Anamaria Pejković

Podnesak 2

Odgovor na seminarsko pitanje prema članku Roberta Elgie-ja

Podnesak nastoji odgovoriti na pitanje posljedica pobjede Macrona na francuski stranački sustav.
U prvom dijelu navest će se usporedba razdoblja prije Macrona i nakon njegove pobjede. U
drugom dijelu navest će se moguće interpretacije nove strukture francuskog stranačkog sustava.
Zaključak je osvrt na rad u cjelini.

Le marais potječe od politologa Mauricea Duvergera koji je takvu vlast okarakterizirao kao onu u
kojoj postoji suradnja između umjereno lijevih i umjereno desnih opcija protiv ekstremno desnih
i ultraljevičarskih stranaka. Prema njegovoj analizi, u Francuskoj su centrističke vlade
prevladavale od 1789. do 1958. godine. Autor članka svojom analizom koja se temelji na
Duvergerovoj teoriji zaključuje da se to promijenilo u razdoblju 1958.-2017. Većina vlada u tom
razdoblju bila je lijeva ili desna. To znači da je postojala suradnja umjerenih i radikalnih opcija
protiv drugih umjerenih i radikalnih opcija (lijevo-desno). Dakle, u tom razdoblju francuski
stranački sustav bio je bipolaran. Dolaskom na vlast Macrona, francuski stranački sustav prestao
je biti bipolaran. Sam Macron i njegova stranka LREM sebe karakteriziraju kao centrističke opcije
koje prikupljaju potporu kako od umjereno lijevih tako i umjereno desnih. Kada se glasalo o
povjerenju vladi, sve umjereno desne i umjereno lijeve stranke glasale su za vladu ili su bile
suzdržane. S druge strane, radikalne lijeve i desne stranke bile su protiv. Dakle, možemo zaključiti
da desni i lijevi centar surađuje protiv svojih radikalnih frakcija. Nadalje, postoji stroga odvojenost
radikalnih i umjerenih lijevih i desnih opcija u principima i vrijednostima. Također, francuska
vlada sastoji se od različitih političara s desnog i lijevog centra.

Unatoč ovoj promjeni te dolasku centrističke vlade i predsjednika na vlast u Francuskoj jako je
teško odrediti hoće li se nastaviti ovakva struktura stranačkog sustava. Ipak, Elgie navodi dvije
interpretacije po kojima je vrlo vjerojatno njeno održavanje. Tu je tripartitna interpretacija u kojoj
bi se odvajala radikalno lijeva, antisistemska te radikalno desna opcija. Treći pol činio bi upravo
LREM koji bi se identificirao kao stranka umjereno lijevih i umjereno desnih opcija, a koja bi bila
usmjerena protiv lijevih stranaka koje su antisistemske te protiv vrijednosti radikalno desnih. U

1
takvom sustavu vrlo velika je vjerojatnost da će vlast pripasti centrističkim opcijama. Postoji i
druga interpretacija koja navodi četiri pola. To su radikalno lijeva opcija, umjerena lijeva opcija,
radikalno desna opcija i umjerena desna opcija. Dakle, umjerene opcije bi se međusobno natjecale,
ali i surađivale protiv radikalnih stranaka. U objema pretpostavkama vrlo je velika vjerojatnost da
će centrističke opcije nastaviti osvajati vlast.

Dakle, podnesak nastoji pokazati kako je Macronova pobjeda 2017. označila kraj bipolarnog
stranačkog sustava u Francuskoj te zašto je vjerojatno da će i buduće vlasti biti centrističke.

Elgie, Robert (2018) The Election of Emmanuel Macron and the New French Party System: a
Return to the éternel marais? Modern & Contemporary France 26(1): 15-29.