Professional Documents
Culture Documents
US - Upravljanje Rizicima I Osiguranje PDF
US - Upravljanje Rizicima I Osiguranje PDF
Beograd, 2009.
UPRAVLJANJE RIZICIMA I OSIGURANJE
Autor:
Prof. dr Ratko Vujović
Recenzenti:
Prof. dr Miomir Stanković
Prof. dr Žarko Janković
Prof. dr Dragan Mrkšić
Izdavač:
UNIVERZITET SINGIDUNUM
Beograd, Danijelova 32
www.singidunum.ac.rs
Za izdavača:
Prof. dr Milovan Stanišić
Tehnička obrada:
Novak Njeguš
Dizajn korica:
Milan Nikolić
Godina izdanja:
2009.
Tiraž:
500 primeraka
Štampa:
ČUGURA print, Beograd
www.cugura.rs
ISBN: 978-86-7912-170-7
PREDGOVOR
Autor
Predgovor V
SADRŽAJ
PREDGOVOR III
I - Deo
UTICAJ GLOBALIZACIJE I KLIMATSKIH
PROMENA NA STANJE RIZIKA 1
II - Deo
ZNAČENJE I PRISTUPI U DEFINISANJU RIZIKA 15
III - Deo
UPRAVLJANJE RIZIKOM 71
IV - Deo
RIZICI U POSLOVANJU DRUŠTVA ZA OSIGURANJE 155
V - Deo
ANALIZA RIZIKA I METODE ZA NJIHOVU PROCENU 189
Sadržaj IX
1.4 Stablo otkaza i stablo događaja 196
1.4.1. Stablo otkaza 197
1.4.2. Stablo događaja 202
1.5 HAZAN - Analiza opasnosti 205
1.6 FMEA - Analiza grešaka/otkaza i njihovih uticaja 208
1.7 Metode upravljanja održavanjem na bazi rizika 214
1.7.1. RBI - Tehnički pregledi na bazi rizika 215
1.7.2. RBLM - Upravljanje vekom trajanja sistema na bazi rizika 220
1.7.3. R - Tech softversko rešenje za implementaciju RBMa
(Upravljanje zasnovano na riziku), RBIa (Tehnički
pregled zasnovan na riziku) i RCMa (Održavanje
prema pouzdanosti) 222
1.7.4. Evropski sistem RIMAP - Provedura za planiranje kontrole
i održavanja na bazi rizika 224
1.8 Metoda za analizu i procenu rizika i opasnosti APELL 233
1.9 Metoda procena rizika na radu 240
1.10 Statistička metoda „SeptrI” 243
1.11 Fazi logika 248
VI - Deo
PRISTUPI MODELIRANJu RIZIKA 255
VII - Deo
ANALIZA NEKIH SPECIFIČNIH RIZIKA
I METODE ZA NJIHOVU PROCENU 277
Sadržaj XI
VIII - Deo
UPRAVLJANJE RIZICIMA PUTEM OSIGURANJA 381
IX - Deo
UPRAVLJANJE RIZIKOM PUTEM
RASPOdelje RIZIKA 505
Sadržaj XIII
3.1 Uloga reosiguranja 513
3.2 Homogenost portfelja 516
3.3 Uticaj potencijalne štete na homogenizaciju portfelja 516
3.4 Fakultativno i obavezno reosiguranje 517
3.5 Proporcionalno i neproporcionalno reosiguranje 518
3.5.1 Kvotno reosiguranje 520
3.5.2 Ekscedentno reosiguranje 523
3.5.3 Reosiguranje viška štete (XL) 526
3.5.4 Reosiguranje viška gubitaka (SL) 531
4. SAMOPRIDRŽAJ 533
4.1 Kvantifikovanje maksimalnog samopridržaja 535
4.2 Verovatnoća da će doći do velikog odstupanja ukupnog iznosa štete 541
4.3 Smanjivanje varijanse putem reosiguranja 541
4.4 Određivanje maksimalnog samopridržaja kod
kvotnog reosiguranja 543
4.5 Određivanje maksimalnog samopridržaja
kod ekscedentnog reosiguranja 547
5. SMERNICE PRILIKOM IZBORA OPTIMALNOG OBLIKA
REOSIGURANJA I SAMOPRIDRŽAJA 552
X - Deo
PRISTUP OBRADI ŠTETA I UTVRĐIVANJU
POTENCIJALNIH ŠTETA U OSIGURANJU 557
XI - Deo
UPRAVLJANJE ODŠTETNIM ZAHTEVIMA 615
O autoru 624
Sadržaj XV
I
O
E
D
UTICAJ GLOBALIZACIJE
I KLIMATSKIH PROMENA
NA STANJE RIZIKA
globalizacija ... 1
1. RIZICI I ŠTETE U USLOVIMA GLOBALIZACIJE
I KLIMATSKIH PROMENA
Globalizacija ... 3
Naučno je dokazana i društveno je prihvaćena činjenica da, na primer, požarno
eksploziona problematika i rizici vezani sa istom predstavljaju jedan od globalnih
problema savremenog sveta sa velikim materijalnim i drugim (ekološkim, socijalnim
i ostalim) posledicama. Neka istraživanja vršena u Sjedinjenim američkim državama
pokazuju da se u proseku oko 40% malih firmi gasi nakon nastalih požara i eksplozija.
Razlozi za to su višestruki: nemogućnosti adekvatne naplate nastalih šteta, gubitak
kadrova i kupaca od strane konkurencije, uništavanje dokumentacije i dr. Zato se
danas na probleme požara i eksplozije gleda sve više, pre svega kao na ekonomsko
- tehnički problem. U svetu se stalno vrše istraživanja na polju iznalaženja maksi-
muma sigurnosti uz optimalna ekonomska ulaganja. Ova pitanja su veoma aktuelna
i kod nas, a posebno u vreme ekonomske krize.
Štete, bilo da su one posledica prirodnih katastrofa ili ljudskih aktivnosti, pred-
stavljaju ozbiljan problem u mnogim zemljama sveta, ugrožavaju život i zdravlje
ljudi, uništavaju imovinu, prouzrokuju gubitke, što znači da sve značajnije utiču na
život ljudi, poslovanje firmi, a time, i na ukupnu ekonomiju.
Po svojoj suštini osiguranje je uvek povezano sa štetom. Šteta je zapravo motiv
nastanka osiguravajućeg odnosa. Buduća, eventualna šteta ako je njen psihički priti-
sak dovoljan kao izraz rizika (mogućnost štete) izaziva potrebu zaštite od rizika. Ova
je potreba uvek prisutna i trajna.
Preuzimanje rizika takođe predstavlja rizik i za osiguravača. Zbog toga je potreb-
no da osiguravač što tačnije prikupi informacije o stvarnoj težini rizika kojeg preuz-
ima u osiguranje. Isto tako mora da ispita i kojim zakonitostima podležu rizici koje
želi da preuzme.
Štete koje se preuzimaju osiguranjem mogu da nastanu ili kao posledica prirod-
nih opasnosti ili čovekove delatnosti. Osiguravači preko svojih uslova osiguranja
definišu rizike koje prihvataju, kao i obim opasnosti koje pokrivaju u slučaju ost-
varenja štetnog događaja. Prirodne opasnosti su takvog karaktera da na njih čovek
ne može bitno da utiče, a teško ih je predvideti i po intenzitetu i po broju. Prirodna
katastrofa podrazumeva štetni događaj prouzrokovan prirodnim silama.
Štete nastale delovanjem ljudi (kao na primer, automobilske nesreće, zagađenje
čovekove sredine i sl.) lakše su za kontrolisanje i upravljanje, mada najnoviji događaji
terorizma govore o velikim problemima i u ovoj oblasti.
Na slici I -1, koja ilustruje kretanje šteta u posmatranom periodu od 35 godina,
očigledan je stalni rast šteta koje su posledica prirodnih katastrofa. Jedini izuzetak je
2001. godina, u kojoj su posledice terorističkog akta 11. septembra imale dominan-
tan uticaj na visinu šteta u svetu1.
Značajne prirodne katastrofe u Evropi u 2006-toj godini date su u tabeli I-1, prema2:
Tabela I-1.
Ukupna Osigurana
Mesec Oblast Štetni događaj Opis štete šteta u šteta u mil.
mil.US$ US$
Januar - Ispadi energana i štete
Evropa Snežne padavine na infrastrukturi 1.000 500
Februar
Zapadna i Poplave zbog
Mart - Rekordni nivoi reka Elbe i
Istočna topljena snega i Dunava i pucanje brana 500 50
April Evropa obimnih kiša
Nemačka, Poplave i oluja sa Štete na zgradama,
Juni vozilima i infrastrukturi 500 300
Austrija gradom
Otkazi na
Požari usled termoelektranama,
Juli Evropa oštećenja na prugana 800
toplotnog talasa i štete u poljoprivredi i
šumarstvu
Avgust Mađarska Oluja Oštećeno oko 3.500 kuća 10 15
i veliki broj vozila
Norveška, Rušenje brana, pad
Oktobar - Švedska, Zimska naftne platforme i prekidi 500 250
Novembar Finska, nepogoda dovoda energije
Nemačka
Engleska, Jaka oluja sa Oštećenja na obalama
Decembar posebno pljuskovima, i nasipima uz reke, 6 3
London Tornado oštećeno preko 150 kuća
2 Topics Geo, Natural catastrophes 2006, Analyses, Assessment, Position, Munich Re Group, 2007.,
www.munichre.com
Globalizacija ... 5
Sveukupna šteta u Evropi tokom zime 2005/2006. iznosila je cca 1 milijardu US $.
Tokom 2006. u Evropi je bila rekordno topla jesen, u USA rekordni šumski požari, a
arktički led se topi mnogo brže nego što je to predviđeno.
Prema statističkim praćenjima ovo je bila četvrta najtoplija, ikada zabeležena go-
dina na severnoj hemisferi, sa devijacijom od +0,56oC u poređenju sa prosekom za
normalni klimatski period 1961-1990. (14,6oC), a na globalnom svetskom nivou 6.
najtoplija godina.
Zato sektor osiguranja mora da svojom procenom rizika obuhvati i klimatske
promene i da na taj način adekvatno uskladi svoj proizvod, odnosno osiguranje. Ovaj
pristup se zasniva na proučavanju klimatskih promena koje je sprovela Federacija ev-
ropskog osiguranja i reosiguranja (Comite Europeen des Assurances) i koje je janu-
ara 2007. predstavljeno Evropskom parlamentu.
Broj štetnih događaja koji su posledica prirodnih šteta u 2006. bio je veći
nego u prethodnim godinama i iznosio je 850 u poređenju sa 700 iz prethodnog
desetogodišnjeg perioda. Prema statistici 91% šteta posledica je vremenskih nepo-
goda, a samo 9% je posledica zemljotresa i vulkanskih erupcija.
Broj štetnih događaja po godinama, koji su izazvani prirodnim katastrofama, a
prema tipu štetnog događaja dat je na slici br. I – 2, a apsolutne vrednosti i trend
ukupnih i osiguranih šteta dat je na slici br. I – 33:
Slika I – 2.
3 Swiss Reinsurance Company , Preliminary sigma estimates of catastrophe losses in 2006, www.swissre.com
4 UNEP, Climate Change 2001: Working group II: Impacts, Adaptation and Vunerability, Chapter 8:
Insurance and other Financial Services, Switzerland, 2007, www.ipcc.ch
Globalizacija ... 7
Na slici I – 4 su prikazane štete izazvane ekstremnim vremenskim nepogodama5
Slika I – 4.
Globalizacija ... 9
Povećana koncentracija gasova u atmosferi zemlje – GHG gasova (ugljen-dioksi-
da – CO2, metana – CH4, azotnog oksida – N2O, halogenizovanih gasova, ozona – O3
i vodene pare) dovodi do stvaranja dodatnog sloja u atmosferi koji sprečava, što ne bi
trebalo, da se dodatno infracrveno zračenje gubi u svemiru. Zbog toga se veliki deo
ove energije vraća na zemlju i uzrokuje dodatno zagrevanje površine naše planete. U
tabeli I-3 dati su podaci o izvorima GHG gasova i njihovom prisustvu u atmosferi.
Tabela I-3.
Sagorevanjem fosilnih goriva nastaje oko tri četvrtine emisije CO2, a uništavanjem
šuma ostatak. Prema procenama, svetska potrošnja energije će u narednih 20 godina
porasti za 60%. Prema U.S. Department of Energy u narednih 20 godina potrošnja
uglja će se povećati za 45%, nafte za 58% i prirodnog gasa za 93%. Čak i ako upotreba
uglja ostane na istom nivou kao danas, nivo emisije CO2 će biti preveliki. Tri glavna
industrijska sektora koja vrše emisiju CO2 su: proizvodnja električne energije koja u
emisiji učestvuje sa 42%, transport 24%, i preostala industrija 20%. U preostalih 14%
nalaze se domaćinstva, uslužne delatnosti, itd. Prema prognozama IPCC-a (Intergo-
vernmental Panel on Climate Change), koncentracija CO2 će do 2100. godine dostići
vrednost od 650-970 ppm, što je 3 puta više od vrednosti iz pred-industrijskog pe-
rioda. Kao posledica toga srednja temperatura na površini zemlje će se povećati za
1.4 do 5.8 ºC. Stabilizacija CO2 na 450 ppm zahteva da se u narednih nekoliko dekada
emisija CO2 spusti na vrednost iz 1990. godine, kao što je prikazano na slici I-6.6
Sadašnji rast od 0,2-0,3 stepeni po deceniji predstavlja značajno ubrzanje u
poređenju sa porastom od 0,7 stepeni na svakih 100 godina koji se ostvarivao u
prošlosti. Ubrzanje je takvo da, primera radi, mnoge šume neće biti u stanju da se
adaptiraju na nove klimatske uslove, dolazi do ubrzanog topljenja glečera, leda na
Arktiku i i na Grenlandu, što ilustruje slika I-77.
6 Mesečni Balkan Energy Solutions Team (BEST) e-mail bilten broj 5, maj 2004, iz oblasti elektroenergetskih
sistema, obnovljivih izvora energije, tržišta električne energije i ekologije –, www.balkanenergy.com
7 MET. Institut za proučavanje atmosfere i okeana, Graphic News, London, 2005. godine
Očekuje se porast nivoa mora od oko 50 cm do 2010. godine, ali ako on bude veći
od predviđenog, a to znači oko 1 m, brojna ostrva kao što su Kiribati, Maršalska ostrva i
Maldivi, gusto naseljena obale (Bangladeš) i područja na deltama reka (Nil, Niger) bili bi
suočeni sa ozbiljnom ugroženošću svoje egzistencije.
Rezultati nedavnog istraživanja navode da na El Ninja i La Ninju takođe mogu uti-
cati klimatske promene. Globalno zagrevanje bi moglo da proizvede učestalije štetne
događaje koje izaziva El Ninjo ili bi moglo da ih intenzivira ili produži.
Sve ove promene i te kako utiču na industriju osiguranja. Ako se neki od ovih
događaja pogrešno protumači, budućnost nekih poslova osiguranja ili čak celokupnog
sektora osiguranja mogla bi biti dovedena u pitanje. Već je sigurno da na osnovu ret-
rospektivnog izračunavanja premije, koja se danas obično koristi u osiguranju, premi-
jski prihod će konstantno zaostajati za sve većim ostvarenim štetama. Stoga, da bi se
efikasno zaštitilo od posledica, osiguranje mora da uzme u obzir promenu klime kod
budućeg izračunavanja cena. To se upravo sada događa na svetskom tržištu, kada su
cene i ograničenja u pokrićima veća nego ikad, jer su tokom zadnjih godina štete u svim
delovima sveta enormno visoke i to u uslovima kada osiguravači finansijskim transakci-
jama ne mogu više da pokrivaju štete koje su veće od premije osiguranja.
Osiguranje ima na raspolaganju sredstva koja mogu da stvore podsticaj za sma-njenje
rizika, kao na primer uvođenje franšize za nižu cenu ili da osiguranik prihvati i sprovodi
preventivne mere i time izvrši minimizaciju štete, ali uz pretpostavku da pridobije svoje
klijente kao i zakonodavce da bi se shvatilo da su interesi opšti.
Posle svetskih iskustava, korisno je navesti i da su 2005. godine, delom i kao posledica
klimatskih promena, u našoj zemlji zabeležene štete od poplava i klizišta ukupne vred-
nosti od cca 11.000.000,00 € (procena Vlade RS). Važno je napomenuti da se naša zemlja
još uvek nalazi na periferiji štetnih događaja koji su posledica klimatskih promena.
Globalizacija ... 11
Slika I – 7. Topljenje leda na Arktiku i Grenlandu
Prosečni efekat nastalih šteta, posebno onih koje nastaju kao posledica požara
i eksplozija, direktno su srazmerni stepenu tehnološkog razvoja društva. Međutim
ovo je samo delimično tačno, jer kada se realizovane štete dovedu u vezu sa bruto
nacionalnim dohotkom, može se zaključiti da je relativni udeo posledica akcidenata
u BND mnogo veći kod manje razvijenih zemalja.
Raspoloživi zvanični podaci svetskog centra za statistiku požara, ekonomski
izražene, čine oko 1% BND razvijenih zemalja sveta, dok je to učešće kod nerazvijenih
zemalja oko 2%. Ova razlika, sigurno, nije slučajna, ona je rezultat dobro osmišljenih
i organizovanih aktivnosti na polju preventive.
Dakle u razvijenom svetu prisutna su stalna nastojanja, aktivnosti i borba sa po-
tencijalnim akcidentima.
Globalizacija ... 13
II
O
E
D
ZNAČENJE I PRISTUPI
U
DEFINISANJU RIZIKA
Onoga trenutka kada se na bilo koji način želi utvrditi mera opasnosti od štetnog
događaja u nekom sistemu, moraju se utvrditi granice tog sistema, a takođe se mora
ograničiti i vreme u kome se mera opasnosti utvrđuje. Ako se konstatuje da je meru
neke opasnosti najbolje utvrđivati preko verovatnoće nastanka štetnog događaja i
veličine njegovih posledica, onda se pojam rizik može shvatiti kao kompleksna
veličina koja obuhvata verovatnoću nastanka štetnog događaja i očekivanu veličinu
posledice tog događaja u nekom zaokruženom sistemu i tokom nekog vremen-
skog intervala ili određenog procesa, što se može predstaviti slikom II - 2. Iskazano
matematičkim jezikom glasi:
gde je:
T – neželjeni rizični ili štetni događaj
R(T) – rizik od događaja T
P(T) – verovatnoća da će se događaj T i odigrati
L(T) – veličina štete koju bi izazvao događaj T
16 Harrington and G. Niehaus, Risk Management and Insurance, Second edition, The McGroe-Hill
Co. 2003
17 Haimes Y.,Risk modeling, assessment and management, John Wiley and Sons, New York, 1998.
18 Boris Marović, Osiguranje i Špedicija (drugo izmenjeno izdanje), Tehnički fakultet „Mihajlo Pupin”,
Zrenjanin, Novi Sad, 1999
19 Nebojša Žarković, Reosiguranje sa saosiguranjem, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2006
20 M. Bijelić, Osiguranja i reosiguranje, Tectus, Zagreb, 2002
21 Boris Marović, Nebojša Žarković, Leksikon osiguranja, DDOR Novi Sad, 2002
Pre nego što se pređe na dalje proučavane rizika, moraju se razjasniti neki osnovni
pojmovi koji su tesno povezani sa fenomenom rizika, pa se može reći i da su to ele-
menti rizika. To su:
neizvesnost
opasnost
hazard
neposredan uzrok
šansa ili mogućnost da se šteta dogodi
štetni događaj
šteta,
1.1 Neizvesnost
Pošto se izraz neizvesnost često koristi u vezi sa rizikom, pa čak i dolazi do mešanja
ova dva pojma, to je potrebno objasniti vezu između ova dva pojma. Naime, pojmovi
„rizik i neizvesnost” imaju veoma kratku istoriju u ekonomiji. Frank H. Knight je
1921. godine u svojoj raspravi „Rizik, Neizvesnost i Profit” prvi put sugerisao ideju da
rizik i neizvesnost mogu biti relevantni za ekonomske analize. On je povezao profite,
partnerstvo u preduzetništvu i samu egzistenciju sistema slobodnog preduzetništva
sa risikom i neizvesnošću. Prema njegovoj interpretaciji „rizik” se odnosi na situacije
u kojima donosilac odluke može da koristi matematičke verovatnoće na slučajnosti
sa kojima se suočava. Na suprot tome, njegova definicija „neizvesnosti” odnosi se
na situacije u kojima se ova slučajnost ne može izraziti preko izraza određenih
matematičkih verovatnoća.
Posle njega ekonomisti su konačno ove pojmove počeli da uzimaju u obzir pa su
1944. pojmove rizik i neizvesnost u ekonomskoj teoriji koristili John von Neumann i
Oskar Morgenstern kada su objavili svoju teoriju igara u ekonomskom ponašanju23, a
Oskar Lange je iste godine pozvao u pomoć rizik i neizvesnost da bi objasnio pojmove
kao profit, odluke o investiranju, zahteve za obrtna sredstva, finansiranje, veličinu i
strukturu firmi, proizvodnu fleksibilnost, itd.
Veliku barijeru u većini ovih ranih radova činilo je to što nije postojalo tačno
definisano značenje neizvesnosti i rizika u smislu njihovog uticaja na ekonomske
odluke. Međutim, ni dan danas nije gotova rasprava o „riziku naspram neizvesnosti”
i verovatno će se još dugo o tome raspravljati u naučnim krigovima. Stoga ćemo mi
ovde prikazati neka gledišta i stavove koji se odnose na ove pojmove.
23 Choice under Risk and Uncertainty, The History of Economics Through website, http://cepa.newschool.
edu/het/home.htm
24 Emmet Vaughan, Therese Vaughan, Essentials of Insurance: A Risk Management Perspective, John
Wiley and Sons, Inc., 1995
25 C. Arthur Williams, Jr., Michel L. Smith and Peter C. Young, Risk Management and Insurance,
Irwin/McGraw-Hill, International Editions 1998
26 Boris Marović, Nebojša Šarković, Leksikon osiguranja, DP „Budućnost”, Novi Sad, 2002
27 Predrag Šulejić, Pravo osiguranja, Dosije, Beograd, 2005
Ako na primer, zamislimo neizvesnost kao maglu koja planinara sprečava da sa-
gleda opasne planinske puteve, on će verovatno zaključiti da je bolje sačekati da se
magla podigne nego da se uputi po magli putem koji ne poznaje. Kada se magla po-
digne on vidi da put nije lak i da postoje opasna mesta, ali sada, pošto ima jasnu sliku
puta, može da odluči da započne sa penjanjem na planinu. Ovde se znači osnovni
rizik (opasan put) nije smanjio, niti je pak smanjena odbojnost planinara prema rizi-
ku, ali je njegova odluka proporcionalna postojećem riziku29.
Razlika između rizika i neizvesnosti najbolje može da se sagleda preko verovatnoće
nastajanja nekog budućeg događaja. Naime, neki događaj može biti neostvariv,
odnosno nije moguć i neće se dogoditi (verovatnoća je 0) ili izvestan, odnosno sig-
urno će se dogoditi u budućnosti (verovatnoća je 1), što matematični izraženo glasi:
0 ≤ p ≤ 1.
Ovaj izraz znači da u slučaju kada postoji rizik verovatnoća njegovog događanja
leži između vrednosti 0 i 1. Međutim, kada verovatnoća događanja nekog događaja
nije uopšte poznata onda je da taj budući događaj neizvestan (tabela II-1).
