VLADIMIR MEGRE

ZVONKI CEDAR RUSKI

OBREDI LJUBAVI
Vladimir Megre Obredi ljubavi

Naslov izvornika:
<<3UHJlU4U( Kei)p~ Poccuu. 06pRiJ~ AKJ66~ ...nUIIII

Copyright © Vladimir Megre, 2006.

Copyright za hrvatski jezik: Udruga "Amrita", 2007.
Sva prava pridržana. Sadržaj ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem UUBAV - KOZMIČKA BIT
obliku bez prethodne dozvole nositelja autorskih prava, osim u kraćim izvacima zbog
citiranja ili kritike.
Izdavač: Udruga 'Amrita", Barčićeva 9, 51
Čovjek se nekako neočekivano pojavio na cesti. Stajao je posred
www.anastazija.hr
kolnika leđima okrenut prema džipu što mu je dolazio ususret.
amrita@hi.t-com.hr
Ugledavši neobičnoga sjedokosoga čovjeka, odmah sam zakočio ne bih
Prijevod: Andreja Varoščić·Austin li ga obišao.
Lektor: Karol Visinko Kad sam mu se približio na samo desetak metara, starac se
Korektor: Andreja Varoščić-Austin
polako okrenuo prema meni, a ja sam spontano zakočio.
,, Na cesti ispred mene je stajao Anastazijin djed. Odmah sam ga
Grafička priprema: Vladimir Šijan
prepoznao. Njegova prosijeda kosa i brada su odudarale od neobično
Ovitak: Goran Božić ! 1 /?2{ l GI , ( -3 sjajnih očiju, što su odavale izgled m ladića. Zbog takvoga se nesklada

I~
Tisak: LAMBERT, Rijeka starac odmah izdvajao među mnogobrojnim starijim ljudima. Dobro
Naklada: 2000
V 59494 mi je bio poznat i njegov nesvakidašnji dugi sivi ogrtač neutralnoga
kroja. Ugledavši ga, ipak nisam mogao vjerovati svojim očima. Kako
se taj starac iz sibirske tajge mogao naći tu, u središtu Rusije, posred
CIP - Katalogizacija u publikaciji
ceste na putu od grada Vladimira u grad Suzdalj? Kako? Čime se pre-
Sveuči l išna knjižnica, Rijeka
UDK 821.161.1-3 1=163.42
vezao? Kako se sibirski pustinjak može s lakoćom snalaziti u našim
uobičajeno složenim prometnim uvjetima? On ni nema nikakvih
MEGRE, Vladimir
dokumenata.
Zvonki cedar ruski. Obredi ljubavi; 2. dicV
Vladimir Megre; prevela s ruskoga Do novca je starac mogao sigurno doći poput njegove unuke
Andreja VarQŠčić· Austin. - Rijeka: Udruga Anastazije prodajom suhih gljiva, cedrovih oraščića. Ali bez dokume-
"Amrita", 2008. - 192 str.: 20 cm. nata?
ISBN 978·953-99304-1-5 (cjelina) U nas, jasno, mnogi beskućnici nemaju dokumente, a policija tu
Knj. 8; 2. dio: Obredi ljubavi. - 2008. ne može ništa učiniti. Premda Anastazijin djed baš i nije jako podsjećao
Prijevod djela: 3aeHllll(l1e KeJlPbI poccmt.. O6pIun.J JIKJ6eii. na beskućnika.
ISBN 978-953-99304·9· 1 Starac je, dakako, imao poderanu odjeću, no ona je uvijek bila
čista. Izgledao je dosta njegovano, a i lice mu je bilo vedro, prekriveno
111216004
blagim rumenilom.
ISBN 978-953-99304-9-1 Sjedio sam kao skamenjen za volanom džipa. Starac mi je sam
prišao pa sam mu otvorio vrata.
5
Vladimir Megre
- Dobar dan, Vladimire? IdeJ li u Suzdalj? HoćeJ li me povesti? -
upitao me starac kao iz vedra neba.
- Hoću. svakako. Sjednite. Kako ste se tu našli? Kako ste tu došli
iz tajge?
- Nije bitno kako nego zašto sam tu došao.
- Onda zašto?
- Zato da bih te poveo na izlet i pokazao ti pravu povijest Rusije i
zato da ne budeJ više uvrijeden. Tako je rekla unuka Anastazija. Rekla
mi je da sam ja kriv što si se uvrijedio. Pa sam i tu da pođemo na izlet.
Nisi li zato htio poći u Suzda\j?
- Da, želio bih posjetiti muzej. Bio sam doista uvrijeden, ali je to
prošlo.
Neko smo se vrijeme šutke vozili. Prisjetio sam se kako sam se u
tajgi hladno razišao s Anastazijinim djedom. Nismo se ča k ni oprostili.
Ew što se dogodilo.
Anastazijin mi je djed predložio osnovati stranku i nazvati je
StranJra naslijeđa.
Razni su ljudi zapravo već i ranije predlagali osnivanje stranke
prema Anastazijinim idejama. Mnogi su smatrali da je stranka
potrebna da bi se ljudima olakšalo dobivanje zemlje za podizanje
imanja na rodnoj zemlji i očuvala ih od mogućih raznoraznih nasrtaja
činovnika, budući da se tim pitanjima, nažalost, ne bavi niti jedna od
postojećih stranaka.
Uzimajući u obzir č injenicu da su se neke sile suprotstavljale
Anastazijinim idejama i na sve moguće načine poku!avaie diskredi-
tirati same ideje i one koji su ih prihvatili dušom, pa tako i mene i
Anastaziju, ljudi su dolazili s prijedlozima o osnivanju stranke, s tim
da se u Statutu stranke, pod točkom ~Ciljevi i zadaci", naglasak nije
stavljao na stvaranje povoljnih uvjeta za podizanje imanja na rodnoj
zemlji. Predlagalo se zapravo da se ne spominju Anastazijine ideje i
knjige iz ciklusa Zvonki cedar ruski.
Uvjeravali su me da se stranka neće moći upisati pod drukčijim
uvjetima. Tako sam i od lučio posavjetovati se s Anastazijinim djedom
u vezi s tim pitanjem, kao i u vezi s pitanjem ustroja. najvažnijih
ciljeva i zadataka stranke. Mislio sam da djed, koji tako dobro poznaje
6 7
Obredi ljubavi
postupke svećenika, koji su uvijek stvarali najrazličitije društvene tv0-
revine, religije, koje postoje ne samo jedno tisuć ljeće, sigurno poznaje
i tajna organizacijska načel a, zahvaljujući kojima su se takve tvorevine
toliko održale.
Djed uz to nije najniži svećenik. Moždajejači i od onih koji danas
vladaju svijetom. Ako je tomu tako, onda bi mu trebala biti poznata
načela na temelju kojih je stvorena svećenićka organizacija, koja se
pokazala ustrajnijom od mnogih religija.
Svećenićka organizacija je zapravo bila i još uvijek jest nadre\igi-
ozna struktura, budući da su svećen i ci neposredno sudjelovali u stva-
ranju pojedinih religija i svjetskih struktura. To je vidljivo iz povijesti
drevnoga Egipta i drugih zemalja.
Uzimajući sve to u obzir, Anastazijin bi djed mogao postaviti
neka od načela Stranke naslijeđa i učiniti ju jednom od najmoćnijih , a
možda i najmoćnijom organizacijom.
Iskreno sam htio čuti njegove savjete pa sam mu se stoga odlučio
obratiti u trenutku kad mi se učinilo da nije bio prepušten svojim
razmišljanjima:
- Evo, progoyorili ste o stranci. Čitatelji o tome ve( odavno raz-
govaraju. Ne bi li se stranka registrirala bez problema, neki predlažu
ne spominjati je u Statutu zajedno s Anastazijom, njezinim idejama i
knjigama.
Prosijedi je starac stajao šutke preda mnom, poduprijevši se na
očev štap-žezlo. Nije samo šutio nego me pažljivo promatrao kao da
me prvi put vidi. Nije izgledao dobronamjerno, prije bi se moglo reći
da me kritički promatrao.
Nakon što je progovorio nakon poduže stanke, u glasu sam mu
mogao osjetiti prizvuk omalovažavanja:
- Registracija, kažeJ. Do!ao si, dakle, po savjet Iznevjeriti ili ne
iznevjeriti?
• Zbog čega spominjete nevjeru? Došao sam po savjet što učiniti
ne bi li se stranka registrirala bez problema
- Ali registracija nije sama sebi svrha, pa i stranka isto tako. Kažeš
bez ideja i bez spomena o tome. pa kako će onda čitatelji znati da je
to njihova Stranka naslijeđa? Da to nije stranka merkantilnih izdajica?
Vladimir Megre
Predloženo ti je osnovati nešto što nema smisla. bez temelja, ideje.
simbola, uz pomoć kojih je već predodređeno trajno vodstvo. Ati si me
došao pitati trebaš li postupiti po savjetu koji su ti dali. Zar nisi mogao
sam razrijditi najobičniju podvalu?
Bilo mi je jasno da sam se zatekao u pomalo glupoj situaciji.
Pokušao sam se nekako izvuć i pa sam postavio drugo pitanje:
- Htio sam zapravo doznati što biste mi savjetovali II vezi s
načel ima i ustrojem stranke, njezinih ideja i zadataka.
