske dnevnike).
Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, građevinski inspektor ovog upravnog organa
doneo je dana __________ godine Rešenje o uklanjanju pod brojem __________.
Članom 181. stav 1. Zakona propisano je da kad građevinski inspektor u vršenju inspekcijskog
nadzora utvrdi da se objekat gradi, odnosno izvode pripremni radovi bez građevinske dozvole,
pored mera propisanih ovim Zakonom, narediće rešenjem bez odlaganja i zatvaranje gradili-
šta, s tim da se navedena mera sprovodi stavljanjem službenog znaka „zatvoreno gradilište”,
pečaćenjem građevinskih mašina i pribijanjem kopije rešenja na vidnom mestu.
Članom 5. Pravilnika o izgledu i sadržini službenog znaka i postupku zatvaranja gradilišta,
propisano je da se gradilište obezbeđuje i postavljanjem posebnih traka.
Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, primenom člana 181. Zakona, odlučeno je kao u
dispozitivu.
Žalba izjavljena na rešenje građevinskog inspektora ne odlaže izvršenje rešenja, u skladu sa
članom 184. stav 8. Zakona.
GRAĐEVINSKI INSPEKTOR
____________________
Dostaviti:
1. Policijskoj upravi ____________________, ul. ____________________, broj _____, u
____________________
2. Odeljenju za izvršenje građevinskih rešenja, ovog upravnog organa
3. Arhivi
Kopija Rešenja pribiće se na gradilište dana __________ godine, u skladu sa članom 181. Za-
kona.
Model
II Zabrana počinje teći narednog dana od dana dostavljanja ovog rešenja i trajaće do pribavlja-
nja upotrebne dozvole za navedeni objekat.
III O preduzetim merama izvestiti ovaj organ.
IV Žalba izjavljena na ovo rešenje ne odlaže njegovo izvršenje.
O b r a z l o ž e nj e
Građevinski inspektor ovog upravnog organa, izvršio je dana __________ godine, inspekcijski
pregled raspoložive dokumentacije stambeno-poslovnog objekta u ____________________
ul. ____________________ br. _____ i tom prilikom konstatovao sledeće: Investitor radova
je ____________________ (naziv pravnog lica), sa sedištem u ____________________ ul.
____________________ br. _____.
Na osnovu prethodnih kontrola i utvrđenog činjeničnog stanja građevinski inspektor ovog
upravnog organa doneo je Rešenje br. __________ od __________ godine, kojim je na-
loženo Investitoru radova ____________________ (naziv pravnog lica), sa sedištem u
____________________ ul. ____________________ br. _____ da pribavi rešenje o upotreb-
noj dozvoli u roku od 90 dana od dana prijema Rešenja i da o tome izvesti ovaj organ. Investi-
tor radova je dana __________ godine primio Rešenje br. __________ od __________ godine
i nije postupio po istom, tj. nije pribavio rešenje o upotrebnoj dozvoli od nadležnog organa u
roku od 90 dana od dana prijema istog. Objekat je useljen i koristi se.
Članom 158. stav 1. Zakona propisano je da se objekat može koristiti po prethodno pribavlje-
noj upotrebnoj dozvoli.
Članom 178. stav 1. tačka 3) Zakona propisano je da ako građevinski inspektor u vršenju in-
spekcijskog nadzora utvrdi da se objekat za koji je izdato odobrenje za izgradnju koristi bez
upotrebne dozvole, narediće investitoru pribavljanje upotrebne dozvole u roku koji ne može
biti kraći od 30 ni duži od 90 dana, a ako je investitor ne pribavi u utvrđenom roku doneće
rešenje o zabrani korišćenja objekta.
Na osnovu izloženog, primenom citiranih članova Zakona, rešeno je kao u dispozitivu ovog
rešenja.
Žalba izjavljena na ovo rešenje ne odlaže njegovo izvršenje, shodno članu 184. stav 8. Zakona.
POUKA O PRAVNOM LEKU:
Protiv ovog rešenja može se izjaviti žalba Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastruk-
ture, u roku od 15 dana od dana prijema ovog rešenja.
Žalba se predaje u dva istovetna primerka, taksirana sa __________ dinara administrativ-
ne takse, preko ovog organa, uplata na račun br. _______________, model 97 poziv na broj
_______________.
GRAĐEVINSKI INSPEKTOR
____________________
Dostaviti:
1. Investitoru radova
2. Arhivi
Model
Na osnovu člana 280. Zakonika o krivičnom postupku (dalje: ZKP) i člana 219a stav 2. Krivič-
nog zakonika (dalje: KZ) podnosim:
KRIVIČNU PRIJAVU
protiv investitora ____________________ (ime i prezime) iz ____________________ ul.
____________________ broj _____, JMBG ____________________ izvedenih radova na iz-
gradnji objekta u ____________________ u ul. ____________________ broj _____.
- zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično delo građenja bez građevinske dozvole iz člana
219a stav 2. KZ.
O b r a z l o ž e nj e
U postupku inspekcijskog nadzora nad izvođenjem radova u ul. ____________________
broj _____ u ____________________ građevinski inspektor ____________________ (naziv
upravnog organa), izvršio je dana __________ godine inspekcijski pregled dokumentacije i
izvedenih radova u vezi predmetnog objekta.
Investitor radova je ____________________ (ime i prezime) iz ____________________ ul.
____________________ broj _____.
Rešenjem građevinskog inspektora ovog upravnog organa pod brojem __________ od
__________ godine, naređeno je investitoru radova da:
__________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________
(npr. u roku od pet dana od dana prijema rešenja ukloni izbetoniranu temeljnu ploču, dimenzija
28m x 16m, debljine d=50cm).
GRAĐEVINSKI INSPEKTOR
____________________
Prilozi:
1. zapisnici i rešenja navedeni u gornjem tekstu
2. fotografije
Model
REPUBLIKA SRBIJA
____________________ (naziv upravnog organa)
Odeljenje za građevinsku inspekciju
Broj: ____________________
Datum: __________________
Mesto: __________________
____________________________
(naziv osnovnog javnog tužilaštva)
u ____________________________
ulica i broj ____________________
PRIJAVU
Na osnovu izloženog
Predlažem
Da tužilaštvo, kao nadležno, podnese optužni predlog protiv napred navedenih, sa predlogom
da ih sud oglasi odgovornim za izvršeni privredni prestup i kazni po zakonu.
Molimo da o ishodu postupka izvestite ovaj upravni organ.
Prilozi:
1. zapisnici i rešenja navedeni u gornjem tekstu
2. fotografije
GRAĐEVINSKI INSPEKTOR
____________________
Dostavljeno:
- naslovu
- arhivi
P
roblem bespravne izgradnje se prvi put u našoj zemlji uočava šezdesetih godina prošlog veka,
i to pre svega kao urbanistički i pravni problem. Posle Drugog svetskog rata u SFRJ, usled pro-
mene društveno-ekonomske formacije i nagle industrijalizacije, potreba za radničkom klasom
sa jedne, i teški uslovi života na selu sa druge strane, su povukli veliki deo seoskog stanovništva iz sela
u gradove. Sociološka istraživanja su pokazala da upravo ova kategorija stanovništva predstavlja prve
bespravne graditelje naše zemlje. Anketa Stalne konferencije gradova Jugoslavije iz 1967. godine je
pokazala da se na jednu legalnu prizemnu zgradu u Jugoslaviji podigne jedna nelegalna (D. Stojanović
„Sociološki aspekti bespravne stambene izgradnje u Jugoslaviji”, Beograd 1990).
Migracija stanovništva sa teritorija bivših republika SFRJ, kao i sa Kosova i Metohije, devedesetih
godina prošlog veka, je dovela i do novog talasa bespravne izgradnje u gradovima Srbije, te je ovaj
problem prepoznat i od strane krivičnog zakonodavca, koji je juna 2003. godine članom 149. Zakona
o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS”, br. 47/2003, 34/2006 i 39/2009 - odluka US - dalje: Zakon
iz 2003) bespravno građenje inkriminisao kao krivično delo.
Nakon donošenja novog Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS”, br. 72/2009 i 81/2009
- ispr.) 31.8.2009. godine, ovo krivično delo je uvršćeno u Krivični zakonik, stupanjem na snagu Zako-
na o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika („Sl. glasnik RS”, br. 72/2009) dana 11.9.2009. go-
dine. Dopuna Krivičnog zakonika pratila je tendenciju zakonodavca da Krivični zakonik („Sl. glasnik
RS”, br. 85/2005, 88/2005 - ispr., 107/2005 - ispr. i 72/2009) obuhvati što veći broj krivičnih dela koja
su do tada bila propisana sporednim zakonodavstvom, te je članom 219a Krivičnog zakonika („Sl.
glasnik RS”, br. 85/2005, 88/2005 - ispr., 107/2005 - ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013 i
108/2014 - dalje: KZ), u glavu 21 koja propisuje krivična dela protiv imovine, uvedeno krivično delo
Građenje bez građevinske dozvole.
Član 219a KZ
„(1) Lice koje je izvođač radova ili odgovorno lice u pravnom licu koje je izvođač radova na objektu
koji se gradi, odnosno koje izvodi radove na rekonstrukciji postojećeg objekta, bez građevinske
dozvole, kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine i novčanom kaznom;
(2) Lice koje je investitor ili odgovorno lice u pravnom licu koje je investitor objekta koji se gradi bez
građevinske dozvole, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina i novčanom kaznom;
(3) Kada je izdato rešenje o obustavi radova, a lice iz st. 1. i 2. ovog člana nastavi započetu gradnju,
učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina i novčanom kaznom;
(4) Lice koje je kao odgovorni projektant, odnosno vršilac tehničke kontrole, suprotno propisima pot-
pisalo konačan izveštaj o izvršenoj kontroli, kojim se konstatuje da na glavni projekat nema pri-
medbi ili suprotno propisima stavilo pečat na glavni projekat da se projekat prihvata, ili suprotno
propisima dalo izjavu kojom potvrđuje da je glavni projekat urađen u skladu sa lokacijskom do-
zvolom kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine i novčanom kaznom”.
Stavom jedan propisan je osnovni oblik krivičnog dela. Izvršilac ovog oblika dela može biti izvo-
đač radova ili odgovorno lice u pravnom licu koje je izvođač radova. Radnja izvršenja se sastoji u
građenju objekta bez građevinske dozvole, odnosno u izvođenju radova na rekonstrukciji takvog
objekta.
Pojam građenja se mora tumačiti u skladu sa Zakonom o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS”,
br. 72/2009, 81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka US, 24/2011, 121/2012, 42/2013 - odluka US, 50/2013
- odluka US, 98/2013 - odluka US, 132/2014 i 145/2014 - dalje: Zakon). Ovaj zakon u članu 2. stav
1. tačka 31) definiše građenje kao izvođenje građevinskih i građevinsko-zanatskih radova, ugradnju
instalacija, postrojenja i opreme. U obzir prema tome dolaze bilo koji građevinski radovi, od izgradnje
temelja i postavljanja nosećih zidova i stubova, betoniranja i zidanja različitim vrstama materijala,
do postavljanja građevinskih skela, pokrivanja krovova, uvođenja vodovoda i kanalizacije, električnih
instalacija i slično.
Zakon definiše i pojam objekta (član 2. stav 1. tačka 22) kao građevinu spojenu sa tlom, koja pred-
stavlja fizičku, funkcionalnu, tehničko-tehnološku ili biotehničku celinu (zgrade svih vrsta, saobraćaj-
ni, vodoprivredni i energetski objekti, objekti infrastrukture elektronskih komunikacija - kablovska
kanalizacija, objekti komunalne infrastrukture, priključak na elektroenergetsku mrežu, industrijski,
poljoprivredni i drugi privredni objekti, objekti sporta i rekreacije, groblja, skloništa i sl) koja može
biti podzemna ili nadzemna. Očigledno je da se zakon opredelio za dosta široku definiciju objekta, a
na takvom stanovištu je i sudska praksa.
Iz presude Višeg suda u Užicu Kž. Br. 112/2014 od 17.4.2014. godine uočavamo da i u slučaju kada
se na izgrađene temelje postavi drvena prenosiva ograda, ukoliko se ne pribavi građevinska dozvola,
biće ostvarena radnja izvršenja krivičnog dela građenje bez građevinske dozvole. Interesantno je sagle-
dati obrazloženje citirane odluke. Naime, odbrana je u žalbi protiv presude prvostepenog suda kojom
je okrivljeni oglašen krivim zbog krivičnog dela iz član 219. stav 2. KZ navela da nije razjašnjeno da
li drvena prenosiva koliba stara preko 100 godina predstavlja stambenu zgradu za koju je potrebno
izdavanje građevinske dozvole budući da se ne radi o novoizgrađenom niti zidanom objektu.
Međutim, odredba člana 2. tač. 22) i 23) Zakona je nedvosmislena, a istom je određeno da je
objekat građevina spojena sa tlom koja predstavlja fizičku, funkcionalnu celinu, a zgrada jeste objekat
sa krovom i spoljnim zidovima izgrađena kao samostalna upotrebna celina koja pruža zaštitu od vre-
menskih i spoljnih uticaja, a namenjena za stanovanje, obavljanje delatnosti i drugo. S toga, pozivajući
se na ove odredbe, sud je zaključio da predmetna zgrada, koju je okrivljeni izgradio na svojoj parceli,
predstavlja stambenu zgradu za koju je potrebno izdavanje građevinske dozvole.
Alternativno postavljena radnja izvršenja osnovnog oblika krivičnog dela je i izvođenje rado-
va na rekonstrukciji objekta. Pojam rekonstrukcije je definisan Zakonom (član 2. tačka 32). Navedeni
član propisuje da je rekonstrukcija izvođenje građevinskih radova na postojećem objektu u gabaritu i
volumenu objekta, kojima se: utiče na stabilnost i sigurnost objekta i zaštitu od požara; menjaju kon-
struktivni elementi ili tehnološki proces; menja spoljni izgled objekta ili povećava broj funkcionalnih
jedinica, vrši zamena uređaja, postrojenja, opreme i instalacija sa povećanjem kapaciteta.
Radovi adaptacije koji se izvode na objektu, u postojećim gabaritima i kojima se ne utiče na stabil-
nost i sigurnost objekta, ne menjaju konstruktivni elementi, niti se adaptacijom menja spoljni izgled
(član 2. tačka 34. Zakona), nisu obuhvaćeni ovom inkriminacijom.
Može se postaviti pitanje da li se pod radnju izvršenja može podvesti rušenje objekta. Kako Zakon
radnje uklanjanja objekta ne podvodi pod pojam građenja (za razliku od primera radi Zakona o grad-
nji Republike Hrvatske - član 3. tačka 4. i Zakona o uređenju prostora i građenju Republike Srpske
član 2. stav 1. (T) tačka 3), može se zaključiti da rušenje objekta bez građevinske dozvole ne predstavlja
radnju izvršenja ovog krivičnog dela.
Delo je svršeno započinjanjem radova građenja, odnosno rekonstrukcije, te nije bitno da obje-
kat bude dovršen.
Prvi kvalifikovani oblik krivičnog dela postoji kada je učinilac investitor ili odgovorno lice u prav-
nom licu, koje je investitor objekta koji se gradi bez građevinske dozvole. Pojam investitora je takođe
definisan Zakonom, koji odredbom člana 2. tačka 21. propisuje da je investitor lice za čije potrebe se
gradi objekat i na čije ime glasi građevinska dozvola. Sa aspekta ove inkriminacije investitor je lice za
čije potrebe se gradi objekat, jer građevinske dozvole nema. Ovde se kao radnja izvršenja pojavljuje
samo građenje objekta, a ne i radovi na rekonstrukciji postojećih objekata.
Drugi kvalifikovani i najteži oblik postoji kada izvođač radova ili investitor nastave sa građenjem
nakon što je izdato rešenje o obustavi radova. Da bi ovaj oblik dela postojao, činjenica da je takvo re-
šenje izdato mora biti obuhvaćena umišljajem učinioca, što se u praksi uglavnom dokazuje urednom
dostavom.
Konačno, u stavu 4. propisan je i poseban oblik krivičnog dela. Ovaj oblik mogu učiniti odgovorni
projektant i vršilac tehničke kontrole.
U skladu sa čl. 128. i 128a Zakona, odgovorni projektant potvrđuje svojim potpisom i pečatom deo
projekta za koji poseduje odgovarajući licencu, a investitor imenuje glavnog projektanta, koji je odgo-
voran za usklađenost izvoda iz projekta sa podacima iz projekta za građevinsku dozvolu, i koji svojim
potpisom i pečatom potvrđuje usaglašenost svih pojedinačnih delova projekata.
Članom 129. Zakona je propisano da projekat za građevinsku dozvolu podleže tehničkoj kontroli
koja obuhvata naročito proveru:
- usklađenosti sa svim uslovima i pravilima sadržanim u lokacijskim uslovima, zakonom i drugim
propisima, tehničkim normativima, standardima i normama kvaliteta, kao i međusobne uskla-
đenosti svih delova tehničke dokumentacije;
- usklađenosti projekta sa rezultatima prethodnih istraživanja (prethodni radovi);
- ocena odgovarajućih podloga za temeljenje objekata; proveru ispravnosti i tačnosti tehničko-teh-
noloških rešenja objekata i rešenja građenja objekata;
- stabilnosti i bezbednosti; racionalnosti projektovanih materijala;
- uticanja na životnu sredinu i susedne objekte.
O izvršenoj tehničkoj kontroli sačinjava se izveštaj koji potpisuju projektanti sa odgovarajućim
licencama, koji su obavili tehničku kontrolu pojedinačnih delova projekata.
Radnja izvršenja ovog posebnog oblika krivičnog dela je postavljena alternativno i može se sasto-
jati u potpisivanju konačnog izveštaja o izvršenoj kontroli, kojim se konstatuje da na glavni projekat
nema primedbi, ili suprotno propisima stavljanjem pečata na glavni projekat da se projekat prihvata,
ili suprotno propisima davanjem izjave kojom se potvrđuje da je glavni projekat urađen u skladu sa
lokacijskom dozvolom.
Učinilac svih oblika krivičnog dela može postupati samo sa umišljajem, direktnim ili eventualnim.
Pokušaj krivičnog dela po pravilima opšteg dela KZ (član 30. stav 1) bi bio moguć kod oblika iz
stava 3. (imajući u vidu propisanu kaznu) međutim, kako je u pitanju delatnost krivično delo, koje je
svršeno preduzimanjem prve radnje izvođenja radova bez dozvole, zbog same prirode dela pokušaj bi
bilo teško konstruisati.
„Preduzetnik koji je izvođač radova ili odgovorno lice u pravnom licu koje je izvođač radova na objek-
tu koji se gradi bez odobrenja za izgradnju i glavnog projekta, kazniće se za krivično delo zatvorom
do godinu dana.
Fizičko lice koje je investitor ili odgovorno lice u pravnom licu koje je investitor objekta koji se gradi
bez odobrenja za izgradnju i glavnog projekta kazniće se za krivično delo zatvorom do tri godine”.
Odredbom člana 5. KZ propisano je da će se, u slučaju da nakon izvršenja krivičnog dela dođe do
izmene zakona, uvek primeniti onaj zakon koji je povoljniji za učinioca.
Upoređivanjem ove dve inkriminacije, može se zaključiti da je raniji zakon bio povoljniji po uči-
nioca, budući da predviđa blažu kaznu, radnju izvršenja postavlja uže, a kao kategorije učinioca po-
znaje samo izvođača radova i investitora, te će se isti primeniti na sve učinioce koji su delo izvršili do
11.9.2009. godine.
S tim u vezi, može se postaviti i pitanje pravnog kontinuiteta ove dve inkriminacije, tim pre što je
Zakon iz 2003. (pa i krivično delo koje propisuje u članu 149) prestao da važi 8.9.2009. godine (član
221. stav 1. Zakona) dok su izmene i dopune KZ koje propisuju krivično delo iz člana 219a KZ stupile
na snagu 11.9.2009. godine. Iako na prvi pogled izgleda da postoje tri dana praznine, za koje vreme su
radnje bespravne gradnje bile dekriminalizovane, te da bi stoga ta tri dana pravne praznine bila naj-
povoljnija za sve učinioce koji su delo izvršili do dana 11.9.2009. godine, ipak je sudska praksa zauzela
stav da kontinuitet postoji, i da je navedena praznina samo prividna.
Apelacioni sud u Beogradu zauzeo je stav da je:
„odredbom člana 189. Zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika („Sl. glasnik
RS”, br. 72/2009) propisano da danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da važe čl. 149. i 150.
Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS” br. 47/03 i 34/06), iz čega nesumnjivo proističe da
u konkretnom slučaju ne može biti reči o postojanju pravne praznine, odnosno o dekriminalizaciji
radnji koje se okrivljenoj stavljaju na teret, budući da danom kada je na snagu stupio Zakon o iz-
menama i dopunama Krivičnog zakonika, a kojim Zakonom o izmenama i dopunama je u Krivični
zakonik uveden novi član 219a KZ kojim je predviđeno novo krivično delo građenje bez građevinske
dozvole, istovremeno je prestao da važi čl. 149. i 150. Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS”,
br. 47/03 i 34/06) iz čega proističe da ne postoji period od tri dana, i to od dana 8.9. do. 11.9.2009.
godine kada radnje koje se okrivljenoj stavljaju na teret nisu bile predviđene kao krivično delo”.
(presuda Apelacionog suda u Beogradu Kž. Br. 5471/11 od dana 28.02.2012. godine)
Ovakav stav je zauzeo i Apelacioni sud u Kragujevcu presudom Kž1. 3526/2010 od 23.7.2010.
godine kojom je zaključeno da je za okrivljenog koji je delo učinio u vreme važenja člana 149. stav 2.
Zakona iz 2003. blaži taj zakon u odnosu na član 219a stav 2. KZ. Presudu je sud obrazložio na sledeći
način:
„Imajući u vidu da navedenom odredbom zakona o planiranju i izgradnji nije predviđen zakonski
minimum kažnjavanja te da krivično pravne radnje koje se okrivljenom stavljaju na teret nisu dekri-
minalizovane izmenama Krivičnog zakonika 11.09.2009. godine, te odredbu čl. 5. Krivičnog zakonika
i odredbe propisane u stavu 1. i 2. tog člana o vremenskom važenju krivičnog zakonodavstva, a prema
kojima se na učinioca krivičnog dela primenjuje u svakom slučaju krivični zakon koji je blaži, a u
konkretnom slučaju za okrivljenog je blaži krivični zakon koji je važio u vreme izvršenja dela”.
(presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1. 3526/2010 od 23.7.2010. godine)
Za sve oblike krivičnog dela građenje bez građevinske dozvole se krivično gonjenje preduzima
po službenoj dužnosti, u skraćenom postupku.
Za oblike iz st. 1, 2. i 4. moguća je i primena instituta odlaganja krivičnog gonjenja (član 283. Za-
konika o krivičnom postupku - „Sl. glasnik RS”, br. 72/2011, 101/2011, 121/2012, 32/2013, 45/2013 i
55/2014 - dalje: ZKP). Ovo je značajno, jer otvara mogućnost da se kao obaveza koja se osumnjičenom
nalaže u smislu odredbe člana 283. stav 1. tačka 1) ZKP - da otkloni štetnu posledicu - naloži uklanja-
nje protivpravno izvedenih radova. Ovakva rešenja bi se svakako pokazala kao celishodna za državu,
imajući u vidu troškove uklanjanja nelegalnih objekata koji inače padaju na teret budžeta.
Isti efekat bi se mogao postići i kroz izricanje uslovne osude, uz koju bi se naložilo i uklanjanje
izvedenih radova.
U suprotnom, malo je verovatno da će ovakva inkriminacija znatnije doprineti rešenju problema
nelegalne gradnje, jer imajući u vidu zaprećenu kaznu, te činjenicu da se ovo krivično delo retko vrši
u povratu (učinioci ga uglavnom vrše da bi rešili sopstveno stambeno pitanje), sama pretnja kaznom
koja će najčešće biti uslovna osuda uz novčanu kaznu teško može delovati na samog učinioca, a ni na
druge građane da ova krivična dela ne vrše.
Smiljka Stojanović
KOMENTAR PRAVILNIKA
O POSTUPKU SPROVOĐENJA OBJEDINJENE PROCEDURE
„Sl. glasnik RS”, br. 22/2015
1.3.2015. godine počela primena ovog pravilnika, osim odredaba
koje se odnose na Centralni registar i elektronsko izdavanje
građevinskih dozvola koje se primenjuju od 1.1.2016. godine
M
inistar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture doneo je Pravilnik o postupku sprovo-
đenja objedinjene procedure („Sl. glasnik RS”, br. 22/2015 - dalje: Pravilnik) koji je stupio
na snagu dana 1.3.2015. godine, osim odredaba koje se odnose na Centralni registar i elek-
tronsko izdavanje građevinskih dozvola, koje se primenjuju od 1.1.2016. godine. Treba uočiti da nije
odložena i primena odredaba koje se odnose na registar objedinjenih procedura, već samo odredaba
koje se odnose na centralni registar.
U pogledu sadržine, njime se uređuje predmet i postupak sprovođenja objedinjene procedure,
vođenje i sadržina registra objedinjenih procedura i centralne evidencije, kao i ovlašćenja i obaveze
registratora i obim javne dostupnosti podataka i dokumenata sadržanih u registru, način razmene
dokumenata i podnesaka u objedinjenoj proceduri, kao i forma u kojoj se u toj proceduri dostavljaju,
odnosno razmenjuju, tehnička dokumentacija i akta.
U pogledu vrste odnosa Pravilnik uređuje:
1) izdavanje lokacijskih uslova;
2) izdavanje građevinske dozvole;
3) izmenu rešenja o građevinskoj dozvoli;
4) izdavanje rešenja u skladu sa članom 145. Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS”,
br. 72/2009, 81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka US, 24/2011, 121/2012, 42/2013 - odluka US,
50/2013 - odluka US, 98/2013 - odluka US, 132/2014 i 145/2014 - dalje: Zakon);
5) izdavanje privremene građevinske dozvole;
6) obavezu prijave radova;
7) prijavu završetka izrade temelja i završetka objekta u konstruktivnom smislu;
8) dostavljanje tehničke dokumentacije;
9) priključenje objekta na infrastrukturu;
10) izdavanje upotrebne dozvole;
11) uknjižbu objekta i dodela kućnog broja, u okviru objedinjene procedure;
12) vođenje i sadržinu registra objedinjenih procedura i Centralne evidencije.
Osim navedenog, Pravilnik određuje i sadržinu ključnih pojmova, formu dokumentacije u obje-
dinjenoj proceduri, overu tehničke dokumentacije i opšta pravila koja se primenjuju u objedinjenoj
proceduri.
člana 204. Zakona. Ako on to ne učini ni u naknadnom roku, registrator u roku od narednih tri dana
podnosi prekršajnu prijavu protiv odgovornog lica u imaocu javnih ovlašćenja.
Kada primi uslove za projektovanje i priključenje, nadležni organ je dužan da izda lokacijske
uslove u roku od narednih pet radnih dana. Nasuprot tome, ako imalac javnih ovlašćenja dostavi
nadležnom organu obaveštenje da ne može da izda uslove za projektovanje i priključenje zbog ne-
dostataka u sadržini idejnog rešenja dostavljenog uz zahtev za izdavanje lokacijskih uslova, nadležni
organ bez odlaganja odbacuje zahtev za izdavanje lokacijskih uslova. Treba uočiti razliku prema kojoj
je rok za odbacivanje određen ponovo kao rok „bez odlaganja”, za razliku od roka koji je propisan za
situaciju kada nadležni organ pozitivno rešava o zahtevu.
Na izdate lokacijske uslove predviđena je i mogućnost izjavljivanja prigovora drugostepenom or-
ganu, kao i u slučaju odbacivanja zahteva. Rok za prigovor iznosi tri dana.
Umesto lokacijskih uslova u postupku izdavanja građevinske dozvole može se koristiti i lokacijska
dozvola koja je izdata pre izmene Zakona kojim je propisano izdavanje lokacijskih uslova. Bitno je da
je zahtev za izdavanje lokacijske dozvole podnet do 17.12.2014. godine i da je po njemu izdata lokacij-
ska dozvola. Lokacijska dozvola koja je izdata na navedeni način zamenjuje lokacijske uslove u svim
postupcima gde se predviđa obaveza podnošenja lokacijskih uslova.
za donošenje rešenja o građevinskoj dozvoli. Ipak, propisan je rok za dostavljanje rešenja koji iznosi tri
dana od dana donošenja rešenja, bilo da je reč o izdavanju građevinske dozvole ili o odbijanju zahteva.
Ako se građevinska dozvola izdaje, Pravilnik propisuje i sadržinu građevinske dozvole.
Protiv rešenja kojim se rešava o zahtevu za izdavanje građevinske dozvole, bilo da je reč o usvajanju
ili odbijanju zahteva, dopuštena je žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja. Međutim, ako
rešenje donosi nadležno ministarstvo ili organ autonomne pokrajine, Pravilnik prihvati princip koji
izražava i Zakon o opštem upravnom postupku („Sl. list SRJ”, br. 33/97 i 31/2001 i „Sl. glasnik RS”,
br. 30/2010), da žalba nije dopuštena, ali da se može pokrenuti upravni spor.
viđenim članom 145. Zakona. Ni sam Zakon ne uređuje ovaj postupak, već i on upućuje na primenu
navedenih normi. Zakon samo navodi objekte za koje se izdaje privremena građevinska dozvola i
vremensko ograničenje njenog važenja (najviše tri godine).
tima za koje su zakonom predviđene mere zaštite kulturnih dobara. U odnosu na tehničku doku-
mentaciju u pogledu mera zaštite od požara, investitor dostavlja nadležnom organu glavni projekat
zaštite od požara i projekat za izvođenje, u elektronskoj formi, ali i u papirnoj formi u onom
broju primeraka koliko želi da dobije sa overom. Nadležni organ se obraća organu koji je ovlašćen
za poslove zaštite od požara i traži da on donese odluku i dâ ili odbije davanje saglasnosti i dostavi je
nadležnom organu. Nadležni organ odluku dostavlja investitoru.
U odnosu na objekte za koje su zakonom predviđene mere zaštite kulturnih dobara, investitor
dostavlja nadležnom organu projekat za izvođenje, a nadležni organ ga dostavlja organu ili orga-
nizaciji nadležnoj za zaštitu nepokretnih kulturnih dobara.
investitoru u situaciji kada je zahtev podnelo lice koje za to ima pravni interes, ali se to podrazumeva,
iako nije izričito propisano Pravilnikom.
Pravilnik taksativno nabraja šta upotrebna dozvola mora da sadrži, kao i mogućnost pobijanja
rešenja o upotrebnoj dozvoli. Rešenje o upotrebnoj dozvoli može se pobijati žalbom, ako je donosilac
rešenja organ lokalne samouprave, odnosno tužbom u upravnom sporu, ako je donosilac rešenja or-
gan autonomne pokrajine ili Republike Srbije.
Sadržina nadzora
Predmet nadzora
U članu 2. Pravilnika predviđeno je šta je sve predmet nadzora. Odredba sadrži nabrajanje različitih
vrsta radova, ali se na kraju nalazi i norma koja predviđa da se nadzor odnosi i na druge vrste radova, čime
se praktično obuhvataju sve vrste radova. Može se reći kraće, da se nadzor odnosi na sve vrste radova koji
se vrše prilikom izgradnje objekta, i bez njihovog posebnog specificiranja.
akata po kojima se vrši građenje objekta, ako je odstupanje naložio investitor. Investitor ima pravo
da dâ nalog da se odstupi od ovih akata, ali taj nalog mora biti u pisanom obliku. U tom slučaju lice
koje vrši nadzor dužno je da postupa po nalogu investitora, a to se odnosi i na izvođača, bez obzira
na to što to nije u skladu sa pomenutim aktima. Samo ako bi usled odstupanja koje je naložio inve-
stitor moglo da dođe do ugrožavanja lica - njihovog života ili zdravlja, ne postoji obaveza postupanja
po ovakvim nalozima. Ako bi usled odstupanja došlo do ugrožavanja imovinskih dobara, izvođač
radova i lice koje vrši nadzor nisu dužni da postupe po takvom nalogu investitora ako bi to vodilo
njihovoj odgovornosti za štetu prema trećim licima.
2. K
ontrolu i proveru kvaliteta izvođenja svih vrsta radova i primenu propisa, standarda i tehnič-
kih normativa, uključujući i tehničke propise čiji su sastavni deo standardi koji definišu obave-
zne tehničke mere i uslove kojima se osigurava nesmetano kretanje i pristup osobama sa inva-
liditetom, deci i starim osobama. I ovde može doći do odstupanja po nalogu investitora, ali samo
ako je reč o standardima i tehničkim propisima čija primena nije obavezna, što se po pravilu odnosi
na standarde, a ne na tehničke propise. Međutim, čak i tada, odstupanje nije dopušteno ako bi usled
odstupanja došlo do ugrožavanja života ili zdravlja lica. Isto važi i za ugrožavanje imovinskih doba-
ra, ako bi to vodilo odgovornosti lica koje vrši nadzor ili izvođača radova za štetu koju trpe treća lica.
3. K
ontrolu i overu količine izvedenih radova (overa građevinskih knjiga, privremenih i okončanih
situacija, računa za izvedene radove i dr), ili stepena izvedenosti radova, ukoliko je to predviđeno
ugovorom o vršenju stručnog nadzora sa investitorom. Lice koje vrši nadzor vodi računa i o koli-
činama izvedenih radova i svojim potpisom potvrđuje da su izvedene količine koje je naveo izvođač
prilikom obraćanja zahtevom za isplatu (privremene ili okončane situacije, fakture i sl).
4. P
roveru da li postoje dokazi o kvalitetu materijala, opreme i instalacija koji se ugrađuju ili po-
stavljaju u objekat i da li postoji dokumentacija kojom se dokazuje njihov kvalitet (atest, ser-
tifikat, izveštaj o ispitivanju i dr). Kada je propisano da se u objekat ugrađuju materijali, odnosno
oprema ili instalacije koje moraju biti proverene u pogledu kvaliteta, onda je dužnost lica koje vrši
nadzor da proveri i to da li postoje isprave iz kojih se vidi da je provera kvaliteta obavljena. Ovde
je reč o elementima koje nije proizveo izvođač radova, već su oni samo nabavljeni radi ugradnje u
objekat.
5. K
ontrolu i proveru kvaliteta izvedenih radova koji se, prema prirodi i dinamici izgradnje objek-
ta, ne mogu proveriti u kasnijim fazama izgradnje objekta (radovi na izvođenju temelja, armatu-
re, oplate, izolacije i dr). Lice koje vrši nadzor dužno je i da kontroliše kvalitet radova izvođača. To
se odnosi na sve radove, a naročito na one koji se kasnije ne mogu ili se teško mogu proveriti. Za
ovu vrstu radova, bitno je obezbediti pravovremenu kontrolu i konstataciju o tome da je kontrola
izvršena i da li su radovi izvedeni u skladu sa standardima, propisima, odnosno pravilima struke.
6. D
avanje potrebnih uputstva izvođaču radova, naročito u slučaju odstupanja gradnje od pro-
jekta za građevinsku dozvolu ili idejnog projekta za rekonstrukciju, odnosno projekta za izvo-
đenje, kao i u slučaju promene uslova gradnje objekta (promena vrste tla ili drugih parametara
utvrđenih geomehaničkim elaboratom i dr). Ovde je reč o obaveznim uputstvima kojih je izvođač
dužan da se drži. Lice koje vrši nadzor je ovlašćeno da izvođaču daje naloge u ime investitora, te
ovakve naloge treba shvatiti kao naloge investitora. Nalozi se redovno daju u građevinskom dnevni-
ku, ali je moguće da se to čini i uručenjem pisanog naloga, naročito ako je potrebno da se u nalogu
detaljno opiše način na koji bi izvođač trebalo da postupi.
7. R
edovno praćenje dinamike gradnje objekta i usklađenosti sa ugovorenim rokovima, ukoliko
je to predviđeno ugovorom o vršenju stručnog nadzora sa investitorom. Za neke od objekata
bitna je i dinamika gradnje, ali to ne važi za sve objekte, čak i ako je između investitora i izvođača
ugovoren rok za završetak objekta. Zbog toga, Pravilnik ne polazi od pretpostavke da je rok bitan
elemenat građenja koga bi izvođač morao da se pridržava bez odstupanja. Kako ne polazi od pret-
postavke da je rok bitan elemenat, onda ne polazi ni od pretpostavke da lice koje vrši nadzor mora
da vodi računa i o dinamici izgradnje. Naprotiv, Pravilnik polazi od pretpostavke da lice koje vrši
nadzor nije dužno da vodi računa o dinamici izgradnje, osim ako je to izričito ugovoreno između
njega i investitora. Ako to nije izričito ugovoreno, pretpostavlja se da ugovorne strane nisu želele da
lice koje vrši nadzor ima tu obavezu.
8. S aradnju sa projektantom radi obezbeđenja pravilne realizacije projektantskog koncepta objek-
ta, kao i saradnju sa izvođačem radova pri izboru detalja tehnoloških i organizacionih rešenja
za izvođenje radova. Iako lice koje vrši nadzor ima značajna ovlašćenja, Pravilnik upućuje ovo lice
da u vršenju poslova kontrole sarađuje i sa projektantom i sa izvođačem radova. Cilj saradnje je
pronalaženje najoptimalnijih rešenja u građenju, u skladu sa projektantskim konceptom i moguć-
nostima prilikom izvođenja radova.
9. S aradnju sa izvođačem radova i projektantom u pripremi projekta izvedenog objekta. Već i
samo ukazivanje na dužnost saradnje radi pripreme projekta izvedenog objekta ukazuje na očeki-
vanje da će prilikom građenja doći do odstupanja od projekta i građevinske dozvole, odnosno akata
kojima je odobrena izgradnja objekta. Ova odstupanja mogu da nastanu prilikom izvođenja radova
zbog nepreciznosti merenja, odnosno građenja, ali i po nalogu investitora. Bez obzira o čemu je reč,
ako je do ovakvih odstupanja došlo, lice koje vrši nadzor mora biti upoznato sa odstupanjima i o
njima dati potrebne informacije licu koje izrađuje projekat izvedenog objekta.
10. Nabrajanje ni ovde nije taksativno. Lice koje vrši nadzor ima obavezu da rešava i druga pitanja
koja se mogu pojaviti tokom gradnje, u cilju završetka izgradnje objekta. Ono ima obavezu
da se generalno stara da objekat bude izgrađen u skladu sa ugovorom o građenju i projektom i
dozvolom za građenje, odnosno drugim pojedinačnim aktom kojim je građenje odobreno, te se
ne može pozivati na to da neko pitanje nije izričito navedeno u propisima kao njegov zadatak, ako
je rešavanje tog pitanja neophodno radi završetka izgradnje objekta. Time on ne dobija ovlašćenje
koje ima investitor ili državni organi i ne može se upuštati u njihove poslove, već zadržava svoja
ovlašćenja u granicama nadzora.
Dužnost obaveštavanja
Lice koje vrši nadzor ima obavezu da o svojim zapažanjima obavesti određene subjekte, odnosno orga-
ne. Samog izvođača on obaveštava, po pravilu, preko građevinskog dnevnika, ali je moguće da ga obavesti
i na drugi način, ako ceni da je to potrebno. Član 7. Pravilnika propisuje da je nadzorni organ dužan da,
ako u toku vršenja nadzora, utvrdi da izvođač radova odstupa od izdate građevinske dozvole, odnosno
rešenja o odobrenju, projekta za građevinsku dozvolu, odnosno idejnog projekta, kao i projekta za izvo-
đenje, predviđenog kvaliteta materijala i opreme koja se ugrađuje u objekat, ili odstupa od drugih eleme-
nata koji bi uticali na kvalitet radova, utvrđenu vrednost objekta ili na produženje rokova izgradnje, bez
odlaganja o tome obavesti i investitora i izvođača radova. Ovde je reč o dodatnoj obavezi obaveštavanja
i u odnosu na izvođača radova koga, po pravilu, obaveštava unošenjem svojih opažanja u građevinski
dnevnik. Ova dodatna obaveza postoji samo u navedenim situacijama, dok u svim ostalim situacijama
nadzorni organ obaveštava izvođača unošenjem svojih opažanja u građevinski dnevnik.
Posebna obaveza obaveštavanja propisana je i u slučaju da u toku građenja nastupe okolnosti zbog ko-
jih je neophodno odstupiti od projekta za građevinsku dozvolu, odnosno idejnog projekta, kao i projekta
za izvođenje. U ovim situacijama nadzorni organ je dužan da o tome obavesti investitora i zatraži od njega
instrukcije. Ako takve instrukcije ne dobije, on nema ovlašćenja da sâm odluči o odstupanju.
O vim podzakonskim aktom osim što se utvrđuje sadržina i način vođenja knjige inspekcije i gra-
đevinskog dnevnika, utvrđuje se i obaveza vođenja građevinske knjige u slučaju da je to predvi-
đeno ugovorom između investitora i izvođača radova.
Tako je odredbama novog Pravilnika o sadržini i načinu vođenja knjige inspekcije, građevinskog
dnevnika i građevinske knjige („Sl. glasnik RS”, br. 22/2015 - dalje: Pravilnik) propisano da je građe-
vinska knjiga dokument u koji se upisuju tačni podaci o količinama stvarno izvedenih radova po
odgovarajućim stavkama iz predmera i predračuna i služi kao dokaz za obračun i naplatu radova
(situacija), ako je ugovorom o izvođenju radova predviđen takav način obračuna (član 19).
Kao značajna novina u odnosu na prethodni podzakonski akt (Pravilnik o sadržini i načinu vođenja
knjige inspekcije i građevinskog dnevnika - „Sl. glasnik RS”, br. 105/2003), ističe se obaveza građevin-
skog inspektora da o utvrđenom stanju i drugim zapažanjima, sačinjava zapisnik, koji potpisuje i
pečatom overava i odgovorni izvođač radova, a koji čini sastavni deo knjige inspekcije (član 8. stav
2. Pravilnika).
Ova odredba zahteva dodatni komentar u odnosu na dosadašnju praksu u obavljanju poslova gra-
đevinskih inspektora. Naime, prilikom vršenja inspekcijskog nadzora na gradilištima na kojima se grade
objekti za koje je propisano pribavljanje građevinske dozvole, kao i gde se izvode radovi na rekonstrukci-
ji, odnosno radovi za koje je propisana izrada projekta za izvođenje, građevinski inspektor o utvrđenom
činjeničnom stanju sačinjava zapisnik. Podatke o zapažanjima, utvrđenom činjeničnom stanju, u vezi
sa izvođenjem radova, građevinski inspektori upisuju u knjigu inspekcije, što je u skladu sa propisima.
Međutim, takav „zapisnik” koji se samo upisuje i vodi u knjizi inspekcije, kao vid zapisnika koji je obave-
za za izvođača radova, ne može imati pravnu snagu zapisnika koji se vodi u upravnom postupku. S tim
u vezi, građevinski inspektor, kao službeno lice određenog državnog organa uprave, odnosno lokalne
samouprave, ne može utvrđeno činjenično stanje, konstatovati samo na zapisnicima iz knjige inspekcije
(čija forma inače ne sadrži sve zakonske elemente), što je u praksi bila česta pojava. Ovo iz razloga što
su odredbe prethodno navedenog Pravilnika (član 8. stav 2), utvrđivale da građevinski inspektor može
sačiniti zapisnik o utvrđenom stanju, koji čini sastavni deo knjige inspekcije.
Zato je navedenim članom važećeg Pravilnika, ova manjkavost prevaziđena. Tačnije, sve podatke,
utvrđeno činjenično stanje, u nekim situacijama i usmeni nalog mera, građevinski inspektor mora
utvrditi, odnosno konstatovati zapisnikom koji je javna isprava određenog organa uprave i u isto
vreme, čini sastavni deo knjige inspekcije.
Kao novina ovog akta predstavlja i činjenica da se odredbe koje se odnose na investitora, prime-
njuju i na finansijera i to ako rešenje o građevinskoj dozvoli glasi na investitora i finansijera, a prava
i obaveze investitora i finansijera utvrđuju se u skladu sa ugovorom zaključenim između investitora i
finansijera (član 1. stav 2). •
dr Tatjana Živković
P
ravilnik o sadržini, načinu i postupku izrade i način vršenja kontrole tehničke dokumen-
tacije prema klasi i nameni objekata („Sl. glasnik RS”, br. 23/2015 - dalje: Pravilnik) do-
net je od strane Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture i stupio je na snagu
3.3.2015. godine.
Materija koja je regulisana ovim Pravilnikom odnosi se na vrstu, sadržaj i način izrade tehnič-
ke dokumentacije, odnosno dokumenata, projekata i elaborata, sadržinu i način vršenja tehničke
kontrole projekata za građevinsku dozvolu i projekata izrađenih po propisima drugih zemalja, kao
i sadržinu, obim i način izrade prethodne studije opravdanosti i studije opravdanosti za izgradnju
objekata. Do donošenja ovog podzakonskog akta, ovu složenu materiju uređivalo je više podzakon-
skih akata i to:
• Pravilnik o sadržini i načinu izrade tehničke dokumentacije za objekte visokogradnje („Sl. glasnik
RS”, br. 80/2005),
• Pravilnik o sadržini i obimu prethodne studije opravdanosti i studije opravdanosti („Sl. glasnik
RS, br. 80/2005) i
• Pravilnik o sadržini i načinu vršenja tehničke kontrole glavnih projekata („Sl. glasnik RS”, br.
93/2011).
Odredbe koje posebno zaslužuju komentar, odnose se na tehničku dokumentaciju kojom se
predviđaju, između ostalih i mere za ispunjenje osnovnog zahteva zaštite životne sredine koje treba
da se obezbede tokom izgradnje, upotrebe ili uklanjanja objekata. Naime, članom 8. Ministar propi-
suje mere koje je potrebno da se ispune u ovoj oblasti, a njima se obezbeđuje i sprečava prekoračenje
dozvoljenih graničnih vrednosti uticaja na životnu sredinu koje nastaju ispuštanjem, emisijom, emi-
tovanjem opasnih materija, opasnog zračenja, opasnih supstanci, isparljivih organskih jedinjenja i
to u vazduh, vodu, podzemne vode, vodu za piće, zemljište. Na taj način pored objekata za koje je
obavezna izrada studije o proceni uticaja, tzv. Lista I - Uredba o utvrđivanju liste projekata za koje
je obavezna izrada procene uticaja i liste projekata za koje se može zahtevati procena uticaja na
životnu sredinu („Sl. glasnik RS, br. 114/2008), uvršćeni su i oni koji pripadaju objektima prema
Listi II, a za koje postoji potreba utvrđivanja mera radi ispunjenja uslova koji se odnose na segmen-
te iz oblasti zaštite životne sredine. To podrazumeva da propisane mere kontroliše građevinski
inspektor prilikom vršenja inspekcijskog nadzora. Ove kontrole u toku izgradnje objekta i ukla-
njanja objekata su primerene i neophodne, ali se postavlja pitanje njihove kontrole u toku upotrebe
objekta. Ovo iz razloga što građevinski inspektor vrši nadzor nad objektom, do izdavanja upotrebne
dozvole.
Ako se ima u vidu i član 178. stav 1. tačka 6. Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni gla-
snik RS”, br. 72/2009, 81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka US, 24/2011, 121/2012, 42/2013 - odluka
US, 50/2913 - odluka US, 98/2013 - odluka US, 132/2014 i 145/2014) koji ovlašćuje građevinskog
inspektora i nakon izdavanja upotrebne dozvole da može naložiti izvođenje potrebnih radova, od-
nosno zabraniti korišćenje objekta, odnosno njegovog dela, ako je utvrdio da se korišćenjem objekta
ugrožava životna sredina, postavlja se pitanje primene odredaba ovog člana u praksi. Građevinski
inspektor navedene mere može preduzeti samo kada postoje dokazi (različite vrste merenja čiji re-
zultati potvrđuju prekoračenje dozvoljenih graničnih vrednosti uticaja na životnu sredinu). Pored
toga, u ovakvim slučajevima, samo izvršenje zabrane korišćenja objekta koji se koristi je gotovo
neizvršivo zbog složenosti postupka, naročito kada su u pitanju stambeni objekti.
Član 10. Pravilnika uređuje zaštitu od buke, tako što propisuje da ova mera treba da se obezbedi
na taj način da buka kojoj su izloženi korisnici ili susedi bude na nivou koji ne ugrožava njihovo
zdravlje i koja im omogućava spavanje, odmor i rad u odgovarajućim uslovima. Ove odredbe nisu
dovoljno precizne, naročito vezano za fazu izgradnje objekta, imajući u vidu da se dozvoljeni nivo
buke može dokazati samo merenjem buke. Kao izvori buke u fazi izgradnje objekta, prema važe-
ćim propisima o zaštiti od buke - Zakon o zaštiti od buke u životnoj sredini („Sl. glasnik RS”, br.
36/2009 i 88/2010), Uredba o indikatorima buke, graničnim vrednostima, metodama za ocenji-
vanje indikatora buke, uznemiravanja i štetnih efekata buke u životnoj sredini („Sl. glasnik RS”,
br. 75/2010), prisutni su izvori buke na otvorenom prostoru (različite građevinske mašine koje se
koriste za izvođenje radova). Upotreba ovih izvora buke podrazumeva sprovođenje odgovarajućih
mera zaštite od buke prema navedenim propisima o zaštiti od buke. Koje su to mere zaštite, je
pitanje, naročito ako se ima u vidu da se prema navedenoj Uredbi buka od rada različitih izvora
meri u referentnom prostoru (u ovom slučaju to su objekti u kojima borave korisnici ili susedi), pri
zatvorenim prozorima i vratima. S tim u vezi, odredbe ovog člana, takođe otvaraju pitanje njihove
primeni u praksi. •
dr Tatjana Živković
Objedinjena procedura
Koliki je rok za donošenje zaključka, a koliki za žalbu na zaključak iz člana 8đ stav 3. Zakona?
Odgovor:
Članom 8đ stav 3. Zakona predviđeno je da nadležni organ u rokovima iz člana 8d stav 1. istog
zakona donosi rešenje, osim ako nisu ispunjeni formalni uslovi za dalje postupanje po zahtevu, kada taj
zahtev odbacuje zaključkom. Iz ove odredbe, može se izvući zaključak da se i u pogledu obaveze dono-
šenja rešenja i u pogledu obaveze donošenja zaključka primenjuje isti rok, odnosno rokovi predviđeni
članom 8d stav 1. Zakona. Dakle, organ koji rešava o nekom od zahteva dužan je da o njemu odluči
donošenjem rešenja ili donošenjem zaključka o odbacivanju u istom roku. Konkretno, dužina roka
određena je različito, zavisno od vrste zahteva. U pogledu prava na žalbu protiv zaključka o odbaciva-
nju zahteva, kada nije propisan specijalan rok, primenjuje se opšti rok predviđen Zakonom o opštem
upravnom postupku („Sl. list SRJ”, br. 33/97 i 31/2001 i „Sl. glasnik RS”, br. 30/2010). Bez obzira
na to što član 8đ stav 3. Zakona ne predviđa obavezu organa koji vodi postupak da preduzme mere
na otklanjanju nedostataka, već neposredno odbacivanje zahteva, podnosiocu zahteva mora se pružiti
mogućnost da taj zaključak pobija, primenom opštih normi Zakona o opštem upravnom postupku.
Prema članu 58. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku, protiv zaključka o odbacivanju zahteva
dopuštena je posebna žalba, što je u uslov da bi žalba mogla da se izjavi u smislu člana 212. stav 1. istog
zakona. Prema stavu 2. istog člana, ova žalba se izjavljuje u istom roku u kome se može izjaviti i žalba
protiv rešenja. Članom 220. Zakona o opštem upravnom postupku predviđeno je da opšti rok za žalbu
iznosi 15 dana, ako zakonom nije propisan neki drugi. Dakle, ako za rešenje čije se donošenje traži u
konkretnom postupku, nije zakonom predviđen neki drugi rok, trebalo bi da rok za žalbu iznosi 15
dana, a to znači i za žalbu protiv zaključka kojim se odbacuje zahtev.
Kako tumačiti član 8đ stav 1. Zakona obzirom da organ proverava ispunjenost formalnih uslo-
va, a u stavu 2. tački 6) Zakona proverava da li su podaci navedeni u izvodu iz projekta, u skladu
sa lokacijskim uslovima, obzirom da stav 2. tačka 6) isključuje stav 1?
Odgovor:
Odredbe člana 8đ Zakona treba protumačiti tako da je obaveza organa da proverava ispunjenost
formalnih uslova, pravilo, a da je sledeća odredba kojom je predviđeno da organ proverava i to da li
su podaci navedeni u izvodu iz projekta, u skladu sa lokacijskim uslovima, izuzetak od pravila. Ovo
poslednje treba shvatiti kao specijalnu normu koja isključuje opštu i primenjuje se samo na situaciju
koja je opisana. Dakle, organ je dužan da proveri sve ono na šta Zakon upućuje, a to znači i saglasnost
sa lokacijskim uslovima koja se pominje u navedenom članu.
Odgovor:
Kada je reč o doprinosu za uređivanje građevinskog zemljišta i mogućnosti umanjenja obaveza koja
se plaća po tom osnovu zbog postojanja objekta koji je legalno izgrađen na određenoj parceli, sada tu
situaciju uređuje član 97. stav 10. Zakona. Prema ovoj odredbi, investitor koji uklanja postojeći objekat
koji je izgrađen u skladu sa zakonom, u cilju izgradnje novog objekta na istoj lokaciji, plaća doprinos za
uređivanje građevinskog zemljišta samo za razliku u broju kvadrata korisne površine između objekta
koji planira da izgradi i objekta koji se uklanja. Iz ove odredbe izvlače se bitni uslovi za oslobođenje
(umanjenje) obaveze plaćanja doprinosa. Prvo, mora biti reč o tome da objekat uklanja investitor, od-
nosno lice koje se pojavljuje sa zahtevom za izdavanje građevinske dozvole. Obrnuto, ako je objekat već
uklonjen tako da je investitor stekao samo pravo na zemljištu, a ne i na objektu (jer je objekat uklonjen
pre njegovog sticanja prava svojine na zemljištu), onda on nema pravo na umanjenje. Drugo, potrebno
je da je reč o legalno izgrađenom objektu. I treće, obaveza se umanjuje poređenjem površine prethod-
nog objekta i budućeg, za površinu prethodnog objekta. To nekada može da znači i oslobođenje, ali
samo ako je prethodni objekata bio iste površine kao i budući, odnosno veći po površini od njega. U
ostalim situacijama naknada se plaća, ali umanjena. Umanjenje se izračunava, ne po vrednosti naknade
koja je ranije plaćena, već prema razlici u površini, primenjujući merila i kriterijume za izračunavanje
naknade koji važe u vreme donošenja odluke o visini doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta.
Da li parcelaciju mogu da izvrše suvlasnici i kako će se računati većina kod urbanističke koma-
sacije u slučaju da su titulari na parceli upisani kao zajednički?
Odgovor:
Vlasnici i suvlasnici mogu da izvrše parcelaciju, odnosno preparcelaciju, ako su sa time saglasni.
Moguće je da posle podele parcele dođe i do podele između vlasnika, odnosno suvlasnika, tako da
zajedništvo između njih ostane i posle parcelacije (preparcelacije) na način na koji su se oni oko toga
dogovorili. Sve dok između njih nema spora, oni se mogu „grupisati” na način koji im odgovara i zah-
tevati i realizovati parcelaciju, odnosno preparcelaciju pod uslovima predviđenim zakonom. Međutim,
ako se ne slažu oko toga, onda parcelaciju (preparcelaciju) nije moguće realizovati mimo volje nekoga
od njih jer se ovakva mera smatra poslom vanrednog upravljanja za šta je potrebna saglasnost svih ovih
lica. Kod urbane komasacije, važi isti princip, bez obzira da li je reč o susvojini ili zajedničkoj svojini.
Mera kojom se menja lokacija nepokretnosti je mera vanrednog upravljanja (ne i raspolaganja) za šta je
potrebna saglasnost svih suvlasnika i zajedničara. Zbog toga, ako nema saglasnosti svih, za parcelu koja
im pripada računa se kao da se vlasnici (suvlasnici, zajedničari) nisu saglasili.
Kako Zakon definiše zelene površine? Ako ih definiše kao „objekte” koji su to objekti pejzažne
arhitekture (parkovi, ulično zelenilo, skverovi, zelenilo u okviru stambene gradnje i dr.)?
Odgovor:
Kada je reč o zelenim površinama, Zakon ih ne definiše. Ono što proizlazi iz pitanja jeste to - da
li su površine koje se uobičajeno pominju kao „zelene površine” smatraju objektima ili ne. Za pojam
objekta karakteristično je to da je reč o „građevini” (član 2. stav 1. tačka 22) Zakona). Međutim, Zakon
ne definiše ni pojam građevine, ali se bitna obeležja ovog pojma mogu odrediti i bez zakonske definicije.
Za građevinu je, bez sumnje, bitno to da je rezultat ljudskog rada. Građevina ne nastaje prirodno, bez
ljudskog rada i po tome se razlikuje od prirodnih celina. Zbog toga, kada se pominju „zelene površine”,
to može da se odnosi na prostor koji je ostavljen sa zatečenim prirodnim svojstvima, ali i prostor koji je
uređen ljudskim radom tako da se sastoji od „zelenila” zbog čega može da se naziva i „zelena površina”.
Iz samog naziva se ovde ne može mnogo izvući, već treba imati u vidu to da li je reč o površini koja se
uređuje ljudskim radom ili o površini za koju je predviđeno da se ne uređuje, već se ostavlja onako kako
je zatečena. Ako je reč o objektima pejzažne arhitekture, oni se smatraju objektima u smislu Zakona i za
njih važe pravila (u pogledu dozvola i drugo), kao i za druge objekte. Međutim, ako je reč jednostavno
o tome da je planskim dokumentom predviđeno da se određeni prostor ostavlja onako kako je zatečen,
bez ulaganja ljudskog rada u njega (ili bar bez značajnog ljudskog rada, bez potrebe osmišljavanja ra-
dova koje treba preduzeti na tom prostoru i bez preduzimanja tih radova), onda ga ne treba smatrati
objektom.
Na koji način je moguće izvršiti parcelaciju i formirati novu katastarsku parcelu u površini od
400m2, ako je doneta građevinska dozvola za objekat od 25m2 na parceli koja se nalazi u van-
građevinskom reonu i na poljoprivrednom zemljištu?
Odgovor:
Za spajanje parcela neophodno je postojanje projekta preparcelacije i projekat geodetskog obeleža-
vanja u skladu sa članom 65. stav 1. Zakona. Provođenje preparcelacije vrši Republički geodetski zavod
u skladu sa članom 66. Zakona. Uz zahtev imalac prava podnosi dokaz o rešenim imovinsko-pravnim
odnosima i projekat preparcelacije potvrđen od nadležnog organa zajedno sa projektom geodetskog
obeležavanja. Na novoformiranu katastarsku parcelu prenose se stvarna prava i zabeležbe koje su bile
upisane na parcelama od kojih je nastala novoformirana parcela.
Da li se spajanje susednih parcela istog vlasnika koje izlaze na javnu površinu vrši samo na
osnovu elaborata geodetskih radova i da li elaborat mora biti potvrđen od nadležnog organa
jedinice lokalne samouprave?
Odgovor:
Građevinsko zemljište
Da li pravo korišćenja koje ima fizičko lice na građevinskom zemljištu u državnoj svojini može
biti u prometu?
Odgovor:
Zakon ne sadrži odredbe o tome da li je pravo korišćenja koje fizičko lice ima u na građevinskom
zemljištu u državnoj svojini u prometu ili nije. Osim toga, generalan problem kod „prava korišćenja” na
građevinskom zemljištu u državnoj svojini je taj što to pravo nije nigde definisano po sadržini, a zavisno
od osnova nastanka može biti vrlo različito. U praksi su pravom korišćenja označavana vrlo različita
prava i po svom poreklu i po sadržini. Ne može se reći ni da je sudska ili upravna praksa definisala svoj
stav o tome, a naročito ne posle usvajanja najnovijih promena Zakona. Ako se ima u vidu sve ono što je
prethodilo onome što se naziva „pravo korišćenja”, kao i postojeći režim, ono što pravna nauka može da
preporuči kao tumačenje je sledeće:
pravo korišćenja je sigurno u prometu kao akcesorno pravo uz objekat koji se na njemu nalazi, po-
drazumevajući da je objekat legalno izgrađen. Pravo korišćenja na građevinskom zemljištu u državnoj
svojini deli sudbinu objekta, te ako se pravo svojine na objektu prenosi na novog vlasnika, sa njim se
prenosi i pravo korišćenja na građevinskom zemljištu u državnoj svojini. Ono ne bi moglo biti u prome-
tu odvojeno od objekta (npr. da vlasnik objekta ustupi pravo korišćenja za zemljištu na kome se objekat
nalazi, a da zadrži pravo svojine na objektu).
Pravo korišćenja koje je stečeno od nosioca prava javne svojine po odgovarajućem ugovoru, namen-
ski, npr. radi izgradnje objekta, nije u prometu, sve dok objekat ne bude izgrađen. Ovakvim pravom
korišćenja se, po pravilu, ne može raspolagati jer je stečeno namenski i po osnovu ugovora sa nosiocem
prava javne svojine, osim ako je drugačije ugovoreno. Ako je reč o sticanju po osnovu nekog drugog
ugovora, zavisno od toga o kom je pravnom odnosu reč, odnosno o kom je ugovoru reč, zavisiće i mo-
gućnost prometa prava korišćenja.