Izvestan p=1
Rizičan 0<p<1
Nemoguć p=0
Neizvestan p= nepoznato
U ovim projektima, kao i kod mnogih naučnih istraživanja, priroda svih mogućih
ishoda često se ne može identifikovati pre nego što se krene sa izvođenjem projekta.
Nesumnjivo su ljudska želja za proširenjem granica znanja i potreba za ekonomskim
dobitkom, koji je rezultat eksploatacije novih tehnologija, podsticaji da se preduzmu
aktivnosti koje u sebi nose najveći nivo neizvesnosti.
Kako će se odgovoriti na neku neizvesnost delimično će zavisiti od nivoa same
neizvesnosti. Kockarnice mogu predvideti verovatnoću njihovih operacija, iako se
ne može predvideti ishod pojedinih kockara. Najvažniji rizici sa kojima se susreću
organizacije pripadaju nivoima neizvesnosti 2 i 3. Organizacija mora da se pouzda na
metode koje nisu naučne da bi procenila i kontrolisala rizike koji se nalaze na ovim
nivoima neizvesnost.
Nivo neizvesnosti određenog tipa rizika može da zavisi i od entiteta koji se
suočava sa rizikom. Na primer, osiguravaču ili vladi može izgledati da rizik od zem-
ljotresa ima nivo neizvesnosti 2, dok pojedincu taj rizik može da izgleda da pripada
nivou 3. Ova razlika u posmatranju rizika može da bude posledica mogućnosti da se
proceni verovatnoća različitih ishoda. Za razliku od pojedinaca, osiguravač i vlada
imaju resurse za proučavanje fenomena zemljotresa.
1.2 Opasnost
Opasnost se razlikuje od pojma rizika i definiše se kao potencijalni uzrok nas-
tanka štete i gubitka31. Opasnost je nešto što može da izazove gubitak neke vrednosti,
kada je ta vrednost izložena uticaju date opasnosti. Opasnosti (kao npr. vatra, oluja,
srčani napad, kriminalna aktivnost i sl.) mogu da deluju samostalno ili kumulativno
sa drugom opasnosti. Ako neka kuća izgori zbog požara, opasnost ili uzrok štete je
vatra. Ako se neki auto ošteti u sudaru sa drugim automobilom, sudar je opasnost ili
uzrok štete. Neke uobičajene opasnosti koje izazivaju oštećenje imovine ili njen gubi-
tak obuhvataju vatru, požar, munje, oluje, grad, tornado, zemljotres, krađe i provale.
Osiguravajuće polise obezbeđuju finansijsku zaštitu od šteta koje su izazvane raznim
opasnostima, koje su obično navedene u polisi.
Opasnosti mogu da budu prirodne (ekstremni događaji u prirodi kao zemljotres,
poplava i sl.) biološke (zarazna bolest, genetska modifikacija) i industrijske prirode
(štetni materijali iz proizvodnog procesa).
31 Mark S. Dorfman, Risk Management and Insurance, 9th edition, Pearson, Prentice Hall, New, jer-
sey, 2007.
34 George E. Rejda, Principles of Risk Management and Insurance, 9th Edition, Addison Wesly, New
York, 2005
35 Mark S. Dorfman, Risk Management and Insurance, 6th edition, 1998, strana 6-7
36 George E. Rejda, Principles od Risk Management and Insurance, Ninth Edition, Addisom Wesley,
Boston, 2005
Pošto su svi faktori koji izazivaju štetni događaj, najčešće slučajnog karaktera, to je i
štetni događaj u osnovi slučajna kategorija, koja se pokorava zakonima verovatnoće.
Drugim rečima, štetni događaji su neminovni i ne mogu se nikada potpuno
sprečiti, ali verovatnoća njihovog nastanka može biti manja ili veća. Otuda i veo-
ma dobar stav da su svi štetni događaji normalni, što znači da je mogućnost pojave
štetnih događaja ugrađena u samu strukturu složenih sistema, te da se štetni događaji
ne mogu potpuno sprečiti boljim konstrukcijama, kvalitetnijim informacijama ili pa-
metnijim, odnosno boljim rukovodiocima, projektantima, inženjerima, radnicima.
Štetni događaj je cena koja se mora platiti za veoma složene sisteme37.
Na slici II-6 navedena su dva skupa štetnih događaja. Međutim, savremeni rezul-
tati i iskustva nauke i istraživanja nisu visoko pouzdani u predviđanju verovatnoće,
oblika i posledica skupa nepredvidivih prirodnih štetnih događaja. Ovaj sistem kla-
sifikacije štetnih događaja omogućava uslove za hipotezu da štetni događaji prvog
skupa ne mogu biti uzrok štetnih događaja drugog, dok je suprotna tvrdnja velike
verovatnoće. Štetni događaji prirodnih pojava uvek su uzroci štetnih događaja prvog,
navedenog, skupa.
Da bi se sagledao uticaj štetnih događaja na privredu neke zemlje potrebno je na-
vesti da samo u štetnim događajima koji su posledica požara naša zemlja nepovratno
gubi oko 2% bruto materijalnog proizvoda. Ostali štetni događaji samo povećavaju
ovaj, nažalost poražavajući, rezultat.
Vrste i pojavni oblici štetnih događaja su brojni, raznorodni i, često, međusobno
uzročno-posledični, kako je to prikazano na slici II - 7.
38 Zelenović D., Todorović J., Efektivnost sistema u mašinstvu, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
Faktor čovek obuhvata sve ljude koji na bilo koji način, direktno ili indirektno,
utiču na rad sistema, odnosno na pojavu štetnog događaja, počev od projektanta
ili konstruktora preko inženjera i radnika u proizvodnji, radnika na održavanju u
infrastrukturi do rukovaoca, kontrolnih i nadzornih organa, neovlašćeno ili slučajno
zatečenih lica (npr. pešaka i drugih učesnika u sobraćaju) itd.
Faktor tehnički sistem obuhvata ne samo mašinu ili objekat koji je predmet pos-
matranja, već i sve druge elemente tehničke infrastrukture i podrške, kao što su
sistemi snabdevanja električnom energijom, vodom, pogonskim i drugim potrošnim
materijalima, putevi, komunikacije i drugi infrastrukturni objekti, kao i sistemi au-
tomatskog ili drugog vida upravljanja radom posmatranog tehničkog sistema.
Faktor okolina pored klimatsko-meteoroloških činilaca, obuhvata i sve elemente
koji stvaraju ambijent u kome radi posmatrani tehnički sistem koji se odnose na
pravnu i drugu regulativu, dejstvo tržišta i konkurencije, finansijsko-materijalna
ograničenja, itd.
Faktor konstrukcija/projekat obuhvata ne samo konstrukcijsku, projektantsku ili
radioničku dokumentaciju, već i prateću dokumentaciju (propise i interne standarde
za termičku obrade, površinsku zaštitu, itd.) kao i uputstva za rukovanje i održavanje,
propise i postupke za otpis i reciklažu i slično.
Faktor proizvodnja obuhvata sve tehnološke elemente proizvodnog procesa,
uključujući sistem upravljanja kvalitetom, međufazna i završna ispitivanja i provere
kvaliteta, ulaznu kontrolu sirovina i polufabrikata, proizvodne i tehnološke stan-
darde itd.
Faktor održavanje obuhvata sve elemente sistema održavanja i to kako sa
stanovišta koncepcije (preventivno i korektivno održavanje), tehnologije (propisani
postupci) i organizacije (nivoi održavanja i nadležnosti), tako i sve elemente koji su
direktno ili indirektno vezani za proces održavanja (zahtevi informacionog sistema o
radu i održavanju), i elemente logističke podrške održavanju (posebno snabdevanje
rezervnim delovima), itd.
1.7 Šteta
Šteta ili gubitak (na engleskom jeziku „loss”), u najopštijem smislu označava da
je neko bez nečega što je prethodno posedovao. U pravnoj teoriji šteta se obično
definiše kao prouzrokovana povreda nečijeg subjektivnog prava ili interesa štetnom
radnjom. Do povrede pravno priznatih interesa može doći kada se ošteti neka stvar,
ili kada se povredi neko lično dobro (npr. telesni integritet), ili se ne izvrši obaveza
koja se duguje, ili obaveza ne ispuni na vreme, pa davalac bude oštećen.
Međutim, kada se ovaj termin koristi u osiguranju on dobija značenje koje je u
nekim slučajevima šire, a u nekim mnogo uže od pravnog pojma štete. To se najbolje
može sagledati na primeru datom tabeli II - 3.
Šteta može biti imovinska ili neimovinska. Imovinska šteta može biti stvarna
šteta (umanjenje vrednosti postojeće imovine) i neostvarena dobit (tj. neostvareno
povećanje imovine koje bi se inače ostvarilo da su uslovi bili normalni). Neimovinska
šteta nastaje kao posledica povrede neke lične osobine neke ličnosti (zdravlje, fizički
izgled, itd.). Obe ove kategorije štete mogu, ali i ne moraju, biti prouzrokovane istom
radnjom ili događajem.
Tipična šteta koja se može osigurati je neželjeno, neplanirano smanjenje ekonom-
ske vrednosti koje može da nastane kao posledica šanse da se neki slučaj dogodi39.
Osigurljive štete mogu biti neposredne, direktne ili posredne, indirektne štete. Ovo
zavisi od toga da li je šteta nastala kao neposredna posledica neke opasnosti, štetne
radnje ili događaja, ili je pak posledica koja se ispoljava kasnije, odnosno to je šteta
koja se nadovezala odmah kao posledica prve, neposredne štete. Na primer, kada u
požaru izgori neka fabrika, direktna šteta je gubitak same fabrike, a gubitak prihoda,
koji je posledica toga što fabrika ne radi je indirektna šteta. Međutim, indirektna
šteta ne može da postoji ako nema i direktne štete.
39 Mark S. Dorfman, Risk Management and Insurance , Prentice Hall, 1998, str. 5
P R AV N I T E R M I N TERMIN U OSIGURANJU
pravno priznate štete ugovorene štete ili one koje nisu isključene
Štete mogu da budu izazvane višom silom, nehatom ili namerno i o tome će biti
više reči u kasnijem tekstu. U osiguranju postoji više vrsta podelje šteta, zavisno od
izabranog kriterijuma (osnove) za razvrstavanje. Na slici II-9 prikazani su neki od
načina podelje šteta.
Slika II – 9. Podela šteta
Sa stanovišta teorije osiguranja i teorije rizika, rizik koji se može osigurati je opas-
nost od neizvesnog, slučajnog, štetnog delovanja osigurane opasnosti na predmet
osiguranja u budućem vremenskom razdoblju.
fR =
∑N š
× 100 [% ]
∑Z os
gde je:
Σ NŠ – ukupan broj oštećenih osiguranih objekata, odnosno ukupan broj šteta,
Σ ZOS – ukupan broj osiguranih objekata, odnosno broj osiguranja
U zavisnosti od frekvencije rizika imamo retke, malo verovatne, umereno vero-
vatne, vrlo verovatne i skoro sigurne rizike. U tabeli II – 4 date su vrste rizika prema
njihovoj učestalosti.
Tabela II – 4.
I=
∑I š
× 100 [% ]
∑S os
gde je:
I – intenzitet štete,
Σ IŠ – ukupan iznos šteta,
Σ SOS – ukupna suma osiguranja oštećenih objektata
Slika II – 14.
46 Trieschmann Gustavson, Risk Management and Insurance, 10th edition, South-Western College
Publishing, 1998
Visina osiguranja
(milioni $)
Br. Mesec/godina Katastrofa
U momentu događanja
Godišnje se u SAD desi više od 1000 tornada koji su uzrok značajnih imovinskih
šteta i u kojima dolazi do ljudskih žrtava. Pored ovoga, zemljotresi su uzrok ogrom-
nih oštećenja na imovini, naročito u Kaliforniji. Zemljotres u Northidge, Kalifornija
1994. godine imao je za posledicu štetu na imovini reda veličine nekoliko milijardi
dolara i gubitak velikog broja života. Jake poplave u 1993. godini, na srednjem za-
padu, rezultirale su štetom na imovini od više milijardi dolara i izazvale su značajne
finansijske gubitke. Većina šteta nastalih usled poplava nije bilo osigurano.
Nasuprot fundamentalnom riziku, posebni rizik je rizik koji utiče samo na poje-
dince, a ne na celokupnu zajednicu. On se javlja kao posledica pojedinačnih događaja.
Mogu biti statički i dinamički. Primeri su krađa automobila, pljačka banke i požari u
stanovima, jer ovo utiče samo na osobe koje su pretrpele štetu, a ne na celu ekonom-
iju društva.
Razlika između fundamentalnog i posebnog rizika je važna, jer su fundamentalni
rizici izazvani uzrocima koji su manje ili više izvan kontrole pojedinaca koji trpe nji-
hove posledice. Pošto se za ove rizike niko ne može posebno da okrivi smatra se da
odgovornost za njih treba da preuzme društvo, a ne pojedinac. Stoga je za osiguranje
određenih fundamentalnih rizika potrebno da postoje programi državnog osiguranja
kao i garancije i subvencije vlade. Na primer, rizik od nezaposlenosti ne osiguravaju
privatne kompanije, ali to može da se osigura preko vladinih programa za kompen-
zaciju nezaposlenima. Pored toga, poslovne firme i pojedinci koji žive u plavnim
područijima mogu da dobiju osiguranje protiv poplave koga subvencioniše vlada.
51 Izvor: Insurance Service Office, Inc. (ISO) and Insurance Information Institute.
52 C. Arthur Williams, Jr., Michel L. Smith and Peter C. Young, Risk Management and Insurance, Ir-
win/McGraw-Hill, International Editions 1998
Ova knjiga će istraživanje usmeriti na grupu „čistih rizika”, jer je ovde najznačajnija
primena znanja tehničkih nauka kao sredstva njihovih eliminisanja ili smanjenja.
Glavni tipovi čistog rizika koji mogu da stvore veliku finansijsku neizvesnost
obuhvataju
lične rizike,
imovinske rizike,
rizike od odgovornosti i
rizici nastali zbog propusta drugih
Granična vrednost izlaganja riziku po osobi tokom godine iznosi 10-7. Ako je izla-
ganje riziku iznad te vrednosti taj rizik mora da se eliminiše.
Smatra se da je javnost izložena riziku, ako na primer, u gradu od 500.000 stanovni-
ka postoji neka hemijska fabrika i svi stanovnici su izloženi riziku od mogućih
nesrećnih slučajeva u toj fabrici.
Ako jedna osoba nastrada od dejstva nesrećnog slučaja u fabrici svake dvadesete
godine (prosečni rizik godišnje iznosi 10-7), smatra se da je to podnošljiv rizik,
s obzirom da jedna osoba nastrada od dejstva nesrećnog slučaja u fabrici svake
dvadesete godine. Dok nastrada neka druga osoba, ova prva će verovatno biti zabo-
ravljena.
Međutim, ako prosečni rizik iznosi 10-6 to znači da će neka osoba nastradati svake
druge godine, i to je već nepodnošljivi rizik.
Najveća opasnost koja preti od rizika je da će se neke štete ili gubici stvarno i
dogoditi. 58 Kada cela kuća izgori u požaru, ili je ukraden novac, ili umre osoba koja
zarađuje dohodak, postoji finansijski gubitak. Ako je neko nemaran, i taj nemar iza-
zove štetu nekoj drugoj osobi ili štetu na imovini, ponovo se javlja finansijski gubitak.
Svi ovi gubici ili štete su opterećenje zbog rizika kako za pojedinca tako i za društvo
i samim tim su i primarni razlog zbog kojeg se teži da se rizik izbegne ili da se ublaže
njegove posledice.
Osim same štete, postoje i drugi štetni aspekti rizika. Pojedinac ili firma moraju
da se pripreme za eventualnu pojavu štete, iako je ova neizvesna. Ako se ne osiguraju
kod nekog osiguravajućeg društva, onda moraju da stvore neki rezervni fond koji
može da pokrije štete koje mogu da nastanu. Međutim, tu se javljaju dva problema.
Prvi je taj što može da dođe do pojave štete pre nego što se prikupi dovoljno sred-
stava, a drugi je taj, što se ova sredstva moraju držati u rezervi u veoma likvidnom
obliku da bi mogla da se koriste u vreme nastajanja gubitaka.
Sve ovo znači da prisustvo rizika ima za rezultat izvesne neželjene socijalne i
ekonomske efekte. Stoga je od ključne važnosti da se svaki rizik prepozna i da se pre-
duzmu sve moguće mere za njegovo sprečavanje ili ublažavanje, jer se opterećenja
koje rizik stvara za društvo iskazuje kroz sledeće faktore:
potreba za stvaranjem fondova za slučajeve nesreće,
nepostojanje izvesnih roba i usluga,
prisustvo brige i straha.
Ako ne postoji osiguranje, pojedinci i poslovne firme bi trebalo da povećavaju
veličinu fonda za slučajeve nesreće, a da bi mogli da plate neočekivane troškove. Na
primer, pretpostavimo da neko kupi kuću od 200.000 € i da želi da obezbedi fond
za popravku kuće za slučaj da se ona ošteti u požaru, oluji, gradu ili usled dejstva
nekog drugog rizika. Ako nema osiguranje vlasnik kuće mora svake godine da uštedi
najmanje 20.000 €, a da bi obezbedio adekvatni fond za relativno kratak vremenski
period. Čak i tada, može doći do prerane štete i postojeći fond za slučajeve nesreće
može da bude nedovoljan za pokrivanje štete. Što je veća suma novca koja se mora
uštedeti, to se više moraju smanjiti tekući troškovi, što za rezultat ima niži životni
standard.
Drugi teret rizika je taj da se društvo lišava određenih roba i usluga. Na primer,
zbog rizika od sudskog procesa mnoge kompanije su prestale da proizvode određene
proizvode. Postoje mnogi primeri. Nekih 250 kompanija u svetu proizvodilo je dečje
vakcine; danas se samo mali broj firmi bavi ovom proizvodnjom, delom i zbog toga
58 Emmet Vaughan, Therese Vaughan, Essentials of Insurance: A Risk Management Perspective, John
Wiley and Sons, Inc., 1995
UPravljanje rizikom 71
1. POJAM I FUNKCIJA UPRAVLJANJA RIZIKOM
Upravljanje rizikom 73
Kao i mnoge upravljačke funkcije i funkcija upravljanja rizikom imala je svoje
funkcije-preteče. Možda je jedna od najuticanijih preteča bila kupovina osiguranja.
Većina modernih pozicija upravljanja rizikom nastala je iz funkcije kupovine osigu-
ranja, i ovaj istorijski proizvod, čak i danas, baca veoma dugu senku na pojam uprav-
ljanja rizikom. Isto ovo se može reći i za akademsku oblast upravljanja rizikom i to se
najbolje vidi iz činjenice da je časopis za rizik i osiguranje sve do 1964. godine nosio
naziv časopisa za osiguranje.
Evolucioni proces koji je kupovinu osiguranja doveo do upravljanja rizikom nije
se odigravao ni uniformno ni fazno već je se praksa stalno menjala u skladu sa potre-
bama. Mnoge organizacije nemaju ni jedno lice odgovorno za upravljanje rizikom ili
za kupovinu osiguranja, neka imaju samo povremeno zaposlene kupce osiguranja,
dok druga imaju veoma sofisticirane programe za upravljanje rizikom. Međutim,
moguće je opisati smer ovog evolucionog procesa.
Odmah posle Drugog svetskog rata većina organizacija koje su praktikovale for-
malno upravljanje rizikom ili osiguranjem, imalo je povremeno ili stalno zaposlene
ljude koji su se bavili kupovinom osiguranja, čije dužnosti su u suštini bile da ustanov-
ljavaju i upravljaju portfeljom osiguranja i nekim aktivnostima koje su bile vezane sa
osiguranjem. U okviru velikog broja ovih organizacija ove aktivnosti su počele da se
proširuju paralelno sa povećanjem broja osiguranja i sa povećanjem kompleksnosti
pitanja povezanih sa kupovinom osiguranja. Ponekad je tržište osiguranja uticalo na
ovu ekspanziju, ponekad je to bila inicijativa ili sposobnost menadžera, a neki put
ova ekspanzija je bila posledica karakteristika rizika u datoj organizaciji. Međutim,
ekspanzija ove funkcije postala je uočljiva sredinom 1950-tih, i tada su naučnici i
praktičari započeli proces njenog definisanja, što je inače i uobičajeno u fazi razvoja
bilo koje discipline. Ovaj period ostaje do dan danas najplodonosniji period akadem-
skog istraživanja predmeta upravljanja rizikom.
Međutim, opisi osnovnih metoda obrade rizika mogu se naći i u mnogo stari-
jim publikacijama. Danas je to u svetu veoma aktuelna tema i predmet je mnogih
naučnih istraživanja. U svetu je održano mnogo naučnih skupova i izdato mnogo
literature na temu risk menadžmenta.
Pojam upravljanja rizikom se u praksi i literaturi u raznim delovima sveta po-
javio u različito vreme. U SAD se javlja ranih 60-tih godina XX veka. Tako se risk
menadžment javlja u literaturi „Risk management: A New Phase of Cast Control,
Harward Business Review, 1956.” i „Robert I. Mehru, Bob A. Hedges: Risk Manage-
ment u privrednom preduzeću, Homewood, Ilions 1963”. Posle SAD i u anglosak-
sonskim zemljama kao posledica prirodne težnje da se izbegne, ili na bilo koji način
stavi pod kontrolu sve veća lepeza rizika, došlo je do razvoja nove discipline - risk
menadžmenta - koja se na naučnoj osnovi bavi upravljanjem rizicima. Nemačka
teorija i praksa risk menadžment prihvata tek posle 1970. god.
Upravljanje rizikom 75
1.2 Funkcija upravljanja rizikom danas
Termin risk menadžment je tipično američki, a kod nas ima najadekvatnije
značenje upravljanje rizikom. Sam proces upravljanja rizikom može se sagledati kao
skup metoda koje se koriste fleksibilno i zajedno. To je u osnovi multi-disciplinarni
proces u kome se u cilju rešavanja problema rizika zajedno koriste različita znanja
i discipline. Naime, to je sistemski proces za identifikaciju, analizu i procenjivanje
rizika, odnosno mogućnosti nastanka šteta sa kojima se suočava neka organizacija ili
pojedinac, kao i za odabiranje najboljeg načina za obradu, odnosno za tretman ovih
mogućih rizika, a u skladu sa ciljevima i težnjama date organizacije ili pojedinca60.
Kako smo ranije rekli rizici se umnožavaju i usložnjavaju sa razvojem tehnologije
i porastom opšteg društvenog standarda. Znači, sa rizikom se mora uporedo živeti i
zato pojedinci i društvo moraju iznaći način upravljanja sa njim.
Upravljanje rizikom se razlikuje od upravljanja osiguranjem. Upravljanje osigu-
ranjem podrazumeva upotrebu svih tehnika vezanih za osiguranje i ograničeno
je na područje onih rizika od kojih se možemo osigurati. To ne znači da danas
osiguranje ima manju ulogu u kontroli rizika nego ranije. Osiguranje sada zauzi-
ma neznatno drugačije mesto u ukupnom upravljanju rizikom i ono još uvek čini
značajan i vitalan deo procesa risk menadžmenta. Bez takvog pristupa osiguranju,
upravljanje rizicima bi bio težak posao uzimajući u obzir sve rizike sa kojima se svet
danas suočava. Osiguravači najzad počinju da shvataju važnost uloge koju moraju
da imaju u procesu risk menadžmenta, tako što sve više prepoznaju kompanije sa
dobrim risk menadžmentom i uz ponudu usluga osiguranja nude i sniženje pre-
mija. Sada osiguravajuće kompanije i brokeri osiguranja sve češće nude usluge risk
menadžmenta zajedno, ili odvojeno od funkcije osiguranja.