To što sam Čuo me posve izbacilo iz ravnoteže. Činilo mi se da
starac ne samo što nije odgovarao na moja pitanja nego mi se obraćao
svisoka i ismijavao me. Najprije me s čuđenjem pogledao. progovorivši
uzbuđeno "hm~, a zatim se okrenuo. Štoviše. udaljio se od mene, da bi
mi se ipak okrenuo i progovorio:
- Vladimire, zar ne razumiješ da se u tebi samome. jednako
tako i u svima koji s tobom žele graditi strukturu, trebaju pojaviti svi
odgovori na vaša pitanja. Ja te, jasno, mogu navesti na odgovor. Sutra
će to biti netko drugi, prekosutra treći, i vi nećete djelovati nego ćete
samo slušati što vam drugi govore. Podete li desno, pa lijevo, pa zatim
naprijed, ponovno ćete se vratiti natrag ili ćete se zbog tuposti uma
nehajno vrtjeti u krugu.
Eto, upravo sam se zbog toga izraza "tupost uma" veoma
uvrijedio. Nakon prvoga susreta s Anastazijom, i evo već ne jednu
godinu, naprežem taj svoj um i danju i noću prije nego što ću usnuti.
Možda se on pregrijava od stalne napetosti. Napisao sam osam knjiga.
Razmišljao sam i sam o tome što sam napisao. Katkada sam i nekoliko
puta provjeravao je li vjeran smisao pojedinih riječi. Starac bi to vjero-
jatno trebao sve dobro znati.
Još sam se više uvrijedio, no ipak sam se suzdržao i pojasnio:
- Ispada da svi naprežu misli, razmišljaju i stvaraju različite orga-
nizacije: komunističke, demokratske, stranke centra. No kao što je
jedan čovjek rekao: "Kakvu god stranku osnovali, svejedno u rezultatu
imamo uvijek CK KPSSI.~
- Dobro si rekao. Evo. upravo ti i kažem da se zbog tuposti uma
vrtite u krugu.
- Kakve tu ima veze tupost uma? Možda jednostavno nemam
podataka?
1CK KPSS - Nekadašnji Centralni komitet Komunističke partije Sovjetskoga saveza.
(Napomena prevoditeljict)
8 9
Obredi ljubavi
- Dakle. nemaš podataka i došao si k meni po njih? Možeš li se
sam dosjetiti svojim otupjelim umom?
Još sam se više uvrijedio, no odgovorio sam suzdržavši
uzbu đenj e:
- pa pokušat ću, napregnut ću mozak.
- Onda slušaj! Ustroj stranke treba biti sličan Novgorodskome vijeću I
u njegovome ranome razdoblju. Više ćete kasnije shvatiti.
Takav me odgovor čak i razljutio. Starac je dobro znao da nigdje
nije bilo povijesnih dokumenata o pretkršćanskoj Rusiji. Štoviše, oni
su uništeni. Uz to, nitko nikada neće ni moći reći kako je radilo to
Novgorodsko vijeće, pogotovo u svome ranome razdoblju. Znači da me
djed ismijao. Ali zašto? Što sam to učinio da bi me evo, tako ismijao? ...
Želio sam mu se obratiti mirnijim tonom iz poštoVanja prema njegovoj
dobi, pa sam rekao:
- Oprostite što sam Vas uznemirio. Vjerojatno ste imali neki
važniji posao. Idem.
Okrenuo sam se da ću poći, a djed mi je na to rekao:
- Cilj odnosno zadaća Stranke naslijeđa treba biti stvaranje uvjeta
da bi obitelji povratile energiju Ljubavi. Treba vratiti obrede i blagdane,
koji će pomoći pronaći svoju drugu polovicu.
- Što? - okrenuo sam se ponovno prema starcu. - Ljubav? Obitelji?
Shvaćam da ne želite razgovarati sa mnom o onome što je važno. Ali
7.aštO me ismijavate?
- Vladimire, ne ismijavam te. Ti si taj koji ne možeš shvatiti, i ne
naučiš li sam razmišljati, trebat će ti godine da bi mogao razumjeti.
- O kakvome razumijevanju pričate? Otprilike Vam je poznato da
sve stranke u svijetu u svome ustavu navode ciljeve i zadatke.
- Da, otprilike.
. Onda recite, ako znate. Recite.
. ove stranke uvjeravaju ljude da će tobože povećati blagostanje
svih i da će im donijeti više slobode.
- Upravo tako. Točnije, razvit će industriju, osigurati stanove i
spriječ iti inflaciju.
1vijeće ili narodna skup!tina u staroj Rusiji. (Napomena prevoditeljict:)
Vladimir Megre
- Potpuna besmislica - odgovorio je starac izrazivši sumnju.
- Besmislica? Da, bit će to besmislica unesem li na V~ savjet u
Statut stranke kao osnovnu zadaću točku: "Stranka će rješavati zadaću
kako da svatko pronade svoju polovicu."
- Dodaj još i da će stranka povratiti u narod način života i obrede,
zahvaljujući kojima će obitelji moći zauvijek sačuvati ljubav.
- Što Vam je? Što? .. Želite li da mi se narod smije? Takvim
se pitanjima, traženjem svakojakih polovica bave različita bračna
savjetovališta na komercijalnoj osnovi. Nema stranke s takvim cilje-
vima i zadacima nego se time bavi agencija za sklapanje braka. A
obiteljska ljubav je osobna stvar obitelji i nitko, nikakva stranka, nema
prava miješati se u obiteljske poslove. To nije stvar države.
. pa zar tvoju državu ne čine obitelji? Zar obitelj nije osnovica
svake države?
- Jest, jest. Država upravo i treba povećati blagostanje obitelji i
pojedinih gradana.
- Znači li to da ćete mnogim obiteljima povećavši blagostanje
povratiti ljubav?
- Ne znam. No smatra se da se svaka država treba brinuti o bla-
gostanju svojih gradana.
- Vladimire, razmisli o smislu riječi blagostanje. Razmisli u miru
o njezinu smislu. Izgovorit ću riječ nešto drukčije: blago stanje, ili
stanje blagosti. Razmisli i shvati da jedino ljubav može uzdići čovjeka
do višega stupnja blagosti. To ne može ni novac, ni dvorci, nego jedino
stanje ljubavi, koje je čovjeku podario Stvoritelj.
Ljubav jest kozmička bit. Ljubav je živuća, misleća i vlada
visokom sposobnoŠĆu umnoga spoznavanja. Ona je moćna, i Bog se
njome nije uzalud zanosio. Bog je obdario čovjeka veličanstvenom
energijom Ljubavi. Treba pokušati shvatiti LjubaV. U tome se ne tre-
bamo ustezati i trebamo joj pridati značaj razmatrajući je s razine
države. Štoviše, i država, u kojoj će mnoge obitelji rađati djecu u
ljubavi i stvarati prostranstvo ljubavi, neće patiti od posljedica inflacije
i kriminala. Takva se država neće trebati boriti protiv poroka, jer će
oni u potpunosti nestati. Neće se više čuti nikakvi proroci, koji olako
prorokuju, i koji zbog nepromišljenosti ili neznanja nisu spominjali
10
Obredi ljubavi
što je bitno. što uostalom i nije važno, no koji su ljude skretali od
t tl )()
4111<.ga što je bitno odvajajući ih od ljubavi. Svećenici su to znali i stoga
su popuštali prorocima.
Čovjek se oduvijek služio obredima da bi podržao sam život i
i'"ldobio ljubav. Nije važno je li na obrede ukazao Stvoritelj ili su oni
uzdignuti na viši stupanj zahvaljujući narodnoj mudrosti. Obredi su
lloista uvijek donosili dobro i pomagali su mladima steć i vječnu ljubav i
radost života. Niti jedan obred nije bio rezultat okultnoga praznovjerja
kao što je to slučaj danas. On je predstavljao visoku školu i ispit koji se
polagao ispred cijeloga Svemira.
Anastazija ti je otkrila vedruski obred vjenčanja iz pradavnoga
doba. Naveo si ga samo u jednoj knjizi, no trebalo bi ga spomenuti u
svakoj knjizi. Niste ga još uspjeli dokraja sh~titi .
Obrati pažnju na to da ti je Anastazija ispričala i o drevnome
načinu pronalaženja voljene osobe. Niste ni to uspjeli dokraja shvatiti.
Unuka je rekla da ona izgleda nije stvorila dosta snažne slike. no ja bih
rekao da je za. to kriva i tupost tvojega odnosno vašega uma.
Neka najbolji predstavnici znanosti pokušaju razabrati svaku riječ
ne bi li shvatili vedruski obred vjenčanja. Vjeruj mi, Vladimire, učine
li to. u njemu neće pronaći niti jedan okultni č in , niti č i n praznovjerja.
nego razuman i stvaran č in . u kojemu će se ogledati djelo ljubavi.
U njegovu ćeš svjetlu prepoznati današnje blagdane kao apsurdne,
okultne i praznovjerne. Trebaš znati da Anastazija puno više zna nego
Mo ti kaže. Njezine postupke i njihovu !ogičnost ne mogu ni svećenici
odmah shvatiti, da bi se potom čud ili onome što je unuka stvorila.
Obrati se Anastaziji pitanjem, što će joj pružiti poticaj da ti odgo-
vori. Upitaj je kakav su obred imali Vedrusi u vrijeme rodenja djeteta.
Anastazija ti o tome neće ništa reći . Ona smatra da treba govoriti
sa mo O onome što te zanima. Ali ti ne znaš kakva je veličanstvena sto-
ljetna mudrost skrivena u drevnim obredima. Oni su djelo kozmičkih
svjetova.
Prezir zaslužuje onaj narod koji je zaboravio stoljetnu mudrost
svojih praroditelja. Pritom nije važno je li tu mudrost svatk.o ponaosob
7.aboravio ili je to bilo pod utjecajem svećeni ka koji su ovladali
okultnom znanoŠĆu.
11
Vladimir Negre
Obrati se unuci pitanjem, što će joj pružiti poticaj da ti odgovori.