Pravo korišćenja koje je stečeno transformacijom prava svojine u pravo korišćenja, kao u slučajevi-
ma kada je prema ranijim propisima proglašenjem zemljišta za gradsko građevinsko zemljište menjan i
oblik svojine, a dotadašnji vlasnik postajao korisnik, bi moralo biti u prometu.
Ako nije izvesno po kom osnovu je stečeno pravo korišćenja, trebalo bi smatrati da nije u prometu,
sve dok se ne utvrdi po kom je osnovu stečeno i da li osnov sticanja omogućava promet.
Kako postupiti sa zahtevima lica koja su pravo korišćenja (u postupku stečaja) na građevin-
skom zemljištu stekli pre stupanja na snagu ovog zakona, s obzirom da se o zahtevima nije
moglo rešavati jer je Ustavni sud doneo Odluku kojom je stavljen van snage deo člana 103.
Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS”, br. 72/2009, 81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka
US, 24/2011, 121/2012, 42/2013 - odluka US, 50/2013 - odluka US i 98/2013 - odluka US), a koji
se odnosi na troškove pribavljanja tog zemljišta? Da li takve zahteve treba odbiti, uzimajući u
obzir član 102. stav 10. Zakona, koji navodi da će se to regulisati posebnim zakonom?
Odgovor:
Stupanjem na snagu izmena i dopuna Zakona koje su učinjene tokom 2014. godine, ukinute su
pojedine odredbe ovog zakona, među kojima i odredbe o pravu na konverziju određenih kategorija lica
koja su pobrojana u članu 102. stav 9. važećeg zakona. Ovim kategorijama lica, ranije verzije zakona su
omogućavale pravo na konverziju uz obavezu plaćanja naknade u visini tržišne vrednosti tog građe-
vinskog zemljišta u momentu konverzije prava, umanjenu za troškove pribavljanja prava korišćenja na
tom građevinskom zemljištu. Ustavni sud Srbije jeste ukinuo deo stava 1. člana 103. Zakona, ali samo u
delu koji se odnosi na specifikaciju troškova koje treba uračunati. Odluka Ustavnog suda nije ukinula
mogućnost konverzije uz plaćanje naknade. Ova mogućnost ukinuta je tek izmenama Zakona iz 2014.
godine, odnosno od 17.12.2014. godine. U članu 131. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o
planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS”, br. 132/2014) predviđeno je da će se započeti postupci za reša-
vanje zahteva za izdavanje odobrenja za izgradnju, lokacijske dozvole, građevinske dozvole, upotrebne
dozvole i drugih zahteva za rešavanje o pojedinačnim pravima i obavezama, podnetih do dana stupanja
na snagu ovog zakona, okončaće po propisima po kojima su započeti. Odatle proizlazi da treba razli-
kovati zahteve podnete pre 17.12.2014. godine od zahteva podnetih posle ovog datuma. Ako je zahtev
podnet pre ovog datuma, za njegovo rešavanje treba primeniti ranije odredbe koje su bile na snazi do
17.12.2014. godine. Ako je zahtev podnet posle ovog datuma, na njega se primenjuju važeće odredbe
Zakona. Važećim odredbama nije predviđena mogućnost konverzije za lica predviđena u članu 102.
stav 9. Zakona do donošenja posebnog zakona koji će urediti ovo pravo. Kako osnova za konverziju u
ovom momentu nema, to zahtev treba odbiti. Time se ne isključuje mogućnost da zahtev bude podnet
kasnije, u skladu sa novim zakonom koji će urediti ovo pravo.
Odgovor:
Prema članu 103. stav 5. Zakona vlasnik zemljišta uređuje materijalnopravne uslove za konverziju
prava zakupa u pravo svojine i postupak. U odnosu na materijalnopravne uslove, nema mnogo prostora
da se uređuje situacija opisana u stavu 1. ovog člana, ali ima u pogledu onoga što predviđa st. 2. i 3.
istog člana. Materijalnopravni uslovi se mogu odnositi na različite odredbe ugovora o zakupu koji je
zaključen, pre svega iz ugla ispunjenja međusobnih obaveza. Moguće je predvideti posledice kašnjenja
sa ispunjenjem ugovornih obaveza, ali i toleranciju za nepotpuno ispunjenje obaveza u pogledu vre-
mena, načina, sadržine, obima i drugo. Takođe, predmet uređenja mogu da budu i situacija kada treba
započeti postupak raskida ugovora, a kada ostaviti naknadni rok za ispunjenje i slično. Iz ugla postupka,
odredbe o postupku redovno uređuju nadležnost, rokove i tok postupka. Ovde bi to značilo određenje
organa koji će vršiti ispitivanje ispunjenosti uslova za konverziju, odnosno raskid ugovora, rokove u
kojima je organ dužan da preispita sve postojeće ugovore o zakupu kod kojih postoji mogućnost kon-
verzije, tok postupka internog odlučivanja i slično.
Odgovor:
Prema članu 97. stav 10. Zakona, investitor koji uklanja postojeći objekat koji je izgrađen u skladu
sa zakonom, u cilju izgradnje novog objekta na istoj lokaciji, plaća doprinos za uređivanje građevinskog
zemljišta samo za razliku u broju kvadrata korisne površine između objekta koji planira da izgradi i
objekta koji se uklanja. Treba uočiti da Zakon govori samo o razlici u broju kvadrata, a ne pominje
razliku u naknadi. Dakle, bez obzira što se sada doprinos ne plaća, bitno je samo to kolika je razlika u
kvadratima i za tu razliku se plaća doprinos.
Odgovor:
Nije svaka zelena površina građevinsko zemljište. Parkovi i druge površine pejzažne arhitekture
treba smatrati objektima sve dok se grade, i to u skladu sa odgovarajućim projektom. Međutim, zelene
površine koje su planskim dokumentom predviđene kao površine koje ostaju kao prirodne površine,
koje ne nastaju ljudskim radom, niti u skladu da odgovarajućim projektom, ne treba smatrati objektima,
a samim tim ni zemljište na kome se nalaze ne treba smatrati građevinskim, osim ako ono ima taj status
po samom zakonu ili na osnovu toga što se na njemu nalazi legalno izgrađeni objekat.
Odgovor:
Iz formulacije člana 103. stav 2. Zakona proizlazi da treba sačekati protek roka od godinu dana,
računajući od dana stupanja na snagu izmena Zakona, odnosno do 17.12.2015. godine da bi se izvršio
upis prava svojine u korist zakupca. Ono što treba uočiti ovde je to da se upis prava svojine ne vrši od-
mah po podnošenju zahteva za upis prava svojine, i pored toga što je zakupac priložio dokaz o tome da
je isplaćen celokupan iznos zakupnine za period na koji glasi ugovor o zakupu. Zakonodavac je time
ostavio mogućnost da se ugovor o zakupu raskine iz drugih razloga, a ne samo zbog neispunjenja oba-
veze plaćanja zakupnine (npr. zbog toga što na zakupljenom zemljištu nije izgrađen objekat u skladu sa
ugovorom).
Iz same formulacije člana 103. stava 2. Zakona proizlazi da se upis prava svojine vrši na zahtev
zakupca (što znači da se ne vrši upis bez zahteva zakupca) i pod uslovom da zakupodavac u roku od go-
dinu dana od dana stupanja na snagu Zakona ne pokrene sudski postupak za raskid ugovora o zakupu,
i da se taj se spor pravnosnažno ne okonča u njegovu korist. Ovde treba uočiti, prvo, da se upis prava
svojine ne vrši bez zahteva nosioca prava korišćenja (zakupca). Drugo, da je podnosilac zahteva dužan
da priloži i dokaz o tome da je izmirio svoje obaveze u celosti. Treće, da pre upisa treba ispitati da li je
pokrenut postupak za raskid ugovora o zakupu. Dokaz o tome treba da pribavi onaj ko zahteva upis, a
to može biti potvrda (izveštaj, izjava i sl.) zakupodavca, ali i odgovarajući akt nadležnog suda kojim se
potvrđuje da nije podneta tužba za raskid ugovora o zakupu. Ako tužba jeste podneta, samo podnošenje
tužbe sprečava konverziju sve do okončanja parničnog postupka. Nakon njegovog okončanja, zavisno
od toga kako je okončan, moći će da se izvrši upis prava svojine ili će zahtev biti odbijen, ako je ugovor
o zakupu raskinut.
Odgovor:
Izgrađeno građevinsko zemljište u javnoj svojini može se otuđiti iz javne svojine, osim ako je reč o
zemljištu za koje važeći propisi to isključuju. Za neka dobra o javnoj svojini, što se odnosi i na zemljište
u javnoj svojini, propisana je zabrana otuđenja (npr. ako je reč o dobrima u opštoj upotrebi). Ako nema
smetnji za otuđenje, postupak otuđenja sprovodi se po Zakonu o javnoj svojini („Sl. glasnik RS”, br.
72/2011, 88/2013 i 105/2014) i podzakonskim aktima donetim za sprovođenje ovog zakona. To se, pre
svega, odnosi na Uredbu o uslovima pribavljanja i otuđenja nepokretnosti neposrednom pogodbom,
davanja u zakup stvari u javnoj svojini i postupcima javnog nadmetanja i prikupljanja pismenih
ponuda („Sl. glasnik RS”, br. 24/2012).
Da li vlasnici objekta odnosno posebnih fizičkih delova objekta koji nisu upisani kao nosioci
prava korišćenja mogu da steknu pravo svojine na zemljištu isključivo po prethodno sprovede-
nom postupku iz člana 70. Zakona i plate tržišnu cenu?
Odgovor:
Član 105. stav 1. Zakona predviđa mogućnost sticanja prava svojine na katastarskoj parceli na kojoj
je objekat legalno izgrađen. Ono što je interesantno u ovoj odredbi jeste to da se mogućnost sticanja
prava svojine jednako odnosi i na građevinsko zemljište u državnoj svojini i na građevinsko zemljište u
drugim oblicima svojine. Upravo zbog toga, odredbe koje su sadržane u narednim stavovima upućuju
na sticanje pod tržišnim uslovima, ali i na utvrđivanje da li je reč o zemljištu koje odgovara zemljištu
za redovnu upotrebu objekta. To podrazumeva oba uslova. Potrebno je, u skladu sa članom 70. istog
zakona, utvrditi da li se katastarska parcela poklapa sa zemljištem koje je potrebno za redovnu upotrebu
objekta. U zavisnosti od toga, rešiće se i o pravu na sticanje prava svojine, što detaljno uređuje član 70.
Zakona. Kako ovde nije reč samo o građevinskom zemljištu u državnoj svojini, to Zakon upućuje na
tržišne uslove sticanja, a to ne podrazumeva samo tržišnu cenu, već i volju vlasnika zemljišta da otu-
đi zemljište vlasniku objekta. To se vidi i iz odredbe da je reč o neposrednoj pogodbi, što uključuje i
mogućnost da se pogodba ne postigne. Ako se vlasnik zemljišta ne saglasi, odnosno ako se ne zaključi
ugovor o sticanju, onda se pravo svojine ne može steći suprotno volji vlasnika zemljišta. Treba imati u
vidu i to da sâm Zakon isključuje čak i mogućnost neposredne pogodbe, ako je reč o vlasniku objekta
koji se može podvesti pod neko od lica predviđeno članom 102. stav 9. Zakona.
Odgovor:
Član 103. Zakona u st. 4. i 7. predviđa da se zahtev za upis prava svojine podnosi organu koji je
nadležan za vođenje evidencije o nepokretnosti i pravima na njima. Zakon ne predviđa nadležnost
nekog drugog organa, ali predviđa da uslove i postupak za pretvaranje prava zakupa u pravo svojine
uređuje vlasnik zemljišta u javnoj svojini. Predviđanjem da vlasnik zemljišta uređuje postupak pre-
tvaranja prava zakupa u pravo svojine dato je ovlašćenje i za propisivanje nadležnosti. Aktom vlasnika
zemljišta u javnoj svojini određuje se i organ koji je nadležan za odlučivanje o pravu na konverziju. Na
osnovu konačnog akta tog organa, korisnik se može obratiti organu nadležnom za vođenje evidencije o
nepokretnosti i pravima na njima zahtevom za upis prava svojine.
Šta podrazumeva pravo zakupodavca da može da pokrene sudski postupak za raskid ugovora
o zakupu u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu Zakona, u skladu sa članom 103.
stav 2?
Odgovor:
Zakupac ima pravo da zbog neispunjenja obaveza koje ima zakupac pokrene postupak za raskid
ugovora o zakupu. Ne mora da se radi samo o neplaćanju zakupnine. Moguće je i to da zakupac ne
ispunjava druge obaveze, kao što je npr. obaveza izgradnje objekta. Moguće je i da zakupac nanosi štetu
zemljištu na različite načina, da ugrožava susedne parcele i drugo. Zbog takvih razloga zakupodavac
ima pravo da raskine ugovor o zakupu. Ako se to ne desi u roku od jedne godine, a zakupac je uredno
izmirio svoju obavezu plaćanja zakupnine, zakon polazi od pretpostavke da razloga za raskid ugovora i
neme, ta da zakupac ima pravo na sticanje prava svojine.
Odgovor:
Kada je reč o doprinosu za uređivanje građevinskog zemljišta, on se za višeetažne podzemne garaže
izračunava na isti način kao i u drugim slučajevima, primenom obrasca:
D=O*Pn*Kz*Kn-Tio-Vz
gde je:
D - Visina doprinosa (u dinarima),
O - Osnovica - prosečna cena kvadratnog metra stanova novogradnje u jedinici lokalne samouprave,
odnosno gradskoj opštini, prema poslednjim objavljenim podacima organa nadležnog za poslove
statistike (u dinarima),
Pn - Ukupna neto površina objekta za koji se izračunava doprinos (u m2),
Kz - Koeficijent zone (utvrđen odlukom JLS),
Kn - Koeficijent namene (utvrđen odlukom JLS),
Tio - Troškovi infrastrukturnog opremanja građevinskog zemljišta (uređenja) sredstvima investitora,
na osnovu posebno zaključenog ugovora (u dinarima). Ovde treba imati u vidu i činjenicu da je
obaveza finansiranja uređivanja već jednom umanjena za iznos koji investitor duguje po osnovu
doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta. Ako je to učinjeno prilikom zaključenja tog ugo-
vora, ne može se dva puta uračunavati, odnosno umanjivati obaveza investitora, iako gramatičko
tumačenje Zakona to omogućava.
Vz - Vrednost zemljišta koje investitor ustupa jedinici lokalne samouprave za izgradnju infrastruktur-
nih objekata (u dinarima).
Kada je reč o zakupu, za izračunavanje iznosa zakupnine ne postoji precizno propisana metodolo-
gija, već se zakupnina određuje na osnovu tržišne vrednosti zakupa zemljišta odgovarajućih svojstava.
Ukoliko investitor prestane da plaća zakup građevinskog zemljišta na 99 godina, usled likvi-
dacije ili stečaja, da li Direkcija može tražiti od vlasnika novoizgrađenih stanova da oni plate
zakupninu?
Odgovor:
Zbog same činjenice da je investitor, koji je istovremeno i zakupac građevinskog zemljišta, prestao
da plaća zakupninu, vlasnik građevinskog zemljišta ne može da zahteva isplatu zakupnine od vlasnika
novoizgrađenih stanova. Prema članu 101. stav 1. Zakona zakupac ima pravo da zahteva izmenu ugo-
vora o zakupu ako se promeni vlasnik objekta na zakupljenom zemljištu. Promena vlasnika, razume se,
mora biti u skladu sa zakonom. Sve dok zakupac postoji kao subjekt u pravu, bez obzira na činjenice
da je nad njim otvoren postupak stečaja ili likvidacije, on ostaje zakupac i dužan je da plaća zakupninu.
Zakupodavac ne može da zahteva od novih vlasnika da izmire obavezu plaćanja zakupnine, sve dok
zakupodavac postoji kao subjekt u pravu i ne zahteva promenu zakupca. Ako bi zakupac prestao da
postoji kao subjekt u pravu, onda vlasnici objekta, odnosno dela objekta koji se nalazi na građevin-
skom zemljištu imaju pravo korišćenja tog zemljišta. Po osnovu same činjenice da koriste zemljište, oni
imaju i obavezu da plaćanju naknadu vlasniku zemljišta, osim ako imaju pravo na konverziju u pravo
svojine. Iako između njih ne postoji zaključen ugovor o zakupu, ako vlasnici dela objekta nemaju pravo
na konverziju u pravo svojine, vlasnik zemljišta ima pravo na naknadu za korišćenje zemljišta u visini
zakupnine, ali po osnovu pravno neosnovanog obogaćenja. Zakon ne rešava eksplicitno ovu situaciju,
niti predviđa mogućnost zaključenja ugovora o zakupu, osim ako to zakupac zahteva. Ako zakupac više
ne postoji i nema pravne sledbenike, ali se na zemljištu nalazi objekat u svojini određenih lica (ceo ili po
delovima koji su realno određeni), vlasniku zemljišta mora pripadati pravo na naknadu, i to u visini za-
kupnine koju bi ostvario po osnovu ugovora o zakupu tog, odnosno takvog zemljišta. Međutim, zakon
ne uređuje ovu situaciju, prepuštajući vlasniku zemljišta da je uredi (član 101. stav 5. Zakona). Sve dok
je ne uredi svojim aktom, zakupodavac nema pravo da zahteva isplatu zakupnine od vlasnika objekta
(ili dela objekta), ako promenu zakupca nije zahtevao zakupac, a zakupac još uvek postoji kao subjekt.
Kada uredi ovaj odnos, vlasnik građevinskog zemljišta ima pravo da, u skladu sa svojim aktom, zahteva
izmenu ugovora o zakupu, odnosno plaćanje zakupnine ili naknade u visini zakupnine, zavisno od toga
kako je uredio ovaj odnos svojim aktom.
Na koji način izvršiti zakup zemljišta koje je u susvojini grada i Republike, radi legalizacije
objekta u slučaju kada zahtev nije podnet po starom zakonu koji je predviđao ovu situaciju?
Odgovor:
Odredbom člana 96. stav 10. tačka 2) Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS”, br. 72/2009,
81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka US, 24/2011, 121/2012, 42/2013 - odluka US i 50/2013 - odluka US)
bila je predviđena mogućnost davanja u zakup građevinskog zemljišta neposrednom pogodbom radi
pribavljanja građevinske dozvole, vlasniku bespravno sagrađenog objekta, koji je zahtev podneo u ro-
kovima propisanim zakonom, ako je izgradnja tog objekta u skladu sa uslovima predviđenim zakonom.
Izmenama zakona koje su učinjene tokom 2014. godine, ova mogućnost je otpala, tako da se zemljište
ne može dati u zakup neposrednom pogodbom u navedene svrhe. Međutim, to ne isključuje mogućnost
da se zemljište dâ u zakup u postupku sa oglašavanjem (javno nadmetanje ili prikupljanje ponuda), ako
se, imajući u vidu sve druge okolnosti, određeno zemljište može dati u zakup.
Odgovor:
Iz formulacije člana 103. stav 2. Zakona proizlazi da treba sačekati protek roka od godinu dana,
računajući od dana stupanja na snagu izmena Zakona, odnosno do 17.12.2015. godine da bi se izvršio
upis prava svojine u korist zakupca. Rok od jedne godine se ne odnosi na podnošenje zahteva, već na
upis prava svojine. Zahtev se može podneti odmah, ali se upis prava svojine ne vrši odmah po podnoše-
nju zahteva, i pored toga što je zakupac priložio dokaz o tome da je isplaćen celokupan iznos zakupnine
za period na koji glasi ugovor o zakupu. Zakonodavac je time ostavio mogućnost da se ugovor o zakupu
raskine iz drugih razloga, a ne samo zbog neispunjenja obaveze plaćanja zakupnine (npr. zbog toga što
na zakupljenom zemljištu nije izgrađen objekat u skladu sa ugovorom).
Iz same formulacije člana 103. stava 2. Zakona proizlazi da se upis prava svojine vrši na zahtev
zakupca (što znači da se ne vrši upis bez zahteva zakupca) i pod uslovom da zakupodavac u roku od go-
dinu dana od dana stupanja na snagu Zakona ne pokrene sudski postupak za raskid ugovora o zakupu,
i da se taj se spor pravnosnažno ne okonča u njegovu korist. Ovde treba uočiti, prvo, da se upis prava
svojine ne vrši bez zahteva nosioca prava korišćenja (zakupca). Drugo, da je podnosilac zahteva dužan
da priloži i dokaz o tome da je izmirio svoje obaveze u celosti. Treće, da pre upisa treba ispitati da li je
pokrenut postupak za raskid ugovora o zakupu. Dokaz o tome treba da pribavi onaj ko zahteva upis, a
to može biti potvrda (izveštaj, izjava i sl.) zakupodavca, ali i odgovarajući akt nadležnog suda kojim se
potvrđuje da nije podneta tužba za raskid ugovora o zakupu. Ako tužba jeste podneta, samo podnošenje
tužbe sprečava konverziju sve do okončanja parničnog postupka. Nakon njegovog okončanja, zavisno
od toga kako je okončan, moći će da se izvrši upis prava svojine ili će zahtev biti odbijen, ako je ugovor
o zakupu raskinut.
Kada je reč o nadležnosti organa, članom 103. stav 5. Zakona predviđeno je da uslove i postupak za
pretvaranje prava zakupa u pravo svojine uređuje vlasnik zemljišta u javnoj svojini. Kada je reč o po-
stupku, on obuhvata i uređenje nadležnog organa koji će doneti odluku o pravu na konverziju. Iz toga
se može zaključiti da o samom pravu na konverziju ne odlučuje služba koja vodi katastar nepokretnosti,
već da ona odlučuje samo o upisu prava svojine, a na osnovu navedenih dokaza i odgovarajućeg akta
nadležnog organa kojim se utvrđuje pravo na konverziju, a koji je kao nadležan organ predviđen aktom
vlasnika zemljišta u javnoj svojini.
Rok propisan odredbom stava 2. odnosi se na slučaj u kojem se pretvaranje prava zakupa ne može
steći.
Odgovor:
Da, dozvoljena je, po uslovima koje propisuje Zakon. Važno je naglasiti da se ekonomski objekti
oslobođeni plaćanja naknade za promenu namene poljoprivrednog zemljišta prema članu 26. Zakona
o poljoprivrednom zemljištu („Sl. glasnik RS”, br. 62/2006, 65/2008 - dr. zakon i 41/2009).
U kom postupku grad može svoj suvlasnički udeo na građevinskoj parceli otuđiti suvlasniku
radi izgradnje na toj parceli kako u situaciji kad suvlasnik ima već objekat na toj parceli, tako i
kad je ista neizgrađena?
Odgovor:
Zakon ne predviđa poseban postupak za promet suvlasničkih udela na građevinskoj parceli. U opi-
sanoj situaciji već je formirana građevinska parcela zbog čega ne može da se primeni postupak pred-
viđen članom 70. Zakona. Kako nedostaju specijalne odredbe o postupku neposredne pogodbe, to bi
primenom opštih normi Zakona trebalo primeniti postupak otuđenja sa oglašavanjem (prikupljanje
ponuda ili javno nadmetanje) u kome bi i suvlasnik građevinske parcele mogao da učestvuje. Postupak
je isti kao i za otuđenje građevinskog zemljišta u javnoj svojini na kome ne postoji susvojina. Nema ra-
zlike po tome da li je zemljište izgrađeno ili nije izgrađeno. Ako nosilac prava javne svojine (susvojine)
nije spreman da svoj susvojinski udeo otuđi, drugi suvlasnik može da se obrati sudu i traži razvrgnuće
suvlasničke zajednice primenom opštih pravila o tome. Reč je o Zakonu o vanparničnom postupku
(„Sl. glasnik SRS”, br. 25/82 i 48/88 i „Sl. glasnik RS”, br. 46/95 - dr. zakon, 18/2005 - dr. zakon,
85/2012, 45/2013 - dr. zakon, 55/2014 i 6/2015) koji u čl. 148. do 154. uređuje deobu zajedničkih stvari
ili imovine.
Da li može grad da otuđi zemljište u javnoj svojini koje planom nije predviđeno za gradnju
(npr. u informaciji o lokaciji se kaže da nije predviđena po planu za gradnju ali sa susednom
parcelom čini kompleks i na istoj je moguće samo parkiranje), u kom postupku i pod kojim
uslovima?
Odgovor:
Grad može da otuđi zemljište u javnoj svojini koje nije građevinsko zemljište primenom opštih
pravila o otuđenju nepokretnosti u javnoj svojini. To podrazumeva proveru da nema smetnji bilo koje
vrste za otuđenje iz javne svojine prema Zakonu o javnoj svojini ili drugim zakonima, kao što je npr.
Zakon o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju („Sl. glasnik RS”, br. 72/2011, 108/2013 i 142/2014).
Ako nema ovakvih smetnji, onda zemljište može da se otuđi pod opštim uslovima i opštim pravilima
o otuđenju. To podrazumeva postupak sa oglašavanjem (prikupljanje ponuda ili javno nadmetanje) u
kome može da učestvuje i vlasnik susedne parcele, pod tržišnim uslovima i primenom opštih pravila o
postupku otuđenja.
Da li grad može da raspolaže građevinskim zemljištem u javnoj svojini grada kada na istom
postoji bespravno sagrađen objekat pre uklanjanja istog?
Odgovor:
Postojanje bespravno izgrađenog objekta samo po sebi nije smetnja za raspolaganje pravom svojine,
odnosno javne svojine na građevinskom zemljištu. Sticalac stiče pravo svojine ili javne svojine (zavisno
od toga o kom je subjektu reč) i stupa u isti pravni položaj u kome se nalazio i otuđilac. Propisi ne štite
vlasnika bespravno izgrađenog objekta od promene vlasnika. Još konkretnije, vlasnik bespravno izgra-
đenog objekta, prema izričitoj odredbi člana 105. stav 1. Zakona ne može steći pravo svojine u postupku
konverzije. I ova odredba pokazuje da se promenom vlasnika ne menja ni pravni položaj vlasnika be-
spravno izgrađenog objekta, niti se njegov pravni položaj štiti od promene vlasnika zemljišta na kome
je taj objekat izgrađen. Razume se da će postojanje bespravno izgrađenog objekta na zemljištu uticati
na mogućnost prodaje (otuđenja) u smislu da će takvo zemljište biti manje privlačno za sticaoca, ali to
nema veze sa pitanjem da li je takav promet dozvoljen.
Da li je u tekstu Zakona greška u članu 102. s obzirom da se u stavu 7. navodi „pravo svojine
stečeno u skladu sa st. 3. i 4. ovog člana....”, a stav 3. se odnosi na pravo svojine, ne na upisanu
svojinu, dok se st. 4. i 5. odnose na upisanu svojinu?
Odgovor:
Sama formulacija stava 7. člana 102. Zakona ostavlja dilemu da li se podjednako odnosi i na pravo
svojine i na pravo javne svojine. Na dilemu navodi formulacija da je upis deklarativan samo u odnosu na
nosioce javne svojine. Međutim, prethodni deo teksta koji određuje momenat od kada nastupa pravno
dejstvo jednako se odnosi i na nosioce javne svojine i na privatnu svojinu. Bez obzira na, eventualnu,
nepreciznost formulacije, efekti su isti - pravno dejstvo promene u pravu svojine (javne svojine) nastupa
sa 11.9.2009. godine. Moguće je da se tekstu može zameriti određena nepreciznost, ali bez praktičnih
posledica.
Odgovor:
Da bi građevinsko zemljište moglo da se otuđi neposrednom pogodbom potrebno je da slučaj može
da se podvede pod neku od situacija koje su opisane u članu 100. Zakona. Iz postavljenog pitanja ne
može se zaključiti da li situacija može da se podvede pod neku od opisanih u članu 100. Zakona. Ono
što je rečeno o slučaju možda može da se podvede pod situaciju koja je opisana kao ispravka granica
susednih parcela (član 100. stav 1. tačka 2) ili formiranje građevinske parcele primenom člana 70. istog
zakona. Ako je moguće primeniti neku od ovih odredaba, onda je moguće i otuđenje zemljišta nepo-
srednom pogodbom.
Kada je vlasnik zemljišta AP Vojvodina, na koji način se određuje naknada koju investitor pla-
ća na ime naknade štete Autonomnoj pokrajini Vojvodini za uspostavljanje i korišćenje stvari
po osnovu službenosti? Da li visinu naknade u svakom posebnom slučaju određuje sudski ve-
štak, ili se može prihvatiti naknada koju ponudi investitor?
Odgovor:
Iz Zakona i Zakona o javnoj svojini proizlazi princip očuvanja vrednosti stvari u javnoj svojini. Ovaj
princip u odnosu na sticanje znači da se dobra stiču u javnu svojinu pod uslovima koji ne mogu biti
nepovoljniji od tržišnih, kao i da se otuđuju iz javne svojine pod uslovima koji ne mogu biti povoljniji
od tržišnih. Za službenosti ili terete druge vrste, ni jedan od ovih zakona ne sadrži odredbe o određenju
visine naknade koja se plaća, odnosno naplaćuje za uspostavljanje i korišćenje stvari po osnovu služ-
benosti. Ako se ima u vidu princip koji pravni sistem uspostavlja u pogledu odnosa vrednosti, može
se zaključiti da naknada koju bi trebalo naplatiti za službenost koja se uspostavlja ne može biti bilo
koja, odnosno u bilo kojoj vrednosti, već primerena naknada za odgovarajuću vrstu službenosti. Ako
se zakon tumači sa ciljem da se primeni u skladu sa ciljevima zakona, onda se mora zaključiti da zako-
nodavac nije želeo da kod službenosti odustane od principa tržišne vrednosti, odnosno ekvivalencije
vrednosti. Sa druge strane, istina je i to da nema eksplicitnih odredaba o tome, kao ni sankcija koje bi se
mogle primeniti za slučaj nepoštovanja ovog principa.
Odgovor:
Prema članu 82. Zakona građevinsko zemljište je zemljište koje je određeno zakonom ili planskim
dokumentom za izgradnju i korišćenje objekata, kao i zemljište na kojem su izgrađeni objekti u skladu
sa zakonom. Jedan od bitnih elemenata definicije građevinskog zemljišta je i to da se na zemljištu nalazi
objekat koji je legalno izgrađen. Ovde treba obratiti pažnju na to da Zakon govori o „objektu”, te treba
potražiti u definiciji pojmova iz člana 2. šta se podrazumeva pod objektom. Pri tome treba imati u vi-
du i principe tumačenja zakona, među kojima je za ovo pitanje značajan princip da specijalna norma
isključuje primenu opšte.
Kada se ovo ima u vidu, prema članu 2. stav 1. tačka 22) Zakona, objektom se smatra građevina spo-
jena sa tlom, koja predstavlja fizičku, funkcionalnu, tehničko-tehnološku ili biotehničku celinu (zgrade
svih vrsta, saobraćajni, vodoprivredni i energetski objekti, objekti infrastrukture elektronskih komuni-
Koji su sve načini raspolaganja građevinskim zemljištem u javnoj svojini autonomne pokrajne,
a da nije u pitanju zakup ili otuđenje?
Odgovor:
Zakon nije predvideo veći broj oblika raspolaganja građevinskim zemljištem. Slično važi i za Zakon
o javnoj svojini. Razlog zbog koga su odredbe restriktivne je to što je zakonodavac želeo da što više sma-
nji mogućnost za korišćenje stvari u javnoj svojini bez obaveze plaćanja odgovarajuće naknade. Rešenja
u propisima bi trebalo da budu prepreka za zloupotrebe dobara u javnoj svojini, odnosno za omoguća-
vanje njihovog korišćenja bez obaveze plaćanja odgovarajuće naknade, primenom tržišnih merila vred-
nosti. Zbog toga se i ne predviđa veći broj oblika raspolaganja, već se oni svode na dva osnovna oblika
koja se podvode pod translativan ili konstitutivan prenos prava. Ako je reč o translativnom prenosu
prava, onda je reč o prenosu prava svojine. Konstitutivnim prenosom prava ustupa se ovlašćenje kori-
šćenja. I za jedan i za drugi oblik ustupanja prava propisi predviđaju da se plaća odgovarajuća naknada,
i to prema tržišnim merilima. Postoje izuzeci kada se ustupanje može izvršiti i bez obaveze plaćanja
naknade, odnosno po drugim merilima vrednosti, a ne po tržišnim, ali su to samo specijalne norme
koje važe u taksativno nabrojanim situacijama. U svim situacijama koje su nabrojane u pitanju ne pre-
poznaju se zakonom predviđeni razlozi za oslobođenje od obaveze plaćanja odgovarajuće naknade. Ova
naknada je po svojoj pravnoj prirodi zakupnina, ako je reč o konstitutivnom prenosu svojinskih ovla-
šćenja na građevinskom zemljištu u javnoj svojini. Nema nikakvih razloga da se za postavljanje bilborda
predvidi neki drugi režim od onog koji važi za zakup za neke druge potrebe. Isto važi i za postavljanje (u
pitanju je rečeno „popravljanje”, što je verovatno samo greška u kucanju) manjih montažnih objekata,
ali i za zauzeće građevinskog zemljišta po drugom osnovu. Dakle, ako se raspolaganje ne može podvesti
pod neku od specijalnih situacija predviđenih Zakonom ili Zakonom o javnoj svojini, ne preostaje ništa
drugo do da se taj odnos kvalifikuje kao raspolaganje u obliku translativnog prenosa (otuđenje) ili kon-
stitutivnog prenosa (zakup). Kada je reč o zakupu, on se može pojaviti u različitim specijalnim oblicima
(zakup radi postavljanja bilborda, zakup radi postavljanja montažnih objekata i drugo), ali se time ne
menja priroda zakupa, a to znači ni postupak ustupanja građevinskog zemljišta u zakup.
Da li autonomna pokrajna Vojvodina uređuje postupak, uslove i način davanja u zakup građe-
vinskog zemljišta u javnoj svojini autonomne pokrajne?
Odgovor:
Članom 99. stav 17. Zakona predviđeno je da vlasnik građevinskog zemljišta u javnoj svojini bliže
uređuje uslove, postupak, način i sadržinu ugovora o otuđenju ili davanju u zakup. Ova odredba se
podjednako odnosi na Republiku Srbiju, autonomnu pokrajinu i jedinicu lokalne samouprave. To znači
da autonomna pokrajina uređuje postupak, uslove i način davanja građevinskog zemljišta u javnoj svo-
jini. Treba obratiti pažnju i na reč „bliže” koju pominje stav 17. navedenog člana. Ovim se ograničava
sloboda autonomne pokrajine i ostalih nosilaca javne svojine prilikom uređenja davanja u zakup gra-
đevinskog zemljišta. Odredbe propisa koji donosi nosilac javne svojine ne mogu biti u suprotnosti sa
Zakonom, kao ni Zakonom o javnoj svojini.
Odgovor:
Članom 100. stav 1. tačka 3) Zakona predviđena je mogućnost da se građevinsko zemljište u jav-
noj svojini može otuđiti ili dati u zakup neposrednom pogodbom u slučaju formiranja građevinske
parcele u skladu sa članom 70. ovog zakona. Članom 70. stav 11. predviđeno je da se ovim rešenjem
utvrđuje prestanak prava korišćenja, odnosno prava svojine dotadašnjeg korisnika, odnosno vlasnika
građevinskog zemljišta i pravo vlasnika objekta da pravo svojine na građevinskom zemljištu stekne
neposrednom pogodbom, po tržišnoj ceni, u skladu sa ovim zakonom. Ako je doneto ovakvo rešenje i
ako je ono postalo konačno, može nosilac javne svojine da otuđi tu katastarsku parcelu neposrednom
pogodbom sa licem u čiju korist je utvrđeno rešenjem da ima pravo da stekne pravo svojine neposred-
nom pogodbom.
Odgovor:
Prema članu 28. stav 3. Zakon o legalizaciji objekata („Sl. glasnik RS”, br. 95/2013 i 117/2014)
jedinica lokalne samouprave propisuje merila za obračun visine naknade za uređivanje građevinskog
zemljišta. Sličnu odredbu sadrži i član 97. Zakona. Razlika između odredaba ovih zakona je u tome što
Zakon određuje precizno način obračunavanja doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta, dok
Zakon o legalizaciji objekata određuje samo kriterijume za izračunavanje naknade za uređivanje građe-
vinskog zemljišta. Terminološka razlika se ovde može zanemariti. Jedan zakon govori o naknadi za ure-
đivanje građevinskog zemljišta, a drugi o doprinosu za uređivanje građevinskog zemljišta. Sada, posle
stupanja na snagu izmena Zakona, nema dileme da je reč o doprinosu, a ne naknadi za uređivanje gra-
đevinskog zemljišta. Takođe, nema dileme da se odlukom o doprinosima uređuje plaćanje doprinosa u
postupcima legalizacije. Međutim, odredbe o ovom doprinosu ne mogu biti u suprotnosti sa Zakonom,
ali mogu sadržavati specijalne odredbe o visini doprinosa koji se plaća u postupcima legalizacije. Zakon
o legalizaciji objekata je specijalni propis koji predviđa mogućnost uređenja visine naknade (doprinosa)
za uređivanje građevinskog zemljišta u postupku legalizacije, ali je i Zakon okvirni zakon u pogledu
merila na osnovu kojih se određuje visina doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta. Zbog toga
opšti akt kojim se uređuju elementi za obračuna doprinosa u smislu člana 97. stav 7. Zakona može biti
i odluka o doprinosima za uređivanje građevinskog zemljišta. Sam naziv akta, podela materije prilikom
uređenja ili njeno „kodifikovanje”, nisu od odlučujućeg značaja za pravnu valjanost akta. Bitno je da
akt kojim se uređuje visina obaveze po osnovu doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta bude u
skladu sa važećim zakonima, imajući u vidu da je Zakon okvirni zakon, a Zakon o legalizaciji objekata
specijalan propis.
Koje su razlike ili sličnosti između odredbi čl. 70. i 105. Zakona kojim je regulisano pitanje
određivanja zemljišta za uslovnu upotrebu objekta?
Odgovor:
Čl. 70. i 105. uređuju različite situacije:
1.član 70. uređuje šta čini zemljište za redovnu upotrebu objekta, ali ne i sticanje prava svojine na
njemu, dok član 105. uređuje sticanje prava svojine;
2. u pogledu člana 70. predviđene su različite situacije kada se utvrđuje šta čini zemljište za redovnu
upotrebu objekta, i to:
- kada je katastarska parcela određena tako da čini samo zemljište ispod objekta (ali ne i oko objek-
ta), što može da znači da vlasnik (vlasnici) objekta ne mogu da pristupe objektu;
- ako je reč o objektu za koji postoji mogućnost legalizacije, a nalazi se na zemljištu koje pripada RS,
AP ili JLS, odnosno pravnom licu čiji su ovi ili neki drugi subjekti osnivači;
- ako je reč o objektu koji je upisan u registar nepokretnosti u skladu sa Zakonom o posebnim uslo-
vima za upis prava svojine na objektima izgrađenim bez građevinske dozvole („Sl. glasnik RS”,
br. 25/2013 i 145/2014), a nalazi se na zemljištu koje pripada RS, AP ili JLS, odnosno pravnom licu
čiji su ovi ili neki drugi subjekti osnivači.
3. Nasuprot odredbama člana 70, odredbe člana 105. pretpostavljaju da je utvrđeno šta čini zemlji-
šte za redovnu upotrebu objekta, bilo da je to utvrđeno primenom člana 70. ili da se i bez sprovođenja
postupka po ovom članu, zemljište za redovnu upotrebu objekta poklapa sa granicama parcele koje su
već utvrđene. Zbog toga se samo rešava o pravu na zemljištu primenom člana 105. a ne sprovodi se
postupak određenja zemljišta za redovnu upotrebu jer se određenje šta čini zemljište za redovnu upo-
trebu objekta ovde pretpostavlja. Ako ono nije određeno, onda je potrebno da se prethodno sprovede
postupka po članu 70. Zakona.
U pogledu pojmova „katastarska parcela” i „građevinska parcela”, ono što je zajedničko ovim poj-
movima je to da je reč o zemljištu čije su granice na odgovarajući način određene. Katastarska parcela je
površina zemljišta čije su granice određene u katastarskom operatu, koji se zasniva na katastru zemljišta.
Celokupna površina Republike Srbije je izdeljena na katastarske parcele koje su grupisane u katastarske
opštine. Ova podela zemljišta zasniva se na zatečenom stanju. Nastala je snimanjem na terenu tako što
su granice parcela određene na osnovu obeležavanja koje su izvršili i priznali sami vlasnici. Kada je reč
o građevinskim parcelama, one su takođe površine zemljišta čije su granice određene ali, za razliku od
katastarskih parcela, planskim dokumentima. Građevinske parcele su projekcija planera. One su vizija
donosioca plansko dokumenta kako bi bilo dobro da se odrede granice zemljišta na terenu, imajući u
vidu urbanistička rešenja za određena područja, odnosno površine zemljišta. Smatrajući da je vizija
planera i donosioca planskog dokumenta ispravna, zakonodavac je propisao navedeni postupak u ko-
me se granice građevinske parcele izjednačavaju sa granicama katastarske parcele, tako da se granice
katastarske parcele prilagođavaju granicama građevinske parcele. Ovo nastojanje važi i za same granice
parcele, ali i za svojinski režim koji važi u okviru tih granica. Pretpostavljajući da planski dokumenti
sadrže ispravna rešenja, zakonodavac je propisao i način usklađivanja postojećih granica (katastarskih)
parcela sa planiranim granicama (građevinskih) parcela.
Odgovor:
Zakon ne predviđa zaključivanje ugovora o uređivanju građevinskog zemljišta. Ovaj zakon sada
uređivanje građevinskog zemljišta shvata kao funkciju lokalne samouprave koju ona vrši na osnovu
javnih ovlašćenja koja joj pripadaju, a ne kao svoju ugovornu obavezu. Bivša naknada za uređivanje
građevinskog zemljišta sada je postala doprinos za uređivanje građevinskog zemljišta. Promenom kate-
gorije kojoj pripada - svrstavanjem u kategoriju doprinosa, ova obaveza je postala klasičan javni prihod,
a obaveza plaćanja se ne zasniva na ugovoru, već na zakonu i podzakonskim aktima. Zbog toga se ne
ugovara ni obaveza plaćanja doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta, kao ni stepen, odnosno
obim uređivanja. Visina obaveze se utvrđuje rešenjem o građevinskoj dozvoli, a JLS organizuje uređiva-
nje u skladu sa svojim aktima, a ne u skladu sa ugovornom obavezom prema određenim investitorima.
Kako treba postupiti u situaciji kada se pravno lice, koje je kupilo objekat i građevinsko zemlji-
šte od privatizovanog pravnog lica (član 102. stav 9. tačka 1) Zakona), obratilo sa zahtevom za
konverziju dana 31.12.2014. godine?
Odgovor:
Odredbom člana 102. stav 1. Zakona predviđeno je da se pravo korišćenja na građevinskom zemlji-
štu pretvara u pravo svojine, bez obaveze plaćanja naknade. Stavom 9. tačka 1) istog člana predviđeno je
da se ova odredba ne odnosi na lica, nosioce prava korišćenja na građevinskom zemljištu, koja su bila ili
jesu privredna društva i druga pravna lica na koja su se primenjivale odredbe zakona kojima se uređuje
privatizacija, stečajni i izvršni postupak, kao i njihove pravne sledbenike. Iz ove odredbe može se zaklju-
čiti da se okolnosti od značaja za primenu odredaba iz člana 102. Zakona cene u momentu obraćanja
određenog lica, razume se, uključujući i okolnosti koje su se desile pre obraćanja, ako zakon upućuje na
to (lica na koja su se primenjivale odredbe). Ako u momentu obraćanja pravnog lica ne postoje okolno-
sti na koje ukazuje član 102. stav 9. Zakona, preostaje još da se ispita da li je pravno lice koje pretenduje
na konverziju pravni sledbenik u smislu člana 102. stav 9. tačka 1) Zakona.
Kada je reč o pravnom sledbeništvu, razlikuje se sledbeništvo lica i sledbeništvo u pravima i obave-
zama. Sledbeništvo lica se obično označava kao univerzalna sukcesija, dok se o sledbeništvu u pravima
i obavezama govori kao o singularnoj sukcesiji. Ako postoji univerzalna sukcesija, ona podrazumeva da
je jedno pravno lice pravni prethodnik drugoga, dok je to drugo njegov pravni sledbenik. Univerzalna
sukcesija se pojavljuje u pravu u slučaju fuzije (spajanje ili pripajanje) i u slučaju transformacije. Kod
deobe reč je o singularnoj sukcesiji koja je kombinovana sa solidarnom odgovornošću učesnika, ako
sukcesor na koga su prešle obaveze ne ispuni ono što duguje u skladu sa planom podele (deobe). Uni-
verzalni sukcesor se smatra pravnim sledbenikom lica, dok se singularni sukcesor ne smatra pravnim
sledbenikom lica, već samo stupa u prava (i eventualno obaveze) svog prethodnika, ali su ta prava ili
obaveze određeni.
U slučaju prodaje (ako je ona uopšte bila dopuštena) građevinskog zemljišta, kupac se ne smatra
sukcesorom prodavca. On samo stiče pravo svojine na stvari koju kupuje i smatra se sledbenikom u
odnosu na pravo svojine na toj stvari. Reč je o derivativnom sticanju prava svojine za koje važi da preno-
silac ne može da na sticaoca prenese više prava nego što sâm ima. Ovo pravilo bi bilo primenjeno i ovoj
situaciji, da odredba člana 102. stav 9. tačka 1) Zakona ne predviđa drugačije. Ova odredba predviđa da
su samo određena lica (lica na koja su se primenjivale odredbe zakona kojima se uređuje privatizacija,
stečajni i izvršni postupak) i njihovi pravni sledbenici izuzeti od primene. Ovim, norma upućuje na
sledbeništvo lica jer govori o licima i njihovim pravnim sledbenicima, a ne o zemljištu koje pripada
navedenim licima i sticaocima na koje je pravo svojine preneto.
Može se zaključiti da organ koji odlučuje o pravu na konverziju ne treba da ispituje sled sticanja
prava svojine na građevinskom zemljištu, već samo to da li pravno lice koje se obraća zahtevom za
konverziju spada u neku od kategorija lica predviđenih članom 102. stav 9. Zakona (uz, razume se,
ispitivanje drugih uslova za konverziju), ne upuštajući se u to da je pravo korišćenja stečeno od lica koja
se navode u članu 102. tačka 9. Zakona. Međutim, organ koji vodi postupak dužan je da vodi računa o
ništavosti ugovora i drugih pravnih poslova kojima je preneto pravo na građevinskom zemljištu, i to po
službenoj dužnosti. Ovde, on je dužan da oceni da li je pravo korišćenja moglo da bude predmet ugo-
vora o prodaji te da, ako je reč o ništavom ugovoru, odbije da prihvati da je taj ugovor proizveo pravna
dejstva. U suprotnom - ako je ugovor pravno valjan, organ koji vodi postupak dužan je da prizna pravo
na konverziju, ne vodeći računa o tome da je pravo korišćenja stečeno od lica koje spada u grupu lica
predviđenih članom 102. stav 9. tačka 1) Zakona po osnovu ugovora o prodaji, osim ako je reč o prav-
nom sledbeniku tog lica (univerzalnom sukcesoru, a ne singularnom).
Odgovor:
Zakon nije predvideo revalorizaciju iznosa koji se plaća na ima doprinosa za uređivanje građe-
vinskog zemljišta, ako se obaveza ispunjava u celosti. Za razliku, npr. od zakupa kod koga se predviđa
revalorizacija, čak i ako zakup traje neko kraće vreme, tako nešto nije predviđeno i za doprinos za ure-
đivanje građevinskog zemljišta. Zaista se može desiti da investitor prijavi početak građenja u roku od
dve godine (u skladu sa članom 140. stav 1. Zakona), te da neposredno pre isteka ovog roka izvrši uplatu
naknade za uređivanje građevinskog zemljšta. Ako postupi u skladu sa zakonom i rešenjem o građe-
vinskoj dozvoli, ne može se vršiti revalorizacija iznosa koji je određen rešenjem o građevinskoj dozvoli.
Odgovor:
Kada se u članu 97. stav 8. Zakona govori o izuzecima od obaveze plaćanja doprinosa za uređiva-
nje građevinskog zemljišta, ovaj zakon taksativno nabraja koji su objekti obuhvaćeni izuzećem. Među
njima se pominju i skladišni objekti, pri čemu se ne pravi razlikovanje da li oni služe za obavljanje ko-
mercijalne delatnosti ili za druge svrhe. Za razliku od toga, kada govori o podzemnim etažama objekata
visokogradnje, pravi se razlikovanje da li se etaže koriste za obavljanje komercijalne delatnosti ili ne.
Imajući u vidu i jedno i drugo, mora se zaključiti da je zakonodavac želeo da izuzme od obaveze plaća-
nja doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta sve skladišne objekte, bez obzira da li se oni koriste
za obavljanje komercijalne delatnosti ili za nešto drugo.
Građevinska dozvola
Odgovor:
Dvorište je deo katastarske parcele koja je prema odredbi člana 104. stav 2. Zakona u suvlasništvu
različitih lica. Zajednički nedeljivi deo zgrade nije moguće otuđiti.
Odgovor:
Kriterijumi po kojima se određuje odgovorno lice za štetu u smislu člana 8đ stav 5. Zakona su
određeni prema statusu vezanom za izgradnju objekta. Ova odredba predviđa da za štetu koja je nastala
kao posledica primene tehničke dokumentacije, na osnovu koje je izdata građevinska dozvola ili rešenje
iz člana 145. ovog zakona, za koju se naknadno utvrdi da nije u skladu sa propisima i pravilima stru-
ke, za štetu solidarno odgovaraju projektant koji je izradio i potpisao tehničku dokumentaciju, vršilac
tehničke kontrole i investitor. Odredba ne pravi razlike po kriterijumu koje se lice pojavljuje u ulozi
projektanta, vršioca tehničke kontrole ili investitora. Dakle, ako je AP investitor, ona može odgovarati
primenom navedene odredbe, bez obzira na to što je reč o autonomnoj pokrajini, i bez obzira na to što
je određena ovlašćenja prenela na drugo lice. Njen status investitora ceni se prema građevinskoj dozvoli
u smislu člana 2. stav 1. tačka 21) Zakona.
Građenje
Da li je po Zakonu moguće ukloniti legalan stari objekat, na čijem mestu se planira izgradnja
novog objekta, pre građevinske dozvole i prijave radova?
Odgovor:
Uklanjanje objekta radi izgradnje novog objekta je moguće prema odredbama člana Zakona o čemu
odlučuje nadležni organ jedinice lokalne samouprave.
Da li se može izvršiti konverzija na zemljištu u toku gradnje objekta koji ima građevinsku do-
zvolu?
Odgovor:
Uslovi za pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine na građevinskom zemljištu bez naknade pro-
pisani su odredbom člana 102. Zakona. Odredbom stava 2. navedenog člana propisano je da se pravo
svojine na katastarskoj parceli upisuje u korist lica koje je upisano kao nosilac prava korišćenja na ka-
tastarskoj parceli na neizgrađenom građevinskom zemljištu, osim za lica iz člana 102. stav 9. Zakona.
Upotrebna dozvola
Šta se podrazumeva pod registrovanim privrednim društvom kada je u pitanju vršenje tehnič-
kog pregleda (registracija) u APR - projektovanje i izvođenje ili registracija kod organa kojem
se podnosi zahtev za izdavanje upotrebne dozvole?
Odgovor:
Prema članu 126. stav 1. Zakona, tehničku dokumentaciju za izgradnju objekata može da izrađuje
privredno društvo, odnosno drugo pravno lice, odnosno preduzetnik koji je upisan u registar privred-
nih subjekata. Pod registrom se ovde podrazumeva registar privrednih društava, odnosno preduzetni-
ka koji vodi APR. Ovo je pravilo od koga ima izuzetaka. Ako je reč o objektima za koje građevinsku
dozvolu izdaje ministarstvo nadležno za poslove građevinarstva, odnosno nadležni organ autonomne
pokrajine, potrebno je da se ispune i dodatni uslovi, što utvrđuje rešenjem ministar nadležan za poslove
građevinarstva.
Isto pravilo kao osnovno, važi i za izvođača radova. Izuzetak se odnosi na izvođenje radova koji
su pobrojani u članu 133. stav 2. Zakona. Za ove radove takođe je potrebno da se utvrdi ispunjenost
dodatnih uslova. Ispunjenost ovih uslova i ovde utvrđuje ministar nadležan za poslove građevinarstva.
Za vršenje poslova tehničkog pregleda, Zakon upućuje i na upis u odgovarajući registar, u skladu sa
zakonom i podzakonskim aktima. Kako podzakonski akti još uvek nisu doneti, ne može se bliže opre-
deliti o kakvom je registru reč.
Odgovor:
Prema članu 155. stav 3. Zakona, tehnički pregled vrši komisija ili privredno društvo, odnosno
drugo pravno lice kome investitor poveri vršenje tih poslova. Iz ove odredbe proizlazi da to može biti
komisija koju određuje investitor, ali to može biti i privredno društvo ili drugo pravno lice kome je in-
vestitor poverio ovaj posao. Ako je posao poveren privrednom društvu ili drugom pravnom licu, onda
ono imenuje komisiju koja će u ime tog privrednog društva (pravnog lica) izvršiti tehnički pregled.
Investitor ima pravo da utiče na sastav komisije, tako što će tražiti da određena lica uđu (ili ne uđu) u
sastav komisije za tehnički pregled, ali može i da privrednom društvu, odnosno pravnom licu prepusti
to da ono odredi sastav komisije.
Uklanjanje objekata
Na koji način se može ukloniti legalni objekat kako bi ostala prazna parcela, objekat nije sklon
padu niti se želi izgradnja drugog objekta?
Odgovor:
Na osnovu člana 167. Zakona nadležnom organu jedinice lokalne samouprave podnosi se zahtev
za uklanjanje objekta. Po dobijanju rešenja od strane navedenog organa zahtev, odnosno prijavu za
uklanjanje objekta, dostavlja se Republičkom geodetskom zavodu i prilaže elaborat geodetskih radova
sa zapisnikom o izvršenom uviđaju izrađen od ovlašćene geodetske organizacije; skica održavanja pre-
mera; specifikacija podataka za izvođenje radova i dokazi o uplati troškova.
Odgovor:
Član 176. stav 1. tačka 1) Zakona građevinski inspektor primenjuje kada utvrdi da se objekat gradi
bez građevinske dozvole, ili suprotno istoj, kao i suprotno potvrdi o prijavi radova, ili suprotno loka-
cijskim uslovima. Ovim odredbama građevinski inspektor je dobio ovlašćenje da kontroliše, izvođenje
radova na određenom objektu i u odnosu na izdatu građevinsku dozvolu, odnosno potvrdu o prijavi
radova (prema starom zakonu) kao i lokacijske uslove. Ako utvrdi da izvedeni radovi ne odgovaraju
navedenim izdatim aktima, nalaže obustavu takvih radova i u isto vreme uklanjanje objekta, odnosno
njegovog dela.
Član 176. stav 1. tačka 2) Zakona građevinski inspektor primenjuje u slučaju kada utvrdi da se obje-
kat ne gradi prema građevinskoj dozvoli, odnosno prema projektu za izvođenje. Tada nalaže obustavu
radova i određuje rok do 60 dana za pribavljanje, odnosno izmenu građevinske dozvole. Ako investitor
u ostavljenom roku ne pribavi izmenjenu građevinsku dozvolu, kao i u tački 1) istog člana, građevinski
inspektor takođe nalaže uklanjanje objekta, odnosno njegovog dela.
Pitanje građenje po prijavi radova član 138a Zakona (kako je postavljeno) nije jasno, jer odredbe
istog jasno regulišu da se građenju može pristupiti kako na osnovu pravnosnažnog rešenja o građevin-
skoj dozvoli, tako i na osnovu konačnog rešenja o građevinskoj dozvoli i prijavi radova u oba slučaja.
Kada je reč o članu 145. Zakona, kojim je propisano da se za objekte iz člana 2. stav 1. tač. 24) i 24a)
donosi rešenje o odobrenju za izvođenje radova, građevinski inspektor primenjuje ista ovlašćenja koja
ima prema članu 176. stav 1 tač. 1. i 2. Zakona (u slučaju nepostojanja predmetnog rešenja - obustava
radova, uklanjanje objekta, kao i određivanje roka za pribavljanje izmenjenog rešenja, čijim istekom
sledi nalog uklanjanja istog).
Na koji način se zatvara gradilište kada investitor ne pribavi projekat za izvođenje radova i da
li se objekti pejzažne arhitekture smatraju objektima?
Odgovor:
Odredbe Zakona ne propisuju nalaganje upravnih mera i izricanje kaznenih mera za situaciju kada
investitor, odnosno izvođač radova ne pribavi projekat izvođenja radova, kao i kada investitor ne izvrši
prijavu radova.
Znači, prema članu 181. Zakona gradilište se zatvara (stavljanjem službenog znaka „zatvoreno gra-
dilište”), isključivo kada se objekat gradi, odnosno izvode pripremni radovi bez građevinske dozvole.
Što se tiče objekata pejzažne arhitekture, i da li predstavljaju objekte, Zakon definiše pojam objekta
(član 2. stav 1. tačka 22), tako da i pored toga što nisu predmet zakonskog definisanja, zelene površine
mogu biti i objekti ako su predviđeni građevinskom dozvolom. To su najčešće blokovska zelenila, a
mogu biti i druge zelene površine i imaju status objekta, a definisane su građevinskom dozvolom.
Odgovor:
Pored odredbe da se radovi ne smeju izvoditi bez građevinske dozvole, zakonodavac propisuje i
ovlašćenje za građevinskog inspektora da treba da kontroliše i da li se radovi izvode suprotno izdatoj
građevinskoj dozvoli.
Odgovor:
Kada je u pitanju dogradnja objekta bez građevinske dozvole, ili je ista izvršena suprotno građe-
vinskoj dozvoli, građevinski inspektor primenjujući odredbe Zakona je u obavezi da donese rešenje o
uklanjanju (rušenju) takvog objekta. O potrebi izrade projekta rušenja odlučuje građevinski inspektor.
Naime, u zavisnosti od konkretnog slučaja, građevinski inspektor procenjuje da li je pre uklanjanja
objekta, odnosno dela potrebno uraditi ovaj projekat. Tako, ako proceni da je potreban projekat rušenja
građevinski inspektor investitoru, rešenjem nalaže i ovu obavezu (član 183. Zakona).
Odgovor:
Da, u postupcima legalizacije objekata uz projekat izvedenog objekta obavezno se podnosi i izveštaj
o tehničkoj kontroli tog objekta.
Da li se može podneti prekršajna prijava protiv fizičkog lica ukoliko investitor koristi objekat
bez upotrebne dozvole, ako je građevinski inspektor rešenjem zabranio korišćenje objekta?
Odgovor:
Odredbe Zakona ne utvrđuju prekršajnu odgovornost investitora (bez obzira da li je pravno lice,
preduzetnik ili fizičko lice) ako koristi objekat bez upotrebne dozvole. Ovo se odnosi i na situaciju kada
investitor i dalje koristi objekat, iako je građevinski inspektor rešenjem zabranio korišćenje objekta
zbog nepostojanja upotrebne dozvole.
Odgovor:
Rešavanje po podnetim zahtevima za legalizaciju, prema Zakonu o legalizaciji je u toku pred nadlež-
nim organima. Sva pitanja u vezi sa ovom materijom treba uputiti ovim organima.
Da li će objekat biti predmet rušenja u slučaju kada je podnet zahtev za legalizaciju objekta
koji nije moguće završiti zbog nerešenih imovinskih prava, odnosno zbog nedostatka novčanih
sredstava?
Odgovor:
Bespravno izgrađeni objekti za koje je podnet zahtev za legalizaciju posle isteka roka prema odred-
bama Zakona o legalizaciji, odnosno posle 29.1.2014. godine, neće biti predmet razmatranja, a nadležni
organ će takav zahtev odbaciti kao neuredan.
Pored ostalih uslova, odredbe člana 21. navedenog zakona taksativno navode koje dokaze je u oba-
vezi podnosilac zahteva da obezbedi i priloži o rešenim imovinsko-pravnim odnosima. U slučaju ne
ispunjavanja zakonom utvrđenih dokaza, nadležni organ donosi „negativno rešenje”, odnosno rešenje
o odbijanju zahteva za legalizaciju.
Poglavljem III istog zakona reguliše se materija naknade za uređivanje građevinskog zemljišta, tako
da zakonske odredbe ne poznaju termin nedostatka novčanih sredstava.
