You are on page 1of 2

Anamaria Pejković

Podnesak 2

U podnesku se daje osvrt na dva teksta koji se bave temom duga, njegova shvaćanja te
rješavanja istoga. Oba teksta naglašavaju koliko je uobičajeno shvaćanje duga pogrešno te koliko
to utječe na financijski sustav. U prvom dijelu podneska kratko ću prikazati glavnu
argumentaciju pročitanih tekstova, a u drugom ću dati vlastitu analizu.

Knjiga Dug: prvih 5000 godina analizira kako je nastao pojam duga te naše pozitivne i negativne
konotacije na taj pojam. Ono što je motiviralo autora da napiše knjigu je izjava njegove
sugovornice da su „oni pozajmili novac, a dug se mora vratiti“ (Graeber, 2013: 9). Autor
naglašava upravo tu moralnu perspektivu oko pojma duga. Daje se primjer siromašnih afričkih
država od kojih je MMF zatražio da režu potrošnju te vraćaju dug iako je to značilo ukidanje
zdravstvene pomoći oboljelima od raznih bolesti. Upravo su banke davale kredite tim državama
iako su znale da će korumpirane elite uzeti novac, a dugove će utjerivati običnom stanovništvu.
Globalni financijski sistem je omogućavao takvo djelovanje. Najvažnije pitanje koje autor
postavlja jest: dokle trebamo ići kad se radi o vraćanju duga? Nadalje, u svojoj knjizi Povijest
rezanja potrošnje Blyth upozorava na negativne posljedice politika štednje. Upravo to se
dogodilo nakon krize 2008. godine. Autor tvrdi da je takva politika dovela do još većeg
propadanja ekonomija zemalja koje su je koristile. Prvo, takve politike služe samo spašavanju
banaka koje su prevelike da propadnu. Njihova dugovanja su i stvorila krizu 2008. godine, a ne
države, što je uobičajeno mišljenje. Kada je nastao financijski šok, tražile su da ih države spase,
a njihova dugovanja prelila su se preko leđa običnih ljudi. Nadalje, sve države počele su štedjeti
što je proizvelo rezultat gori za sve. Jer, „da bi netko štedio, drugi mora trošiti“ (Blythe, 2015:
29). Još jedna posljedica takve politike je deflacija (Blythe, 2015; Graeber, 2013).

Ipak, ni nakon krize 2008. godine ništa se nije promijenilo. Sustav je ostao jednak, MMF i dalje
provodi jednaku politiku, banke se zadužuju kako bi profitirale, a države su tu da ih spase ako
dođe do financijskog šoka. Autor posebno naglašava da je veliki problem za europsku krizu bio
nedostatak mehanizama monetarne politike unutar EU-a. Zbog zajedničke valute, zemlje nisu
mogle devalvirati svoje valute. Troškovi krize tada su se prelile na sve članice. Ipak, Blyth ne

1
pokušava zanemariti problem duga ističući primjer SAD-a. Međutim krivi su načini njegovog
shvaćanja te rješavanja. Naplaćivanje duga većinom ide na leđa onih najsiromašnijih te stvara
velike nejednakosti. Na primjer, danas u SAD-u 400 najbogatijih Amerikanaca ima imovinu
vrjedniju od donjih 150 milijuna stanovnika (Blyhe, 2015).

Oba teksta upozoravaju na dubok problem same strukture financijskog sustava. Određena
mišljenja te obrasci ponašanja toliko duboko su ukorijenjeni u djelovanje na tržištu da ih je
nemoguće promijeniti. Čak ni zadnja kriza nije opametila glavne aktere da promjene svoje
politike. Štoviše, struktura je i ojačala, a postavlja se pitanje posljedica još jednog financijskog
šoka. Dakako, veliku igru tu igraju i interesi važnih igrača. Visokopozicionirani dužnosnici i
bankari žele očuvanje ovakvog sustava pod svaku cijenu kako bi sačuvali vlastitu imovinu te
pozicije. Zbog toga se i događa da MMF utjeruje dugove od afričkih zemalja, a da one nemaju ni
za osnovne potrebe stanovništva. Glavno je da velike banke i države zadržavaju svoju moć bez
obzira tko će platiti cijenu. Nadalje, tema moralnosti vraćanja duga može se povezati sa
situacijom u Hrvatskoj oko Agrokora. Ta tvrtka godinama je rasla zahvaljujući dobrim vezama ss
politikom. Tvrtka se bogatila, zaduživala, a obitelj Todorić na čelu uživala je u blagodatima
bogatstva. Ipak, kada su dugovi doveli do nesolventnosti same tvrtke, država je morala priskočiti
u pomoć. Danas jednake strukture koje su štitile dugove Agrokora pozivaju na štednju te rezanje
troškova. Dok će oni koji su stvarali dug mirno šetati ulicama gradova, upravo su obični ljudi ti
koji će platiti njihove dugove.

Blythe, Mark (2015) Politika rezanja potrošnje. Zagreb: Sindikat znanosti.

Graeber, David (2013) Dug: prvih 5000 godina. Zagreb: Fraktura.

You might also like