Neka ti i stranka JXlmogne da bi se ostvarilo djelo ljubavi. Kad to
ostvariš, bit ćeš mi više zanimljiv. Zasada ti još uvijek puno treba da bi
shvatio ono što je tako razvidno. Ne zamjeri starcu. Idi! Nema smisla
govoriti o onome o čemu mi nije ugodno govoriti i o čemu ne želim
ni misliti.
Starac se okrenuo pa JXllako pošao dalje. Bio sam JXlnižen i sam
u tajgi. Uvrijedio sam se još na samome početku razgovora pa nisam
mogao shvatiti sve što mi je starac rekao. Tek kasnije, nakon povratka
kući, u mislima sam se često vraćao na razgovor u tajgi. Razmišljao
sam o njemu i analizirao ga. Tako sam želio dokazati, možda ne toliko
Anastazijinome djedu koliko samome sebi, da mi um nije posve otupio.
Želio sam u sebi samome naći potvrdu da bih mogao opovrći odnosno
potvrditi ono što je djed rekao.
Starac je rekao da društvo neće izbjeći čitav niz društvenih
potresa sve dok ne počne svatko sam razmišljati o biti života i prestane
slušati ono što mu se govori. Dok se to ne ostvari, čovjek neće biti
sretan. Č ini se da je tomu tako.
Starac je još govorio i o postojanju nekakvoga Božjega programa.
Što je to? Koliko je život današnjega čovjeka u skladu s tim prog-
ramom?
12
Obredi ljubavi
JE LI NAŠ ŽIVOT U SKLADU S
BOŽANSKIM PROGRAMOM
Čovjek se rodio u operacijskoj dvorani na drugome katu rodilišta.
1.iječnici su bili začudeni da se dijete rodilo potpuno zdravo.
Proletjeli su u trenu dani i mjeseci i dijete je krenulo u djeČji vrtić,
Skolu i na fakultet. ~Mudri ~ su odgajatelji, pedagozi i profesori usadili u
njega odredeni životni program.
Čovjek je odlučio da je u životu najvažnije imati puno novca,
L1hva ljujući kojemu će se moći dobro hraniti, imati stan, auto i odjeću.
ČOVjek se tako potrudio i puno je radio, katkada i u dvjema smjenama.
Godine su, medutim, brzo prošle, i kad je čovjek stigao do miro-
vine, mogao je zaraditi toliko da je sebi mogao kupiti dvosoban stan i
slari auto.
ČOVjek se još prije mirovine zaljubio i oženio, zatim se razveo pa još
jL-unom oženio. prw. mu je žena rodila dijete, koje je poslije razvoda ostalo
s majkom. Dijete od druge žene otišlo je daleko na sjever i rove ga jednom,
d\r<lput godišnje. Godine su u trenu prošle i čovjek je brzo ostario. Razbolio
sc i umro. Takva je tužna sudbina većine ljudi na Zemlji.
Manjina je onih koji uspiju postati poznatim umjetnicima,
političarima, predsjednicima i milijunerima. Smatra se da ti ljudi
imaju sretniji život, no to je samo varka. Oni imaju jednako puno
briga kao i drugi i gotovo isti kraj: starost, bolest i smrt. Zar je prema
Bot.anskome programu čovjeku doista odredena takva sudbina na
Zemlji? Ne, nije!
Stvoritelj nije mogao odrediti za svoju djecu takvu okrutnu i
tA.losnu sudbinu. To je samo ljudsko društvo pod utjecajem odredenih
si l•• zanemarilo Božanski program i krenulo putem samouništenja i
mučenja samoga sebe.
13
Vladimir Megre
Netko će posumnjati u postojanje Božanskoga programa prema
kojemu čovjek živi, jer o njemu ne govore ni znanstvenici, ni političari.
Religije će tumačiti Božju zamisao, no to će uvijek ipak č in iti
putem posrednika i često na razl i čite načine. Religije se slažu jedino u
tome da Bog postoji.
filozofi i mnogi znanstvenici vjeruju u postojanje višega entiteta,
koji vlada višim razumom i moći spoznavanja i koji je stvorio vidljivi
svijet i život na Zemlji. U to se ne može ne vjerovati. Sve što postoji
u našemu svijetu je isuviše l ogično povezano jedno s drugim. Kad je
tomu tako, znači da je entitet koji vlada visokim razumom, mogao
stvarati isk ljučivo sa smi~om i isključivo ono što je 0ečn0, određujući
tako sretnu budućnost za sve, ponajprije za svoga voljenoga čovjeka,
koji Mu je nalik. Drugim riječima, čovje ku je na Zemlji dan odredeni
nač i n ži\lOta, koji mu daje mogućnost spoznati samoga sebe i spoznati
Svemir. Takvim načinom života čovjek može steći spoznaju i nastaviti
izvršavati Božanski program, nadopunjujući ga svojim prelijepim
tvorevinama. Bog želi od čovjeka, svoga sina, zajedništvo u stvaranju i
radost koja će u svima izazvati promišljanje o stvaranju. l
Nesumnjivo je da Božanski program postoji, i s njim se mogu
upoznati ne samo odabrani pojedinci nego i svatko tko to želi.
Božanski program nije izložen slovima ili hijeroglifima na listovima
papirusa nego živim znakovima svojstvenima samome Bogu, znako-
vima Prirode, koju je On stvorio.
Ljudi su u staroj Rusiji zahva ljujući svome razumu i intelektu-
alnim sposobnostimajoš mogli čitati tu veliku Božansku knjigu. Većini
je današnjih ljudi od milijarde takvih slovnih znakova poznato samo
njih nekoliko, što znači da će mo trebati ponovno početi proučavati
Božansku abecedu.
Knjiga koju sada pišem nema religioznu tematiku. Ona ne
predstavlja ni pokušaj filozofiranja. ova knjiga predstavlja poziv na
istraživanje i spoznavanje Božanskoga programa.
Nemam namjere nikoga poučavati niti bilo što propagirati. Želio
bih samo upoznati svoje č itatelje s obavijestima o kulturi naših praro-
1Vidi: 'Zvonki cedar ruski" N; 'Stvaranje', str. ll.
14
Obredi ljubavi
diIelja, put~m obreda mudracal, a kojima je bila namjera čU\lati ljubav
11 obitelji.Zelio bih također pozvati sve da isprave odnosno potvrde
zak ljučke do kojih su došli.
Tekst koji pišem odlučio sam objaviti potaknut iskazima i
logičkim zaključcima pustinjaka iz tajge, ponajprije Anastazije.
Tekst je trebalo objaviti da bi se obavijesti koje se u njemu iznose
osjetilo putem vlastitih osjećaja i da bi se zajedničkim naporima
počelo dje!O\Iati u skladu s logikom životnih događaja, u nadi da će naš
naraštaj početi razmišljati i ubrzati stvaranje nove civilizacije za sebe
i svoju djecu.
Anastazija je apstraktno izložila možda samo prvu točku prog_
rama razvoja čovječanstva, koja se odnosi na sljedeće: -Ljudsko
društvo treba razmotriti Božanski program. Pritom se treba služiti
materijalom koji je predstavio Bog i treba pretvoriti planet uprelijepu
rajsku oazu. Potrebno je stvoriti harmonično društvo, u kojemu će sva
živa bića živjeti u skladu. Kad čovjek dostigne takvu razinu življenja, u
njemu će se otvoriti sposobnosti, zahvaljujući kOjima će stvarati život
na drugim planetima i u drugim galaktikama.H
Imajuć i u vidu tako veliča nstvenu koncepciju, Anastazija je
ponajprije predložila stvoriti imanja na rodnoj zemlji.
Krenimo i mi s istraživanjem općepoznatih i naizgled jednos-
tavnih problema!
1II z~nIll čarobnjaka, maga. vrača, gataoca (u starih Slavena). (Napomena
prevodItelJIce)
15
V/adimi, Negre
ZAŠTO LJUBAV DOLAZI I PROLAZI
Ah, koliko je samo mnogo stihova i filozofskih rasprava posvećeno
tome osjećaju! Teško je naći književno djelo u kojemu se u ovoj ili onoj
mjeri ne razmatra ova tema. Gotovo sve religije govore o ljubavi. Smatra
se da je taj veliki osjećaj čovjeku podario Bog. lako stvarnost današnjega
društva pokazuje da je uz osjetaj ljubavi vezano najviše sadističkih
pojava.
Pogledajmo istini u oči. Statistika potvrduje da se šezdeset do
sedamdeset posto brakova raspada. Raspadu će prethoditi godine koje su
besmisleno proživjeli nekadašnji zaljubljeni partneri. Katkada će se oni
vrijeđati, a godine zajedničkoga življenja će pratiti tučnjave i skandali.
Dešava se da nestaje prvobitni prelijepi i nadahnjujući osjećaj , a
zatim slijede godine srdžbe, vrijeđanja, mržnje, i kao rezultat svega -
nesretna djeca.
To je tužna posljedica današnje ljubavi. f.10žemo li takvu poslje-
dicu smatrati Božjim darom? Nipošto!
Možda se upravo mi udaljujemo od određe noga načina života,
svojstvenoga čovjeku, nakon čega nestaje i ljubav, dajući nam tako
znak riječ im a: M Ne mogu živjeti u takvim uvjetima. Vaš me način
života ubija. I vi sami umirete.-
Vraćajuć i se u misl ima razgovoru u tajgi. prisjetio sam se kako je
prosijedi pustinjak neobično govorio o ljubavi: "Ljubav - to je kozmi čka
energija veliča n stvene snage. Ona je spontana. Ona ima svoje misli i
osjećaje. Ljubav - to je živo, samodostatno biće. Ljubav je živo bi će.
Ljubav je voljom Boga poslana na Zemlju. Ona je spremna daro-
vati svoju ve l ičanstvenu energiju svakome čovjeku na Zemlji i učiniti
da njegov život protekne u vječnoj ljubavi.