Sledstveno tome, na osnovu donetog pravnosnažnog „negativnog rešenja” (odbačen ili odbijen zah-
tev) od strane nadležnog organa, nadležni građevinski inspektor donosi rešenje o uklanjanju (rušenju)
takvog objekta ili njegovog dela, što znači da su isti svakako predmet rušenja. •
ZAKON
O PLANIRANJU I IZGRADNJI
(„Sl. glasnik RS”, br. 72/2009, 81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka US,
24/2011, 121/2012, 42/2013 - odluka US, 50/2013 - odluka US,
98/2013 - odluka US, 132/2014 i 145/2014)
• redakcijski prečišćen tekst •
I OSNOVNE ODREDBE
1. Predmet uređivanja
Član 1
Ovim zakonom uređuje se: uslovi i način uređenja prostora, uređivanje i korišćenje građevinskog
zemljišta i izgradnja objekata; vršenje nadzora nad primenom odredaba ovog zakona i inspekcijski
nadzor; druga pitanja od značaja za uređenje prostora, uređivanje i korišćenje građevinskog zemljišta
i za izgradnju objekata.
Odredbe ovog zakona ne odnose se na planiranje i uređenje prostora, odnosno izgradnju i uklanja-
nje objekata koji se u smislu zakona kojim se uređuje odbrana smatraju vojnim kompleksima, odno-
sno vojnim objektima, kao i na izgradnju objekata koji se u smislu zakona kojim se uređuje rudarstvo
smatraju rudarskim objektima, postrojenjima i uređajima.
2. Pojmovi
Član 2
Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledeće značenje:
tač. 1)-3) (brisane)
4) n amena zemljišta jeste način korišćenja zemljišta određen planskim dokumentom;
5) p retežna namena zemljišta jeste način korišćenja zemljišta za više različitih namena, od kojih je
jedna preovlađujuća;
6) p ovršina javne namene jeste prostor određen planskim dokumentom za uređenje ili izgradnju
objekata javne namene ili javnih površina za koje je predviđeno utvrđivanje javnog interesa u
skladu sa posebnim zakonom (ulice, trgovi, parkovi i dr.);
7) o buhvat plana jeste prostorno ili administrativno određena celina za koju je predviđena izrada
nekog prostornog ili urbanističkog plana u skladu sa zakonom;
8) u rbana obnova jeste skup planskih, graditeljskih i drugih mera kojima se obnavlja, uređuje ili
rekonstruiše izgrađeni deo grada ili gradskog naselja;
9) r egulaciona linija jeste linija koja razdvaja površinu određene javne namene od površina pred-
viđenih za druge javne i ostale namene;
10) g rađevinska linija jeste linija na, iznad i ispod površine zemlje i vode do koje je dozvoljeno
građenje osnovnog gabarita objekta;
11) n omenklatura statističkih teritorijalnih jedinica jeste skup pojmova, naziva i simbola koji opi-
suje grupe teritorijalnih jedinica sa nivoima grupisanja i koja sadrži kriterijume po kojima je
izvršeno grupisanje, a koju usvaja Vlada, na predlog republičkog organa nadležnog za poslove
statistike;
12) b ruto razvijena građevinska površina jeste zbir površina svih nadzemnih etaža objekta, mere-
nih u nivou podova svih delova objekta - spoljne mere obodnih zidova (sa oblogama, parape-
tima i ogradama);
13) i ndeks zauzetosti parcele jeste odnos gabarita horizontalne projekcije izgrađenog ili planiranog
objekta i ukupne površine građevinske parcele, izražen u procentima;
14) i ndeks izgrađenosti parcele jeste odnos (količnik) bruto razvijene građevinske površine izgrađe-
nog ili planiranog objekta i ukupne površine građevinske parcele;
15) E SPON jeste evropska mreža institucija koje se bave prikupljanjem informacija i pokazatelja
za prostorno planiranje;
15a) d irektiva Inspire je dokument kojim se postavljaju osnovna pravila usmerena ka uspostav-
ljanju Infrastrukture prostornih informacija u Evropskoj uniji, a u Srbiji se sprovodi kroz
Nacionalnu infrastrukturu geoprostornih podataka;
16) n aseljeno mesto jeste izgrađeni, funkcionalno objedinjeni prostor na kome su obezbeđeni uslo-
vi za život i rad ljudi i zadovoljavanje zajedničkih potreba stanovnika;
17) g rad jeste naselje koje je kao grad utvrđeno zakonom;
18) s elo jeste naselje čije se stanovništvo pretežno bavi poljoprivredom, a koje nije sedište opštine;
19) g rađevinsko područje jeste uređeni i izgrađeni deo naseljenog mesta, kao i neizgrađeni deo
područja određen planskim dokumentom za zaštitu, uređenje ili izgradnju objekta;
20) g rađevinska parcela jeste deo građevinskog zemljišta, sa pristupom javnoj saobraćajnoj površi-
ni, koja je izgrađena ili planom predviđena za izgradnju;
20a) g rađevinski kompleks predstavlja celinu koja se sastoji od više međusobno povezanih samo-
stalnih funkcionalnih celina, odnosno katastarskih parcela, koje mogu imati različitu name-
nu;
21) i nvestitor jeste lice za čije potrebe se gradi objekat i na čije ime glasi građevinska dozvola;
22) o bjekat jeste građevina spojena sa tlom, koja predstavlja fizičku, funkcionalnu, tehničko-tehno-
lošku ili biotehničku celinu (zgrade svih vrsta, saobraćajni, vodoprivredni i energetski objekti,
objekti infrastrukture elektronskih komunikacija - kablovska kanalizacija, objekti komunalne
infrastrukture priključak na elektroenergetsku mrežu, industrijski, poljoprivredni i drugi pri-
vredni objekti, objekti sporta i rekreacije, groblja, skloništa i sl.) koji može biti podzemni ili
nadzemni;
22a) o bjekti javne namene su objekti namenjeni za javno korišćenje i mogu biti objekti javne na-
mene u javnoj svojini po osnovu posebnih zakona (linijski infrastrukturni objekti, objekti za
potrebe državnih organa, organa teritorijalne autonomije i lokalne samouprave itd.) i ostali
objekti javne namene koji mogu biti u svim oblicima svojine (bolnice, domovi zdravlja, do-
movi za stare, objekti obrazovanja, otvoreni i zatvoreni sportski i rekreativni objekti, objekti
kulture, saobraćajni terminali, pošte i drugi objekti);
22b) k lasa u smislu ovog zakona predstavlja grupu građevinskih objekata, odnosno radova, svrsta-
nih prema zajedničkim karakteristikama u pogledu strukturne i tehnološke složenosti, uticaja
na životnu sredinu i namene, odnosno rizika koji prati njihovo izvođenje odnosno korišćenje;
23) z grada jeste objekat sa krovom i spoljnim zidovima, izgrađena kao samostalna upotrebna celi-
na koja pruža zaštitu od vremenskih i spoljnih uticaja, a namenjena je za stanovanje, obavljanje
neke delatnosti ili za smeštaj i čuvanje životinja, robe, opreme za različite proizvodne i uslužne
delatnosti i dr. Zgradama se smatraju i objekti koji imaju krov, ali nemaju (sve) zidove (npr.
nadstrešnica), kao i objekti koji su pretežno ili potpuno smešteni ispod površine zemlje (sklo-
ništa, podzemne garaže i sl.);
24) p omoćni objekat jeste objekat koji je u funkciji glavnog objekta, a gradi se na istoj parceli na
kojoj je sagrađen ili može biti sagrađen glavni stambeni, poslovni ili objekat javne namene
(garaže, ostave, septičke jame, bunari, cisterne za vodu i sl.);
24a) ekonomski objekti jesu objekti za gajenje životinja (staje za gajenje konja, štale za gajenje go-
veda, objekti za gajenje živine, koza, ovaca i svinja, kao i objekti za gajenje golubova, kunića,
ukrasne živine i ptica); prateći objekti za gajenje domaćih životinja (ispusti za stoku, betonske
piste za odlaganje čvrstog stajnjaka, objekti za skladištenje osoke); objekti za skladištenje stoč-
ne hrane (senici, magacini za skladištenje koncentrovane stočne hrane, betonirane silo jame i
silo trenčevi), objekti za skladištenje poljoprivrednih proizvoda (ambari, koševi) i drugi slični
objekti na poljoprivrednom gazdinstvu (objekti za mašine i vozila, pušnice, sušionice i sl.);
25) ( brisana)
26) linijski infrastrukturni objekat jeste javni put, javna železnička infrastruktura, elektroenergetski
vod, naftovod, produktovod, gasovod, objekat visinskog prevoza, linijska infrastruktura elek-
tronskih komunikacija vodovodna i kanalizaciona infrastruktura i sl. koji može biti nadzemni
ili podzemni, čija izgradnja je predviđena odgovarajućim planskim dokumentom;
26a) t uneli (putni, železnički ili za posebnu namenu) su posebna vrsta podzemnih infrastruktur-
nih objekata, čijom izgradnjom se ne narušava korišćenje zemljišta na površini terena posto-
jeće namene, uz eventualna tehnička ograničenja koje definiše planski dokument;
27) k omunalna infrastruktura jesu svi objekti infrastrukture za koje rešenje za izvođenje radova,
odnosno građevinsku dozvolu izdaje jedinica lokalne samouprave;
27v) k lizište je vid erozije zemljišta koja se odvija pod uticajem prirodnih i seizmoloških prilika pri
čemu se deo stenovite ili rastresite mase odvaja od podloge i nekontrolisano klizi po kliznoj
površini;
28) p ripremni radovi jesu radovi koji prethode građenju objekta i odnose se naročito na: rušenje
postojećih objekata na parceli, izmeštanje postojeće infrastrukture na parceli, raščišćavanje
terena na parceli, obezbeđenje prostora za dopremu i smeštaj građevinskog materijala i opre-
me, građenje i postavljanje objekata, instalacija i opreme privremenog karaktera za potrebe
izvođenja radova (postavljanje gradilišne ograde, kontejnera i sl.), zemljani radovi, radovi ko-
jima se obezbeđuje sigurnost susednih objekata, odnosno sigurnost i stabilnost terena (šipovi,
dijafragme, potporni zidovi i sl.), obezbeđivanje nesmetanog odvijanja saobraćaja i korišćenje
okolnog prostora;
29) t ehnička dokumentacija jeste skup projekata koji se izrađuju radi: utvrđivanja koncepta objekta,
razrade uslova, načina izgradnje objekta i za potrebe održavanja objekta;
30) i zgradnja objekta jeste skup radnji koji obuhvata: prethodne radove, izradu i kontrolu tehničke
dokumentacije, pripremne radove za građenje, građenje objekta i stručni nadzor u toku gra-
đenja objekta;
31) g rađenje jeste izvođenje građevinskih i građevinsko-zanatskih radova, ugradnja instalacija, po-
strojenja i opreme;
32) r ekonstrukcija jeste izvođenje građevinskih radova na postojećem objektu u gabaritu i volu-
menu objekta, kojima se: utiče na stabilnost i sigurnost objekta i zaštitu od požara; menjaju
konstruktivni elementi ili tehnološki proces; menja spoljni izgled objekta ili povećava broj
funkcionalnih jedinica vrši zamena uređaja, postrojenja, opreme i instalacija sa povećanjem
kapaciteta;
32a) r ekonstrukcija linijskog infrastrukturnog objekta jeste izvođenje građevinskih radova u zaštit-
nom pojasu, u skladu sa posebnim zakonom, kojima se može promeniti gabarit, volumen,
položaj ili oprema postojećeg objekta;
33) d ogradnja jeste izvođenje građevinskih i drugih radova kojima se izgrađuje novi prostor van
postojećeg gabarita objekta, kao i nadziđivanje objekta, i sa njim čini građevinsku, funkcional-
nu ili tehničku celinu;
34) a daptacija jeste izvođenje građevinskih i drugih radova na postojećem objektu, kojima se: vrši
promena organizacije prostora u objektu, vrši zamena uređaja, postrojenja, opreme i instalacija
istog kapaciteta, a kojima se ne utiče na stabilnost i sigurnost objekta, ne menjaju konstruktivni
elementi, ne menja spoljni izgled i ne utiče na bezbednost susednih objekata, saobraćaja, zašti-
te od požara i životne sredine;
35) s anacija jeste izvođenje građevinskih i drugih radova na postojećem objektu kojima se vrši
popravka uređaja, postrojenja i opreme, odnosno zamena konstruktivnih elemenata objekta,
kojima se ne menja spoljni izgled, ne utiče na bezbednost susednih objekata, saobraćaja i ži-
votne sredine i ne utiče na zaštitu prirodnog i nepokretnog kulturnog dobra, odnosno njegove
zaštićene okoline, osim restauratorskih, konzervatorskih i radova na revitalizaciji;
35a) s anacija klizišta obuhvata sve radove kojima se vrši saniranje klizišta nastalih na građevin-
skom, šumskom, poljoprivrednom, putnom ili drugoj vrsti zemljišta. Ovi radovi obuhvataju
raščišćavanje i otklanjanje nanosa nastalih kao posledica klizanja tla, projektovanje, obezbe-
đenje potrebne tehničke dokumentacije, potrebnih građevinskih uslova i izvođenje građevin-
skih radova potrebnih za sanaciju i zaštitu od pojave novog klizišta;
36) i nvesticiono održavanje je izvođenje građevinsko-zanatskih, odnosno drugih radova zavisno
od vrste objekta u cilju poboljšanja uslova korišćenja objekta u toku eksploatacije;
36a) t ekuće (redovno) održavanje objekta jeste izvođenje radova koji se preduzimaju radi sprečava-
nja oštećenja koja nastaju upotrebom objekta ili radi otklanjanja tih oštećenja, a sastoje se od
pregleda, popravki i preduzimanja preventivnih i zaštitnih mera, odnosno svi radovi kojima
se obezbeđuje održavanje objekta na zadovoljavajućem nivou upotrebljivosti, a radovi na te-
kućem održavanju stana jesu krečenje, farbanje, zamena obloga, zamena sanitarija, radijatora
i drugi slični radovi;
37) r estauratorski, konzervatorski i radovi na revitalizaciji kulturnih dobara su radovi koji se izvode
na nepokretnim kulturnim dobrima i njihovoj zaštićenoj okolini, u skladu sa posebnim i ovim
zakonom;
38) g radilište jeste zemljište ili objekat, posebno obeleženo, na kome se gradi, rekonstruiše ili ukla-
nja objekat, odnosno izvode radovi na održavanju objekta;
39) u klanjanje objekta ili njegovog dela jeste izvođenje radova na rušenju objekta ili dela objekta;
40) s tandardi pristupačnosti jesu obavezne tehničke mere, standardi i uslovi projektovanja, plani-
ranja i izgradnje kojima se osigurava nesmetano kretanje i pristup osobama sa invaliditetom,
deci i starim osobama;
41) s eparat o tehničkim uslovima izgradnje (u daljem tekstu: separat) jeste dokument koji donosi
imalac javnih ovlašćenja u okviru svoje nadležnosti kad planski dokument ne sadrži uslove,
odnosno podatke za izradu tehničke dokumentacije, koji sadrži odgovarajuće uslove i podatke
za izradu tehničke dokumentacije, a naročito kapacitete i mesto priključenja na komunalnu i
drugu infrastrukturu prema klasama objekata i delovima područja za koje se donosi;
42) i maoci javnih ovlašćenja su državni organi, organi autonomne pokrajine i lokalne samouprave,
posebne organizacije i druga lica koja vrše javna ovlašćenja u skladu sa zakonom;
43) fi
nansijer jeste lice koje po osnovu zaključenog i overenog ugovora sa investitorom finansira,
odnosno sufinansira izgradnju, dogradnju, rekonstrukciju, adaptaciju, sanaciju ili izvođenje
drugih građevinskih odnosno investicionih radova predviđenih ovim zakonom i na osnovu
tog ugovora stiče određena prava i obaveze koje su ovim zakonom propisane za investitora
u skladu sa tim ugovorom, osim sticanja prava svojine na objektu koji je predmet izgradnje.
3. Načela za uređenje i korišćenje prostora
Član 3
Planiranje, uređenje i korišćenje prostora zasniva se na sledećim načelima:
1) održivog razvoja kroz integralni pristup u planiranju;
2) ravnomernog teritorijalnog razvoja;
3) racionalnog korišćenja zemljišta podsticanjem mera urbane i ruralne obnove i rekonstrukcije;
4) racionalnog i održivog korišćenja neobnovljivih resursa i optimalnog korišćenja obnovljivih
resursa;
5) zaštite i održivog korišćenja prirodnih dobara i nepokretnih kulturnih dobara;
6) prevencije tehničko-tehnoloških nesreća, zaštite od požara i eksplozija, zaštite od prirodnih
nepogoda, otklanjanja uzroka koji izazivaju klimatske promene;
7) planiranja i uređenja prostora za potrebe odbrane zemlje;
8) usaglašenosti sa evropskim propisima i standardima iz oblasti planiranja i uređenja prostora;
9) unapređenja i korišćenje informacionih tehnologija koje doprinose boljoj efikasnosti i ekono-
mičnosti rada javne uprave na poslovima izgradnje;
10) učešća javnosti;
11) očuvanja običaja i tradicije;
12) očuvanja specifičnosti predela;
13) horizontalne i vertikalne koordinacije.
Održivi razvoj iz stava 1. tačka 1) ovog člana predstavlja usklađivanje ekonomskih, socijalnih i
ekoloških aspekata razvoja, racionalno korišćenje neobnovljivih i obezbeđenje uslova za veće korišće-
nje obnovljivih resursa, što sadašnjim i budućim generacijama omogućava zadovoljavanje njihovih
potreba i poboljšanje kvaliteta života.
Horizontalna koordinacija iz stava 1. tačka 13) ovog člana, podrazumeva povezivanje sa susednim
teritorijama u toku planiranja radi rešavanja zajedničkih funkcija i interesa, kao i povezivanje i parti-
cipaciju svih učesnika u prostornom razvoju javnog i civilnog sektora i građana.
Vertikalna koordinacija iz stava 1. tačka 13) ovog člana podrazumeva uspostavljanje veza svih ni-
voa prostornog i urbanističkog planiranja i uređenja prostora, od nacionalnog ka regionalnom i dalje
ka lokalnom nivou, kao i informisanje, saradnju i koordinaciju između lokalnih inicijativa, planova i
projekata sa regionalnim i državnim planovima i akcijama.
4. Unapređenje energetske efikasnosti
Energetska svojstva objekta
Član 4
Unapređenje energetske efikasnosti je smanjenje potrošnje svih vrsta energije, ušteda energije i
obezbeđenje održive gradnje primenom tehničkih mera, standarda i uslova planiranja, projektovanja,
izgradnje i upotrebe zgrada i prostora.
Zgrada koja za svoje funkcionisanje podrazumeva utrošak energije, mora biti projektovana, iz-
građena, korišćena i održavana na način kojim se obezbeđuju propisana energetska svojstva zgrada.
Energetska svojstva zgrada jesu stvarno potrošena ili proračunata količina energije koja zadovolja-
va različite potrebe koje su u vezi sa standardizovanim korišćenjem, a odnose se naročito na energiju
za grejanje, pripremu tople vode, hlađenje, ventilaciju i osvetljenje.
Energetska svojstva utvrđuju se izdavanjem sertifikata o energetskim svojstvima zgrada koji izdaje
ovlašćena organizacija koja ispunjava propisane uslove za izdavanje sertifikata o energetskim svojstvi-
ma objekata.
Sertifikat o energetskim svojstvima zgrada čini sastavni deo tehničke dokumentacije koja se prila-
že uz zahtev za izdavanje upotrebne dozvole.
Ispunjenost uslova iz stava 4. ovog člana posebnim rešenjem utvrđuje ministar nadležan za poslo-
ve građevinarstva.
Na rešenje iz stava 6. ovog člana ne može se izjaviti žalba, ali se tužbom može pokrenuti upravni
spor.
Obaveza iz stava 2. ovog člana ne odnosi se na zgrade koje posebnim propisom odredi ministar
nadležan za poslove građevinarstva.
5. Nesmetano kretanje i pristup osobama sa invaliditetom, deci i starim osobama
Član 5
Zgrade javne i poslovne namene, kao i drugi objekti za javnu upotrebu (ulice, trgovi, parkovi i sl.),
moraju se projektovati, graditi i održavati tako da svim korisnicima, a naročito osobama sa invalidi-
tetom, deci i starim osobama, omogućavaju nesmetan pristup, kretanje i boravak, odnosno korišćenje
u skladu sa odgovarajućim tehničkim propisima čiji su sastavni deo standardi koji definišu obavezne
tehničke mere i uslove projektovanja, planiranja i izgradnje, kojima se osigurava nesmetano kretanje i
pristup osobama sa invaliditetom, deci i starim osobama.
Stambene i stambeno-poslovne zgrade sa deset i više stanova moraju se projektovati i graditi tako
da se svim korisnicima, a naročito osobama sa invaliditetom, deci i starim osobama omogućava ne-
smetan pristup, kretanje, boravak i rad.
6. Građevinski proizvodi
Član 6
Građevinski proizvodi jesu građevinski materijali i od njih izrađeni građevinski elementi, koji se
proizvode i isporučuju na tržište radi trajne ugradnje u objekte ili njihove delove i čija svojstva imaju
uticaj na svojstva objekata u pogledu osnovnih zahteva za objekte.
Građevinski i drugi proizvodi koji se koriste prilikom građenja objekta ili izvođenja radova, mora-
ju ispunjavati zahteve propisane ovim zakonom i posebnim propisima.
Vlada bliže propisuje tehničke zahteve i sistem ocenjivanja i provere svojstava građevinskih proi-
zvoda koji su namenjeni za trajnu ugradnju u objekte.
7. Inostrane isprave o usaglašenosti građevinskih proizvoda
Član 7
Zakonom kojim se uređuju tehnički zahtevi za proizvode i ocenjivanje usaglašenosti i drugim pro-
pisima kojima se uređuje priznavanje inostranih isprava o usaglašenosti proizvoda, propisuju se uslovi
i način priznavanja inostranih isprava o usaglašenosti građevinskih proizvoda.
Ispunjenost uslova iz stava 1. ovog člana utvrđuje komisija koju čine stručnjaci za odgovarajuću
oblast, koju obrazuje ministar nadležan za poslove građevinarstva.
Troškove utvrđivanja ispunjenosti uslova za priznavanje inostrane isprave snosi podnosilac zah-
teva, čija se visina određuje rešenjem kojim se odlučuje o zahtevu za priznavanje ispunjenosti uslova.
Rešenje iz stava 3. ovog člana donosi ministar nadležan za poslove građevinarstva, na predlog
komisije iz stava 2. ovog člana.
Rešenje iz stava 4. ovog člana konačno je.
Do donošenja propisa iz stava 1. ovog člana, za građevinske proizvode čije ocenjivanje usaglaše-
nosti građevinskih proizvoda sa propisanim tehničkim zahtevima nije propisano domaćim tehničkim
propisom, priznaje se važenje inostrane isprave o usaglašenosti građevinskog proizvoda izdate od stra-
ne tela za ocenjivanje usaglašenosti prijavljenog Evropskoj komisiji od strane zemalja potpisnica „EA
MLA” sporazuma evropske organizacije za akreditaciju koje sprovodi postupke ocenjivanja usaglaše-
nosti u skladu sa važećim propisima Evropske unije.
Odredbe stava 6. ovog člana se ne primenjuju na građevinske proizvode za koje je posebnim pro-
pisom koji uređuju zaštitu života i zdravlja ljudi, životne sredine, odnosno zaštitu kulturnih dobara,
utvrđen način stavljanja u promet, već se ti proizvodi mogu koristiti isključivo uz priznavanje u skladu
sa tim posebnim propisom.
8. Objedinjena procedura u postupcima za izdavanje akata u
ostvarivanju prava na izgradnju i korišćenje objekata
Član 8
Ministarstvo nadležno za poslove građevinarstva, nadležni organ autonomne pokrajine, odnosno
nadležni organ jedinice lokalne samouprave (u daljem tekstu: nadležni organ), dužni su da odrede
posebnu organizacionu celinu u svom sastavu, koja sprovodi objedinjenu proceduru za: izdavanje
lokacijskih uslova; izdavanje građevinske dozvole; prijavu radova; izdavanje upotrebne dozvole; za
pribavljanje uslova za projektovanje, odnosno priključenje objekata na infrastrukturnu mrežu; za pri-
bavljanje isprava i drugih dokumenata koje izdaju imaoci javnih ovlašćenja, a uslov su za izgradnju
objekata, odnosno za izdavanje lokacijskih uslova, građevinske dozvole i upotrebne dozvole iz njihove
nadležnosti, kao i obezbeđenje uslova za priključenje na infrastrukturnu mrežu i za upis prava svojine
na izgrađenom objektu (u daljem tekstu: objedinjena procedura).
Nadležni organ sprovodi objedinjenu proceduru i u slučajevima izdavanja rešenja iz člana 145.
ovog zakona.
U okviru objedinjene procedure sprovodi se i izmena lokacijskih uslova, odnosno rešenja o gra-
đevinskoj dozvoli.
Rukovodilac nadležne službe je odgovoran za efikasno sprovođenje objedinjene procedure.
Ministar nadležan za poslove građevinarstva bliže propisuje način postupak sprovođenja objedi-
njene procedure.
9. Razmena dokumenata i podnesaka u objedinjenoj proceduri i njihova forma
Član 8a
Razmena dokumenata i podnesaka u objedinjenoj proceduri obavlja se elektronskim putem.
Sva akta koja u vezi sa objedinjenom procedurom donose nadležni organi i imaoci javnih ovla-
šćenja, kao i podnesci i dokumenti koji se dostavljaju u objedinjenoj proceduri, uključujući i tehničku
dokumentaciju, dostavljaju se u formi elektronskog dokumenta.
Ministar nadležan za poslove građevinarstva bliže uređuje način razmene dokumenata i podnesa-
ka iz stava 1. ovog člana i formu u kojoj se dostavljaju tehnička dokumentacija i akta iz stava 2. ovog
člana.
10. Postupanje imaoca javnih ovlašćenja u objedinjenoj proceduri
Član 8b
Nadležni organ je dužan da u roku od pet radnih dana od dana prijema zahteva za izdavanje lo-
kacijskih uslova, imaocima javnih ovlašćenja, koji u skladu sa ovim zakonom i posebnim propisom
utvrđuju uslove za izgradnju objekata, dostavi zahtev za izdavanjem tih uslova, ako se oni ne mogu
pribaviti uvidom u planski dokument, odnosno separat.
Imalac javnih ovlašćenja je dužan da postupi po zahtevu iz stava 1. ovog člana, u roku od 15 dana
od dana prijema zahteva, a za objekte iz člana 133. ovog zakona u roku od 30 dana od dana prijema
zahteva.
Ako imalac javnih ovlašćenja ne postupi u roku iz stava 2. ovog člana, nadležni organ će o tome
obavestiti podnosioca zahteva i podneće zahtev za pokretanje prekršajnog postupka u skladu sa čla-
nom 211a ovog zakona.
Imalac javnih ovlašćenja iz stava 2. ovog člana ima pravo na naknadu stvarnih troškova za izdava-
nje traženih uslova, saglasnosti i drugih akata, kao i za sprovođenje drugih radnji iz svoje nadležnosti.
Akt o izdavanju uslova imalaca javnih ovlašćenja sadrži i iznos naknade za priključenje na infra-
strukturnu mrežu, kao i iznos drugih naknada, odnosno taksi, u skladu sa posebnim zakonima.
Obaveza plaćanja naknade iz stava 4. ovog člana, odnosno takse, dospeva pre izdavanja lokacijskih
uslova.
Obaveza plaćanja naknade iz stava 5. ovog člana dospeva pre priključenja na mrežu, a naknade
koje nisu u vezi sa priključenjem na infrastrukturnu mrežu, odnosno takse, pre izdavanja upotrebne
dozvole, ako posebnim zakonom nije propisano drugačije.
U roku od tri radna dana od dana prijema zahteva podnosioca zahteva za priključenje objekta na
odgovarajuću mrežu, nadležni organ upućuje zahtev imaocu javnih ovlašćenja da izvrši priključenje.
U slučaju da je objekat izveden u skladu sa uslovima za priključenje, imalac javnih ovlašćenja du-
žan je da izvrši priključenje objekta na komunalnu i drugu infrastrukturu i da o tome obavesti nadlež-
ni organ u roku od 15 dana od dana prijema zahteva iz stava 8. ovog člana, ako lokacijskim uslovima
nije predviđeno drugačije.
Odredbe st. 5-9. ovog člana ne primenjuju se za priključenje objekta na prenosnu elektroenerget-
sku mrežu (iznad 110 kv).
11. Registar objedinjenih procedura
Član 8v
Nadležni organ je dužan da objedinjenu proceduru sprovodi tako što vodi elektronsku, javno do-
stupnu bazu podataka o toku svakog pojedinačnog predmeta, od podnošenja zahteva za izdavanje lo-
kacijskih uslova, do izdavanja upotrebne dozvole, koja sadrži i akta pribavljena i izdata u toj proceduri
(u daljem tekstu: registar objedinjenih procedura).
U nadležnom organu određuje se lice koje vodi registar objedinjenih procedura (u daljem tekstu:
registrator).
Registrator je dužan da obezbedi objavljivanje lokacijskih uslova, građevinske i upotrebne dozvole
u elektronskom obliku putem interneta, u roku od tri radna dana od dana njihovog izdavanja.
Registrator je odgovoran za zakonito, sistematično i ažurno vođenje registra objedinjenih proce-
dura, u skladu sa ovim zakonom.
Registrator je dužan da podnese prekršajnu prijavu iz člana 211a ovog zakona, protiv imaoca javnih
ovlašćenja i odgovornog lica imaoca javnih ovlašćenja, ako tokom sprovođenja objedinjene procedure
taj imalac javnih ovlašćenja ne postupa na način i u rokovima propisanim ovim zakonom, najkasnije
u roku od tri radna dana od isteka propisanog roka za postupanje od strane imaoca javnih ovlašćenja.
Rukovodilac nadležne službe ima prava i odgovornosti koja su ovim zakonom propisana za regi-
stratora, ako se u nadležnom organu ne odredi registrator u skladu sa stavom 2. ovog člana.
Ministar nadležan za poslove građevinarstva propisuje vođenje i sadržinu registra objedinjenih
procedura, obaveze i ovlašćenja registratora i obim javne dostupnosti podataka i dokumenata sadrža-
nih u registru.
12. Centralna evidencija objedinjenih procedura
Član 8g
Agencija za privredne registre vodi jedinstvenu, centralnu, javnu, elektronsku bazu podataka, u
kojoj su objedinjeni podaci iz svih registara objedinjenih procedura na teritoriji Republike Srbije, kao
i akta sadržana u tim registrima (u daljem tekstu: centralna evidencija), preko registratora centralne
evidencije.
Registrator centralne evidencije formira centralnu evidenciju preuzimanjem podataka i elektron-
skih dokumenata iz registara objedinjenih procedura iz člana 8v ovog zakona i stara se o javnoj dostu-
pnosti te evidencije.
Ministar nadležan za poslove građevinarstva bliže uređuje način vođenja elektronske evidencije iz
stava 1. ovog člana.
Registratora centralne evidencije imenuje upravni odbor Agencije, uz prethodnu saglasnost Vlade.
Registrator centralne evidencije je dužan da Vladi dostavlja tromesečne izveštaje o sprovođenju
objedinjene procedure.
Registrator centralne evidencije je dužan da Vladi i ministarstvu nadležnom za poslove građevi-
narstva dostavlja i druge izveštaje i analize u vezi sa sprovođenjem objedinjene procedure, u skladu sa
njihovim zahtevom.
Registrator centralne evidencije dužan je da bez odlaganja podnese prekršajnu prijavu:
1) protiv odgovornog lica u nadležnom organu, zbog prekršaja iz člana 209. stav 1. tačka 3) ovog
zakona;
2) protiv registratora, zbog prekršaja iz člana 211b ovog zakona, ako ne podnese prijavu u skladu
sa članom 8v stav 6. ovog zakona.
13. Sprovođenje objedinjene procedure
Član 8d
Nadležni organ:
1) po zahtevu za izdavanje lokacijskih uslova, te uslove izdaje najkasnije u roku od pet radnih dana
od pribavljanja svih uslova, isprava i drugih dokumenata u skladu sa članom 8b ovog zakona;
2) po zahtevu za izdavanje građevinske dozvole, dozvolu izdaje najkasnije u roku od pet radnih
dana od dana podnošenja zahteva za izdavanje građevinske dozvole;
3) po prijavi radova, potvrđuje njen prijem prijave bez odlaganja, osim ako se uz prijavu radova
podnosi sredstvo obezbeđenja iz člana 98. ovog zakona, u kom slučaju nakon provere valjano-
sti sredstva obezbeđenja prijavu radova potvrđuje, odnosno odbacuje rešenjem, u roku od pet
radnih dana;
4) po zahtevu za priključenje objekta na infrastrukturu, upućuje taj zahtev imaocu javnih ovlašće-
nja u roku od tri radna dana od dana podnošenja zahteva;
5) po zahtevu za izdavanje upotrebne dozvole, dozvolu izdaje najkasnije u roku od pet radnih dana
od dana podnošenja zahteva za izdavanje upotrebne dozvole;
6) po zahtevu za izdavanje rešenja iz člana 145. ovog zakona rešenje izdaje najkasnije u roku od pet
radnih dana od dana podnošenja zahteva.
Formu i sadržinu zahteva i prijave iz stava 1. ovog člana, kao i dokumentacije koja se podnosi uz
zahteve i prijavu, propisuje ministar nadležan za poslove građevinarstva.
U okviru rokova propisanih u stavu 1. ovog člana, nadležni organ je dužan da po službenoj duž-
nosti, u ime i za račun podnosioca zahteva, pribavlja sve akte, uslove i druga dokumenta, koje izdaju
imaoci javnih ovlašćenja, a uslov su za sprovođenje objedinjene procedure.
Primerak izdate građevinske dozvole i prijave radova nadležni organ dostavlja građevinskoj in-
spekciji bez odlaganja.
Ako je ovim zakonom propisano da se u posebnim slučajevima građenja, odnosno izvođenja ra-
dova, ne sprovodi određena faza objedinjene procedure ili je ta faza pojednostavljena, za sprovođenje
pojednostavljene i preostalih faza objedinjene procedure važe rokovi propisani u stavu 1. ovog člana,
ako drugačije nije propisano zakonom.
14. Granice ovlašćenja nadležnog organa
Član 8đ
Tokom sprovođenja objedinjene procedure, nadležni organ isključivo vrši proveru ispunjenosti
formalnih uslova za izgradnju i ne upušta se u ocenu tehničke dokumentacije, niti ispituje verodo-
stojnost dokumenata koje pribavlja u toj proceduri, već lokacijske uslove, građevinsku i upotrebnu
dozvolu izdaje, a prijavu radova potvrđuje, u skladu sa aktima i drugim dokumentima iz člana 8b ovog
zakona.
Nadležni organ u skladu sa stavom 1. ovog člana proverava isključivo ispunjenost sledećih formal-
nih uslova:
1) nadležnost za postupanje po zahtevu, odnosno prijavi;
2) da li je podnosilac zahteva, odnosno prijave lice koje, u skladu sa ovim zakonom, može biti
podnosilac zahteva odnosno prijave;
3) da li zahtev, odnosno prijava sadrži sve propisane podatke;
4) da li je uz zahtev, odnosno prijavu priložena sva dokumentacija propisana ovim zakonom i
podzakonskim aktima donetim na osnovu ovog zakona;
5) da li je uz zahtev priložen dokaz o uplati propisane naknade, odnosno takse;
6) da li su podaci navedeni u izvodu iz projekta, koji je sastavni deo zahteva za izdavanje građevin-
ske dozvole, u skladu sa izdatim lokacijskim uslovima.
Po zahtevu za izdavanje, odnosno izmenu građevinske dozvole i upotrebne dozvole, odnosno reše-
nja iz člana 145. ovog zakona nadležni organ u rokovima iz člana 8d stav 1. ovog zakona donosi reše-
nje, osim ako nisu ispunjeni formalni uslovi za dalje postupanje po zahtevu, kada taj zahtev odbacuje
zaključkom.
Ako podnosilac zahteva otkloni utvrđene nedostatke i podnese usaglašeni zahtev u roku od deset
dana od dana prijema zaključka iz stava 3. ovog člana, a najkasnije 30 dana od dana objavljivanja
zaključka na internet strani nadležnog organa, ne dostavlja dokumentaciju podnetu uz zahtev koji je
odbačen od strane nadležnog organa, niti ponovo plaća administrativnu taksu.
U slučaju štete nastale kao posledica primene tehničke dokumentacije, na osnovu koje je izdata
građevinska dozvola ili rešenje iz člana 145. ovog zakona, za koju se naknadno utvrdi da nije u skladu
sa propisima i pravilima struke, za štetu solidarno odgovaraju projektant koji je izradio i potpisao
tehničku dokumentaciju, vršilac tehničke kontrole i investitor.
Ministar nadležan za poslove građevinarstva bliže utvrđuje sadržaj izvoda iz projekta aktom kojim
se uređuje sprovođenje objedinjene procedure.
Član 9
(Brisano)
13) planske celine zajedničkih prostornih i razvojnih obeležja, za koje će biti doneti prostorni
planovi nižeg reda;
14) mere za sprovođenje prostornog plana;
15) dugoročne razvojne strategije Republike Srbije.
Izveštaj o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu je sastavni deo dokumentacione osnove
planskog dokumenta.
Član 16
Odluku o izradi Prostornog plana Republike Srbije donosi Vlada, na predlog ministarstva nadlež-
nog za poslove prostornog planiranja.
Odluka iz stava 1. ovog člana sadrži podatke o cilju donošenja, roku izrade, izvoru sredstva za
izradu, mestu održavanja javnog uvida i dr.
Odluka iz stava 1. ovog člana objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srbije”.
2.2. Regionalni prostorni plan
Član 17
Regionalni prostorni plan se izrađuje za veće prostorne celine administrativnog, funkcionalnog,
geografskog ili statističkog karaktera, usmerene ka zajedničkim ciljevima i projektima regionalnog
razvoja.
Regionalni prostorni plan je planski dokument koji uz uvažavanje specifičnih potreba koje proi-
zlaze iz regionalnih posebnosti, razrađuje ciljeve prostornog uređenja i određuje racionalno korišćenje
prostora, u skladu sa susednim regionima i opštinama.
Član 18
Regionalni prostorni plan sadrži naročito:
1) polazne osnove za izradu plana;
2) ocenu postojećeg stanja;
3) ciljeve i principe regionalnog prostornog razvoja;
4) koncepciju regionalnog prostornog razvoja;
5) principe i propozicije zaštite, uređenja i razvoja prirode i prirodnih sistema;
6) koncepciju i propozicije prostornog razvoja i distribucije stanovništva, mreže naseljenih mesta
i javnih službi;
7) funkcionalno povezivanje naseljenih mesta;
8) principe i propozicije prostornog razvoja privrede, distribuciju aktivnosti i upotrebu zemljišta;
9) prostorni razvoj saobraćaja, regionalnih infrastrukturnih sistema i povezivanje sa infrastruktur-
nim sistemima od značaja za Republiku Srbiju;
10) mere zaštite, uređenja i unapređenja prirodnih dobara i nepokretnih kulturnih dobara;
11) definisanje interregionalnih i intraregionalnih funkcionalnih veza i transgranične saradnje;
12) mere zaštite životne sredine;
13) mere za podsticanje regionalnog razvoja;
14) mere za ravnomerni teritorijalni razvoj regiona;
15) mere i instrumente za ostvarivanje regionalnog prostornog plana i prioritetnih planskih reše-
nja, odnosno strateško razvojnih projekata za prvu etapu sprovođenja;
16) mere za sprovođenje regionalnog prostornog plana.
Izveštaj o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu je sastavni deo dokumentacione osnove
planskog dokumenta.
kapacitetima ne menjaju namenu i izgled prostora i koji nemaju negativni uticaj na okolno područje,
a naročito za:
1) izgradnju novih objekata u neposrednoj blizini postojećih ili srušenih objekata,
2) rekonstrukciju postojećih objekata ili nove izgradnje na istoj katastarskoj parceli.
2.4. Prostorni plan područja posebne namene
Član 21
Prostorni plan područja posebne namene donosi se za područja koja zahtevaju poseban režim
organizacije, uređenja, korišćenja i zaštite prostora, projekte od značaja za Republiku Srbiju ili za po-
dručja određena Prostornim planom Republike Srbije, ili drugim prostornim planom, a naročito za:
1) područje sa prirodnim, kulturno-istorijskim ili ambijentalnim vrednostima;
2) područje sa mogućnošću eksploatacije mineralnih sirovina;
3) područje sa mogućnošću korišćenja turističkih potencijala;
4) područje sa mogućnošću korišćenja hidropotencijala;
5) za realizaciju projekata za koje Vlada utvrdi da su projekti od značaja za Republiku Srbiju;
6) za izgradnju objekata za koje građevinsku dozvolu izdaje ministarstvo nadležno za poslove gra-
đevinarstva ili nadležni organ autonomne pokrajine.
Izveštaj o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu je sastavni deo dokumentacione osnove
planskog dokumenta.
Na izgradnju elektroenergetske prenosne i distributivne mreže i elektronske komunikacione mre-
že i uređaja, koje su u funkciji izgradnje objekata ili uređenja prostora predviđenih prostornim planom
područja posebne namene, a nalaze se izvan obuhvata tog plana, mogu se primeniti i odredbe iz čl. 69.
i 217. ovog zakona.
Član 22
Prostorni plan područja posebne namene sadrži naročito:
1) polazne osnove za izradu plana;
2) ocenu postojećeg stanja (SWOT analiza);
3) posebno obeležavanje građevinskog područja sa granicama područja;
4) delove teritorije za koje je predviđena izrada urbanističkog plana;
5) ciljeve, principe i operativne ciljeve prostornog razvoja područja posebne namene;
6) koncepciju prostornog razvoja područja posebne namene;
7) koncepciju i propoziciju zaštite, uređenja i razvoja prirode i prirodnih sistema;
8) koncepciju i propozicije u odnosu na eventualne demografsko-socijalne probleme;
9) prostorni razvoj funkcije posebne namene, distribuciju aktivnosti i upotrebu zemljišta;
10) prostorni razvoj saobraćaja, infrastrukturnih sistema i povezivanje sa drugim mrežama;
11) pravila uređenja i građenja i druge elemente regulacije za delove teritorije u obuhvatu plana za
koje nije predviđena izrada urbanističkog plana;
12) mere zaštite, uređenja i unapređenja prirodnih i kulturnih dobara;
13) mere zaštite životne sredine;
14) mere i instrumenti za ostvarivanje prostornog plana područja posebne namene i prioritetnih
planskih rešenja;
15) mere za sprovođenje prostornog plana posebne namene.
Strateška procena uticaja na životnu sredinu je sastavni deo plana.
Izuzetno za linijske infrastrukturne objekte, prostorni plan područja posebne namene može se
izrađivati paralelno sa izradom idejnog projekta koji sadrži sve potrebne tehničke podatke.
3. Urbanistički planovi
3.1. Generalni urbanistički plan
Član 23
Generalni urbanistički plan se donosi kao strateški razvojni plan, sa opštim elementima prostor-
nog razvoja.
Generalni urbanistički plan se donosi za naseljeno mesto, koje je u skladu sa Zakonom o teritori-
jalnoj organizaciji Republike Srbije („Službeni glasnik RS”, broj 129/07), utvrđeno kao grad, odnosno
grad Beograd.
Član 24
Generalni urbanistički plan sadrži naročito:
1) granice plana i obuhvat građevinskog područja;
2) generalna urbanistička rešenja sa namenama površina koje su pretežno planirane u građevin-
skom području;
3) generalne pravce i koridore za saobraćajnu, energetsku, vodoprivrednu, komunalnu i drugu
infrastrukturu;
4) podelu na celine za dalju plansku razradu planovima generalne regulacije za celo građevinsko
područje;
5) druge elemente koji su značajni za dalju plansku razradu urbanističkog plana.
3.2. Plan generalne regulacije
Član 25
Plan generalne regulacije se obavezno donosi za naseljeno mesto koje je sedište jedinice lokalne
samouprave, a može se doneti i za druga naseljena mesta na teritoriji opštine, odnosno grada, odnosno
grada Beograda, kada je to predviđeno prostornim planom jedinice lokalne samouprave.
Za jedinice lokalne samouprave za koje se po ovom zakonu donosi generalni urbanistički plan,
planovi generalne regulacije se obavezno donose za celo građevinsko područje naseljenog mesta, po
delovima naseljenog mesta.
Plan generalne regulacije iz stava 2. ovog člana može se doneti i za mreže objekata i površine javne
namene.
Član 26
Plan generalne regulacije sadrži naročito:
1) granice plana i obuhvat građevinskog područja;
2) podelu prostora na posebne celine i zone;
3) pretežnu namenu zemljišta po zonama i celinama;
4) regulacione i građevinske linije;
5) potrebne nivelacione kote raskrsnica ulica i površina javne namene;
6) koridore i kapacitete za saobraćajnu, energetsku, komunalnu i drugu infrastrukturu;
7) mere zaštite kulturno-istorijskih spomenika i zaštićenih prirodnih celina;
8) zone za koje se obavezno donosi plan detaljne regulacije sa propisanom zabranom izgradnje do
njegovog donošenja;
9) lokacije za koje se obavezno izrađuje urbanistički projekat, odnosno raspisuje konkurs;
10) pravila uređenja i pravila građenja po celinama i zonama za koje nije predviđeno donošenje
plana detaljne regulacije;
11) druge elemente značajne za sprovođenje plana.
Po izvršenoj kontroli iz stava 6. ovog člana, komisija sastavlja izveštaj i u roku od osam dana od
dana izvršene kontrole, dostavlja ga ministru nadležnom za poslove građevinarstva, odnosno nadlež-
nom organu autonomne pokrajine.
U slučaju da ministar nadležan za poslove prostornog planiranja i urbanizma utvrdi da nema uslo-
va za davanje saglasnosti na plan, naložiće nosiocu izrade planskog dokumenta izradu novog nacrta
tog planskog dokumenta u roku od 90 dana od dana dostavljanja naloga.
Ako u roku iz stava 6. ovog člana kontrola usklađenosti nije izvršena, smatraće se da je saglasnost
data.
U fazi izrade i donošenja planskog dokumenta, pribavljaju se saglasnosti i mišljenja, propisani
ovim zakonom.
6. Obavezna dostava priloga planskog dokumenta
Član 34
Organu nadležnom za poslove državnog premera i katastra dostavlja se prilog regulaciono-nivela-
cionog rešenja ulica i javnih površina sa elementima za obeležavanje na geodetskoj podlozi.
7. Nadležnost za donošenje planskih dokumenata
Član 35
Prostorni plan Republike Srbije donosi Narodna skupština Republike Srbije, na predlog Vlade.
Prostorni plan područja posebne namene donosi Vlada, na predlog ministarstva nadležnog za
poslove prostornog planiranja, a za područja koja se u celini nalaze na teritoriji autonomne pokrajine
skupština autonomne pokrajine.
Regionalni prostorni plan, osim regionalnog prostornog plana autonomne pokrajine i regionalnog
prostornog plana za područje grada Beograda, donosi Vlada, na predlog ministarstva nadležnog za
poslove prostornog planiranja.
Regionalni prostorni plan za područje autonomne pokrajine donosi skupština autonomne pokra-
jine.
Regionalni prostorni plan za područje grada Beograda donosi skupština grada Beograda.
Prostorni plan jedinice lokalne samouprave donosi skupština jedinice lokalne samouprave.
Urbanistički plan donosi skupština jedinice lokalne samouprave.
8. Izrada planskih dokumenata
Član 36
Planske dokumente pod uslovima propisanim ovim zakonom, može da izrađuje javno preduzeće,
odnosno druga organizacija koju osnuje jedinica lokalne samouprave za obavljanje poslova prostor-
nog i urbanističkog planiranja, kao i privredna društva, odnosno druga pravna lica, koja su upisana
u odgovarajući registar za obavljanje poslova prostornog i urbanističkog planiranja i izrade planskih
dokumenata.
Izradom prostornih, odnosno urbanističkih planova rukovodi odgovorni planer, odnosno odgo-
vorni urbanista.
9. Odgovorni planer
Član 37
Odgovorni planer može biti lice sa stečenim visokim obrazovanjem na akademskim studijama
drugog stepena (diplomske akademske studije - master, specijalističke akademske studije) odnosno
lice sa visokom stručnom spremom i najmanje pet godina radnog iskustva, koje ima stručne rezultate
na izradi dokumenata prostornog planiranja i odgovarajuću licencu izdatu u skladu sa ovim zakonom.
Stručnim rezultatima iz stava 1. ovog člana smatraju se rezultati ostvareni na rukovođenju, izradi
ili saradnji na izradi najmanje dva dokumenta prostornog planiranja.
Po stupanju na snagu planskog dokumenta, donosilac plana je dužan da taj dokument dostavi or-
ganu iz stava 2. ovog člana u roku od deset dana od dana stupanja na snagu, u formatu koji propisuje
ministar nadležan za poslove prostornog planiranja, odnosno urbanizma.
Svi planski dokumenti, evidentirani u Registru, dostupni su zainteresovanim licima i u elektron-
skom obliku, putem interneta, bez naknade.
Član 44
(Brisan)
Član 45
Za potrebe praćenja stanja u prostoru nadležni organ jedinice lokalne samouprave obrazuje lokalni
informacioni sistem planskih dokumenata i stanja u prostoru, u skladu sa načelima INSPIRE direktive.
Rok za uspostavljanje lokalnog informacionog sistema iz stava 1. ovog člana je godinu dana od
dana stupanja na snagu ovog zakona.
Svi planski dokumenti, evidentirani u lokalnom informacionom sistemu, dostupni su zaintere-
sovanim licima i u elektronskom obliku, putem interneta osim posebnog priloga koji se odnosi na
posebne mere uređenja i pripreme teritorije za potrebe odbrane zemlje.
16a Rani javni uvid
Član 45a
Posle donošenja odluke o izradi prostornog, odnosno urbanističkog plana, nosilac izrade plana
organizuje upoznavanje javnosti (pravnih i fizičkih lica) sa opštim ciljevima i svrhom izrade plana,
mogućim rešenjima za razvoj prostorne celine, mogućim rešenjima za urbanu obnovu, kao i efektima
planiranja.
Organi, organizacije i javna preduzeća, koji su ovlašćeni da utvrđuju uslove za zaštitu i uređenje
prostora i izgradnju objekata obaveštavaju se i pozivaju da daju mišljenje u pogledu uslova i neophod-
nog obima i stepena procene uticaja na životnu sredinu.
Rani javni uvid oglašava se sedam dana pre otpočinjanja uvida, u sredstvima javnog informisanja
i u elektronskom obliku na internet stranici jedinice lokalne samouprave i na internet stranici donosi-
oca plana i traje 15 dana od dana objavljivanja.
Sve primedbe i sugestije pravnih i fizičkih lica evidentira nosilac izrade planskog dokumenta, a
evidentirane primedbe i sugestije mogu uticati na planska rešenja.
Javnost mora imati mogućnost izjašnjavanja, a evidentirane primedbe mogu uticati na planska
rešenja.
Rani javni uvid i javni uvid obavlja komisija za planove jedinice lokalne samouprave za planska
dokumenta iz nadležnosti jedinice lokalne samouprave, odnosno komisija za javni uvid za prostorne
planove u nadležnosti Republike Srbije koju obrazuje ministarstvo nadležno za poslove prostornog
planiranja i urbanizma, a za prostorne planove u nadležnosti autonomne pokrajine komisija za javni
uvid koju obrazuje organ autonomne pokrajine nadležan za poslove prostornog planiranja i urbaniz-
ma.
Sredstva za obavljanje ranog javnog uvida i javnog uvida obezbeđuju se u budžetu.
16. Postupak za donošenje planskih dokumenata
16.1. Odluka o izradi planskih dokumenata
Član 46
Odluku o izradi planskog dokumenta donosi organ nadležan za njegovo donošenje, po prethodno
pribavljenom mišljenju organa nadležnog za stručnu kontrolu, odnosno komisije za planove.
Odluka iz stava 1. ovog člana sadrži naročito:
1) naziv planskog dokumenta;
2) okvirne granice obuhvata planskog dokumenta sa opisom;
3) uslove i smernice planskih dokumenata višeg reda i razvojnih strategija i spisak podloga;
4) principe planiranja, korišćenja, uređenja i zaštite prostora;
5) vizija i ciljevi planiranja, korišćenja, uređenja i zaštite planskog područja;
6) konceptualni okvir planiranja, korišćenja, uređenja i zaštite planskog područja sa strukturom
osnovnih namena prostora i korišćenja zemljišta;
7) rok za izradu planskog dokumenta;
8) način finansiranja izrade planskog dokumenta sa okvirnom procenom finansijskih sredstava;
9) mesto i način obavljanja javnog uvida;
10) odluku o izradi ili nepristupanju izrade strateške procene uticaja.
Odluka o izradi se objavljuje u odgovarajućem službenom glasilu.
Organi, organizacije i javna preduzeća, koji su ovlašćeni da utvrđuju uslove za zaštitu i uređenje
prostora i izgradnju objekata u fazi izrade ili izmene planskih dokumenata, dužni su da po zahtevu
nosioca izrade plana, u roku od 30 dana, dostave sve tražene podatke, bez naknade.
U cilju izrade, odnosno izmene prostornog i urbanističkog plana, na zahtev ministarstva nad-
ležnog za poslove odbrane, nadležni organ za poslove državnog premera i katastra ustupa postojeće
kopije katastarskih podloga, katastar podzemnih vodova, kao i orto-foto snimke bez naknade.
Odlukom o izmenama i dopunama planskog dokumenta definiše se deo obuhvata planskog doku-
menta koji se menja.
Pre donošenja odluke o izradi planskog dokumenta, nosilac izrade plana pribavlja od nadležnog
organa za poslove zaštite životne sredine mišljenje na predlog odluke o izradi ili nepristupanju izrade
strateške procene uticaja.
Pre donošenja odluke o izradi planskog dokumenta, nosilac izrade plana pribavlja mišljenje nad-
ležnog organa za poslove zaštite životne sredine o potrebi izrade strateške procene uticaja na životnu
sredinu.
16.2. Izrada i ustupanje izrade planskih dokumenata
Član 47
Nosilac izrade planskih dokumenata je nadležni organ za poslove prostornog i urbanističkog pla-
niranja u Republici Srbiji, autonomnoj pokrajini, opštini, gradu i gradu Beogradu.
Organ iz stava 1. ovog člana može ustupiti izradu dokumenata prostornog i urbanističkog plani-
ranja privrednom društvu, odnosno drugom pravnom licu koje u skladu sa odredbama ovog zakona
ispunjava propisane uslove za izradu planskih dokumenata.
Ustupanje izrade planskih dokumenata vrši se u skladu sa zakonom kojim se uređuju javne na-
bavke.
16.3. Nacrt planskog dokumenta
Član 48
Po objavljivanju odluke o izradi planskog dokumenta, nosilac izrade pristupa izradi nacrta plan-
skog dokumenta.
Za potrebe izrade nacrta plana nosilac izrade prikuplja podatke, naročito o: postojećoj planskoj
dokumentaciji, podlogama, posebnim uslovima za zaštitu i uređenje prostora, drugoj dokumentaci-
ji značajnoj za izradu plana, stanju i kapacitetima infrastrukture, drugim podacima neophodnim za
izradu plana kao i podatke iz izveštaja o primedbama javnosti pribavljenim u fazi ranog javnog uvida.
Nacrt plana sadrži grafički deo i tekstualno obrazloženje sa potrebnim numeričkim pokazateljima.
Nacrt plana podleže stručnoj kontroli u skladu sa ovim zakonom.
Nacrt za izmenu i dopunu planskog dokumenta, u zavisnosti od potrebe, može da sadrži samo
tekstualni prilog.
Glavnog urbanistu imenuje skupština opštine, odnosno grada, odnosno grada Beograda, na peri-
od od četiri godine.
Glavni urbanista može biti lice sa stečenim visokim obrazovanjem, odnosno smerom na akadem-
skim studijama drugog stepena (diplomske akademske studije - master, specijalističke akademske
studije, specijalističke strukovne studije), odnosno na osnovnim akademskim studijama u trajanju
od najmanje pet godina u oblasti arhitekture i odgovarajućom licencom izdatom u skladu sa ovim
zakonom i najmanje deset godina radnog iskustva u oblasti urbanističkog planiranja i arhitekture.
Skupština opštine, odnosno grada, odnosno Skupština grada Beograda, bliže uređuje položaj,
ovlašćenja, kao i prava i dužnosti glavnog urbaniste.
16.6. Komisija za planove
Član 52
Radi obavljanja stručnih poslova u postupku izrade i sprovođenja planskih dokumenata, stručne
provere usklađenosti urbanističkog projekta sa planskim dokumentom i ovim zakonom, kao i davanja
stručnog mišljenja po zahtevu nadležnih organa uprave, skupština jedinice lokalne samouprave obra-
zuje komisiju za planove (u daljem tekstu: Komisija).
Predsednik i članovi Komisije imenuju se iz reda stručnjaka za oblast prostornog planiranja i urba-
nizma i drugih oblasti koje su od značaja za obavljanje stručnih poslova u oblasti planiranja, uređenja
prostora i izgradnje, sa odgovarajućom licencom, u skladu sa ovim zakonom.
Jedna trećina članova imenuje se na predlog ministra nadležnog za poslove prostornog planiranja
i urbanizma.
Za planove koji se donose na teritoriji autonomne pokrajine, jedna trećina članova imenuje se na
predlog organa autonomne pokrajine nadležnog za poslove urbanizma i građevinarstva.
Mandat predsednika i članova Komisije traje četiri godine.
Sredstva za rad Komisije obezbeđuju se u budžetu jedinice lokalne samouprave.
Broj članova, način rada, sastav i druga pitanja od značaja za rad Komisije, određuje se podzakon-
skim aktom koji donosi ministar nadležan za poslove prostornog planiranja i urbanizma i aktom o
obrazovanju Komisije.
Za obavljanje pojedinih stručnih poslova za potrebe Komisije, organ nadležan za obrazovanje Ko-
misije može angažovati druga pravna i fizička lica.
17. Informacija o lokaciji
Član 53
Informacija o lokaciji sadrži podatke o mogućnostima i ograničenjima gradnje na katastarskoj
parceli, odnosno na više katastarskih parcela, na osnovu planskog dokumenta.
Informaciju o lokaciji izdaje organ nadležan za izdavanje lokacijskih uslova u roku od osam dana
od dana podnošenja zahteva, uz naknadu stvarnih troškova izdavanja te informacije.
17a Lokacijski uslovi
Član 53a
Lokacijski uslovi su javna isprava koja sadrži podatke o mogućnostima i ograničenjima gradnje na
katastarskoj parceli koja ispunjava uslove za građevinsku parcelu, a sadrži sve uslove za izradu tehničke
dokumentacije. Lokacijski uslovi se izdaju za izgradnju, odnosno dogradnju objekata za koje se izdaje
građevinska dozvola, kao i za objekte koji se priključuju na komunalnu i drugu infrastrukturu.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, lokacijski uslovi se mogu izdati i za više katastarskih parcela, uz
obavezu investitora da pre izdavanja upotrebne dozvole izvrši spajanje tih parcela u skladu sa ovim
zakonom.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, za izgradnju linijskih infrastrukturnih objekata i objekata ko-
munalne infrastrukture, lokacijski uslovi se mogu izdati za više katastarskih parcela, odnosno delova
katastarskih parcela, uz obavezu investitora da pre izdavanja upotrebne dozvole izvrši spajanje tih
katastarskih parcela, u skladu sa ovim zakonom.
Lokacijske uslove za objekte iz člana 133. ovog zakona izdaje ministarstvo nadležno za poslove
urbanizma, odnosno nadležni organ autonomne pokrajine za objekte iz člana 134. ovog zakona.
Lokacijske uslove za objekte koji nisu određeni u čl. 133. i 134. ovog zakona, izdaje nadležni organ
jedinice lokalne samouprave.
Uz zahtev za izdavanje lokacijskih uslova podnosi se idejno rešenje budućeg objekta, odnosno dela
objekta (skica, crtež, grafički prikaz i sl.).
Lokacijskim uslovima može se predvideti i fazna, odnosno etapna izgradnja.
Član 54
Ako planski dokument, odnosno separat, ne sadrži mogućnosti, ograničenja i uslove za izgradnju
objekata, odnosno sve uslove za priključenje na komunalnu, saobraćajnu i ostalu infrastrukturu, nad-
ležni organ te uslove pribavlja po službenoj dužnosti, o trošku podnosioca zahteva uz naknadu stvar-
nih troškova izdavanja. Imaoci javnih ovlašćenja dužni su da te uslove po zahtevu nadležnog organa
dostave u roku od 15 dana od dana prijema zahteva.
Do donošenja urbanističkog plana u skladu sa ovim zakonom, lokacijski uslovi za dogradnju po-
stojeće komunalne infrastrukture izdaju se u skladu sa faktičkim stanjem u regulaciji postojeće sao-
braćajnice ili druge javne površine.
Član 55
Lokacijski uslovi sadrže sve urbanističke, tehničke i druge uslove i podatke potrebne za izradu
idejnog, odnosno projekta za građevinsku dozvolu i projekta za izvođenje, kao i podatke o:
1) broju i površini katastarske parcele, osim za linijske infrastrukturne objekte i antenske stubove;
2) nazivu planskog dokumenta, odnosno planskom dokumentu i urbanističkom projektu na osno-
vu kojeg se izdaju lokacijski uslovi i pravila građenja za zonu ili celinu u kojoj se nalazi pred-
metna parcela;
3) uslove za priključenje na komunalnu, saobraćajnu i drugu infrastrukturu;
4) podatke o postojećim objektima na toj parceli koje je potrebno ukloniti pre građenja;
5) druge uslove u skladu sa posebnim zakonom.