Pojam upravljanja rizikom je mnogo širi koncept od upravljanja osiguranjem, jer
se bavi rizicima od kojih se može osigurati i rizicima od kojih se ne može osigurati,
kao i izborom odgovarajućih tehnika za upravljanje rizikom.
Tradicionalno, upravljanje rizikom je bilo ograničeno samo na čiste rizike koji su
obuhvatali imovinske i lične rizike i rizike od odgovornosti. Međutim, tokom deve-
desetih godina došlo je do novog trenda, jer su mnoga preduzeća počela da proširuju
obim upravljanja rizikom tako što su obuhvatili i špekulativne finansijske rizike. Ne-
davno su neke firme otišle još dalje, tako što su u svoje programe za upravljanje ri-
zikom uključile sve rizike sa kojima se suočavaju.
Na slici III-1 prikazan je razvoj funkcije upravljanja rizikom u firmi61. Ovaj razvoj
programa upravljanja rizikom do potpune integracije i većeg uključivanja starijeg i
iskusnijeg menadžmenta omogućen je poboljšanjem u komunikacionim i informa-
60 C.A.Wiliams and R.M.Heins, Risk Management and Insurance, McGraw-Hill Book Company, New
York, 1976, str. 70
61 H.D. Skipper, W.J. Kwon, Risk Management and Insurance, Perspectives in Global Economy, Blavk-
well Publishing, Malden, Ma, USA, 2007, str. 289
Upravljanje rizikom 77
H. Felix Kolman, veoma poznati konsultant u oblasti upravljanja rizikom ima stav
da pošto se teži upravljanju samo „osigurljivih rizika” da se drugi rizici ignorišu. Nje-
govo sagledavanje upravljanja rizikom se u velikoj meri zasniva na ideji da menadžeri
rizika treba da upravljaju „holistički” sa svim rizicima u nekoj organizaciji. Kolman63
definiše upravljanje rizikom kao disciplinu koja treba da živi sa mogućnošću da
budući događaji mogu da budu uzrok šteti.
Yacov Y. Haimes, profesor inženjeringa i primenjene nauke na univerzitetu u
Virdžiniji je nedavno pisao o „totalnom upravljanju rizikom”, konceptu koji je veoma
sličan sa konceptom koji iznosi Kolman. On definiše ukupno upravljanje rizikom
kao „sistematični, na statistici zasnovan, holistički proces koji se gradi na formal-
noj proceni i upravljanju rizikom... i koji obrađuje... četiri izvora (sistema) otkazi-
vanja u okviru hijerarhijskog-višeciljnog okvira.” Njegova četiri izvora otkazivanja
su: (1) otkazivanje hardvera, (2) otkazivanje softvera, (3) otkazivanja organizacione
prirode i (4) ljudska greška. On isključuje spoljašnje izvore greške, uz obrazloženje
da one zavise od samog sistema. Ovo gledište je u skladu sa principima upravljanja
ukupnim kvalitetom i veoma mnogo se zasniva na jezičkim konceptima upravljanja
inženjeringom i operacijama64.
Treće gledište daje Neil Doherty, korporativni menadžer rizika. Ova interpretacija
se u mnogome zasniva na tome kako moderna finansijska teorija sagledava funkciju
upravljanja rizikom, odnosno, da su odluke u upravljanju rizikom finansijske odluke
i da treba da se procenjuju u odnosu na njihov uticaj na vrednost firme. Budući da se
finansijsko gledište oslanja na izvesne pretpostavke koje se odnose na tržište, njega
u velikoj meri zastupaju velike javne korporacije. Međutim ovaj koncept rizika nije
u potpunosti prihvaćen u velikim organizacijama koje pripadaju privatnom sektoru,
delimično zbog toga što mnogi menadžeri rizika nisu okrenuti modernoj finansi-
jskoj teoriji. Ipak, ovo gledište je dosta široko prihvaćeno u akademskim strukturama
i omogućava korisnu analitičku strukturu za pitanja istraživanja u upravljanju ri-
zikom.
Jedan interesantan trend je pojava „finansijskog upravljanja rizikom” što ne sme da
se brka sa finansijskim sagledavanjem upravljanja rizikom. Ovaj oblik upravljanja ri-
zikom je uglavnom nastao u bankarskim i investicionim krugovima, kao sistematski
pristup postupanja sa određenim finansijskim rizicima, kao što su to rizici krediti-
ranja, deviznih kurseva, transakcija i investiranja. Iako su banke suočene sa rizicima
jako dugo, nedostatak propisa i povećano izlaganje uticaju stranih valuta nateralo je
banke i druge međunarodne organizacije da se agresivno suoče sa ovim rizicima.
63 C. Arthur Williams, Jr., Michel L. Smith and Peter C. Young, Risk Management and Insurance, Ir-
win/McGraw-Hill, International Editions 1998
64 G. Fusek, Upravljanje rizikom u osiguranju, Časopis svijet osiguranja, Zagreb, 2005, str. 10
Upravljanje rizikom 79
Slika III – 2. Mogući zadaci funkcije upravljanja rizikom
Kao ni za sam rizik, tako ni za risk menadžment ne postoji jedna definicija, već su
danas u upotrebi više njijh, kao na primer:
Rizik menadžment se definiše kao sistematski proces koji obuhvata identi-
fikaciju i evaluaciju rizika kojima su izloženi preduzeća i pojedinci, kao i izbor
i implementaciju najadekvatnijih metoda za upravljanje ovakvim rizicima.
Risk management može se definisati kao proces, identifikacije, merenja
i ekonomske kontrole rizika koji ugrožavaju imovinu i dohodak u poslu ili
drugom poslovnom poduhvatu.
Upravljanje rizikom je racionalno (svesno) rukovanje rizičnim situacijama.
Upravljanje rizikom je svesno unošenje mogućih slučajeva ometanja u proces
manadžementa na osnovu sistemskog obuhvatanja i procene rizika.
Upravljanje rizicima ili opasnostima je identifikacija, procena i ekonomska
kontrola rizika koji ugrožavaju imovinu, odnosno sposobnost orgaizacije za
sticanje profita.
Upravljanje rizikom je upravljanje čistim ili nešpekulativnim rizikom kojem
su izloženi imovina, osoblje i dohodak od poslovanja.
Upravljanje rizikom je opšta funkcija upravljanja koja teži da proceni i da
obradi uzroke i posledice neizvesnosti i rizika na neku organizaciju65.
Svi pokušaji da se definiše risk menadžment nalaze se između dve krajnosti :
1. Risk menadžment se podrazumeva kao prateća upravljačka funkcija gde se
sve preduzetnikove aktivnosti orijentišu ka mogućim rizicima i pri tome
se ispituju i kontrolišu u pogledu moguće potencijalne smetnje, da bi se
preduzeće osposobilo da rukuje takvim potencijalnim smetnjama i
65 C. Arthur Williams, Jr., Michel L. Smith and Peter C. Young, Risk Management and Insurance,
Irwin/McGraw-Hill, International Editions 1998
66 S. Harrington and G. Niehous, Rusk Management and Insurance, McGraw Hill International Edi-
tion, USA, 2003
Upravljanje rizikom 81
Očekivane štete obuhvataju direktne i indirektne troškove.
Troškovi kontrole štete obuhvataju troškove povećanih mera predostrožnosti i
ograničavanja rizičnih aktivnosti u cilju smanjivanja frekvencije i intenziteta štetnih
događaja.
Troškovi finansiranja rizika odnose se na troškove samofinansiranja, premije
osiguranja i slično.
Tročkovi smanjenja unutrašnjeg rizika obuhvataju ugovorno prenošenje rizika
putem hedžinga, troškove transakcija vezanih za diverzifikaciju rizika i upravljanjem
diverzifikovanih aktivnosti, troškove analize i dobijanja podataka i drugih tipova in-
formacija da bi se dobila što tačnija predviđanja.
Troškovi preostale neizvesnosti su posledica činjenice da je neizvesnost skupa za
osobe koje nisu naklonjene riziku i za investitore (akcionare). Na primer, ova preo-
stala neizvesnost može da utiče na visinu kompenzacije koju zahtevaju investitori
(na primer, zadržavanje imovine neke firme) i da umanji cenu koju su kupci spremni
da plate za proizvod neke firme ili pak da utiče na to da zaposleni traže veće plate za
svoj rad.
Vrednost koju neka firma ima za njene akcionare u suštini zavisi od očekivanog
obima, taiminga i rizika (promenljivosti) povezanih sa budućim novčanim tokovima
(ulaz minus izlaz novca), kojima će akcionaru raspolagati u vidu prihoda od njihovog
ulaganja (akcija). Ulaz novca je uglavnom rezultat prodaje roba i usluga, a izlaz je
povezan sa njihovom proizvodnjom (nadnice, plate, troškovi sirovina, kamate na po-
zajmljena sredstva i štete zbog odgovornosti). Povećanje očekivanog obima novčanih
tokova povećava vrednost neke firme i obratno. Taiming novčanih tokova takođe
utiče na njenu vrednost, jer evro koji se danas dobija svakako da više vredi od onog
koji će se dobiti u budućnosti.
Budući da većina investitora ima averziju prema riziku, rizik novčanih tokova
smanjuje canu koju su oni spremni da plate za akcije neke firme, pa samim tim i
njenu vrednost na tržištu. Drugim rečima promene u novčanim tokovima vode do
toga da su investitori spremni da plate manje za svoja prava nad budućim novčanim
tokovima. Stoga je osnovni princip procene sadašnje vrednosti neke firme u tome da
rizik smanjuje njenu vrednost, a povećava očekivani prihod koga zahtevaju investito-
ri. Stvarni prihod akcionara u bilo kom periodu zavisiće od realizacije neto novčanih
tokova tokom datog perioda i novih informacija o očekivanom budućem riziku i o
očekivanim neto novčanim tokovima.
Ako neka firma definiše cenu rizika tako da ona obuhvata sve troškove povezane
sa rizikom sa stanovišta njenih akcionara, ova firma može da svoju vrednost za ak-
cionare maksimira tako što minimizira cenu rizika, odnosno:
82 Upravljanje rizicima i osiguranje
Cena rizika = Vrednost bez rizika – Vrednost sa rizikom
Ili
Vrednost sa rizikom = Vrednost bez rizika – Cena rizika
Upravljanje rizikom 83
Slika III – 3. Osnovni ciljevi upravljanja rizikom
Upravljanje rizikom 85
Menadžeri rizika moraju da prate obaveze firme koje su joj nametnute od spolja.
Tako npr. banke pri odobravanju hipotekarnih kredita mogu da zahtevaju da imo-
vina koja se zalaže kao hipoteka bude osigurana. Drugi primeri obaveza nametnutih
spolja su obaveze proistekle iz zakona ili tehničkih propisa, a koje mogu da zahtevaju
velika finansijska sredstva. To su slučajevi obavezne zaštite od povređivanja na rad-
nim mašinama, zaštita zagađenja radne sredine, zaštita od požara, ekološka zaštita
zagađenja vodotokova i vazuduha i sl.
Jedan od osnovnih ciljeva posle nastanka štete je stvaranje uslova za opstanak
firme, odnosno njenog oporavka. To podrazumeva da posle nastanka štete firma ob-
novi deo ili celu proizvodnju, u nekom optimalnom vremenu ako tim menadžera
donese takvu odluku.
Produžetak poslovne aktivnosti za određene firme koje vrše javni servis kao što su
gradski prevoz, komunalne usluge, banke i dr. je važan cilj. Naime, njihova obaveza je
da nastave sa radom i posle nastanka štete da bi mogli da pružaju usluge građanstvu
i da očuvaju svoje pozicije na tržištu od uticaja konkurencije.
Produžetak poslovne aktivnosti posle nastanka štete je važan i za ostvarenje cilja
stabilnosti zarada zaposlenih, koja se objektivno može održati jedino ako firma nas-
tavi sa radnim aktivnostima. Ostvarenje stabilnosti zarada zaposlenih u uskoj je vezi
sa velikim finansijskim ulaganjima kao što su rad na drugoj lokaciji i na drugoj opremi,
što može dovesti u pitanje ostvarenje ovog cilja, kako u pogledu nivoa zarada tako i u
pogledu dinamike njihovih isplata.
Takođe je veoma važno da se posle nastanka štetnog događaja obezbedi kon-
tinualni rast firme koji se može ostvariti razvojem novih tehnologija, proizvoda i
tržišta ili udruživanjem sa drugim firmama. Vrlo je važno da risk menadžeri i top
menadžment izuče kakav će uticaj nastala šteta imati na razvoj firme.
Posledice nastalih šteta pored direktne materijalne štete imaju često nesagledive
negativne uticaje na sve zaposlene, klijente, poslovne partnere i na širu društvenu
zajednicu. Zato je jedan od važnih ciljeva socijalna odgovornost koja ima zadatak da
minimizira uticaja štetnog događaja na pojedince i društvo. Ovo je posebno izraženo
u manjim sredinama kada zbog nastalih šteta dolazi do zatvaranja ili prestanka rada
pogona, a time i gubitka radnih mesta što ugrožava egzistenciju stanovništva i stvara
velike socijalne potrese.
Navedena je opšta klasifikacija ciljeva koji se mogu razlikovati od organizacije
do organizacije. Ciljevi upravljanja rizikom se međusobno ne isključuju već se često
međusobno preklapaju.
Ciljevi upravljanja rizikom često se uobličuju u dokument koji čini politiku up-
ravljanja rizikom, koji pored ciljeva sadrži i mere za njihovu realizaciju. Nakon što
menadžment utvrdi ciljeve poslovne politike upravljanja rizikom, izradiće se pro-
gram po kome će se rizik što potpunije identifikovati i proceniti.
67 Melanie L. Herman and George L. Head, Strategic Risk Management: Looking at Both Sides Now,
Nonprofit Risk Management Center, 2005, http://www.nonprofitrisk.org/nwsltr/archive/strate-
gy09272002-w.htm
68 H.D. Skipper, W.J. Kwon, Risk Management and Insurance, Perspectives in Global Economy, Black-
well Publishing, Malden, Ma, USA, 2007, str. 292
Upravljanje rizikom 87
3. MESTO FUNKCIJE UPRAVLJANJA RIZIKOM U OKVIRU
ORGANIZACIJE PREDUZEĆA
69 C.A.Wiliams and R.M.Heins, Risk Management and Insurance, McGraw-Hill Book Company, New
York, 1976, str. 28
Upravljanje rizikom 89
Najvažniji lični kvaliteti koji se traže u ovom poslu su:
Ispravno prosuđivanje i mogućnost objektivnog razmišljanja
Sposobnost dobrog sarađivanja sa drugim i postizanja aktivne saradnje i
pomoći
Organizacione i planerske sposobnosti
Inicijativa i liderstvo u razvoju i uvođenju novih ideja
Spremnost da se traži i dobije savet od eksperata u, i izvan kompanije
Takt, strpljenje i beskonačni kapacitet za tačno i efikasno postupanje sa de-
taljima.
Iako su principi upravljanja rizikom isti bez obzira na veličinu preduzeća i obim
poslovanja, ipak postoje mnoge važne razlike u primeni ovih principa na probleme
upravljanja rizikom kod poslovanja firmi različitih veličina. Tamo gde vlasnik vodi
firmu, obično su osiguranje i oblast rizika samo njegova odgovornost i on odlučuje
po svim ovim pitanjima u vezi sa tim. Savete obično dobija od savetnika ili eksper-
ata sa strane, a u pogledu upravljanja rizikom obično su mu glavni savetnici lokalni
osiguravajući agenti ili brokeri, bankari ili knjigovođe koji mu pomažu da identifikuje
čiste rizike sa kojima se suočava u poslovanju i preporučuju mu kako da upravlja
ovim rizicima. Pored ovoga, dobijaju i savete od advokata i to u pogledu rizika koji su
regulisani zakonskim propisima.
Kako se povećava veličina firme, to postoji i veća podela rada između poslova un-
utar firme, uključujući i funkciju upravljanja rizikom. Male i srednje firma najčešće
imaju menadžera rizika koji ne radi sa punim radnim vremenom.
Upravljanje rizikom 91
Trebovanje narudžbenica i revizija svih naloga za isplatu su načini finansijske
kontrole. Prečišćavanje bilo kog sistema finansijskog planiranja u potpunosti
zavisi od ukupnog programa za upravljanje rizikom, jer bilo koja manja šteta
ili katastrofalni događaj mogu lako da poremete najbolje planove kontrole
troškova ili projektovanog budućeg dohodka.
Menadžeru rizika su potrebni podaci o nabavnoj vrednosti sredstava, njiho-
voj lokaciji i upotrebi, kao i o svim poboljšanjima i modifikacijama, jer samo
tako on može da identifikuje i izmeri moguću štetu, kao i da ustanovi visinu
štete koju data kompanija može da sanira bez većih problema.
Kontrola troškova i kontrola finansijskih izveštaja omogućava da se identi-
fikuju moguće slabosti u poslovanjima firme. Analize finansijskih izveštaja
su neophodne da bi se odredio stepen do kog data firma može da izdrži, na
primer, veliki požar u ključnoj proizvodnoj jedinici, ili rizik od odgovornosti
koje su posledica nemarnog upravljanja vozilima koja su vlasništvo firme.
Najvažnije pitanje koje treba da se reši je kolika je maksimalna šteta koju
firma može da pretrpi bez postojanja osiguranja. Na primer, upravni odbor
može da ustanovi da maksimalna šteta koju firma može da podnese u datoj
godini iznosi 5 procenata od trogodišnjeg prosečnog profita firme.
Knjigovodstvo obično ima podatke koji se odnose na osiguravajuće polise.
Troškovi koji se odnose na osiguranje su odraz troškova profesionalne zaštite
tokom datog knjigovodstvenog perioda. Obično, knjigovodstvo ima registar
osiguranja u kom su navedeni tipovi postojećih osiguranja, osigurana sred-
stva, osiguravači i premije koje se odnose na svaku pojedinačnu polisu.
Unutrašnja kontrola knjigovodstva može da smanji prevare i krađu go-
tovine.
Upravljanje rizikom 93
kao i uništavanje opreme i imovine firme, svedu na najmanju moguću meru. Venti-
lacija, osvetljenje, grejanja i lociranje opreme imaju veliki uticaj na nesrećne slučajeve
koji za posledicu imaju izgubljeno radno vreme. Čak i lociranje objekata za odmore i
za druge namene, kao što su to česme za vodu i bezbedne aleje, mogu u velikoj meri
uticati na brzinu i bezbednost sa kojim se izvodi neka operacija. Rukovanje materi-
jalima, održavanje opreme i sveukupno održavanje proizvodnog objekata može da ima
slične uticaje na bezbednost i moral radnika, kao i na frekvenciju i ozbiljnost nesrećnih
slučajeva. Standardi za kontrolu kvaliteta, kao i sama kontrola gotovog proizvoda
nameću dodatna ograničenja za radnike. Da bi proizvodne operacije bile bezbedne
treba ustanoviti radne standarde za bezbednost i odgovarajući nadzor. Proizvodno
odeljenje mora da ima stalni kontakt sa odeljenjem za bezbednost i održavanje pogona,
a u pogledu lokacije protivpožarnih aparata i druge medicinske opreme i opreme za
prvu pomoć koja je potrebna u slučaju povrede ili štete. Adekvatno postavljanje izlaza,
korišćenje sigurnosnih uređaja na vratima lifta i stepeništu, odgovarajuća sigurnosna
zaštita na mašinama i opremi i periodična kontrola postrojenja i procesa treba da bude
deo funkcije upravljanja rizikom.
Kontrola kvaliteta može da spreči iznošenje defektne robe na tržište i samim tim i
sudske sporove po tom pitanju.
Upravljanje rizikom 95
Prioritet za menadžere rizika današnjice postali su rizici koji izlaze iz okvira osig-
uranja, a to se naročito odnosi na nove „neopipljive” rizike koji se teško mogu vred-
novati i na čuje se smanjenje jako teško može uticati.
Međutim, budući da je osnovni cilj menadžera rizika da uveća vrednost date
organizacije on treba da u tom cilju koristi sve raspoložive metode i tehnike, a to
neizostavno uključuje osiguranje. Stoga se upravljanje rizikom može posmatrati i kao
faktor tržišne borbe protiv rasta premije osiguranja, pri čemi je i dalje njegov glav-
ni instrument osiguranje. Ni najveća pojedinačna šteta u istoriji, vezana za Svetski
trgovinski centar nije ugrozila opstanak osiguravajućih kuća. Smatra se da će visina
kapitala koja je nadmašivala realno potreban nivo za čak 30%, usled ovog događaja,
biti smanjenja na 10% iznad realnog nivoa72.
Upravljanje rizikom 97
Kontrola štete i finansiranje rizika
Stalno praćenje i ažuriranje programa za upravljanje rizikom
Međutim, većina autora uglavnom razlikuje sledeće faze u sistematskom procesu
upravljanja rizikom:
1. Identifikaciju rizika
2. Analizu rizika
3. Procenu rizika
4. Izbor metode i instrumenata za upravljanje rizikom
5. Primena izabrane metode i njena procena i ponovno ispitivanje
Sve ove aktivnosti slede jedna drugu u nekom logičkom redu i zao se mogu shva-
titi kao jedan niz faza u procesu upravljanja rizikom. Sistemske faze, njihovi ciljevi i
subjekti realizacije, prikazani su na slici III-6.
Slika III – 6. Sistemske faze metode upravljanja rizikom
76 C.A. Williams, M.L. Smith and P.C. Young, Risk Management and Insurance, Eight edition, Irwin/
McGraw-Hill, International edition, 1998, str. 67
77 C.A. Williams, M.L. Smith and P.C. Young, Risk Management and Insurance, Eight edition, Irwin/
McGraw-Hill, International edition, 1998, str. 69
Upravljanje rizikom 99
Fizička imovina može da bude oštećena, uništena, izgubljena ili se njena vrednost
može umanjiti na mnogo načina. Često se previdi nemogućnost da se neka imovina
koristi neki određeni vremenski period, što može da bude uzrok značajne štete.
Posedovanje hartija od vrednosti, kao što su to menice i hipoteke, stvara
mogućnost da ova finansijska sredstva budu izložena riziku. Ova finansijska sredstva
nose sa sobom razna prava, kao što je to pravo naplate dividende, ili pravo kupovine
po posebnoj ceni. Nasuprot fizičkim sredstvima, šteta na finansijskim sredstvima
može da se dogodi bez ikakve fizičke promene samih finansijskih sredstava.
Deo bogatstva neke organizacije nastaje i zbog investiranja u ljudske resurse.
Mogućnost povrede, ili smrti menadžera, zaposlenih ili nekih drugih ljudi koji su
važni za tu firmu, može da izazove štete u datoj organizaciji. Međutim, gubitak ljud-
skog resursa ne mora uvek da znači povredu ili smrt. Ekonomska neizvesnost je
uobičajeni tip štete, a primeri za ovo su nezaposlenosti i penzionisanje.
Zakonodavni sistem nameće razne vrste odgovornosti i zato je veoma važno
razmotriti i rizike koje sa sobom nose ove odgovornosti. Međutim ovde je obično
potrebna pomoć pravnog savetnika.