Ljubav dolazi svakome i želi ispričali jezikom osjećaja o
Božanskome programu. Ne odgovori li joj čovjek , ona će morati otići
ne svojom voljom nego voljom čovje ka."
16
Obredi Ijuba~'i
Ljubav! Ljubav je tajanstveni osjetaj, i premda ju je morao osjetiti
watko tko živi na Zemlji, ona je ipak neistražena.
Ljubavna će se tema provlačit i kroz većinu proznih i poetskih
rJJela i u većini umjetničkih žanrova. S druge će strane, sve što će
II njima biti predstavljeno, samo potvrditi činj eni cu da postoji takva
pojava kao što je ljubav. i u najboljem će slu čaju opisati njezina vanjska
oč itovanja i različite postupke u ponašanju raznih ljudi, u kojima će se
pojaviti taj osjećaj.
Je li doista tako neophodno istražiti svima poznati osjećaj ljubavi?
Neobična obavijest, pristigla iz sibirske tajge, za koju se još
nije nikada č u lo, potvrđuje da je istraživanje krajnje neophodno.
Neophodno je naučiti razumijevati ljubav.
Mislim da će jedan od najvjernijih odgovora na pitanje zašto
ljubav prolazi biti najjednostavniji odgovor: ona prolazi jer nije naišla
na razumijevanje.
U prošlosti su ljudi ipak razumijevali ljubav.
Prosudite sami: prije više od deset tisuća godina, Vedrusi su vladal i
znanjem, zahvaljujući kojemu su usavršavali radnje kojima se ljubav
ne samo učvršćivala nego i postajala vječnom. Jedna je od tih radnji
starovedski obred vjenčanja. Nakon što sam o njemu napisao u jednoj
od mojih knjiga, mnogi su znanstvenici istraživači sve više prihvaćali
tvrdnje da spomenutim obredom osjećaj koji se prvobitno rasplamsao
može postati vječan. Uspoređujući ovaj obred s obredima raznih naroda
u prošlosti i sadašnjosti, sve sam više dolazio do zaključka da starovedski
obred vjenčanja, proizišao iz narodne mudrosti, predstavlja racionalan
č in, te da može pomoći i mnogim današnjim parovima steći vječnu
ljubav. No pcxtimo redom i od onoga što je najbitnije.
Treba li potražiti svoju polovicu
U narodu se govori o postojanju naše druge polovice. Pokušajmo
odrediti što je to naša druga polovica. Mislim da mnogi mogu prihvatiti
da bi se to odnosilo na čovjeka, muškarca ili ženu, bliskima duhom i
pogledom na život, s kOjima nam je ugodno u razgovoru i koji nas privlače,
17
Vladimir Negre
u tom smislu i vanjštinom, i koji nam mogu pružili nadahnuce ljubavi.
Trebamo li tražiti svoju polovicu ili nam ona treba sama dOCi
voljom sudbine?
Iz stoljetnoga iskustva čovječanstva. vidimo da je neophodna
smi~1jena potraga. To potvrđuju mnogobrojne legende, koje pri čaju
o dobrim mladićima. koji su se uputili daleko u potragu 1.a svojom
zaručnicom.
Postoje stari obredi koji pomažu u najvažnijoj životnoj potrazi.
Postoje i najstariji obredi, koji nam pomažu u tome da
ne pogrijeŠimo u izboru. jer nam naša polovica može dOCi i od
nečastivoga.
Neke sam od tih obreda naveo i u prethodnim knjigama. Covoreci o
obredima. nisam ulazio u općepoznate radnje. nego sam uglavnom navodio
radnje, za koje se dosada još nije čulo. U ovoj ću knjizi ponovno opisati
obred vjenčanja i istodobno obred provjere ispravnoga izbora i rasvijetlit ću
ga u drukčijemu kontekstu.
Dio će čitatelja pomisliti da bih mogao odmah predstaviti čudesn e
obrede, a ne razmi~ljati. No upravo je i potrebno razmišljati. Potrebno je
rasvijetliti današnju stvarnost i provesti analizu, inače neće biti moguće
dokučiti veliki smisao narodne mudrosti. Sve je u svijetu relativno, i stoga
je i potrebno usporedivati.
Evo pogledajmo. koje životne situacije danas mogu pripomoći, a
koje odmoći susretu s našom drugom polovicom.
Neobično je da u našemu suvremenome, rekli bismo informa-
cijskome dobu. ima sve manje situacija, koje mogu pomoći susretu s
našom drugom polovicom.
Dana~nji čovjek. koji živi u velikim, gusto naseljenim gradovima,
odijeljen je od drugih ljudi nevidljivom pregradom.
Čovjek. koji živi u modernome stanu u višekatnici, često i ne
poznaje susjede s istoga kata. Štoviše, i putnik u gradskome prijevozu,
često u tijesnome dodiru s drugim putnicima, misli samo o svojim
problemima. Niti ulični prolaznici ne misle jedni o drugima.
UAmerici, na primjer, nije poželjno promatrali ženu i ne skidati
s nje pogleda, jer se to može smatrati kao seksualna ponuda.
Sjedeći tako u stanu odnosno putujući u školu ili na posao,
18
Ub redi ljUbaVi
1! I .rlo. ll Ć ki
je nemoguće naći svoju polovicu.
lJzmimo da va~ posao zaht ijeva sklapanje mnogih kontakata,
N" primjer. radite kao blagajnik u veletrgovini. Niti jedan od kupaca
I h':CC razmišljati o poznanstvu S vama, prije će na vas gledati kao na
tl.rdopunu blagajni.
Mladi se parovi mogu susresti na fakultetu, gdje ima puno
mladih ljudi. premda to nije mjesto na kojemu se može nać i veći izbor.
Jer je to mjesto za učenje i ima ipak drugu namjenu,
Danas se najpogodnijim mjestima susreta smatraju barovi. restorani,
disko klubovi i ljetovališta. No iz takvih se pmmanstava. iz kojih će kasnije
uslijediti brak, u pravilu neće stvoriti sretan život, niti će biti ljubavi i
sklada. Prema statističkim se podacima takvi brakovi raspadaju u devedeset
slučajeva. Uzrok je tomu uglavnom u lažnoj slici. Što bi to bilo? Pogledajmo
sl)tdeci primjer.
Laž na slika
Prije nego što sam susreo Anastaziju, pošao sam na kružno puto-
vanje Sredozemnim morem. Za vrijeme če trnaestod nevnoga putovanja,
II blagovaonici sam sve vrijeme bio II društvu dviju djevojaka i mladića
s Projektnoga instituta u Novosibirsku. Djevojke su svaki dan dolazile
u restoran elegantno odjevene u nove haljine i zanimljivo počešljane,
Bilo je ugodno s njima razgovarati. Zvale su se Nadja i Valja. Bile su
uvijek srdačne i vesele. Jednom sam se našao u brodskoj kabini susjeda
iz restorana. Rekao sam mu:
- Nisu li ·Iijepe i ugodne djevojke za na~im stolom? Možda bismo
im se mogli udvarati?
OdgovoriOmi je:
- Nemam namjere udvarati se tim snuždenim djevojkama.
- Zašto snuždenim?
- Stoga jer radim s njima u istome Institutu i znam kakve su
zapravo.
- Kakve?
19
Vladimir Megre
- Ponajprije vole praviti skandal. Zapuštene su i lijene. Ovdje
se one trude izgledati dobre i pametne. Razvidno je da su pošle s
namjerom da si nadu bogatoga muža. Pogledaj kako samo koketiraju
s muškarcima iz armenske skupine.
Imao sam prilike uvjeriti se kako djevojke drukčije izgledaju na
poslu u Institutu, kad sam se nakon kružnoga putovanja potkraj dana
uputio u Institut ne bih li posjetio svoje poznanike.
Blago rečeno. djevojke doista nisu izgledale tako privlačne kao na
kružnome putovanju, a i nestaiaje njihova raspoloženost i dobroćudnost.
To znači da su na brodu pokazivale lažnu sliku.
f.1nogi muškarci i žene danas pokušavaju naći svoju drugu polo-
vicu uz pomoć izvanjske slike, koja ne odgovara stvarnoj slici. Možda
se ta kobna pojava i pojavila jer su zaboravljeni drugi nači ni. Na taj će
se način pokazali da su prevarena oba partnera.
f.1uškarac će darovati cvijeće i skupocjene poklone slici koja
mu se dopala. Predložit će joj čak i ruku i srce, ali će nakon ženidbe
najednom otkriti stvarnoga čovjeka, koji mu se nimalo ne sviđa i koji
ga razdražuje i u njemu budi čež nju za nestalom sli kom.
Žena će odjednom otkriti daje onaj koji se nedavno pokazao kao
dobar i pažljiv udvarač uopće ne voli i ne razumije. Zašto je do toga
došlo? Stoga jer je on nikada i nije volio. On je volio sliku.
Upadljiva se razlika izmedu umjetne slike i stvarnoga čovjeka
može veoma lijepo vidjeti na primjeru estradnih zvijezda, osobito ako
ste ih imali prilike vidjeti u njihovu svakodnevnome životu.
Do žalosne situacije jednako tako dolazi i kad žena nakon udaje
često počinje mijenjati svoju vanjštinu.
Kad se muškarac zaljubi u ženu, osobito na prvi pogled, teško je
reći što je u njemu upravo i pobudilo osjećaj ljubavi. Možda je to bila
njezina podignula kosa ili boja kose, a možda i oči. Smatra se da su na
osjećaj ljubavi utjecale sve izvanjske i unutarnje osobine. Mijenjajući svoju
vanjštinu, žena gubi onaj dopadljiv dio i na taj način slabi ljubav. Dešava
se to čak i onda kad potpuno promijeni haljinu, frizuru j šminku, kad
joj svi kažu kako je lijepa, privlačna. pa čak i ako to i odgovara stvarnosti.