Član 56
Nadležni organ je dužan da u roku od pet radnih dana od dana pribavljanja svih potrebnih uslova
i drugih podataka od imaoca javnih ovlašćenja izda lokacijske uslove.
Na izdate lokacijske uslove može se podneti prigovor nadležnom opštinskom, odnosno gradskom
veću, u roku od tri dana od dana dostavljanja lokacijskih uslova, a ako je lokacijske uslove izdalo nad-
ležno ministarstvo ili nadležni organ autonomne pokrajine, prigovor se izjavljuje Vladi, preko nadlež-
nog ministarstva.
Član 57
Lokacijski uslovi se izdaju na osnovu prostornog plana područja posebne namene i prostornog
plana jedinice lokalne samouprave, za delove teritorije u obuhvatu plana za koje nije predviđena izrada
urbanističkog plana.
Lokacijski uslovi se izdaju na osnovu plana generalne regulacije, za delove teritorije za koje nije
predviđena izrada plana detaljne regulacije.
Lokacijski uslovi se izdaju na osnovu plana detaljne regulacije.
Ukoliko je planskim dokumentom predviđena izrada urbanističkog projekta, ili je urbanistički
projekat izrađen po zahtevu investitora, lokacijski uslovi se izdaju na osnovu tog planskog dokumenta
i urbanističkog projekta.
Ukoliko je za područje, na kome se nalazi katastarska parcela za koju je podnet zahtev za izdavanje
lokacijskih uslova, predviđena obaveza dalje planske razrade, a takav planski dokument nije donet u
roku propisanom članom 27. stav 6. ovog zakona, lokacijski uslovi izdaju se na osnovu podzakonskog
akta kojim se uređuju opšta pravila parcelacije, uređenja i građenja, i na osnovu postojećeg planskog
dokumenta koji sadrži regulacionu liniju.
Lokacijski uslovi iz stava 5. ovog člana obavezno sadrže: klasu i namenu objekta, položaj objekta
u odnosu na regulacione linije, dozvoljeni indeks zauzetosti parcele, dozvoljenu visinu objekta, bruto
razvijenu građevinsku površinu objekta (BRGP), uslove i način obezbeđenja pristupa parceli i prostora
za parkiranje vozila.
Lokacijski uslovi važe 12 meseci od dana izdavanja ili do isteka važenja građevinske dozvole izdate
u skladu sa tim uslovima, za katastarsku parcelu za koju je podnet zahtev.
Podnosilac zahteva može podneti zahtev za izmenu jednog ili više uslova za projektovanje, odno-
sno priključenje objekta na infrastrukturnu mrežu u kom slučaju se vrši izmena lokacijskih uslova.
19. Dokumenti za sprovođenje prostornih planova
Program implementacije
Član 58
Program implementacije Prostornog plana Republike Srbije utvrđuje mere i aktivnosti za sprovo-
đenje Prostornog plana Republike Srbije za razdoblje od pet godina.
Program implementacije Prostornog plana Republike Srbije donosi Vlada, na predlog ministarstva
nadležnog za poslove prostornog planiranja, u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu Pro-
stornog plana Republike Srbije.
Program implementacije regionalnog prostornog plana utvrđuje mere i aktivnosti za sprovođenje
regionalnog prostornog plana za razdoblje od pet godina.
Program implementacije regionalnog prostornog plana donosi organ nadležan za donošenje pla-
na, u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu regionalnog prostornog plana.
Organ nadležan za poslove prostornog planiranja dužan je da organu koji je doneo Program pod-
nosi godišnje izveštaje o ostvarivanju prostornog plana.
Izmene i dopune programa iz st. 1. i 3. ovog člana, na osnovu analize efekata primenjenih mera i
stanja u prostoru mogu biti izvršene i pre isteka roka od pet godina, na predlog organa nadležnog za
poslove prostornog planiranja.
Član 59
(Brisan)
20. Urbanističko-tehnički dokumenti
20.1. Urbanistički projekat
Član 60
Urbanistički projekat se izrađuje kada je to predviđeno planskim dokumentom ili na zahtev in-
vestitora, za potrebe urbanističko-arhitektonskog oblikovanja površina javne namene i urbanističko-
arhitektonske razrade lokacija.
Član 61
Urbanistički projekat se izrađuje za jednu ili više katastarskih parcela na overenom katastarsko-
topografskom planu.
Urbanističkim projektom za urbanističko-arhitektonsku razradu lokacije može se utvrditi prome-
na i precizno definisanje planiranih namena u okviru planom definisanih kompatibilnosti, prema pro-
ceduri za potvrđivanje urbanističkog projekta utvrđenoj ovim zakonom.
Promena i precizno definisanje planiranih namena, u smislu stava 2. ovog člana, dozvoljena je
kada je planom predviđena bilo koja od kompatibilnih namena.
Član 62
Urbanistički projekat može da izrađuje privredno društvo, odnosno drugo pravno lice ili predu-
zetnik, koji su upisani u odgovarajući registar za izradu urbanističkih planova i izradu tehničke doku-
mentacije.
Izradom urbanističkog projekta rukovodi odgovorni urbanista arhitektonske struke sa odgovara-
jućom licencom.
Član 63
Organ jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove urbanizma potvrđuje da urbanistički pro-
jekat nije u suprotnosti sa važećim planskim dokumentom i ovim zakonom i podzakonskim aktima
donetim na osnovu ovog zakona.
Pre potvrđivanja urbanističkog projekta, organ nadležan za poslove urbanizma organizuje javnu
prezentaciju urbanističkog projekta u trajanju od sedam dana.
Na javnoj prezentaciji se evidentiraju sve primedbe i sugestije zainteresovanih lica.
Po isteku roka za javnu prezentaciju, nadležni organ u roku od tri dana dostavlja urbanistički pro-
jekat sa svim primedbama i sugestijama komisiji za planove.
Komisija za planove dužna je da, u roku od osam dana od dana prijema, razmotri sve primedbe
i sugestije sa javne prezentacije, izvrši stručnu kontrolu i utvrdi da li je urbanistički projekat u su-
protnosti sa planom šireg područja, o čemu sačinjava pismeni izveštaj sa predlogom o prihvatanju ili
odbijanju urbanističkog projekta.
Organ nadležan za poslove urbanizma dužan je da, u roku od pet dana od dana dobijanja predloga
komisije iz stava 5. ovog člana potvrdi ili odbije potvrđivanje urbanističkog projekta i o tome bez od-
laganja pismenim putem obavesti podnosioca zahteva.
Na obaveštenje iz stava 6. ovog člana može se podneti prigovor opštinskom, odnosno gradskom
veću, u roku od tri dana.
Organ koji je potvrdio urbanistički projekat dužan je da u roku od pet dana od dana potvrđivanja
projekta, taj projekat objavi na svojoj internet stranici.
Član 64
Planom generalne regulacije i planom detaljne regulacije može se utvrditi obaveza raspisivanja
urbanističko-arhitektonskog konkursa za rešenje lokacija koje su od značaja za jedinicu lokalne sa-
mouprave.
20.2. Projekat preparcelacije i parcelacije
Član 65
Na većem broju katastarskih parcela može se obrazovati jedna ili više građevinskih parcela na
osnovu projekta preparcelacije, na način i pod uslovima utvrđenim u planskom dokumentu, a ukoliko
planski dokument nije donet, obrazovaće se na osnovu podzakonskog akta kojim se utvrđuju opšta
pravila parcelacije, regulacije i izgradnje.
Na jednoj katastarskoj parceli može se obrazovati veći broj građevinskih parcela, koje se mogu deli-
ti parcelacijom do minimuma utvrđenog primenom pravila o parcelaciji ili ukrupniti preparcelacijom,
a prema planiranoj ili postojećoj izgrađenosti, odnosno, planiranoj ili postojećoj nameni građevinske
parcele, na osnovu projekta parcelacije, pod uslovima i na način propisanim u stavu 1. ovog člana.
Projekat preparcelacije, odnosno parcelacije izrađuje ovlašćeno privredno društvo, odnosno drugo
pravno lice ili preduzetnik koje je upisano u odgovarajući registar. Sastavni deo projekta preparcelaci-
je, odnosno parcelacije je i projekat geodetskog obeležavanja. Izradom projekta preparcelacije, odno-
sno parcelacije rukovodi odgovorni urbanista arhitektonske struke.
Projekat iz stava 3. ovog člana potvrđuje organ jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove
urbanizma, u roku od 10 dana.
Ako nadležni organ utvrdi da projekat preparcelacije, odnosno parcelacije nije urađen u skladu
sa važećim planskim dokumentom, odnosno podzakonskim aktom kojim se utvrđuju opšta pravila
parcelacije, regulacije i izgradnje, obavestiće o tome podnosioca zahteva.
Podnosilac zahteva može podneti prigovor na obaveštenje iz stava 5. ovog člana opštinskom, od-
nosno gradskom veću, u roku od tri dana od dana od dana dostavljanja.
Član 66
Organ nadležan za poslove državnog premera i katastra provodi preparcelaciju, odnosno parce-
laciju.
Uz zahtev za provođenje preparcelacije, odnosno parcelacije podnosi se dokaz o rešenim imo-
vinsko-pravnim odnosima za sve katastarske parcele i projekat preparcelacije, odnosno parcelacije
potvrđen od strane organa nadležnog za poslove urbanizma jedinice lokalne samouprave, čiji sastavni
deo je projekat geodetskog obeležavanja.
Po zahtevu za provođenje preparcelacije, odnosno parcelacije, organ nadležan za poslove državnog
premera i katastra, donosi rešenje o formiranju katastarske/ih parcele/a.
Primerak rešenja dostavlja se i nadležnom organu koji je potvrdio projekat preparcelacije, odno-
sno parcelacije.
Na rešenje iz stava 3. ovog člana može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostavljanja
rešenja.
Pravnosnažno rešenja iz stava 3. ovog člana, organ nadležan za poslove državnog premera i kata-
stra dostavlja i poreskoj upravi na teritoriji na kojoj se nalazi predmetna nepokretnost.
Član 67
Kad je projekat preparcelacije izrađen za potrebe eksproprijacije, kao i za građevinske parcele jav-
ne namene određene na osnovu plana parcelacije sadržanog u planskom dokumentu, uz zahtev za
provođenje preparcelacije podnosi se projekat preparcelacije potvrđen od strane organa nadležnog za
poslove urbanizma.
Organ nadležan za poslove državnog premera i katastra donosi rešenje o formiranju katastarskih
parcela, na osnovu projekta preparcelacije iz stava 1. ovog člana ili na osnovu plana parcelacije za gra-
đevinske parcele javne namene sadržanog u planskom dokumentu.
Na rešenje iz stava 2. ovog člana može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostavljanja
rešenja.
Rešenjem iz stava 2. ovog člana ne menja se vlasnik na novoformiranim katastarskim parcelama.
Primerak rešenja iz stava 2. ovog člana dostavlja se vlasnicima građevinskog zemljišta i podnosi-
ocu zahteva.
20.3. Geodetski elaborat ispravke granica susednih parcela
i spajanje susednih parcela istog vlasnika
Član 68
Ispravka granica susednih katastarskih parcela, spajanje susednih katastarskih parcela istog vla-
snika, kao i spajanje susednih parcela na kojima je isto lice vlasnik ili dugoročni zakupac na osnovu
ranijih propisa, vrši se na osnovu elaborata geodetskih radova.
Elaborat geodetskih radova iz stava 1. ovog člana izrađuje se u skladu sa propisima o državnom
premeru i katastru.
Pre izrade elaborata geodetskih radova, vlasnik katastarske parcele rešava imovinsko pravne od-
nose.
Ukoliko je susedna katastarska parcela u javnoj svojini, saglasnost za ispravku granice daje nad-
ležni pravobranilac.
Vlasnik parcele, nakon izrade elaborata geodetskih radova, podnosi zahtev za ispravku granica
parcele organu nadležnom za poslove državnog premera i katastra.
Uz zahtev iz stava 5. ovog člana, vlasnik podnosi i dokaz o rešenim imovinsko pravnim odnosima.
Prilikom ispravke granice susednih parcela mora se poštovati pravilo da katastarska parcela u jav-
noj svojini koja se pripaja susednoj parceli ne ispunjava uslove za posebnu građevinsku parcelu, kao i
da je manje površine od parcele kojoj se pripaja.
Troškove ispravke granica parcele snosi vlasnik, odnosno zakupac katastarske parcele.
20.3a Urbanističko-arhitektonski konkurs
Član 68a
Urbanističko-arhitektonskim konkursom se bira programsko, urbanističko, kompoziciono ili pej-
zažno rešenje za određenu lokaciju ili idejno arhitektonsko rešenje za jedan ili više objekata, kao i
parterno ili pejzažno uređenje delova ili celine predmetne lokacije.
Konkurs predstavlja skup aktivnosti na prikupljanju i ocenjivanju autorskih rešenja za lokacije koje
su od značaja za jedinicu lokalne samouprave.
Način i postupak za raspisivanje i sprovođenje urbanističko-arhitektonskog konkursa bliže propi-
suje ministar nadležan za poslove urbanizma.
20.4. Posebni slučajevi formiranja građevinske parcele
Član 69
Za građenje, odnosno postavljanje objekata iz člana 2. tač. 26) i 27), elektroenergetskih i elektron-
skih objekata ili komunikacionih mreža i uređaja, može se formirati građevinska parcela koja odstu-
pa od površine ili položaja predviđenih planskim dokumentom za tu zonu, pod uslovom da postoji
pristup objektu, odnosno uređajima, radi održavanja i otklanjanja kvarova ili havarije. Kao dokaz o
rešenom pristupu javnoj saobraćajnoj površini priznaje se i ugovor o uspostavljanju prava službenosti
prolaza sa vlasnikom poslužnog dobra, odnosno saglasnost vlasnika poslužnog dobra.
Za postavljanje stubnih transformatorskih stanica 10/04 kv i 20/04 kv, merno-regulacionih sta-
nica za gas kod potrošača, elektrodistributivnih, elektroprenosnih, anemometorskih i meteoroloških
stubova, kao i stubova elektronskih komunikacija ne primenjuju se odredbe o formiranju građevinske
parcele propisane ovim zakonom.
Za objekte iz stava 1. ovog člana, koji se sastoje iz podzemnih i nadzemnih delova, građevinska
parcela formira se za nadzemne delove tih objekata (glavni objekat, ulazna i izlazna mesta, reviziona
okna i sl.), dok se za podzemne delove tog objekta u trasi koridora ne formira posebna građevinska
parcela.
Za nadzemne elektroenergetske vodove i elise vetroturbina ne formira se posebna građevinska
parcela.
Ukoliko se nadzemni linijski infrastrukturni objekat prostire preko teritorija dve ili više katastar-
skih opština, pre izdavanja upotrebne dozvole, formira se jedna ili više građevinskih parcela, tako da
jedna građevinska parcela predstavlja zbir delova pojedinačnih katastarskih parcela unutar granice
katastarske opštine, osim u slučaju kada je kao dokaz o rešenim imovinsko-pravnim odnosima u po-
stupku izdavanja građevinske dozvole podnet ugovor o pravu službenosti, u skladu sa ovim zakonom.
Objekti iz stava 1. ovog člana mogu se graditi i na poljoprivrednom zemljištu, uz prethodno pri-
bavljenu saglasnost ministarstva nadležnog za poslove poljoprivrede. Za potrebe izgradnje navedenih
objekata na poljoprivrednom zemljištu, mogu se primenjivati odredbe ovog zakona koje se odnose na
preparcelaciju, parcelaciju i ispravku granica susednih parcela, kao i odredbe o odstupanju od površi-
ne ili položaja predviđenih planskim dokumentom u skladu sa stavom 1. ovog člana.
Zemljište iznad podzemnog linijskog infrastrukturnog objekta ne mora predstavljati površinu jav-
ne namene. Iznad podzemnog infrastrukturnog objekta izuzetno mogu se graditi objekti u skladu
sa ovim zakonom, uz pribavljanje tehničkih uslova u skladu sa posebnim zakonom, zavisno od vrste
infrastrukturnog objekta.
Kao dokaz o rešenim imovinsko-pravnim odnosima na zemljištu, za objekte iz st. 1. i 2. ovog člana,
može se podneti i ugovor o ustanovljavanju prava službenosti, odnosno ugovor o zakupu zemljišta u
privatnoj svojini sa vlasnikom zemljišta, zaključen u skladu sa posebnim propisima, kao i ugovor o
uspostavljanju prava službenosti zaključen sa vlasnikom, odnosno korisnikom zemljišta koji je imalac
javnih ovlašćenja, na period koji odredi vlasnik, odnosno korisnik zemljišta. Za izgradnju, dogradnju
ili rekonstrukciju komunalne infrastrukture i linijskih infrastrukturnih i elektroenergetskih objekata,
kao dokaz o rešenim imovinsko-pravnim odnosima na zemljištu, može se, umesto propisanih dokaza
iz ovog člana i drugih dokaza propisanih ovim zakonom dostaviti i popis katastarskih parcela sa pri-
loženim saglasnostima vlasnika, odnosno korisnika zemljišta. Kada se kao dokaz o rešenim imovin-
sko-pravnim odnosima na zemljištu prilaže ugovor o ustanovljavanju prava službenosti ili saglasnost
vlasnika ili korisnika zemljišta, organ nadležan za poslove državnog premera i katastra upisuje pravo
svojine samo na objektu, a ugovor, odnosno saglasnost vlasnika se upisuje u list nepokretnosti koji
vodi organ nadležan za poslove državnog premera i katastra.
Kada je Republika Srbija vlasnik zemljišta na kome nije upisano pravo korišćenja u korist nekog
drugog lica, Republička direkcija za imovinu Republike Srbije, u ime Republike Srbije, daje saglasnost
ili zaključuje ugovore o uspostavljanju prava službenosti na tom zemljištu.
Na zemljištu iznad podzemnih delova objekta iz stava 1. ovog člana i na zemljištu ispod vodova
visokonaponskih dalekovodova i elisa vetroturbina, investitor ima pravo prolaza ili preleta ispod, od-
nosno iznad zemljišta, uz obavezu sopstvenika, odnosno držaoca tog zemljišta da ne ometa izgradnju,
održavanje i upotrebu tog objekta.
U slučaju iz stava 10. ovog člana, ne dostavlja se dokaz o rešenim imovinsko pravnim odnosima u
smislu ovog zakona, niti se formira građevinska parcela za predmetno zemljište.
Investitor za izgradnju objekata iz stava 1. ovog člana ima pravo prolaza i provoza preko susednog
i okolnog zemljišta koje je u svojini drugih vlasnika, radi izvođenja radova u toku izgradnje, kada to
zahteva tehnološki postupak i na način koji je u skladu sa takvim tehnološkim postupkom.
Svi vlasnici i držaoci susednog i okolnog zemljišta dužni su da omoguće nesmetani pristup gradili-
štu i trpe izvođenje radova za potrebe izgradnje objekta ili uređaja iz stava 1. ovog člana.
Investitor je dužan da vlasnicima ili držaocima susednog ili okolnog zemljišta nadoknadi štetu
koja bude pričinjena prolazom i prevozom i vrati zemljište u prvobitno stanje. Ako ne bude postignut
sporazum o visini naknade štete, odluku o tome donosi nadležni sud.
20.5. Određivanje zemljišta za redovnu upotrebu objekta u posebnim slučajevima
Član 70
Zemljište za redovnu upotrebu jeste zemljište ispod objekta i zemljište oko objekta, koje ispunjava
uslove za građevinsku parcelu i koje po sprovedenom postupku, u skladu sa ovim zakonom, postaje
katastarska parcela.
Zemljište za redovnu upotrebu objekta izgrađenog u otvorenom stambenom bloku jeste zemljište
ispod objekta, a po zahtevu podnosioca zahteva u postupku legalizacije, nadležni organ može odre-
diti građevinsko zemljište ispod objekta kao zemljište za redovnu upotrebu, uz obavezu podnosioca
zahteva da u roku od pet godina od dana pravnosnažnosti rešenja o legalizaciji pokrene postupak za
utvrđivanje zemljišta za redovnu upotrebu, u skladu sa ovim zakonom.
Zahtev za utvrđivanje zemljišta za redovnu upotrebu objekta i formiranje građevinske parcele
podnosi se organu jedinice lokalne samouprave nadležnom za imovinsko-pravne (u daljem tekstu:
nadležni organ) odnose ako:
1) postojeća katastarska parcela na kojoj je objekat sagrađen predstavlja samo zemljište ispod
objekta, osim u slučaju propisanim ovim zakonom;
2) se radi o objektu za koji je podnet zahtev za legalizaciju za koji je nadležni organ utvrdio da
postoji mogućnost legalizacije ili objektu koji je upisan u evidenciju o nepokretnosti i pravima
na njima u skladu sa ranije važećim zakonima kojima je uređivana legalizacija objekata ili na
osnovu Zakona o legalizaciji objekata („Službeni glasnik RS”, br. 95/13 i 117/14), kada je takav
objekat izgrađen na građevinskom zemljištu na kome je kao nosilac prava korišćenja, odnosno
vlasnik upisana Republika Srbija, autonomna pokrajina, jedinica lokalne samouprave ili pravno
lice čiji su osnivači Republika Srbija, autonomna pokrajina, jedinica lokalne samouprave ili ne-
ko drugo pravno, odnosno fizičko lice;
3) se radi o objektu koji je upisan u evidenciju o nepokretnosti i pravima na njima u skladu sa
Zakonom o posebnim uslovima za upis prava svojine na objektima izgrađenim bez građevinske
dozvole („Službeni glasnik RS”, broj 25/13), kada je takav objekat izgrađen na građevinskom ze-
mljištu na kome je kao nosilac prava korišćenja, odnosno vlasnik upisana Republika Srbija, au-
tonomna pokrajina, jedinica lokalne samouprave ili pravno lice čiji su osnivači Republika Srbija,
autonomna pokrajina, jedinica lokalne samouprave ili neko drugo pravno, odnosno fizičko lice.
Uz zahtev iz stava 3. ovog člana vlasnik objekta dostavlja dokaz o pravu svojine i osnov sticanja,
odnosno dokaz da je po podnetom zahtevu organ nadležan za poslove legalizacije utvrdio moguć-
nost legalizacije, odnosno doneo rešenje o legalizaciji objekta, kopiju plana parcele i uverenje organa
nadležnog za poslove državnog premera i katastra da li je izvršeno obeležavanje, odnosno formiranje
katastarske parcele i po kom osnovu.
Po prijemu zahteva iz stava 3. ovog člana nadležni organ pribavlja po službenoj dužnosti od organa
nadležnog za poslove urbanizma izveštaj da li postojeća katastarska parcela ispunjava uslove da bude
određena kao zemljište za redovnu upotrebu objekta i uslove za građevinsku parcelu, odnosno da li je,
radi utvrđivanja zemljišta za redovnu upotrebu objekta potrebno izraditi projekat preparcelacije, od-
nosno parcelacije, da li postoje urbanistički uslovi za izradu ovih projekata, odnosno pribavi mišljenje,
ako je već izvršeno obeležavanje ili formiranje katastarske parcele, da izrada projekta preparcelacije,
odnosno parcelacije nije potrebna. Ako organ za poslove urbanizma utvrdi da je potrebna izrada pro-
jekta preparcelacije, odnosno parcelacije, izveštaj sadrži i predlog za formiranje građevinske parcele.
Izveštaj iz stava 5. ovog člana, kao i projekat preparcelacije, odnosno parcelacije, izrađuju se u skla-
du sa uslovima sadržanim u važećem planskom dokumentu, a naročito sa uslovima koji se odnose na
položaj postojećeg objekta u odnosu na regulaciju i granice katastarske parcele, uslove i način pristupa
katastarskoj parceli, opšti minimum u pogledu površine koji parcela mora ispunjavati u odnosu na na-
menu i površinu postojećeg objekta ili u skladu sa opštim pravilima za formiranje građevinske parcele
propisanim u podzakonskom aktu kojim se uređuju opšta pravila za parcelaciju, regulaciju i izgradnju.
Ako izveštaj iz stava 5. ovog člana sadrži obavezu izrade projekta preparcelacije, odnosno par-
celacije, nadležni organ obaveštava podnosioca zahteva o potrebi izrade projekta, sa predlogom za
formiranje katastarske parcele.
Ako se na osnovu izveštaja iz stava 5. ovog člana utvrdi da nema urbanističkih uslova za izradu
projekta preparcelacije, odnosno parcelacije, nadležni organ o tome obaveštava podnosioca zahteva,
koji ima pravo da u roku od tri dana od dana dobijanja obaveštenja podnese prigovor opštinskom,
odnosno gradskom veću.
Rešenje o utvrđivanju zemljišta za redovnu upotrebu i formiranju građevinske parcele, po sprove-
denom postupku, donosi nadležni organ.
Rešenjem iz stava 9. ovog člana određuju se svi elementi potrebni za formiranje katastarske parcele,
odnosno utvrđuje se da je postojeća katastarska parcela istovremeno i građevinska parcela, a sastavni
deo rešenja je potvrđeni projekat preparcelacije, odnosno parcelacije koji sadrži projekat geodetskog
obeležavanja, odnosno konstataciju da je katastarska parcela već obeležena, odnosno formirana.
Rešenjem iz stava 9. ovog člana utvrđuje se prestanak prava korišćenja, odnosno prava svojine
dotadašnjeg korisnika, odnosno vlasnika građevinskog zemljišta i pravo vlasnika objekta da pravo
svojine na građevinskom zemljištu stekne neposrednom pogodbom, po tržišnoj ceni, u skladu sa ovim
zakonom.
Na rešenje iz stava 9. ovog člana može se izjaviti žalba ministarstvu nadležnom za poslove građe-
vinarstva, u roku od 15 dana od dana dostavljanja rešenja.
Pravnosnažno rešenje iz stava 9. ovog člana je osnov za provođenje promene kod organa nadlež-
nog za poslove državnog premera i katastra.
Ako je građevinska parcela formirana do 11. septembra 2009. godine u skladu za zakonom, nad-
ležni organ tu činjenicu prihvata kao stečeno pravo u postupku određivanja zemljišta za redovnu upo-
trebu objekta.
Čl. 71-81
(Brisano)
IV GRAĐEVINSKO ZEMLJIŠTE
Vlasnik katastarske parcele kojoj je promenjena namena iz šumskog u građevinsko zemljište dužan
je da plati naknadu za promenu namene zemljišta pre izdavanja lokacijskih uslova, odnosno građevin-
ske dozvole, u skladu sa zakonom kojim se uređuju šume.
Promena namene iz šumskog u građevinsko zemljište sadržana u planskom dokumentu se smatra
opštim interesom u skladu sa članom 10. Zakona o šumama („Službeni glasnik RS”, br. 30/10 i 93/12).
Od dana stupanja na snagu planskog dokumenta kojim je izvršena promena namene šumskog ze-
mljišta u građevinsko zemljište, vlasnik takvog zemljišta ostvaruje sva prava vlasnika na građevinskom
zemljištu, u skladu sa ovim zakonom.
4.3. Izgrađeno i neizgrađeno građevinsko zemljište
Član 90
Građevinsko zemljište može biti izgrađeno i neizgrađeno.
Izgrađeno građevinsko zemljište je zemljište na kome su izgrađeni objekti namenjeni za trajnu
upotrebu, u skladu sa zakonom.
Neizgrađeno građevinsko zemljište je zemljište na kome nisu izgrađeni objekti, na kome su izgra-
đeni objekti bez građevinske dozvole i privremeni objekti.
4.4. Uređeno i neuređeno građevinsko zemljište
Član 91
Građevinsko zemljište može biti uređeno i neuređeno.
Uređeno građevinsko zemljište je zemljište koje je u skladu sa planskim dokumentom komunalno
opremljeno za građenje i korišćenje (izgrađen pristupni put, elektromreža, obezbeđeno snabdevanje
vodom i obezbeđeni drugi uslovi).
4.5. Pripremanje i opremanje građevinskog zemljišta sredstvima fizičkih ili pravnih lica
Član 92
Građevinsko zemljište koje nije uređeno u smislu ovog zakona, a nalazi se u obuhvatu planskog
dokumenta na osnovu koga se mogu izdati lokacijski uslovi, odnosno građevinska dozvola, može se
pripremiti, odnosno opremiti i sredstvima fizičkih ili pravnih lica.
Lice iz stava 1. ovog člana podnosi nadležnom organu jedinice lokalne samouprave, odnosno li-
cu iz člana 94. ovog zakona, predlog o finansiranju pripremanja, odnosno opremanja građevinskog
zemljišta, po kome je nadležni organ dužan da postupi u roku od 15 dana od dana prijema predloga.
Nadležni organ, odnosno lice iz člana 94. ovog zakona može sa licem iz stava 1. ovog člana zaklju-
čiti ugovor o zajedničkom pripremanju, odnosno opremanju građevinskog zemljišta, koji naročito
sadrži:
1) podatke o lokaciji, odnosno zoni u kojoj se planira opremanja građevinskog zemljišta;
2) podatke iz planskog dokumenta i tehničke uslove za izgradnju;
3) podatke iz programa uređivanja građevinskog zemljišta;
4) granice lokacije koja se priprema, odnosno oprema sa popisom katastarskih parcela;
5) dinamiku i rok izgradnje;
6) obavezu jedinice lokalne samouprave kao investitora da obezbedi stručni nadzor u toku izvo-
đenja radova;
7) određivanje učešća svake ugovorne strane u obezbeđivanju, odnosno finansiranju izrade tehnič-
ke dokumentacije i stručne kontrole tehničke dokumentacije, izvođenju radova i izboru izvo-
đača radova, kao i drugih troškova u vezi sa opremanjem građevinskog zemljišta, uključujući
visinu i rokove obezbeđivanja finansijskih i drugih sredstava;
8) određivanje objekata koji se grade i koji će preći u svojinu jedinice lokalne samouprave;
9) određivanje iznosa učešća lica iz stava 1. ovog člana u finansiranju pripremanja, odnosno opre-
manja građevinskog zemljišta koji će biti umanjen za iznos doprinosa za uređivanje građevin-
skog zemljišta;
10) sredstva obezbeđenja ispunjenja obaveza ugovornih strana.
5. Uređivanje građevinskog zemljišta
Član 93
Uređivanje građevinskog zemljišta obuhvata njegovo pripremanje i opremanje.
Pripremanje zemljišta obuhvata istražne radove, izradu geodetskih, geoloških i drugih podloga,
izradu planske i tehničke dokumentacije, programa za uređivanje zemljišta, raseljavanje, uklanjanje
objekata, saniranje terena i druge radove.
Pored radova iz stava 2. ovog člana, na područjima koja su bila izložena ratnim dejstvima, obavlja
se i provera o postojanju zaostalih eksplozivnih sredstava, u skladu sa zakonom.
Opremanje zemljišta obuhvata izgradnju objekata komunalne infrastrukture i izgradnju i uređenje
površina javne namene.
Član 94
Uređivanje građevinskog zemljišta obavlja se u skladu sa važećim planskim dokumentom prema
srednjoročnim i godišnjim programima uređivanja koje donosi jedinica lokalne samouprave, uz stara-
nje o zaštiti, racionalnom i održivom korišćenju zemljišta.
Radi obezbeđivanja uslova za uređivanje, upotrebu, unapređivanje i zaštitu građevinskog zemlji-
šta, Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave može da osnuje privredno
društvo, javno preduzeće, odnosno drugu organizaciju ili da vršenje ovih poslova obezbedi na drugi
način, u skladu sa zakonom, odnosno statutom.
6. Izvori finansiranja uređivanja građevinskog zemljišta
Član 95
Finansiranje uređivanja građevinskog zemljišta obezbeđuje se iz sredstva ostvarenih od:
1) doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta;
2) zakupnine za građevinsko zemljište;
3) otuđenja ili razmene građevinskog zemljišta;
4) pretvaranja prava zakupa u pravo svojine, u skladu sa ovim zakonom;
5) drugih izvora u skladu sa zakonom.
6.1. Doprinos za uređivanje građevinskog zemljišta
Član 96
Za uređivanje građevinskog zemljišta plaća se doprinos jedinici lokalne samouprave na čijoj teri-
toriji je planirana izgradnja objekta.
Novčana sredstva dobijena od doprinosa za uređenje građevinskog zemljišta koriste se za uređi-
vanje (pripremanje i opremanje) građevinskog zemljišta, pribavljanje građevinskog zemljišta u javnu
svojinu i izgradnju i održavanje objekata komunalne infrastrukture.
Član 97
Doprinos za uređivanje građevinskog zemljišta plaća investitor.
Iznos doprinosa se utvrđuje rešenjem o izdavanju građevinske dozvole tako što se osnovica koju
čini prosečna cena kvadratnog metra stanova novogradnje u jedinici lokalne samouprave, odnosno
gradskoj opštini, prema poslednjim objavljenim podacima organa nadležnog za poslove statistike,
pomnoži sa ukupnom neto površinom objekta koji je predmet gradnje, izraženom u metrima kva-
dratnim, i sa koeficijentom zone i koeficijentom namene objekta koje utvrđuje jedinica lokalne samo-
uprave.
Koeficijent zone iz stava 2. ovog člana ne može biti veći od 0,1, a koeficijent namene ne može biti
veći od 1,5.
Iznos doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta se umanjuje za troškove infrastrukturnog
opremanja građevinskog zemljišta sredstvima investitora, na osnovu ugovora zaključenog u skladu sa
članom 92. ovog zakona, kao i za vrednost zemljišta koje investitor ustupa jedinici lokalne samouprave
za izgradnju infrastrukturnih objekata.
Jedinica lokalne samouprave najkasnije do 30. novembra tekuće godine utvrđuje koeficijente iz
stava 2. ovog člana.
Investitor koji dostavi odgovarajuće sredstvo obezbeđenja plaćanja ima pravo da iznos doprinosa
za uređivanje građevinskog zemljišta isplati u najmanje 36 mesečnih rata, a onaj koji plaća naknadu
jednokratno, pre podnošenja prijave radova, ima pravo na umanjenje u iznosu od najmanje 30%, u
skladu sa odlukom jedinice lokalne samouprave.
Skupština jedinice lokalne samouprave opštim aktom utvrđuje zone i vrste namena objekta iz
stava 2. ovog člana, iznose koeficijenata zone i koeficijenata namene, kriterijume, iznos i postupak
umanjivanja doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta posebna umanjenja iznosa doprinosa
za nedostajuću infrastrukturu kao i uslove i način obračuna umanjenja iz stava 5. ovog člana, i druge
pogodnosti za investitore, metod valorizacije u slučaju plaćanja u ratama kao i druga pitanja od zna-
čaja za obračun i naplatu doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta, u skladu sa ovim zakonom,
a svojim pojedinačnim aktom može predvideti dodatne pogodnosti za plaćanje doprinosa za objekte
od posebnog značaja za razvoj jedinice lokalne samouprave. Ne mogu se predvideti umanjenja iznosa
doprinosa za objekte stanogradnje, osim po osnovu propisanom u stavu 5. ovog člana, kao i za objekte
socijalnog stanovanja kod kojih je investitor Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokal-
ne samouprave.
Doprinos za uređivanje građevinskog zemljišta ne obračunava se za objekte javne namene u javnoj
svojini, objekte komunalne i druge infrastrukture, proizvodne i skladišne objekte, podzemne etaže
objekata visokogradnje (prostor namenjen za garažiranje vozila, podstanice, trafostanice, ostave, ve-
šernice i sl.), osim za delove podzemne etaže koje se koriste za komercijalne delatnosti, otvorena dečja
igrališta, otvorene sportske terene i atletske staze.
Doprinos za uređivanje građevinskog zemljišta se plaća kada se namena objekta, odnosno dela
objekta, menja iz jedne namene u drugu namenu za koju je propisan veći iznos doprinosa.
Investitor koji uklanja postojeći objekat koji je izgrađen u skladu sa zakonom, u cilju izgradnje
novog objekta na istoj lokaciji, plaća doprinos za uređivanje građevinskog zemljišta samo za razliku u
broju kvadrata korisne površine između objekta koji planira da izgradi i objekta koji se uklanja.
Ako za jedinicu lokalne samouprave nisu objavljeni podaci o prosečnoj ceni kvadratnog metra
stanova novogradnje, doprinos iz stava 1. biće utvrđen na osnovu proseka iznosa prosečnih cena kva-
dratnog metra stanova novogradnje u svim jedinicama lokalne samouprave istog stepena razvijenosti
u skladu sa zakonom kojim se uređuje regionalni razvoj, za koje su ti podaci objavljeni.
Po zahtevu jedinice lokalne samouprave, u cilju realizacije projekta od značaja za lokalni eko-
nomski razvoj, Vlada Republike Srbije može odobriti visinu naknade u drugačijem iznosu od iznosa
predviđenog stavom 2. ovog člana.
Član 98
Iznos, način plaćanja doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta i sredstvo obezbeđenja u
slučaju plaćanja na rate su sastavni deo rešenja o građevinskoj dozvoli.
Kada nadležni organ po zahtevu investitora izda građevinsku dozvolu usled promena u toku gra-
đenja, sastavni deo tog rešenja je novi obračun doprinosa.
Sastavni deo rešenja o upotrebnoj dozvoli je konačni obračun doprinosa.
Najkasnije do podnošenja prijave radova, investitor je dužan da izvrši uplatu doprinosa za uređi-
vanje građevinskog zemljišta u celosti, odnosno ako plaća na rate da uplati prvu ratu i dostavi sredstvo
obezbeđenja plaćanja.
Kao sredstvo obezbeđenja plaćanja doprinosa, investitor je dužan da:
1) do momenta prijave radova, dostavi neopozivu bankarsku garanciju, naplativu na prvi poziv,
bez prigovora koja glasi na ukupan iznos nedospelih rata i koja je izdata na rok koji mora biti
duži tri meseca od dana dospeća poslednje rate, ili
2) uspostavi hipoteku na objektu koji vredi najmanje 30% više od ukupnog iznosa nedospelih rata,
u korist jedinice lokalne samouprave.
Investitor koji gradi objekat čija ukupna bruto razvijena građevinska površina ne prelazi 200 m² i
koji ne sadrži više od dve stambene jedinice nije u obavezi da podnese sredstvo obezbeđenja u slučaju
plaćanja doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta na rate.
6.2. Otuđenje, razmena i davanje u zakup i pribavljanje građevinskog zemljišta u javnoj svojini
Član 99
Otuđenje neizgrađenog građevinskog zemljišta u javnoj svojini sprovodi se javnim nadmetanjem
ili prikupljanjem ponuda javnim oglasom, po tržišnim uslovima, u skladu sa ovim zakonom.
Otuđenje građevinskog zemljišta iz stava 1. ovog člana, kada je vlasnik građevinskog zemljišta u
javnoj svojini Republika Srbija, sprovodi Republička direkcija za imovinu Republike Srbije, odnosno
nadležni organ autonomne pokrajine, kada je vlasnik građevinskog zemljišta u javnoj svojini auto-
nomna pokrajina. Otuđenje građevinskog zemljišta, kada je vlasnik građevinskog zemljišta u javnoj
svojini jedinica lokalne samouprave sprovodi jedinica lokalne samouprave, odnosno lice iz člana 94.
stav 2. ovog zakona.
Pod otuđenjem građevinskog zemljišta smatra se i razmena nepokretnosti. U slučaju razmene iz-
među vlasnika građevinskog zemljišta u javnoj, zadružnoj i privatnoj svojini, ne sprovodi se postupak
javnog nadmetanja ni prikupljanja ponuda javnim oglasom, imajući u vidu pravnu prirodu instituta
razmene. Predmet razmene može biti izgrađeno i neizgrađeno građevinsko zemljište.
Uslove, način i postupak razmene nepokretnosti utvrđuje Vlada.
Postupak, uslove, način i program otuđenja građevinskog zemljišta u javnoj svojini autonomne
pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, uređuje autonomna pokrajina, odnosno jedinica
lokalne samouprave.
Postojeće i planirane površine javne namene ne mogu se otuđiti iz javne svojine.
Građevinsko zemljište u javnoj svojini ne može se otuđiti ili dati u zakup, ako nije donet planski
dokument na osnovu koga se izdaju lokacijski uslovi, odnosno građevinska dozvola.
Rok za podnošenje prijava za javno nadmetanje, odnosno prikupljanje ponuda iz stava 1. ovog
člana, ne može biti kraći od 30 dana od dana javnog oglašavanja.
Građevinsko zemljište u javnoj svojini se otuđuje licu koje ponudi najveću cenu za to zemljište, ko-
ja se naknadno ne može umanjivati. Pod umanjenjem najveće cene ne smatra se popust koji odobrava
vlasnik građevinskog zemljišta u javnoj svojini za jednokratno plaćanje određene cene, u skladu sa
podzakonskim aktom ili opštim aktom vlasnika zemljišta kojim se uređuje raspolaganje građevinskim
zemljištem.
Izuzetno od odredbe stava 9. ovog člana, jedinica lokalne samouprave može otuđiti neizgrađe-
no građevinsko zemljište po ceni koja je manja od tržišne cene ili otuđiti građevinsko zemljište bez
naknade, uz prethodno pribavljenu saglasnost Vlade, ako se radi o realizaciji investicionog projekta
kojim se unapređuje lokalni ekonomski razvoj.
Bliže uslove i način za otuđenje građevinskog zemljišta iz stava 10. ovog člana propisuje Vlada, u
skladu sa propisima o kontroli državne pomoći.
Izuzetno od odredbe stava 9. ovog člana, Republika Srbija, autonomna pokrajina, odnosno jedi-
nica lokalne samouprave, mogu otuđiti građevinsko zemljište po ceni koja je manja od tržišne cene
ili otuđiti bez naknade, kada se radi o ispunjavanju ugovornih obaveza nastalih do dana stupanja na
snagu ovog zakona, po osnovu ugovora u kome je Republika Srbija jedna od ugovornih strana, odno-
sno otuđiti ili dati u zakup po ceni, odnosno zakupnini koja je manja od tržišne cene ili otuđiti ili dati
u zakup bez naknade kada se radi o realizaciji projekata za izgradnju objekata od značaja za Republiku
Srbiju, kao i kada se radi o međusobnom raspolaganju između vlasnika građevinskog zemljišta u jav-
noj svojini. Bliže uslove, način i postupak otuđenja građevinskog zemljišta propisuje Vlada.
O otuđenju ili razmeni građevinskog zemljišta u javnoj svojini, po sprovedenom postupku javnog
nadmetanja, prikupljanja ponuda ili neposredne pogodbe, nadležni organ donosi odluku, koja se do-
stavlja svim učesnicima u postupku javnog nadmetanja, odnosno prikupljanja ponuda.
Vlasnik građevinskog zemljišta u javnoj svojini i lice kome se građevinsko zemljište otuđuje, za-
ključuju ugovor u roku od 30 dana od dana donošenja odluke iz stava 13. ovog člana.
Građevinsko zemljište u javnoj svojini može se dati u zakup u slučaju iz člana 86. ovog zakona.
Ugovor o zakupu građevinskog zemljišta u javnoj svojini sadrži naročito: podatke o katastarskoj
parceli, nameni i veličini budućeg objekta, o visini zakupnine, roku trajanja zakupa, roku i načinu
plaćanja doprinosa za uređivanje zemljišta, uslove za uređivanje ako se u zakup daje neuređeno građe-
vinsko zemljište, roku u kome zemljište mora da se privede nameni, prava i obaveze u slučaju neizvr-
šenja obaveza, način rešavanja sporova, kao i postupku i uslovima za izmenu ili raskid ugovora, kao i
uslove pod kojima se zakupcu predmetno zemljište može dati u svojinu. Kada je ugovorom o zakupu
predviđeno plaćanje na više rata, obavezno se propisuje način usklađivanja visine zakupa sa indeksom
potrošačkih cena u Republici Srbiji, prema objavljenim podacima nadležne organizacije za poslove
vođenja statistike.
Vlasnik građevinskog zemljišta u javnoj svojini bliže uređuje uslove, postupak, način i sadržinu
ugovora o otuđenju ili davanju u zakup.
Učesnik javnog nadmetanja, odnosno učesnik u postupku prikupljanja ponuda koji smatra da je
građevinsko zemljište otuđeno ili dato u zakup suprotno odredbama ovog zakona, te da mu je na taj
način povređeno pravo, može podneti nadležnom sudu tužbu za poništaj ugovora u roku od osam
dana od saznanja za zaključenje ugovora, a najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja ugovora.
Građevinsko zemljište se pribavlja u javnu svojinu u skladu sa odredbama Zakona o javnoj svojini
koje se odnose na pribavljanje drugih nepokretnosti u javnu svojinu.
Pribavljanje neizgrađenog građevinskog zemljišta u javnu svojinu za potrebe uređenja površina
javne namene, može se, osim u postupku propisanim zakonom kojim se uređuje eksproprijacija, spro-
vesti i sporazumom sa vlasnikom građevinskog zemljišta, na način i u postupku koji se uređuje opštim
aktom jedinice lokalne samouprave.
Pribavljanjem građevinskog zemljišta u javnu svojinu smatra se i razmena nepokretnosti.
Član 100
Građevinsko zemljište u javnoj svojini se može otuđiti ili dati u zakup neposrednom pogodbom
u slučaju:
1) izgradnje objekata za potrebe obavljanja poslova iz nadležnosti državnih organa i organizacija,
organa jedinica teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, kao i drugih objekata u javnoj
svojini;
2) ispravke granica susednih katastarskih parcela;
3) formiranja građevinske parcele u skladu sa članom 70. ovog zakona;
4) otuđenja iz člana 99. st. 10. i 12. ovog zakona, odnosno davanja u zakup iz člana 86.;
5) sporazumnog davanja zemljišta ranijem vlasniku nepokretnosti koja je bila predmet ekspropri-
jacije, u skladu sa propisima o eksproprijaciji;
6) otuđenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u postupku vraćanja oduzete imovine i obešteće-
nja u skladu sa posebnim zakonom;
7) razmene građevinskog zemljišta.
U slučaju davanja koncesije ili poveravanja komunalne delatnosti u skladu sa posebnim zakonima,
građevinsko zemljište se može dati u zakup bez naknade, na vremenski period predviđen ugovorom o
koncesiji, odnosno na vremenski period na koji je povereno obavljanje komunalne delatnosti.
Radi ostvarivanja javno-privatnog partnerstva, neizgrađeno građevinsko zemljište u javnoj svo-
jini može se dati u zakup bez naknade privatnom partneru na rok na koji je zaključen javni ugovor
u skladu sa zakonom kojim se uređuje javno-privatno partnerstvo i koncesije, odnosno unositi kao
osnivački ulog u privredna društva, a vlasnik građevinskog zemljišta u javnoj svojini može sa fizičkim
ili pravnim licem zaključiti i ugovor o zajedničkoj izgradnji jednog ili više objekata.
Neizgrađeno građevinsko zemljište u javnoj svojini može se unositi kao osnivački ulog u javno
preduzeće.
Vlada bliže propisuje način i uslove za ulaganje iz st. 3. i 4. ovog člana.
7. Izmena ugovora o zakupu građevinskog zemljišta
Član 101
Ako se promeni vlasnik objekta, odnosno posebnog fizičkog dela objekta koji je izgrađen ili se
gradi na građevinskom zemljištu u javnoj svojini, koje se koristi po osnovu ugovora o zakupu zaklju-
čenom u skladu sa zakonom, zakupodavac će, na zahtev zakupca, izmeniti ugovor o zakupu tako što
će na mesto, odnosno pored dotadašnjeg zakupca stupiti novi vlasnik objekta, odnosno dela objekta.
Uz zahtev za izmenu ugovora o zakupu dostavlja se ugovor o kupovini objekta ili kupovini objekta
u izgradnji, odnosno drugi pravni osnov kojim se stiče pravo svojine na objektu ili objektu u izgradnji,
koji je overen u skladu sa zakonom, sa potvrdom poreske uprave o izmirenju poreza po tom pravnom
osnovu ili sa potvrdom poreske uprave o oslobađanju od poreske obaveze, odnosno pravnosnažno
rešenje o nasleđivanju.
Zakupodavac zaključuje sa novim vlasnikom objekta ugovor o izmeni ugovora o zakupu, koji po
potpisivanju predstavlja osnov za promenu upisa zakupca u javnoj knjizi o evidenciji nepokretnosti i
pravima na njima. Prava i obaveze za novog zakupca nastaju danom upisa prava zakupa u javnu knjigu
o nepokretnosti i pravima na njima.
Po upisu prava svojine na objektu koji je izgrađen ili za koji je naknadno izdata građevinska i upo-
trebna dozvola u postupku legalizacije na građevinskom zemljištu koje se koristi po osnovu ugovora o
zakupu zaključenog u skladu sa ovim zakonom, na zahtev zakupca, zakupodavac i zakupac zaključuju
ugovor o raskidu ugovora o zakupu i eventualno drugi ugovor u skladu sa važećim propisima, kojim
će regulisati način i uslove izmirenja, odnosno ispunjenja ugovornih obaveza iz ugovora o zakupu.
Uslove, način i postupak za izmenu ugovora iz stava 4. ovog člana (način prenošenja preostalog
duga, oslobađanje od plaćanja ugovorene zakupnine ako je plaćena tržišna vrednost građevinskog
zemljišta, davanje saglasnosti za pretvaranje prava zakupa u pravo svojine bez naknade i sl.) uređuje
vlasnik građevinskog zemljišta u javnoj svojini.
8. Pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine na građevinskom zemljištu bez naknade
Član 102
Pravo korišćenja na građevinskom zemljištu, pretvara se u pravo svojine, bez naknade.
Pravo svojine iz stava 1. ovog člana stiče se danom stupanja na snagu ovog zakona, a upis prava
svojine vrši organ nadležan za poslove državnog premera i katastra, po službenoj dužnosti.
Pravo svojine na katastarskoj parceli upisuje se u korist lica koje je upisano kao vlasnik objekta,
odnosno objekata koji se nalaze na toj parceli, odnosno u vlasništvu lica koje je upisano kao nosilac
prava korišćenja na katastarskoj parceli na neizgrađenom građevinskom zemljištu, osim za lica iz čla-
na 102. stav 9. ovog zakona.
Republici Srbiji, autonomnoj pokrajini, odnosno jedinici lokalne samouprave, koji su upisani kao
nosioci prava korišćenja na neizgrađenom i izgrađenom zemljištu u državnoj svojini u javnoj knjizi o
evidenciji nepokretnosti i pravima na njima, dana 11. septembra 2009. godine, kao danom stupanja na
snagu Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS”, broj 72/09), prestaje pravo korišćenja na
tim nepokretnostima i prelazi u pravo javne svojine, u korist Republike Srbije, autonomne pokrajine,
odnosno jedinice lokalne samouprave, bez naknade.
Pravnim licima čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne
samouprave, koja su upisana kao nosioci prava korišćenja na neizgrađenom i izgrađenom zemljištu
u državnoj svojini u javnoj knjizi o evidenciji nepokretnosti i pravima na njima, dana 11. septembra
2009. godine, kao danom stupanja na snagu Zakona o planiranju i izgradnji, prestaje pravo korišćenja
na tim nepokretnostima i prelazi u pravo javne svojine osnivača, bez naknade.
Pod osnivačem iz stava 5. ovog člana smatra se i član jednočlanog privrednog društva ili jedini
akcionar u privrednom društvu.
Pravo svojine stečeno u skladu sa st. 3. i 4. ovog člana proizvodi pravno dejstvo od 11. septembra
2009. godine, kao dana stupanja na snagu Zakona o planiranju i izgradnji, a upis prava svojine u javnu
knjigu o evidenciji nepokretnosti i pravima na njima u korist Republike Srbije, autonomne pokrajine,
odnosno jedinice lokalne samouprave, ima deklarativni karakter.
Stranim državama, za potrebe njihovih diplomatskih i konzularnih predstavništva pravo korišće-
nja na izgrađenom i neizgrađenom građevinskom zemljištu u javnoj svojini pretvara se u pravo svo-
jine na osnovu prethodno pribavljene saglasnosti ministarstva nadležnog za poslove pravde, na bazi
reciprociteta.
Odredbe stava 1. ovog člana ne primenjuju se na:
1) lica, nosioce prava korišćenja na građevinskom zemljištu, koja su bila ili jesu privredna društva
i druga pravna lica na koja su se primenjivale odredbe zakona kojima se uređuje privatizacija,
stečajni i izvršni postupak, kao i njihove pravne sledbenike;
2) lica nosioce prava korišćenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu u državnoj svojini koje
je stečeno radi izgradnje u skladu sa ranije važećim zakonima kojima je bilo uređeno građevin-
sko zemljište do 13. maja 2013. godine, ili na osnovu odluke nadležnog organa;
3) lica, nosioce prava korišćenja na građevinskom zemljištu, čiji je položaj određen zakonom ko-
jim se uređuje sport, kao i udruženja;
4) društvena preduzeća, nosioce prava korišćenja na građevinskom zemljištu;
5) lica, nosioce prava korišćenja na građevinskom zemljištu, na koja se primenjuju odredbe propi-
sa Republike Srbije i bilateralnih međunarodnih ugovora kojima se uređuje sprovođenje Aneksa
g Sporazuma o pitanjima sukcesije („Službeni list SRJ - Međunarodni ugovori”, broj 6/02).
Pravo i uslovi za pretvaranje prava korišćenja građevinskog zemljišta u pravo svojine za lica iz stava
9. ovog člana uređuju se posebnim zakonom.
Član 103
Vlasnicima objekata izgrađenim na građevinskom zemljištu u javnoj svojini za koje je zaključen
ugovor o zakupu radi izgradnje, u trajanju od najmanje 50 godina, u skladu sa ranije važećim zakoni-
ma o planiranju i izgradnji, po zahtevu zakupca - vlasnika objekta ili dela objekta, utvrđuje se pravo
svojine na građevinskom zemljištu, bez naknade, ako je u celosti isplaćen iznos zakupnine za period
na koji glasi ugovor o zakupu.
Zakupcima na građevinskom zemljištu u javnoj svojini, za koje je zaključen ugovor o zakupu radi
izgradnje, u trajanju od najmanje 50 godina, u skladu sa ranije važećim zakonima o planiranju i iz-
gradnji, po zahtevu zakupca, utvrđuje se pravo svojine na građevinskom zemljištu, bez naknade, ako
je u celosti isplaćen iznos zakupnine za period na koji glasi ugovor o zakupu, osim ako zakupodavac
u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona pokrene sudski postupak za raskid
ugovora o zakupu, i taj se spor pravnosnažno okonča u njegovu korist.
Zakupcima na građevinskom zemljištu u javnoj svojini, za koje je zaključen ugovor o zakupu bez
naknade u skladu sa odredbama ovog zakona, po zahtevu zakupca, pravo zakupa pretvara se u pravo
svojine na građevinskom zemljištu bez naknade, kada rešenje o upotrebnoj dozvoli za objekat izgrađen
na tom zemljištu postane pravnosnažno, ako je to predviđeno ugovorom o zakupu.
Uz zahtev za upis prava svojine za lica iz st. 1. i 2. ovog člana, organu nadležnom za upis prava
svojine dostavlja se dokaz da je iznos zakupnine isplaćen u celosti.
Uslove i postupak za pretvaranje prava zakupa u pravo svojine uređuje vlasnik zemljišta u javnoj
svojini.
Odredba stava 1. ovog člana ne primenjuje se na lica iz člana 102. stav 9. ovog zakona.
Upis prava svojine u korist lica iz st. 1. i 2. ovog člana, vrši organ nadležan za poslove vođenja evi-
dencije nepokretnosti i pravima na njima, po zahtevu tih lica.
Član 104
Ako je na jednoj katastarskoj parceli izgrađeno više objekata, u vlasništvu različitih lica, organ
nadležan za poslove državnog premera i katastra, u evidenciju o nepokretnosti i pravima na njima
upisuje da je katastarska parcela u suvlasništvu tih lica, a da je udeo tih lica u srazmeri sa površinom
koju poseduju u odnosu na ukupnu površinu objekata koji se nalaze na toj parceli.
Ako se na katastarskoj parceli nalazi objekat, odnosno objekti u suvlasništvu različitih lica ili je
objekat sastavljen od posebnih delova koji su u vlasništvu različitih lica, organ iz stava 1. ovog člana u
evidenciju nepokretnosti i pravima na njima upisuje da je katastarska parcela u suvlasništvu tih lica,
a da je udeo tih lica u srazmeri sa površinom koju poseduju u odnosu na ukupnu površinu objekta,
odnosno objekata koji se nalaze na toj parceli.
Po zahtevu lica koje stiče pravo svojine na građevinskom zemljištu u skladu sa st. 1. i 2. ovog člana,
organ iz stava 1. ovog člana u evidenciju nepokretnosti i pravima na njima upisuje to lice kao vlasnika
katastarske parcele, odnosno kao suvlasnika udela na toj parceli.
Ako u evidenciji nepokretnosti i pravima na njima na katastarskoj parceli nije upisan postojeći
objekat, zahtev za upis prava svojine na građevinskom zemljištu - katastarskoj parceli na kojoj je obje-
kat sagrađen može se podneti tek nakon upisa tog novog objekta u evidenciju nepokretnosti i pravima
na njima ili na osnovu pravnosnažne sudske odluke kojom se takav upis nalaže.
9. Zemljište za redovnu upotrebu objekta
Član 105
Vlasnik objekta, odnosno posebnog fizičkog dela objekta koji nije upisan kao nosilac prava kori-
šćenja na građevinskom zemljištu na kome je taj objekat, odnosno deo objekta izgrađen, stiče pravo
svojine na katastarskoj parceli na kome je taj objekat izgrađen, u cilju uspostavljanja jedinstva nepo-
kretnosti iz člana 106. ovog zakona, osim kada je pravo svojine na objektu stečeno po osnovu legali-
zacije objekta, odnosno na osnovu Zakona o posebnim uslovima za upis prava svojine na objektima
izgrađenim bez građevinske dozvole („Službeni glasnik RS”, broj 25/13).
Zahtev za upis prava svojine iz stava 1. ovog člana podnosi se organu nadležnom za poslove držav-
nog premera i katastra.
Odredba stava 1. ovog člana ne odnosi se na lica iz člana 102. stav 9. ovog zakona.
Ako se u postupku utvrđivanja zemljišta za redovnu upotrebu objekta propisanim članom 70. ovog
zakona utvrdi da površina katastarske parcele istovremeno predstavlja i zemljište za redovnu upotrebu
objekta u skladu sa ovim zakonom, vlasnik postojećeg objekta stiče pravo svojine na tom građevin-
skom zemljištu, po tržišnoj ceni, neposrednom pogodbom.
Ako se u postupku utvrđivanja zemljišta za redovnu upotrebu objekta propisanim članom 70. ovog
zakona utvrdi da je zemljište za redovnu upotrebu objekta manje od katastarske parcele na kojoj je
objekat sagrađen, vlasnik zemljišta može, ako se od preostalog zemljišta ne može formirati posebna
građevinska parcela, taj preostali deo zemljišta otuđiti vlasniku objekta po tržišnoj ceni, neposrednom
pogodbom.
Ako se u postupku utvrđivanja zemljišta za redovnu upotrebu objekta propisanim članom 70. ovog
zakona utvrdi da je zemljište za redovnu upotrebu objekta manje od katastarske parcele na kojoj je
objekat sagrađen, vlasnik zemljišta, ako se od preostalog zemljišta može formirati posebna građevin-
ska parcela, raspolaže tim zemljištem u skladu sa ovim zakonom.
U slučaju iz stava 4. ovog člana, organ nadležan za imovinsko pravne poslove jedinice lokalne
samouprave na čijoj teritoriji se nalazi predmetno zemljište, jednim rešenjem utvrđuje zemljište za
redovnu upotrebu i pravo na pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine, u skladu sa ovim zakonom.
Po pravnosnažnosti rešenja iz stava 7. ovog člana, vlasnik objekta u skladu sa ovim zakonom stiče
pravo na upis svojine na građevinskom zemljištu u javnoj knjizi o evidenciji nepokretnosti i pravima
na njima.
10. Uspostavljanje jedinstva nepokretnosti
Član 106
Po okončanom postupku pretvaranja prava korišćenja u pravo svojine na građevinskom zemljištu,
u skladu sa ovim zakonom, katastarska parcela izgrađenog građevinskog zemljišta zajedno sa objekti-
ma sagrađenim na njoj postaje jedinstveni predmet prava svojine (jedinstvo nepokretnosti), tako da se
sva postojeća prava i tereti koji su postojali na objektu, odnosno posebnom delu objekta, od trenutka
upisa prava svojine prenose i na tu katastarsku parcelu, odnosno deo katastarske parcele vlasnika tog
posebnog dela, osim ako je na tom zemljištu ustanovljen dugoročni zakup u skladu sa ovim zakonom.
U slučaju kada je više objekata različitih vlasnika izgrađeno na jednoj katastarskoj parceli, jedin-
stvo nepokretnosti iz stava 1. ovog člana uspostavlja se po sprovedenom postupku parcelacije, tako da
se za svaki objekat posle parcelacije formira posebna katastarska parcela.