Identifikacija rizika je početna faza upravljanja rizikom u kojoj se, pored pre-
ciziranja rizika u opštem klasifikacionom sistemu i definisanja subjekata, utvrđuju
i uzročno-posledične veze pojedinih rizika. Naime, mora se razmotriti i utvrditi
verovatnoća uticaja pojave primarnih rizika na sekundarne rizike. Zbog toga je važno
ponderisati uticaj, na primer, eksplozije na pojavu požara ili zemljotresa, na rušenje
građevinskih objekata i dr. Ova faza upravljanja rizikom je manje teorijski analizirana
u opštem teorijskom smislu, a više je praktično propisana normativnim aktima orga-
nizacija osiguranja.
Identifikacija rizika se bavi percepcijom rizika. Percepcija se odnosi na sposob-
nost da se uoči potencijalna situacija u kojoj nastaje šteta, tj. da se zapaze rizici koji
mogu biti aktivni uzrok štete, kao i da se uoče opasnosti koje mogu pojačati delo-
vanje tih rizika.
Ne postoji jedna, jedinstvena metoda za identifikaciju rizika, jer svaka od njih ima
neke slabosti. Strategija upravljanja rizikom mora da bude takva da se koristi ona me-
toda, ili kombinacija metoda koje najbolje odgovaraju datoj situaciji. Izbor metode
zavisi od prirode posla kojim se neka firma bavi, od obima poslovanja i od eksperata
koje ta firma zapošljava da se bave ovim poslom. Na primer, manje firme možda
moraju da koriste već postojeće ček liste, jer u svom personalu nemaju eksperte za
ovu oblast, dok veće firme, koje imaju mnogo sofisticiranija odeljenja za upravljanje
rizikom mogu da pokažu mnogo više originalnosti u procesu identifikacije rizika.
Međutim, nijedna pojedinačna metoda, niti njihove kombinacije ne mogu same od
sebe da reše problem, ukoliko menadžer rizika ne pribavi sveobuhvatne informacije
i ne prati stalne promene u poslovanju firme.
1. Imovinske štete
Zgrade, postrojenja, druge konstrukcije
Nameštaj, oprema, obrtna sredstva
Kompjuteri, programi i podaci
Inventar
Efektivne naplate, hartije od vrednosti i dosijea
Vozila, avioni, čamci, pokretna oprema
2. Štete od odgovornosti
Neispravni proizvodi
Zagađenje životne sredine (zemljište, voda, vazduh, buka)
Seksualno uznemiravanje zaposlenih, diskriminaciono ponašanje prema
zaposlenima, nepravično otpuštanje
Opšta odgovornost i odgovornost vezana za poslovni prostor
Zloupotreba interneta i elektronske pošte, slanje pornografskog materi-
jala
Odgovornost direktora i izvršnih službenika
3. Štete na dobiti od poslovanja
Pokrivanje nastale štete
Produženi troškovi posle nastanka štete
78 G. Rejda, Principles of Risk Management and Insurance, 10th Edition, Addison Wesley, Boston,
SAD, 2008, str. 44
Ček liste
Izbor oblasti rizika odnosno klasifikacija rizika specifična je za svako preduzeće
i zavisi od njegove organizacije i položaja. Ovo je proces pomoću koga organizacija
treba da sagleda u kojim oblastima je ona izložena riziku, da identifikuje te rizike i
da ih klasifikuje.
Jedna od alatki za formiranje oblasti rizika može da bude i upitnik o izloženosti
šteti – ček lista, koja navodi različite potencijalne izvore šteta koje mogu biti pos-
ledica fizičkog razaranja i zakonske odgovornosti. Za svaku stavku u spisku posta-
vlja se pitanje „Da li je ovo potencijalni izvor štete za datu firmu?” Na ovaj način,
sistematsko korišćenje spiska svih mogućih izloženosti šteti smanjuje verovatnoću
da se previdi neki važan izvor rizika.
U praksi postoji više tipova ovih ček lista. Jedan tip predstavljaju one ček liste
koje su posebno načinjene za određene industrije, veleprodaju, obrazovne institucije
i sl. Ove liste u svetu, a naročito u Americi, često objavljuju individualni osiguravači,
Funkcionalne
Čisti rizici Špekulativni rizici
oblasti IS
1. Rukovođenje a) Politički rizici: a) Odluke o kadrovima
industrijskim • ograničenje uvoza – izvoza b) Novi proizvodi
sistemom • ograničenje transfera kapitala c) Nova postrojenja i
• eksproprijacija, revolucija, rat tehnologije
b) Istupanje (stupanje) lica sa ključnim d) Sve ostale investicije
položajima u preduzeću
9. Zaštita radnika a) Povreda ili smrt radnika zbog nezgode u a) Odlazak kvalifikovanih
toku rada radnika
b) Profesionalna oboljenja
c) Rizik na putu na / sa posla
10. Istraživanje i a) Razvojne greške kod proizvoda, promene a) Razvoj proizvoda koji
razvoj postupaka ili novi postupci - tehnologije „ne idu” na tržištu
b) odliv informacija preko radnika ili putem b) Rad na razvoju
industrijske špijunaže bez rezultata
c) Nesreće pri laboratorijskom radu ili odgovarajućih
razvojnom procesu vrednosti
79 Trieschmann Gustavson, Risk Management and Insurance, 10th edition, South-Western College
Publishing, 1998, str. 21
Poseta preduzeću
Kvalitetno prepoznavanje rizika moguće je samo kada se raspolaže sa potpunim in-
formacijama, koje se u većini slučaja mogu dobiti jedino posetom preduzeću, tj. nepo-
srednim uvidom na licu mesta i uz dodatnu pomoć i informacije zaposlenog osoblja.
Risk menadžer se upoznaje sa stanjem objekata, tehnološke opreme i mašina, tokovi-
ma materijala i informacija, te preduzetim merama u oblasti kontrole rizika kao što su:
protivpožarne mere, mere zaštite na radu i zaštite okoline, mere snabdevanja energi-
jom, itd. Pri tome je značajno obratiti pažnju na prateću dokumentaciju i odgovoriti na
niz važnih pitanja kao što su:
Koje štete su zamislive?
Kakav značaj imaju te štete za poslovanje preduzeća?
Koji su potencijalni uzroci koji mogu da izazivu štete?
Koji objekti mogu biti pogođeni štetama?
Da li su primenjene mere za kontrolu rizika, zakonska reglativa i prepo-
ruke države?
Kako se ocenjuje efikasnost sprovedenih mera kontrole rizika?, itd.
110 Upravljanje rizicima i osiguranje
Korišćenje podataka iz eksternih informacija
Tamo gde je to moguće treba koristiti statističke podatke o štetama koje su se
već dogodile u sličnim preduzećima, jer to pomaže da se identifikuju rizici koji
prete datom preduzeću. Ovi podaci mogu da se dobijaju iz raznih izvora kao što su
osiguravajuća društva, tok sudske prakse, konkurenti iz branše, literatura, itd.
Statistički podaci omogućavaju menadžeru rizika da proceni trendove šteta u da-
tom tipu organizacije i da ih uporedi sa postojećim iskustvom o štetama koje su se već
dogodile u toj firmi. Pored toga, ovi podaci omogućavaju menadžeru rizika da analiz-
ira pitanja kao što su uzrok, vreme i lokacija nesrećnog slučaja i sve hazarde/opasnosti
ili druge posebne faktore koji utiču na prirodu nesrećnog slučaja. Uobičajena šema
niza okolnosti koja se često ponavlja ukazuje na činjenice na koje je potrebno obratiti
posebnu pažnju. Na primer, ako se iz statističkih podataka zaključi da su stepenice za
pristup nekoj opremi česti uzrok nesreće, onda menadžer rizika mora da ispita stanje
sličnih stepenica u svojoj firmi, kao i način njihovog korišćenja i da možda ustanovi
program obuke u cilju izbegavanja ovakvih nesreća.
Tamo gde postoji značajan broj informacija o prethodnim štetama, menadžer
rizika može da ove informacije iskoristi za predviđanje troškova eventualnih šteta.
Organizacija koja koristi sopstvene fondove za isplatu troškova povreda na radu ili
za program zdravstvene zaštite sopstvenih radnika je veoma zainteresovana da ima
procenu mogućih troškova.
Ako dimnjak padne na zapadnu stranu moguće posledice su da vozovi koji baš u
tom momentu prolaze ili stoje u stanici budu oštećeni, što za posledicu pored materi-
jalne štete može da ima i ljudske žrtve, kao i da se ošteti deo železničke stanice. Ako
pak padne na istočnu stranu, pored materijalne štete nanete samoj fabrici, takođe
može da dođe i do povređivanja, pa i do usmrćivanja radnika, zaustavljanja procesa
proizvodnje i gubitka prihoda date fabrike.
Zato bi trebalo proučiti arhitektonsko-urbanističke uslove, građevinski projekat,
starost dimnjaka, kvalitet gradnje i sl., a da bi se sagledala realnost ovakvog rizika,
zatim treba sagledati njegove posledice sa finansijske strane, kao i šta bi se moglo
preduzeti da se ovo spreči, ako je ovaj rizik realan.
81 V. Covello, M. Merkhoffer, Risk Assessment Methods, Plenum Press, New York, -sad, 1993, str. 3
82 C.A. Williams, M.L.Smith and P.C.Young, Risk Management and Insurance, Eight edition, Irwin/
McGraw-Hill, International edition, 1998, str.214
86 C. Arthur Williams, Jr., Michel L. Smith and Peter C. Young, Risk Management and Insurance, Ir-
win/McGraw-Hill, International Editions 1998, str. 215
89 Jim Bannister, Practical Guides How to Manage Risk, Second Edition, LLP, London, Hong Kong
1997, str. 11.
91 C. Arthur Williams, Jr., Michel L. Smith and Peter C. Young, Risk Management and Insurance, Ir-
win/McGraw-Hill, International Editions 1998, str. 245
93 C. Arthur Williams, Jr., Michel L. Smith and Peter C. Young, Risk Management and Insurance, Ir-
win/McGraw-Hill, International Editions 1998, str. 256
94 Boris Marović, Nebojša Živković, Leksikon osiguranja, DDOR Novi Sad, 2002, str. 391
102 M.S. Dorfman, Risk Management and Insurance, Sixth edition, Parentice Hall, New, jersey, 1998,
str. 59.
103 George Rejda, Principles of Risk Management and Insurance, 6th Edition, 1997, str. 86.
104 S. Popov-Karan, D. Perić, Osiguranje kao metod rizik menadžmenta, Časopis Preventivno
inženjerstvo, Broj 2, 2001, str. 12.
Izbegavanje, preventiva
4 Visoka Visok
(ako je moguća) i/ili smanjenje
106 George Rejda, Principles of Risk Management and Insurance, Pearson International Edition, 10th
edition, Addison Wesley, USA, 2008
108 G. Rejda, Principles of Risk Management and Insurance, Ninthe Edition, Addison Wesley, Boston,
SAD, 1005, str. 55
109 Janez Komelj, Jošt Dolničar, „Izazovi i mogućnosti u osiguranju sa naglaskom na Solventnost II” ,
18. Susret osiguravača i reosiguravača, SoRS Sarajevo, juni, 2007
110 On Solvency, Solvency Assessments and Actuarial Issuses, 2000., str. 9
111 „Odluka o sistemu internih kontrola i upravljanju rizicima u poslovanju društava za osiguranje” -
„Sl.glasnik RS” br.12/2007
114 „Odluka o sistemu internih kontrola i upravljanju rizicima u poslovanju društava za osiguranje” -
„Sl.glasnik RS” br.12/2007
116 Ibidem
Slika IV – 4.
118 „Odluka o sistemu internih kontrola i upravljanju rizicima u poslovanju društava za osiguranje” -
„Sl.glasnik RS” br.12/2007, Opšte odredbe – prvi stav.
3. SOLVENTNOST II
123 J.D. Andrews and T R Moss, Pouzdanost i ocena rizika, Professional Engineering Publishing Limited,
London and Bury St Edmunds, UK
Vreme izrade ove studije obično zavisi od broja stavki u postrojenji i obično iznosi
1,5 do 3h za svaku stavku (posude, peći, reaktori, grejači itd). Ako je data stavka,
odnosno jedinično postrojenje slično nekom drugom koje je već obrađeno, onda je
obično potrebno manje vremena124.
Ova metoda je veoma pogodna za kontinualne procese u velikim postrojenjima,
kao i tokom modifikacije opreme. Međutim, ona nije preporučljiva za procese koji
se odvijaju diskontinualno, u šaržama, jer u ovim procesima nema situacija kada je
stanje stabilno, pa je teško opisati i analizirati kompleksne šaržne sisteme.
Stablo otkaza i stablo događaja su logički modeli kojima se predstavljaju svi mogući
uzročni otkazi ili događaji koji dovode do nekog specifičnog otkaza ili događaja u
datom sistemu. Razlika između ova dva stabla je u načinu prikazivanja datih otkaza,
odnosno događaja.
Za identifikaciju i pojednostavljivanje scenarija događaja bolje je koristiti stablo
otkaza, a kada se obrađuju događaji koji se odigravaju po nekom redosledu, odnos-
no kada je hronologija događanja stabilna, a događaji su nezavisni jedan od drugog,
bolje je primeniti stablo događaja.
124 Trevor Keltz, HAZOP and HAZAN Identifying and Assessing Process Industry Hazards, NIS-
RNP
125 P.L. Clemens, Fault Tree Analysis, 4th Edition,George Washington Unuversity, February 2002, Inter-
net izdanje
126 I. Bučevac, Verovatnosna procena rizika u tehničkim sistemima, Preventivni inšenjering, Dunav
Grupa, Dunav Preving, Beograd 2002
127 N.Leveson, System Hazard Analysis, Massachusetts Institute of Technology, USA, 2003, http://
ocw.mit.edu/NR/rdonlyres/Aeronautics-and-Astronautics/16-358JSystem-SafetySpring2003/
EF573AED-18AD-4103-B3B0-47FED8E991EA/0/week4.pdf.
Analiza grešaka/otkaza i njihovih uticaja (FMEA – Failure Mode and Effect Anal-
ysis) je metodologija za analizu potencijalnih problema i grešaka/otkaza koji se jav-
ljaju u nekom sistemu ili kod nekog proizvoda. To je analiza rezonovanjem koja je
najbolje prilagođena za mehaničke i elektro sisteme i koja se mnogo primenjuje u
automobilskoj, aero i svemirskoj industriji. U novije vreme FMEA se vrlo uspešno
primenjuje i u drugim, kako proizvodnim, tako i neproizvodnim delatnostima129.
Sama metoda razmatra načine otkaza svake komponente sistema koja može da
utiče na njegov rad i obezbeđuje da se preduzmu odgovarajuće mere zaštite od ovih
otkaza. Ova metoda predstavlja alatku koja može da pomogne da se obezbede pouz-
dani i bezbedni proizvodi i procesi.
Osnovne karakteristike ove metode su130:
Da je to sistematska, visoko struktuirana procena koja se zasniva na oceni
načina otkaza komponente i na iskustvu tima stručnjaka da prikaže sveu-
kupni pregled stanja datog sistema i da obezbedi da se postave odgovarajući
zaštitni sistemi koji sprečavaju da se dati problemi pojave u toku rada
sistema.
Da se koristi kao metoda za procenu rizika na nivou komponente i na nivou
sistema.
Da daje kvalitativne opise mogućih problema tokom rada sistema/kompo-
nente (načini otkaza, uzroci, efekti i mere zaštite) kao i preporuke za sman-
jivanje rizika.
Da može da obezbedi kvanititativnu procenu frekvencije otkaza ili posledi-
ca.
Postoji nekoliko tipova ove metode i to su:
- FMEA sistema – fokusira se na globalne funkcije sistema
- FMEA projekta – fokusira se na komponente i podsisteme
- FMEA procesa – fokusira se na procese proizvodnje i montaže
- FMEA usluga – fokusira se na uslužne funkcije i
- FMEA softvera – fokusira se na funkcije softvera
129 Prof. Dr. V. Stoiljković, V. Erić, B. Veljković, D. Jevremović, Analiza rizika u procesu procene
štete primenom FMEA metode , Preventivni Inženjering i osiguranje u energetici, Savetovanje sa
međunarodnim učešćem, 12 i 13. novembar 1998., Vrnjačka Banja
130 Risk-based Decision-making Guidelines , Volume 3, Risk Assessment Tools Reference, United States
Coast Guard, internet izdanje, http://www.uscg.mil/hq/gm/risk/e-guidelines/rbdm/html/vol3/00/
v3-00.htm
Postojeći mehanizmi za
mehanizma otkaza
Potencijalni uzroci
posledice otkaza
Odgovorno lice i
detekciju otkaza
korektivna mera
Preduzeta mera
datum izvršenja
Preporučena
Verovatnoća
Verovatnoća
Potencijalne
Detekcija
Detekcija
Intenzitet
Intenzitet
PRN
PRN
Funkcija
132 Tehnički pregledi na bazi rizika, API preporučena procedura 580, Publikacija Američkog Instituta
za naftu, 2000
133 Tehnički pregled na bazi rizika, Osnovni izvorni dokumenti, Publikacija API 581, Maj 1996.
Veoma je važno da se na samom početku RBI analize odredi vrsta posledica koje
će da se razmatraju u procesu rangiranja rizika. Ovo u velikoj meri zavisi od prirode
postojećih opasnosti. Ispuštanje toksičnih materija verovatno neće izazvati štete na
susednim uređajima. Sa druge strane, ako su ovo materije koje mogu da se zapale, va-
tra ne mora da zahvati veliko područje, ali može da izazove velike štete na uređajima
u neposrednoj blizini mesta ispuštanja.
Budući da je verovatnoća pojave otkaza bezdimenzionalna veličina, to znači da će
rizik imati iste dimenzije kao i posledica otkaza. Ovo znači da se rizik može meriti
preko bilo kog izraza, odnosno preko troškova, preko količine oslobođenih proiz-
voda, preko zagađenja okruženja i sl.
Analiza verovatnoće pojave rizika zasniva se na bazi podataka koji su sakupljeni
za otkaze na pojedinim postrojenjima i uređajima. Danas, određene procesne in-
dustrije zajednički razvijaju ovakve baze podataka. Međutim, da bi ovi podaci mogli
da se primene na realne uređaje/postrojenja koji se analiziraju, potrebno ih je ko-
rigovati tako da se obuhvate specifični uslovi rada datog postrojenja (faktor modi-
fikacije postrojenja) kao i postupci za upravljanje postrojenjem koji imaju uticaj na
mehanički integritet datog postrojenja (faktor modifikacije upravljanja).
RBI metoda nije čista analiza rizika. U svojoj suštini ona predstavlja jednu hibrid-
nu tehniku koja povezuje discipline analize rizika i mehaničkog integriteta. Stoga,
da bi se ocenio uticaj posebnih mehanizama nastanka otkaza na verovatnoću pojave
otkaza mora da se izvrše i sledeće analize:
Analiza postrojenja sa ciljem da se identifikuju postojeći mehanizmi raz-
voja oštećenja.
Određivanje brzine nastajanja oštećenja u datim radnim uslovima.
Kvantifikacija efikasnosti programa tehničkih pregleda, jer nisu svi tehnički
pregledi podjednako efikasni u otkrivanju procesa nastajanja oštećenja na
opremi.
Glavni nedostatak ove metode je u tome što ona ne može da odredi izolovane zone
visokog rizika. Takođe, ova metoda neće uvek obuhvatiti i analizu najgoreg slučaja.
218 Upravljanje rizicima i osiguranje
Kvantitativna RBI metoda je alat za procenu rizika na nivou postrojenja. Ona
se zasniva na obavljanju niza proračuna kojima se ocenjuju verovatnoća i posledice
otkaza. Proizvod vrednosti verovatnoće i posledice daje meru rizika koja se odnosi
na taj deo postrojenja. Sa ovako proračunatim rizicima formira se rang-lista rizika,
koja se koristi za usmeravanje programa tehničkih pregleda na oblasti najvećih riz-
ika. Ovaj postupak počinje prikupljanjem podataka koji određuju svaki pojedinačni
uređaj i njegove radne uslove. Ovi podaci obuhvataju i rezultate koji su dobijeni
drugim analizama za identifikaciju rizika (HAZOP), kao i detaljne informacije o pro-
cesu i mašinama.
Verovatnoća treba da se određuje za svaku pojedinačnu stavku ili grupu stavki, na
osnovu statističkih podataka i/ili modeliranjem faktora koji utiču na otkaz, kao što su
to korozija, zamor materijala, ekstremna opterećenja, itd. Posledice treba da se ana-
liziraju uzimajući u obzir zapaljive/eksplozivne događaje, oslobađanje otrovnih ma-
terija, rizike po čovekovu okolinu, prekid poslovanja i gubitak sveukupnih isplata.
Ova analiza se oslanja ne samo na izveštaje o kontroli i održavanju i na podatke o
projektovanju opreme, već i na brojna pitanja upravljanja bezbednošću i na sva druga
značajna pitanja koja mogu da utiču na sveukupni mehanički integritet i bezbednost
procesne jedinice, kao na primer, procedure i obuka za održavanje, upravljanje pro-
cedurama i praksom promena, operativne procedure, i sl.
Polu-kvantitativna RBI metoda zadržava sve vitalne aspekte analize rizika koja
se vrši u kvantitativnoj metodi, ali uz značajne pretpostavke koje pojednostavljuju
proračune, čime se u velikoj meri smanjuje vreme i napor potreban za prikupljanje
podataka i izradu same analize.
Verovatnoća otkaza isključivo se bazira na proceni potencijalnih mehanizama
koji izazivaju oštećenja i na efikasnosti programa tehničkog pregleda da nađe i iden-
tifikuje ove mehanizme. Svi drugi aspekti iz kvantitativne metode koji se odnose na
programe mehaničkog integriteta i na upravljanje bezbednošću procesa izostavljaju
se u ovoj analizi. Analiza posledica je u velikoj meri ista kao i kod kvantitativne RBI
analize. Međutim, značajno je pojednostavljeno samo sakupljanje podataka, kao i
izračunavanje mogućih posledica tako što se oprema klasifikuje na kategorije u
odnosu na veličinu, čime se izbegavaju proračuni zapremina opreme, cevi i količine
materijala koja se u njima nalazi.
Krajnji izveštaj kvantitavne analize određene procesne jedinice, daje prioritetno
rangiranje svakog dela opreme, a za tri različita nivoa tehničkog pregleda:
minimalni plan tehničkog pregleda,
tekući stvarni nivo tehničkog pregleda i
optimizirani nivo tehničkog pregleda.
135 A. Sauter, D. Baloš, M. Peruničić, A. Jovanović, The State-of-art, Web-based, Software Solutions
for Risk Assessment in Power and Process Plants, Upravljanje rizicima, preventiva i osiguranje, 12.
savetovanje sa međunarodnim učešćem, Beograd, 11-12. novembar 2004.
Tokom 2001. Evropska zajednica je započela projekat pod nazivom RIMAP da bi se:
ustanovio Evropski sistem za planiranje kontrole i održavanje zasnovan na
riziku i
formirala osnova za buduću evropsku standardizaciju u ovoj oblasti.
RIMAP projekat treba da:
obezbedi razvitak homogenog pristupa,
da definiše sadržaj analize, kvalifikacije lica koje ovu analizu vrše i da
definiše alatke koje će se u tu svrhu koristiti i
da razmatra bezbedonosne, zdravstvene, ekološke i poslovne rizike kao kri-
terijume za strategije i kontrole.
Kada se upoređuje situacija u SAD sa situacijom u Evropi, u pogledu postojećih
propisa koji se odnose na procedure za tehnički pregled zasnovan na riziku, dolazi se
do sledećih zaključaka:
Pojedini evropski dokumenti se mogu uporediti sa dokumentima u SAD,
ali konzistencija između pojedinih evropskih dokumenata je, uopšte uzevši,
niža nego što je to slučaj sa dokumentima u SAD.