Štoviše, muž se može oduševiti novim ženinim izgledom, no njegova će
ljubav s vremenom ipak znatno oslabiti ili posve nestati.
20
UlJrealljuooV/
Muškarac je vidio mnogo ljepotica, još i privlačniji h od njegove
žene, no on je zavolio upravo nju, upravo onakvu kakva je ranije izgle-
dala. No prijašnja je slika najednom nestala. Složit ćete se da muškarac
nakon što se zaljubi u novu sl iku, prestaje biti vjeran staroj slici. '
Zašto su ljudi u davnini veoma oprezno mijenjali svoju odjeću?
f\1ožda je to bilo zbog nedostatnoga izbora tkanine. Ali nije. Našla se i
svila. koju bi se dovozi la s kraja svijeta. Ljudi bi i sami tkali iz gruboga
ili nježnoga platna i nanosili crteže raznih boja i vezli ih.
Je li možda nedostajalo mašte ili sredstava? Bilo je i previše
mašte. Svaki je drugi čovjek bio izvrsnim umjetnikom imodelarom.
Dosta je samo pogledati stare kuće i vidjeti kako su sve one ukrašene
rezbarijom u drvetu.
Svaka je žena u u davnini znala lijepo vesti. Glede mogu ćnosti, ne
samo oni iz srednjega staleža nego i oni dosta imućni, nisu mijenjal i
haljine i različite frizure. Oni su se posve pažljivo odnosili prema prom-
jeni svoje vanjštine i nastojali su sačuvati svoj izgled.
U današnjemu se svijetu mode likovi mijenjaju kao u kaleido-
skopu, osobito ženski likovi.
Modnoj industriji naročito odgovara nagla smjena kolekcije.
Ljudi tako odbacuju još dobru odjeću i kupuju novu modernu odjeću,
nadajući se da će im ona donijeti nešto novo, nešto poput sreće. Ali do
toga ne dolazi. Pojavljuje se samo nova slika, koju je netko na umjetan
način stvorio. a koju sam čovjek n avlači na sebe pod utjecajem masovne
propagande.
U našoj stvarnosti danas nisam našao sređeni sustav mjera, koje
bi pomogle čovjeku pronaći životnoga suputnika ili suputnicu. To
više, dobio sam dojam da je suvremeni život i cjelokupni način života,
usmjeren na lo da nikada ne sretnemo našu polovicu. Netko od toga
možda ima koristi. Mnogima koji stvaraju novac prihvatljiv je čovjek
nezadovoljan životom, koji nema životnoga cilja i smisla. On je prihvat-
ljiv i onima na vlasti.
Na pitanje tražimo li mi svoju polovicu. mislim da treba odgo-
voriti da ne tražimo. ~1i ne umijemo tražiti, a niti nemamo uvjete da
bismo je tražili.
Pokušao sam pronaći zrno razuma u potrazi za svojim
21
Vladimir Megre
zaručnikom u obredima prošlih stoljeća. Navest ću nekoliko tipičnih
svadbenih obreda. Pogledajmo koliko su oni racionalni ili primitivni.
Usput ću navoditi svoje tumačenje, i ukoliko se s njim ne slažete,
možete ga precrtati u knjizi ili izbijeliti i dati svoje.
Sve više mislim da je u pravu Anastazijin djed kad kaže da ćemo
svakakve gluposti prihvaćati za životnu mudrost ne počnemo li sami
razmišljati.
Neću pričati o današnjoj svadbi. Ona ne pruža ništa osim pijanke,
polaganja cvijeća pokraj takozvanoga "vječnoga plamena" i vožnje
automobilom.
Pokušajmo razmotriti ranije svadbene obrede.
22
Obredi ljubavi
OBREDI VJENČANJA
Navest ću obred karakterističan za Rusiju u vrijeme do revolucije,
da bismo ga razmotrili i vidjeli kako je ljudsko društvo nazadovalo u
pogledu odnosa prema ljubavi.
Prosidba u Pennjakal. Permjačkoj svadbi prethodi mnoštvo
različ itih operacija: prije nego li otac pode prosili mladu za svoga sina,
treba zatražiti dopuštenje starješine i župnika. O toj se svadbi uvijek
odlučivalo bez mladoženje. znači u skladu sa starinskim običajem, a
svoje su mišljenje i savjet davali rodaci i bliski poznanici, koji su tako
odlučivali o sudbini i blagostanju svojih bližnjih.
Dešavalo se tako da je Permjak upoznao svoju zaručnicu tek na
udarac ruke o ruku 2, a katkada i na dan vjenčanja. Rijetko se dešavalo
da bi mladi Permjak sam zatražio ruku svoje zaručnice. To će učiniti
njegov otac i zatražiti ruku djevojke s bogatim mirazom, koja će biti
karakterna i dobro odgojena.
Kad se donese konačna odluka o prosidbi djevojke, ide se u pro-
sidbu (koraščom 3 ). Pros idba se uvijek povjerava najstarijemu članu
obitelji ili kumu, zapravo najstarijemu radaku i onome koji u tome
ima najviše iskustva.
Zatim se navodi što i na koji način trebaju iz reći posrednici u
1 Permjaci . grana u~rofill5kih naroda kOja obuhvaća skupinu naroda Komi. Pennjaei
pretežito žive u RUSIJi.
Zdio staroga S\'ildbenoga obreda.
3 koril.ŠČom - na komi·pennjačkome jeziku - tradicionalni komi-peT,1jaćki obred
vjenčanja (u ruskome mu je obredu analogno udaranje ruke o ruku J. kada
roditelji mladoženje posjećuju roditelje nevjeste i dogwaraju vjenčanje. Uznak
suglasnosti udaraju rukom o ruku. "Kor<&om' (rus. '~opaulO1>l ') predstavlja početak
obreda vjenčanja. u kojemu najvažniju ulogu imaju roditelji mladoženje i nevjeste.
(Napomena prevoditeljice)
23
Vladimir Negre
sklapanju braka. Ćini mi se, ipak, da su to posve beznačajne radnje. jer
se time narušava ono što je bilo najvažnije.
Kao što vidimo, nema ni nagovještaja ljubavi mladoga para pri-
likom toga obreda. Tužnaje i činjenica da se pritom ne samo uvredljivo
odnosi prema energiji ljubavi nego se uz to još i miješa Boga.
U vrijeme otpuštanja mladoženje, majka odnosno najstarija
žena u obitelji, iznosi na prostrt stol pogaču kojom će blagosloviti
mladoženju. Donosi i sol i domaće pivo i pali ispred ikona svijeće.
Mladoženja se zatim moli, klanja se majci i ocu i spušta do nogu moleći za bla-
goslov. Nakon što se pomoli Isusu, odlazi do stola, gdje mu se pridružuju
jedan za drugim svi sudionici u svadbenoj povorci i daju mu iz svojih
ruku darove i slatkiše što su ih sa sobom ponijeli: pečenu plećku ili
komad sirove svinjetine s kruhom. Dok mu daju darove govore: "Evo.
uzmi mladi kneže, dragocjene darove." Pritom mole "Gospodine, Isuse
Kriste" i druge molitve. Mladoženja na molitvu svakome odgovara:
"Amen." Zatim uzima u ruke darove i stavlja ih najprije na glavu pa
onda na stol i gosti sve sudionike svadbene povorke domaćim pivom,
rijetko vinom, moleći se Isusu i držeći zdravicu u njihovo ime. Na
molitvu mu odgovara svaki sudionik svadbene povorke: "Amen." Zatim
uzima čašu i klanja mu se govoreći: "Neka ti Gospodin podari dug
život i obilje sreće. Poživio i sretan bio i imao stoku, konje, kruh i sol
i mladu kneginju s kojom ćeš u crkvu ići, pod zlatnim vijencem biti i
Božji zakon primiti." Na to počinje svaki gost pjevati.
Evo još jedne zanimljivosti.
Permjačke djevojke rijetko čuvaju djevičanstvo, no muškarci na to
ne obraćaju osobitu pažnju. Ne izbjegavaju ih nego ih rado uzimaju, pa
čak i trudne, znajući da će im se roditi onaj koji će biti sposoban raditi.
Priča se i da se očevi obitelji, koji misle da su im kćeri djevice,
vrijeđaju na prosidbu i ružno se ophode i tjeraju prosce, a katkada ih
i tuku i govore im: "Zar misliš da mi je kći kažnjena?". Misli se kriva
(od riječi krivnja l).
Ispada tako da obitelji ne treba onaj koji će nastaviti rod nego
onaj koji će raditi u domaćinstvu.
Na temelju mnogih karakterističnih elemenata svadbenih obreda,
moći ćemo zaključiti da su naši preci bili nekulturni barbari. Želio bih
1 rus 11e\Ul. BItIla - krivnja. (Napomena prevoditeljice)
24
uoreat lJuoam
ipak napomenuti da svi obredi koji su nam poznali nisu tradicionalno
slavenski obredi, premda se za njih u literaturi zna reći da su tradici-
onalni. To su obredi iz vremena kad je Crkva branila uistinu mudre
tradicionalne obrede, a u zamjenu nije dala ništa pametno. Evo, na
primJer:
Skidanje cipela. Prema ruskome izvornome običaj u , a mjesti-
mice je to prisutno i danas, mlada je trebala skidati mužu cipele. Taj je
običaj u davnini zapravo predstavljao poslušnost, služnički odnos, čak
i poniženje, jer je cipele skidao onaj koji je bio u potpunosti podčinjen.
Poznato nam je iz povijesti daje taj običaj postojao u vrijeme Vladimira l,
a i kći kneza Poločkoga2 nije htjela skinuti mužu cipele.