U slučaju kada je na jednoj parceli upisano više sukorisnika, odnosno suvlasnika, a samo jedan od
njih je vlasnik objekta izgrađenog na toj parceli, jedinstvo nepokretnosti iz stava 1. ovog člana uspo-
stavlja se po sprovedenom postupku parcelacije za katastarsku parcelu na kojoj je sagrađen objekat,
dok se ostale parcele formiraju kao katastarske parcele neizgrađenog građevinskog zemljišta.
Parcelacija iz st. 2. i 3. ovog člana sprovodi se na osnovu saglasnosti vlasnika postojećih objekata
ili zemljišta.
U slučaju da saglasnost iz stava 4. ovog člana ne bude postignuta, zainteresovano lice može po-
krenuti postupak za razvrgnuće suvlasničke zajednice kod nadležnog suda. Na osnovu pravnosnažne
sudske odluke, sprovodi se parcelacija iz st. 2. i 3. ovog člana pred organom nadležnim za poslove
državnog premera i katastra.
Prilikom izrade projekta parcelacije za potrebe razvrgnuća suvlasničke zajednice u sudskom po-
stupku, ne moraju se primenjivati odredbe o minimalnoj površini građevinske parcele, o pristupu
javnoj saobraćajnoj površini, visini i udaljenju objekata, koji su propisani planskim dokumentom za
tu zonu.
Odredbe ovog člana koje se odnose na razvrgnuće suvlasničke zajednice primenjuju se i na lica iz
člana 102. stav 9. ovog zakona u cilju razvrgnuća sukorisničke zajednice i formiranja novih katastar-
skih parcela u skladu sa ovim zakonom. Na novoformiranim katastarskim parcelama upisuje se pravo
korišćenja.
Član 106a
(Brisan)
11. Urbana komasacija
Član 107
Urbana komasacija (u daljem tekstu: komasacija) je postupak kojim se postojeće katastarske par-
cele na području za koje je donet plan generalne ili plan detaljne regulacije (u daljem tekstu: koma-
saciono područje) pretvaraju u građevinske parcele, u skladu sa važećim planskim dokumentom, u
V IZGRADNJA OBJEKATA
Član 110
Građenje objekta vrši se na osnovu građevinske dozvole i tehničke dokumentacije, pod uslovima i
na način utvrđen ovim zakonom.
1. Sadržina i vrste tehničke dokumentacije
1.1. Prethodni radovi
Član 111
Pre početka izrade tehničke dokumentacije za građenje objekta iz člana 133. ovog zakona, za koje
građevinsku dozvolu izdaje nadležno ministarstvo, odnosno autonomna pokrajina, a koji se finansira-
ju sredstvima iz budžeta obavljaju se prethodni radovi na osnovu čijih rezultata se izrađuje prethodna
studija opravdanosti i studija opravdanosti.
Za građenje objekata iz člana 133. ovog zakona, za koje se na osnovu planskog dokumenta mogu
izdati lokacijski uslovi, ne izrađuje se prethodna studija opravdanosti sa generalnim projektom.
Član 112
Prethodni radovi, u zavisnosti od klase i karakteristika objekta, obuhvataju: istraživanja i izradu
analiza i projekata i drugih stručnih materijala; pribavljanje podataka kojima se analiziraju i razrađuju
inženjerskogeološki, geotehnički, geodetski, hidrološki, meteorološki, urbanistički, tehnički, tehno-
loški, ekonomski, energetski, seizmički, vodoprivredni i saobraćajni uslovi; uslove zaštite od požara i
zaštite životne sredine, kao i druge uslove od uticaja na gradnju i korišćenje određenog objekta.
1.2. Prethodna studija opravdanosti
Član 113
Prethodnom studijom opravdanosti utvrđuje se naročito prostorna, ekološka, društvena, finansij-
ska, tržišna i ekonomska opravdanost investicije za varijantna rešenja definisana generalnim projek-
tom, na osnovu kojih se donosi planski dokument, kao i odluka o opravdanosti ulaganja u prethodne
radove za idejni projekat i izradu studije opravdanosti.
Prethodna studija opravdanosti sadrži generalni projekat iz člana 117. ovog zakona.
1.3. Studija opravdanosti
Član 114
Studijom opravdanosti određuje se naročito prostorna, ekološka, društvena, finansijska, tržišna i
ekonomska opravdanost investicije za izabrano rešenje, razrađeno idejnim projektom, na osnovu koje
se donosi odluka o opravdanosti ulaganja, za projekte koji se finansiraju sredstvima iz budžeta.
Studija opravdanosti sadrži idejni projekat iz člana 118. ovog zakona.
Izrada prethodne studije opravdanosti, odnosno studije opravdanosti
Član 115
Izradu prethodne studije opravdanosti i studije opravdanosti može obavljati privredno društvo,
odnosno drugo pravno lice koje je upisano u odgovarajući registar za obavljanje delatnosti projektova-
nja i inženjeringa i koje ispunjava uslove u pogledu stručnog kadra.
Član 116
Tehnička dokumentacija izrađuje se kao:
1) generalni projekat;
2) idejno rešenje;
3) idejni projekat;
4) projekat za građevinsku dozvolu;
5) projekat za izvođenje;
6) projekat izvedenog objekta.
1.4. Generalni projekat
Član 117
Generalni projekat sadrži naročito podatke o: makrolokaciji objekta; opštoj dispoziciji objekta;
tehničko-tehnološkoj koncepciji objekta; načinu obezbeđenja infrastrukture; mogućim varijantama
prostornih i tehničkih rešenja sa stanovišta uklapanja u prostor; prirodnim uslovima; proceni uticaja
na životnu sredinu; inženjerskogeološkim-geotehničkim karakteristikama terena sa aspekta utvrđi-
vanja generalne koncepcije i opravdanosti izgradnje objekta; istražnim radovima za izradu idejnog
projekta; zaštiti prirodnih i nepokretnih kulturnih dobara; funkcionalnosti i racionalnosti rešenja.
1.4a Idejno rešenje
Član 117a
Idejno rešenje se izrađuje za potrebe pribavljanja lokacijskih uslova, a može biti deo urbanističkog
projekta za potrebe urbanističko-arhitektonske razrade lokacije.
1.5. Idejni projekat
Član 118
Idejni projekat se izrađuje za potrebe izgradnje objekata i izvođenja radova iz člana 145. ovog
zakona, kao i za objekte iz člana 133. ovog zakona, kada podleže stručnoj kontroli od strane revizione
komisije.
1.6 Projekat za građevinsku dozvolu
Član 118a
Projekat za građevinsku dozvolu se izrađuje za potrebe pribavljanja rešenja o građevinskoj dozvoli.
Projekat iz stava 1. ovog člana obavezno sadrži i izjavu glavnog projektanta, odgovornog projek-
tanta i vršioca tehničke kontrole, kojom se potvrđuje da je projekat izrađen u skladu sa lokacijskim
uslovima, propisima i pravilima struke.
Za objekte za koje je zakonom kojim se uređuje zaštita od požara propisana mera obavezne zaštite
od požara, sastavni deo projekta za građevinsku dozvolu jeste i elaborat o zaštiti od požara.
Elaborat o zaštiti od požara izrađuje lice sa odgovarajućom licencom izdatom u skladu sa propisi-
ma kojima se uređuje zaštita od požara.
Čl. 119-122
(Brisano)
1.7. Projekat za izvođenje
Član 123
Projekat za izvođenje izrađuje se za potrebe izvođenja radova na građenju.
Projekat za izvođenje je skup međusobno usaglašenih projekata kojim se utvrđuju građevinsko-
tehničke, tehnološke i eksploatacione karakteristike objekta sa opremom i instalacijama, tehničko-teh-
nološka i organizaciona rešenja za gradnju objekta, investiciona vrednost objekta i uslovi održavanja
objekta.
Projekat iz stava 1. ovog člana obavezno sadrži i izjavu glavnog projektanta i izjave odgovornih
projektanata kojima se potvrđuje da je projekat izrađen u skladu sa lokacijskim uslovima, građevin-
skom dozvolom, projektom za građevinsku dozvolu, propisima i pravilima struke.
Projekat za izvođenje se može izrađivati i u fazama, u kom slučaju se radovi izvode samo za onu
fazu za koju je projekat za izvođenje potvrđen u skladu sa stavom 3. ovog člana.
Za objekte za koje se u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita od požara pribavlja saglasnost
na tehnički dokument, pre izdavanja upotrebne dozvole pribavlja se saglasnost na projekat za izvođe-
nje.
Saglasnost iz stava 5. ovog člana pribavlja se u postupku objedinjene procedure, u roku od 15 dana
od dana podnošenja zahteva, odnosno u roku od 30 dana u slučaju da se pribavlja za objekte iz člana
133. ovog zakona.
1.8. Projekat izvedenog objekta
Član 124
Projekat izvedenog objekta izrađuje se za potrebe pribavljanja upotrebne dozvole, korišćenja i odr-
žavanja objekta.
Projekat izvedenog objekta izrađuje se za sve objekte za koje se po odredbama ovog zakona pri-
bavlja građevinska dozvola.
Projekat izvedenog objekta je projekat za izvođenje sa izmenama nastalim u toku građenja objekta.
Projekat izvedenog objekta ne podleže tehničkoj kontroli, osim kada se izrađuje za potrebe lega-
lizacije objekata.
U slučaju da u toku građenja objekta nije odstupljeno od projekta za izvođenje, investitor, lice koje
vrši stručni nadzor i izvođač radova potvrđuju i overavaju na projektu za izvođenje da je izvedeno
stanje jednako projektovanom stanju.
Član 125
(Brisano)
2. Izrada tehničke dokumentacije
Član 126
Tehničku dokumentaciju za izgradnju objekata može da izrađuje privredno društvo, odnosno dru-
go pravno lice, odnosno preduzetnik koji su upisani u registar privrednih subjekata.
VI GRAĐEVINSKA DOZVOLA
1. Nadležnost za izdavanje građevinske dozvole
Član 133
Građevinsku dozvolu za izgradnju objekata izdaje ministarstvo nadležno za poslove građevinar-
stva (u daljem tekstu: Ministarstvo), ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Ministarstvo izdaje građevinsku dozvolu za izgradnju objekata, i to:
1) visokih brana i akumulacija napunjenih vodom, jalovinom ili pepelom za koje je propisano
tehničko osmatranje;
2) nuklearnih objekata i drugih objekata koji služe za proizvodnju nuklearnog goriva, radioizoto-
pa, ozračivanja, uskladištenje radioaktivnih sirovina i otpadnih materija za naučno-istraživačke
svrhe;
3) objekata za preradu nafte i gasa koji se grade van eksploatacionih polja po prethodno pribavlje-
noj saglasnosti ministarstva nadležnog za eksploataciju mineralnih sirovina, proizvodnju bio-
19) regionalnih deponija, odnosno deponija za odlaganje neopasnog otpada za područje nastanje-
no sa preko 200.000 stanovnika;
20) objekata za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora energije snage 10 MW i više.
2. Poveravanje izdavanja građevinske dozvole
Član 134
Poverava se autonomnoj pokrajini izdavanje građevinskih dozvola za izgradnju objekata određe-
nih u članu 133. ovog zakona koji se u celini grade na teritoriji autonomne pokrajine.
Poverava se jedinicama lokalne samouprave izdavanje građevinskih dozvola za izgradnju objekata
koji nisu određeni u članu 133. ovog zakona.
3. Izdavanje građevinske dozvole
Član 135
Građevinska dozvola se izdaje investitoru koji uz zahtev za izdavanje građevinske dozvole dostavi
projekat za građevinsku dozvolu, ima odgovarajuće pravo na zemljištu ili objektu i koji je dostavio
dokaze propisane podzakonskim aktom kojim se bliže uređuje sadržina i način izdavanja građevinske
dozvole i platio odgovarajuće administrativne takse. Sastavni deo zahteva je i izvod iz projekta za
izdavanje građevinske dozvole potpisan i overen pečatom lične licence od strane glavnog projektanta.
Kao odgovarajuće pravo na zemljištu smatra se pravo svojine, pravo zakupa na građevinskom ze-
mljištu u javnoj svojini, kao i druga prava propisana ovim zakonom.
Kao odgovarajuće pravo na građevinskom zemljištu za lica iz člana 102. stav 9. ovog zakona smatra
se i pravo korišćenja na građevinskom zemljištu koje je upisano u odgovarajuću evidenciju nepokret-
nosti i pravima na njima, do donošenja posebnog propisa kojim će biti uređeno pravo i način sticanja
prava svojine na građevinskom zemljištu za ova lica.
Za izgradnju linijskih infrastrukturnih objekata, kao dokaz o odgovarajućem pravu smatra se i
pravnosnažno ili konačno rešenje o eksproprijaciji, zaključen ugovor o pravu službenosti u skladu sa
ovim zakonom, zaključen ugovor o zakupu na zemljištu u privatnoj svojini, kao i drugi dokazi propi-
sani članom 69. ovog zakona.
Za izgradnju komunalne infrastrukture u regulaciji postojeće saobraćajnice, u skladu sa faktičkim
stanjem na terenu, ne dostavlja se dokaz o odgovarajućem pravu na zemljištu, odnosno objektu.
Za izgradnju ili izvođenje radova na građevinskom zemljištu ili objektu koji je u vlasništvu više
lica, kao dokaz o odgovarajućem pravu prilaže se i overena saglasnost tih lica, a ako se izvode radovi
na nadziđivanju, prilaže se i ugovor zaključen u skladu sa posebnim zakonom.
Za izgradnju ili izvođenje radova na građevinskom zemljištu na kome je kao nosilac prava kori-
šćenja upisano lice iz člana 102. stav 9. ovog zakona, uz zahtev iz stava 1. ovog člana prilaže se izvod iz
lista nepokretnosti sa upisanim pravom korišćenja u korist podnosioca zahteva.
Za izgradnju ili izvođenje radova na izgradnji objekata za službene potrebe diplomatsko-konzu-
larnih predstavništava stranih država, odnosno kancelarija međunarodnih organizacija u Republici
Srbiji, ukoliko je to propisano bilateralnim sporazumom, investitor nema obavezu plaćanja doprinosa
za uređivanje građevinskog zemljišta, ako postoji reciprocitet sa tom stranom državom, o čemu potvr-
du izdaje ministarstvo nadležno za spoljne poslove.
Za izgradnju energetskih objekata, pre izdavanja građevinske dozvole, investitor pribavlja energet-
sku dozvolu, u skladu sa posebnim zakonom.
Ako je zahtevom za izdavanje građevinske dozvole predviđeno priključenje objekta na komunalnu
ili drugu infrastrukturu koja u trenutku izdavanja lokacijskih uslova nije izvedena, što je utvrđeno lo-
kacijskim uslovima, uz zahtev za izdavanje građevinske dozvole se podnosi ugovor između investitora
i odgovarajućeg imaoca javnih ovlašćenja kojim se utvrđuju obaveze ugovornih strana da, najkasnije
do isteka roka za završetak radova na objektu za koji se traži građevinska dozvola, izgrade infrastruk-
turu potrebnu za priključenje tog objekta na komunalnu ili drugu infrastrukturu.
Ako je stranka pokrenula upravni spor, a investitor iz tog razloga ne započne sa građenjem objekta
do pravnosnažnosti rešenja, investitor ima pravo na naknadu štete i na izgubljenu dobit u skladu sa
zakonom, ako se utvrdi da je tužba neosnovana.
6. Odlučivanje po žalbi
Član 139
Po žalbi na rešenje o građevinskoj dozvoli jedinice lokalne samouprave, kao i na prvostepeno re-
šenje o odobrenju izvođenja radova iz člana 145. ovog zakona jedinice lokalne samouprave, rešava
ministarstvo nadležno za poslove građevinarstva.
Autonomnoj pokrajini poverava se rešavanje po žalbi protiv prvostepenog rešenja o građevinskoj
dozvoli jedinice lokalne samouprave, donetoj za građenje objekata koji se grade na teritoriji autono-
mne pokrajine, kao i na prvostepeno rešenje o odobrenju izvođenja radova iz člana 145. ovog zakona
jedinice lokalne samouprave koji se izvode na teritoriji autonomne pokrajine.
Gradu Beogradu se poverava rešavanje po žalbi protiv prvostepenog rešenja o građevinskoj dozvo-
li donetoj za građenje objekta do 800 m2 bruto razvijene građevinske površine, kao i na prvostepeno
rešenje o odobrenju izvođenja radova iz člana 145. ovog zakona, na teritoriji grada Beograda.
7. Rok važenja građevinske dozvole
Član 140
Građevinska dozvola prestaje da važi ako se ne otpočne sa građenjem objekta, odnosno izvođe-
njem radova, u roku od dve godine od dana pravnosnažnosti rešenja kojim je izdata građevinska do-
zvola.
Rešenje kojim se utvrđuje prestanak važenja građevinske dozvole iz stava 1. ovog člana donosi
organ nadležan za izdavanje građevinske dozvole.
Građevinska dozvola prestaje da važi ako se u roku od pet godina od dana pravnosnažnosti rešenja
kojim je izdata građevinska dozvola, ne izda upotrebna dozvola, osim za objekte iz člana 133. ovog
zakona, objekte komunalne infrastrukture koji se izvode fazno i porodične stambene zgrade koje inve-
stitor gradi radi rešavanja svojih stambenih potreba.
Na zahtev investitora, nadležni organ može doneti rešenje kojim se odobrava da pravnosnažna
građevinska dozvola ostaje na pravnoj snazi još dve godine od roka propisanog stavom 3. ovog člana,
ako investitor pruži dokaz da je stepen završenosti objekata preko 80%, odnosno ako se u postupku
utvrdi da je objekat ukrovljen, sa postavljenom spoljnom stolarijom i izvedenim razvodima unutraš-
njih instalacija koje omogućavaju njegovo priključenje na spoljnu mrežu infrastrukture.
Posle isteka roka iz stava 3, odnosno stava 4. ovog člana, investitor plaća na račun Poreske uprave
naknadu u visini poreza na imovinu, koji bi se plaćao u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez
na imovinu za ceo objekat, da je isti izgrađen u skladu sa građevinskom dozvolom, sve dok se za tu
lokaciju ne izda nova građevinska dozvola.
Rešenje kojim se utvrđuje prestanak važenja građevinske dozvole iz stava 3. odnosno stava 4. ovog
člana donosi organ nadležan za izdavanje građevinske dozvole, a po pravnosnažnosti to rešenje do-
stavlja Poreskoj upravi na čijoj teritoriji se nalazi predmetni objekat.
8. Izmene rešenja o građevinskoj dozvoli usled promene investitora
Član 141
Ako se nakon pravnosnažnosti rešenja o građevinskoj dozvoli promeni investitor, novi investitor
je dužan da u roku od 15 dana od dana nastanka promene, podnese organu koji je izdao građevinsku
dozvolu zahtev za izmenu rešenja o građevinskoj dozvoli.
Uz zahtev iz stava 1. ovog člana prilaže se dokaz o pravu svojine, odnosno drugom pravu na ze-
mljištu radi izgradnje objekta, odnosno dokaz o pravu svojine na objektu radi rekonstrukcije objekta i
drugi pravni osnov sticanja prava svojine na objektu u izgradnji.
Ako se objekat u izgradnji nalazi na zemljištu koje je u privatnoj svojini, uz zahtev iz stava 2. ovog
člana dostavlja se ugovor o kupovini građevinskog zemljišta, odnosno objekta u izgradnji, zaključen u
obliku javnobeležničkog zapisa, odnosno drugi pravni osnov o sticanju prava svojine na građevinskom
zemljištu, odnosno objektu u izgradnji, sa dokazom o plaćenom odgovarajućem porezu u skladu sa
zakonom kojim se uređuju porezi na imovinu, odnosno dokazom da promet građevinskog zemljišta,
odnosno objekta u izgradnji nije predmet oporezivanja u skladu sa zakonom kojim se uređuju porezi
na imovinu.
Ako se objekat u izgradnji nalazi na građevinskom zemljištu u javnoj svojini, a nosilac izdate gra-
đevinske dozvole je zakupac na tom zemljištu, uz zahtev iz stava 2. ovog člana podnosi se izvod iz evi-
dencije nepokretnosti i pravima na njima sa upisanim pravom zakupa na ime novog vlasnika objekta
u teretnom listu. Uz zahtev za upis prava zakupa na građevinskom zemljištu na ime novog vlasnika
objekta u izgradnji, dostavlja se ugovor o kupovini objekta u izgradnji, zaključen u obliku javnobelež-
ničkog zapisa, odnosno drugi pravni osnov o sticanju prava svojine na objektu u izgradnji, sa dokazom
o plaćenom odgovarajućem porezu u skladu sa zakonom kojim se uređuju porezi na imovinu, odno-
sno dokazom da promet objekta u izgradnji nije predmet oporezivanja u skladu sa zakonom kojim
se uređuju porezi na imovinu i ugovor sa vlasnikom građevinskog zemljišta u javnoj svojini o izmeni
ugovora o zakupu, u skladu sa ovim zakonom.
Ako je predmet izdate građevinske dozvole nadziđivanje, odnosno pretvaranje zajedničkih prosto-
rija u stan ili poslovni prostor, kao dokaz iz stava 2. ovog člana podnosi se ugovor o kupovini objekta
u izgradnji, odnosno drugi pravni osnov sticanja prava svojine na objektu u izgradnji, koji je sudski
overen i sa dokazom o plaćenom odgovarajućem porezu u skladu sa zakonom kojim se uređuju porezi
na imovinu, odnosno dokazom da promet objekta u izgradnji nije predmet oporezivanja zakona kojim
se uređuju porezi na imovinu i ugovor zaključen sa skupštinom, odnosno savetom zgrade, u skladu sa
posebnim zakonom.
Ako je predmet izdate građevinske dozvole rekonstrukcija postojećeg objekta, kao dokaz iz stava 2.
ovog člana podnosi se izvod iz javne knjige o evidenciji nepokretnosti i pravima na njima sa upisanim
pravom svojine na objektu za koji je izdata građevinska dozvola o rekonstrukciji.
Kao dokaz iz stava 2. ovog člana može se podneti i pravnosnažno rešenje o nasleđivanju, kao i
rešenje o statusnoj promeni privrednog društva iz koga se na nesporan način može utvrditi pravni
kontinuitet podnosioca.
Zahtev za izmenu rešenja o lokacijskoj i građevinskoj dozvoli, može se podneti dok traje građenje
objekta.
Rešenje o izmeni rešenja o građevinskoj dozvoli izdaje se u roku od osam dana od dana podno-
šenja zahteva i sadrži podatke o izmeni u pogledu imena, odnosno naziva investitora, dok u ostalim
delovima ostaje nepromenjeno.
Na osnovu rešenja iz stava 9. ovog člana, nadležni organ je dužan da na projektu za građevinsku
dozvolu upiše i pečatom organa overi nastalu promenu.
Rešenje iz stava 9. ovog člana dostavlja se ranijem i novom investitoru i građevinskoj inspekciji.
Na rešenje iz stava 9. ovog člana može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja, a
ako je donosilac rešenja Ministarstvo, odnosno nadležni organ autonomne pokrajine, tužbom se može
pokrenuti upravni spor.
Odredba ovog člana koja se odnosi na izmenu rešenja o lokacijskoj i građevinskoj dozvoli usled
promene investitora shodno se primenjuje i na izmenu odobrenja za izgradnju i glavnog projekta
potvrđenog u skladu sa odredbama Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS”, br. 47/03
i 34/06), kao i na izmenu rešenja o građevinskoj dozvoli izdatoj po odredbama ranije važećih zakona
kojima je uređivana izgradnja objekata, kada je u skladu sa tim rešenjem započeta izgradnja objekta.
objekata koji se grade na istoj katastarskoj parceli na kojoj je sagrađen glavni objekat, a koji se izvode
na način da ne ometaju redovno korišćenje susednih objekata (vrtna senila do 15 m2 osnove, staze,
platoi, vrtni bazeni i ribnjaci površine do 12 m2 i dubine do 1 m, nadstrešnice osnove do 10 m2, dečja
igrališta, dvorišni kamini površine do 2 m i visine do 3 m, kolski prilazi objektima širine 2,5-3 m, so-
larni kolektori koji se ne priključuju na elektrodistributivnu mrežu); stočne jame do 20 m2 u osnovi;
grobnice i spomenici na groblju; pešačke staze, ploče za obaveštavanje površine do 6 m2 i druga opre-
ma u zaštićenim prirodnim dobrima (prema odluci privrednog društva, javnog preduzeća, odnosno
drugog pravnog lica koji upravlja tim prirodnim dobrom); nosači antena sa antenama na postojećim
zgradama, putevima, infrastrukturi i kontejnerima elektronskih komunikacija, kao i tipski kabineti
baznih stanica na odgovarajućim nosačima, sredstva elektronskih komunikacija koja se postavljaju ili
instaliraju na kablovima i mrežama elektronskih komunikacija i kablovi elektronskih komunikacija
koji se postavljaju ili instaliraju u postojeću linijsku infrastrukturu elektronskih komunikacija - ka-
blovsku kanalizaciju; kontejneri za smeštaj elektronsko komunikacione i elektroenergetske opreme i
uređaja, mikrorovovi za optičke i druge kablove, tipski ormani za unutrašnju i spoljašnju montažu za
smeštaj opreme elektronske komunikacije i sl.; radovi na održavanju, popravke i zamena opreme na
objektima vetroelektrana koji se izvode bez građevinskih radova (zamena elisa, zamena gondola, za-
mena određenih uređaja i njihovih delova); stubići katodne zaštite za čelične cevovode i stanice katod-
ne zaštite, oznake kilometraže, oznake skretanja i zaštitne lule na ukrštanjima sa putevima i prugama
na linijskim infrastrukturnim objektima tipa gasovoda, naftovoda i produktovoda.
Član 145
Građenje objekata iz člana 2. tač. 24) i 24a) ovog zakona, izvođenje radova na investicionom odr-
žavanju objekta i uklanjanju prepreka za osobe sa invaliditetom, izgradnja sekundarnih, odnosno
distributivnih mreža komunalne infrastrukture u okviru postojeće regulacije ulica, kao i uređenje sa-
obraćajnica u okviru postojeće regulacije ulica, rekonstrukcija, adaptacija, sanacija, promena name-
ne objekta bez izvođenja građevinskih radova, promena namene uz izvođenje građevinskih radova,
izvođenje radova na razdvajanju ili spajanju poslovnog ili stambenog prostora, ugradnja unutrašnjih
instalacija (gas, struja, voda, toplotna energija i sl.) u postojeći objekat, postavljanje antenskih stubova
i sekundarnih, odnosno distributivnih delova elektronske komunikacione mreže, pojedinačni elektro-
distributivni i elektroprenosni stubovi, deo srednjenaponske elektrodistributivne mreže koji obuhvata
10 kv, 20 kv i kv vod, tipske transformatorske stanice 10/04 kv, 20/04 kv i 35 kv naponski nivo i deo
elektrodistributivne mreže od transformatorske stanice 10/04 kv, 20/04 kv, 35/10 (20) kv i 35/04 kv
do mesta priključka na objektu kupca (1 kv), 10 kv i 20 kv razvodna postrojenja, manje crpne stanice
i manji ski liftovi, priključci na izgrađenu vodovodnu, kanalizacionu, gasnu i sl. mrežu; kompresorske
jedinice za gas, uređaji za isporuku gasa, elektrane koje koriste obnovljive izvore energije instalirane
snage 50 kW, tipski toplovodni priključci, građenje zidanih ograda, vrše se na osnovu rešenja kojim
se odobrava izvođenje tih radova, odnosno promena namene objekta, koje izdaje organ nadležan za
izdavanje građevinske dozvole.
Rešenje o odobrenju izvođenja radova se izdaje investitoru koji ima odgovarajuće pravo u skladu
sa članom 135. ovog zakona, koji dostavi idejni projekat u skladu sa podzakonskim aktom kojim se
uređuje sadržina tehničke dokumentacije prema klasi objekta, odnosno tehnički opis i popis radova
za izvođenje radova na investicionom održavanju, odnosno uklanjanju prepreka za kretanje osoba sa
invaliditetom, a uredio je odnose sa jedinicom lokalne samouprave u pogledu doprinosa za uređivanje
građevinskog zemljišta i platio odgovarajuću administrativnu taksu.
Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, po zahtevima za izdavanje rešenja kojim se odobrava
izvođenje radova na objektima iz člana 2. tač. 24) i 24a) ovog zakona, kao i za rekonstrukciju, adap-
taciju i sanaciju objekata u granicama nacionalnog parka i objekata u granicama zaštite zaštićenog
prirodnog dobra od izuzetnog značaja, kao i za izvođenje radova na investicionom održavanju, adap-
taciji i sanaciji u zaštićenoj okolini kulturnih dobara od izuzetnog značaja i kulturnih dobara upisanih
u Listu svetske kulturne baštine, rešava nadležni organ jedinice lokalne samouprave na čijoj teritoriji
se nalazi predmetni objekat.
Nadležni organ odbiće rešenjem zahtev ako je za radove navedene u zahtevu potrebno izdavanje
građevinske dozvole, u roku od osam dana od dana podnošenja zahteva.
Nadležni organ donosi rešenje kojim se odobrava izvođenje radova, odnosno promena namene u
roku od pet dana od dana podnošenja zahteva.
Na rešenja iz st. 3. i 4. ovog člana može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja
rešenja.
Po završetku izgradnje, odnosno izvođenju radova, za objekte iz stava 1. ovog člana, po zahtevu
investitora, nadležni organ može izdati upotrebnu dozvolu.
Pravnosnažno rešenje iz stava 2. ovog člana, za objekte koji se u skladu sa odredbama zakona kojim
se uređuje upis u javnu knjigu o evidenciji nepokretnosti i pravima na njima mogu upisati u javnu
evidenciju, kao i za promenu namene objekta, odnosno dela objekta bez izvođenja radova, predstavlja
osnov za upis u javnu knjigu o evidenciji nepokretnosti i pravima na njima, a ako je za predmetni
objekat, odnosno izvođenje radova izdata i upotrebna dozvola po zahtevu investitora, osnov za upis
u javnu knjigu predstavlja pravnosnažno rešenje iz stava 2. ovog člana i pravnosnažno rešenje o upo-
trebnoj dozvoli.
Ministar nadležan za poslove građevinarstva odrediće za koje objekte, odnosno radove, se pre
izvođenja radova obavezno izrađuje projekat za izvođenje.
Član 146
Postavljanje i uklanjanje manjih montažnih objekata privremenog karaktera na javnim i drugim
površinama (kiosci, bašte ugostiteljskih objekata, tezge i drugi pokretni mobilijar), balon hala sport-
ske namene, nadstrešnica za sklanjanje ljudi u javnom prevozu, objekata za deponovanje i separaciju
rečnih agregata i plovećih postrojenja na vodnom zemljištu, obezbeđuje i uređuje jedinica lokalne
samouprave.
Ukoliko se objekti iz stava 1. ovog člana nalaze u prostornoj kulturno-istorijskoj celini ili zaštiće-
noj okolini nepokretnog kulturnog dobra, njihovo postavljanje se vrši uz uslove nadležnog zavoda za
zaštitu spomenika kulture.
Izgradnju i postavljanje spomenika i spomen obeležja na površinama javne namene obezbeđuje i
uređuje jedinica lokalne samouprave, uz prethodno pribavljenu saglasnost ministarstva nadležnog za
poslove kulture. Zabranjena je izgradnja spomenika i spomen obeležja izvan površina javne namene.
12. Privremena građevinska dozvola
Član 147
Privremena građevinska dozvola se izdaje za izgradnju: asfaltne baze, separacije agregata, fabrike
betona, samostojećih, ankerisanih meteoroloških anamometarskih stubova, kao i stubova za druge
namene, privremene saobraćajnice i priključci, priključci na komunalnu mrežu za potrebe građenja
ili eksploatacije objekata, kao i za izvođenje istražnih radova na lokaciji, u cilju utvrđivanja uslova za
izradu projekta za izvođenje i za izmeštanje postojećih instalacija.
Na postupak izdavanja privremene građevinske dozvole i njenu sadržinu primenjuju se odredbe
koje se odnose na izdavanje rešenja iz člana 145. ovog zakona.
Privremena građevinska dozvola, osim izgradnje objekata iz stava 1. ovog člana, može se izdati i za
izvođenje radova na proizvodnim objektima ili objektima u funkciji proizvodnih objekata, a za koje je
podnet zahtev za legalizaciju, radi dovođenja objekta u funkcionalno stanje, u cilju nastavka proizvod-
nje ili obnavljanja proizvodnog procesa. Po završetku radova na investicionom održavanju, adaptaciji,
rekonstrukciji ili sanaciji, investitor je u obavezi da organu nadležnom za poslove legalizacije dostavi
tehnički opis i popis radova na investicionom održavanju, idejni projekat, odnosno projekat za izvo-
đenje, zavisno od radova koji se izvode.
Za radove iz stava 3. ovog člana privremena građevinska dozvola se može izdati ako je investitor
upisan kao vlasnik na građevinskom zemljištu na kome je taj objekat sagrađen.
Zavisno od vrste objekta, odnosno radova, privremena građevinska dozvola se donosi za tačno
određeni period u kome se objekat može koristiti, odnosno izvoditi radovi, a koji ne može biti duži od
tri godine od dana donošenja privremene građevinske dozvole.
U slučaju da investitor sam ne ukloni privremeni objekat u određenom roku, organ koji je doneo
privremenu građevinsku dozvolu, po službenoj dužnosti dostavlja zahtev građevinskoj inspekciji za
uklanjanje.
Žalba na rešenje građevinskog inspektora ne zadržava izvršenje rešenja.
Na zahtev investitora, rešenje o privremenoj građevinskoj dozvoli može se jednom produžiti za
još tri godine. Istekom naknadnog roka, primenjuju se odredbe ovog člana o uklanjanju privremenog
objekta.
VII GRAĐENJE
1. Prijava radova
Član 148
Investitor podnosi prijavu radova organu koji je izdao građevinsku dozvolu najkasnije osam dana
pre početka izvođenja radova.
Uz prijavu radova podnosi se dokaz o regulisanju obaveza u pogledu doprinosa za uređivanje gra-
đevinskog zemljišta, u skladu sa ovim zakonom, kao i dokaz o plaćenoj administrativnoj taksi.
Za linijske infrastrukturne objekte, pored dokaza iz stava 2. ovog člana, kada je rešenje o građe-
vinskoj dozvoli izdato na osnovu konačnog rešenja o eksproprijaciji, dostavlja se i akt ministarstva
nadležnog za poslove finansija o uvođenju u posed nepokretnosti, u skladu sa posebnim zakonom,
odnosno zaključen ugovor o pravu službenosti u skladu sa ovim zakonom.
U prijavi iz stava 1. ovog člana investitor navodi datum početka i rok završetka građenja, odnosno
izvođenja radova.
Nadležni organ o podnetoj prijavi obaveštava građevinsku inspekciju.
Rok za završetak građenja počinje da teče od dana podnošenja prijave iz stava 1. ovog člana.
2. Priprema za građenje
Član 149
Pre početka građenja investitor obezbeđuje: obeležavanje građevinske parcele, regulacionih, nive-
lacionih i građevinskih linija, u skladu sa propisima kojima je uređeno izvođenje geodetskih radova;
obeležavanje gradilišta odgovarajućom tablom, koja sadrži: podatke o objektu koji se gradi, investi-
toru, odgovornom projektantu, broj građevinske dozvole, izvođaču radova, početku građenja i roku
završetka izgradnje.
3. Izvođač radova
Član 150
Građenje objekata, odnosno izvođenje radova može da vrši privredno društvo, odnosno drugo
pravno lice ili preduzetnik (u daljem tekstu: izvođač radova).
Građenje objekta, odnosno izvođenje radova iz člana 133. stav 2. ovog zakona može da vrši pri-
vredno društvo, odnosno drugo pravno lice koje je upisano u odgovarajući registar za građenje te vrste
objekata, odnosno za izvođenje te vrste radova, koje ima zaposlena lica sa licencom za odgovornog
izvođača radova i odgovarajuće stručne rezultate.
Odgovarajuće stručne rezultate, u smislu stava 2. ovog člana, ima privredno društvo, odnosno
drugo pravno lice koje je izgradilo ili učestvovalo u građenju te vrste i namene objekata, odnosno te
vrste radova.
Ispunjenost uslova iz stava 2. ovog člana utvrđuje ministar nadležan za poslove građevinarstva, na
predlog stručne komisije koju obrazuje.
Troškove utvrđivanja ispunjenosti uslova iz stava 4. ovog člana, snosi podnosilac zahteva za utvr-
đivanje uslova.
Visinu troškova iz stava 5. ovog člana utvrđuje ministar nadležan za poslove građevinarstva.
4. Odgovorni izvođač radova
Član 151
Izvođač radova određuje odgovornog izvođača radova koji rukovodi građenjem objekta, odnosno
izvođenjem radova.
Odgovorni izvođač radova može biti lice sa stečenim visokim obrazovanjem odgovarajuće struke,
odnosno smera, na studijama drugog stepena (master akademskih studija, master strukovnih studija,
specijalističke akademske studije), odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje pet godina
ili sa stečenim visokim obrazovanjem na studijama prvog stepena (osnovne akademske studije, osnov-
ne strukovne studije), odnosno na studijama u trajanju do tri godine za objekte iz stava 5. ovog člana
odgovarajuće struke, odnosno smera i odgovarajućom licencom za izvođenje radova.
Licencu za odgovornog izvođača radova može da stekne lice sa stečenim visokim obrazovanjem
odgovarajuće struke, odnosno smera, na studijama drugog stepena ili sa stečenim visokim obrazova-
njem na studijama prvog stepena odgovarajuće struke, odnosno smera, položenim stručnim ispitom i
najmanje tri godine radnog iskustva sa visokim obrazovanjem na studijama drugog stepena, odnosno
pet godina radnog iskustva sa visokim obrazovanjem na studijama prvog stepena, sa stručnim rezul-
tatima na građenju objekata.
Stručnim rezultatima na građenju objekta u smislu stava 3. ovog člana smatraju se rezultati ostva-
reni na rukovođenju građenjem ili saradnji na građenju najmanje dva objekta.
Građenjem objekata za koje građevinsku dozvolu izdaje jedinica lokalne samouprave može ruko-
voditi i lice koje ima završene specijalističke strukovne studije, odgovarajuće struke, odnosno smera,
položen stručni ispit, najmanje pet godina radnog iskustva i sa važećom licencom.
Građenjem objekata za koje građevinsku dozvolu izdaje jedinica lokalne samouprave, spratnosti
PO+P+4+PK čija ukupna površina ne prelazi 2.000 m2 bruto površine, objekata manje složenih gra-
đevinskih konstrukcija raspona do 12 metara, lokalnih i nekategorisanih puteva i ulica, unutrašnjih
instalacija vodovoda i kanalizacije, grejanja i klimatizacije, i elektroinstalacije, unutrašnjih gasnih in-
stalacija, kao i izvođenje pojedinih građevinsko-zanatskih i instalaterskih radova i radova na unu-
trašnjem uređenju objekata i uređenju terena, može rukovoditi i lice koje ima visoko obrazovanje na
studijama prvog stepena, odgovarajuće struke, odnosno smera, položen stručni ispit, najmanje pet
godina radnog iskustva i sa važećom licencom.
5. Obaveze izvođača radova i odgovornog izvođača radova
Član 152
Izvođač radova je dužan da:
1) pre početka radova potpiše projekat za izvođenje;
2) rešenjem odredi odgovornog izvođača radova na gradilištu;
3) odgovornom izvođaču radova obezbedi ugovor o građenju i dokumentaciju na osnovu koje se
gradi objekat;
4) obezbedi preventivne mere za bezbedan i zdrav rad, u skladu sa zakonom.
Izvođač radova podnosi organu koji je izdao građevinsku dozvolu izjavu o završetku izrade temelja
i o završetku objekta u konstruktivnom smislu.
Izvođač uz izjavu o završetku izrade temelja prilaže geodetski snimak izgrađenih temelja, u skladu
sa propisima kojima je uređeno izvođenje geodetskih radova.
Nadležni organ, u roku od tri dana od dana prijema izjave iz stava 2. ovog člana, obaveštava o za-
vršetku izrade temelja nadležnu građevinsku inspekciju koja ima obavezu da u roku od tri radna dana
izvrši inspekcijski nadzor i o tome obavesti nadležni organ.
Ako nadležni organ po izvršenoj kontroli utvrdi da postoji odstupanje geodetskog snimka izgra-
đenih temelja u odnosu na građevinsku dozvolu, odmah će obavestiti građevinskog inspektora o ovoj
činjenici, sa nalogom da se započeti radovi obustave do usaglašavanja izgradnje temelja sa glavnim
projektom.
Izvođač radova pismeno upozorava investitora, a po potrebi i organ koji vrši nadzor nad prime-
nom odredaba ovog zakona, o nedostacima u tehničkoj dokumentaciji i nastupanju nepredviđenih
okolnosti koje su od uticaja na izvođenje radova i primenu tehničke dokumentacije (promena tehnič-
kih propisa, standarda i normi kvaliteta posle izvršene tehničke kontrole, pojava arheoloških nalazišta,
aktiviranje klizišta, pojava podzemnih voda i sl.).
Odgovorni izvođač radova dužan je da:
1) izvodi radove prema dokumentaciji na osnovu koje je izdata građevinska dozvola, odnosno
projektu za izvođenje, u skladu sa propisima, standardima, uključujući standarde pristupačnosti
tehničkim normativima i standardima kvaliteta koji važe za pojedine vrste radova, instalacija i
opreme;
2) organizuje gradilište na način kojim će obezbediti pristup lokaciji, obezbeđenje nesmetanog
odvijanja saobraćaja, zaštitu okoline za vreme trajanja građenja;
3) obezbeđuje sigurnost objekta, lica koja se nalaze na gradilištu i okoline (susednih objekata i
saobraćajnica);
4) obezbeđuje dokaz o kvalitetu izvršenih radova, odnosno ugrađenog materijala, instalacija i
opreme;
5) vodi građevinski dnevnik, građevinsku knjigu i obezbeđuje knjigu inspekcije;
6) obezbeđuje merenja i geodetsko osmatranje ponašanja tla i objekta u toku građenja;
7) obezbeđuje objekte i okolinu u slučaju prekida radova;
8) na gradilištu obezbedi ugovor o građenju, rešenje o određivanju odgovornog izvođača radova
na gradilištu i projekat za izvođenje, odnosno dokumentaciju na osnovu koje se objekat gradi.
6. Stručni nadzor
Član 153
Investitor obezbeđuje stručni nadzor u toku građenja objekta, odnosno izvođenja radova za koje
je izdata građevinska dozvola.
Stručni nadzor obuhvata: kontrolu da li se građenje vrši prema građevinskoj dozvoli, odnosno
prema tehničkoj dokumentaciji po kojoj je izdata građevinska dozvola; kontrolu i proveru kvaliteta
izvođenja svih vrsta radova i primenu propisa, standarda i tehničkih normativa, uključujući standarde
pristupačnosti; kontrolu i overu količina izvedenih radova; proveru da li postoje dokazi o kvalitetu ma-
terijala, opreme i instalacija koji se ugrađuju; davanje uputstava izvođaču radova; saradnju sa projek-
tantom radi obezbeđenja detalja tehnoloških i organizacionih rešenja za izvođenje radova i rešavanje
drugih pitanja koja se pojave u toku izvođenja radova.
Stručni nadzor može da vrši lice koje ispunjava uslove propisane ovim zakonom za odgovornog
projektanta ili odgovornog izvođača radova.
U vršenju stručnog nadzora na objektu ne mogu da učestvuju lica koja su zaposlena u privrednom
društvu, odnosno drugom pravnom licu ili preduzetničkoj radnji koje je izvođač radova na tom objek-
tu, lica koja vrše inspekcijski nadzor, kao i lica koja rade na poslovima izdavanja građevinske dozvole
u organu nadležnom za izdavanje građevinske dozvole.
Član 153a
Ministar nadležan za poslove građevinarstva propisaće na koje objekte se ne primenjuju odredbe
ovog zakona o izvođaču radova, odgovornom izvođaču radova, obavezi određivanja stručnog nadzora
i tehničkom pregledu objekta.
Ne može se vršiti tehnički pregled objekta ili njegovog dela, ni odobriti upotreba ako je objekat,
odnosno njegov deo, izgrađen bez građevinske dozvole.
1.2. Probni rad
Član 157
Ako se, radi utvrđivanja podobnosti objekta za upotrebu, moraju vršiti prethodna ispitivanja i pro-
vera instalacija, uređaja, postrojenja, stabilnosti ili bezbednosti objekta, uređaja i postrojenja za zaštitu
životne sredine, uređaja za zaštitu od požara ili druga ispitivanja, ili ako je to predviđeno tehničkom
dokumentacijom, komisija za tehnički pregled, odnosno preduzeće ili drugo pravno lice kome je pove-
reno vršenje tehničkog pregleda može da odobri puštanje objekta u probni rad, pod uslovom da utvrdi
da su za to ispunjeni uslovi, i o tome bez odlaganja obavesti nadležni organ.
Probni rad može trajati najduže godinu dana. Obaveza je investitora da prati rezultate probnog
rada.
Komisija za tehnički pregled, odnosno preduzeće ili drugo pravno lice kome je povereno vršenje
tehničkog pregleda, u toku probnog rada objekta proverava ispunjenost uslova za izdavanje upotrebne
dozvole i izveštaj o tome dostavlja investitoru.
2. Izdavanje upotrebne dozvole
Član 158
Objekat za koji je u skladu sa ovim zakonom predviđeno izdavanje građevinske dozvole može se
koristiti po prethodno pribavljenoj upotrebnoj dozvoli.
Organ nadležan za izdavanje građevinske dozvole izdaje rešenjem upotrebnu dozvolu, u roku od
pet radnih dana od dana podnošenja zahteva za izdavanje upotrebne dozvole.
Uz zahtev za izdavanje upotrebne dozvole prilaže se izveštaj komisije za tehnički pregled kojim
se utvrđuje da je objekat podoban za upotrebu sa predlogom da se može izdati upotrebna dozvola,
projekat za izvođenje ili projekat izvedenog stanja, elaborat geodetskih radova za izvedeni objekat i
posebne delove objekta, kao i elaborat geodetskih radova za podzemne instalacije i sertifikat o ener-
getskim svojstvima objekta, ako je za objekat propisana obaveza pribavljanja sertifikata o energetskim
svojstvima.
Upotrebna dozvola izdaje se za ceo objekat ili za deo objekta koji predstavlja tehničko-tehnološku
celinu i može se kao takav samostalno koristiti.
Upotrebna dozvola sadrži i garantni rok za objekat i pojedine vrste radova utvrđene posebnim
propisom.
Upotrebna dozvola se dostavlja investitoru i nadležnom građevinskom inspektoru.
Ako objekat podleže obavezi pribavljanja integrisane dozvole može se koristiti samo uz pribavlje-
nu dozvolu iz stava 1. ovog člana i integrisane dozvole propisane posebnim zakonom.
Na rešenje iz stava 2. ovog člana može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja.
Na rešenje iz stava 2. ovog člana, kada je donosilac rešenja ministarstvo nadležno za poslove gra-
đevinarstva, odnosno nadležni organ autonomne pokrajine, ne može se izjaviti žalba, ali se može po-
krenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana dostavljanja.
Izuzetno, objekat se može koristiti i bez izdate upotrebne dozvole, ako u roku od pet radnih dana
od dana podnošenja zahteva za izdavanje upotrebne dozvole uz koji je priložen nalaz komisije za
tehnički pregled kojim se utvrđuje da je objekat podoban za upotrebu i predlogom da se može izdati
upotrebna dozvola, nadležni organ nije izdao upotrebnu dozvolu, niti je rešenjem odbio izdavanje
upotrebne dozvole.
U roku od pet radnih dana po pravnosnažnosti izdate upotrebne dozvole, nadležni organ po služ-
benoj dužnosti dostavlja organu nadležnom za poslove državnog premera i katastra upotrebnu dozvo-
lu, elaborat geodetskih radova za izvedeni objekat i posebne delove objekta, kao i elaborat geodetskih
radova za podzemne instalacije.
Organ nadležan za poslove državnog premera i katastra donosi rešenje o kućnom broju i vrši upis
prava svojine na objektu, odnosno posebnim delovima objekta, i o tome obaveštava investitora i nad-
ležni organ uprave u roku od sedam dana od dostavljanja upotrebne dozvole, a u roku od 30 dana vrši
odgovarajući upis u katastar vodova.
3. Održavanje objekta
Član 159
Vlasnik objekta za koji je izdata upotrebna dozvola obezbeđuje izvođenje radova na investicionom
i tekućem održavanju objekta kao i redovne, vanredne i specijalističke preglede objekta, u skladu sa
posebnim propisima.
Član 160
Objekat koji se gradi, odnosno čije je građenje završeno bez građevinske dozvole, ne može biti pri-
ključen na elektroenergetsku, gasovodnu, telekomunikacionu ili mrežu daljinskog grejanja, vodovod
i kanalizaciju.
čajnih za planiranje i izgradnju, zaštite opšteg i pojedinačnog interesa u obavljanju poslova u tim obla-
stima, organizovanja u pružanju usluga u navedenim oblastima, kao i radi ostvarivanja drugih ciljeva.
Članovi Komore su inženjeri arhitektonske, građevinske, mašinske, elektrotehničke, saobraćajne,
tehnološke i inženjeri drugih tehničkih struka, kao i diplomirani prostorni planeri, kojima je izdata
licenca iz člana 162. ovog zakona.
Član 164
Komora obavlja sledeće poslove:
1) utvrđuje profesionalna prava i dužnosti i etičke norme ponašanja članova u obavljanju poslova
izrade planskih dokumenata, projektovanja i izvođenja radova;
2) utvrđuje ispunjenost uslova za izdavanje licence za odgovornog planera, odgovornog urbanistu,
odgovornog projektanta i odgovornog izvođača radova u skladu sa odredbama ovog zakona;
3) proverava usklađenost izdatih licenci po propisima drugih zemalja;
4) vodi evidenciju lica iz tačke 2. ovog člana;
5) organizuje sudove časti za utvrđivanje povreda profesionalnih standarda i normativa (profesio-
nalne odgovornosti), kao i za izricanje mera za te povrede;
6) obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom i statutom.
Organizacija i način obavljanja poslova iz stava 1. ovog člana bliže se uređuje statutom i opštim
aktima Komore.
Sastav, način izbora i razrešenja sudija suda časti, postupak i način rada bliže propisuje ministar
nadležan za poslove građevinarstva.
Na statut i opšte akte Komore saglasnost daje ministarstvo nadležno za poslove urbanizma i gra-
đevinarstva, uz pribavljeno mišljenje pokrajinskog sekretarijata nadležnog za poslove urbanizma i
građevinarstva.
Član 165
Organi Komore su skupština, upravni odbor, nadzorni odbor i predsednik.
Komora je organizovana po matičnim sekcijama za odgovorne prostorne planere, urbaniste, pro-
jektante i odgovorne izvođače radova.
Radom matične sekcije upravlja izvršni odbor sekcije.
Upravni odbor čine predsednik, potpredsednik, tri predstavnika ministarstva nadležnog za poslo-
ve urbanizma i građevinarstva i predsednici izvršnih odbora matičnih sekcija.
Sastav, delokrug i način izbora organa iz st. 1, 2, 3. i 4. ovog člana utvrđuje se Statutom Komore.
Član 166
Komora stiče sredstva za rad od članarine, naknade za utvrđivanje ispunjenosti uslova za odgovor-
ne urbaniste, projektante, odgovorne izvođače radova, kao i odgovorne planere, donacija, sponzorstva,
poklona i drugih izvora u skladu sa zakonom.
Komora utvrđuje visinu članarine i naknade za izdavanje licence iz stava 1. ovog člana, uz prethod-
no pribavljenu saglasnost ministra nadležnog za poslove građevinarstva.
Nadzor nad zakonitošću rada Komore vrši ministarstvo nadležno za poslove urbanizma i građe-
vinarstva.
XI UKLANJANJE OBJEKATA
Član 167
Organ jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove građevinarstva odobriće rešenjem, po
službenoj dužnosti ili na zahtev zainteresovanog lica, uklanjanje objekta, odnosno njegovog dela, za
koji utvrdi da je usled dotrajalosti ili većih oštećenja ugrožena njegova stabilnost i da predstavlja nepo-
srednu opasnost za život i zdravlje ljudi, za susedne objekte i za bezbednost saobraćaja.
Rešenje iz stava 1. ovog člana može se izdati ako je nadležni građevinski inspektor prethodno do-
neo rešenje o zabrani korišćenja, odnosno upotrebe objekta.
Rešenje iz stava 1. ovog člana može se izvršiti ako su prethodno rešena pitanja smeštaja korisnika
objekta, osim u slučaju kada se uklanjanje objekta odobrava na zahtev vlasnika koji taj objekat koristi.
Kao rešeno pitanje smeštaja korisnika objekta smatra se obezbeđivanje nužnog smeštaja.
Žalba na rešenje o uklanjanju objekta ne zadržava izvršenje rešenja.
Skupština jedinice lokalne samouprave uređuje i obezbeđuje uslove i mere koje je potrebno spro-
vesti i obezbediti u toku uklanjanja objekta koji predstavlja neposrednu opasnost za život i zdravlje
ljudi, za susedne objekte i za bezbednost saobraćaja.
Član 168
Uklanjanju objekta, odnosno njegovog dela, osim u slučaju izvršenja inspekcijskog rešenja, može
se pristupiti samo na osnovu dozvole o uklanjanju objekta, odnosno njegovog dela.
Uz zahtev za izdavanje dozvole o uklanjanju objekta, odnosno njegovog dela podnosi se:
1) projekat rušenja sa tehničkom kontrolom;
2) dokaz o svojini na objektu
3) uslovi, ako se radi o objektu čijim rušenjem bi bio ugrožen javni interes (zaštita postojeće komu-
nalne i druge infrastrukture, zaštita kulturnog dobra, zaštita životne sredine i sl.).
Dozvola o uklanjanju objekta, odnosno njegovog dela izdaje se rešenjem u roku od 8 dana od dana
dostavljanja uredne dokumentacije.
Na rešenje iz stava 3. ovog člana može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostavljanja
rešenja.
Na rešenje iz stava 3. ovog člana, kada je donosilac rešenja ministarstvo nadležno za poslove građe-
vinarstva, odnosno nadležni organ autonomne pokrajine, ne može se izjaviti žalba, ali se tužbom može
pokrenuti upravni spor, u roku od 30 dana od dana dostavljanja rešenja.
Član 169
Ako nadležni organ jedinice lokalne samouprave utvrdi da se neposredna opasnost za život i
zdravlje ljudi, susedne objekte i za bezbednost saobraćaja može otkloniti i rekonstrukcijom objekta,
odnosno njegovog dela, o tome obaveštava vlasnika objekta, radi preduzimanja potrebnih mera u
skladu sa zakonom.
Rešenjem kojim se odobrava rekonstrukcija objekta u smislu stava 1. ovog člana utvrđuje se rok u
kome se radovi na rekonstrukciji moraju završiti.
Ako se rekonstrukcija objekta ne završi u utvrđenom roku nadležni organ će naložiti, odnosno
odobriće rešenjem, po službenoj dužnosti ili na zahtev zainteresovanog lica, uklanjanje objekta, od-
nosno njegovog dela.
Član 170
Uklanjanje objekta, odnosno njegovog dela može da vrši privredno društvo, odnosno drugo prav-
no lice ili preduzetnik, koji su upisani u odgovarajući registar za građenje objekata, odnosno za izvo-
đenje radova.
Uklanjanjem objekta iz stava 1. ovog člana rukovodi odgovorni izvođač radova.
Po izvršenom uklanjanju objekta, odnosno njegovog dela, mora se izvršiti uređenje zemljišta i
odvoz građevinskog otpada, u skladu sa posebnim propisima.
1. Izvršenje rešenja o uklanjanju objekta, odnosno njegovog dela
Član 171
Rešenje o uklanjanju objekta, odnosno njegovog dela, koje se donosi na osnovu ovog zakona, iz-
vršava republički, pokrajinski, odnosno organ jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove gra-
đevinske inspekcije.
Organ nadležan za poslove građevinske inspekcije sačinjava program uklanjanja objekata i odgo-
vara za njegovo izvršenje.
Troškovi izvršenja inspekcijskog rešenja padaju na teret izvršenika.
Ako izvršenik sam ne sprovede izvršenje rešenja o uklanjanju objekta, odnosno njegovog dela,
rešenje će se izvršiti preko privrednog društva, odnosno drugog pravnog lica ili preduzetnika, u skladu
sa ovim zakonom, na teret izvršenika.
Troškovi izvršenja inspekcijskog rešenja padaju na teret budžeta nadležnog organa, do naplate od
izvršenika.
Ukoliko nadležni organ nema potrebna sredstva za izvršenje inspekcijskog rešenja, zainteresovana
strana može obezbediti troškove izvršenja do naplate od strane izvršnog dužnika.
Na zahtev organa nadležnog za poslove građevinske inspekcije nadležna policijska uprava će, u
skladu sa zakonom, pružiti policijsku pomoć radi omogućavanja izvršenja rešenja o uklanjanju objek-
ta, odnosno njegovog dela.
Građevinski inspektor po izvršenom uklanjanju objekta, odnosno njegovog dela sačinjava zapisnik
o uklanjanju objekta, odnosno njegovog dela, koji se dostavlja i organu nadležnom za poslove katastra
nepokretnosti.
XII NADZOR
1. Inspekcijski nadzor
Član 172
Nadzor nad izvršavanjem odredaba ovog zakona i propisa donetih na osnovu ovog zakona, vrši
ministarstvo nadležno za poslove urbanizma i građevinarstva.
Inspekcijski nadzor vrši nadležno ministarstvo preko inspektora u okviru delokruga utvrđenog
zakonom.
Autonomnoj pokrajini poverava se vršenje inspekcijskog nadzora u oblasti prostornog planiranja
i urbanizma na teritoriji autonomne pokrajine i nad izgradnjom objekata za koje izdaje građevinsku
dozvolu na osnovu ovog zakona, kao i nadzor nad radom gradskih i opštinskih građevinskih inspek-
tora na teritoriji autonomne pokrajine.
Opštini, gradu i gradu Beogradu, poverava se vršenje inspekcijskog nadzora nad izgradnjom obje-
kata za koje izdaju građevinsku dozvolu na osnovu ovog zakona.
Gradu Beogradu poverava se vršenje inspekcijskog nadzora u oblasti prostornog planiranja i urba-
nizma, na teritoriji grada Beograda, za izgradnju i rekonstrukciju objekata do 800 m2 bruto razvijene
građevinske površine.
Ukoliko se u vršenju inspekcijskog nadzora nad radom građevinskog inspektora gradske opštine
u sastavu grada utvrdi da opštinski građevinski inspektor ne preduzima propisane mere u vršenju
inspekcijskog nadzora, gradski građevinski inspektor ima pravo da u konkretnom slučaju preuzme
vršenje inspekcijskog nadzora i okonča postupak.
Protiv opštinskog građevinskog inspektora, pored kazne propisane članom 209. stav 1. tačka 7)
ovog zakona pokreće se i disciplinski postupak zbog teže povrede radne dužnosti iz radnog odnosa.
U slučaju iz stava 6. ovog člana, po žalbi na rešenje doneto u ovom postupku rešava ministarstvo
nadležno za poslove građevinarstva, odnosno nadležni organ autonomne pokrajine kada se objekti
grade na teritoriji autonomne pokrajine.
Poslove urbanističkog inspektora može da obavlja diplomirani inženjer arhitekture - master, odno-
sno diplomirani inženjer arhitekture ili diplomirani građevinski inženjer - master, odnosno diplomi-
rani građevinski inženjer, koji ima najmanje tri godine radnog iskustva u struci i položen stručni ispit
i koji ispunjava i druge uslove propisane zakonom.
Poslove građevinskog inspektora može da obavlja lice sa stečenim visokim obrazovanjem od-
govarajuće struke odnosno smera na studijama drugog stepena građevinarstva (master akademskih
studija, master strukovnih studija, specijalističke akademske studije, specijalističke strukovne studije)
odnosno diplomirani inženjer građevinarstva, ili lice sa stečenim visokim obrazovanjem odgovarajuće
struke odnosno smera na studijama drugog stepena arhitekture (master akademskih studija, master
strukovnih studija, specijalističke akademske studije, specijalističke strukovne studije), odnosno di-
plomirani inženjer arhitekture, koji ima najmanje tri godine radnog iskustva u struci i položen stručni
ispit i koji ispunjava i druge uslove propisane zakonom.
Poslove inspekcijskog nadzora koji su ovim zakonom povereni opštini može da obavlja i lice koje
ima visoko obrazovanje na studijama prvog stepena građevinske ili arhitektonske struke, odnosno lice
koje ima višu školsku spremu arhitektonske ili građevinske struke, najmanje tri godine radnog isku-
stva u struci, položen stručni ispit i koje ispunjava i druge uslove propisane zakonom.