Uopšte uzevši, dokumentacija u SAD bolje pokriva RBI metodu, dok se u
dokumentaciji Evropske unije javljaju značajni prazni hodovi i neka pitanja
skoro uopšte nisu ni obrađena, a ne postoji ni centralni dokumenat koji
bi povezivao postojeće delove i koji bi stvorio konzistetan i sveobuhvatini
sistem –RBI, kao što je to slučaj u dokumentu API 581.
Većina pitanja koja se odnose na RBI problematiku je u SAD rešena tako što
je profit glavni pokretač za sve radnje, dok je u Evropskoj uniji i dalje glavni
pokretač zakonska regulativa.
137 A. Jovanović, P. Auerkari, Praktično određivanje verovatnoće otkaza (PoF) i odgovarajući rizici u
RIMAP projektu, Sistemska analiza šteta u privredi, osiguranju i preventivno inženjerstvo, 10. Jubi-
larno savetovanje sa međunarodnim učešćem i temom, 11-12 novembar 2002, Beograd
Pored ovih pomenutih metoda, RIMAP predlaže specifičnu metodu za PoF analizu
sa više nivoa, odnosno analizu koja može da obuhvati različite nivoe sa stanovišta:
kompleksnosti analize (tj. od jednostavne do detaljne klasifikacije) i
hijerarhijskog nivoa postrojenja
RIMAP metodologija predlaže da se vrši stalni prelaz preko više nivoa kako u
pogledu obuhvaćenih detalja, tako i u pogledu hijerarhije postrojenja. Takođe
predviđa da se PoF izražava preko brojeva i/ili lingvističkih izraza i da se izbegava
upotreba rezultata.
Princip ove metodologije prikazan je na slici V-17 gde je naznačena upotreba
sledećih glavnih elemenata:
H - odnosi se na pristup zasnovan na analizi prethodnih „istorijskih“ podataka
(o komponentama, njihovom ponašanju, otkazima i sl.).
F - odnosi se na pristup zasnovan na predviđanju odnosno na primeni
analitičkih metoda za predviđanje budućnosti (ponašanje komponente pri-
likom otkaza).
E - odnosi se na pristup zasnovan na ljudskom ekspertskom mišljenju koje
može da bude subjektivno ali da bude potvrđeno nekom analizom.
M - odnosi se na statistički model, modele nastanka štete, modele ponašanja
materijala, modele konstruktivnog otkaza, itd.
138 United Nation Environment Programme, Industry and Environment, Technical Report No 12,
Hazard Identification and Evaluation in a Local Community, www-uneptie.org
(1) (2) (3) (4) (5) (6) (7) (8) (9) (10) (11) (12) (13)
Kolone 7-10. Ove kolone se odnose na procenu ozbiljnosti posledica (štete) i to:
7 (Ž) =Život. Ovde se daje procena o tome koliko teško mogu biti pogođeni
ljudi na licu mesta ili izvan mesta događanja. Procena se vrši brojevima od
1 do 5 i to:
Oznaka Značenje
1 Privremena neznatna nelagodnost
2 Nekoliko povreda, dugotrajna nelagodnost
3 Nekoliko teških povreda, ozbiljna nelagodnost
Preko 5 smrtnih slučajeva, preko 20 teških povreda i do 500
4 evakuisanih lica
Preko 20 smrtnih slučajeva, stotine teških povreda i više od 500
5 evakuisanih lica
Područije
rezervoara Ljudi Smrtni
-UNP Rafinisanje UNP Eksplo- Osoblje slučajevi 4
-benzin 10.000m3 zija -radnici Ozlede 5 5 2 D
Skladištenje (prima- -vozači Ozlede 4 5 2 D
Slika V – 22. Primer popunjavanja tabele
139 European Agency for Safety and Health at Work, Risk Assessment Tool, 2007, http://hwi.osh.eu-
ropa.eu
SEPTRI (Risk Assessment and Proposed Risk Treatment System - Sistem za pro-
cenu rizika i predlaganje načina upravljanja rizikom) omogućava kvantitativnu pro-
cenu rizika i davanje opštih smernica za upravljanje rizikom i bezbednošću140.
Ova metoda se može univerzalno primeniti na sve vrste rizika i za sve poslovne
aktivnosti (kao što je i hazard mogućeg izlivanja agresivnih supstanci), što omogućava
kvantitativno upoređivanje i hijerarhijsku postavku različitih tipova hazarda u nekoj
kompaniji uz predlaganje opštih smernica za upravljanje rizikom. U skladu sa krajn-
jom vrednošću koja se dobija ovom metodom, razmatra se jedna ili više mogućnosti
upravljanja rizikom, kao što su:
eliminacija rizika
smanjenje i kotrola rizika: poboljšanje bezbednosti
zadržavanje rizika sa stanovišta finansijskih mogućnosti
transfer rizika
P ×E×I
R=
S
Gde je:
- R = vrednost rizika
- P = koeficijent verovatnoće, - E = koeficijent izloženosti
- I = koeficijent posledice, - S= koeficijent nivoa bezbednosti
140 Mapfre-re, Industrial Risk Inspection and Assessment Handbook, Risk Management Seminar, Bel-
grade, October 2008
stalno 10
1 sata 9
1 dana 8
1 nedelje 7
1 meseca 6
6 meseci 5
1 godine 4
10 godina 3
50 godina 2
100 godina 1
Perioda dužeg od 100 godina 0,5
Iz ove dve moguće vrednosti (novčane jedinice i procenat štete) bira se onaj koe-
ficijent koji ima veću vrednost.
Faktor Koeficijent S
Bezbednosna politika 0 do 1
Bezbednosni sistem:
- Odgovornosti, struktura i funkcije: menadžer za bezbednost, pred- 0 do 0,6
stavnici za prevenciju, odeljenje za bezbednost, itd
- Program prevencije 0 do 0,6
- Ispunjavanje normativa i propisa: obaveznih i dobrovoljnih 0 do 0,4
- Tehnička sredstva: aktivna i pasivna 0 do 0,6
- Ljudski resursi: profesionalni i volonterski 0 do 0,4
- Procena, nadzor i kontrola: plan inspekcije, revizije i održavanja, 0 do 0,4
interni pregledi
- Planovi obuka i komunikacije 0 do 0,4
- Planovi za slučaj nesreće i nepredviđenih slučajeva 0 do 0,4
- Istraživanje, analize i evidencija nesreća 0 do 0,2
Program za upravljanje rizikom 0 do 1
Integracija i prevencija koja je već predviđena u projektu i/ili obezbeđena 0 do 1
raznim metodama, mašinama i procesima
Program kontrole kvaliteta 0 do 1
Periodične spoljašnje revizije 0 do 1
Spoljašnje službe za pružanje pomoći: vatrogasci, policija, sanitet, druge 0 do 1
kompanije
141 A. F. Shapiro, Insurance Applications of Fuzzy Logic, The Institute of Actuaries of Australia’s Biennal
Convention 2005, Internet izdanje, www.actuaries.asn.au
Svaki pojavni oblik požara izazvan je pristupom energetskog izvora sredini u ko-
joj se koncentracije materijala i kiseonika nalaze iznad granice paljenja.
Veliki broj požara se ugasi sam, jer nije bilo uslova da se on i proširi, odnosno
oslobođena toplotna energija ili goriva materija nije dovoljna za dalje prenošenje
požara ili nema dovoljno kiseonika za nastavak procesa gorenja. Takođe je čest
slučaj da je brzina širenja požara bila relativno mala pa je intervencija bila blagov-
remena i uspešna. Međutim, pravu opasnost predstavljaju situacije gde su se stekli
uslovi da se požar javi, ali i da se održi i proširi kako na objekte u prostoriji tako i
na ceo građevinski objekat. Stoga je važno i određivanje otpornosti na požar raznih
elemenata građevinskih konstrukcija, što se vrši prema uslovima definisanim in-
ternacionalnim standardima. Za određivanje otpornosti na požar mogu se koristiti
razni numerički programi čime se broj opitnih testova može znatno smanjiti, što je
ekonomski opravdano, imajući u vidu troškove testova145.
Dalji razvoj i širenje požara zavisi od karakteristika objekta obuhvaćenih požarom
kao i objekata u njegovom okruženju, karakteristika upotrebljenih građevinskih ma-
terijala i sistema izgradnje objekata, materijala koji su u objektu, infrastrukture ob-
jekta, sistema snabdevanja energijom, klimatskih uslova, a pre svega jačine i pravca
vetrova, pouzdanosti reagovanja ugrađenih sistema tehničke zaštite, obučenosti
i efikasnosti reagovanja internih subjektivnih snaga zaštite, efikasnosti sistema
evakuacije ljudi i materijalnih dobara ugroženih požarom i efikasnosti reagovanja
sistema eksterne zaštite.
Tokom požara nastaju produkti sagorevanja koji ugrožavaju životnu sredinu i
koji se ispoljavaju prostornim razvojem požara, porastom emitovane količine toplote
kao i povećanom emisijom toksičnih dimova, gasova i sadržaja koji ugrožavaju vodo-
tokove, vazduh i zemljište prirodne sredine.
144 Knowledge Series, Hurricanes – More intense, More frequent, More Extensive, Insurance in a time
od changing risks, Munich Re Group, 2006, www.munichre.com
145 R. Vujović, E. Hadžiselimović, S. Sulejmanović, TASEF proračun otpornosti na požar određenih
građevinskih struktura, Preventivno inženjerstvo, Godina XI, Broj 1/2003, str.7
4. KAPITAL POTREBAN
ZA LIKVIDNO POSLOVANJE
147 Ricasso, Risk Capital Simulation Software, Swiss Reinsurance Company, www.swissre.com
148 Leslie E. Sparks, U. S. EPA, National Risk Management Research Laboratory, Air Pollution Preven-
tion and Control Division, Research Triangle Park, NC 27711, RISK—An IAQ Model for Windows
presented at the EPA/AWMA Meeting Engineering Solutions to IAQ Problems, July 21-23, 1997,
Research Triangle Park, NC.
Ovaj program daje informacije o vremenu koje je korisnik proveo izložen dejstvu
koncentracije koja prevazilazi njegov prag iritacije što predstavlja hronični rizik.
Univerzitet iz Tenesija, SAD (University of Tennessee, Knoxville/Oak Ridge
National Laboratory) razvio je besplatni program za prostornu analizu i pomoć u
donošenju odluka (Spatial Analysis and Decision Assistance -SADA), koji u procenu
problema koji mogu da nastanu po neku životnu sredinu ugrađuje alatke iz različitih
područija nauke. Ove alatke obuhvataju integrisane module za vizuelno prikazivanje,
geoprostornu analizu, statističku analizu, procenu rizika po ljudsko zdravlje, anali-
zu trošak/dobit, dizajniranje metoda uzimanja uzorka i analizu odluke. Ovi moduli
mogu da se koriste nezavisno jedna od drugoga ili zajedno, a u cilju određivanja kara-
kteristika kontaminirane lokacije i kada treba da se iznađe rešenje za akciju u cilju
dekontaminacije. SADA je dizajniran tako da pojednostavi i dovede na zajednički
imenitelj nekoliko procesa koji karakterišu datu životnu sredinu i da zatim integriše
sve informacije, a u cilju lakšeg donošenja odluke o tome koji je najbrži i najeftini
način za tretman date lokacije.
Američka agencija za zaštitu životne sredine, kancelarija za prevenciju toksičnosti
i zagađivanja (U.S. Environmental Protection Agency, Office of Pollution Prevention
and Toxics) razvila je nakoliko modela za predviđanje i procenu moguće izloženosti,
sa velikim bazama podataka, a u cilju pomoći naučnicima i inženjerima koji se bave
procenama o tome šta se dešava sa hemijskim agensima kada se isti koriste i oslo-
bode u životnoj sredini i kako radnici, javnost, potrošači i vodeni ekosistemi mogu da
budu izloženi uticaju tih hemijskih materija.
Pristupi modeliranju rizika 271
Sanexen Environmental Services Inc. razvio je program pod nazivom TerraSys
koji kombinuje sve alatke potrebne za procenu ekotoksikološkog rizika na kontami-
niranoj lokaciji. Ovaj program je primarno razvijen za sve slučajeve gde dolazi do
kontaminacije tla, ali on ima sve funkcije koje su neophodne za procenu različitih
situacija koje obuhvataju toksične supstance u životnoj sredin, i bilo da su u pitanju
vodena ili zemljana eko-staništa i vrste. U program su ugrađene brojne baze poda-
taka, što mu daje mogućnost za procenu rizika kod kombinacije receptora i kontami-
nanata za koje danas i ne postoje referentne vrednosti. Funkcije koje obuhvata ovaj
program obuhvataju geostatistički tretman podataka koji karakterišu neku lokaciju,
funkcije za izračunavanje odnosa doza/reakcija i raspodelje osetljivosti koja je integ-
risana u bazi podataka o ekotoksičnosti.
6. ZDRAVSTVENI RIZIK
Bilo koji događaj, trend ili razvoj koji ima uticaj na povećanje smrtnosti populacije
je, prema definiciji, od velikog interesa za industriju osiguranja. Jedan od najnesi-
gurnijih rizika je nova pandemija gripa, koji je potencijalno i najveći rizik, jer može
da utiče na mortalitet u kratkom do srednjem vremenskom periodu. Svrha ovog
modela je da poboljša razumevanje ovog rizika kako sa stanovišta verovatnoće po-
jave pandemijskog događaja, tako i sa stanovišta njegovog obima i veličine.
Model koji nudi Swiss Re149 ima određeni niz prioriteta i dizajniran je tako da je
odgovor na određena pitanja koja se odnose na životno osiguranje, ali koji se istovre-
meno može koristiti i za vladina planiranja i generisanje boljeg razumevanja ovog
rizika u javnosti. Ovaj model ima sledeće ključne elemente:
U svim izračunavanjima on obuhvata određene starosne demografske
grupe (grupe od pet do 30 godina, zatim od 30 do 34, itd.)
Uzima u obzir širok opseg faktora koji su bili prisutni u tri poslednje pan-
demije u prošlom veku (na primer, različitosti u mortalitetu i podložnosti
infekciji u odnosu na godine starosti)
Obuhvata mnoge na široko prihvaćene intervencije koje mogu da uspore ili
ublaže posledice pandemije
Teži da imitira kapacitete društva i institucija da se odupre pandemiji i da
održi ovakvo stanje
Model je dizajniran tako da generiše dva glavna ishoda:
149 K. Woolnough i B. Ivanovic, Pandemic Influenza, A 21st century model for mortality shocks, Swiss
Reinsurance Company 2007
150 Normrisk Health, An Expert System for Risk Assessment in Individual Health Insurance, Divisional
Unit Health, 2005, www.munichre.com
152 S.J. Bogičević, Razvoj metode za identifikaciju i procenu rizika proizvodnih sistema primenom
teorije Fuzzy skupova i logike, Magistarski rad, Novi Sad, 1998, str. 20
153 S.J. Bogičević, Razvoj metode za identifikaciju i procenu rizika proizvodnih sistema primenom
teorije Fuzzy skupova i logike, Magistarski rad, Novi Sad, 1998, str. 21
Sa gledišta svetske prakse ostaje još uvek jedno otvoreno pitanje, a to je kolike
su mogućnosti i/ili potrebe da premija osiguranja „prati” stanje osiguranog objek-
ta. Odgovor na to pitanje je još uvek generalno otvoren. Odgovor na pitanje „da li
osiguravač treba da zna/prati stanje objekta i može da proceni vezu između stanja ob-
jekta i rizika havarije, loma, požara i slično” se međutim sam nameće i jednoznačno je
pozitivan. U slučaju da se rizik ne prati postoji realna opasnost da premija definisana
na bazi osnovne generalne statistike više ne pokriva stvarni rizik (slika VII-3) i time
direktno dovede do gubitka u osiguranju154.
2. RIZIK OD POŽARA
Početna faza razvoja požara definiše se kao vreme koje protekne od tre-
nutka paljenja pa do trenutka organizovanog delovanja na njegovom neutralisanju,
bilo da je u pitanju ljudski faktor ili ugrađeni tehnički sistem zaštite.
Vreme početne faze razvoja požara može se podeliti na dve komponente:
vreme koje protekne od trenutka paljenja do trenutka uočavanja požara, od
strane ljudskog faktora ili ugrađenih tehničkih sistema dojave i
vreme koje protekne od trenutka uočavanja pojave požara do trenutka or-
ganizovanog delovanja na njegovom neutralisanju.
Druga komponenta Modula razvoja požara u početnoj fazi, odnosno vreme raz-
voja požara od trenutka njegovog uočavanja do trenutka organizovanog delovanja
na njegovom neutralisnju, može se realno statistički pratiti i analizirati, a time i klas-
ifikovati prema različitim društvenim sredinama i građevinskim objektima. Dužina
vremenskog perioda zavisi od:
organizacije sistema unutrašnje zaštite od požara,
obučenosti ljudskog faktora za reagovanje u slučaju pojave požara,
obučenosti, opremljenosti i mobilnosti unutrašnjih snaga zaštite od požara,
komunikacionog sistema veza sa spoljašnjim jedinicama zaštite od požara,
obučenosti, opremljenosti i mobilnosti spoljašnjih jedinica zaštite od požara,
kvaliteta ugrađenih tehničkih sistema automatskog gašenja požara i
kvaliteta sistema servisiranja, remontovanja i održavanja tehničkih sistema
automatskog gašenja požara.
156 R. Vujović, M. Mandić, Procena rizika od požara na bazi statističkih podataka i verovatnoće, Pre-
ventivno Inženjerstvo, godina XI, Broj 2/2003, Beograd, 2003, str. 7
Sklaišne zone
OBJEKTI
neciklonskog
i održavanje
Proizvodnja
pakovanja
ekstraktora
Skladište
Montaža
površine
površine
površine
U kupno
Ostale
Druge
Druge
IZVORI
PALJENJA
A. Industrijska oprema
- Ekstraktor prašine- 14 3 - - - - - 17
električni
- Ekstraktor prašine- 12 - - - - - - 12
drugi pogon
- Drugi aparati- 6 111 - - - - - 117
električni
- Drugi aparati – - 22 - 1 - - 2 25
drugi pogon
B. Oprema za - 10 - 6 - - 7 23
zavarivanje i sečenje
C. Motor -nije deo - 7 - - - - - 7
drugih aparata
D. Žice i kablovi 1 12 - - - - 2 15
E. Mehanički izvor
toplote ili varnice
- električne 27 194 - - - - - 221
- druge 52 387 - 2 - - - 441
F. Zlonamerno paljenje
- namerno paljenje - 9 - 3 - 3 15
- sumnja se (u - 13 - 7 - - - 20
namerno paljenje)
G.Pribor za pušenje 2 29 1 15 1 - 7 55
H.Deca sa šibicima 3 4 - 12 2 4 5 30
J. Ostali 4 29 2 3 2 - 12 52
K. Nepoznat 11 78 - 14 - - 9 112
Ukupno 132 908 3 63 5 4 47 1162
Ukoliko se, na primer, analizira pušenje kao mogući uzrok požara u skladišnom
prostoru određene zgrade, skup sij je ukupan broj cigara i cigareta popušenih u tom
prostoru, a Sij je ukupan broj popušenih cigareta koje popuše svi pušači za jedan dan
na ukupnoj površini istraživanog objekta. Pri tome, procenu parametra Sij treba ko-
rigovati uzimajući u obzir površine prostorija u kojima je dozvoljeno pušenje, kao i
mere edukacije stanovništva o opasnosti izazivanja požara pušenjem.
294 Upravljanje rizicima i osiguranje
Procena parametra Iij zavisi od pouzdanosti informacija koje se koriste za njegovo
izračunavanje. Razlog navedenog leži u tome što je neophodno da se svaki mogući
uzrok pojave požara u svakom delu istraživanog građevinskog objekta identifikuje i
da se pouzdano oceni njegova vrednost koja utiče na ovaj parametar.
Analiza verovatnoće pojave požara složenih struktura, koje čine različiti namenski
građevinski objekti različitih struktura, a koji se nalaze na istoj građevinskoj lokaci-
ji, moguća je proračunom tzv. „zbirne verovatnoće“. Zbirna verovatnoća pokazuje
verovatnoću pojave požara u bilo kom od j-tog pogona, na jedinstvenoj lokaciji, a
koji je prouzrokovan bilo kojim i-tim uzrokom.
Zbirna verovatnoća se proračunava sledećom relacijom:
( )
n m
PZB = P ( A ) ⋅ ∑∑ Iij ⋅ (PUS )ij
i =1 j =1
(6)
pri čemu je vrednost verovatnoće P(A) izračunata na osnovu relacije (2).
Vrednost zbirne verovatnoće, proračunate na osnovu relacije (6), ali ako se izuzme
verovatnoća P(A), može biti manja ili veća od 1. Ona će biti jednaka 1 samo ako je
objekat u kome se analizira opasnost od pojave uzroka požara identična statističkim
populacijama uzroka i parametrima građevinskih objekata.
Zbirna verovatnoća PZB može biti veća ili manja od verovatnoće P(A). Proračun
zbirne verovatnoće PZB uvek se vrši prilikom analize i obrade rizika od požara u
nuklearnim postrojenjima.
Posledice požara su mnogobrojne i kvalitativno različite u zavisnosti od kara-
kteristika objekta u kome se požar pojavio. Nisu iste posledice požara u proizvodnim
pogonima i kulturnim objektima, iako se odražavaju i na ljudima i na materijalnim
dobrima.
U osnovi se procena posledica požara sastoji od sledećih nezavisnih modula:
1. Modul ljudskih gubitaka i
2. Modul materijalnih gubitaka.
Modul ljudskih gubitaka izazvanih požarom sačinjavaju sledeće komponente:
Statistički pokazatelji i verovatnoća smrtnih posledica požara u istim ili
sličnim objektima,
Statistički pokazatelji i verovatnoće povreda ljudi usled požara, čije su pos-
ledice smrtni slučajevi,
Statistički pokazatelji i verovatnoća povreda ljudi u požaru čije su posredne
ili neposredne posledice izražene trajnim invaliditetom i
Statistički pokazatelji i verovatnoća povreda ljudi usled požara, koje ne os-
tavljaju trajne posredne ili neposredne posledice.
158 Rutstein, R.W., Časopis za protivpožarnu zaštitu, sveska 9, 1985, str. 233-259
*sistem je radio
159 R . Vujović, M. Mandić, Procena rizika od požara na bazi statističkih podataka i verovatnoće, Pre-
ventivno Inženjerstvo, godina XI, Broj 2/2003, Beograd, 2003, str. 9
Spušteni plafoni
U mnogim slučajevima spušteni plafoni ili dupli podovi sprečavaju rano otkrivan-
je požara, pravilnu raspodelu agensa za gašenja i omogućavaju kretanje dima. Stoga,
ova metoda daje negativne poene u slučajevima kada postoje ovi elementi bez obzira
na njihov sastav, oblik i završnu obradu
Spušteni plafoni se smatraju „nezapaljivim“ ako su načinjeni od cementa, kamena,
gipsa i metala, odnosno ako su rangirani kao Euro klasa A. Sa druge strane „zapaljivi
spušteni plafoni“ načinjeni su od netretiranog drveta, PVC-a, poliamida, ABS ko-
polimera i, uglavnom, oni rangirani kao Euro klasa B ili niže od nje.
Pristup zgradama
Pristup zgradama podrazumeva mogućnost gašanja požara sa spoljašne strane i
pomoći u evakuaciji ljudi iz zgrade.