U Njemačkoj je u vrijeme Lutera postojao običaj prema kojemu
je mlada prve bračne noći skidala mužn cipele i stavljala ih uza svod
nad posteljom (uz uzglavlje). što je bio znak vlasti supruga. muškarca
nad pokornom ženom.
Olearius3 i Gerbenstein4 pišu da je u vrijeme njihova boravka u
Moskvi, čak i na kneževskim i velikaškim svadbama bio prisutan običaj
skidanja cipela i bičevanja koje se vrši lo triput. Bič se zatim 7..ajedno
s darovima stavljao u sandučić. U Litvi se taj obred sačuvao sve do
Jagelovića s , a i danas je prisutan na selu.
Kao štovidimo, skidanje cipela i gledanje na mladu kao na robinju
netočno se prikazuje kao tradicionalno ruski obred. U pretkneževskoj
Rusiji nije uopće bilo ropstva. Možemo zak ljučiti da taj obred nije naš
tradicionalan narodni obred nego je samo privremenoga karaktera i u
narodu nije bio prihvaćen.
Još mi se glupljom, nemilosrdnijom i nemoralnijom čini situacija,
karakteristična 7.3 svadbene obrede mnogih naroda čak i u 18. i 19. st.
Ćim se na stol iznijelo posljednje jelo odnosno pečenje, djever je
umotao u stolnjak pladanj s pečenjem i bijelo pecivo u obliku pereca
1 knez Vladimir l. Svjatoslavič (oko 960. - \015.).
2 Poloćki knekvi - ruska kneževska obitelj; grana obitelji Rjurik: podrijetlo vodi od
Izjasl3v3 Vladimiroviča (oko 978. - 1001.), poloćkoga kneza.
3 Adam Olearius. 17. st., njemački znanstvenik, enciklopedist i putopisac
4 barun Sigismund Gerbenstein, njemački diplomat; posjećuje Rusiju 1517. i 1526. g.
S Jagdovići (Jagelond) - kraljevska dinastija, koja je vladala u srednjoj Europi od 14.
do 16. st. (Napomena prevoditeljice)
25
Vladimir Negre
i so1jenku pa ih ponio do sjenika s posteljom, kamo su zatim odvodili
mladence. Kumi koji je sjedio na ulazu u sjenik, predao je mužu iz
ruku mladenku. Održao joj je primjerenu pouku i davao savjete kako
živjeti u braku. Kad su mladi prišli postelji, bogalaševa2 ih je žena, koja
je u to vrijeme imala na sebi dva krzna, jedno normalno odjeveno, a
drugo naopako, posipala zrnjem, novcem i hmeljem i hranila ih.
Drugog su se dana ujutro svi sudionici svadbe pojavljivali u sje-
niku. Podigli bi pokrivač 3 i po već poznatim bi znakovima zaključili je
li mlada bila nevina.
Taj dio obreda možemo smatrati najstrašnijim i najpokvarenijim,
pa čak i ako su se mladi voljeli. Nakon što su se najeli i napili, oni su
bili prisiljeni POĆi do sobe u pratnji svih gostiju i stupiti u spolni odnos,
gdje su ih gosti poput kakvih perverznjaka požudno gledali i davali im
pouke.
Ponajprije, nakon svih mogu ć ih predbarčnih i bračn ih događanja,
pijanki i prejedanja. neko bi se vrijeme trebalo suzdržati od intimnoga
odnosa da bi se izbjeglo začeće djeteta u takvome slanju.
Kao drugo. zašto bi mladi trebali stupiti u intimni odnos upravo
toga dana, uz to još i polagati račun za svoje postupke? Što ako je
djevojci baš toga dana nepogodno zbog ženskih dana? Sve to zapravo
podsjeća na parenje životinja, ako ne i nešto gore.
Nije li im vrijeme parenja, nikome neće pasti na pamet dovesti
ženku psa mužjaku, kravu biku ili ovcu ovnu. Aovdje moraš ići i pariti se
ili ćeš biti osramoće na. Evo što mi je ispričao jedan sedamdesetgodišnji
starac kad je čuo da proučavam različite obrede:
- Kad sam se ženio, živio sam na selu. Našl i su mi mladu koju
sam volio. Bila je tako mirna i dobra. Zvala se KSjUŠ3. Bilo joj je devet-
naest. a meni dvadeset godina. Pola smo se godine gledali i vjerojatno
se zavoljeli.
Kad se približio dan svadbe, potkraj su nas dana poslali spavati u
1 Kum ili stari svat.
2 !\lS. n.UU,KII"-osoba. običnovelilW; kum. stari svat koji organizira svadbeni obred.
(..To.-n;()IIhdi C.rDIaJlb lKH8OI"O IIe.IlllKopycct:a'O D>OOI Iin.uItloIllpI na...,.,..1flA. 1863-66rr.)
3 dio staro!\lSkoga obreda prema kojemu su prve brač~ noć! uz ~'e .kreo."e~
mladenaca zabadali strelice za koje se vjeJalo krzno; U)ut~ bl gostl dl7.ah poknvat ne
bi li pl"O\ljerili djevičanstvo mlade. (Napomena prevodlte1Jlce~
26
Obredi ljubavi
izdvojenu sobu. Pokraj vrata su postavili stražara. Ujutro smo trebali
pokazati posteljno rublje da bi svi vidjeli je li ono od djevičje krvi ili
nije. Za nas je tada nastupio odlučujući trenutak. Ali ja nisam mogao
ništa s Ksjušom, možda zbog uzbuđenja zbog svadbe, a možda i 7.atO
jer sam pojeo nešto što nisam trebao. Ona je na sve moguće načine
poče la sramežljivo pokazivati grudi da bi me zatim poljubila i potom
se sva skinula.
Nisam nikako mogao odgovoriti ni na njezino milovanje. ni
kad sam je vidio golu. To me je još više zbunilo. Sjeo sam na krevet i
okrenuo glavu prema zidu. Osjetio sam kako mi se KSjuŠ3 priljubila
licem uz leda i kako drhti, a suze joj teku po mojim leđima. Na to sam
i ja zaplakao od tuge. Tako smo sjedil i na postelji i plakali. Onda sam
joj rekao:
- KSjuŠ3, ne boj se. Reći ću pred svima da sam ja kriv.
Ona mi je na to rekla:
- Nemoj, svi će ti se smijati.
Prije zore si je Ksjuša sama metnula prst da bi joj potekla krv.
Ujutro smo pokazali gostima, omamljeni ma od pića posteljno rublje.
Oni su nas dozivali i zbijali s nama šale. Ispivši tko zna koliko čašica,
vikali su: "Boli li?"
KSjuŠ3 i ja smo živjel i na selu pola godine, a zatim smo otišli
u grad i razveli se. Nisam ništa uspio ni za pola godine. Oženio sam
drugu ženu i imam četvero djece, tri sina i kćer i unuke. Tu zlokobnu
svadbu neću nikada zaboraviti, a Ksjušu još uvijek pamtim.
27
Vladimir Megre
PRILIKOM ZAČEĆA NE SUDJELUJE SAMO
TIJELO
Oni koji su čitali Knjigu naslijeđa, trebaju se prisjećati vedrus-
koga obreda vjenčanja Ljubomile i Radomira, koji završava začećem
njihova djeteta.
Tada nisam pitao Anastaziju je li u vrijeme vedruske civilizacije
bilo kakvih osobitosti u pogledu začeća djeteta, i zaslužuje li to uopće
posebnu pažnju. Anastazija, kao da je osjetila da ću je pitati, pa mi je
odgovorila:
_ Vedrusi su veoma dobro razumjeli bit začeća djeteta. Ne znam
kako bih ti to na razumljiv način prenijela.
Tek sam potom doznao o začeću, nakon razgovorasAnastazijinim
djedom i istraživanja obreda različitih naroda, sposobnih sačuvati
ljubav u obitelji. Bilo mi je jasno da to nije bila Anastazija nego ja
koji nisam mogao, a niti još uvijek ne mogu razumjeti ono što je ona
rekla. To više, to pitanje nije ni suvremena znanost u dostatnoj mjeri
objasnila.
Znanstvenici pokušavaju klonirati čovjeka, no izgleda da uspije-
vaju stvoriti biće koje je samo izvana nalik čovjeku. U trenutku začeća
ne sudjeluje samo muška i ženska spolna slanica nego i nešto nevidljivo,
nešto što nije opipljivo kao materija.
Ono što ću dalje reći možda će nekoga užasnuti. Razmišljao sam
pola godine otkriti li to čitateljima ili ne otkriti. Napokon sam ipak
odlučio da trebam otkriti. Evo O čemu se radi.
Danas mnoge obitelji na Zemlji, a da toga ni same nisu svjesne,
odgajaju djecu koja nisu posve njihova. Za to postoje uvjerljivi dokazi.
28
Obredi ljubavi
U znanstvenome svijetu postoji pojam "telegonijal". U medicini
se to zove pojava prvoga mužjaka. O pojavi telegonije nastoji se što
manje govoriti. Što je to?
Pojava je otkrivena otprilike prije sto i pedeset godina kad je
lord Marton 2 odlučio uzgojiti pasminu najizdrž1jivijih konja. Križao
je rasnu englesku kobilu s mladim konja-zebre. Nije uspio dobiti
potomstvo zbog genetske različitost i ove dvije vrste. Nakon nekog
je vremena lord Marton križao ovu rasnu englesku kobilu s rasnim
engleskim mladim konja. Kobila je dobila mlado, ali je ono imalo jasno
izražene tragove pruga popul zeb re. Lord Marlon je tu pojavu nazvao
telegonijom.