2. Prava i dužnosti urbanističkog inspektora
Član 173
Urbanistički inspektor, u vršenju inspekcijskog nadzora, ima pravo i dužnost da proverava da li:
1) privredno društvo, odnosno drugo pravno lice ili preduzetnik koje izrađuje prostorne i urba-
nističke planove ili obavlja druge poslove određene ovim zakonom ispunjava propisane uslove;
2) je planski dokument izrađen i donet u skladu sa zakonom i propisom donetim na osnovu za-
kona;
3) su lokacijski uslovi i urbanistički projekat izdati u skladu planskim dokumentom;
4) se promene stanja u prostoru vrše u skladu s ovim zakonom i propisima donetim na osnovu
zakona;
5) je privredno društvo, odnosno drugo pravno lice, odnosno javno preduzeće ili druga organi-
zacija koje utvrđuje uslove za izgradnju objekata i uređenje prostora, kao i tehničke podatke za
priključak na infrastrukturu, dostavilo potrebne podatke i uslove za izradu planskog dokumen-
ta, odnosno lokacijske uslove i objavilo separat o tehničkim uslovima za izgradnju objekata, u
propisanim rokovima.
Privredno društvo, odnosno drugo pravno lice koje izrađuje prostorne i urbanističke planove ili
obavlja druge poslove određene ovim zakonom, privredno društvo, odnosno drugo pravno ili fizičko
lice koje vrši promene u prostoru, kao i nadležna opštinska, odnosno gradska, odnosno uprava grada
Beograda, dužni su da urbanističkom inspektoru omoguće potpun i nesmetan uvid u raspoloživu
dokumentaciju.
3. Ovlašćenja urbanističkog inspektora
Član 174
U vršenju inspekcijskog nadzora urbanistički inspektor je ovlašćen da preduzima sledeće mere:
1) da zabrani rešenjem dalju izradu planskog dokumenta, ako utvrdi da privredno društvo, odno-
sno drugo pravno lice koje izrađuje planski dokument ne ispunjava uslove propisane zakonom;
2) da podnese prigovor nadležnom organu na izdate lokacijske uslove, odnosno urbanistički pro-
jekat, u roku koji ne može biti duži od 30 dana od dana izdavanja lokacijskih uslova, odnosno
potvrđivanja urbanističkog projekta, ako utvrdi da ti akti nisu u skladu sa zakonom, odnosno
planskim dokumentom i o tome obavesti investitora;
tač. 3) - 5) (brisanе)
6) da obavesti organ nadležan za donošenje planskog dokumenta ili dela planskog dokumenta i da
predloži ministru nadležnom za poslove prostornog planiranja i urbanizma pokretanje postup-
ka za ocenu zakonitosti planskog dokumenta ili dela planskog dokumenta, ako utvrdi da planski
dokument ili određeni deo planskog dokumenta nije donet u skladu sa zakonom ili da postupak
po kojem je donet nije sproveden na način propisan zakonom;
7) da bez odlaganja obavesti ministra nadležnog za poslove prostornog planiranja i urbanizma,
ako utvrdi da organ nadležan za donošenje planskog dokumenta nije u propisanom roku doneo
planski dokument;
8) da preduzme mere protiv privrednog društva ili drugog pravnog lica, ako u propisanom roku
ne objave separat, odnosno ne dostave potrebne podatke neophodne za priključak na tehničku
i drugu infrastrukturu;
9) da preduzima i druge mere, u skladu sa zakonom.
U slučaju iz stava 1. tačka 1. ovog člana, privredno društvo, odnosno drugo pravno lice ili predu-
zetnik može da nastavi sa izradom planskog dokumenta kad otkloni utvrđene nepravilnosti i o tome
pismeno obavesti inspektora koji je doneo rešenje o zabrani izrade tog planskog dokumenta, a inspek-
tor utvrdi da su nepravilnosti otklonjene.
Kad urbanistički inspektor utvrdi da je planski dokument ili deo planskog dokumenta donet su-
protno odredbama ovog zakona, predložiće ministru nadležnom za poslove prostornog planiranja i
urbanizma da donese rešenje o zabrani primene planskog dokumenta do njegovog usklađivanja sa
zakonom i o tome obavestiti organ nadležan za njegovo donošenje.
Ministar nadležan za poslove prostornog planiranja i urbanizma doneće rešenje iz stava 3. ovog
člana u roku od 15 dana od dana podnošenja predloga urbanističkog inspektora.
4. Prava i dužnosti građevinskog inspektora
Član 175
Građevinski inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora ima pravo i dužnost da proverava da li:
1) privredno društvo, odnosno drugo pravno lice ili preduzetnik koje gradi objekat, odnosno lice
koje vrši stručni nadzor, odnosno lica koja obavljaju pojedine poslove na građenju objekata,
ispunjavaju propisane uslove;
2) je za objekat koji se gradi, odnosno za izvođenje radova izdata građevinska dozvola i potvrđena
prijava o početku građenja, odnosno izdato rešenje iz člana 145. ovog zakona;
3) je investitor zaključio ugovor o građenju, u skladu sa ovim zakonom;
4) se objekat gradi prema izdatoj građevinskoj dozvoli i projektu za izvođenje, odnosno tehničkoj
dokumentaciji na osnovu koje je izdato rešenje iz člana 145. ovog zakona;
5) je gradilište obeleženo na propisan način;
6) izvršeni radovi, odnosno materijal, oprema i instalacije koji se ugrađuju odgovaraju zakonu i
propisanim standardima, tehničkim normativima i normama kvaliteta;
7) je izvođač radova preduzeo mere za bezbednost objekta, susednih objekata, saobraćaja, okoline
i zaštitu životne sredine;
8) na objektu koji se gradi ili je izgrađen postoje nedostaci koji ugrožavaju bezbednost njegovog
korišćenja i okoline;
9) izvođač radova vodi građevinski dnevnik, građevinsku knjigu i obezbeđuje knjigu inspekcije na
propisani način;
10) se u toku građenja i korišćenja objekta vrše propisana osmatranja i održavanja objekta;
11) je tehnički pregled izvršen u skladu sa zakonom i propisima donetim na osnovu zakona;
12) je za objekat koji se koristi izdata upotrebna dozvola;
13) se objekat koristi za namenu za koju je izdata građevinska, odnosno upotrebna dozvola;
14) obavlja i druge poslove utvrđene zakonom ili propisom donetim na osnovu zakona.
Građevinski inspektor je ovlašćen da vrši nadzor nad korišćenjem objekata i da preduzima mere
ako utvrdi da se korišćenjem objekta dovode u opasnost život i zdravlje ljudi, bezbednost okoline,
ugrožava životna sredina i ako se nenamenskim korišćenjem utiče na stabilnost i sigurnost objekta.
U vršenju inspekcijskog nadzora građevinski inspektor je dužan da obavezno izvrši dva inspekcij-
ska nadzora i to prilikom dobijanja obaveštenja od nadležnog organa o prijavi temelja i po završetku
objekta u konstruktivnom smislu.
Rešenje o uklanjanju objekta, odnosno njegovog dela odnosi se i na delove objekta koji nisu opisa-
ni u rešenju o rušenju, a nastali su nakon sastavljanja zabeležbe i čine jednu građevinsku celinu.
Kada građevinski inspektor utvrdi da je postupanje lica sa odgovarajućom licencom u suprotnosti
sa propisima, odnosno pravilima struke, dužan je da o tome obavesti nadležni organ i organizaciju
koja je izdala licencu radi utvrđivanja odgovornosti.
Građevinski inspektor podnosi prekršajnu, odnosno krivičnu prijavu i inicira postupak oduzi-
manja licence glavnom projektantu, odnosno odgovornom projektantu koji je potpisao tehnički do-
kument ili je potvrdio taj dokument, ako u postupku nadzora utvrdi da taj dokument nije u skladu sa
ovim zakonom i podzakonskim aktima donetim na osnovu ovog zakona.
Nadležni organ i organizacija iz stava 3. ovog člana dužni su da podnosioca obaveštenja obaveste
o preduzetim merama u roku od 30 dana od podnošenja obaveštenja, kao i da mu dostave primerak
odluke donete u postupku po prijavi, radi informisanja.
U registar objedinjene procedure evidentiraju se: obaveštenje iz stava 3. ovog člana, prijava iz stava
4. ovog člana i konačna odluka iz stava 5. ovog člana.
Član 177
Kad građevinski inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora utvrdi da:
1) se u toku građenja ne preduzimaju mere za bezbednost objekta, saobraćaja, okoline i zaštitu
životne sredine, narediće rešenjem investitoru, odnosno izvođaču radova mere za otklanjanje
uočenih nedostataka, rok njihovog izvršenja, kao i obustavu daljeg izvođenja radova dok se ove
mere ne sprovedu, pod pretnjom prinudnog izvršenja na teret investitora, odnosno izvođača
radova;
2) izvršeni radovi, odnosno materijal, oprema i instalacije koji se ugrađuju ne odgovaraju zakonu
i propisanim standardima, tehničkim normativima i normama kvaliteta, obustaviće rešenjem
dalje izvođenje radova dok se ne otklone utvrđeni nedostaci;
3) gradilište nije obeleženo na propisan način, naložiće rešenjem obustavu radova i odrediće rok
za otklanjanje nedostataka, koji ne može biti duži od tri dana;
Rešenje iz stava 1. ovog člana može se doneti i usmenim izricanjem na licu mesta, uz obavezu in-
spektora da pismeni otpravak izradi u roku koji ne može biti duži od pet dana. Rok za izvršenje i rok
za žalbu počinju da teku od dana donošenja usmenog rešenja.
Pismeni otpravak rešenja iz stava 1. tačka 1) dostavlja se pribijanjem na objekat koji se gradi.
Član 178
Ako građevinski inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora utvrdi da:
1) privredno društvo, odnosno drugo pravno lice ili preduzetnik, odnosno lice kome je povereno
vršenje stručnog nadzora nad građenjem objekta, odnosno izvođenjem radova ne ispunjava
propisane uslove, zabraniće rešenjem dalje izvođenje radova do ispunjenja uslova;
2) na objektu koji se gradi ili koji je izgrađen postoje nedostaci koji predstavljaju neposrednu opa-
snost po stabilnost, odnosno bezbednost objekta i njegove okoline i život i zdravlje ljudi, zabra-
niće rešenjem korišćenje objekta ili njegovog dela dok se ne otklone utvrđeni nedostaci;
3) se objekat za koji je izdata građevinska dozvola koristi bez upotrebne dozvole, narediće inve-
stitoru pribavljanje upotrebne dozvole u roku koji ne može biti kraći od 30 ni duži od 90 dana,
a ako je investitor ne pribavi u utvrđenom roku doneće rešenje o zabrani korišćenja objekta;
4) se objekat za koji je izdata građevinska i upotrebna dozvola koristi za namenu koja nije utvrđe-
na građevinskom i upotrebnom dozvolom, naložiće pribavljanje građevinske dozvole, odnosno
rešenja iz člana 145. ovog zakona u roku od 30 dana, a ako investitor ne pribavi građevinsku
dozvolu, odnosno rešenje iz člana 145. ovog zakona u ostavljenom roku, doneće rešenje o za-
brani korišćenja objekta;
5) se korišćenjem objekta dovodi u opasnost život i zdravlje ljudi, bezbednost susednih objekata,
bezbednost okoline ili ugrožava životna sredina, naložiće izvođenje potrebnih radova, odnosno
zabraniti korišćenje objekta, odnosno dela objekta;
6) objekat za koji je izdata građevinska dozvola, koji nije završen u roku sadržanom u prijavi po-
četka građenja objekta, odnosno izvođenja radova, narediće rešenjem investitoru da u roku koji
ne može biti kraći od 30 ni duži od 90 dana, završi građenje objekta, odnosno izvođenje radova,
a ako investitor ne završi objekat u ostavljenom roku, podneće prijavu za učinjeni prekrašaj,
odnosno privredni prestup.
Član 179
Kad građevinski inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora utvrdi da se u toku građenja, odnosno
korišćenja objekta ne vrši propisano osmatranje, odnosno održavanje objekta, narediće rešenjem inve-
stitoru i izvođaču radova, odnosno korisniku objekta da uočene nepravilnosti otkloni.
Član 180
Građevinski, odnosno urbanistički inspektor dužan je da na zahtev Inženjerske komore Srbije do-
stavi rešenje koje u vršenju inspekcijskog nadzora donosi na osnovu ovog zakona.
Član 181
Kad građevinski inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora utvrdi da se objekat gradi, odnosno
izvode pripremni radovi bez građevinske dozvole, pored mera propisanih ovim zakonom, narediće
rešenjem bez odlaganja i zatvaranje gradilišta.
Rešenje iz stava 1. ovog člana izvršno je danom donošenja.
Mera iz stava 1. ovog člana sprovodi se stavljanjem službenog znaka „zatvoreno gradilište”, pečaće-
njem građevinskih mašina i pribijanjem kopije rešenja iz stava 1. ovog člana na vidnom mestu.
Jedan primerak izvršnog rešenja kojim se naređuje zatvaranje gradilišta, građevinski inspektor
dostavlja nadležnoj policijskoj upravi, koja će po potrebi pružiti policijsku pomoć radi omogućavanja
sprovođenja izvršenja tog rešenja.
Član 182
Kad građevinski inspektor, u vršenju inspekcijskog nadzora, utvrdi da je investitor nepoznat, reše-
nje, odnosno zaključak o dozvoli izvršenja dostavlja se pribijanjem na oglasnu tablu nadležnog organa
i pribijanjem na objekat koji se gradi, odnosno upotrebljava, što se konstatuje zabeleškom inspektora
o vremenu i mestu dostave na rešenju, odnosno zaključku o dozvoli izvršenja.
Zabeleška iz stava 1. ovog člana sadrži sve relevantne podatke o danu, mestu i vrsti objekta kao i
o imenu investitora ili izvođača radova ukoliko je ono poznato, a ukoliko nije postupak će se voditi
protiv nepoznatog lica. Naknadnim identifikovanjem investitora ili izvođača radova ili promenom
investitora ili izvođača radova, postupak iz stava 1. ovog člana se ne prekida niti se produžavaju rokovi
određeni u tom postupku.
Rešenje, odnosno zaključak iz stava 1. ovog člana smatra se uredno dostavljenim danom pribijanja
na oglasnu tablu nadležnog organa i pribijanjem na objekat koji se gradi, odnosno upotrebljava.
Član 183
Rešenje o uklanjanju objekta, odnosno njegovog dela, građevinski inspektor donosi u slučajevima
propisanim ovim zakonom.
Rešenjem iz stava 1. ovog člana određuje se rok u kome je investitor dužan ukloniti objekat ili
njegov deo.
Rešenjem iz stava 1. ovog člana građevinski inspektor određuje da li je pre uklanjanja objekta,
odnosno dela objekta potrebno uraditi projekat rušenja, kao i način izvršenja putem druge osobe u
slučaju da investitor to sam nije učinio u roku određenom rešenjem o uklanjanju.
Izuzetno, građevinski inspektor, u slučajevima iz stava 1. ovog člana neće doneti rešenje o ukla-
njanju objekta, odnosno njegovog dela (potporni zidovi, pretvaranje tavanskog prostora u stambeni,
otvaranje portala na fasadi i sl.), ako bi tim uklanjanjem nastala opasnost po život i zdravlje ljudi ili
susedne objekte ili sam objekat, već će investitoru rešenjem naložiti vraćanje u prvobitno stanje, u
skladu sa ovim zakonom.
Član 184
Na rešenje republičkog građevinskog inspektora može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana
dostavljanja rešenja.
Žalba na rešenje iz stava 1. ovog člana se izjavljuje Vladi, preko ministarstva nadležnog za poslove
urbanizma i građevinarstva.
Na rešenje urbanističkog inspektora može se izjaviti prigovor u roku od osam dana od dana do-
stavljanja.
Na rešenje urbanističkog inspektora prigovor se izjavljuje nadležnom izvršnom organu grada Be-
ograda, autonomne pokrajine, odnosno Vladi, preko organa nadležnog za poslove urbanizma auto-
nomne pokrajine.
Na rešenje jedinice lokalne samouprave doneto u postupku inspekcijskog nadzora u oblasti izgrad-
nje objekata žalba se izjavljuje ministarstvu nadležnom za poslove građevinarstva.
Autonomnoj pokrajini poverava se rešavanje po žalbi protiv prvostepenog rešenja donetog u po-
stupku inspekcijskog nadzora u oblasti izgradnje objekata koji se grade na teritoriji autonomne po-
krajine.
Gradu Beogradu poverava se rešavanje po žalbi protiv prvostepenog rešenja gradske opštine, do-
netog u postupku inspekcijskog nadzora u oblasti izgradnje objekata koji se grade na teritoriji grada
Beograda, u skladu sa ovim zakonom.
Žalba izjavljena na rešenja iz ovog člana ne odlaže izvršenje rešenja.
Čl. 185-200**
(Prestalo da važi odlukom US)
2) tehničke propise čiji su sastavni deo standardi koji definišu obavezne tehničke mere i uslove
projektovanja, planiranja i izgradnje, kojim se osigurava nesmetano kretanje i pristup osobama
sa invaliditetom, deci i starim osobama (član 5);
3) predmet i postupak sprovođenja objedinjene procedure, vođenje i sadržinu registra objedinje-
nih procedura i centralne evidencije, kao i ovlašćenja i obaveze registratora (čl. 8, 8a, 8d, 8v i 8g);
4) sadržinu, način, postupak i rokove izrade i objavljivanja separata (čl. 31a, 34, 41, 46, 48, 49, 50,
58. i 61);
5) sadržinu, način i postupak izrade dokumenata prostornog i urbanističkog planiranja (čl. 10-68);
6) uslove i kriterijume za su/finansiranje izrade planskih dokumenata (član 39);
7) uslove i način rada komisije za stručnu kontrolu planskih dokumenata, komisije za kontrolu
usklađenost planskih dokumenata i komisije za planove jedinice lokalne samouprave (čl. 33,
49. i 52);
8) sadržinu i način vođenja i održavanja centralnog registra planskih dokumenata, informacionog
sistema o stanju u prostoru i lokalnog informacionog sistema planskih dokumenata, kao i digi-
talni format dostavljanja planskih dokumenata (čl. 43. i 45);
9) sadržinu, postupak i način donošenja programa uređivanja građevinskog zemljišta (član 94);
10) klasifikaciju objekata prema nameni, funkcionalnim i strukturalnim karakteristikama i stepe-
nu uticaja na okruženje, s obzirom na rizike vezane za izgradnju i eksploataciju (član 2);
11) sadržinu, način i postupak izrade i način vršenja kontrole tehničke dokumentacije prema klasi
i nameni objekata (čl. 117-124, 129, 131. i 168);
12) uslove osiguranja od profesionalne odgovornosti (član 129a);
13) uslove i način rada revizione komisije i sadržaj izveštaja o stručnoj kontroli (član 132);
14) sadržinu i način izdavanja građevinske dozvole, (čl. 135-138);
15) način, postupak i sadržinu podataka za utvrđivanje ispunjenosti uslova za izdavanje licence
za izradu tehničke dokumentacije i licence za građenje objekata za koje građevinsku dozvolu
izdaje ministarstvo, odnosno autonomna pokrajina, kao i uslove za oduzimanje tih licenci (čl.
126. i 150);
16) izgled, sadržinu i mesto postavljanja gradilišne table (član 149);
17) sadržinu i način vođenja knjige inspekcije, građevinskog dnevnika i građevinske knjige (član
152);
18) sadržinu i način vođenja stručnog nadzora (član 153);
19) sadržinu i način vršenja tehničkog pregleda, izdavanja upotrebne dozvole, osmatranja tla i
objekta u toku građenja i upotrebe i minimalne garantne rokove za pojedine vrste objekata, od-
nosno radova, kao i sastav komisije za tehnički pregled objekta, prema klasi i nameni objekta;
uslove na osnovu kojih se utvrđuje da je objekat podoban za upotrebu; formu i sadržinu pred-
loga komisije za tehnički pregled o utvrđivanju podobnosti objekta ili dela objekta za upotrebu,
kao i druga pitanja od značaja za vršenje tehničkog pregleda (čl. 154. i 158);
20) uslove, program i način polaganja stručnog ispita u oblasti prostornog i urbanističkog planira-
nja, izrade tehničke dokumentacije građenja i energetske efikasnosti (član 161.);
21) uslove i postupak izdavanja i oduzimanja licence za odgovornog urbanistu, projektanta i izvo-
đača radova, odgovornog planera (član 162);
22) obrazac i sadržinu legitimacije urbanističkog i građevinskog inspektora, kao i vrstu opreme
koju koristi inspektor;
23) postupak donošenja i sadržinu programa uklanjanja objekata (član 171);
24) izgled i sadržinu službenog znaka, kao i postupak zatvaranja gradilišta (član 181);
25) opšta pravila za parcelaciju, regulaciju i izgradnju (čl. 31. i 57);
26) način i postupak za raspisivanje i sprovođenje urbanističko - arhitektonskog konkursa (član
68a);
27) na koje objekte se ne primenjuju odredbe o izvođaču radova, odgovornom izvođaču radova
i obavezi određivanja stručnog nadzora u toku građenja i tehničkog pregleda objekta, prema
klasi i nameni objekta (član 153a);
28) sadržinu i način objavljivanja podataka registra inženjera Inženjerske komore Srbije (član 162).
XV KAZNENE ODREDBE
1. Privredni prestupi
Član 202
Novčanom kaznom od 1.500.000 do 3.000.000 dinara kazniće se za privredni prestup privredno
društvo ili drugo pravno lice, koje je investitor, ako:
1) izradu tehničke dokumentacije poveri privrednom društvu, odnosno drugom pravnom licu
koja ne ispunjava propisane uslove (član 126);
2) kontrolu tehničke dokumentacije poveri privrednom društvu, odnosno drugom pravnom licu
koje ne ispunjava propisane uslove (član 129);
3) ne obezbedi vršenje stručnog nadzora nad građenjem objekta (član 153);
4) nastavi sa izvođenjem radova i posle donošenja rešenja o njihovoj obustavi (član 176);
5) ne završi građenje objekta, odnosno izvođenje radova u ostavljenom roku (član 178).
Za privredni prestup iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u privrednom društvu ili
drugom pravnom licu, koje je investitor, novčanom kaznom od 100.000 do 200.000 dinara.
Prijavu za privredni prestup iz stava 1. ovog člana podnosi nadležni građevinski inspektor.
Član 202a
Novčanom kaznom od 1.500.000 do 3.000.000 dinara kazniće se za privredni prestup privredno
društvo ili drugo pravno lice koje izrađuje tehničku dokumentaciju i/ili izvodi radove, ako ne ispunja-
va uslove za obavljanje te delatnosti propisane ovim zakonom (čl. 126. i 150).
Za privredni prestup iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u privrednom društvu ili
drugom pravnom licu, novčanom kaznom od 100.000 do 200.000 dinara.
Prijavu za privredni prestup iz st. 1. i 2. ovog člana podnosi nadležni građevinski inspektor.
Član 203
Novčanom kaznom od 1.500.000 do 3.000.000 dinara kazniće se za privredni prestup privredno
društvo ili drugo pravno lice koje gradi objekat, ako:
1) gradi objekat bez građevinske dozvole, odnosno izvodi radove suprotno tehničkoj dokumenta-
ciji na osnovu koje se objekat gradi (član 110);
2) postupa suprotno odredbama člana 152. ovog zakona;
3) nastavi sa građenjem objekta posle donošenja rešenja o obustavi građenja (čl. 176. i 177.).
Za privredni prestup iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u privrednom društvu ili
drugom pravnom licu koje gradi, odnosno izvodi radove, novčanom kaznom od 100.000 do 200.000
dinara.
Prijavu za privredni prestup iz stava 1. ovog člana podnosi nadležni građevinski inspektor.
Član 204
Novčanom kaznom od 1.500.000 do 3.000.000 dinara kazniće se za privredni prestup privredno
društvo ili drugo pravno lice koje je ovlašćeno da utvrđuje uslove za izgradnju objekata i uređenje pro-
stora, kao i tehničke podatke za priključak na infrastrukturu, odnosno da priključi objekat na infra-
strukturu, ako u propisanom roku ne objavi separat i/ili ne dostavi potrebne podatke i uslove za izradu
planskog dokumenta, i/ili lokacijske uslove i/ili saglasnost na projekat, odnosno drugi akt predviđen
ovim zakonom, kao i ako ne priključi objekat na infrastrukturu (čl. 8b i 46. stav 4).
Za privredni prestup iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u privrednom društvu ili
drugom pravnom licu, novčanom kaznom od 100.000 do 200.000 dinara.
Prijavu za privredni prestup iz st. 1. i 2. ovog člana podnosi organ nadležan za izdavanje lokacijskih
uslova, odnosno nosilac izrade plana.
Član 204a
Novčanom kaznom od 1.500.000 do 3.000.000 dinara kazniće se za privredni prestup privredno
društvo ili drugo pravno lice ako traži saglasnosti na tehničku dokumentaciju suprotno odredbama
ovog zakona.
Za privredni prestup iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u privrednom ili drugom
pravnom licu, novčanom kaznom od 50.000 do 100.000 dinara.
Prijavu za privredni prestup iz st. 1. i 2. ovog člana podnosi organ nadležan za izdavanje građevin-
ske dozvole.
2. Prekršaji
Član 205
Novčanom kaznom od 500.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj privredno društvo, od-
nosno drugo pravno lice, ako ne omogući urbanističkom ili građevinskom inspektoru vršenje nadzora
u skladu sa ovim zakonom (čl. 173. i 175).
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u privrednom društvu ili drugom
pravnom licu, novčanom kaznom od 50.000 do 100.000 dinara.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se preduzetnik novčanom kaznom od 100.000 do 300.000
dinara.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se fizičko lice koje nije preduzetnik novčanom kaznom
od 50.000 do 100.000 dinara.
Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz st. 1-4. ovog člana podnosi nadležni građevinski,
odnosno urbanistički inspektor.
Član 206
Novčanom kaznom od 300.000 dinara kazniće se za prekršaj privredno društvo ili drugo pravno
lice koje je investitor objekta ako ne obezbedi pristup objektu osobama sa invaliditetom u skladu sa
standardima pristupačnosti (član 5).
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u privrednom društvu ili drugom
pravnom licu, novčanom kaznom od 10.000 do 50.000 dinara.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se fizičko lice koje je investitor objekta, novčanom ka-
znom od 20.000 do 100.000 dinara.
Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz st. 1, 2. i 3. ovog člana podnosi nadležni građevinski
inspektor.
Član 207
Novčanom kaznom od 100.000 do 500.000 dinara kazniće se za prekršaj privredno društvo ili
drugo pravno lice koje izrađuje dokumente prostornog i urbanističkog planiranja ili obavlja druge
poslove određene ovim zakonom, ako ne omogući urbanističkom inspektoru potpun i nesmetan uvid
u raspoloživu dokumentaciju (čl. 173. i 175).
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u preduzeću ili drugom pravnom licu,
novčanom kaznom od 10.000 do 50.000 dinara.
Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz st. 1. i 2. ovog člana podnosi nadležni urbanistički
inspektor.
Član 208
Novčanom kaznom od 500.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj privredno društvo, od-
nosno druga organizacija, odnosno drugo pravno lice koje gradi objekat, ako:
1) ne odredi lice koje rukovodi građenjem objekta, odnosno izvođenjem radova ili ako odredi lice
koje za to ne ispunjava propisane uslove (čl. 151. i 152);
2) ne obavesti nadležni organ o završetku izgradnje temelja (član 152. stav 2);
3) pismeno ne upozori investitora ili lice koje vrši nadzor nad primenom odredaba ovog zakona na
nedostatke u tehničkoj dokumentaciji (član 152. stav 6);
4) ne vodi građevinski dnevnik i građevinsku knjigu ili ne obezbedi knjigu inspekcije (član 152.
stav 7. tačka 5).
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u privrednom društvu ili drugom
pravnom licu koje gradi objekat, novčanom kaznom od 10.000 do 50.000 dinara.
Novčanom kaznom od 50.000 do 150.000 dinara kazniće se za prekršaj odgovorni izvođač radova
ako postupa suprotno odredbama člana 152. stav 7. ovog zakona.
Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz st. 1-3. ovog člana podnosi nadležni građevinski
inspektor.
Član 208a
Novčanom kaznom od 50.000 do 150.000 dinara kazniće se za prekršaj preduzetnik koji:
1) gradi objekat bez građevinske dozvole, odnosno izvodi radove suprotno tehničkoj dokumenta-
ciji na osnovu koje se objekat gradi (član 110);
2) postupa suprotno odredbama člana 152. ovog zakona;
3) ne obavesti nadležni organ o završetku izgradnje temelja (član 152. stav 3);
4) nastavi sa građenjem objekta posle donošenja rešenja o obustavi građenja (čl. 176. i 177).
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se fizičko lice investitor, novčanom kaznom od 100.000
do 150.000 dinara.
Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz st. 1. i 2. ovog člana podnosi nadležni građevinski
inspektor.
Član 208b
Novčanom kaznom od 300.000 do 500.000 dinara kazniće se za prekršaj preduzetnik koji izrađuje
tehničku dokumentaciju i/ili izvodi radove, ako ne ispunjava uslove za obavljanje te delatnosti propi-
sane ovim zakonom (čl. 126. i 150).
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se fizičko lice investitor novčanom kaznom od 50.000 do
150.000 dinara.
Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz st. 1. i 2. ovog člana podnosi nadležni građevinski
inspektor.
Član 208v
Novčanom kaznom od 100.000 do 150.000 dinara ili kaznom zatvora do 30 dana kazniće se za
prekršaj odgovorni projektant koji je izradio i potpisao tehnički dokument ili je potvrdio taj dokument
u postupku tehničke kontrole, suprotno odredbama ovog zakona i podzakonskim aktima donetim na
osnovu ovog zakona.
Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz stava 1. ovog člana podnosi nadležni građevinski
inspektor.
Član 209
Novčanom kaznom od 25.000 do 50.000 dinara ili kaznom zatvora do 30 dana kazniće se za prekr-
šaj odgovorno službeno lice u nadležnom organu uprave ako:
1) ne dostavi u propisanom roku potrebne podatke i uslove za izradu planskog dokumenta (član
46);
2) ne izda lokacijske uslove, građevinsku, odnosno upotrebnu dozvolu u propisanom roku (čl. 8d,
53, 56, 136. i 158);
3) ne organizuje javnu prezentaciju urbanističkog projekta (član 63);
4) ne dostavi zahtev građevinskoj inspekciji za uklanjanje objekta za koji je izdata privremena
građevinska dozvola (član 147);
5) ne sačini program i ne sprovede izvršenje uklanjanja objekta (član 171);
6) ne omogući urbanističkom odnosno građevinskom inspektoru potpun i nesmetan uvid u raspo-
loživu dokumentaciju (čl. 173. i 175);
7) ne preduzme propisane mere u vršenju inspekcijskog nadzora (čl. 173. i 175);
8) ne dostavi u propisanom roku podatke o objektima izgrađenim bez građevinske dozvole (član
200).
Za ponovljeni prekršaj iz stava 1. ovog člana učiniocu će se izreći novčana kazna i kazna zatvora
do 30 dana.
Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz stava 1. tač. 1) i 3) ovog člana podnosi nadležni
urbanistički inspektor, zahtev iz stava 1. tač. 2) i 4) ovog člana građevinski inspektor, zahtev iz stava 1.
tačka 6) ovog člana urbanistički, odnosno građevinski inspektor, a zahtev iz stava 1. tač. 5) i 7) ovog
člana organ nadležan za izdavanje građevinske dozvole.
Član 210
Novčanom kaznom od 50.000 do 100.000 dinara ili kaznom zatvora do 30 dana kazniće se za pre-
kršaj odgovorno službeno lice u nadležnom organu uprave ako:
1) izda lokacijske uslove protivno ovom zakonu i propisima donetim na osnovu ovog zakona (član
53);
2) izda građevinsku dozvolu protivno ovom zakonu i propisima donetim na osnovu ovog zakona
(čl. 135. i 136);
3) izda upotrebnu dozvolu protivno propisima (član 158).
Za ponovljeni prekršaj iz stava 1. ovog člana učiniocu će se izreći novčana kazna i kazna zatvora
do 30 dana.
Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz stava 1. ovog člana podnosi registrator, odnosno or-
gan nadležan za sprovođenje objedinjene procedure ako registrator nije imenovan u skladu sa članom
8v ovog zakona.
Član 211
Novčanom kaznom od 25.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj nadležni inspektor koji u
slučajevima iz čl. 174, 176, 177, 178, 179, 180, 181, 182. i 198. ovog zakona ne donese rešenje, odno-
sno ne izda naredbu u primerenom roku, koji ne može biti duži od sedam dana od dana saznanja za
učinjeni prekršaj.
Za ponovljeni prekršaj iz stava 1. ovog člana učiniocu će se izreći novčana kazna i kazna zatvora
do 30 dana.
Član 211a
Novčanom kaznom od 10.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj odgovorno lice u imaocu
javnog ovlašćenja, ako imalac javnih ovlašćenja tokom sprovođenja objedinjene procedure ne postupa
na način i u rokovima propisanim ovim zakonom (član 8b).
Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz stava 1. ovog člana podnosi registrator, odnosno or-
gan nadležan za sprovođenje objedinjene procedure ako registrator nije imenovan u skladu sa članom
8v ovog zakona.
Član 211b
Novčanom kaznom od 10.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj registrator, odnosno odgo-
vorno lice u organu nadležnom za sprovođenje objedinjene procedure ako nije imenovan registrator,
ako ne podnese zahtev za pokretanje prekršajnog postupka u skladu sa članom 8v stav 5. ovog zakona.
Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz stava 1. ovog člana podnosi Registrator centralne
evidencije.
Član 212
Novčanom kaznom od 500.000 do 2.000.000 dinara kazniće se za prekršaj privredno društvo ili
drugo pravno lice koje obavlja poslove izrade i kontrole tehničke dokumentacije, odnosno koje je
izvođač radova, vršilac stručnog nadzora ili tehničkog pregleda, ako nije osigurano od odgovornosti
za štetu (član 129a).
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u privrednom društvu ili drugom
pravnom licu novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se preduzetnik novčanom kaznom od 100.000 do 500.000
dinara.
Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka iz stava 1. ovog člana podnosi nadležni građevinski
inspektor.
Postupak izrade i donošenja prostornog, odnosno urbanističkog plana započet pre stupanja na
snagu ovog zakona, nastaviće se po odredbama ovog zakona, osim za prostorne, odnosno urbanističke
planove za koje je obavljen javni uvid koji će se okončati po propisima po kojima su započeti.
Član 216
Jedinice lokalne samouprave koje nisu donele prostorni plan opštine do dana stupanja na snagu
ovog zakona, doneće odluku o izradi prostornog plana jedinice lokalne samouprave u roku od tri me-
seca od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Prostorni plan opštine, koji je donet do dana stupanja na snagu ovog zakona uskladiće se sa odred-
bama ovog zakona, u roku od 18 meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, a odluku o usklađi-
vanju prostornog plana sa odredbama ovog zakona jedinica lokalne samouprave doneće u u roku od
tri meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Grad Beograd će u roku od tri meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona, doneti odluku o
izradi planova iz člana 20. stav 3. ovog zakona, a u roku od 18 meseci od dana stupanja na snagu ovog
zakona doneće, u skladu sa ovim zakonom, prostorne planove sa elementima prostornog plana jedi-
nice lokalne samouprave.
Jedinica lokalne samouprave, čije sedište naseljenog mesta ima manje od 30.000 stanovnika do-
neće odluku o izradi plana generalne regulacije za naseljeno mesto koje je sedište jedinice lokalne
samouprave, u roku od tri meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona. Stupanjem na snagu plana
generalne regulacije prestaju da važe generalni planovi, planovi detaljne regulacije, preispitani regula-
cioni planovi i preispitani detaljni urbanistički planovi, doneti u skladu sa ranije važećim zakonima o
planiranju, koji su u suprotnosti sa planom generalne regulacije.
Jedinice lokalne samouprave, čije sedište naseljenog mesta ima više od 30.000 stanovnika, doneće
u roku od tri meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona, odluku o usklađivanju generalnog plana
sa odredbama ovog zakona koje se odnose na generalni urbanistički plan i odluku o izradi planova
generalne regulacije u skladu sa ovim zakonom, na celom građevinskom području naseljenog mesta.
Stupanjem na snagu planova generalne regulacije, prestaju da važe odredbe generalnog plana, planovi
detaljne regulacije, preispitani regulacioni planovi i preispitani detaljni urbanistički planovi, doneti u
skladu sa ranije važećim zakonima o planiranju, koji su u suprotnosti sa planom generalne regulacije.
Planovi detaljne regulacije, odnosno planovi generalne regulacije za pojedinačna naseljena mesta
koja nisu sedište jedinice lokalne samouprave, ostaju na snazi, ako nisu u suprotnosti sa odredbama
ovog zakona koje se odnose na plan generalne regulacije.
Planovi opšteg uređenja, doneti po Zakonu o planiranju i izgradnji, usklađuju se sa odredbama
ovog zakona koje se odnose na šematski prikaz uređenja naseljenih mesta za delove teritorije za koje
nije predviđena izrada urbanističkog plana. Donošenjem prostornog plana jedinice lokalne samoupra-
ve usklađeni plan opšteg uređenja postaje sastavni deo prostornog plana jedinice lokalne samouprave
kao šematski prikaz uređenja naseljenog mesta.
Član 217
Do stupanja na snagu planskih dokumenata predviđenih ovim zakonom, za izgradnju telekomu-
nikacionih objekata, za koje se po ovom zakonu izdaje građevinska dozvola, na području za koje nije
donet urbanistički plan ili urbanističkim planom nije predviđena izgradnja te vrste objekata, lokacij-
ska dozvola se izdaje u skladu sa uslovima organa, odnosno organizacija nadležnih za poslove teleko-
munikacija, na osnovu godišnjih planova razvoja telekomunikacionih mreža na teritoriji Republike
Srbije, u skladu sa zakonom.
Član 218
Rešavanje zahteva za izdavanje odobrenja za izgradnju, upotrebne dozvole i drugih zahteva za
rešavanje o pojedinačnim pravima i obavezama, podnetih do dana stupanja na snagu ovog zakona,
nastaviće se po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 219
(Brisan)
Član 220
Naknada za korišćenje građevinskog zemljišta plaća se u skladu sa Zakonom o planiranju i iz-
gradnji („Službeni glasnik RS”, br. 47/03 i 34/06), dok se navedena naknada ne integriše u porez na
imovinu.
Član 221
Odredba člana 4. stav 2. ovog zakona primenjivaće se od dana stupanja na snagu propisa koji
donosi ministar nadležan za poslove građevinarstva, kojim se bliže propisuju uslovi, sadržina i način
izdavanja sertifikata o energetskim svojstvima objekta, u skladu sa ovim zakonom.
Član 222
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o planiranju i izgradnji („Službeni
glasnik RS”, br. 47/03 i 34/06).
Do donošenja podzakonskih akata na osnovu ovlašćenja iz ovog zakona, primenjivaće se podza-
konski akti doneti na osnovu zakona koji prestaje da važi danom stupanja na snagu ovog zakona, ako
nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.
Član 223
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike
Srbije”.
Član 88
Rešavanje zahteva za izdavanje odobrenja za izgradnju, upotrebne dozvole i drugih zahteva za
rešavanje o pojedinim pravima i obavezama, podnetih do dana stupanja na snagu ovog zakona, nasta-
viće se po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Postupci za prestanak prava korišćenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu u državnoj svo-
jini započeti u skladu sa odredbama Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS”, br. 47/03 i
34/06), koji nisu okončani do 11. septembra 2009. godine, nastaviće se po propisima koji su važili do
dana stupanja na snagu tog zakona.
Pravnosnažno rešenje o odobrenju za izgradnju, izdato u skladu sa odredbama Zakona o planira-
nju i izgradnji („Službeni glasnik RS”, br. 47/03 i 34/06), može se po zahtevu investitora ukinuti, ako
je po pravnosnažnosti tog rešenja izmenjen planski dokument na osnovu koga se može izdati građe-
vinska dozvola za izgradnju objekta veće površine od objekta čija je izgradnja odobrena rešenjem čije
se ukidanje traži.
Rešenje kojim se ukida rešenje iz stava 3. ovog člana donosi organ nadležan za izdavanje građe-
vinske dozvole.
Član 89
Naknada za korišćenje građevinskog zemljišta plaća se u skladu sa Zakonom o planiranju i iz-
gradnji („Službeni glasnik RS”, br. 47/03 i 34/06), dok se navedena naknada ne integriše u porez na
imovinu, a najkasnije do 31. decembra 2013. godine.
Do isteka roka iz stava 1. ovog člana jedinica lokalne samouprave propisuje bliže kriterijume, me-
rila, visinu, način i rokove plaćanja naknade za korišćenje građevinskog zemljišta, a može ih propisati
uzimajući u obzir i namenu korišćenja objekta.
Lica koja imaju bespravno sagrađene objekte za koje nije podnet zahtev za legalizaciju u skladu sa
odredbama ovog zakona, lica kojima je pravnosnažno okončan postupak legalizacije donošenjem akta
kojim se odbacuje ili odbija zahtev za legalizaciju, kao i lica koja nisu zaključila ugovor iz člana 185.
Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS”, br. 72/09, 81/09 - ispravka i 64/10 - US) do ru-
šenja bespravno sagrađenog objekta plaćaju naknadu za korišćenje građevinskog zemljišta propisanu
aktom jedinice lokalne samouprave u trostrukom iznosu.
Član 90
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike
Srbije”.
Član 2
Nosilac prava korišćenja iz člana 103. stav 1. Zakona može ostvariti pravo na gradnju novih obje-
kata, odnosno dogradnju i rekonstrukciju postojećih objekata u skladu sa namenom zemljišta utvrđe-
nom važećim planskim dokumentom u roku od 12 meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona,
bez dostavljanja dokaza o izvršenoj konverziji zemljišta u skladu sa Zakonom.
Član 3
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike
Srbije”.
Član 129
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje sa radom Republička agencija za prostorno plani-
ranje (u daljem tekstu: Agencija), osnovana Zakonom o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS”,
br. 47/03 i 34/06).
Danom prestanka rada Agencije poslove iz okvira nadležnosti Agencije preuzima ministarstvo
nadležno za poslove prostornog planiranja.
Ministarstvo iz stava 2. ovog člana danom prestanka rada Agencije preuzima zaposlene, sredstva,
imovinu, dokumentaciju i arhivu Agencije.
Prava i obaveze Agencije preuzima Republika Srbija.
Prava i obaveze iz stava 4. ovog člana u ime Republike Srbije vrši Vlada.
O izvršavanju obaveza Agencije, preuzetih u skladu sa zakonom, staraće se Ministarstvo građevi-
narstva, saobraćaja i infrastrukture u okviru nadležnosti utvrđenih Zakonom o ministarstvima („Služ-
beni glasnik RS”, broj 44/14).
Član 130
Planski dokumenti doneti do dana stupanja na snagu ovog zakona ostaju na snazi.
Postupak izrade i donošenja prostornog, odnosno urbanističkog plana započet pre stupanja na
snagu ovog zakona, nastaviće se po odredbama ovog zakona, osim za prostorne, odnosno urbanističke
planove za koje je doneta odluka o izradi, a koji se mogu okončati po odredbama zakona po kojima
su započeti.
Donosioci planskih dokumenata dužni su da, prilikom izmene i dopune planskog dokumenta po
stupanju na snagu ovog zakona, sadržinu i postupak usvajanja planskog dokumenta usklade sa odred-
bama ovog zakona.
Važeći planski dokumenti, kao i planski dokumenti čiji se postupak izrade i donošenja sprovodi po
odredbama Zakona o planiranju i izgradnji, dostavljaju se centralnom registru planskih dokumenata
u skladu sa odredbama ovog zakona, u roku od 12 meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Obaveza dostavljanja planova u digitalnom obliku, u skladu sa odredbama člana 43. ovog zakona
se primenjuje i na planove iz stava 2. ovog stava.
Do stupanja na snagu planskih dokumenata predviđenih ovim zakonom, za izgradnju telekomu-
nikacionih i objekata elektroprenosne i elektrodistributivne mreže, za koje se po ovom zakonu izdaje
građevinska dozvola, odnosno rešenje iz člana 145. ovog zakona na području za koje nije donet planski
dokument ili važećim planskim dokumentom nije predviđena izgradnja te vrste objekata, lokacijski
uslovi se izdaju u skladu sa uslovima organa, odnosno organizacija nadležnih za poslove telekomu-
nikacija, odnosno energetike na osnovu godišnjih planova razvoja tih mreža na teritoriji Republike
Srbije, u skladu sa zakonom.
Skupština jedinice lokalne samouprave na čijoj teritoriji se nalazi zemljište kome je namena pro-
menjena iz poljoprivrednog u građevinsko zemljište, dužna je da organu nadležnom za poslove držav-
nog premera i katastra, u roku od 12 meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, dostavi akt koji
sadrži popis katastarskih parcela kojima je promenjena namena do 15. jula 1992. godine.
Član 131
Započeti postupci za rešavanje zahteva za izdavanje odobrenja za izgradnju, lokacijske dozvole,
građevinske dozvole, upotrebne dozvole i drugih zahteva za rešavanje o pojedinačnim pravima i oba-
vezama, podnetih do dana stupanja na snagu ovog zakona, okončaće se po propisima po kojima su
započeti.
Lokacijska dozvola izdata u skladu sa Zakonom o planiranju i izgradnji, po pravnosnažnosti pred-
stavlja osnov za izdavanje građevinske dozvole, u skladu sa ovim zakonom.
Ugovori o zakupu građevinskog zemljišta u javnoj svojini zaključeni do dana stupanja na snagu
ovog zakona, predstavljaju osnov za utvrđivanje aktivne legitimacije zakupca u postupku izdavanja
građevinske dozvole, u skladu sa ovim zakonom.
Član 132
Odredbe člana 8, člana 8b, člana 8d, člana 8đ, čl. 97, 98. i člana 211a ovog zakona primenjuju se od
1. marta 2015. godine.
Odredbe člana 8a, člana 8v, člana 8g, člana 176. stav 6, člana 211b i člana 212. ovog zakona prime-
njuju se od 1. januara 2016. godine.
Do 1. januara 2016. godine razmena dokumenata i podnesaka između nadležnog organa i imaoca
javnih ovlašćenja u sprovođenju objedinjene procedure može se vršiti i u papirnoj formi.
Podzakonski akti koji se donose u skladu sa odredbama ovog zakona biće doneti najkasnije do 15.
februara 2015. godine, osim podzakonskog akta iz člana 8a stav 3, člana 8v stav 7. i člana 8g stav 3.
ovog zakona koji će biti doneti najkasnije do 15. novembra 2015. godine.
Do donošenja podzakonskih akata na osnovu ovlašćenja iz ovog zakona, primenjivaće se podza-
konski akti doneti na osnovu Zakona o planiranju i izgradnji koji nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.
Pravo i uslovi za pretvaranje prava korišćenja građevinskog zemljišta u pravo svojine za lica iz
člana 102. stav 9. uređuju se posebnim zakonom u roku ne dužem od šest meseci od stupanja na snagu
ovog zakona.
Član 133
Jedinice lokalne samouprave dužne su da u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog
zakona utvrde koeficijente iz člana 97. stav 2. ovog zakona i donesu opšti akt iz člana 97. stav 7. ovog
zakona.
Za ugovore kojima je utvrđeno plaćanje naknade za uređivanje građevinskog zemljišta zaključene
pre stupanja na snagu ovog zakona, po kojima naknada nije plaćena u celosti, jedinica lokalne samo-
uprave može opštim aktom propisati kriterijume za preugovaranje visine i načina plaćanja naknade
za uređivanje građevinskog zemljišta u skladu sa odredbama ovog zakona kojima je uređeno plaćanje
doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta.
Član 134
Odredbe drugih zakona kojima se na drugačiji način uređuju pitanja koja su predmet uređivanja
ovog zakona neće se primenjivati, osim zakona i propisa kojima se uređuje zaštita životne sredine.
Član 135
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike
Srbije”.
Član 2[
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike
Srbije”.
NAPOMENA;
** Odredbe čl. 185. do 200. Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS”, br. 72/2009, 81/2009
- ispr., 64/2010 - odluka US, 24/2011, 121/2012 i 42/2013 - odluka US), prestale su da važe na
osnovu Odluke US IUz broj 295/2009 od 6. decembra 2012. godine, objavljene u „Sl. glasniku RS”,
br. 50/2013 od 7. juna 2013. godine.
PRAVILNIK
O POSTUPKU SPROVOĐENJA OBJEDINJENE PROCEDURE
(„Sl. glasnik RS”, br. 22/2015)
1. Uvodne odredbe
Predmet uređivanja
Član 1
Ovim pravilnikom bliže se propisuje predmet i postupak sprovođenja objedinjene procedure, vođe-
nje i sadržina registra objedinjenih procedura i centralne evidencije, kao i ovlašćenja i obaveze registra-
tora i obim javne dostupnosti podataka i dokumenata sadržanih u registru, način razmene dokumenata i
podnesaka u objedinjenoj proceduri, kao i forma u kojoj se u toj proceduri dostavljaju, odnosno razme-
njuju, tehnička dokumentacija i akta.
Pojmovi
Član 2
Izrazi koji se koriste u ovom pravilniku imaju sledeće značenje:
Nadležni organ jeste Ministarstvo nadležno za poslove građevinarstva, pokrajinski sekretarijat nadle-
žan za poslove građevinarstva, odnosno nadležni organ jedinice lokalne samouprave, u okviru utvrđenih
nadležnosti za izdavanje građevinske dozvole;
Nadležna služba jeste posebna organizaciona celina, u sastavu nadležnog organa (odsek, služba, ode-
ljenje, uprava i sl.), preko koje nadležni organ sprovodi objedinjenu proceduru;
Rukovodilac nadležne službe jeste lice koje nadležni organ imenuje, odnosno rasporedi na radno me-
sto rukovodioca nadležne službe i koje je odgovorno za efikasno sprovođenje objedinjene procedure;
Objedinjena procedura jeste skup postupaka i aktivnosti koje sprovodi nadležna služba u vezi sa iz-
gradnjom, dogradnjom ili rekonstrukcijom objekata, odnosno izvođenjem radova, a koji uključuju izda-
vanje lokacijskih uslova, izdavanje građevinske dozvole, odnosno rešenja iz člana 145. Zakona o planira-
nju i izgradnji (u daljem tekstu: Zakon), prijavu radova, pribavljanje saglasnosti na tehničku dokumenta-
ciju, izdavanje upotrebne dozvole, pribavljanje uslova za projektovanje, odnosno priključenje objekata na
infrastrukturnu mrežu, pribavljanje isprava i drugih dokumenata koje izdaju imaoci javnih ovlašćenja, a
uslov su za izgradnju objekata, odnosno za izdavanje lokacijskih uslova, građevinske i upotrebne dozvole
iz njihove nadležnosti, kao i obezbeđenje uslova za priključenje na infrastrukturnu mrežu, upis prava
svojine na izgrađenom objektu, kao i izmenu akata koji se pribavljaju u ovoj proceduri;
Registar objedinjenih procedura (u daljem tekstu: Registar) jeste elektronska baza podataka koju vodi
nadležni organ, u kojoj su sadržani podaci o toku svakog pojedinačnog predmeta, akta nadležnih organa
i nadležnih službi, kao i dokumentacija priložena i pribavljena u postupku objedinjene procedure, a koja
je javno dostupna u skladu sa zakonom i ovim pravilnikom;
Centralna evidencija objedinjenih procedura (u daljem tekstu: Centralna evidencija) jeste jedinstvena,
centralna, javna, elektronska baza podataka koja se vodi u okviru Agencije za privredne registre, u kojoj
su objedinjeni podaci, akta i dokumentacija svih registara objedinjenih procedura na teritoriji Republike
Srbije, a koja je javno dostupna u skladu sa zakonom i ovim pravilnikom;
Registrator registra objedinjenih procedura (u daljem tekstu: Registrator) jeste lice koje je određeno
da vodi registar objedinjenih procedura, odnosno rukovodilac nadležne službe ako u nadležnom organu
nije određen Registrator;
Registrator centralne evidencije objedinjenih procedura (u daljem tekstu: Registrator centralne eviden-
cije) jeste lice koje vodi Centralnu evidenciju i koje je imenovano u skladu sa zakonom kojim se uređuje
izgradnja objekata;
Zahtev jeste akt kojim se pokreće objedinjena procedura, odnosno pojedine faze te procedure;
Podnosilac zahteva jeste lice po čijem se zahtevu pokreće objedinjena procedura, odnosno pojedine
faze te procedure.
Forma u kojoj se u objedinjenoj proceduri dostavljaju podnesci, akta i dokumentacija
Član 3
Razmena podnesaka, akata i dokumentacije u objedinjenoj proceduri između podnosioca zahteva i
nadležnog organa, kao i između nadležnog organa i imalaca javnih ovlašćenja obavlja se elektronskim
putem.
Sva akta koja donose nadležni organ i imaoci javnih ovlašćenja u objedinjenoj proceduri i/ili radi
upotrebe u toj proceduri, kao i dokumenti koje podnosilac zahteva, nadležni organ i imaoci javnih ovla-
šćenja dostavljaju u objedinjenoj proceduri, uključujući i tehničku dokumentaciju, dostavljaju se u formi
elektronskog dokumenta u dwg, dwf ili pdf formatu.
Ako je propisana obaveza arhiviranja elektronskog dokumenta iz stava 2. ovog člana, taj dokument
se nadležnom organu dostavlja sa kvalifikovanim potpisom, u skladu sa zakonom kojim se uređuje elek-
tronski dokument.
Izuzetno od st. 1-3. ovog člana, ako je propisano da se akt, odnosno dokument iz stava 2. ovog člana
arhivira u papirnoj formi, taj akt, odnosno dokument se nadležnom organu dostavlja i u papirnoj formi,
radi arhiviranja.
U slučaju iz stava 4. ovog člana, ako se dokument arhivira isključivo u papirnoj formi, njegova elek-
tronska verzija, koja se dostavlja u skladu sa stavom 1. ovog člana, ne mora biti potpisana kvalifikovanim
potpisom.
Međusobni odnosi nadležnog organa i imalaca javnih ovlašćenja, povodom razmene podataka i do-
kumentacije u objedinjenoj proceduri, mogu se urediti međusobnim sporazumom, u skladu sa Zako-
nom, uredbom kojom se uređuje izdavanje lokacijskih uslova i ovim pravilnikom.
Overa tehničke dokumentacije
Član 4
Kada nadležni organ overava tehničku dokumentaciju u skladu sa Zakonom, podnosilac zahteva tu
dokumentaciju dostavlja nadležnom organu u onolikom broju primeraka koliko želi da mu bude vraće-
no nakon overe, uvećano za jedan primerak za potrebe nadležnog organa.
Ostala opšta pravila koja se primenjuju u objedinjenoj proceduri
Član 5
Ako nadležni organ, odnosno imalac javnih ovlašćenja, akt iz svoje nadležnosti izdaje na osnovu
podataka kojima raspolaže drugi državni organ ili drugi imalac javnih ovlašćenja, pribavlja po službenoj
dužnosti, osim u slučajevima propisanim Zakonom, uredbom kojom se uređuje izdavanje lokacijskih
uslova i ovim pravilnikom.
zahtev i otkloni sve nedostatke, ne dostavlja se dokumentacija podneta uz zahtev koji je odbačen, niti se
ponovo plaća administrativna taksa iz člana 15. stav 2. tačka 3) ovog pravilnika.
Pribavljanje lista nepokretnosti
Član 18
Ako su ispunjeni formalni uslovi za dalje postupanje po zahtevu, nadležni organ po službenoj duž-
nosti, bez odlaganja, pribavlja od organa nadležnog za poslove državnog premera i katastra izvod iz lista
nepokretnost koja je predmet zahteva.
Nadležni organ ne pribavlja izvod iz lista nepokretnosti za katastarsku parcelu:
1) ispod koje se grade podzemni delovi linijskih infrastrukturnih objekata, odnosno podzemni delo-
vi komunalne infrastrukture;
2) iznad koje se grade visokonaponski dalekovodi, odnosno iznad kojih će se naći elise vetroturbina
koje se grade;
3) n a kojoj se gradi komunalna infrastruktura, ako se gradi u regulaciji postojeće saobraćajnice;
4) u drugim slučajevima u kojima je pravo građenja uspostavljeno zakonom, bez obaveze prethod-
nog uređenja imovinsko-pravnih odnosa sa vlasnikom parcele.
Utvrđivanje odgovarajućeg prava za dalje postupanje po zahtevu
Član 19
Nadležni organ utvrđuje postojanje odgovarajućeg prava na zemljištu, odnosno objektu, u skladu sa
Zakonom.
Rok za donošenje rešenja o građevinskoj dozvoli i dostava rešenja
Član 20
Na osnovu utvrđenog prava iz člana 19. ovog pravilnika, nadležni organ donosi rešenje o građevin-
skoj dozvoli u roku od pet radnih dana od dana podnošenja zahteva.
Ako nadležni organ utvrdi da podnosilac zahteva nema odgovarajuće pravo iz člana 19. ovog pravil-
nika, zahtev za građevinsku dozvolu odbija rešenjem.
Rešenje iz st. 1. i 2. ovog člana nadležni organ, dostavlja podnosiocu zahteva u roku od tri dana od
dana donošenja, a rešenje iz stava 1. ovog člana u istom roku dostavlja i:
1) inspekciji koja vrši nadzor nad izgradnjom objekta;
2) jedinici lokalne samouprave na čijoj se teritoriji gradi objekat, ako je rešenje izdalo ministarstvo,
odnosno autonomna pokrajina, radi informisanja;
3) imaocima javnih ovlašćenja nadležnim za utvrđivanje uslova za projektovanje, odnosno priključe-
nje objekata na infrastrukturnu mrežu, radi informisanja.
Sadržina građevinske dozvole
Član 21
Rešenje o građevinskoj dozvoli sadrži podatke o:
1) investitoru;
2) o bjektu čije se građenje dozvoljava, sa osnovnim podacima i predračunskom vrednošću objekta;
3) katastarskoj parceli, odnosno katastarskim parcelama na kojima se gradi objekat (broj parcele i na-
ziv katastarske opštine na kojoj se nalazi, kao i površinu katastarske parcele, odnosno katastarskih
parcela, osim ako se građevinska dozvola izdaje za linijske objekte i antenske stubove);
4) p ostojećem objektu koji se uklanja ili rekonstruiše radi građenja;
5) r oku važenja građevinske dozvole;
6) d okumentaciji na osnovu koje se građevinska dozvola izdaje;
7) finansijeru, ako je uz zahtev za izdavanje građevinske dozvole priložen i ugovor između investitora
i finansijera;
Nadležni organ, u roku od tri dana od dana prijema izjave iz stava 1. ovog člana, obaveštava nadležnu
građevinsku inspekciju o prijemu te izjave.
Nadležna građevinska inspekcija je obavezna da u roku od tri radna dana po prijemu obaveštenja iz
stava 2. ovog člana izvrši inspekcijski nadzor izgrađenog objekta u skladu sa Zakonom i da o rezultatima
tog nadzora obavesti nadležni organ.
9. Dostavljanje tehničke dokumentacije
Podnošenje zahteva za davanje saglasnosti na tehničku
dokumentaciju u pogledu mera zaštite od požara
Član 36
Kada je, u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita od požara, utvrđena obaveza pribavljanja sa-
glasnosti na tehničku dokumentaciju u pogledu mera zaštite od požara, investitor dostavlja nadležnom
organu glavni projekat zaštite od požara, izrađen u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita od požara
i projekat za izvođenje, izrađen u skladu sa pravilnikom kojim se uređuje sadržina tehničke dokumenta-
cije, u elektronskoj formi, kao i onoliko primeraka u papirnoj formi koliko podnosilac zahteva želi da mu
organ nadležan za poslove zaštite od požara overi prilikom izdavanja saglasnosti.
Nadležni organ, po prijemu glavnog projekta zaštite od požara i projekta za izvođenje, bez odlaganja,
u ime i za račun investitora, podnosi organu nadležnom za poslove zaštite od požara, zahtev za davanje
saglasnosti na projekat za izvođenje.
Odlučivanje o zahtevu za davanje saglasnosti na tehničku dokumentaciju
Član 37
Organ nadležan za poslove zaštite od požara, u Zakonom propisanim rokovima, odlučuje o zahtevu
i pismeni otpravak odluke dostavlja nadležnom organu.
Nadležni organ akt iz stava 1. ovog člana bez odlaganja dostavlja investitoru.
Obaveza dostavljanja projekta za izvođenje
Član 38
Ako se radi o objektu iz člana 133. stav 2. tačka 9) Zakona za koji su predviđene mere zaštite kultur-
nih dobara, u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita nepokretnog kulturnog dobra, investitor do-
stavlja nadležnom organu projekat za izvođenje, u elektronskoj formi, koji nadležni organ bez odlaganja
dostavlja organu, odnosno organizaciji, nadležnoj za zaštitu nepokretnih kulturnih dobara.
10. Priključenje objekta na infrastrukturu
Postupak nadležnog organa po zahtevu za priključenje objekta na infrastrukturu
Član 39
Postupak za priključenje objekta na komunalnu i drugu infrastrukturu pokreće se podnošenjem za-
hteva nadležnom organu.
Uz zahtev iz stava 1. ovog člana prilaže se dokaz o plaćanju naknade, odnosno takse za priključenje
objekta na odgovarajuću infrastrukturu.
Nadležni organ upućuje zahtev imaocu javnih ovlašćenja da izvrši priključenje u skladu sa zahtevom
iz stava 1. ovog člana, u roku od tri radna dana od dana prijema tog zahteva.