Da bi se pristup objektu vrednovao kao dobar, pored zahteva regulasanih poseb-
nim propisima, elementarni uslovi koje mora da ispunjava neki pristupni put su:
5m najmanja slobodna širina, 4m maksimalna slobodna visina i preko 2.000 kg/cm2
nosivost puta. U okruženju zgrade ne smeju da postoje nikakve prirodne ili veštačke
prepreke, na rastojanju manjem od 6m, a slobodna visina zgrade mora da dozvoljava
maksimalno rastojanje od 10 m. Međutim, zbog kompleksnosti uslovi evakuacije iz
unutrašnjosti zgrade se ne uzima u obzir.
Požarno opterećenje
Požarno opterećenje odnosi se na procene količine toplote po jedinici površine,
koja bi mogla da se oslobodi sagorevanjem celokupnog postojećeg sagorljivog ma-
terijala na nekoj površini ili u prostorijama. U zgradi, mora da se uzme u obzir i njen
sadržaj.
Ova vrednost se može izračunati primenom formule koja povezuje zapaljivu
masu, toplotu sagorevanja i površinu, ali u cilju pojednostavljenja ona se takođe
može, sa dovoljnom tačnošću, proceniti pomoću tabela za klasifikaciju rizika koje
daje NFPA propis 13 automatski sprinkler sistemi, tabela koje daje Gretener metoda
ili tabela iz RSCIE.
Horizontalno širenje
Na primer, ako u procesu postoje linijski proizvodni lanci u kojima neki zajednički
elementi omogućavaju rasprostiranje plamena, takav proces ima visoku mogućnost
širenja požara. Na suprot tome, postojanje nezavisnih radnih delova sa praznim
prostorima u kojima se ne nalaze gorivi materijali ili pak postojanje širokih puteva za
cirkulaciju, znači malu mogućnost širenja požara.
Takođe se mora uzeti u obzir i širenje požara posredstvom zapaljivih tečnosti
koje se ne nalaze u ograničenom prostoru, kao i svih prisutnih gorivih materija koje
stvaraju požare tipa „B“.
Tabela VII-20. Bodovanje mogućnosti horizontalnog širenja požara
Ovi faktori obuhvataju sve one faktore koji doprinose sprečavanju razvoja požara
ili ograničavanju njegovog obima i posledica. U ovom slučaju bodovi se pripisuju
samo ako postoji odgovarajući faktor, ako je isti isprojektovan na odgovarajući način
i ako se može garantovati njegov rad u slučaju potrebe. Drugim rečima, aktiviranje se
fizički proverava ili se verifikuje odgovarajuće održavanje instalacija. Što se tiče orga-
nizacionih mera koje obuhvataju ljudstvo (vatrogasne brigade, planovi za slučajeve
nesreća) neophpdno je verifikovati postojanje opšte evidencije, uputstava, procedu-
ra, itd, koje garantuju trening osoblja, prakse i požarne vežbe i sl.
Takođe je važno ukazati da bodovi koji se daju zbog postojanja različitih koncepata
su veći tamo gde postoji prisustvo ljudi, što ukazuje na stalnu aktivnost (uključujući
vikende i praznike) ili pak na čuvara koji će proveriti da li je u pitanju lažni alarm ili
je požar stvaran, pa je potrebno momentalno delovanje.
Čuvarska služba znači da postoji stalna kontrola svih površina koju i posle radnog
vremena vrši kvalifikovani čuvar, bilo putem fizičkog prisustva, bilo preko elektron-
skog nadzornog sistema. U svakom slučaju to pretpostavlja mogućnost momental-
nog pristupa zonama požara ili upravljanje sistemima za slučajeve nesreće.
Ako pak ne postoji čuvarska služba, ali postoji veza sa alarmnim centrom, može
se očekivati da će odziv biti manje pouzdan nego u slučaju postojanja ovakve službe,
a zbog mogućeg kašnjenja odgovarajuće akcije.
Unutrašnji hidranti
Treba razmotriti da li postoji dovoljno hidrantskih mesta tako da su sve
građevinske površine i objekti adekvatno pokriveni. Smatra se da crevo od 25 ili
45mm štiti prostorije ako je zadovoljen uslov da vodeni mlaz može da se usmeri na
svaku tačku u datom prostoru. Stoga treba proveriti da li postoji dovoljan pritisak
vode i da li hidrantska mesta imaju sve potrebne elemente (kalem za crevo, ventil,
crevo i mlaznicu).
Kao opšte pravilo hidrant mora da pokriva površinu koja odgovara dužini creva
plus 5m koliko može da dosegne vodeni mlaz.
Spoljašni hidranti
Spoljašni hidranti moraju da omoguće gašenje spoljašnih zidova i krovova. Uvek
treba proveriti da li je pritisak i protok u ovim hidrantima dovoljan. U kabinetima
koji su locirani izvan zgrada treba da se nalaze svi delovi koji su potrebni za rad
spoljašnih hidranta, kao što su to osnovni ključ za otvaranje hidranta, cevni konektor
za brzo priključivanje creva, creva i mlaznice. Opšte uzevši maksimalno rastojanje
između hidranta treba da bude bar jednako dužini creva (do tri creva od 20m se
može pričvrstiti) plus 5 metara vodenog mlaza.
Tabela VII-25. Bodovanje spoljašnjih hidranta
Broj bodova
Koncept
Bez čuvarske službe Sa čuvarskom službom
Spoljašni hidranti 4 2
161 M.Kadić, D.Sekulović, Zbirka propisa Zaštita od požara i eksplozija - Zaštita od požara stabilnim
instalacijama za gašenje IV grupa, Nova prosveta, Beograd
3. RIZIK OD EKSPLOZIJE
Eksploziju definišemo kao događaj koji vodi brzom povećanju pritiska. Ovo
povećanje pritiska može da bude izazvano: nuklearnom reakcijom, popuštanjem
konstrukcije posuda pod pritiskom, eksplozivima, reakcijama termičkog probo-
ja, sagorevanjem prašine, magle ili gasa (uključujući pare) u vazduhu ili u nekom
drugom oksidacionom sredstvu.
Eksplozija nastaje usled vrlo brzog oslobađanja energije. Oslobađanje energije
mora da bude dovoljno naglo da bi izazvalo lokalnu akumulaciju energije na mestu
eksplozije. Ova energija se tada rasipa različitim načinima kao što je to stvaranje
talasa pritiska, letenje predmeta koji su izbačeni eksplozijom, toplotno zračenje,
akustična energija ili fizičko pomeranje opreme. Oštećenje usled eksplozije je izaz-
vano rasutom energijom.
Ako eksplozija nastane u gasu, energija je uzrok naglom širenju gasa koji potiskuje
okolni gas i inicira talas pritiska koji se brzo kreće od izvora eksplozije. Talas pritis-
ka sadrži energiju koja izaziva oštećenje okoline. Za hemijska postrojenja, najviše
oštećenja od eksplozije nastaje usled ovog talasa pritiska.
Osnovni uzroci nesreća u hemijskoj industriji su požari i/ili eksplozije. Razlika
između ova dva događaja leži u vremenskom okviru u kome se odigrava ovaj događaj.
Požari su tipično mnogo sporiji događaji koji obuhvataju sagorevanje materijala. Ek-
splozije su posledice iznenadnog oslobađanja energije u toku veoma kratkog perioda
vremena i mogu, ali ne moraju, da obuhvate sagorevanje ili druge hemijske reakci-
je. Moguće je da požar vodi do eksplozije i da eksplozija može da vodi do požara i
sekundarnih eksplozija ako su obuhvaćeni sagorljivi gasovi ili tečnosti.
Eksplozije se mogu dogoditi kako na objektu koji se nalazi na samoj lokaciji tako
i tokom transporta. One se mogu dogoditi i u drugim industrijama koje nisu petro-
hemijske kao što su to na primer prerada hrane, pulpe i hartije i farmaceutska indus-
trija.
Deflagracija je proces brzog sagorevanja, to je toplotni proces koji se radi-
jalno širi od izvora paljenja u svim pravcima, a kroz raspoloživu gorivu sup-
stancu. Kako se zapremina reakcione zone širi, to je veća površina u kontaktu
sa gorivom supstancom i reakcija koja je započela kao mala, vremenom ima sve
više i više energije.
Semantički
Održavanje Opis Rang opis
165 S.J. Bogičević, Razvoj modela za identifikaciju i procenu rizika proizvodnih sistema primenom
teorije fazi skupova i fazi logike, Magistarski rad, Univerzitet u Novom Sadu, 1998, str. 78
Nepoznat 0 ili 1
Loš
Poznat, ali više ne postoji 2
Poznat, ali slabo renomiran 3 ili 4
Grupa proizvođača 5 ii 6 Srednji
Poznat i srednje renomiran 7 ili 8
Poznat i visoko renomiran 9 ili 10 Dobar
gde je:
S = starost mašine
PV = projektni vek mašine (planirani/projektovani vek trajanja koga daje proizvođač)
IU = investiciona ulaganja
NV = novonabavna vrednost date mašine ili proizvodnog sistema
Rangstanja Stanje
0 do 2,5 Loše
2,5 do 7,5 Srednje
7,5 do 10 Dobro
S IU
Međutim, treba imati na umu da ako je izraz − >1, onda je rizik sasvim
PV NV
izvestan.
Režim rada mašine zavisi od stepena iskorišćenja η i od broja smena n, u kojima
radi data mašina, odnosno proizvodni sistem, pa se rang režima rada date mašine/
sistema može proceniti na osnovu sledećeg izraza:
n η
Rang režima rada = 10 ⋅ 1 − ⋅
3 100
Način procena režima rada mašine/proizvodnog sistema na osnovu izračunatog
ranga prikazan je u tabeli VII-33.
167 S.J. Bogičević, Razvoj modela za identifikaciju i procenu rizika proizvodnih sistema primenom
teorije fazi skupova i fazi logike, Magistarski rad, Univerzitet u Novom Sadu, 1998, str. 92
NE 0 ili 1
Nema
DA 2
NEMA Loše
NE 3
Ima
DA 4
NE 5
Nema Srednje
DA 6
IMA
NE 7
Ima
DA 8, 9 ili 10 Dobro
Ukoliko u nekom proizvodnom pogonu postoji veći broj sličnih ili istih mašina/
proizvodnih sistema izloženih skupu jedinstvenih rizika istih ili sličnih karakteris-
tika, onda nije potrebno vršiti posebne procene za svaku mašinu/proizvodni sistem,
već ih treba grupisati prema bitnim parametrima jedinstvenog rizika i prema vrsti
opreme. Zatim treba izvršiti procene samo za predstavnike svake grupacije, i dobi-
jene rezultate pomnožiti sa brojem mašina/proizvodnih sistema iz date grupe.
5. EKOLOŠKI RIZIK
Ekološke nesreće koje je u toku zadnjih godina izazvalo prosipanje nafte u moru
(decembra 1999. zagađenje u prostoru od 400km duž Francuske Atlanske obale ili
2002. duž obale Galicije u Španiji) dovele su do toga da je uginulo na hiljade ptica kao
i da je zagađeno stotine kilometara obale Atlanskog okeana u Španiji i Fransuskoj.
Iako su manje spektakularne, i nesreće u industrijskim postrojenjima takođe mogu
da izazovu ozbiljna zagađenja životne sredine zbog neispravnih instalacija i opasnih
supstanci koje se tu koriste. Naročito upadljiv primer je nesreća koja se dogodila u
Los Frailes rudnicima u Španiji, aprila meseca 1998, kada se srušila brana koja je
držala bazen sa otpadnim vodama. Tom prilikom se rasulo više od 5 miliona kubika
kiselog mulja zagađenog teškim metalima koji se ulio u nekoliko reka. Zagađen je
prostor na rastojanju od oko 40 km i tom prilikom je pomrlo mnogo riba. Tokom
procesa čišćenja uklonjeno je oko 12 miliona tona zagađenog mulja, a cela operacija
je koštala preko 180 miliona EUR-a.
Kratko posle ove nesreće dogodila se još jedna kada se prosulo 30 tona insekticida
kao rezultat nesreće u jednoj hemijskoj fabrici u Mađarskoj. U ovoj nesreći je u Du-
navu uginulo oko 200.000 riba i uništen je i ostali vodeni svet, uključujući mikroor-
ganizme, i to u dužini rečnog korita od oko 400 km.
Pored gore navedenih uzroka ekološke katastrofe mogu da se dogode i tokom
transporta i skladištenja supstanci koje su štetne po životnu sredinu.
170 R. Vujović, M. Stanković, Sistemska analiza kumulativnog rizika i osiguranje, Upravljanje kalitetom
i pouzdanošću, 6.međunarodna konferencija, Zbornik radova, Beograd, 2003, str.114
Veliki broj uslova koje postavlja ova Direktiva mora da se detaljno reguliše i da
se primeni u zakonima. Činjenica je da se očekuje da prevođenje Direktive vodi do
različitih nacionalnih propisa, što može osiguravačima da oteža da razviju proizvode
usklađene sa zakonima svih pojedinačnih zemalja članica.
Naročiti izazov u ovoj oblasti predstavlja slučaj kada zagađenje pređe naciona-
lne granice i kada zahvati nekoliko zemalja. Tada se postavlja pitanje o tome koje
su vlasti nadležne, kako će se zajednički raditi na problemu, ko će doneti konačnu
odluku o merama za raščišćavanje i sl. Međutim, danas već postoje neki propisi koji
su predviđeni za zaštitu reke Rajne i oni su se pokazali dobrim kada se radi o štetnim
događajima.
172 J. Busenhart, P. Baumann, M. Orth, Ch. Schauer, B. Wilke, Insuring environmental damage in the
European Union, Swiss Reinsurance Company, 2007
173 E. Karrer-Ruedi, PhD, B. Zadeh PhD, Environmental Management Systems and Standards, Swiss
Re America, New York, 1998
174 Guidelines for Environmental Risk Assessment and Management, UK Department for Environ-
ment, Food and Rural Affairs, September 2002, www.defra.gov.uk
Faze identifikacije i procene rizika mogu se podeliti na one faze koje su prevashod-
no analitičke prirode i koje zahtevaju tehnička znanja, kao što su to identifikacija i
procena rizika i identifikacija kontrolnih opcija i one faze koje koriste heurističke
metode, kao što su to rangiranje/sortiranje rizika.
Tokom faze identifikacije posledica veoma je važno razmotriti sva moguće pos-
ledice svojstvene datom riziku. Na primer, dok moguće posledice od ispuštanja
toksičnih materija u vodene tokove mogu same po sebi da budu očigledne, poplava
može da ima dodatne posledice koje nisu tako očigledne, kao što su to zagađenje koje
je posledica izlivanja fekalnih voda iz kanalizacije, ili gubitak prebivališta za određene
vrste, a zbog ispiranja vodom od poplave.
Opasna materija je svaka tečnost, čvrsta materija ili gas koji ima takve osobine da
može, usled nestručnog i neodgovornog rada, ili bilo kakve nezgode u toku proiz-
vodnje, transporta, skladištenja ili rukovanja da izazove posledice štetne po žive or-
ganizme ili po životnu sredinu. To mogu biti radioaktivne, zapaljive, eksplozivne,
otrovne, korozivne, biološki opasne materije ili materije koja mogu da imaju neke
druge osobine koje ih mogu načiniti opasnim u određenim okolnostima.
Opasne materije koje se nalaze u toku transportnog procesa u odgovarajućoj
ambalaži i/ili prevoznom sredstvu predstavljaju „opasnu robu“ koja je potencijalno
opasna po ljudsko zdravlje i okruženje i kriterijumi koji definišu uslove za obavljanje
transporta ovakve robe dati su u Preporukama Ujedinjenih Nacija za prevoz opasne
robe različitim vidovima transporta (United Nations Recommendations on Trans-
port of Dangerous Goods). Na osnovu ovih preporuka načinjeni su posebni spora-
zumi za svaki vid transporta (drumski, železnički, rečni, vazdušni i pomorski) i to:
Za drumski transport to je ADR (European agreement concerning the in-
ternational carriage of dangerous goods by road), Evropski sporazum o
međunarodnom drumskom prevozu opasne robe.
Za železnički transport to je RID (Regulations Concerning the Interna-
tional Carriage of Dangerous Goods by rail), propisi o međunarodnom
železničkom prevozu opasne robe.
Za vazdušni transport to je ICAO-TI (International Civil Aviation Or-
ganisation – Technical Instructiona), međunarodna organizacija za civilni
vazdušni transport – tehnička upustva.
Za pomorski transport – IMDG-Code ( International Maritime Dangerous
Goods – Code), međunarodni pomorski prevoz opasne robe – zakon
Za transport na unutrašnjim plovnim putevima – ADN (European Agree-
ment Concerning the International Carriage of Dangerous Goods by In-
land Waterways), Evropski sporazum o međunarodnom prevozu opasne
robe na unutrašnjim plovnim putevima.
Države potpisnice ovih sporazuma, među kojima je i naša zemlja, prilagodile su
svoje nacionalne propise ovim sporazumima i osnovnu pravnu regulativu kod nas
čine:
Zakon o prevozu opasnih materija (Sl. List br. 27/90).
Pravilnik o prevozu opasnih materija u drumskom saobraćaju (Sl. List br.
82/90).
Uredba o prevozu opasnih materija u drumskom i železničkom saobraćaju
(Sl. glasnik br. 53/02).
TR (P )= ∑ piCij ,(i ∈ P)
Odavde se vidi da se rizik na trasi može predstaviti kao zbir rizika na pojedinim
segmentima što omogućava utvrđivanje verovatnoće udesa duž cele trase, ocenu
očekivanih posledica i ocenu samog rizika.
Ako se rizici koji su prisutni tokom prevoza opasne materije od tačke A do tačke
B obeleže sa RP1, RP2 i RP3, pri čemu indeksi P1, P2 i P3, označavaju alternativne puteve
(rute) između tačaka A i B, tada je očigledno da će ukupni rizik R transportnog proc-
esa biti najmanji za slučaj izbora prevoznog puta i, na kom je rizik najmanji, odnosno
da je:
178 M. Miljuš, M.Vidović, Rizik u transportu opasnih materija, Elementi za ocenu ekološkog rizika u
osiguranju transporta opasnih materija, Opasne materije – proizvodnja, skladištenje, transport i
upotreba – bezbednost i osiguranje, Seminar, Preving a.d., Beograd, 2003, str. 57
CR (P ) =
∑p C i i
, (i ∈ P )
∑p i
179 Risk Management Evaluation Framework, internet izdanje na adresi http://hazmat.dot.gov, 2005.
Iznos
Osiguranje štete Transport 15,6 miliona US$
Vazduhoplov 31,2 miliona US$
Druge štete 38,7 miliona US$
ili totalna šteta 77,5 miliona US$
ili ljudske žrtve Poginuli ili nestali 20
Povređeni 50
Ostali bez kuće 2.000
Munich Re klasifikuje kao katastrofalne sve prirodne događaje kod kojih je broj
ljudskih žrtava veći od 20, a šteta veća od 50 miliona dolara.
Uopšte uzevši, katastrofalan je svaki događaj koji za posledicu ima velike štete na
jednom područiju u kratkom vremenskom periodu. On može biti posledica prirod-
nih događaja (poplava, oluja, zemljotres) ili ljudskih aktivnosti (terorizam, tehnološki
rizici). Na primer, zemljotres se može klasifikovati kao katastrofalan događaj ako je
određene jačine prema Rihterovoj skali, ili oluja, ako vetar dostigne određenu brzinu.
Međutim, da bi neki događaj imao karakteristike tehnološke katastrofe to obično
mora da konstatuje državni organ koji utvrđuje područija koja su izložena ovoj opas-
nosti, a slična je situacija i sa rizikom terorizma, jer jedna teroristička akcija može da
dovede do masovnog uništenja materijalnih dobara i gubitaka ljudskih života.
181 H. Skipper and W. Kwon, Risk Management and Insurance, Perspectives in a Global Economy,
Blackwell Publishing, USA, 2007
186 Ch. Brauner and G. Galey, Terrorism risks in property insurance and their insurability after 11
September 2001, Swiss Reinsurance Company, 2003
Da bi ovaj standard bio sproveden na način koji najviše odgovara datim radnim
uslovima potrebno je stalno vršiti proveru svih donešenih mera i po potrebi vršiti
njihovu ispravku. Ovo korektivno delovanje obuhvata praćenje i merenje procedura,
procenu njihove usklađenosti sa važećim zakonskim propisima, istraživanje uzroka
nesreće ako se ista i dogodi, postupanje u slučaju neodgovornosti, vođenje eviden-
cije i primenu korektivnog i poboljšanog preventivnog delovanja. Na kraju treba
izvršiti reviziju procesa upravljanja, procenu ulaznih podataka i ponovno definisanje
izlaznih podataka i dokuentacije.
Pored ovog standarda postoji i OHSAS 18002 koji daje smernice za primenu
OHSAS 18001, odnosno objašnjava sve zahteve postavljene u ovom standardu kao i
način kako treba raditi da bi se ovaj standard sproveo i da bi se izvršila odgovarajuća
registracija.
189 E. Vaughan i T. Vaughan, Osnovi osiguranja-upravljanje rizicima, prevod sa engleskog jezika, Mate,
Zagreb, 2000, str. 49
P = Ck + Cu + R
gde je:
P – premija
Ck - cena koštanja
Cu- cena usluga
R – rezerva sigurnosti
Kako je to prikazano na slici VIII-5 strukturu premije osiguranja ili bruto premije
sačinjavaju dva osnovna elementa:
Funkcionalna ili neto premija i
Dodatak na premiju osiguranja ili režijski dodatak
Stoga se premija osiguranja matematički može izraziti i na sledeći način:
UP = TP + D1(UP) + D2
odnosno
TP D2
UP = +
1− D1 1− D2
X
Izraz (1 + i) predstavlja takozvani kamatni faktor i on se označava sa v, pa je
sadašnja vrednost sume X jednaka: Xsad.= Xvt
Neto premija osiguranja po jedinici osigurane svote za jednogodišnje razdoblje
osiguranja, za slučaj smrti s određenim trajanjem, predstavlja proizvod verovatnoće
smrti u tom periodu i sadašnje vrednosti jedne novčane jedinice za period raspola-
ganja sredstvima, uz odgovarajuću kamatnu stopu.
dx 1
P= x
lx (1+ i)
gde je:
P – neto premija po jedinici osigurane svote
dx- broj smrtnih slučajeva muških osoba starih x godina
lx- broj živih muških osoba starih x godina
i – kamatna stopa
Primer:
Primer 2:
Primeri:
Ugovoreno učešće u šteti – franšiza iznosi 10%, a u apsolutnim iznosima naj-
manje 1.000,00 dinara i najviše 100.000,00 dinara.
1. Ako šteta iznosi 900,00 dinara, osiguravač nema obavezu naknade,
2. Ako šteta iznosi 1.200,00 dinara, osiguravač štetu umanjuje za iznos ugov-
orenog učešća u šteti, ali ne manje od 1000,00 dinara i ima obavezu da izvrši
naknadu za štetu u iznosu od 200,00 dinara,
3. Ako je šteta iznosila 100.000,00 dinara, osiguravač štetu umanjuje za iznos
ugovorenog učešća u šteti od 10%, odnosno za 10.000,00 dinara i ima obavezu
da izvrši naknadu za štetu u iznosu od 90.000,00 dinara,
4. Ako je šteta iznosila 1.200.000,00 dinara, osiguravač štetu umanjuje za iz-
nos ugovorenog učešća u šteti od 10%, ali ne više od 100.000,00 dinara, i
ima obavezu da izvrši naknadu za štetu u iznosu od 1.100.000,00 dinara.