St ručnjaci u području stočarstva se u svojoj praksi dosta često
susreću s tom pojavom. Tako, na primjer, svaki klub za uzgoj pasa
odbacuje kuju čak i najbolje pasmine, a koja se parila sa psom čuvarom
loše pasmine. Takva kuja neće više nikada dati štenad čiste pasmine, pa
čak i ako je se pari sa psom najčistije pasmine.
Golubari će odmah ubiti čak i najskuplju i najčistokrvniju golu-
bicu dotakne li je nečistokrvni sivkastomodar golub. Ona više neće
nikada dati čistokrvnu mladunčad.
Istraživanja, koja su proveli znanstvenici u raznim zemljama,
pokazuju da je ta pojava rasprostranjena i među ljudima.
Poznati su s lučajevi rođenja djece crne boje kože u roditelja
bijelaca. Ima i slučajeva kad se rodi dijete crne boje kože, koje se takvo
rađa zbog muškarca crne boje kože, s kojimje u vezi bila baka odnosno
majka porodilje. Kao uzrok takve pojave uvijek se javlja predbračna
veza djevojke ili njezinih izravnih predaka, čiji je prvi muškarac bio
crne boje kože.
Riječ je o činjenicama koje su razvidne. No koliko ima onih koje
nisu razvidne? Izgleda da ih ima vrlo mnogo. Danas su predbračne
l telegonija - (od grč. telu. tele - u daljini, daleko i gone. )'!i)neia - radanje) - vjerojatan
utjecaj svojstava osobe muškoga spola koja se prethodno križala s osobom ženskoga
spola na njezino potomstvo. dobiveno križanjem s drugim osobama mu~koga
spola. Telegonijaje 'otkrivena" u prvQj četvrtini 19. st. Krajem 19. st. provedeni
su mn.rojni precizni genetski eksperimenti, ali nisu uspjeli potvrditi pojavu
telegonije. (<<6oiJbUl3JI POCCIIIICKIDl JlIIJ,I1IUIOIleJlIIlI». irIlI,. 19ffJ.-1978 IT. ( JJJeK'rpoIlltalI
HePC Illl).
2 lord Marlon. 19. st.; Darwinov prijatelj. (Napomena prevoditeljice)
29

veze nešto posve normalno. Kad je tomu tako, onda ne treba kriviti
ženu koja se udaje a nije djevica. Takvom ju je uč inilo naše društvo i
industrija seksa koja na čudovišan način propagira seks.
Na Zapadu roditelji kupuju svojoj djeci školske dobi prezervative.
znajući da su ona već stupi la u spolne odnose. Ali oni ne znaju da ih ni
jedan prezervativ neće zaštititi od pojave prvoga mužjaka ili telegonije.
O tome svjedoče konkretni primjeri iz života ljudi i životinja.
t-l noga drevna učenja i religije takoder govore o pojavi telegonije,
samo je drukčije zovu. Premda to u hiti ništa ne mijenja. Kako znan-
stvenici, tako i drevni mudraci smatraju da prvi muškarac, s kojim je
žena djevica stupila u vezu. u njoj ostavlja i trag svoga duha i karaktera.
On će utjecati na psihički i fizički izgled djece koju će ona roditi. Svi
drugi muškarci s kojima će ova žena, žel eći začet i dijete. imati spolne
odnose, ostavit će joj samo sjeme i tjelesne bolesti.
Ne krije li se možda u tome masovno nerazumijevanje očeva i
djece? Jednako tako i nazadovanje našega suvremenoga društva?
Mnoštvo konkretnih primjera ukazuje na to da u začeću sudje-
luje odredena energija. Ako je tomu tako, tad bi o tome trebali svi znati,
a ne samo znanost. Naši ne tako davni preci su to sigurno pretpostav-
ljali. Oni su se nastojali strogo pridržavali uvjeta pod kojima je djevojka
kOja je ulazila u brak trebala svakako biti nevina. J'o1ožda je upravo zbog
tog razloga u običaju mnogih naroda bilo zatvarati mlade u zasebnu
sobu, a 7..atim iznositi van i svi ma pokazivati posteljno rublje s mrljama
krvi kao potvrdom djevi ča nstva mladenke. Naši daljnji preci ipak nisu
smatrali da je djevičanstvo bilo dostatan Č i mben i k u produžetku roda.
Oni su tvrdili da će se od žene koja je u trenutku intimnoga odnosa s
jednim muškarcem mislila na drugoga, rodili dijete sl ično onome na
koga je mislila. . ukloOltIgenetski kod prvoga mužjaka, a uspijevali su čak i posve očistiti
Ova potvrda govori o tome da su ljudi u davnini smatrali, a
možda i dobro znali, da se prilikom začeta najvažnijom javlja misao,
bolje rečeno, energija misli.
To potvrđuje i pojava telegonije. Žena, možda i na podsvjesnoj
razini. čuva u svojemu pamćenju podatke o svojemu prvome muškarcu,
pa će se kao rezultat toga rodili i dijete koje je u potpunosti ili
djelomično slično lome muškarcu.
30
Obredi ljubavi
.. Mislio sam u početku ne pisati o toj temi da ne bih u djece, rodi-
telj~ I supr~ž~ika izazvao neugodna pitanja. Neka budu sretni jer ne
:".OaJu .. Srecu Ionako ne nalazimo. Možda je ne nalazimo zbog nepoz-
navanja kulture začeća.
, . Već se ~avno pos~vlja pitanje seksualnoga odgoja djece u
skolI. Raspravlja se tr~ba h. ga uvesti ili ne treba. Bude li se na tečaju
o seksualnome odgOJU djecu učilo kako se služiti prezervativom
tada ga je bolj~ ~ ne ~voditi .. No bude li se djeci pričalo o osnovnoj'
predodređen~stl zene I o pravdnome pristupu začeću djece, tada je taj
p~ed~e~ ~ žIvotne važnosti. Ali bi tada nastavnici trebali poznavati bit
pitanja I I.mati odgovarajuću literaturu. O tome bi se trebalo govoriti.
U sredstvima masovnoga priopćavanja danas nažalost vidimo samo
seksualnu propagandu.
. U ~akozvanim se demokratskim zemljama puno govori o slo-
~t č~vj~ka. Ali možemo li smatrati slobodnim čovjeka od kOjega se
sknvaju žIvotno važna pitanja postojanja, umjesto kojih mu se uime
IO~žn!e slobode podmeću svakakve nastranosti pod izlikom dobra?
~1oze Ir u takvoj situaciji čovjek ostvariti istinski i sretan život?
? tele~ni~i iP<l:~ ne bih pisao da nisam doznao od Anastazije
~a~o IspravItI SItuaCIJU, čak i kad je žena koja se udala već imala
~ ntu~~u vezu S drugim muškarcem. To više. izgleda da su Vedrusi
Imal I Iznenadujući obred, pomoću kOjega se "tudu djecu" može učiniti
svojima rodenima. istoga karaktera i duha.
. Naši .preci pogani, pogotovo VedruSi, veoma su dobro poznavali
pojavu. kOjU . ~~vrem~na medicina naziva pojavom prvoga mužjaka.
~1ladez su štItIli od nje uz pomoć posebnih obreda.
~l.udraci l ~u mogli također uz pomoć pojedinih radnji i obreda
djevojke koje su u vrijeme napada si lovali naprijatelji. Kao dokaz tome
govori či njenica da se nisu bojali da ih ožene njihovi sinovi.
.. Postoji ipak ono -ali". Poganske, to više stare vedruske obrede
~IJe ~o~uće .s~vatiti i ponoviti samo uz pomoć poznavanja njihovih'
IzvanjskI h obIlježja. Njih treba osjetiti.
J u_Z~t'"t~.u ča robnjaka. maga. vrača. gataoca (u starih Slavena). (Napomena
pr","",l e1lce l
3t

Vladimir Megre
Jasnije rečeno, treba voljeti, pripremati se 7..a rodenje djeteta,
rađati isključivo kod kuće, na onome mjestu, gdje je dijete bilo začelo.
Najjednostavnije ćemo reći da "treba ujediniti tri t~ke, lri osjećaja,
tri razine stvarnosti, da bi se u obitelji zauvijek sačuvala IJu~.. To se ~
može shvatiti jedino razumom nego to treba osjetiti. Treba osjetih filozofiju
predaka.
Ponajprije bismo se trebali pokajati pre~ našim ~~eci~a koj~
danas zovu poganima i koje su oklevetali, a kOJe smo ml Izdah. Izdah
smo tradicionalnu slavensku kulturu naših očeva i majki. kulturu
staru desetke tisu ća godina,
Proglasili smo kršćanstvo tradicionalnom ruskom religijom. No
ono u Rusiji postoji samo tisuću godina i nikako ga se ne može smat-
rati tradicionalnim.
Zašto bismo se trebali pokajati? Iz jednostavnog razloga jer
budemo li i dalje smatrali svoje pretke primitivnim i ograničenim
barbarima. kao što nam se stalno nameće, i u isto se vrijeme služil~
njihovim obredima, oni neće djelovati. Njihovi su svi obredi zasnova~1
na poznavanju Svemira, znanju o svrsi pojedinih planeta. poznavanju
snage psihičke energije i snage misli. ..
Njihovi će nam obredi pomoći pokrenuti veličans.tvenu energlJ~
naše misli ali nećemo doći do pozitivnoga rezultata Jer će se našoj
misli supr~tstaviti druga misao. koja će reći da su oni bili glupi.
To je apsurd. Reći ćemo da si ti budala, ali da činiš nešto lijepo.
Jedno isključuje drugo ili mu je suprotno.
Možda ne bez razloga od nas skrivaju kulturu naših praroditelja.