Postupanje imaoca javnih ovlašćenja
Član 40
Ako je objekat izveden u skladu sa građevinskom dozvolom i projektom za izvođenje, imalac jav-
nih ovlašćenja je dužan da izvrši priključenje objekta na komunalnu i drugu infrastrukturu i da o tome
obavesti nadležni organ u roku od 15 dana od dana prijema zahteva iz člana 39. stav 3. ovog pravilnika.
Ako je lokacijskim uslovima predviđeno ispunjenje dodatnih uslova za priključenje tog objekta na
infrastrukturu, priključenje će se izvršiti ako su ispunjeni ti uslovi.
nedostatke, ne dostavlja se dokumentacija podneta uz zahtev koji je odbačen, niti se ponovo plaća ad-
ministrativna taksa.
Rok za donošenje rešenja o upotrebnoj dozvoli i dostava rešenja
Član 44
Ako su ispunjeni formalni uslovi iz člana 42. ovog pravilnika, nadležni organ izdaje rešenjem upo-
trebnu dozvolu u roku od pet radnih dana od dana podnošenja zahteva, u skladu sa zakonom.
Rešenje o upotrebnoj dozvoli nadležni organ dostavlja u roku od tri dana od dana donošenja podno-
siocu zahteva, a radi informisanja, rešenje u istom roku dostavlja i:
1) fi
nansijeru, ako na njega glasi građevinska dozvola;
2) n adležnoj građevinskoj inspekciji;
3) imaocima javnih ovlašćenja.
Sadržina upotrebne dozvole
Član 45
Rešenje o upotrebnoj dozvoli sadrži naročito:
1) p odatke o investitoru;
2) o snovne podatke o objektu čija se upotreba dozvoljava;
3) podatke o specifikaciji posebnih delova objekta, ako postoje (njihovo označenje, položaj u objektu
i površina);
4) podatke o katastarskoj parceli, odnosno katastarskim parcelama na kojima je izgrađen objekat
(broj parcele i naziv katastarske opštine na kojoj se nalazi, kao i površinu katastarske parcele, od-
nosno katastarskih parcela, osim ako se upotrebna dozvola izdaje za linijske objekte i antenske
stubove);
5) p odatke o dokumentaciji na osnovu koje se upotrebna dozvola izdaje;
6) propisani garantni rok za objekat, kao i garantni rok za pojedine vrste radova kada je to utvrđeno
posebnim propisom;
7) d ruge podatke propisane zakonom.
Podaci iz stava 1. tač. 2) i 3) ovog člana se unose u rešenje o upotrebnoj dozvoli u skladu sa projektom
izvedenog objekta, odnosno projektom za izvođenje i izveštajem komisije za tehnički pregled, priloženim
uz zahtev.
Pravo žalbe na upotrebnu dozvolu
Član 46
Na rešenje o upotrebnoj dozvoli podnosilac zahteva može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana
dostavljanja.
Na rešenje o upotrebnoj dozvoli koje donosi nadležno ministarstvo, odnosno nadležni organ autono-
mne pokrajine, ne može se izjaviti žalba, ali se tužbom može pokrenuti upravni spor.
12. Uknjižba objekta i dodela kućnog broja, u okviru objedinjene procedure
Dostava upotrebne dozvole organu nadležnom za poslove državnog premera i katastra
Član 47
U roku od pet dana od dana pravnosnažnosti upotrebne dozvole, nadležni organ po službenoj duž-
nosti dostavlja organu nadležnom za poslove državnog premera i katastra:
1) u potrebnu dozvolu;
2) e laborat geodetskih radova za izvedeni objekat i posebne delove objekta;
3) e laborat geodetskih radova za podzemne instalacije.
3) omogući objavljivanje lokacijskih uslova, građevinske i upotrebne dozvole, kao i rešenja iz člana
145. Zakona, u elektronskom obliku putem interneta, u roku od tri radna dana od dana njihovog
izdavanja;
4) omogući Centralnoj evidenciji preuzimanje podataka, akata i dokumentacije sadržane u Registru;
5) u rokovima i na način propisan Zakonom i ovim pravilnikom, podnese prijavu za privredni pre-
stup, odnosno prekršajnu prijavu, protiv imaoca javnih ovlašćenja i odgovornog lica imaoca jav-
nih ovlašćenja, ako su za podnošenje prijave ispunjeni Zakonom propisani uslovi;
6) p reduzima druge radnje neophodne za nesmetano i pravilno funkcionisanje Registra.
Obaveze i ovlašćenja registratora Centralne evidencije
Član 53
Registrator Centralne evidencije dužan je da:
1) obezbedi javnu dostupnost podataka i dokumenta sadržanih u Centralnoj evidenciji, preko inter-
net strane Agencije za privredne registre, bez plaćanja naknade za pristup podacima;
2) da Vladi dostavlja tromesečne izveštaje o sprovođenju objedinjene procedure, kao i da Vladi i
ministarstvu nadležnom za poslove građevinarstva dostavlja druge izveštaje i analize u vezi sa
sprovođenjem objedinjene procedure, u skladu sa njihovim zahtevom;
3) bez odlaganja podnese prekršajnu prijavu protiv registratora, zbog prekršaja iz člana 211b Zakona,
ako ne podnese prijavu u skladu sa članom 8v stav 6. Zakona.
Javna dostupnost podataka
Član 54
Podaci o toku svakog pojedinačnog predmeta, akti nadležnih organa i imalaca javnih ovlašćenja i
dokumentacija dostavljena i pribavljena u postupku objedinjene procedure javno su dostupni u elek-
tronskom obliku, preko internet strane nadležnog organa i Agencije za privredne registre svim zainte-
resovanim licima, radi uvida i preuzimanja, osim ako javnost i dostupnost nije ograničena ili isključena
zakonom.
14. Prelazne i završne odredbe
Prelazna odredba
Član 55
Lokacijska dozvola za koju je zahtev za izdavanje podnet do 17. decembra 2014. godine i koja je
izdata u skladu sa ranije važećim Zakonom o planiranju i izgradnji, predstavlja osnov za izdavanje gra-
đevinske dozvole.
U svim postupcima propisanim ovim pravilnikom, umesto lokacijskih uslova može se koristiti loka-
cijska dozvola iz stava 1. ovog člana.
Primena
Član 56
Odredbe ovog pravilnika primenjuju se od 1. marta 2015. godine, osim odredbi koje se odnose na
Centralni registar i elektronsko izdavanje građevinskih dozvola, koje se primenjuju od 1. januara 2016.
godine.
Stupanje na snagu
Član 57
Ovaj pravilnik stupa na snagu 1. marta 2015. godine.
PRAVILNIK
O SADRŽINI I NAČINU VOĐENJA STRUČNOG NADZORA
(„Sl. glasnik RS”, br. 22/2015)
Član 1
Ovim pravilnikom bliže se propisuje sadržina i način vođenja stručnog nadzora u toku građenja
objekta, odnosno izvođenja radova za koje je izdata građevinska dozvola.
Član 2
Stručni nadzor odnosi se na:
1) pripremne radove;
2) građevinske i građevinsko-zanatske radove;
3) ugradnju instalacija, postrojenja i opreme;
4) druge radove koji se izvode u toku građenja objekta.
Član 3
Stručni nadzor obuhvata:
1) kontrolu da li se građenje vrši prema građevinskoj dozvoli ili rešenju o odobrenju za rekonstrukciju,
odnosno prema projektu za građevinsku dozvolu ili idejnom projektu za rekonstrukciju i projektu
za izvođenje, kao i blagovremeno preduzimanje mera u slučaju odstupanja izvođenja radova od tih
projekata;
2) kontrolu i proveru kvaliteta izvođenja svih vrsta radova i primenu propisa, standarda i tehničkih
normativa, uključujući i tehničke propise čiji su sastavni deo standardi koji definišu obavezne teh-
ničke mere i uslove kojima se osigurava nesmetano kretanje i pristup osobama sa invaliditetom,
deci i starim osobama;
3) kontrolu i overu količina izvedenih radova (overa građevinskih knjiga, privremenih i okončanih
situacija, računa za izvedene radove i dr), ili stepena izvedenosti radova, ukoliko je to predviđeno
ugovorom o vršenju stručnog nadzora sa investitorom;
4) proveru da li postoje dokazi o kvalitetu materijala, opreme i instalacija koji se ugrađuju ili postavlja-
ju u objekat i da li postoji dokumentacija kojom se dokazuje njihov kvalitet (atest, sertifikat, izveštaj
o ispitivanju i dr.);
5) kontrolu i proveru kvaliteta izvedenih radova koji se, prema prirodi i dinamici izgradnje objekta, ne
mogu proveriti u kasnijim fazama izgradnje objekta (radovi na izvođenju temelja, armature, oplate,
izolacije i dr.);
6) davanje potrebnih uputstava izvođaču radova, naročito u slučaju odstupanja gradnje od projekta za
građevinsku dozvolu ili idejnog projekta za rekonstrukciju, odnosno projekta za izvođenje, kao i u
slučaju promene uslova gradnje objekta (promena vrste tla ili drugih parametara utvrđenih geome-
haničkim elaboratom i dr.);
7) redovno praćenje dinamike gradnje objekta i usklađenosti sa ugovorenim rokovima, ukoliko je to
predviđeno ugovorom o vršenju stručnog nadzora sa investitorom;
8) saradnju sa projektantom radi obezbeđenja pravilne realizacije projektantskog koncepta objekta,
kao i saradnju sa izvođačem radova pri izboru detalja tehnoloških i organizacionih rešenja za izvo-
đenje radova;
9) saradnju sa izvođačem radova i projektantom u pripremi projekta izvedenog objekta;
10) rešavanje drugih pitanja koja se pojave u toku građenja, odnosno izvođenja radova.
Član 4
Za vršenje stručnog nadzora investitor određuje lice koje ispunjava uslove propisane zakonom za od-
govornog projektanta ili odgovornog izvođača radova, zavisno od vrste radova koji su predmet stručnog
nadzora (u daljem tekstu: nadzorni organ).
Stručni nadzor se obezbeđuje od početka građenja, odnosno izvođenja radova, u skladu sa zakonom i
traje do završetka građenja, odnosno izvođenja radova i izdavanja upotrebne dozvole.
Član 5
Stručni nadzor se može obezbediti i za izvođenje pojedinih radova na građenju objekta, a investitor
može obezbediti i nadzor od strane projektanta objekta (projektantski nadzor).
Član 6
Nadzorni organ prati i kontroliše izvođenje radova na gradilištu, kao i na mestima gde se izvode drugi
radovi za potrebe građenja objekta.
Sva zapažanja u toku vršenja stručnog nadzora nadzorni organ upisuje u građevinski dnevnik, pot-
pisuje i overava pečatom, u skladu sa propisom kojim se uređuje sadržina i način vođenja građevinskog
dnevnika.
Član 7
Ako nadzorni organ u toku vršenja stručnog nadzora utvrdi da izvođač radova odstupa od izdate
građevinske dozvole, odnosno rešenja o odobrenju, projekta za građevinsku dozvolu, odnosno idejnog
projekta, kao i projekta za izvođenje, predviđenog kvaliteta materijala i opreme koja se ugrađuje u objekat,
ili odstupa od drugih elemenata koji bi uticali na kvalitet radova, utvrđenu vrednost objekta ili na produ-
ženje rokova izgradnje, bez odlaganja o tome obaveštava investitora i izvođača radova.
Ako u toku građenja nastupe okolnosti zbog kojih je neophodno odstupiti od projekta za građevinsku
dozvolu, odnosno idejnog projekta, kao i projekta za izvođenje, nadzorni organ o toj činjenici bez odlaga-
nja obaveštava investitora, radi preduzimanja odgovarajućih mera.
Ako u toku građenja nastupe okolnosti čije otklanjanje ne trpi odlaganje, nadzorni organ o tome od-
mah obaveštava i nadležnog građevinskog inspektora, radi preduzimanja potrebnih mera (izdavanje na-
loga izvođaču radova za preduzimanje neophodnih mera za sprečavanje i otklanjanje štetnih posledica,
obustavljanje radova u svim slučajevima kada se zaključi da se pri izvođenju radova odstupa od tehničke
dokumentacije i kada konkretna odstupanja mogu da budu od uticaja na nosivost, trajnost i projektovanu
koncepciju objekta ili mogu dovesti do materijalne štete, odnosno do ugrožavanja života i zdravlja ljudi i
dr.).
Član 8
Nadzorni organ u toku vršenja stručnog nadzora pismeno konstatuje:
1) nad kojim radovima vrši stručni nadzor;
2) uočene nedostatke pri izvođenju radova i rokove za njihovo otklanjanje;
3) mere koje je preduzeo ili je na njih uputio izvođača radova, odnosno odgovornog izvođača radova;
4) primedbe u pogledu kvaliteta i dinamike građenja;
5) druge podatke koji su bitni za praćenje građenja objekta.
Podatke iz stava 1. ovog člana nadzorni organ upisuje u građevinski dnevnik.
Građevinski dnevnik svojim potpisom i pečatom overavaju nadzorni organ i odgovorni izvođač ra-
dova.
Član 9
Danom stupanja na snagu ovog pravilnika prestaje da važi Pravilnik o sadržini i načinu vođenja struč-
nog nadzora („Službeni glasnik RS”, broj 7/10).
Član 10
Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike
Srbije”.
PRAVILNIK
O SADRŽINI I NAČINU VOĐENJA KNJIGE INSPEKCIJE,
GRAĐEVINSKOG DNEVNIKA I GRAĐEVINSKE KNJIGE
(„Sl. glasnik RS”, br. 22/2015)
I UVODNA ODREDBA
Član 1
Ovim pravilnikom uređuje se sadržina i način vođenja knjige inspekcije, građevinskog dnevnika
i građevinske knjige.
Odredbe ovog pravilnika koje se odnose na investitora, primenjuju se i na finansijera, ako rešenje
o građevinskoj dozvoli glasi na investitora i finansijera, a prava i obaveze investitora i finansijera utvr-
đuju se u skladu sa ugovorom zaključenim između investitora i finansijera.
II ZAJEDNIČKE ODREDBE
Član 2
Knjiga inspekcije i građevinski dnevnik vode sena gradilištima na kojima se grade objekti za ko-
je je propisano pribavljanje građevinske dozvole, kao i izvode radovi na rekonstrukciji, odnosno za
izvođenje radova za koje je propisana izrada projekta za građevinsku dozvolu i projekta za izvođenje.
Knjiga inspekcije i građevinski dnevnik vode se od dana početka izvođenja radova, do dana zavr-
šetka izgradnje objekta, odnosno radova i predaje objekta investitoru.
Vođenje knjige inspekcije i građevinskog dnevnika zaključuje se danom izvršene primopredaje
svih objekata i radova između izvođača radova i investitora.
Član 3
Knjigu inspekcije i građevinski dnevnik obezbeđuje i vodi odgovorni izvođač radova.
Podatke koji se unose u knjigu inspekcije i građevinski dnevnik overava svojim potpisom i peča-
tom odgovorni izvođač radova.
Član 4
Podaci upisani u knjigu inspekcije i građevinski dnevnik ne smeju se brisati, ispravljati, naknadno
menjati ili dopunjavati.
Izmene i dopune podataka upisanih u knjigu inspekcije i građevinski dnevnik vrše se isključivo
kao novi upisi, uz obavezno navođenje dana upisa.
Član 9
Knjiga inspekcije čuva se na gradilištu za sve vreme izvođenja radova.
Za čuvanje i uredno održavanje knjige inspekcije odgovoran je odgovorni izvođač radova.
IV GRAĐEVINSKI DNEVNIK
Član 10
Građevinski dnevnik je dokument o toku gradnje, u obliku sveske u koju se svakodnevno upisuju
svi podaci na osnovu kojih se može utvrditi tok i način građenja objekta u celini, kao i po pojedinim
fazama, kao i podaci koji utiču ili mogu uticati na predviđeni tok, način i rok građenja, odnosno izvo-
đenja radova.
Građevinski dnevnik vodi se za gradilište u celini, a ako se u okviru gradilišta grade objekti koji su
prostorno izdvojeni ili predstavljaju nezavisnu funkcionalnu celinu i zahtevaju specifičnu organizaciju
građenja, građevinski dnevnik može seza takve objekte voditi izdvojeno.
Građevinski dnevnik može se voditi posebno za montažu uređaja, postrojenja i opreme, a po po-
trebi može se voditi i za instalacije i druge posebne vrste radova.
Član 11
Građevinski dnevnik vodi se u obliku povezane i pečatom izvođača radova overene sveske sa jed-
nostruko numerisanim stranama u gornjem desnom uglu, u dva primerka (original i kopija).
Član 12
Pravo upisivanja odgovarajućih podataka i zapažanja u građevinski dnevnik imaju: odgovorni
izvođač radova, lice koje vrši stručni nadzor, kao i glavni ili odgovorni projektant, ako učestvuje u
vršenju nadzora.
Član 13
Odgovorni izvođač radova svakodnevno unosi u građevinski dnevnik:
1) datum unošenja podataka;
2) vremenske prilike (temperatura, padavine i sl.);
3) radno vreme;
4) angažovanu radnu snagu i mehanizaciju;
5) druge okolnosti pod kojima se izvode radovi, a od značaja su za sagledavanje i kontrolu uslova
i ispravnosti izvođenja radova;
6) vrstu i količinu prispelog materijala i produkata;
7) proizvođača materijala i produkata;
8) postojanje propisanih sertifikata o kvalitetu isporučenog materijala i produkata;
9) vrstu i položaj radova koji se izvode (pozicija radova);
10) orijentacionu kontrolu pojedinih radova koji su izvršeni;
11) izvršenu kontrolu radova koji su prethodili radovima koji se izvode (temeljna jama, vlažnost i
stepen zbijenosti podloga, oplata, armatura i sl.);
12) način ugrađivanja odgovarajućih materijala i produkata (ručno, uz primenu odgovarajuće me-
hanizacije i dr.);
13) način nege i zaštite već izvedenih radova (negovanje betona, zaštita od padavina i dr.);
14) uzorke materijala koji su dostavljeni na kontrolu sa oznakom položaja radova na koje se odgo-
varajući uzorak odnosi;
15) nedostatke ili greške u tehničkoj dokumentaciji po kojoj se radovi izvode;
16) nepredviđene okolnosti koje zahtevaju izmenu postojećih tehničkih rešenja, odnosno povećan
obim ugovorenih radova ili izvođenje naknadnih radova (nepredviđena svojstva tla, aktivira-
nje klizišta, arheološki nalazi i dr.);
17) podatke o izvršenim inspekcijskim pregledima gradilišta i osnovnim nalazima i nalozima nad-
ležnog inspektora, sa naznakom mera koje, po tim nalozima, treba preduzeti.
U građevinski dnevnik ulažu se i pismeni nalazi i dokumentacija koja je gradilištu dostavljena od
strane investitora, glavnog ili odgovornog projektanta i drugih lica.
Odgovorni izvođač radova i lice koje vodi stručni nadzor svojim potpisima na svakoj stranici ove-
ravaju i potvrđuju tačnost upisa podataka u građevinski dnevnik.
Član 14
Odgovorni izvođač radova (građevinskih radova, mašinske instalacije, elektro opreme i dr.) unosi
i potpisuje podatke i zapažanja iz člana 13. ovog pravilnika, koji se odnose na radove kojima on ru-
kovodi.
Radove kojima rukovodi lice iz stava 1. ovog člana svojim potpisom overava odgovorni izvođač
radova.
Član 15
Lice koje vrši stručni nadzor unosi u građevinski dnevnik podatke, zapažanja i naloge koji se od-
nose na:
1) kvalitet i postojanje sertifikata za materijale i produkte koji se ugrađuju;
2) kvalitet i postupak izvršenja radova(građevinskih radova, mašinske instalacije, elektro opreme
i dr.);
3) izvršeni pregled radova koji se u kasnijim fazama ne mogu kontrolisati (temeljna jama, oplata,
armatura i dr.);
4) potpunost tehničke dokumentacije i dopunska objašnjenja projektanta;
5) višak ugovorenih, odnosno naknadnih radova;
6) dopunsku tehničku i drugu dokumentaciju koja je dostavljena izvođaču radova;
7) primedbe i zapažanja koja su u građevinski dnevnik upisala ovlašćena lica iz člana 12. ovog
pravilnika;
8) druge primedbe i zapažanja koja smatra korisnim za usmeravanje daljeg procesa građenja.
Član 16
Lice koje vrši stručni nadzor unosi u građevinski dnevnik podatke i zapažanja iz člana 15. ovog
pravilnika, koji se odnose na radove nad kojima on vrši stručni nadzor.
Član 17
Original građevinskog dnevnika čuva se kod odgovornog izvođača radova, a kopija se čuva kod
lica koje vrši stručni nadzor, za sve vreme građenja objekta.
Član 18
Odgovorni izvođač radova, pored podataka iz člana 7. ovog pravilnika, unosi u knjigu inspekcije
i građevinski dnevnik i dopunske podatke o promenama nastalim u toku građenja koje se odnose na:
1) izmene prostornog i funkcionalnog obuhvata gradilišta (završetak gradnje pojedinih objekata i
njihovo izdvajanje iz gradilišta, uključivanje novih objekata, promena namene pojedinih obje-
kata i sl.);
2) promene investitora, u celini ili za pojedine objekte;
3) angažovanje i početak rada izvođača pojedinih radova i lica koja rukovode tim radovima;
4) promene u organizovanju stručnog nadzora nad građenjem (stručni nadzor, stručni nadzor za
posebne radove);
5) druge podatke koji se odnose na međusobne odnose investitora, finansijera, izvođača radova i
drugih zainteresovanih subjekata (pitanja rada van redovnog radnog vremena, režijski troškovi,
vanredni troškovi i sl.).
U građevinski dnevnik upisuju se i drugi podaci koji mogu služiti kao dokaz kod obračuna izvede-
nih radova (izmene projektne dokumentacije, zastoj i prekid radova, nepredviđeni i naknadni radovi,
izmenjeni uslovi rada usled nastupanja nepredviđenih okolnosti, broj zaposlenih i njihova kvalifikaci-
ona struktura, mehanizacija na gradilištu i dr.).
V GRAĐEVINSKA KNJIGA
Član 19
Građevinska knjiga je dokument u koji se upisuju tačni podaci o količinama stvarno izvedenih
radova po odgovarajućim stavkama iz predmera i predračuna i služi kao dokaz za obračun i naplatu
radova (situacija), ako je ugovorom o izvođenju radova predviđen takav način obračuna.
PRAVILNIK
O KLASIFIKACIJI OBJEKATA
(„Sl. glasnik RS”, br. 22/2015)
Osnovne odredbe
Član 1
Ovim pravilnikom propisuje se klasifikacija objekata prema nameni, funkcionalnim i struktural-
nim karakteristikama i stepenu uticaja na okruženje, s obzirom na rizike vezane za izgradnju i eksplo-
ataciju.
Član 2
Objekti, u smislu ovog pravilnika, su zgrade i inženjerski objekti.
Zgrada je objekat sa krovom i spoljnim zidovima, izgrađena kao samostalna upotrebna celina koja
pruža zaštitu od vremenskih i spoljnih uticaja, a namenjena je za stanovanje, obavljanje neke delat-
nosti ili za smeštaj i čuvanje životinja, robe, opreme za različite proizvodne delatnosti i dr. Zgradama
se smatraju i objekti koji imaju krov, ali nemaju zidove (nadstrešnica) kao i objekti koji su pretežno ili
potpuno smešteni ispod površine zemlje (skloništa, podzemne garaže i sl.).
Inženjerski objekti su svi ostali objekti koji nisu zgrade: železnice, putevi, mostovi, aerodromske
staze, cevovodi, komunikacioni i električni vodovi i dr.
Član 3
Objekti se razvrstavaju u klase koje nose klasifikacioni broj prema tabeli iz člana 7. ovog pravilnika.
Član 4
Površina objekta, za potrebe određivanja klase objekta, predstavlja ukupnu građevinsku bruto po-
vršinu obračunatu u skladu sa tačkom 4.3 SRPS.U.C2.100:2002, odnosno, zbir površina svih nadze-
mnih i podzemnih etaža objekta, merenih u nivou podova svih delova objekta u okviru spoljnih mera
finalno obrađenih obodnih zidova.
Visina zgrada, za potrebe određivanja klase objekta, računa se od površine poda podruma ili druge
najniže etaže u zgradi, do najviše kote objekta.
Član 5
Objekti različitih klasa se, za potrebe definisanja sadržaja tehničke dokumentacije, razvrstavaju u
sledeće kategorije:
A zgrade - nezahtevni objekti;
B zgrade - manje zahtevni objekti;
V zgrade - zahtevni objekti;
G inženjerski objekti.
Razvrstavanje objekata različitih klasa u kategorije se, prema nameni i stepenu složenosti, vrši
prema tabeli iz člana 7. ovog pravilnika.
Objekti koji se sastoje iz delova koji spadaju u različite klase i kategorije
Član 6
Za složene objekte koji se sastoje od delova različite klase, svakom delu određuje se klasa i iskazuje
procentualnom zastupljenošću u ukupnoj površini objekta.
Za zgrade koje se sastoje od više delova različite kategorije određuje se kategorija zgrade u celini,
tako da joj se dodeljuje kategorija više zahtevnog dela.
Za objekte koji se sastoje od zgrade i inženjerskog objekta, odnosno dela objekta, svakom objektu,
odnosno delu objekta, se određuje se posebna kategorija.
Klasifikacija i kategorizacija objekata
Član 7
Klase i kategorije objekata, u smislu ovog pravilnika, prikazane su u narednoj tabeli.
Dodatni Klasifikacioni
Naziv Objašnjenje Kategorija
kriterijum broj
ZGRADE 1
STAMBENE ZGRADE 11
Stambene zgrade sa jednim stanom 111
Stambene zgrade Izdvojene kuće za stanovanje Do 400 m2 i 111011 A
sa jednim stanom ili povremeni boravak, kao P+1+Pk (PS)
što su porodične kuće, vile, Do 2.000 m2 i 111012 B
vikendice, letnjikovci, planinske P+4+Pk (PS)
kolibe, lovačke kuće Preko 2.000 m2 111013 V
ili P+4+Pk (PS)
Kuće u nizu, spojene zidom, ili Do 2.000 m2 i 111021 B
niz spojenih kuća na strmini P+4+Pk (PS)
(terasama), u kojima svaki Preko 2.000 m2 111022 V
stan ima svoj krov i svoj ulaz ili P+4+Pk (PS)
direktno iz prizemlja
Stambene zgrade sa dva ili više stanova 112
Stambene zgrade sa dva stana 1121
Stambene zgrade Izdvojene kuće sa dva stana koji Do 400 m2 i 112111 A
sa dva stana se koriste za stalno stanovanje ili P+1+Pk/PS
povremeni boravak (za odmor i sl.) Do 2.000 m2 i 112112 B
P+4+Pk (PS)
Preko 2.000 m2 112113 V
ili P+4+Pk (PS)
Kuće u nizu, povezane zidom, Do 2.000 m2 i 112121 B
ili niz kuća spojenih terasama P+4+Pk (PS)
(na strmini), sa dva stana Preko 2.000 m2 112122 V
ili P+4+Pk (PS)
Stambene zgrade sa tri ili više stanova 1122
Završna odredba
Član 8
Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Re-
publike Srbije”.
PRAVILNIK
O NAČINU ZATVARANJA I OBELEŽAVANJU
ZATVORENOG GRADILIŠTA
(„Sl. glasnik RS”, br. 22/2015)
Član 1
Ovim pravilnikom bliže se propisuje izgled i sadržina službenog znaka „zatvoreno gradilište”, kao
i postupak zatvaranja gradilišta.
Član 2
Zatvaranje gradilišta vrši se na osnovu rešenja građevinskog inspektora koje se donosi kada u vrše-
nju inspekcijskog nadzora građevinski inspektor utvrdi da se objekat gradi, odnosno izvode pripremni
radovi bez građevinske dozvole.
Primerak rešenja kojim se nalaže zatvaranje gradilišta iz stava 1. ovog člana dostavlja se nadležnoj
policijskoj upravi, koja će po potrebi pružiti policijsku pomoć radi omogućavanja sprovođenja izvrše-
nja tog rešenja.
Ako bi zatvaranjem gradilišta nastupila neposredna opasnost po stabilnost, odnosno bezbednost
objekta ili susednih objekata, život i zdravlje ljudi, bezbednost odvijanja saobraćaja i sl, radi otklanja-
nja takve opasnosti preduzimaju se mere u skladu sa Zakonom o planiranju i izgradnji.
Član 3
Mera iz člana 2. stav 1. ovog pravilnika sprovodi se stavljanjem službenog znaka „zatvoreno gradi-
lište” i pribijanjem kopije rešenja na vidnom mestu na gradilištu, čime se smatra da je dostava uredno
izvršena.
Mera iz stava 1. ovog člana može se sprovesti i pečaćenjem građevinskih mašina na gradilištu.
Član 4
Službeni znak „zatvoreno gradilište” izrađuje se u dimenzijama 300 x 400 mm na materijalu koji je
postojan na vremenske uslove, a obavezni grafički i tekstualni prikaz službenog znaka, odštampan je
uz ovaj pravilnik i čini njegov sastavni deo.
Službeni znak „zatvoreno gradilište” izrađuje se na beloj podlozi, svi slovni i grafički prikazi izra-
đuju se u crnoj boji, a okvir grafičkog prikaza i znak „X” izrađuju se u crvenoj boji.
Službeni znak „zatvoreno gradilište” postavlja se na vidnom mestu na gradilištu, a ako je gradilište
veće površine ili dužine, može se postaviti i više ovih znakova.
Član 5
Pored postavljanja službenog znaka iz člana 4. ovog pravilnika, gradilište se obezbeđuje i postav-
ljanjem posebnih traka.
Posebna traka za obeležavanje zatvorenog gradilišta izrađuje se od PVC folije, širine 150 mm i
sadrži tekst: „zatvoreno gradilište” i „građevinska inspekcija” (veličina slova: visina 90 mm, širina 40
mm) na propisanom razmaku između teksta „zatvoreno gradilište” i „građevinska inspekcija” od 900
mm.
Posebna traka izrađuje se u svetlonarandžastoj boji kao osnovi, sa crnim slovima.
Član 6
Pečaćenje građevinskih mašina odnosi se na sve građevinske mašine koje su zatečene na gradilištu
u momentu donošenja rešenja iz člana 2. ovog pravilnika.
Pečaćenje se vrši pečatom (plombom) i trakom koji se stavljaju tako da onemogućavaju rad mašine
(ako mašina poseduje kabinu, pečaćenje se vrši stavljanjem dva pečata sa povezanom trakom na vrata
kabine i sl.).
Član 7
Od trenutka zatvaranja gradilišta ne mogu se vršiti nikakvi radovi, osim preduzimanja neophod-
nih mera iz člana 2. stav 3. ovog pravilnika.
Član 8
Danom stupanja na snagu ovog pravilnika prestaje da važi Pravilnik o izgledu i sadržini službenog
znaka i postupku zatvaranja gradilišta („Službeni glasnik RS”, broj 79/09).
Član 9
Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Re-
publike Srbije”.
Grafički prikaz službenog znaka
ZATVORENO GRADILIŠTE
Ko skine ili povredi službeni pečat ili znak koji je ovlašćeno službeno lice stavilo radi osiguranja
predmeta ili prostora ili ko, bez skidanja ili povrede pečata ili znaka, uđe u takvu prostoriju ili otvori
predmet na koji je bio stavljen službeni pečat ili znak, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do
jedne godine. Za pokušaj će se kazniti (član 327. Krivičnog zakonika „Službeni glasnik RS”, br. 85/05,
88/05, 107/05, 72/09, 111/09, 121/12, 104/13 i 108/14).
GRAĐEVINSKA INSPEKCIJA
(M.P)
PRAVILNIK
O OPŠTIM PRAVILIMA ZA PARCELACIJU,
REGULACIJU I IZGRADNJU
(„Sl. glasnik RS”, br. 22/2015)
I UVODNE ODREDBE
Član 1
Ovim pravilnikom propisuju se opšta pravila i uslovi za parcelaciju, regulaciju i izgradnju.
Građevinske linije
Član 17
Građevinska linija se poklapa sa regulacionom linijom na građevinskoj parceli ili se nalazi na rasto-
janju koje je za pojedinačne zone propisano ovim pravilnikom.
Građevinski objekat postavlja se prednjom fasadom na građevinsku liniju, odnosno unutar prostora
oivičenog građevinskom linijom.
Član 18
Podzemna građevinska linija ne može da pređe granice građevinske parcele.
Podzemna građevinska linija za ostale podzemne objekte (delovi objekata, skloništa, garaže i sl.)
može se utvrditi i u pojasu između regulacione i građevinske linije, kao i u unutrašnjem dvorištu izvan
gabarita objekta, ako to ne predstavlja smetnju u funkcionisanju objekta ili infrastrukturne i saobraćajne
mreže.
8) kultura;
9) v erski objekti.
Na površini osnovne pretežne namene zemljišta, u perifernoj poslovnoj, privrednoj i industrijskoj
zoni, dozvoljena je izgradnja kompatibilnih namena:
1) poslovanje;
2) trgovina;
3) ugostiteljstvo;
4) z anatstvo i usluge;
5) b enzinske stanice.
Kompatibilne namene u okviru zone, mogu biti i 100% zastupljene na pojedinačnoj građevinskoj
parceli u okviru zone i na njih se primenjuju pravila za izgradnju definisana za pretežnu namenu zemlji-
šta u zoni.
Član 21
Van formiranih seoskih naselja i centara, na građevinskim parcelama koje imaju pristup na javnu
saobraćajnu površinu mogu se graditi objekti u skladu s ovim pravilima i to industrijski objekti koji su u
funkciji poljoprivrede, poslovni, servisno - radni objekti, verski objekti, kao i uslužni (turizam, trgovina
i ugostiteljstvo, benzinske stanice i sl.) i infrastrukturni objekti (kao i bazne stanice mobilne telefonije,
kablovska i optička mreža i sl.).
Na poljoprivrednom zemljištu se mogu graditi stambeni objekti za poljoprivredno domaćinstvo;
ekonomski objekti (za smeštaj stoke, proizvodni objekti, objekti za preradu poljoprivrednih proizvoda,
proizvodni i servisno-radni objekti u funkciji poljoprivrede (hladnjače, magacini, prehrambeni proi-
zvodni pogoni i sl.); objekti za skladištenje poljoprivrednih proizvoda, kao i garaže za poljoprivrednu
mehanizaciju, mašine i vozila); pomoćni objekti koji su u funkciji poljoprivrede (garaže, koševi, ambari,
ostave, nastrešnice i sl.); infrastrukturni objekti, uz saglasnost nadležnog ministarstva.
Na šumskom zemljištu se mogu graditi objekti za turističko-rekreativne svrhe; prateći objekti (šank-
barovi, nastrešnice, odmorišta, prostorije za opremu i sl.); i parterno uređenje (odmorišta, staze i sl.).
Objekti se ne mogu graditi od betona, već se preporučuje upotreba prirodnih materijala (drvo, kamen,
šindra) i tradicionalnih formi, uz saglasnost nadležnog ministarstva.
Uz vode i vodozahvatne površine mogu se graditi objekti za turističko-rekreativne svrhe; prateći
objekti (šank-barovi, prostorije za presvlačenje i sl.); drvene sojenice i nastrešnice; i parterno uređenje
(sportski tereni, oprema, mobilijar, plaže i sl.), uz saglasnost nadležnog ministarstva.
Klasa i namena objekata čija izgradnja je zabranjena u pojedinačnim zonama
Član 22
Objekti čija izgradnja je zabranjena u pojedinačnim zonama su objekti:
1) za koje se radi ili za koje se može zahtevati procena uticaja na životnu sredinu, a za koje se u pro-
pisanoj proceduri ne obezbedi saglasnost nadležnog organa za poslove zaštite životne sredine na
Studiju procene uticaja na životnu sredinu;
2) na postojećoj i planiranoj javnoj površini, na površinama uže zone sanitarne zaštite vodoizvorišta
ili na objektima ili koridorima postojeće infrastrukture;
3) u zaštitnom pojasu javnih puteva van naselja, a koji se utvrđuje u skladu sa Zakonom o javnim pu-
tevima i iznosi za državne puteve prvog reda 20 m, za državne puteve drugog reda 10 m, odnosno
za opštinske puteve 5 m sa obe strane puta;
4) u zaštitnoj zoni elektroenergetskog pojasa, koji se utvrđuje se u skladu sa Pravilnikom o tehnič-
kim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova nazivnog napona od 1 kV
do 400 kV („Službeni list SFRJ”, broj 65/88 i „Službeni list SRJ”, broj 18/92) objekata i iznosi za
nadzemni vod 10 kV - 6 m, za nadzemni vod 35 kV - 15 m, za nadzemni vod 110 kV - 15 m i za
nadzemni vod 220 kV - 15 m;
5) u zaštitnoj zoni vodotokova, u skladu sa zakonom i propisima kojim se uređuje upravljanje voda-
ma, odnosno u plavnim zonama;
6) na geološki nestabilnim terenima, čija nestabilnost je dokazana u skladu sa zakonom kojim se
uređuju geološka i inženjersko - geološka istraživanja, u inženjersko-geološkim studijama, elabo-
ratima i drugom dokumentacijom.
Položaj objekta na parceli
Član 23
Objekti mogu biti postavljeni na građevinskoj parceli:
1) u neprekinutom nizu - objekat na parceli dodiruje obe bočne linije građevinske parcele;
2) u prekinutom nizu - objekat dodiruje samo jednu bočnu liniju građevinske parcele;
3) k ao slobodnostojeći - objekat ne dodiruje ni jednu liniju građevinske parcele;
4) k ao poluatrijumski - objekat dodiruje tri linije građevinske parcele, i
5) k ao atrijumski - objekat dodiruje sve četiri linije građevinske parcele.
Udaljenost novog objekta od drugog objekta na građevinskoj parceli, utvrđuje se primenom pravila
o udaljenosti novog objekta od granice susedne parcele.
Visina objekta
Član 24
Visina novog objekta na građevinskoj parceli, utvrđuje se primenom pravila o visinskoj regulaciji,
odnosno dozvoljenom visinom objekata propisanom ovim pravilnikom.
Visina objekta je rastojanje od nulte kote objekta do kote venca (najviše tačke fasadnog platna) i
određuje se u odnosu na fasadu objekta postavljenoj prema ulici, odnosno pristupnoj javnoj saobraćajnoj
površini.
Nulta kota je tačka preseka linije terena i vertikalne ose objekta.
Za određivanje udaljenja od susednog objekta ili bočne granice parcele, referentna je visina fasade
okrenute prema susedu, odnosno bočnoj granici parcele.
Svi objekti mogu imati podrumske ili suterenske prostorije, ako ne postoje smetnje geotehničke i
hidrotehničke prirode.
Član 25
Relativna visina objekta je ona koja se određuje prema drugim objektima ili širini regulacije.
Relativna visina je:
1) na relativno ravnom terenu, na strmom terenu sa nagibom koji prati nagib saobraćajnice i na str-
mom terenu sa nagibom prema ulici (naviše), jednaka je visini objekta;
2) na strmom terenu sa nagibom od ulice (naniže), kad je nulta kota niža od kote javnog ili pristu-
pnog puta - rastojanje od kote nivelete puta na sredini fronta parcele do kote venca;
3) v isina venca novog objekta sa vencem usklađuje se po pravilu sa vencem susednog objekta;
4) v isina nazidka potkrovne etaže nije ograničena, ograničava se samo visina venca objekta.
Član 26
Kota prizemlja objekata određuje se u odnosu na kotu nivelete javnog ili pristupnog puta, odnosno
prema nultoj koti objekta, i to:
1) kota prizemlja novih objekata na ravnom terenu ne može biti niža od kote nivelete javnog ili pri-
stupnog puta;
2) k ota prizemlja može biti viša od nulte kote najviše ½ spratne visine od nulte kote;
3) za objekte na strmom terenu sa nagibom od ulice (naniže), kada je nulta kota niža od kote nivelete
javnog puta, kota prizemlja može biti niža od nulte kote najviše ½ spratne visine;
4) za objekte koji imaju indirektnu vezu sa javnim putem, preko privatnog prolaza, kota prizemlja
utvrđuje se lokacijskim uslovima i primenom odgovarajućih tačaka ovog člana.
Na parceli sa nagibom terena prema javnom putu (naviše), u slučaju nove izgradnje, stambeno dvo-
rište se postavlja na najvišoj koti, najmanja širina pristupnog stambenog puta je 2,50 m, a ekonomskog
3,00 m.
Ako su ispunjeni uslovi iz stava 2. ovog člana, ekonomsko dvorište može biti uz javni put, a ekonom-
ski objekti na građevinskoj liniji. Rastojanje od građevinske do regulacione linije utvrđuje se primenom
opštih pravila regulacije propisanih ovim pravilnikom uvećanim za najmanje 3,00 m zelenog prostora.
Član 48
Građevinske parcela u seoskom naselju može se pregrađivati u funkcionalne celine (stambeni deo,
ekonomski deo, ekonomski pristup, stambeni pristup i okućnica), s tim da visina unutrašnje ograde ne
može biti veća od visine spoljne ograde.
5. Opšta pravila za izgradnju u zoni retkih naselja i porodične gradnje
Član 49
Najveća dozvoljena spratnost objekata svih vrsta u zoni retkih naselja i porodične izgradnje je najviše
do četiri nadzemne etaže.
Član 50
Minimalno rastojanje između građevinske i regulacione linije za objekat je 3,0 m.
U zoni u kojoj postoje izgrađeni objekti, rastojanje iz stava 1. ovog člana utvrđuje se na osnovu pozi-
cije većine izgrađenih objekata (preko 50%).
Za objekat koji ima indirektnu vezu sa javnim putem preko privatnog prolaza rastojanje iz stava 1.
ovog člana utvrđuje se lokacijskim uslovima.
Član 51
Međusobna udaljenost novih objekata, osim poluatrijumskih objekata i objekata u neprekinutom
nizu je 4,00 m, tako što se obezbeđuje udaljenost novog objekta od granice susedne parcele
Najmanje dozvoljeno rastojanje novog objekta i linije susedne građevinske parcele, kojom se u skladu
s odredbom stava 1. ovog člana, obezbeđuje međusobna udaljenost objekata, je za:
1) s lobodnostojeće objekte na delu bočnog dvorišta severne orijentacije - 1,50 m;
2) s lobodnostojeće objekte na delu bočnog dvorišta južne orijentacije - 2,50 m;
3) d vojne objekte i objekte u prekinutom nizu na bočnom delu dvorišta - 4,00 m;
4) p rvi ili poslednji objekat u neprekinutom nizu - 1,50 m.
Član 52
Za izgrađene objekte čija međusobna udaljenost iznosi manje od 3,00 m, u slučaju rekonstrukcije ne
mogu se na susednim stranama predviđati naspramni otvori stambenih prostorija.
Za zone izgrađenih objekata čije je rastojanje do granice građevinske parcele različito od vrednosti
utvrđenih u stavu 1. ovog člana, mogu se novi objekti postavljati i na rastojanjima koja su ranijim pravi-
lima postavljena i to:
1) s lobodnostojeći objekti na delu bočnog dvorišta severne orijentacije - 1,00 m;
2) s lobodnostojeći objekti na delu bočnog dvorišta južne orijentacije - 3,00 m.
Rastojanje novog objekta koji ima indirektnu vezu sa javnim putem, preko privatnog prolaza, do
granice građevinske parcele, utvrđuje se lokacijskim uslovima prema vrsti izgradnje u skladu s ovim
pravilnikom.
6. Opšta pravila za izgradnju za opšte stambene i mešovite zone u naseljima srednjih gustina
Član 53
Najveća dozvoljena spratnost objekata svih vrsta u stambenim zonama i naseljima srednjih gustina
je do pet nadzemnih etaža.
Član 54
Rastojanje između regulacione i građevinske linije za objekte osim objekata u nizu je 3,0 m, osim kad
se lokacijski uslovi izdaju za regulisani deo ulice u kome se građevinska i regulaciona linija poklapaju.
U zoni izgrađenih objekata rastojanje iz stava 1. ovog člana utvrđuje se na osnovu pozicije većine
izgrađenih objekata (preko 50%).
Za objekte koji imaju indirektnu vezu sa javnim putem, preko privatnog prolaza, rastojanje iz stava 1.
ovog člana utvrđuje se lokacijskim uslovima.
Član 55
Međusobna udaljenost slobodnostojećih višespratnica i objekata koji se grade u prekinutom nizu,
iznosi po pravilu najmanje polovinu visine višeg objekta, tako što se obezbeđuje udaljenost novog objek-
ta od granice susedne građevinske parcele.
Udaljenost se može smanjiti na četvrtinu, ako objekti na naspramnim bočnim fasadama ne sadrže
naspramne otvore na prostorijama za stanovanje (kao i ateljeima i poslovnim prostorijama).
Udaljenost planiranih od okolnih objekata, osim objekata u nizu, po pravilu je 5,0 m. a minimum
4,00 m, ako jedan od zidova objekta sadrži otvore za dnevno osvetljenje.
Za izgrađene objekte koji su međusobno udaljeni manje od 4,00 m ne mogu se na susednim strana-
ma predviđati naspramni otvori stambenih prostorija.
Višespratni slobodnostojeći objekat ne može zaklanjati direktno osunčanje drugom objektu više od
polovine trajanja direktnog osunčanja.
Pri izgradnji objekata koji se grade u neprekinutom nizu, na novom objektu se ostavlja svetlarnik iste
veličine i simetričan svetlarniku postojećeg objekta.
Član 56
Najmanje dozvoljeno rastojanje objekta i linije susedne građevinske parcele, kojom se obezbeđuje
međusobna udaljenost objekata, je 2,5 m.
Za izgrađene objekte čije je rastojanje do granice građevinske parcele manje od vrednosti utvrđenih u
stavu 1. ovog člana ne mogu se na susednim stranama predviđati naspramni otvori stambenih prostorija.
Rastojanje objekta koji ima indirektnu vezu sa javnim putem, preko privatnog prolaza, od granice
građevinske parcele utvrđuje se lokacijskim uslovima prema vrsti izgradnje propisanom ovim pravilni-
kom.
7. Opšta pravila za izgradnju za gradske stambene i opšte zone većih gustina
Član 57
Spratnost objekata svih vrsta u gradskim stambenim i opštim zonama većih gustina je do sedam
nadzemnih etaža.
Član 58
Rastojanje između regulacione i građevinske linije za nove objekte osim objekata u nizu je 3,0 m,
osim kad se lokacijskim uslovima izdaje za regulisani deo ulice u kome se građevinska i regulaciona linija
poklapaju.
U zoni izgrađenih objekata rastojanje iz stava 1. ovog člana utvrđuje se na osnovu pozicije većine
izgrađenih objekata (preko 50%).
Član 59
Međusobna udaljenost novih i okolnih objekata, osim objekata u nizu, je 5,0 m, tako što se obezbe-
đuje udaljenost novog objekta od granice susedne parcele.
Za izgrađene objekte koji su međusobno udaljeni manje od 4,00 m ne mogu se na susednim strana-
ma predviđati naspramni otvori.
Član 60
Najmanje dozvoljeno rastojanje novog objekta i linije susedne građevinske parcele, kojom se obezbe-
đuje međusobna udaljenost objekata, je 2,5 m.
Za izgrađene objekte čije je rastojanje do granice građevinske parcele manje od 2,5 m ne mogu se na
susednim stranama predviđati naspramni otvori.
V ZAVRŠNE ODREDBE
Član 66
Danom stupanja na snagu ovog pravilnika prestaje da važi Pravilnik o opštim pravilima za parcelaci-
ju, regulaciju i izgradnju („Službeni glasnik RS”, broj 50/11).
Član 67
Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Repu-
blike Srbije”.
PRAVILNIK
O TEHNIČKIM STANDARDIMA PLANIRANJA,
PROJEKTOVANJA I IZGRADNJE OBJEKATA, KOJIMA SE
OSIGURAVA NESMETANO KRETANJE I PRISTUP OSOBAMA
SA INVALIDITETOM, DECI I STARIM OSOBAMA
(„Sl. glasnik RS”, br. 22/2015)
I UVODNE ODREDBE
Član 1
Ovim pravilnikom propisuju se bliže standardi koji definišu obavezne tehničke mere i uslove za
planiranje, projektovanje i izgradnju objekata, kojima se osigurava nesmetano kretanje i pristup oso-
bama sa invaliditetom, deci i starim osobama.
Pristupačnost, u smislu ovog pravilnika, odnosi se na zgrade javne i poslovne namene, objekte za
javnu upotrebu (ulice, trgovi, parkovi i sl.), kao i na stambene i stambeno poslovne zgrade sa deset i
više stanova.
Pristupačnost, u smislu ovog pravilnika, odnosi se na planiranje novih objekata i prostora, projek-
tovanje i izgradnju i dogradnju novih objekata.
Pristupačnost, u smislu ovog pravilnika, odnosi se i na rekonstrukciju i adaptaciju postojećih obje-
kata, kada je to moguće u tehničkom smislu.
Član 2
Objekti za javno korišćenje, u smislu ovog pravilnika jesu: banke, bolnice, domovi zdravlja, do-
movi za stare, objekti kulture, objekti za potrebe državnih organa, organa teritorijalne autonomije i
lokalne samouprave, poslovni objekti, pošte, rehabilitacioni centri, saobraćajni terminali, sportski i
rekreativni objekti, ugostiteljski objekti, hoteli, hosteli, škole i drugi objekti.
Član 3
Pojedini pojmovi upotrebljeni u ovom pravilniku imaju sledeće značenje:
1) o soba sa invaliditetom je osoba sa telesnim, senzornim ili intelektualnim oštećenjem koja usled
barijera koje postoje u okruženju ne može nesmetano da se kreće i da koristi površine javne na-
mene, objekte za javno korišćenje, stambene i stambeno poslovne zgrade sa deset i više stanova,
uključujući i javni prevoz i druge usluge namenjene javnosti;
2) o sobe smanjene pokretljivosti su osobe sa fizičkim ili senzornim invaliditetom, stare osobe, trud-
nice, i/ili druge osobe čija je mogućnost nesmetanog kretanja privremeno ili trajno smanjena
usled barijera sa kojima se susreću u okruženju;
3) d izajn za sve (univerzalni dizajn) predstavlja intervenciju na površinama javne namene, objek-
tima za javno korišćenje ili objektima namenjenih stanovanju, uključujući i prateće uređaje i
opremu, s osnovnim ciljem da se stvore jednake mogućnosti pristupa, učešća i upotrebe za sve
potencijalne korisnike, bez potrebe za dodatnim prilagođavanjem ili specijalizovanim dizaj-
nom;
4) p omagala za orijentaciju u prostoru mogu biti: različiti sistemi horizontalne i vertikalne signali-
zacije, beli štap, pas vodič ili elektronska pomagala;
5) p omagala za kretanje mogu biti: proizvod, deo opreme, sistem proizvoda, hardver, softver ili
usluge koje se koriste da bi se omogućilo nesmetano kretanje;
6) p repreka je fizička, komunikacijska i/ili orijentacijska smetnja koja postoji u prostoru, a koja
osobu može ometati i/ili sprečavati u nesmetanom pristupu, kretanju, boravku, primanju neke
usluge i/ili radu;
7) p ristupačnost jeste rezultat primene tehničkih standarda u planiranju, projektovanju, građenju,
rekonstrukciji, dogradnji i adaptaciji objekata i javnih površina, pomoću kojih se svim ljudima,
bez obzira na njihove fizičke, senzorne i intelektualne karakteristike, ili godine starosti osigura-
va nesmetan pristup, kretanje, korišćenje usluga, boravak i rad;
8) p ristupačan objekat, njegov deo ili oprema jeste onaj objekat, deo objekta ili opreme koja osigu-
rava ispunjavanje obaveznih elemenata pristupačnosti propisanih ovim pravilnikom;
9) o bavezni elementi pristupačnosti su elementi za projektovanje, građenje, rekonstrukciju, dograd-
nju i adaptaciju kojima se određuju veličina, svojstva, instalacije, uređaji i druga oprema na
javnim površinama i objektima radi osiguranja pristupa, kretanja, boravka i rada za sve poten-
cijalne korisnike, a u skladu sa ovim pravilnikom;
10) o znake pristupačnosti su oznake kojima se označavaju primenjeni obavezni elementi pristupač-
nosti - Slika 1. Oznake pristupačnosti;
11) r ampa predstavlja element pristupačnosti za savladavanje visinskih razlika. Obavezni elementi
rampe su kosa ravan, rukohvati, graničnici i u posebnim slučajevima odmorišta ili podesti;
12) k osa ravan predstavlja pešačku, ravnu, čvrstu površinu koja je pod uglom u odnosu na hori-
zontalnu ravan;
13) v izuelna najava i zvučna najava su upozorenja koje obaveštavaju i/ili upozoravaju korisnike
nekog prostora putem svetlosnih i/ili zvučnih signala;
14) z vučna signalizacija jeste signalizacija koja pomaže korisnicima prilikom kretanja i/ili orijenta-
cije u prostoru putem različitih zvučnih frekvencija (na primer zvučni semafor);
15) a sistivni slušni sistem su zvučni sistem koji koristi predajnike, prijemnike, kao i spojne uređaje
koji zaobilaze akustički prostor između izvora zvuka i slušaoca. Oni mogu biti u vidu induk-
tivne petlje, RF sistema, IR sistema, ili direktno žičane opreme;
16) i ndukcijska petlja ili transmisijski obruč je sistem za poboljšanje zvučnog ambijenta u određe-
nom prostoru (npr: na šalteru, u čekaonici, konferencijskoj sali i sl.);
17) t aktilna obrada jeste završna reljefna obrada u kontrastu sa okruženjem: hodajuće površine
(staze), komandi nekog uređaja (npr. na komandama lifta, telefona i slično), mape nekog pro-
stora i drugo;
18) t aktilna staza vodilja jeste reljefna obrada hodajuće površine namenjena orijentaciji i vođenju
kretanja osoba koje su slepe ili slabovide - Slika 3. Kretanje slepih i slabovidih osoba;
19) t aktilno polje za usmeravanje/razdvajanje jeste reljefna obrada hodajuće površine, drugačije
reljefne strukture u odnosu na taktilnu stazu vodilju koja se postavlja sa svrhom upozoravanja
korisnika na promenu smera kretanja te staze;
20) t aktilno polje bezbednosti jeste reljefna obrada hodajuće površine, iste reljefne strukture, kao i
polje za usmeravanje, ali drugačijih dimenzija, koje služi za obaveštavanje korisnika da prilaze
opasnoj zoni: promena visine staze, nailazak na stepenište, nailazeći saobraćaj pred raskrsni-
com i druge opasne zone;
21) z vučni semafor je semafor koji pored postojećih svetlosnih signala ima i zvučnu najavu svetlo-
snih faza, datih u vidu različitih zvučnih frekvencija za crvenu i zelenu fazu;
22) t aktilni plan prelaza preko saobraćajnice je elemenat vertikalne taktilne signalizacije koji se
postavlja kao sastavni deo uređaja zvučnog semafora na stub semafora, a koji pruža taktilnu
informaciju korisnicima putem čula dodira, o obliku datog pešačkog prelaza i smeru kretanja
preko te saobraćajnice;
23) u lični mobilijar jeste tipski element čija je namena razgraničavanje javne pešačke površine od
kolovoza, biciklističke staze i/ili parkirališta, vizuelno vođenje korisnika, a može biti različitog
oblika i druge primarne namene - primer: žardinjera za cveće, zid, klupa i slično;
24) a ntropometrijske veličine predstavljaju minimalne i maksimalne gabaritne dimenzije nekog
korisnika (sa ili bez određenog pomagala za kretanje) - Slika 2. Antropometrijske veličine;
25) m anevarska površina jeste površina koju neki korisnik zauzima u prostoru prilikom svog kre-
tanja (sa ili bez pomagala) i korišćenja nekog prostora;
26) j ednostavno prilagodljivi stan jeste stan koji se po potrebi može prilagoditi u skladu sa ovim
pravilnikom, bez uticaja na bitne zahteve za upotrebu građevine.
Član 4
Grafički prikaz oznaka pristupačnosti, uslova upotrebe pomagala i obaveznih elemenata pristu-
pačnosti, dat je u Prilogu - Slikovni prikaz oznaka pristupačnosti, uslova upotrebe pomagala i obave-
znih elemenata pristupačnosti, koji je odštampan uz ovaj pravilnik i čini njegov sastavni deo. Oznake
pristupačnosti moraju biti primerene veličine i postavljene na lako uočljivom mestu.
Savladavanje visinske razlike između pešačke površine i prilaza do objekta vrši se:
1) rampama za pešake i korisnike invalidskih kolicima, za visinsku razliku do 76 cm;
2) spoljnim stepenicama, rampama, stepeništem i podiznim platformama, za visinsku razliku veću
od 76 cm.
Rampe za pešake
Član 7
Savladavanje visinskih razlika do 76 cm između dve pešačke površine i na prilazu do objekta vrši
se primenom rampi tako da:
1) nagib rampe nije veći od 5% (1:20), a ako nema uslova za rampu nagiba od 5% može iznositi
8.3% (1:12) za kratka rastojanja (do 6 m);
2) najveća dozvoljena ukupna dužina rampe u posebnom slučaju iznosi 15 m;
3) rampe duže od 6 m, a najviše do 9 m u slučaju da su manjeg nagiba, razdvajaju se odmorištima
najmanje dužine 150 cm;
4) najmanja čista širina rampe za jednosmeran prolaz iznosi 90 cm, a ukoliko je dvokraka čista
širina rampe iznosi min 150 cm, sa podestom od min. 150 cm;
5) rampe su zaštićene sa spoljnih strana ivičnjacima visine 5 cm, širine 5-10 cm i opremljene sa obe
strane dvovisinskim rukohvatima podesnog oblika za prihvatanje na visini od 70 cm, odnosno
90 cm;
6) rukohvati treba da budu neprekidni i da se protežu sa obe strane rampe najmanje 30 cm ispred
početka i iza završetka rampe;
7) rukohvat treba da bude dobro pričvršćen za zid (nosač), a završeci rukohvata da budu okrenuti
prema zidu, odnosno prema nosaču;
8) boja šipke treba da bude u kontrastu sa bojom pozadine;
9) rukohvati su prečnika 4 cm, oblikovani na način da se mogu obuhvatiti dlanom;
10) rukohvati su postavljeni na dve visine, od 70 cm i od 90 cm, produženi u odnosu na nastupnu
ravan rampe za 30 cm, sa zaobljenim završetkom;
11) na ogradi rampe koja se nalazi u spoljnom prostoru, rukohvat je izveden od materijala koji nije
osetljiv na termičke promene;
12) ogradu sa ispunom od stakla potrebno je uočljivo obeležiti;
13) površina rampe je čvrsta, ravna i otporna na klizanje;
14) površine rampi mogu biti u bojama koje su u kontrastu sa podlogom;
15) za savladavanje većih visinskih razlika mogu u posebnim slučajevima iz tačke 1) ovog člana
primeniti dvokrake rampe sa odmorištem između suprotnih krakova, obezbeđene ogradom,
rukohvatima ili zidovima;
16) podesti na dvokrakim rampama moraju biti minimum 150 cm sa 170 cm kako bi se obezbedio
prostor za okretanje invalidskih kolica;
17) izuzetno, ukoliko postoje uslovi, rampa može savladavati i visinske razlike veće od 76 cm -
Slika 4. Rampe.
Stepenice i stepeništa
Član 8
Pristupačnost stepenica i stepeništa projektuje se i izvodi tako da:
1) najmanja širina stepenišnog kraka bude 120 cm;
2) najmanja širina gazišta bude 33 cm, a najveća dozvoljena visina stepenika bude 15 cm;
3) čela stepenika u odnosu na površinu gazišta budu blago zakošena, bez izbočina i zatvorena;
4) površina čela i rub stepenika u kontrastu je u odnosu na gazište;
5) između odmorišta i stepenika na dnu i vrhu stepeništa postoji kontrast u bojama;
6) pristup stepeništu, zaštitne ograde sa rukohvatima i površinska obrada gazišta ispunjavaju uslo-
ve predviđene za rampe iz člana 7. ovog pravilnika;
7) površina poda na udaljenosti od najmanje 50 cm od početka silaznog kraka stepeništa ima ra-
zličitu taktilnu i vizuelnu obradu u odnosu na obradu podesta;
8) stepenik u dnu stepenišnog kraka bude uvučen u odnosu na površinu kojom se kreću pešaci
ispred spomenutog kraka;
9) rukohvati su izvedeni u skladu sa članom 7. stav 1. tač. 5-11) ovog pravilnika - Slika 5. Stepenice
i stepeništa.