Primer:
Ugovorena godišnja franšiza iznosi 100.000,00 dinara
Ako u toku trajanja osiguranja nastupi:
I šteta u iznosu od 15.000,00 dinara. Osiguravač nema obavezu.
II šteta u iznosu od 25.000,00 dinara. Osiguravač nema obevezu.
III šteta u iznosu od 45.000,00 dinara. Osiguravač nema obevezu.Osiguravač
plaća štetu u iznosu od 90.000,00 dinara, a 60.000,00 dinara snosi osiguranik
sam.
IV šteta u iznosu od 25.000,00 dinara. Osiguravač plaća štetu u iznosu od
10.000,00 dinara, a 15.000,00 dinara snosi osiguranik sam.
V i sve naredne štete osiguravač plaća u celosti, s obzirom da je iscrpljena
suma ugovorene franšize u prethodna četiri događaja.
Slika VIII – 8. Agregatna franšiza u odnosu na štete
Imovina u ovom slučaju može da obuhvati objekat, opremu i zalihe. Objekat obuh-
vata ono što je obuhvaćeno pri izgradnji, dogradnji i rekonstrukciji građevinskom i
upotrebnom dozvolom, odnosno izvedene građevinske, zanatske i instalaterske ra-
dove. Oprema se odnosi na sve što je obuhvaćeno projektom pri ugradnji, pri čemu
svako investiciono održavanje treba da je knjiženo u osnovnim srdstvima, jer ono
povećava vrednost osnovnog sredstva. Zalihe obuhvataju materijal (sirovina, os-
novni pomoćni alat, inventar), poluproizvode, delove, gotove proizvode, skladišta,
prodavnice i drugo. Pored toga pod imovinom može da se podrazumevaju i razni
dokumenti i hartije od vrednosti.
Prilikom osiguravanja imovine obično se vrši podela imovine na rizike što je od ko-
risti i za osiguranika (premija je manja) i za osiguravača (smanjuje se reosiguravajuće
pokriće koje odnosi deo premije).
Imovina svakog pravnog lica, odnosno preduzeća predstavlja svojevrsni specifičan
rizik u zavisnosti od delatnosti, veličine, tehnologije i mesta na kom se nalazi dato
preduzeće. Industrijski, odnosno proizvodni pogoni izloženi su raznim rizicima kao
što su to na primer:
Požar i eksplozija
Iscurivanje tečnosti i gasa
Elementarne nepogode (oluje, poplave, bujice,visoke vode)
Samozapaljenje zaliha
Provalna krađa
Lom mašina
Premijske stope koje se određuju na osnovu ove tarife zavise od područija primene
i prikazane su u tabeli VIII-1.
Tabela VIII-1
Osnove za određivanje
Područije primene premijske stope
građevinska kategorija
Poljoprivredna gazdinstva
klasa zaštitnih mera
Zalihe drva i uglja na slobodnom prostoru izvan šumskog klasa zaštitnih mera i predmet
područja i izvan industrijskog rizika osiguranja
Međutim kako su u istoj industrijskoj grani, štete za određene vrste mašina rela-
tivno konstantne u nekom periodu, premijske stope su ustanovljene prema indus-
trijskim granama, i ista premijska stopa se primenjuje na veoma različite mašine i
opremu.
Po ovoj tarifnoj grupi osigurava se i mehanička oprema i instalacije u sklopu
građevinskog objekta, koje se knjigovodstveno, kao osnovna sredstava ne iskazuju
izdvojeno.
Kako ova tarifna grupa podrazumeva osiguranje svih mašina, uređaja i aparata
koje osiguranik poseduje, zbog velikog broja osiguranih mašina i manjeg faktora
izloženosti, projektuju se, na osnovu iskustava koji se u praksi potvrđuju, manja kvo-
ta šteta i manji administrativni troškovi, pa je i premijska stopa najniža.
Grupe mašina, aparata i uređaja ili pojedinačne mašine, aparati i uređaji tarifiraju
se po Tarifnoj grupi 2. Vrši se razvrstavanje po kategorijama i grupama objekata/
mašina/opreme. Za svaku grupu utvrđene su premijske stope, koje se primenjuju
prilikom obračuna premije osiguranja.
Po ovoj tarifnoj grupi osiguravaju se mašine na osnovu izvršene selekcije, (osigu-
ranik opredeljuje samo pojedine grupe mašina ili pojedine mašine za osiguranje), pa
se primenjuje i veća premijska stopa od premijske stope u tarifnoj grupi 1.
Ako se osiguranik opredeli za osiguranje samo najsloženijih i najskupljih mašina,
onda je neophodno da se:
R W
SO = a + b +c SOr
R0 W0
gde je:
SO – Suma osiguranja za narednu godinu - period osiguranja
SOr – Suma osiguranja za prethodnu godinu - period osiguranja
R – Indeks cena sirovina na kraju osiguranog perioda
Ro- Indeks cene sirovina na kraju prethodne kalendarske godine
W – Nadnice na kraju osiguranog perioda
Wo – Nadnice na kraju prethodne kalendarske godine
a – Faktor u procentima za udeo fiksnih troškova
b – procenat materijala
c – procenat nadnica
A
ACV = NRV 1−
SL
gde je
ACV – Stvarna gotovinska vrednost (na dan nastanka štete i stoga to
predstavlja limit nadoknade)
NRV – Vrednost zamene za novo
A – Starost mašine na dan nastanka štete
SL - Predviđeni radni vek mašina izražen u godinama rada pod normalnim
radnim uslovima
A 15
ACV = NRV 1− = 1.000.000 1 − = 500.000$
SL 30
U zavisnosti od inflacione stope i korisnog veka rada mašine, stvarna vrednost
osigurane stavke može da bude veća od početne nabavne cene.
10
ACV posle 10 godina = 163 1 − = 108,6%
30
Primer:
Nabavna vrednost: 100%
NRV posle 10 godine sa godišnjom inflacijom od 5%: 163%
Stvarna gotovinska vrednost se još uvek koristi i veoma je opravdana za određivanje
limita nadoknade.
PR x SO
Rp = = q( c + z )
100
Pretpostavljajući da je frekvencija odštetnih zahteva (q) konstantna za datu osigu-
ranu mašinu i da odštetni zahtev (c + z) varira u skladu sa inflacijom, suma osigu-
ranja (SI) mora takođe da varira u skladu sa inflacijom da bi se obezbedilo da premi-
jska stopa (PR) bude konstantna. Stoga, ako se kao SO koristi HRV, onda je u većini
slučajeva određena potrebna stvarna premija.
Slika VIII – 17. Koristan radni vek mašine
193 Drago Klobučar, „Risk management i osiguranje”, Tektus, Zagreb, 2006. godine, str. 154-155
197 V. Gajović, Upravljanje rizikom u transportnom osiguranju, magistarska teza, Beograd 2000, str.23
Imajući u vidu ergonomske (ljudski faktor) ili kibernetske aspekte problema nas-
tajanja štetnih događaja u saobraćaju, osnovni uzroci njihovog nastanka nalaze se u
interakcijskom odnosu u sistemu vozač-vozilo-put-okolina. Iako najvažniji, vozač je
ipak samo deo sistema pa se istraživanja u toj oblasti uglavnom vrše tako što se sagle-
dava jedinstveni rizik navedenog kibernetskog sistema, kod koga se uspostavljaju
adekvatne međuzavisnosti i interakcije pojedinih podsistema199.
198 J. Todorović, R. Vujović, D. Šotra, I. Cakić, Preventiva i štetni događaji kao bitan faktor osiguranja
motornih vozila u drumskom saobraćaju, Preventivno Inženjerstvo, Godina IX, Broj 1/2001, str.30,
Beograd
199 J. Todorović, R. Vujović, D. Šotra, I. Cakić, Preventiva i štetni događaji kao bitan faktor osiguranja
motornih vozila u drumskom saobraćaju, Preventivno Inženjerstvo, XVIIII Međunarodni naučno-
stručni skup sa izložbom, Nauka i motorna vozila, Beograd 2001.
202 STRUČNA TRIBINA – Andrijašević, Upravljanje portfeljom životnih osiguranja, IZVORNI ZNA-
NSTVENI RAD, UDK 368.911
205 Reduce Risk- Cut Costs, The Real Costs of Accidents and Ill Health at Work, Health and Safety
Executive, HSE Books, Sudbury, 2002, www.hse.gov.uk
206 G. E. Rejda, Principles of Risk Menagement and Insurance, 10th Edition, Addisom Wesley, Boston, 2008
Kod ovog tipa osiguranja, osiguravač je suočen sa situacijom gde rizik nije iznena-
dan i slučajan već se razvija postepeno tokom dužeg vremenskog perioda i gde se
često ne može jasno identifikovati događaj koji je započeo proces kontaminacije. Ovo
je na primer slučaj kod polutanata koji tek tokom dugotrajne emisije izazivaju vidljive
štetne posledice, kao što je to, naprimer, efekat staklene bašte. Procena ekološkog
rizika je otežana i činjenicom da se često veoma malo zna o mogućim uticajima koji
pojedini materijali i supstance mogu da imaju na životnu sredinu208.
Stoga osiguranje ekološkog rizika mora da se bazira na analizi i proceni rizika
koja definiše koji tip kontaminirajuće materije (polutanta) ima osobine koje utiču na
važne funkcionalne i strukturne komponente ekosistema. Takođe je veoma važno
proceniti skalu, intenzitet i vrstu uticaja zajedno sa mogućnišću potencijalnog is-
pravljanja štete prouzrokovane datim polutantom, koji ne mora biti samo neka hemi-
jska supstanca već i biološki i fizički entiteti. Svaka procena rizika mora da uzime u
obzir datu lokaciju i njeno okruženje, nastanjenost u okruženju i mnoge druge kara-
kteristike oblasti koja je potencijalno izložena ekološkim opasnostima.
208 J. Spuhler, RC, Environmental Insurance for Enterprises. Swiss Reinsurance Company, Zurich,
1999
Mogućnost procene
Da bi se procenila verovatnoća i ozbiljnost nekog događaja mora da postoji neko
iskustvo i statistički podaci. Verovatnoća iznenadne i slučajne ekološke štete se
obično može odrediti korišćenjem statističkih podataka (o eksploziji ili požaru, na
primer). Na osnovu saznanja o zakonskoj odgovornosti, zakonskim propisima u vezi
sa projektom i radom industijskih postrojenja i hemijskim, fizičkim i biološkim oso-
binama poznatih supstanci, osiguravač može da dobije relativno jasnu sliku o riziku
koji preuzima. Međutim, čak i ovde postoji rizik od promene koja ne bi smela da se
potceni, kao što su, na primer, nova saznanja o uticaju određenih materija na ljudsko
zdravlje. Normalno, ova nesigurnost se obračunava tako što se premija poveća za
neki iznos, ali izračunavanje verovatnoće događanja prethodno nepoznatih šteta ili
čak novih kategorija šteta je veoma teško. Ovakvi rizici se do sada nisu ni osiguravali
i stoga osiguravači nemaju potrebnu statistiku štete da bi izračunali premiju koja je
adekvatan odraz ovog rizika.
Događaji koji nisu rezultat iznenadnog ili slučajnog događaja su emisije koje se
postepeno akumuliraju tokom normalnih, neprekidnih i odobrenih operacija u in-
dustrijskom postrojenju. Prvo, „događaj” koji je uzrok štete nije prepoznat kao takav i
466 Upravljanje rizicima i osiguranje
zato se ne može podvesti pod određeni vremenski momenat. Normalno, samo lagana
akumulacija toksičnih materija u medijumu koji se širi, kao što su to podzemne vode,
mogu da predstavljaju opasnost po ljudsko zdravlje. Neki primeri koji ukazuju na
raznolikost štetnih događaja koji izazivaju zagađenje životne sredine, dati su u tabeli
VIII-3.
Pored toga nije poznat ni uticaj koji mnoge supstance mogu da imaju na životnu
sredinu, što značajno otežava procenu ekološkog rizika. Na primer, ko će biti odgo-
voran ako se dokaže da postoji uzročna veza između upotrebe kontraceptivnih sred-
stava i hormonske nestabilnosti kod riba? Da li su to postrošači, farmaceutske kom-
panije koje proizvode lekove ili društvo koje bi bilo odgovorno za ekološku štetu kao
što je to pad riblje populacije ili pak odumiranje pojedinih vrsta? A šta bi se desilo
ako bi se dokazalo da je to izvan svake sumnje uticalo i na ljudsku reprodukciju?
Tabela VIII-3
Pitanje procene intenziteta štete je još mnogo kompleksnije pitanje. Još uvek pos-
toje velike nesigurnosti u proceni sume koja bi trebala da se da za buduće odštetne
zahteve koji se odnose na povrede (na primer, zbog trenda troškova u sektoru
medicinske nege), kao i za troškove čišćenja zagađenih lokacija (tj. zbog promena u
metodama čišćenja, povećanja troškova). I virtualno je nemoguće da se sa sigurnošću
spozna ekološki rizik u odnosu na zaštićene vrste i prirodna staništa.
Ekonomska opravdanost
Dok dva sledeća uslova osigurljivosti, slučajnost i višestrukost, ne bi trebalo da
predstavljaju problem, ekološki rizik postavlja pitanje u pogledu ekonomske oprav-
danosti. Pored dugoročne profitabilnosti, važnu ulogu u izračunavanju premije
imaju i razni propisi kao npr. potrebna solventnost osiguravača. Zakon zahteva od
Upravljanje rizicima putem osiguranja 467
osiguravača da naplati premije koje su, u svetlu svih postojećih saznanja o osigu-
ranju, adekvatne za pokrivanje datog rizika. Kod ekološkog rizika ovo ne može da
se postigne korišćenjem tradicionalnih metoda procena u osiguranju i stoga je ovde
najbolje postaviti gornji limit na osigurani rizik. Međutim, osiguravači bi trebali da
izbegnu da stvaraju utisak da su ovakvi limiti indentični sa sumama osiguranja koje
oni obezbeđuju (kao u slučaju zakona o odgovornosti od proizvoda i zakona o odgo-
vornosti za životnu sredinu). Osiguravači moraju da budu u stanju da stvarno obez-
bede te iznose (tj. kapacitet u tržištima finansija, osiguranja i reosiguranja).
Osiguravajuća industrija mora da sagleda kako će osmisliti osiguranje koje nudi,
imajući na umu novi režim koji propisuje Direktiva Evropske Unije, kao i u kom
obimu će nuditi pokriće. Ovo obuhvata, na primer, štetu načinjenu bioraznolikosti
prirodnog staništa ili kompenzaciju za privremene štete načinjene prirodnim resur-
sima i ekološkim funkcijama.
Izazov započinje sa identifikovanjem i procenom štete, uključujući njen intenzitet
i obim. Početna tačka za određivanje štete je procena stanja u kakvom je zaštićeni
resurs bio pre nastanka štetnog događaja. Ovo obuhvata tip i kvalitet resursa, kao i
njegovu moguću ekološku funkciju. Često je ovo stanje samo delimično poznato, ili
pak nije uopšte poznato. Međutim, procena intenziteta štete je osnovni preduslov
za utvrđivanje odgovornosti za štetu koja je načinjena nekom prirodnom resursu.
Na primer, smatra se da je šteta koja je načinjena zaštićenim vrstama i prirodnim
staništima značajna ako su narušeni uslovi za održavanje biodiverziteta, ili ako ona
ima uticaj na ekološki integritet zaštićene lokacije.
Prilikom određivanja intenziteta štete treba koristiti sledeće kriterijume:
Stepen, dužina trajanja i obim uticaja
Osetljivost i raritet resursa
Kvalitativne i kvantitativne standarde životne sredine kao i saznanje o pri-
hvatljivim limitima
212 M. Guatteri, M. Bertogg and A. Castaldi, A Shake in Indurance History, The 1906 San Francisko
Erthquake, Swiss Teinsurance Company, 2005
Ako se na riziko premiju doda 75% za sve ostale troškove, vlasnik kuće koja vredi
250.000 € za osiguranje bi platio godišnju premiju od 145€ u zoni najvećeg rizika,
ili 15 € u zoni najmanjeg rizika (u kojoj je locirano 90% od sve osigurljive imovine).
Stanar čiji sadržaj u kući vredi 60.000€ platio bi 48€, odnosno 8 € godišnje.
U našoj zemlji su poslednjih godina poplave nanele velike štete. Većina privat-
nih domaćinstava koja su pretrpela poplavu nisu imala osiguranje imovine i zato je
država morala da učestvuje u otklanjanju posledica ovih poplava. Naši osiguravači
rizik od oluje uključuju u okviru osiguranja požara i nekih drugih imovinskih osigu-
ranja, pri čemu rizik od poplave i zemljotresa spadaju u dopunski rizik, što zahteva
plaćanje dodatne premije.
All risks osiguranje (osiguranje svih rizika) se može definisati kao osiguranje kod
koga se zaključuje jedna polisa za ugovoreni broj rizika, i omogućava proširenje stan-
dardnih oblika pokrića od svih, neimenovanih opasnosti, a sa ciljem da se pruži što
potpunija zaštita za imovinu i poslovanje preduzeća.
Ovaj tip osiguranja se obično koristi kod imovinskog osiguranja, osiguranja izgrad-
nje i montaže, za osiguranje elektronske opreme i kod komercijalnih kombinovanih
polisa i u njima se detaljno navode svi rizici koji nisu pokriveni datom polisom.
Međutim, iako se naziva „all risks” ova polisa ne obezbeđuje pokriće od svih
postojećih rizika, jer uključuje brojna izuzeća, uslove, ili ograničenja u pogledu osi-
gurane imovine, osobe ili zaštićenih interesa, a neke polise mogu da izuzmu i neke
uzroke štete. Međutim, ovaj tip polise postavlja mnogo širi okvir pokrića od stan-
dardnih polisa osiguranja.
215 L. Wassmer, Contractor’s All Risks Insurance, Swiss Reinsurance Company, Zurich, 2000
* Period može da ne bide jasno definisan, jer ispitivanje utiče samo na određene projekte ili
njihove delove.
** Proširivanje CAR polise specijalnim endorsmanom za ograničeno pokriće štete i oštećenja
vezano sa obavezama izvođača u pogledu održavanja i aktivnosti.
Z tot = Z S1 + Z S2 + Z S3 + ... + Z Sn
(
Z S1 = Z tot − Z S2 + Z S3 + ... + Z Sn )
218 Technical Training, Chief Underwritting Office, An Introduction to Reinsurance, Swiss Re, internet iz-
danje, www.swissre.com, str. 6
219 Technical Training, Chief Underwritting Office, An Introduction to Reinsurance, Swiss Re, internet
izdanje, www.swissre.com, str. 20
Tada je:
Z ced = Z tot − Z reo tj. Z reo = Z tot − Z ced
Z reo = (1 − r ) ⋅ Z tot
(2.2)
Funkcija raspodelje slučajne promenljive Zced data je izrazom:
z z
Fced,r ( z ) = P (Z ced < z ) = P (r ⋅ Z ukupno < z )= P Z ukupno < = F
r r (2.3)
A funkcija raspodelje slučajne promenljive koja predstavlja deo obaveza
reosiguravača data je izrazom:
Freo,r ( z ) = F1−r ( z ) = F
z
1− r (2.4)
Primer
Samopridržaj direktnog osiguravača 60%
Kvota reosiguranja 40%
Suma osiguranja (SO) osiguranog objekta 20 miliona
Direktni osiguravač zadržava 60% rizika 12 miliona
Reosiguravač preuzima 40% rizika 8 miliona
Premijska stopa je 2‰ 40.000
Direktni osiguravač zadržava 60% 24.000
Reosiguravač prima 40% 16.000
Šteta 10 miliona
Direktni osiguravač isplaćuje 60% 6 miliona
Reosiguravač isplaćuje 40% 4 miliona
Upravljanje rizikom putem raspodele rizika 521
Šematski prikaz raspodelje rizika prema kvotnom osiguranju prikazan je na slici
IX-5220.
Slika IX – 5. Šematski prikaz raspodelje rizika (i štete) prema kvotnom osiguranju
220 Christoph Bugmann, Proportional and non-proportional reinsurance, Swiss Reinsurance Co, inter-
net izdanje, 1998, str. 7
1, kada je M ≥ Q
r = M
Q , kada je M < Q
(2.5)
Kod ekscedentnog reosiguranja r se menja u zavisnosti od visine moguće štete,
odnosno što je šteta veća to je procenat cedentovog učešća u njenom pokriću manji
i obrnuto. Stoga se funkcija raspodelje slučajne veličine Zced može izraziti preko F(z),
odnosno funkcije raspodelje slučajne veličine Zukupno, na sledeći način:
F ( z ) , kada je z ≤ M
FM ( z ) = z
Fced,r (z) = F , kada je z > M
r (2.6)
U svim dole navedeni primerima (tabela 1) samopridržaj je 200.000 i reosigurana
suma je ograničena na 9 umnožaka (linija).
221 Technical Training, Chief Underwritting Office, An Introduction to Reinsurance, Swiss Re, internet iz-
danje, www.swissre.com, str. 23
Deo preko
Samopridržaj Deo koji limita koji ostaje
pokriva
Primer Naziv Iznos osiguravača reosiguravač osiguravaču za
(1 linija) (9 linija) fakultativno
pokriće
222 Christoph Bugmann, Proportional and non-proportional reinsurance, Swiss Reinsurance Co, inter-
net izdanje, 1998, str. 8
Ustupljena Ustupljena
Prosečna suma Bruto premija Zadržana
Broj Zadržana (cedirana) (cedirana)
No osiguranja po po klasi u mil- premija u
polisa premija % premija premija u
riziku u milionima ionima milionima u% milionima
223 Christoph Bugmann, Proportional and non-proportional reinsurance, Swiss Reinsurance Co, inter-
net izdanje, 1998
(
Z reo = max Z ukupno − M, 0 )
Deo štete koji nadoknađuje osiguravač (cedent) je, stoga dat izrazom:
Z, kada je Z ≤ M
Z ced =
M, kada je Z > M , odnosno Z ced = min(M, Z ukupno )
(2.8)
Funkcija raspodelje slučajne veličine Zced , izražena preko funkcije raspodelje
slučajne veličine Zukupno, odnosno preko F(z) je:
F ( z ) , za z ≤ M
FM ( z ) =
1, za z > M
(2.10)
Budući da je ova vrsta reosiguranja limitirana na neki iznos M +A, deo štete koji
pokriva reosiguravač iznosi:
0, kada je Z ukupno ≤ M
Z reo = Z ukupno − M, kada je M < Z ukupno ≤ M + A
A, kada je Z ukupno > M + A
(2.11)
Postoje dva osnovna ugovora o reosiguranju viška štete, a to su:
WXL/R, pokriće po riziku – svaka šteta pretrpljena po svakom pojedinačnom
riziku može da aktivira pokriće.
Catxl, pokriće po katastrofalnom događaju – štetni događaj koji obuhvata
nekoliko pokrivenih pojedinačnih rizika mora da se dogodi u isto vreme da
bi se ovo pokriće aktiviralo.
224 Technical Training, Chief Underwritting Office, An Introduction to Reinsurance, Swiss Re, internet
izdanje, 2002, www.swissre.com, str 25
225 H. Schmitter, Setting Optimal Reinsurance Retentions, Technical Communications, Chief Under-
writting Office, Swiss Re, 2001, str. 11
Primer 1.
Posle primene svih proporcionalnih osiguranja osiguravač, u cilju zaštite od ve-
likih štete, kupuje reosiguranje WXL/R koje mu pokriva 5 miliona preko 3 miliona,
a kao zaštitu od šteta koje su posledica katastrofalnih događaja kupuje catxl reosigu-
ranje koji mu pokriva 10 miliona preko 4 miliona (tabela IX-3)
Primer 2:
Ovaj primer ilustruje kako se reosiguranje viška štete moše kombinovati sa
proporcionalnim reosiguranjem.
Osiguravač cedira rizik u reosiguranje, na proporcionalnoj osnovi, sa samo-
pridržajem od 50 miliona. Njegovo proporcionalno reosiguranje iznosi 14 x 50 = 700
miliona. On može da plati štete do 5 miliona i želi da preostalih 45 miliona reosigura
po višku štete po riziku (WXL/R).
Rizik X: Suma osiguranja iznosi 120 miliona, a bruto šteta je 20miliona.
Šteta koju pokriva proporcionalno reosiguranje: 20 x (120 -50)/120 = 11,66m
Šteta unutar samopridržaja (pre WXL/R): 10 x 50/120 = 8,34m
Rizik Y: Suma osiguranja 40 miliona, a bruto šteta 12 miliona
Šteta koju pokriva proporcionalno reosiguranje: 12 x 0/40 = 0
Šteta unutar samopridržaja (pre WXL/R): 12 x 40/40 = 12m
226 Christoph Bugmann, Proportional and non-proportional reinsurance, Swiss Reinsurance Co, inter-
net izdanje, 1998, str. 21
227 Technical Training, Chief Underwritting Office, An Introduction to Reinsurance, Swiss Re, internet
izdanje, 2002, www.swissre.com, str 28
4. SAMOPRIDRŽAJ
Bruto portfelj se obično naziva originalni portfelj osiguravača, pre nego što je
delimično prenesen na saosiguravače ili reosiguravače. Portfelj koji posle svih ustu-
panja njegovih delova ostaje kod osiguravača naziva se neto portfelj; drugim rečima
ovo je sopstveno poslovanje kompanije, ili objašnjeno širim terminom ovo je njegov
samopridržaj.
Sveukupna politika osiguravača određuje tip i obim bruto rizika koga će on pri-
hvatiti kao i način na koji će on upravljanju sa prihvaćenim rizikom. Znači politika
osiguravača koja se odnosi na reosiguranje i samopridržaj određuje onaj udeo rizika
koga će on ostaviti sebi.
U suštini, na visinu samopridržaja utiču različiti elementi kako unutar same kom-
panije osiguavača tako i izvan nje. Do sada, praksa utvrđivanja samopridržaja je često
bila kompleksna i dosta iracionalna, i retko kada je bila određena na osnovu aktu-
arskog izračunavanja. Međutim, danas cedenti pokazuju sve veći i veći interes za
utvrđivanje samopridržaja na aktuarskim principima. Najvažniji faktori koji utiču na
visini samopridržaja su:
zakonska regulativa
kapacitet izdavanja osiguranja
finansijska snaga osiguravajuće kompanije
spremnost da se preuzme rizik
reciprocitet
veliki rizik i zaštita od katastrofe
homogenizacija (izalansiranost) rizika
tradicija
struktura portfelja
tržište reosiguranja
Međutim, što neki osiguravač ima manje izbalansirani portfelj (nehomogeniji),
što mu je finansijski položaj slabiji i što je manje naklonjen riziku, to će više težiti da
se zaštiti reosiguranjem.
E [u ( x ) ] = ∑ u ( x ) f ( x ) (2.15)
Gde je:
F(x) funkcija raspodelje slučajne promenljive X diskretnog tipa, a
U(x) funkcija slučajne promenljive
Ako uvedemo sledeća obeležavanja da:
Z1, z2, z3,..... Zk predstavlja očekivani (prosečni) iznos pojedinačnih šteta po
klasama,
N1, n2, n3,.....nk predstavlja broj očekivanih šteta po klasama, a
N = n1+ n2 + n3 +.....+ nk očekivani ukupan broj šteta u portfelju,
Onda je prosečan iznos pojedinačne štete Z dat izrazom
k
n n n ni
E (Z ) = z1 ⋅ 1 + z2 ⋅ 2 + . . . . + z k k =
n n n
∑z ⋅ n
i =1
i
Ako sa X označimo ukupan broj štete onda je on jednak n ⋅ Z , odnosno onda je
očekivana vrednost ukupnog broja šteta u portfelju jednaka
k k
ni
E (X ) = nE (X ) = n ∑ z i ⋅ = ∑ zi n i
i =1 n i =1
(2.16)
Da bi ova slučajna veličina bila bliže određena mora da se odredi i mera rasipanja
te slučajne veličine oko njene prosečne vrednosti, odnosno njena varijansa.
229 Dazkin C.D., Pentikainen T., Pesonen M, Prastical Risk Theory for Actuaries, Chapman and Hall,
Lonson, 1995, str. 31,82.
230 H. Schmitter, Setting Optimal Reinsurance Retentions, Technical Communications, Chief Under-
writting Office, Swiss Re, 2001, str. 10
231 H. Schmitter, Setting Optimal Reinsurance Retentions, Technical Communications, Chief Under-
writting Office, Swiss Re, 2001, str 6
Kao što intuitivno znamo, varijansa je velika kada je očekivani broj šteta veliki,
kada je očekivani pojedinačni iznos štete veliki i kada se pojedinačne štete veoma
razlikuju jedna od druge.
Druga važna karakteristika varijanse je da kombinovanjem dva manja portfelja da
bi formirali jedan veliki portfelj, varijansa velikog portfelja postaje jednaka sumi dve
varijanse manjih portfelja, kako to ilustruje sledeći numerički primer.
Razmotrimo dva portfelja A i B. U proseku u portfelju A postoji 5 šteta godišnje, od
kojih svaka iznosi 2 stotine hiljada dinara. U portfelju B u proseku se javlja jedna šteta
godišnje i njena fiksna suma je 16 stotina hiljada dinara. Jasno je kako se određuje
očekivani broj šteta i prosečna šteta u kombinovanom portfelju. Slika IX-14 pokazuje
iznos štete s sa kojom bi kombinovana raspodela bila perfektno uravnotežena, ako
bi se ista mogla okačiti na oprugu. Ove dve težine (portfelja) okačene su na oprugu.
Kombinovani
Portfelj A Portfelj B portfelj
S 1 8 5 (Slika 14)
Varijansa očekivanog iznosa ukupne
6 ∙2∙2∙1 = 24 1∙16∙2∙8=256 7∙4∙2∙5 = 280
štete
232 H. Schmitter, Setting Optimal Reinsurance Retentions, Technical Communications, Chief Under-
writting Office, Swiss Re, 2001, str. 6
Na slici IX-15, ponovo su grafički prikazani E(Z) i 2∙s, međutim ovog puta u obliku
pravougaonika čija je jedna strana jednaka 2∙s a druga strana jednaka E(Z)233. Ovaj
pravougaonik se može podeliti na jedan kvadrat čije su stranice jednake E(Z) i čija
je površina jednaka E2(Z), i na jedan pravougaonik sa jednom stranom jednakom
2∙s - E(Z) i drugom stranom jednakom E(Z), i površinom od E(Z)∙(2∙s - E(Z)). Ova
površina predstavlja varijansu pojedinačne štete, što možemo da označimo sa σ2(Z)
pa imamo da je:
E (Z ) ⋅ 2 ⋅ s = E2 (Z ) + σ2 (Z )
(2.18)
Ako izvršimo odgovarajuće zamene u jednačini (2.18), dobijamo da je:
σ2 (X ) = n ⋅ E2 (Z ) + σ2 (Z )
(2.19)
T = E (X ) + β ⋅ E (X ) = (1 + β ) ⋅ E (X )
233 H. Schmitter, Setting Optimal Reinsurance Retentions, Technical Communications, Chief Under-
writting Office, Swiss Re, 2001, str.8
P (X ≤ U + (1 + β )E (X )) = 1 − p
(2.21)
Prema definiciji, svaka slučajna promenljiva X, sa srednom vrednošću, odnosno
matematičkim očekivanjem E(X) i varijansom σ2 može da se izrazi kao standardizo-
vana slučajna promenljiva Y u sledećem obliku:
X − E (X )
Y=
σ (X )
Pri čemu ova standardizovana slučajna promenljiva ima takve osobine da je E(X)
=0, a σ2 = 1. Prema tome možemo pisati da je:
X − E (X ) x − E (X )
P (X ≤ x ) = ≤
σ (X ) σ (X )
(2.22)
Uvođenjem zamene iz jednačina (2.20) i (2.21) dobijamo da je:
X − E (X ) U + (1 + β ) ⋅ E (X ) − E (X )
P ≤ =1−p
σ (X ) σ (X ) (2.23)
Ono što je značajno kod ove procene je da mi ne moramo da znamo skoro ništa o
raspodeli štete. Dovoljno je da znamo prosečni iznos štete i varijansu.
234 H. Schmitter, Setting Optimal Reinsurance Retentions, Technical Communications, Chief Under-
writting Office, Swiss Re, 2001, str. 10
Kvotno reosiguranje sa samopridržajem od, na primer 40% deli svaku štetu između
primarnog osiguravača i reosiguravača u odnosu 40:60. Na slici IX-16 grafički je
prikazana ova kompresija šteta u odnosu na veličine šteta prikazanih na slici IX-12.
Svaka šteta se smanjuje na 40% od svog početnog iznosa. Na isti način prosečna šteta
u samopridržaju iznosi 40% od početne štete E(X) i iznos štete na koji bi mogli da
okačimo raspodelu tako da bude u ravnoteži iznosi 40% od s. Kvotno reosiguranje
ne menja broj šteta, pa varijansa ukupne godišnje štete u samopridržaju može da se
izračuna na sledeći način:
Vrednost dobijena za očekivani ukupan iznos šteta je 26.905.410,00. Ovu istu vred-
nost smo mogli da dobijemo i kada smo kvotu samopridržaja osiguravača pomnožili
sa očekivanim ukupnim iznosom šteta u neosiguranom portfelju, odnosno:
235 Postoji veliki broj tabela koje daju ove vrednostima, a tabela koja je korišćenja za izračunavanja u
primerima u ovoj knjizi nalazi na Internetu na sledećoj adresi: http://cogsci.ucsd.edu/~batali/cog-
sci14/normal.html
SAMOPRIDRŽAJ
E (X ) = (z i )⋅ (n i ) σ (X ) = (zi ) ⋅ (n i )
2
Ti Pi (%)
Mi
15.000.000,00 269.054.100,00 30.601.025,43 1,70 4,46
8.000.000,00 261.714.100,00 27.946.448,02 1,83 3,36
6.000.000,00 254.764.100,00 26.166.800,67 1,93 2,68
5.000.000,00 246.364.100,00 24.348.089,39 2,04 2,07
4.000.000,00 234.564.100,00 22.100.892,68 2,19 1,43
3.000.000,00 214.964.100,00 18.774.915,63 2,48 0,66
2.000.000,00 185.944.100,00 14.454.821,24 3,02 0,13
1.000.000,00 145.294.199,00 9.524.146,00 4,58 0,00
236 http://cogsci.ucsd.edu/~batali/cogsci14/normal.html
Morao bi da Mogao bi
Vrsta osiguranja koristi kao da koristi
minimum
Osiguranje od nezgode Ekscedentno, XL Kvotno
Zdravstveno osiguranje - Kvotno
Osiguranje motornih vozila-kasko - XL
Osiguranje železnice-kasko XL Ekscedentno ,Kvotno
Osiguranje vazduhoplova-kasko Ekscedentno Kvotno, XL
Osiguranje pomorskog, rečnog i jezerskog kaska Ekscedentno Kvotno , XL
Osiguranje robe u transportu Ekscedentno, XL Kvotno
Osiguranje imovine od požara i nekih drugih Ekscedentno Kvotno, XL
opasnosti
Ostala osiguranja imovine Ekscedentno, SL Kvotno, XL
Osiguranje od automobilske odgovornosti XL Kvotno
Osiguranje od odgovornosti u vazdušnom Ekscedentno Kvotno, XL
saobraćaju
Osiguranje od odgovornosti brodara Ekscedentno Kvotno, XL
Ostala osiguranja od odgovornosti - Ekscedentno, Kvotno, XL
Osiguranje potraživanja (kredita) - Kvotno
Osiguranje jemstva - Kvotno
Osiguranje različitih finansijskih gubitaka Ekscedentno Kvotno, XL
Osiguranje pravne zaštite - Kvotno
Osiguranje turističkih usluga - Kvotno
Ako se posmatra ista lokacija samo se umesto depoa metala nalazi depo drvene
građe i objekat br. 2 se sastoji iz dve celine međusobno odvojene ugrađenim požarnim
zidom, onda će se zbog opasnosti koje nosi depo drvene građe poz. br. 5 na slici X -3,
i nedovoljnog bezbednosnog rastojanja od objekata br. 1, 2 i 4 (13,00; 10,00 i 10,00
metara), kao i nedovoljnog rastojanja između objekata 3 i 4 (13,50 metara), objekti 1,
2, 3, 4 i 5, će se nalaziti u jedinstvenom proizvodnom riziku, označenom kao RIZIK
1 na slici X -3. Objekat br. 2a će se nalaziti izvan jedinstvenog proizvodnog rizika, s
obzirom da ga deli protivpožarni zid.
Navedeni primeri ilustrativno ukazuju koje sve mogućnosti imamo na raspola-
ganju kada planiramo prostor i vršimo disperziju ili raspodelu objekata na njemu, pri
čemu vršimo optimalni pristup disperzije rizika, što značajno utiče i na cenu osigu-
ranja – manji rizici – manja cena osiguranja.
Ovakav relativno jednostavan pristup definisanja jedinstvenog rizika kod požarnih
osiguranja stvara problema u sagledavanju rizika i definisanju jedinstvenih rizika,
koji imaju negativne posledice, čak i na stabilnost poslovanja osiguravajućih orga-
nizacija. Naime, previše su jednoznačno definisana sigurnosna međusobna rastoja-
nja, ne uzimajući u obzir više relevantnih faktora, kao što su npr. požarno opterećenje
i drugi činioci, koji utiču na prenos požara sa objekta, na objekat. Pored toga, otvara
se posebno pitanje tretiranja eksplozija.
Primer 1.
Objekti osiguranika se nalaze u industrijsko-stambenoj zoni naseljenog mesta.
Koncentrisani su u okviru jedinstvene lokacije na površini od 30,911ha. Sa severne
strane u odnosu na lokaciju nalazi se javna saobraćajnica, sa zapadne strane nalazi se
dečije obdanište, a sa južne su stambene zgrade i gradski stadion. Sa istočne strane, u
okviru jedinstvene lokacije nalaze se objekti preduzeća drugog pravnog lica. Objekti
su izgrađeni na ravnom terenu. Na udaljenosti od cca 800-1000m nalazi se reka, čije
je korito u tom delu toka regulisano.
Najveći broj objekata osiguranika na lokaciji tri grupe i to: dva jedinstvena proiz-
vodna rizika RIZIK 1 i RIZIK 2 i treću manju grupu, koju čine objekti koji se nalaze
izvan jedinstvenih proizvodnih rizika, a u okviru su delatnosti. Objekti su uglavnom
starosti od 35 do 40 godina i s obzirom na trajanje u solidnom su stanju. Objekti
nadstrešnica 6 i 7, izgrađeni su pre cca godinu dana.
Objekti br.1 i 16, građeni su kao odvojene građevinske celine, ali su međusobno
povezani magacinskim hodnikom i čine jedinstven požarni sektor. Na konstruktivnoj
granici između objekata instalisana je vodena zavesa.
Objekat br.12 je prazan i u njemu nema radnih aktivnosti, niti borave zaposleni. U
objektu je isključeno napajanje svih potrošača el. energijom. Aktivan je samo sistem
za automatsku dojavu požara. Objekat čini građevinsku celinu sa objektom 13 –
magacinom sirovina i objektom 11 koji je u vlasništvu drugog pravnog lica.
Podela objekata na jedinstvene rizike izvršena je u skladu sa tarifama premija
domaćih osiguravača i data na slici br. X -8.
Karakteristike građevinskih objekata podeljenih na jedinstvene rizike su date u
tabelama br. X - 1, 2 i 3
Stepen otpornosti
objekta prema požaru III (SO) III (SO) III (SO) III(SO) II (MO) II(MO)
JUS U.J1. 240
Tabela X -2
Karakteristike RIZIK 2 Broj objekta na situaciji
objekata 11 12 13 14 18
Bruto površina m2 180 4200 752 531 30
Spratnost P P+3 -1+P+1 P P
Podela na požarne
sektore ne ne ne ne ne
Stepen otpornosti
objekta prema požaru II (MO) IV (VO) III(SO) III (SO) II (MO)
JUS U.J1. 240
Konstrukcija objekta čelik AB, opeka AB, opeka čelik metal
Pregradni zidovi opeka opeka opeka nema
Međuspratna kon-
strukcija nema AB AB nema nema
Krovna konstrukcija čelik AB drvo čelik lim
Krovni pokrivač TR lim TR lim salonit TR lim lim
Stepeništa nema AB AB nema nema
Vrata spoljašnja metal drvo drvo metal metal
Vrata unutrašnja nema drvo drvo metal nema
Prozori metal drvo drvo metal nema
Podovi beton vinaz, teraco beton beton beton
Ventilacija prirodna prirodna prirodna prirodna prirodna
Tabela br. X - 5
MAKSIMALNO MOGUĆA ŠTETA
Objekti Oprema Zalihe Ukupno
% Dinara % Dinara % Dinara % Dinara
12 26.900.000 28 66.000.000 14 3.800.000 ~20 96.700.000
Primer 2.
Izračunavanja maksimalne moguće štete od eksplozije oblaka pare
Plan lokacije postrojenja predstavlja osnovu koordinata mesta bloka. Tamo gde
je to neophodno, geometrijski oblici se pojednostavljuju na paralelne pravougaone
blokove, slika X-9.
Slika X – 9. Plan lokacije sa izdeljenim blokovima
245 Estimated Maximum Loss from Explosion and/or Fire, International Oil Insurers, str 20-21, Lon-
don, 1997
246 Božidar Prekić, dipl.inž. „Osiguranje u teoriji i praksi” br.4/1997.godine, DUNAV OSIGURANJE
247 IBIDEM, strana 56-57,60
Naravno, da ove podatke treba uzimati samo kao orijentacione. U svakom konk-
retnom slučaju poslove određivanja MMŠ-a na ovakvim i sličnim postrojenjima tre-
ba prepuštati ekspertima koji će na osnovu analize istorije šteta, u svakom konkret-
nom slučaju i na osnovu razvijenih metoda za ocenu rizika, a na osnovu sopstvenih
iskustava doći do optimalnih rešenja, odnosno veličine MMŠ-a.
Zid
Na granici
2.10.3.14 Scenario
Sagledavanjem svih opasnosti, najskupljih objekata i postrojenja, kod osiguranika
i svih drugih relevantnih parametara od uticaja na rizik, neophodno je sačiniti sce-
nario ili par scenarija, koji podrazumeva pretpostavljanje nastanka štetnog događaja
sa svim uzročno-posledičnim vezama i okolnostima od uticaja na dati scenario.
Prethodno rađene analize o riziku, kao i primenjene metode, stablo otkaza i stablo
248 Claims Management, Improve the Efficiency and Effectivness of your Claims Decisions, Fair Isaac
Corporation, 2007, www.fairisaac.com
249 OECD Directorate for Financial and Enterprise Affairs, Guidelines for Good Practice for Insurance
Claim Management, prepared by the OECD Insurance Committe and adopted by the OECD Coun-
cil on 24 November 2004
U razvijenom svetu koje prati i moderan sistem osiguranja, sve se više afirmiše
i promoviše imidž, ugled i pozicija osiguravajućih društava na osnovu njihovog
odnosa i postupanja prema odštetnim zahtevima osiguranika, odnosno sagledava
se njihov konkretan program upravljanja odštetnim zahtevima. Drugim rečima,
sve se više promoviše primena sistema merenja konkurentnosti na osnovu procesa
obrade odštenih zahteva, odnosno efikasnosti u isplati šteta, zbog čega su osiguranici
i zaključili osiguranje.
U pravilu, sva nacionalna zakonodavstva u oblasti osiguranja, pa delom i naše,
promovišu primenu sistema merenja konkurentnosti na osnovu procesa obrade
odštetnih zahteva ili nekog dela ovog procesa (na primer, obrada pritužbi) – rešene
štete.
624
Pored navedenog, Institut je bio prihvaćen od skoro svih osiguravajućih društava
u zemlji, kao i od Munich-Re iz Nemačke na poslovima pregleda i snimanja rizika,
analize šteta i laboratorijskih ispitivanja, kao referentna naučno-istraživačka in-
stitucija za preventivu. Institut je takođe bio osposobljen za ispitivanja određenih
svojstava materijala, kao što su požarne karakteristike materijala, upaljivost, zapalji-
vost, površinsko širenje dima, određivanje kiseoničkog indeksa, tvrdoće itd. Pored
toga Institut je posedovao i opremu za nedestruktivna ispitivanja, tj. ispitivanja bez
razaranja u toku rada pogona - termovizijska, ultrazvučna ispitivanja, ispitivanja
magnetnim fluksom i dr. U njemu su se školovali i specijalizovali stručnjaci iz inos-
transtva, posebno iz zemalja u koje su plasirani naši vojni programi, na nivou cele
bivše zemlje. Institut je bio pokretač novih projekata iz tehničke regulative – npr.
gasna tehnika, dojava i detekcija požara, sistemi za gašenje i dr.
Prof. dr Ratko Vujović je bio pokretač i jedinog naučno-stručnog časopisa u to
vreme u bivšoj SFRJ pod nazivom „Požar, eksplozija, preventiva“, gde je bio glavni i
odgovorni urednik.
Od 1992. godine radi u Kompaniji Dunav osiguranje u Preving-u – preduzeće za
preventivni inženjering, na mestu direktora od 1993. godine, jedno vreme je vršio i
funkciju podpredsednika za tehniku cele Grupe Dunav osiguranje. Radeći na ovim
poslovima pokrenuo je niz projekata na unapređenju osiguranja, upravljanja rizici-
ma, preventivnog inženjerstva, naučnih projekata koji su dali vidne rezultate. Takođe
je organizovao u periodu od 1992. do 2005. godine, trinaest naučnih skupova sa
međunarodnim učešćem na aktuelne teme iz oblasti upravljanja rizicima i preven-
tivnog inženjerstva, a istovremeno je kao glavni i odgovorni urednik, pokrenuo i novi
časopis pod nazivom „Preventivno inženjerstvo“ koji je u to vreme bio jedini časopis
iz ove oblasti na nacionalnom nivou.
Od 2005. godine radi na Univerzitetu Singidunum kao šef katedre za osiguranje
i profesor je na predmetima Upravljanje rizicima u osiguranju i Preventiva u osigu-
ranju. Takođe radi kao profesor na poslediplomskim studijama, na studijskom pro-
gramu - Menadžment u osiguranju.
Do sada je objavio preko 60 naučnih i stručnih radova u domaćoj i stranoj litera-
turi i više knjiga na temu rizika, upravljanja rizicima i preventivnog inženjerstva.
Jedan je od osnivača i direktor Društva za posredovanje u osiguranju Aspen, koje
je u svom kratkom poslovanju već postiglo zavidne rezultate, a koje je i kreativna
radionica za obrazovanje kadrova i studenata sa osnovnog studijskog programa Uni-
verziteta Singidunum.
625
Odlukom Senata Univerziteta “Singidunum”, Beogrаd, broj 636/08 od
12.06.2008, ovaj udžbenik je odobren kao osnovno nastavno sredstvo na
studijskim programima koji se realizuju na integrisanim studijama Univerziteta
“Singidunum”.