Lift
Član 9
Savladavanje etažnih visinskih razlika u stambenim zgradama gde postoji mogućnost za projekto-
vanje jednostavno prilagodljivih stanova i objektima za javno korišćenje, vrši se putem liftova, tako da:
1) prilaz liftu na nivou ulaza u zgradu ima slobodan prostor dimenzija najmanje 150 x 200 cm,
pri čemu je podna površina na udaljenosti od najmanje 50 cm od vrata lifta različite taktilne i
vizuelne obrade u odnosu na okolnu podnu površinu;
2) unutrašnje dimenzije kabine lifta iznose najmanje 110 x 140 cm;
3) vrata kabine lifta, koja su smičuća ili se otvaraju prema spoljnoj strani, imaju širinu čistog otvora
najmanje 80 cm i obojena su kontrastnom bojom u odnosu na boju okolnog zida;
4) preklopno sedište u kabini postavlja se na visini od 50 cm, a lift je opremljen sa tri strane ruko-
hvatom na visini od 90 cm;
5) komande (dugmad) postavljaju se na visini od 90 cm do 120 cm od poda, a unutar kabine na
udaljenosti 40 cm od ugla kabine. Sve komande su izvedene sa reljefnim oznakama i kontra-
stnim bojama u odnosu na podlogu, s tim što je komanda nivoa ulaza u zgradu različita po
dodiru i boji od ostalih komandi na kontrolnoj tabli;
6) lift ima zvučnu i vizuelnu signalizaciju za označavanje sprata na koji lift stiže;
7) podešeno dovoljno trajanje otvaranja vrata u punoj širini i mogućnost kontrole otvaranja vrata
pomoću odgovarajućeg uređaja, ako je predviđeno automatsko otvaranje i zatvaranje vrata;
8) pod kabine lifta treba da bude otporan na klizanje kao i da osvetljenje kabine omogućava zado-
voljavajuću vidljivost bez refleksije.
Kada se savladavanje visinske razlike rešava uz upotrebu više liftova, tada najmanje jedan lift mora
ispuniti uslove iz stava 1. ovog člana i označava se znakom pristupačnosti - Slika 6. Lift.
Član 10
Za savladavanje visinskih razlika u stambenim i stambeno poslovnim zgradama i objektima za
javno korišćenje, ako nije moguća primena stepenica i stepeništa ili rampi, primenjuju se podizne
platforme.
Za savladavanje visinskih razlika u stambenim objektima između spratova mogu se izuzetno pri-
menjivati posebni liftovi u obliku sedišta ili platforme, koji se kreću po šinama preko krakova stepe-
ništa, tzv. „eskaliftovi”.
Vertikalno podizne platforme
Član 11
Savladavanje visinskih razlika, u slučaju kada ne postoji mogućnost savlađivanja ove razlike ram-
pama, stepenicama i stepeništem, vrši se podiznim platformama. Podizna platforma predviđa se kao
plato veličine najmanje 110 cm do 140 cm sa pogonskim mehanizmom, ograđena zaštitnom ogradom
do visine od 120 cm, presvučena i opremljena materijalom koji ne klizi, opremljena prekidačima za
poziv i sigurnosnim uređajem.
1) kadu visine gornje ivice najviše 50 cm i/ili prostor za tuširanje izveden bez pregrade, veličine
najmanje 90 × 90 cm;
2) držač za ruke uz kadu postavljen u rasponu visine od 80 cm do 90 cm od površine poda, odno-
sno držač uz prostor za tuširanje postavljen na visinu od 75 cm;
3) u prostoru za tuširanje vodootporno preklopno sedište postavljeno u rasponu visine od 45 do
50 cm;
4) svu opremu dostupnu korisniku invalidskih kolica koja ne smeta kretanju, učvršćenu na zid,
izvedenu kontrastno u odnosu na pod i zidove;
5) opremu propisanu za pristupačni toalet - umivaonik, ogledalo, slavinu, vešalicu, alarmni uređaj,
WC šolju i uređaj za ispuštanje vode u WC šolju u skladu sa članom 20. ovog pravilnika;
6) ako je kupatilo predviđeno sa WC u istom prostoru, širinu vrata svetlog otvora od najmanje 80
cm, širinu vrata svetlog otvora od najmanje 90 cm, ako se u kupatilo ulazi s javne komunikacije;
7) tuš kabina ima:
(1) dimenziju najmanje 230 x 230 cm;
(2) vrata, širine svetlog otvora najmanje 80 cm koja se otvaraju prema spolja;
(3) površinu prostora ispod tuša najmanje 90 x 90 cm, izvedenu bez pragova s nagibom za odvod
vode;
(4) jednoručnu ili slavinu s ugrađenim senzorom;
(5) alarmni uređaj s prekidačem na pritisak ili vrpcom za povlačenje na visini od 60 cm;
(6) vešalicu za odeću postavljenu na visini od 90 cm do 120 cm, držač za sapun postavljen na visinu
od 90 cm - Slika 13. Kupatilo.
Vrata, prozori i ograde na terasama
Član 22
Otvori za vrata i prozore, kao i ograde na balkonima i terasama u prostorijama koje se nalaze u
objektima za javno korišćenje i stanovima projektuju se tako da:
1) su svetle širine svih unutrašnjih i balkonskih vrata najmanje 81 cm, a ulaznih najmanje 91 cm;
2) nema pragova viših od 2 cm, što isto važi i za balkonska vrata;
3) vrata, ako su zastakljena, budu od nelomljivog stakla ili zaštićena rešetkom, a ako je staklo lo-
mljivo, onda vrata smeju biti zastakljena od visine 80 cm od poda pa naviše;
4) treba izbegavati postavljanje vrata tako da se otvaraju prema hodnicima ili prostorima u kojima
postoji cirkulacija ljudi;
5) se velike staklene površine u blizini veoma prometnih prostora obeležavaju na visini od 160 cm;
6) se prozorski parapet postavlja na najviše 80 cm od nivoa poda;
7) se prozori lako otvaraju i zatvaraju, a kvake na njima se postavljaju u visini od 90 cm do 120 cm
od poda;
8) ograda na balkonima i terasama u stanovima za osobe u invalidskim kolicima omogućava po-
gled u području 30 cm od poda pa naviše, a ukoliko ograda nije transparentna, visina netran-
sparentnog dela ne sme prelaziti 90 cm.
Uređaji za upravljanje i regulaciju instalacija
Član 23
Uređaji za upravljanje i regulaciju instalacija u zgradi (sklopke, priključnice i interfon i dr.) pro-
jektuju se tako da:
1) interfon treba da omogući i audio i video komunikaciju i postavlja se na visini od 90 cm do 120
cm od poda;
2) prekidač za svetlo i zvonce postavljaju se na visini od 90 cm od poda;
3) utičnice za svetiljku, televizor, telefon i druge uređaje postavljaju se na visini od 40 cm od poda;
4) utičnice u kuhinji iznad radne ploče postavljaju se na visini od 100 cm od poda;
Kada se u dvorani nalaze tri ili više pultova istog tipa poslovanja jedan od tri pultova mora ispu-
njavati uslove pristupačnosti.
Član 29
U bioskopima, kongresnim salama, stadionima, gledalištima i sličnim objektima, predviđaju se
posebna mesta za korisnike invalidskih kolica, čije su dimenzije najmanje 90 x 140 cm, s tim da je
pod izveden bez nagiba, od materijala otpornog na klizanje. Ova mesta se predviđaju pored prolaza,
odnosno u blizini ulaza i vidno su obeležena, a mogu biti i grupisana.
Obavezni broj pristupačnih mesta u gledalištu određuje se na temelju ukupnog broja sedećih me-
sta i to:
1) od 100 do 300 sedećih mesta, izvode se najmanje dva pristupačna mesta;
2) od 301 do 1.000 sedećih mesta, izvodi se najmanje 2% pristupačnih mesta;
3) od 1.001 i više sedećih mesta, izvodi se najmanje 1% pristupačnih mesta - Slika 15. Bioskop.
Član 30
U javnim sportskim i rekreativnim objektima, kupalištima i igralištima za potrebe osoba sa invali-
ditetom predviđaju se posebno označene kabine za presvlačenje.
Minimalne dimenzije kabina u ovim objektima su 160 x 210 cm, sa vratima širokim najmanje 80
cm koja se otvaraju prema spoljnoj strani.
Kabine iz stava 1. ovog člana opremljene su odgovarajućim alarmnim uređajem i uređajem za
prinudno otvaranje vrata sa spoljne strane.
Klupa na preklapanje postavlja se u rasponu visine od 45 cm do 50 cm.
Predviđa se vešalica za odeću na visini od 140 cm.
Ivice na podu bazena ne smeju biti više od 2 cm, od čega se izuzima obrada ivice bazena za pliva-
nje, u dužini od najmanje 150 cm sa bankinom visine 50 cm, a širine 30-40 cm.
U objektima iz stava 1. ovog člana, obavezno je izvesti najmanje 10% pristupačnih kabina, računa-
jući od ukupnog broja kabina, ali ne manje od jedne - Slika 16. Kabine za presvlačenje.
Javne telefonske govornice, drugi uređaji i oprema
Član 31
Javne telefonske govornice moraju ispuniti sledeće uslove:
1) pod kabine, odnosno prostora u neposrednoj blizini telefonskog aparata je na visini najviše 2 cm
u odnosu na pristupni pešački plato čije su dimenzije 150 x 150 cm, a ako je visinska razlika do
8 cm u odnosu na pristupni pešački plato potrebno je pristup obezbediti rampom;
2) ako je telefonski aparat smešten u kabini, dimenzije kabine su 90 x 110 cm, a vrata kabine se
otvaraju prema spoljnoj strani i imaju širinu najmanje 80 cm;
3) telefonski aparat je postavljen na visini od 100 cm do 120 cm;
4) u neposrednoj blizini aparata, odnosno u kabini je postavljeno preklopno sedište na visini od
50 cm;
Tekstofon, faks, bankomat postavljeni su donjom ivicom na visinu od 70 cm od površine poda.
Drugi uređaji i oprema za PTT saobraćaj projektuju se na visini od 100 cm do 120 cm od poda.
Uređaji se postavljaju na način da osiguravaju pristupačnost.
Kada se uređaji iz ovoga člana nalaze unutar objekta, pristupačnima za slepe i slabovidne osobe
smatraju se, ako je od ulaznih vrata objekta do uređaja postavljena taktilna staza vođenja - Slika 17.
Javna govornica, bankomat.
1) najmanja ukupna površina mesta za parkiranje vozila koja koriste osobe sa invaliditetom iznosi
370 cm x 480 cm;
2) mesto za parkiranje za dva automobila koje se nalazi u nizu parkirališnih mesta upravno na
trotoar veličine je 590 x 500 cm sa međuprostorom širine 150 cm;
3) ako parkiralište nije izvedeno u istom nivou sa obližnjom pešačkom stazom tada se izlaz sa par-
kirališta obezbeđuje spuštenom pešačkom stazom maksimalnog nagiba od 8,3% i minimalne
širine najmanje 140 cm koliko iznosi slobodan prostor za manevrisanje;
4) pristupačno parking mesto mora uvek da se projektuje u horizontalnom položaju, a nikada na
uzdužnom nagibu. Dozvoljen je samo odlivni poprečni nagib od maksimalno 2%;
5) pristupačno parking mesto treba da ima direktnu pešačku vezu između projektovanog slobod-
nog prostora za manevar i najbliže pešačke staze, bez izlaska na kolovoz, u skladu sa preporu-
kama datim za pešačke staze;
6) potrebno je obezbediti pristupačan pešački pristup automatima ili šalteru za prodaju parking
karata, u skladu sa preporukama za šaltere i uređaje u objektima.
Pored uslova iz stava 2. ovog člana predviđa se:
1) za javne garaže, javna parkirališta, kao i parkirališta uz objekte za javno korišćenje i stambene i
stambeno poslovne zgrade sa deset i više stanova, najmanje 5% mesta od ukupnog broja mesta
za parkiranje, a najmanje jedno mesto za parkiranje vozila osoba sa invaliditetom;
2) na parkiralištima sa manje od 20 mesta koja se nalaze uz ambulantu, apoteku, prodavnicu pre-
hrambenih proizvoda, poštu, restoran i dečji vrtić, najmanje jedno mesto za parkiranje vozila
osoba sa invaliditetom;
3) na parkiralištima uz benzinske pumpe, restorane i motele pored magistralnih i regionalnih pu-
teva 5% mesta od ukupnog broja mesta za parkiranje, ali ne manje od jednog mesta za parkira-
nje vozila osoba sa invaliditetom;
4) na parkiralištima uz domove zdravlja, bolnice, domove starih i druge zdravstvene i socijalne
ustanove, najmanje 10% mesta od ukupnog broja mesta za parkiranje, a najmanje dva mesta za
parkiranje vozila osoba sa invaliditetom;
5) svako parkiralište koje je obeleženo mora imati najmanje jedno pristupačno mesto za parkiranje
- Slika 19. Mesta za parkiranje.
Stajališta javnog prevoza
Član 37
Na stajalištima javnog prevoza, predviđa se plato (peron) za pešake širine najmanje 300 cm, a
prilazne pešačke staze treba da budu izvedene u istom nivou, bez denivalacija, prema preporukama za
pešačke staze u skladu sa članom 32. ovog pravilnika.
Ukoliko plato stajališta javnog prevoza nije u istom nivou sa pešačkom stazom, pristup platformi
obezbediće se spuštanjem staze ili platforme maksimalnog nagiba od 10%, ili pomoću rampe maksi-
malnog nagiba 5%, minimalne širine od 120 cm.
Zona ulaska u vozilo javnog prevoza ispred prednjih vrata vozila vizuelno se obeležava kontrastom
i izvodi se taktilnim poljem bezbednosti minimalne površine 90 x 90 cm koje je povezano sa sistemom
taktilne linije vođenja.
Unutar objekata za javni transport (drumski, avio, železnički i drugi transport) ukoliko nije dru-
gačije predviđeno, primenjuju se međunarodni standardi koji uređuju ovu oblast (IATA, UIC, ICAO
i dr.).
Raskrsnica
Član 38
Na raskrsnici pešački prelaz mora imati pristupačni semafor sa zvučnom signalizacijom i taktilno
polje bezbednosti/upozorenja u širini spuštenog dela pešačkog prelaza.
Sistemi za orijentaciju
Član 39
Znakovi i table za obaveštavanje i natpisne ploče (u daljem tekstu: znakovi) su vidljivi, čitljivi i
prepoznatljivi.
Znakovi u smislu stava 1. ovog člana su:
1) znakovi za orijentaciju (skice, planovi, makete i dr.);
2) putokazi;
3) funkcionalni znakovi, kojima se daju obaveštenja o nameni pojedinih prostora (parkirališta,
garaže, liftovi, sanitarne prostorije i dr.).
Znakovi treba da budu univerzalne forme, raspoređeni na takav način da zajedno služe orijentisa-
nju korisnika i da predstavljaju povezani lanac informacija.
Znakovi na zidovima se postavljaju na visini od 140 cm do 160 cm iznad nivoa poda ili tla, a ako to
nije moguće, mora se obezbediti da tekst odgovara rastojanju pogodnom za čitanje.
Znakovi su dobro učvršćeni, a radi otklanjanja refleksije, mogu biti reljefni - izbočeni i pravilno
postavljeni u odnosu na izvor svetlosti.
Kada god je moguće važne javne informacije treba istovremeno da budu date na različite načine,
odnosno vizuelno-zvučno-taktilno.
Visina slova na znakovima ne sme biti manja od 1,5 cm za unutrašnju upotrebu, odnosno 10 cm
za spoljašnju upotrebu.
Prepoznavanje vrata, stepenica, rampi liftova i prolaza, oprema za protivpožarnu zaštitu, opreme
za spasavanje i puteva za evakuaciju vrši se upotrebom kontrastnih boja odgovarajućim osvetljenjem
i obradom zidova i podova.
Radi poboljšanja prijema zvuka u javnim prostorijama postavljaju se asistivni slušni sistemi.
Taktilna polja bezbednosti treba da se postavljaju ispred svih opasnih zona (na primer: nailazak na
stepenice, nailazak na opasne fiksne prepreke i slično) uključujući i upotrebu na pešačkim prelazima
i pešačkim ostrvima.
Taktilno polje bezbednosti - upozorenja može se u izuzetnim slučajevima izvesti i kao traka mini-
malne širine 40 cm koja se postavlja isključivo uzdužno, uz rub pešačke staze ili rub stajališta javnog
prevoza, a kao mera bezbednosti pešaka i njihovog sprečavanja da dođu u neposredni kontakt sa
motorizovanim saobraćajem.
Horizontalna taktilna signalizacija pri promeni pravca postavlja se po pravilu pod pravim uglom
ili pod nekim drugim uglom, s tim da se svaka promena pravca kretanja mora označiti i izvesti sa
taktilnim poljem za usmeravanje.
Preporučuje se da taktilne oznake budu u kontrastnoj boji, u odnosu na boju ostatka pešačke staze.
Za orijentisanje mogu služiti i ograde, odvodnice vode, ivično zelenilo, ulične svetiljke i/ili kontra-
stne linije vodilje, koje se projektuju i izvode uzdužno uz rubove pešačkih staza i koje intuitivno vode
korisnike u određenom pravcu.
Znakovi u smislu ovog člana poseduju i informacije na Brajevom pismu, koje se postavljaju ispod
informacije koja ima istovetno značenje.
Član 41.
Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Re-
publike Srbije”.
Prilog
SLIKOVNI PRIKAZ OZNAKA PRISTUPAČNOSTI, USLOVA UPOTREBE
POMAGALA I OBAVEZNIH ELEMENATA PRISTUPAČNOSTI
Slika 6. Lift
Slika 7. Platforme
Slika 12. WC
PRAVILNIK
O OBJEKTIMA NA KOJE SE NE PRIMENJUJU POJEDINE
ODREDBE ZAKONA O PLANIRANJU I IZGRADNJI
(„Sl. glasnik RS”, br. 22/2015)
Predmet uređivanja
Član 1
Ovim pravilnikom bliže se propisuje na koje objekte se ne primenjuju odredbe Zakona o plani-
ranju i izgradnji (u daljem tekstu: Zakon) o izvođaču radova, odgovornom izvođaču radova, obavezi
određivanja stručnog nadzora u toku građenja i tehničkom pregledu objekta, prema klasi i nameni
objekta.
Izvođač radova
Član 2
Odredbe Zakona o izvođaču radova ne primenjuje se na sledeće klase objekata:
1) klasa 111011, samo za objekte površine do 200 m2;
2) klasa 112111, samo za objekte površine do 200 m2;
3) klasa 112211, samo za objekte površine do 200 m2;
4) klasa 124220;
5) klasa 127111, samo za objekte površine do 200 m2;
6) klasa 127121, samo za objekte površine do 200 m2;
7) klasa 127141, samo za objekte površine do 200 m2;
8) klasa 127230.
Odredbe stava 1. ovog člana odnose se i na izgradnju objekata i izvođenje radova za koje se ne izda-
je građevinska dozvola, kao i za gradnju zidanih ograda i pomoćnih objekta koji nisu posebno navede-
ni u aktu kojim je utvrđena klasifikacija objekata, u smislu zakona kojim se uređuje građenje objekata.
U slučaju iz st. 1. i 2. ovog člana, ne primenjuju se odredbe koje se odnose na izvođača radova
predviđene Zakonom, osim odredbi koje se odnose na podnošenje izjave o završetku izrade temelja.
Odgovorni izvođač radova
Član 3
Odredbe Zakona o odgovornom izvođaču radova ne primenjuju se za objekte koji, u skladu sa
propisom kojim se uređuje klasifikacija objekata, pripadaju klasama koje čine kategoriju „A”.
U slučaju iz stava 1. ovog člana primenjuju se odredbe koje se odnose na odgovornog izvođača
radova u skladu sa Zakonom, osim obaveze da:
1) vodi građevinski dnevnik, građevinsku knjigu i obezbeđuje knjigu inspekcije;
2) obezbeđuje merenja i geodetsko osmatranje ponašanja tla i objekta u toku građenja;
3) na gradilištu obezbedi ugovor o građenju i rešenje o određivanju odgovornog izvođača radova
na gradilištu.
Stručni nadzor
Član 4
Odredbe Zakona o obavezi određivanja stručnog nadzora u toku građenja ne primenjuju se na
objekte kategorije „A”, kao i na sledeće objekte:
1) klasa 122011: poslovne zgrade, do 400 m2 i P+2;
2) klasa 123001: zgrade za trgovinu na veliko i malo, do 400 m2 i P+1;
3) klasa 125101: radionice površine do 400 m2;
4) klasa 125221: specijalizovana skladišta, zatvorena s najmanje tri strane zidovima ili pregradama
do 1.500 m2 i P+1;
5) zidane ograde i pomoćne objekte koji nisu posebno navedeni u podzakonskom aktu kojim je
utvrđena klasifikacija objekata.
Tehnički pregled objekta
Član 5
Odredbe Zakona o obavezi tehničkog pregleda objekta ne primenjuju se za utvrđivanje podobnosti
objekata kategorije „A”, u skladu sa propisom kojim se uređuje klasifikacija objekata.
U slučaju iz stava 1. ovog člana, investitor uz zahtev za upotrebnu dozvolu dostavlja potvrdu o to-
me da je objekat priključen ili je podoban da bude priključen na infrastrukturnu mrežu, za priključke
koji su predviđeni građevinskom dozvolom.
Završna odredba
Član 6
Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Re-
publike Srbije”.
PRAVILNIK
O IZGLEDU, SADRŽINI I MESTU
POSTAVLJANJA GRADILIŠNE TABLE
(„Sl. glasnik RS”, br. 22/2015)
Član 1
Ovim pravilnikom bliže se propisuje izgled, sadržina i mesto postavljanja gradilišne table (u da-
ljem tekstu: tabla).
Član 2
Odredbe ovog pravilnika odnose se na:
1) izgradnju novog objekta;
2) rekonstrukciju i sanaciju postojećeg objekta i
3) uklanjanje postojećeg objekta ili dela objekta.
Član 3
Tabla je pravougaonog oblika dimenzija 200 cm x 300 cm x 20 cm.
Tabla se izrađuje od četvrtastih kutijastih profila i pocinkovanog lima, a postavlja se na čeličnim
nosačima odgovarajuće nosivosti fundiranim u beton.
Ako se u toku radova tabla ošteti zamenjuje se novom tablom.
Sadržaj table ispisuje se na srpskom jeziku, ćiriličkim pismom, slovima primerene veličine.
Član 4
Prednji deo table je u svetlonarandžastoj boji, otpornoj na atmosferske uticaje.
Zadnji i bočni deo table je u žutoj (matiranoj) boji, a nosači table u sivoj boji, otporni na atmos-
ferske uticaje.
Član 5
Tabla sadrži:
1) prikaz objekta u koloru na 1/3 površine table u gornjem levom uglu;
2) naziv, namenu i površinu, odnosno dužinu objekta, ako se radi o linijskom objektu;
3) broj/brojeve katastarske/katastarskih parcele/parcela i oznaku katastarske opštine na kojoj se
objekat gradi;
4) ime, odnosno naziv investitora (adresa, telefon, sajt);
5) ime odgovornog projektanta (adresa, telefon, sajt);
6) naziv privrednog društva, odnosno pravnog lica ili preduzetnika koje je izradilo tehničku doku-
mentaciju (adresa, telefon, sajt);
7) naziv izvođača radova, ime odgovornog izvođača radova i ime lica koje vrši stručni nadzor
(adresa, telefon, sajt);
8) broj i datum rešenja kojim je izdata građevinska dozvola i naziv organa koji je izdao građevin-
sku dozvolu, odnosno broj rešenja kojim se odobrava izvođenje radova (za objekte za koje se
koje se ne izdaje građevinska dozvola) i datum pravnosnažnosti, odnosno konačnosti rešenja o
građevinskoj dozvoli;
9) datum početka građenja i rok završetka izgradnje objekta, odnosno izvođenja radova.
Podaci iz stava 1. ovog člana ispisuju se slovima crne boje na PVC samolepljivoj foliji otpornoj na
oštećenja.
Član 6
Tabla se ističe na vidnom i pristupačnom mestu na ulazu u gradilište, a za linijske objekte tabla se
postavlja na početku i na kraju trase i na drugim odgovarajućim delovima trase.
Tabla se postavlja u vertikalnoj ravni sa dužom horizontalnom stranom, na desnoj strani od glav-
nog ulaza u gradilište i osvetljava se posebnim reflektorom, a uklanja se posle izdavanja upotrebne
dozvole za objekat.
Član 7
Danom stupanja na snagu ovog pravilnika prestaje da važi Pravilnik o izgledu, sadržini i mestu
postavljanja gradilišne table („Službeni glasnik RS”, broj 4/10).
Član 8
Ovaj pravilnik stupa stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku
Republike Srbije”.
PRAVILNIK
O SADRŽINI, NAČINU I POSTUPKU IZRADE I NAČIN
VRŠENJA KONTROLE TEHNIČKE DOKUMENTACIJE PREMA
KLASI I NAMENI OBJEKATA
(„Sl. glasnik RS”, br. 23/2015)
I OSNOVNE ODREDBE
1. Predmet uređivanja
Član 1
Ovim pravilnikom bliže se propisuje sadržaj, način i postupak izrade i način vršenja kontrole teh-
ničke dokumentacije, prema klasi i nameni objekata.
2. Tehnička dokumentacija
Član 2
Tehnička dokumentacija jeste skup projekata koji se izrađuju radi: utvrđivanja koncepta objekta,
razrade uslova, načina izgradnje objekta i za potrebe održavanja objekta.
Objekat iz stava 1. ovog člana, koji je predmet izrade tehničke dokumentacije, može biti zgrada ili
inženjerski objekat u skladu sa podzakonskim aktom kojim se uređuje klasifikacija objekata i drugim
propisima.
Pre početka izrade tehničke dokumentacije za građenje objekata iz člana 133. Zakona o planiranju
i izgradnji (u daljem tekstu: Zakon) koji se finansiraju sredstvima iz budžeta, obavljaju se prethodni
radovi, na osnovu čijih rezultata se izrađuje prethodna studija opravdanosti i studija opravdanosti.
Član 3
Tehnička dokumentacija sadrži uređeni skup tekstualnih, numeričkih i grafičkih priloga, odno-
sno dokumenata i projekata koji se izrađuju u cilju utvrđivanja lokacijskih, funkcionalnih, tehničkih i
oblikovnih karakteristika objekta, načina građenja objekta i izvođenja radova, i kojom se obezbeđuje
usklađenost sa lokacijskim uslovima, važećim propisima, standardima i normativima.
Zavisno od vrste i klase objekta, kao i posebnosti objekta, tehničkom dokumentacijom se obezbe-
đuje sprovođenje mera za ispunjenje osnovnih zahteva za objekat određenih propisima, standardima i
normativima koji se primenjuju u oblasti izgradnje objekata.
3. Tehnička kontrola
Član 4
Tehnička kontrola obuhvata proveru: usklađenosti sa svim uslovima i pravilima sadržanim u loka-
cijskim uslovima; usklađenosti sa Zakonom i drugim propisima, tehničkim normativima, standardi-
ma i normama kvaliteta; međusobne usklađenosti svih delova tehničke dokumentacije; usklađenosti
projekta sa rezultatima prethodnih istraživanja (prethodni radovi); ocenu odgovarajućih podloga za
temeljenje objekata; proveru ispravnosti i tačnosti tehničko-tehnoloških rešenja objekta i rešenja gra-
đenja objekata; stabilnosti i bezbednosti; racionalnosti projektovanih materijala; uticaja na životnu
sredinu i susedne objekte, kao i usklađenosti sa predviđenim merama za ispunjenje osnovnih zahteva
za objekat.
Tehničkoj kontroli podleže samo projekat za građevinsku dozvolu.
Tehnička kontrola projekta za građevinsku dozvolu za građenje objekata iz člana 133. stav 2. Zako-
na, obuhvata i proveru usklađenosti sa merama sadržanim u izveštaju revizione komisije.
Projekat za građevinsku dozvolu izrađen po propisima drugih zemalja podleže tehničkoj kontroli
kojom se proverava usklađenost te dokumentacije sa Zakonom i drugim propisima, standardima, teh-
ničkim normativima i normama kvaliteta, važećim u Republici Srbiji.
4. Osnovni zahtevi za objekat
Član 5
Tehničkom dokumentacijom se predviđaju mere kojima se obezbeđuje da objekat, u celini, odno-
sno u svakom posebnom delu, bude pogodan za predviđenu upotrebu, kao i da, u ekonomski prihvat-
ljivom vremenu upotrebe, objekat zadovolji sledeće osnovne zahteve:
1) nosivost i stabilnost;
2) zaštita od požara;
3) higijena, zdravlje i životna sredina;
4) bezbednost i pristupačnost prilikom upotrebe;
5) zaštita od buke;
6) ekonomično korišćenje energije i očuvanje toplote;
7) održivo korišćenje prirodnih resursa.
4.1. Nosivost i stabilnost
Član 6
Mere za ispunjenje osnovnog zahteva „nosivost i stabilnost” treba da obezbede da dejstva kojima
će objekat biti izložen prilikom građenja i upotrebe ne prouzrokuju:
- rušenje celog ili dela objekta;
- deformacije iznad dozvoljenog nivoa;
- oštećenje drugih delova objekta, instalacija ili ugrađene opreme, usled značajnijih deformacija
noseće konstrukcije;
- oštećenja usled događaja, u meri koja je nesrazmerno veća u odnosu na uzrok.
4.2. Zaštita od požara
Član 7
Mere za ispunjenje osnovnog zahteva „zaštita od požara” treba da obezbede da se u slučaju dejstva
požara:
- sačuva potrebna nosivost konstrukcije objekta u određenom vremenskom periodu;
- spreči širenje vatre i dima u objektu;
- spreči širenje vatre na susedne objekte;
- omogući sigurna i bezbedna evakuacija ljudi, odnosno njihovo spasavanje.
II TEHNIČKA DOKUMENTACIJA
1. Vrste tehničke dokumentacije
Član 13
Vrste tehničke dokumentacije su:
1) generalni projekat (GNP);
2) idejno rešenje (IDR);
3) idejni projekat (IDP);
4) projekat za građevinsku dozvolu (PGD);
5) projekat za izvođenje (PZI);
6) projekat izvedenog objekta (PIO).
1.1. Generalni projekat (GNP)
Član 14
Generalni projekat ima za cilj sagledavanje resursnih i prostornih mogućnosti i ograničenja iz-
gradnje objekata, sa zadatkom da se kroz postupke vrednovanja usvoji generalna koncepcija, makro-
lokacija i prostorna dispozicija objekta, utvrde osnovne funkcionalne, tehnološke i tehničke karakte-
ristike objekta, etapnost gradnje, uslovi eksploatacije, odnos prema prostoru i životnoj sredini, kao i
osnove za ekonomsku analizu.
U slučaju da je u toku izrade generalnog projekta analizirano više varijantnih rešenja, vrši se izbor
optimalne varijante na osnovu prirodnih, tehničkih, tehnoloških, ekonomskih, funkcionalnih, ekološ-
kih i drugih uslova.
Za linijske infrastrukturne objekte, osim prethodno navedenog, na osnovu generalnog projekta
donose se odluke naročito o optimalnom koridoru, etapnosti građenja, lokaciji i koncepciji planiranih
objekata, uslovima eksploatacije i dr.
Generalni projekat se izrađuje za potrebe izrade prethodne studije opravdanosti u skladu sa čla-
nom 113. Zakona i podleže reviziji (stručnoj kontroli) projekta, u skladu sa članom 131. Zakona.
1.2. Idejno rešenje (IDR)
Član 15
Idejno rešenje je prikaz planirane koncepcije objekta, sa prikazom i navođenjem svih podataka
neophodnih za utvrđivanje lokacijskih uslova.
Idejno rešenje se izrađuje za potrebe pribavljanja lokacijskih uslova i kao deo urbanističkog pro-
jekta za potrebe urbanističko-arhitektonske razrade lokacije.
1.3. Idejni projekat (IDP)
Član 16
Idejni projekat je skup međusobno usaglašenih projekata kojima se određuju: namena, položaj,
oblik, kapacitet, tehničko-tehnološke i funkcionalne karakteristike i izgled objekta i okvirno dokazuje
ispunjenost osnovnih zahteva za objekat.
Za objekte iz člana 133. stav 2. Zakona, idejnim projektom vrši se razrada koncepcije objekta utvr-
đene generalnim projektom, odnosno lokacijskim uslovima.
Za linijske infrastrukturne objekte, pored prethodno navedenog, idejnim projektom se vrši izbor
optimalne trase pri konkretnim uslovima i ograničenjima, sa svim pratećim objektima.
Idejni projekat se izrađuje za potrebe izrade studije opravdanosti iz člana 114. Zakona i podleže
reviziji (stručnoj kontroli) projekta, kao i za potrebe pribavljanja rešenja o odobrenju za izvođenje
radova iz člana 145. Zakona.
Ukoliko se tehničkoj dokumentaciji prilažu drugi podaci i dokumenti koji nisu deo obaveznog
sadržaja tehničke dokumentacije (projektni zadatak, kopija lokacijskih uslova, kopija plana, overena
katastarsko topografska podloga i dr.), prilažu se kao deo glavne sveske.
Glavna sveska se u tehničkoj dokumentaciji označava oznakom „0”.
5.2. Projekti
Član 26
Tehnička dokumentacija sadrži projekte koji se izrađuju u delovima, prema oblastima, odnosno,
sadržaju.
Projekti su u tehničkoj dokumentaciji označeni rednim brojem i obavezno složeni u sveske, prema
sledećim oblastima i redosledu:
broj „1”: arhitektura;
broj „2”: konstrukcija i drugi građevinski projekti (2/1 konstrukcija, 2/2 saobraćajnice, itd.);
broj „3”: hidrotehničke instalacije;
broj „4”: elektroenergetske instalacije;
broj „5”: telekomunikacione i signalne instalacije;
broj „6”: mašinske instalacije;
broj „7”: tehnologija;
broj „8”: saobraćaj i saobraćajna signalizacija;
broj „9”: spoljno uređenje sa sinhron-planom instalacija i priključaka, pejzažna arhitektura i hor-
tikultura;
broj „10”: pripremni radovi (rušenje, zemljani radovi, obezbeđenje temeljne jame).
Projekat priključka na javnu komunalnu infrastrukturu je deo projekta odgovarajuće oblasti, od-
nosno vrste instalacija.
Svaki projekat određene oblasti se može deliti na više svezaka koje dobijaju odgovarajuće oznake u
zavisnosti od sadržaja projekta (na primer: 3/1 vodovod, 3/2 kanalizacija, 6/1 grejanje, 6/2 ventilacija
i klimatizacija, itd.).
U tehničkoj dokumentaciji za inženjerske objekte, oznakom broj „1” označava se onaj projekat
kojim se određuje objekat u prostoru, odnosno projekat kojim se utvrđuju lokacijske, dispozicione i
funkcionalne karakteristike objekta (npr. projekat trase puta, gasovoda, pruge, projekat konstrukcije
mosta, antenskog stuba, dimnjaka i sl.).
U slučaju da tehnička dokumentacija ne sadrži sve projekte navedene u stavu 2. ovog člana, prilo-
ženi projekti ne menjaju redni broj projekta prema oblastima.
Sadržinu projekta pojedine oblasti potvrđuje ličnim pečatom i potpisom odgovorni projektant za
predmetni projekat.
U slučaju dogradnje, rekonstrukcije i adaptacije postojećeg objekta ili u slučaju promene namene,
tehnička dokumentacija sadrži i arhivski projekat, ili snimak postojećeg stanja ukoliko arhivski pro-
jekat ne postoji.
Član 27
Svaki projekat pojedine oblasti se sastoji od sledećih delova:
1) opšta dokumentacija;
2) tekstualna dokumentacija;
3) numerička dokumentacija;
4) grafička dokumentacija.
Član 28
Opšta dokumentacija projekta obavezno sadrži:
1) Naslovnu stranu na kojoj se navode:
(1) naziv objekta sa lokacijom i brojem katastarske parcele i katastarskom opštinom;
Član 47
Grafička dokumentacija u idejnom projektu za zgrade, u zavisnosti od vrste i klase objekta, odno-
sno vrste radova koji se izvode sadrži crteže i grafičke priloge u odgovarajućoj razmeri:
1) u projektu arhitekture: situacioni plan (1:500-1:200), osnovu temelja, osnove svih etaža sa upi-
sanim merama i relativnim visinskim kotama, osnovu krova, dva karakteristična, međusobno
upravna preseka i izglede objekta (1:200-1:100);
2) u projektu konstrukcija i drugim građevinskim projektima: dispoziciju, konstruktivni sistem,
plan pozicija i dimenzije ključnih konstruktivnih elemenata, osnove, karakteristične preseke;
3) u projektima instalacija: osnovne šeme rasporeda instalacija, opreme i postrojenja, sa prikazom
njihove međusobne veze kao i prikaz njihovog priključivanja na infrastrukturu.
U slučaju rekonstrukcije, odnosno adaptacije grafička dokumentacija sadrži crteže na kojima su
uporedno prikazane promene na postojećem objektu i novoprojektovano stanje (ruši se - zida se).
Član 48
Idejni projekat, odnosno delovi idejnog projekta za inženjerske objekte imaju sadržaj i obim, pre-
ma pravilima struke, na nivou koji je odgovarajući idejnom projektu za zgrade.
Grafička dokumentacija idejnog projekta za linijske infrastrukturne objekte sadrži grafičke priloge
po pravilu u razmeri 1:2500-1:1000.
3.3. Elaborati i studije uz idejni projekat
Član 49
U slučaju da su na objektu predviđeni radovi na rekonstrukciji, kojima se utiče na osnovne zahteve
za objekat, kao prilog idejnom projektu se izrađuju i odgovarajući elaborati i studije kojima se propi-
suju mere za ispunjenje tih osnovnih zahteva (npr. u slučaju energetske sanacije - kada je neophodna
izrada elaborata energetske efikasnosti, u slučaju rekonstrukcije objekta kojom se utiče na osnovni
zahtev „zaštita od požara” - kada je neophodna izrada elaborata zaštite od požara i dr.).
4. Projekat za građevinsku dozvolu (PGD)
4.1. Glavna sveska projekta za građevinsku dozvolu
Član 50
Glavna sveska projekta za građevinsku dozvolu, pored osnovnog sadržaja iz Priloga 1 ovog pravil-
nika, sadrži i:
1) odluku o određivanju glavnog projektanta potpisanu od strane investitora, iz Priloga 8 ovog
pravilnika;
2) izjavu glavnog projektanta kojom se potvrđuje međusobna usaglašenost delova projekta za gra-
đevinsku dozvolu, iz Priloga 3 ovog pravilnika;
3) izjave ovlašćenih lica o predviđenim merama za ispunjenje osnovnih zahteva za objekat, iz Pri-
loga 6 ovog pravilnika;
4) kopije dobijenih saglasnosti, ako su propisane Zakonom;
5) sažeti tehnički opis postojećeg i predviđenog stanja, objekta, instalacija i opreme, potpisan i
overen pečatom od strane glavnog projektanta.
Član 51
Izjavama ovlašćenih lica se u Glavnoj svesci projekta za građevinsku dozvolu potvrđuje se da su
elaboratima propisane sve neophodne mere za ispunjenje osnovnih zahteva za objekat.
U projektu za građevinsku dozvolu, u zavisnosti od vrste i klase objekta, podnosi se:
1) izjava o geomehaničkim karakteristikama tla na kome se gradi objekat i uslovima za temeljenje
objekta, od strane ovlašćenog lica koje je izradilo elaborat geomehaničkih istražnih radova, iz
Priloga 6 ovog pravilnika;
2) izjava o predviđenim merama zaštite od požara od strane ovlašćenog lica koje je izradilo elabo-
rat zaštite od požara, iz Priloga 6 ovog pravilnika;
3) izjava o predviđenim merama za postizanje propisanih energetskih svojstava zgrade od strane
ovlašćenog lica koje je izradilo elaborat energetske efikasnosti, iz Priloga 6 ovog pravilnika, i
4) izjava o predviđenim merama u cilju sprečavanja, smanjenja ili mogućeg otklanjanja značajnijeg
štetnog uticaja na životnu sredinu od strane ovlašćenog lica koje je izradilo studiju o proceni
uticaja na životnu sredinu ukoliko je utvrđena potreba procene uticaja na životnu sredinu, iz
Priloga 6 ovog pravilnika.
4.2. Sadržina projekta za građevinsku dozvolu
Član 52
Projekat za građevinsku dozvolu, u zavisnosti od vrste i kategorije objekta, čine:
1) za objekte kategorije „A”: projekat arhitekture sa izjavom odgovornog projektanta da objekat
ima odgovarajuću nosivost i stabilnost;
2) za objekte kategorije „B”: projekat arhitekture i projekat konstrukcije objekta, kao i tehnički
opisi svih instalacija;
3) za objekte kategorije „V”: projekat arhitekture i projekat konstrukcije, projekte instalacija kao
i projekte svih oblasti koji su relevantni za predmetni objekat i ispunjenje bitnih zahteva za
objekat;
4) za objekte kategorije „G”: projekti odgovarajućih oblasti koji su relevantni za predmetni objekat.
Projekti, odnosno delovi projekta za građevinsku dozvolu, vezuju se jemstvenikom i overavaju
pečatom i potpisom odgovornih projektanata.
Član 53
Opštu dokumentaciju delova projekta za građevinsku dozvolu čini obavezni sadržaj utvrđen čla-
nom 28. ovog pravilnika, iz Priloga 9 ovog pravilnika, rešenje o određivanju odgovornog projektanta
predmetnog dela projekta, iz Priloga 8 ovog pravilnika, kao i izjavu odgovornog projektanta predmet-
nog projekta kojom se potvrđuje usklađenost sa lokacijskim uslovima, propisima, pravilima struke i
merama za obezbeđenje ispunjenosti osnovnih zahteva za objekat, propisanih elaboratima i studijama,
iz Priloga 4 ovog pravilnika.
Za izradu tehničkih opisa instalacija u projektu za građevinsku dozvolu za objekte kategorije B,
izdaje se rešenje o imenovanju odgovornog projektanta instalacija i sa izjavom iz stava 1. ovog člana
prilaže opštoj dokumentaciji projekta arhitekture.
Član 54
Tekstualna dokumentacija projekta za građevinsku dozvolu za zgrade, u zavisnosti od vrste i klase
objekta, sadrži tehnički opis sa:
- opštim podacima o lokaciji objekta,
- opis klimatskih uslova i zona seizmičnosti, i drugih uslova lokacije objekta
- opisom izvršenih prethodnih istraživanja,
- opisom usklađenosti sa lokacijskim uslovima,
- oblikovnim, programskim i funkcionalnim karakteristikama objekta,
- podacima o konstrukciji objekta, uslovima fundiranja i izborom konstruktivnog, sistema,
- opisom predviđenih materijala,
- podacima o projektovanim unutrašnjim i spoljašnjim instalacijama i opremi, kao i definisanjem
ukupne potrošnje,
- opisom etapnosti i faznosti građenja,
- opisom mera za ispunjenje osnovnih zahteva za objekat i dr.
Tehnički opis, u slučaju dogradnje objekta (uključujući i nadziđivanje), između ostalog sadrži pro-
cenu stabilnosti i nosivosti konstrukcije postojećeg objekta, kojim se utvrđuje mogućnost izvođenja
projektovanih radova.
Tehnički opis instalacija u projektu za građevinsku dozvolu, za objekte kategorije B, prilaže se u
tekstualnoj dokumentaciji projekta arhitekture.
Tehnički opis u projektu arhitekture za objekte kategorije A mora da sadrži i opis načina priključe-
nja na komunalnu infrastrukturu, odnosno, ukoliko objekat nije priknjučen na komunalnu infrastruk-
turu, način snabdevanja vodom i način evakuacije otpadnih voda, kao način snabdevanja električnom
energijom.
Član 55
Numerička dokumentacija projekta za građevinsku dozvolu za zgrade, u zavisnosti od vrste i klase
objekta sadrži:
- tabelarne prikaze površina objekta po prostorima i etažama, sa prikazom namena,
- opšti proračun konstrukcije kao i proračun glavnih nosećih elemenata konstrukcije i fundame-
nata sa dimenzionisanjem,
- proračune sa obzirom na vrstu instalacija i opreme i u cilju sagledavanja potreba objekta, procenu
potrošnje,
- procenjenu vrednost projektovanih radova i dr.
Član 56
Grafička dokumentacija u projektu za građevinsku dozvolu za zgrade, sadrži crteže i grafičke pri-
loge u odgovarajućoj razmeri:
1) u projektu arhitekture: situacioni plan (1:500-1:200), osnovu temelja, osnove svih etaža sa upi-
sanim merama i relativnim visinskim kotama, osnovu krova, dva karakteristična, međusobno
upravna preseka i druge karakteristične preseke, izglede objekta (1:200-1:100);
2) u projektu konstrukcija i drugim građevinskim projektima: dispoziciju, konstruktivni sistem,
plan pozicija i dimenzije ključnih konstruktivnih elemenata, osnove, karakteristične preseke,
karakteristične detalje i šeme;
3) u projektima instalacija: osnovne šeme rasporeda instalacija, opreme i postrojenja, sa prika-
zom njihove međusobne veze kao i prikaz njihovog priključivanja na infrastrukturu, sa mestom
priključenja na objektu i mestom priključenja na postojeću infrastrukturu, na granici parcele;
4) u projektu tehnologije: dispozicioni prikazi sa elementima koji utiču na ispunjenje osnovnih
zahteva za objekat;
5) u projektu spoljnog uređenja: situaciono nivelacioni plan (1:500-1:200), osnovu uređenja ze-
mljišta i dva karakteristična, međusobno upravna preseka, kada je teren u nagibu.
Član 57
Projekat za građevinsku dozvolu, odnosno delovi projekta za građevinsku dozvolu, za inženjerske
objekte imaju sadržaj i obim, prema pravilima struke, na nivou koji je odgovarajući projektu za građe-
vinsku dozvolu za zgrade.
Grafička dokumentacija u projektu za građevinsku dozvolu za linijske infrastrukturne objekte sa-
drži crteže i grafičke priloge po pravilu u razmeri 1:1000-1:250.
4.3. Elaborati i studije uz projekat za građevinsku dozvolu
Član 58
Projektu za građevinsku dozvolu, zavisno od vrste i klase objekta, prilažu se:
- elaborat o geotehničkim uslovima izgradnje, izrađen prema propisima o geološkim istraživanji-
ma;
- elaborat zaštite od požara, kojim se utvrđuju mere za zaštitu od požara;
Numerička dokumentacija projekta rušenja iz stava 1. ovog člana sadrži neophodne proračune
konstrukcije koja se ne ruši, odnosno kada je potrebna proveru nosivosti i stabilnosti elemenata kon-
strukcije kroz faze rušenja, proračun stabilnosti tla odnosno susednih objekata, ako uklanjanje objekta
ili njegovog dela utiče na iste.
Grafička dokumentacija projekta rušenja iz stava 1. ovog člana sadrži situacioni plan sa prikazom
objekta, odnosno dela objekta i infrastrukture planiranih za rušenje, kao i susednih objekata, dela
objekta, infrastrukture i dr. koje treba zaštiti prilikom rušenja, dispozicione crteže objekta, odnosno
dela objekta predviđenog za rušenje, crteže sa prikazom tehnologije rušenja, crteže organizacije gra-
dilišta i dr.
Projekat rušenja iz stava 1. ovog člana podleže tehničkoj kontroli.
5. Projekat za izvođenje (PZI)
5.1. Glavna sveska projekta za izvođenje
Član 61
Glavna sveska projekta za izvođenje osim osnovnog sadržaja iz Priloga 1 ovog pravilnika sadrži i:
1) odluku o određivanju glavnog projektanta potpisanu od strane investitora, iz Priloga 8 ovog
pravilnika;
2) izjavu glavnog projektanta kojom se potvrđuje međusobna usaglašenost delova projekta za izvo-
đenje, iz Priloga 3 ovog pravilnika;
3) situacioni plan sa elementima za obeležavanje objekta u odgovarajućoj razmeri.
Ukoliko se projekat za izvođenje izrađuje u fazama, svaka faza potvrđuje se izjavom iz stava 1.
tačka 2) ovog člana.
5.2. Sadržina projekta za izvođenje
Član 62
Projekat za izvođenje se izrađuje na osnovu projekta za građevinsku dozvolu, odnosno idejnog
projekta za rekonstrukciju objekta.
Projekat za izvođenje sadrži detaljnija tehnička rešenja u kojima se razrađuje projekat za građevin-
sku dozvolu, odnosno idejni projekat za rekonstrukciju objekta, a u zavisnosti od vrste i klase objekta,
sadrži i druge delove projekta koji nisu predmet projekta za građevinsku dozvolu, a neophodni su za
izvođenje radova.
U projektima, odnosno delovima projekta za izvođenje koriste se elementi (npr. crteži, proračuni,
analize) projekta za građevinsku dozvolu, odnosno idejnog projekta za rekonstrukciju objekta, ili se na
njih samo poziva, pri čemu se označava u kom delu projekta za građevinsku dozvolu se ovi elementi
nalaze.
Sastavni deo projekta za izvođenje mogu biti i tehnološke šeme, kataloški i radionički crteži, ako
je to potrebno za izvođenje radova, ali ih u tom slučaju mora potpisati i overiti pečatom odgovorni
projektant predmetnog projekta, pri čemu se jasno označava kom projektu pripadaju.
Za uklanjanje objekta iz člana 60. ovog pravilnika nije obavezna izrada projekta za izvođenje.
Član 63
Opšta dokumentacija projekta za izvođenje sadrži delove opšte dokumentacije utvrđene članom
28. ovog pravilnika, iz Priloga 9 ovog pravilnika, rešenje o određivanju odgovornog projektanta pred-
metnog dela projekta, iz Priloga 8 ovog pravilnika, kao i izjavu odgovornog projektanta predmetnog
projekta, kojom se potvrđuje usklađenost sa građevinskom dozvolom, projektom za građevinsku do-
zvolu, propisima, pravilima struke i merama za obezbeđenje ispunjenosti osnovnih zahteva za objekat,
propisanih elaboratima i studijama, iz Priloga 4 ovog pravilnika.
Ukoliko se projekat za izvođenje izrađuje u fazama, svaka faza se potvrđuje izjavom iz stava 1. ovog
člana.
Član 64
Tekstualna dokumentacija projekta za izvođenje za zgrade, zavisno od vrste i klase objekta, sadrži
tehnički opis sa dodatnim podacima u odnosu na one koji su već definisani projektom za građevinsku
dozvolu, a koji se odnose na: tehničke karakteristike građevinskih materijala i opreme predviđenih za
ugradnju i zahteve u pogledu tih materijala i opreme, opis mesta i načina njihove ugradnje, opis iza-
branog konstruktivnog sistema, opis metodologija radova na izvođenju fundiranja i konstrukcije, opis
neophodnih ispitivanja i merenja, kao i drugi neophodni podaci vezani za izvođenje radova.
Član 65
Numerička dokumentacija projekta za izvođenje za zgrade, zavisno od vrste i klase objekta sadrži:
detaljne proračune konstrukcije i konstrukcijskih detalja, dimenzionisanje i izbor instalacija i opreme
sa definisanim neophodnim karakteristikama i potrošnjom energije i dr.
U slučaju da projekat za izvođenje sadrži i specifikacije materijala i opreme, predmere radova i
druge slične priloge, oni se prilažu numeričkoj dokumentaciji.
Član 66
Grafička dokumentacija projekta za izvođenje za zgrade, zavisno od vrste i klase objekta, sadrži
crteže i detalje neophodne za građenje objekta, odnosno izvođenje radova, kao što su:
- crteže, šeme i detalje građevinskih, zanatskih i instalacionih radova;
- zbirne crteže (sinhron-planove) instalacija i opreme;
- crteže, šeme i detalje sa uputstvima za ugradnju elemenata i opreme;
- tehnološke šeme;
- crteže i detalje tehnologije gradnje;
- crteže i detalje temelja i konstrukcije, sa detaljima oplate i armature, detaljima spojeva, dilatacija
i oslonaca, detaljima prodora kroz konstruktivne elemente i dr.;
- crteže i detalje izolacija;
- crteže i detalje kojima se obezbeđuju mere za ispunjenje osnovnih zahteva za objekat;
- šeme i prikaze faznosti gradnje;
- crteže i detalje priključnih vodova;
- druge potrebne crteže i prikaze.
Grafička dokumentacija u projektu pripremnih radova sadrži naročito crteže površina i zapremina
iskopa sa prikazom mera obezbeđenja temeljne jame;
Grafička dokumentacija projekta za izvođenje izrađuje se u razmeri koja je odgovarajuća za građe-
nje objekta odnosno izvođenje radova.
Član 67
Projekat za izvođenje, odnosno delovi projekta za izvođenje za inženjerske objekte imaju sadržaj i
obim, prema pravilima struke, na nivou koji je odgovarajući projektu za izvođenje za zgrade.
5.3. Elaborati i studije uz projekat za izvođenje
Član 68
Projektu za izvođenje se prilaže Plan preventivnih mera, koji se izrađuje u skladu sa propisima
kojim se uređuje bezbednost i zdravlje na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima.
5.4. Usklađenost projekta za izvođenje sa glavnim projektom zaštite od požara
Član 69
Projekat za izvođenje mora biti usaglašen sa Glavnim projektom zaštite od požara, izrađenim u
skladu sa zakonom kojim se uređuje oblast zaštite od požara.
Prilog 4: Izjava odgovornog projektanta iz delova projekta za građevinsku dozvolu, odnosno idej-
nog projekta, odnosno projekta za izvođenje;
Prilog 5: Izjava vršioca tehničke kontrole, sa rezimeom izveštaja tehničke kontrole, iz izvoda pro-
jekta za građevinsku dozvolu;
Prilog 6: Izjava ovlašćenih lica o predviđenim merama za ispunjenje osnovnih zahteva za objekat
iz glavne sveske projekta za građevinsku dozvolu;
Prilog 7: Izjava investitora, vršioca stručnog nadzora i izvođača radova, iz glavne sveske projekta
izvedenog objekta;
Prilog 8: Odluka o imenovanju glavnog projektanta i rešenje o imenovanju odgovornih projekta-
nata;
Prilog 9: Opšta dokumentacija iz člana 28. ovog pravilnika.
3) naziv projekta za građevinsku dozvolu ili dela projekta za građevinsku dozvolu koji je predmet
tehničke kontrole;
4) podatke o preduzetniku odnosno pravnom licu koje je izradilo projekat ili deo projekta za gra-
đevinsku dozvolu koji je predmet tehničke kontrole;
5) ime, prezime i broj licence glavnog projektanta projekta za građevinsku dozvolu i odgovornog
projektanta dela projekta za građevinsku dozvolu;
6) osnovne opise i sadržaj svih delova projekta za građevinsku dozvolu;
7) osnovne podatke o objektu;
8) podatke o preduzetniku odnosno pravnom licu, koje je vrši tehničku kontrolu;
9) ime, prezime i broj licence vršilaca tehničke kontrole projekta za građevinsku dozvolu odnosno
njegovog dela;
10) datum tehničke kontrole;
11) podatak da je tehnička kontrola izvršena u svemu prema odredbama ovog pravilnika;
12) zaključak sa merama koje investitor treba da preduzme radi otklanjanja nepravilnosti utvrđe-
nih tehničkom kontrolom, ukoliko su nepravilnosti utvrđene.
Član 80
Po otklanjanju svih primedbi vršilaca tehničke kontrole, zastupnik pravnog lica koje je vršilo
tehničku kontrolu, odnosno preduzetnik, sačinjava konačan izveštaj o izvršenoj kontroli u kojem se
konstatuje da na projekat za građevinsku dozvolu nema primedbi, odnosno da su u svim delovima
projekta otklonjeni uočeni nedostaci, i dostavlja ga investitoru.
Izveštaj o izvršenoj kontroli potpisuju vršioci tehničke kontrole pojedinih delova projekata, kao i
zastupnik pravnog lica koje je vršilo tehničku kontrolu, odnosno preduzetnik.
Član 81
Rezime izveštaja o tehničkoj kontroli sa potvrdom o tehničkoj ispravnosti projektne dokumenta-
cije prilaže se u izvodu iz projekta za građevinsku dozvolu, kao sastavni deo izjave vršioca tehničke
kontrole.
Član 82
Vršilac tehničke kontrole pojedinog dela projekta za građevinsku dozvolu, potvrđuje ispravnost
tog dela na najmanje dva primerka, tako što se na poleđini naslovne strane stavlja pečat (nalepnica)
koji sadrži: „Projekat se prihvata”, sa navedenim podacima o pravnom licu, odnosno preduzetniku
koje je izvršilo tehničku kontrolu, datumu vršenja tehničke kontrole i potpisom odgovarajućeg vršioca
tehničke kontrole, kao i zastupnika pravnog lica koje je vršilo tehničku kontrolu, odnosno preduzetni-
ka, overen pečatom pravnog lica, odnosno preduzetnika, koje je nosilac tehničke kontrole.
Član 83
Tehnička kontrola projekta za građevinsku dozvolu izrađenog po propisima drugih zemalja, vrši se
na primerku projekta koji je preveden na srpski jezik (stručni prevod).
2. idejni projekat za objekte iz čl. 145. i 147. Zakona, uz obaveznu izradu glavne sveske idejnog
projekta, u skladu sa članom 42. ovog pravilnika,
3. projekat za izvođenje, uz obaveznu izradu glavne sveske projekta za izvođenje, u skladu sa čla-
nom 61. ovog pravilnika, za potrebe izgradnje objekta, odnosno izvođenja radova, koja otpočne u
navedenom roku.
Član 85
Danom stupanja na snagu ovog pravilnika prestaje da važi Pravilnik o sadržini i načinu izrade teh-
ničke dokumentacije za objekte visokogradnje („Službeni glasnik RS”, broj 15/08) i Pravilnik o sadržini
i načinu vršenja tehničke kontrole glavnih projekata („Službeni glasnik RS”, broj 93/11).
Član 86
Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Re-
publike Srbije”.
Prilog 1
Broj tehničke dokumentacije: (identifikaciona oznaka iz evidencije
preduzetnika/pravnog lica)
Mesto i datum: (mesto i datum izrade)
1. PROJEKAT ARHITEKTURE:
7. PROJEKAT TEHNOLOGIJE:
PRIKLJUČCI NA INFRASTRUKTURU:
priključak na (u IDR predviđeni, u IDP i PGD i PIO
(instalacija, mreža) projektovani, u PIO izvedeni kapacitet)
priključak na (u IDR predviđeni, u IDP i PGD i PIO
(instalacija, mreža) projektovani, u PIO izvedeni kapacitet)
................ (navesti sve priključke)
LOKACIJSKI USLOVI:
datum:
br:
datum:
br:
datum:
SAGLASNOSTI:
datum:
br:
datum:
Prilog 2
POTVRĐUJEM
usklađenost izvoda iz projekta sa podacima iz projekta za građevinsku dozvolu
Lični pečat: Potpis:
Mesto i datum: (mesto i datum izrade)
Prilog 3
I Z J A V LJ U J E M
da su delovi projekta (npr za građevinsku dozvolu) međusobno usaglašeni, da podaci u glavnoj
svesci odgovaraju sadržini projekta i da su projektu priloženi odgovarajući elaborati i studije
Glavni projektant: (IDP, PGD, PZI, PIO): (ime, prezime i stručni naziv)
Broj licence: (broj licence IKS)
Lični pečat: Potpis:
Prilog 4
Prilog 5
Broj: (identifikaciona oznaka iz evidencije
preduzetnika/ pravnog lica)
Mesto i datum: (mesto i datum izrade)
2.1. VRŠIOCI TEHNIČKE KONTROLE
1. PROJEKAT ARHITEKTURE:
vršilac tehničke kontrole: (ime, prezime i stručni naziv, broj licence IKS)
2/1. PROJEKAT KONSTRUKCIJE:
vršilac tehničke kontrole: (ime, prezime i stručni naziv, broj licence IKS)
2/2. PROJEKAT SAOBRAĆAJNICA:
vršilac tehničke kontrole: (ime, prezime i stručni naziv, broj licence IKS)
3. PROJEKAT HIDROTEHNIČKIH INSTALACIJA:
vršilac tehničke kontrole: (ime, prezime i stručni naziv, broj licence IKS)
4. PROJEKAT ELEKTROENERGETSKIH INSTALACIJA:
vršilac tehničke kontrole: (ime, prezime i stručni naziv, broj licence IKS)
Naziv i oznaka dela projekta: (npr. 1-projekat arhitekture)
Mesto i datum: (mesto i datum tehničke kontrole)
Napomena: overu vrše svi vršioci tehničke kontrole
Prilog 6
Kao ovlašćeno lice koje je izradilo (npr elaborat zaštite od požara koji se prilaže Projektu za građe-
vinsku dozvolu za građenje Poslovno-proizvodnog objekta XXXX na KP XX/X KO XXX, u mestu X)
I Z J A V LJ U J E M
Prilog 7
Pečat: Potpis:
Prilog 8
Na osnovu člana 128. Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS”, br. 72/09, 81/09 - isprav-
ka, 64/10 - odluka US, 24/11 i 121/12, 42/13 - odluka US, 50/13 - odluka US, 98/13 - odluka US, 132/14
i 145/14) i odredbi Pravilnika o sadržini, načinu i postupku izrade i način vršenja kontrole tehničke
dokumentacije prema klasi i nameni objekata („Službeni glasnik RS”, br. 23/2015) kao:
O D G O V O R N I P R O J E K T A N T
za izradu (projekat) koji je deo (vrsta tehničke dokumentacije) za (vrsta građenja odnosno radova)
objekta (naziv objekta sa lokacijom, brojem katastarske parcele i katastarskom opštinom) određuje se:
Prilog 9
OPŠTA DOKUMENTACIJA IZ ČLANA 28. OVOG PRAVILNIKA
1.1. NASLOVNA STRANA