Lakše je vladati neukim i izgubljenim ljudima, ko~i .s~ ~.otrgnuli od
svojih korijena. Možda Bog tako kažnjava našu CIVlhzaClj.U. ~arodna
poslovica kaže: "Kako siješ, tako ćeš i žeti." Mi smo prek.muh vezu s
našim precima i kao rezultat se kida naša veza s našom djecom.
O višoj kulturi naših predaka pogana glede ?i~~ja. ~~eća ~je­
teta govori tradicija, koja se još uvijek čuva udanasnJoj K.ml I osobito
Japanu, a odnosi se na obred čiŠĆenja kojemu se podvrgavaju muškarac
i žena prije stupanja u spolne odnose.
Vjerovanja drevne Kine, Japana, Indije, stare Grčke, tradicionalno
poganskih zemalja, poklanjaju veliku pažnju p!tanju začeća.
}., , .'
32 ,
.... ..... ~
Obredi ljubavi
Onda što treba č in iti čovjek koji želi imati lijepe potomke? Treba li
ponajprije utrošiti mnogo vremena na proučavanje različitih rasprava
na tu temu? Onda bi trebao potrošiti mnogo vremena i na proučavanje
rasprava koje će mu pomoci odabrati zaruč nicu i odgajati djecu.
Reci ću odmah da dio svoga života nc treba posvetiti prou čavanju
lih rasprava. Potrošio sam nekoliko godina ne da bih ih proučio nego
da bih se s njima upoznao. Iz toga sam zaklj učio da su Vedrusi sve
velike radove jednostavno saželi u sustav jednostavnih. veseli h i svr-
sishodnih obreda za sve životne zgode. Čini se da im je u stvaranju
tih obreda pomogao sam Bog, a jednako tako i u razumijevanju biti
ljudskoga postojanja.
Prije negoli se poslužimo iskustvom svojih predaka. trebamo
razmotriti na koje se to pretke odnosi. ~1islim na to prije koliko godina
I koje su područje današnje Rusije naseljavali naši praroditelji.
Poznato nam je da povijesna literatura, uključujuci i rusku,
opisuje život u Egiptu i Rimu prije pet ti suća godina. U tim su se
zemljama vrši la i jo~ se uvijek vrše arheološka iskopavanja i tamo
odlazi veoma veliki broj turista.
Povijest Rusije čak i domaća povijesna literatura rasvjetljuje
samo tijekom tisucugodišnjega razdoblja. Kao da je na podr u čj u naše
države vladalo siromaštvo duha ili uopće ničega nije bilo. No je li tomu
tako? lli netko namjerno od nas skriva našu povijest? Jest. skriva je. O
lome sam pisao. ali ću sada iznijeti arheološke podatke.
I spričat ću o Arkaimu I, mjestu neposredno povezanom s pojavom
telegonije. Prema riječima Anastazijinoga djeda. tamo je prije tri i po
tisuće godina izvršeno veličanstveno otkri će.
I Arkaim - prema ·Wikipediji" - utvrdeno paseije iz vremena Andronovske kulture2:
df'e\,ro groblje u stepama Južnoga Urala (Celiabinska oblast) otkriveno 1987. g.: raniji
su istTaŽi\'aČi Arkaim naz....ali 'Cradom Svastikom" i "Gradom r.landalom' i drallim
~redištem rane arijMke civilizacije.
~ Andron<l\'Ska kultura · prema ,,\Vikipediji' - opći naziv skupine srodnih arhrol~kih
kul tura brončanoga doba iz vremena od 2300. do 1000. g. pr. Kr" rasprosiranjenih
u podru~ju Zapadnoga Sibira i zapadnih predjela Srednje Azije. (Napomena
pre\'oditelji~)
Vladimir Negre
U DUBINU POVIJESTI
Arkaim - Akademija mudraca '
Sateliti su 1952. godine prenijeli na Zemlju fotografije neko-
liko neobičn i h krugova, koji su se mogli jasno vidjeti na prostoru
južnouraiske stepe. Nije bilo sumnje da krugovi nisu prirodno nastali,
premda nilko nije mogao točno reći o čemu se radilo.
Bilo je to vrijeme kad se u znanstvenim i okultnim krugo-
vima poveo spor oko toga gdje bi bi la domovina Indoeuropejaca2,
Znanstvenici su opravdano pretpostavljali da mnogi europski narodi,
kao i narodi Indije, Perzije i dijela Azije, vode zajedničko podrijetlo od
zagonetnoga naroda Praindoeuropejaca.
Mnogi su istraživači maštali o tome da pronadu ostatke zemlje u
kojoj je živjela čuvena bijela arijevska rasa. željeli su se barem približiti
izgubljenome drevnome tajnome znanju, kojim su vladali drevni Ari,ievci.
Nakon iskopina u arkaimskoj dolini, arheolozi su obznanil i
znanosti da su pronašli drevni grad, star više od če trdeset tisu ća
godina, u kojemu su živjeli pripadnici drevne indoeuropske civilizacije.
I straživači su Arkaim nazvali gradom, hramom i zvjezdarnicom.
Zanimaju li nekoga znanstvene pretpostavke, lTIOgu se s njima
upoznati u posebnoj literaturi.
I u značenju tarobnjaka, maga, vrata. gataoca (u starih Slavena).
2 Uokvirima u kojima nam to dopušta ova knjiga. \'~lja napomen.l:1ti da se u
znanstvenoj teoriji danas razlikujU dvije supr~ts~\l1J.ern: kona:PCIJe: l) prevJad!r.-a·
juća koncepcija. prema kojoj su Indoeuropl)ilfll ffilgnrall u IndIJU sredl~ 2. tisuć­
ljeca pr. Kr.; 2) koncepcija prema kojoj,ie I~ija ~.na Praindoeurope~. prema
kojoj indoeuropski jezici i~.u .S\'OJe podnjetlo I;I..I ~IJI! otkuda ~ ~ .p~l!1h u .
Srednju i Ju~u AzIJU I Eur~~ koncePl:ljl Je bl.l.zak ame':lč.k.llst~ ...OC I~'id
Frawley (sa SKUPinom autora u knjIz.! U pot~l r:a koh,evkom cMh~ve., Quest. .
/3Qoks. 1995.); prema nekim hrvatskIm 1~~ražlv.Klma..lprof. d~. Andnjil Zeljko Lovrić l
ranijim istraživači~). i Hrvati su ~~n)s~oga P?dnJetla: u I~!~;e k~teksl l:1.n~
promatrati i AnastazijIna koncepcIja (\lIdI: ZvonKi cedar ruski Vl. KnjIga nashJeđa l.
(Napomena prro..ooiteljice)
34
Uhredi /juhavi
Iznijet ću ono što mi je o Arkaimu ispričao Anastazijini djed.
Njegovi su zak ljučci precizniji i zanimljiviji od zaključaka na temelju
kojih su znanstvenici iznijeli svoje pretpostavke.
Djed mi je odmah odgovorio:
- Arkaim nije ni grad ni hram. Točna je tvrdnja da je služio i kao
zvjezdarnica, no to nije najvažnije. Arkaim predstavlja akademiju.
Tako ga možemo nazvati poslužimo li se današnjim rječnikom. U
Arkaimu su živjeli i radili učitelji mudraca. U njemu su se oni bavili
istraživanjima Svemira, proučavali su medusobni utjecaj kozmičkih
tijela i njihov utjecaj na čovjeka. Svoja velika otkrića nisu bi lježili,
niti su nastupali s dugim govorima u javnosti. U njihovim su se
dugogodišnjim istraživanjima izdvajali obredi, koje su prenosi li narodu,
da bi potom promatrali kako oni djeluju. Ako je bilo potrebno, unosili
bi ispravke. Dugogodišnja su istraživanja mogli zaključiti jednom ili
d\'jema kratkim riječima, u kojima je 7..apravo bila sadržana bit otkrita.
Na primjer, postoje veoma stari obredi: "medeni Spasln, koji se
slavi I. kolovoza i "jabučni Spas 19. kolovoza 2".
Tek nakon "jabučnoga Spasa" kušale su se novoubrane jabuke, a
jednako tako i nakon "medenoga Spasa- novosakupljeni med.
Nakon dugotrajnih istraživanja i ispitivanja. mudraci su zaključili:
jabuka. iako i sazrela, ne donosi čovjeku puno dobrobiti ubere li se
prije navedenoga datuma. Stvar nije toliko ni u .samoj jabuci. Prije
"jabučnoga SpasaHsazrijevaju mnogi za čovjeka korisni plodovi, jestivo
bilje i korjenasti plodovi. Bude li tada čovjek jeo jabuke, neće kušati
plodove, koji su za njega znatno korisniji u to vrijeme.
Upravo su mudraci uvidjeli da ima razlog zašto u prirodi plodovi
sazrijevaju odredenim redosl ijedom. To će upravo i predstavljati tu
Božansku prehranu čovjeka, koju je kasnije znanost stoljećima uzalud
pokušala otkriti.
Mogli bismo napisati rasprave u nekoliko svezaka o tome kako
u
1"me~"Tli~' - ~ od tri"SJ?asa' ili tri. ~ blagdana pnr.ndr.'Xlj coo,.
\ll'<ieni spas ,te PIVI b~, kojl.m se siaI.'~,ie časnoga Križa: njime se posveću,ie i
nn..., med. pa otuda IlilZl\I'medem Spas".
:! ".iabUČ1)i ~pas' - .drugi je bl~; pada na Preobraženje Gospodnje; na taj dan Rusi
I'IOSVeĆUj u .iabukeI drugo voce;
hrušni" ili "raženi Spas' treći je blagdan: slavi se 29. kolovoza.
(NalXImena prevoditeljice)
35
Vladimir Megre
su se vršila ta istraživanja. Mudraci ih ipak nisu sastavili i t.ime ~.is~
zamarali ljude. Odmah bi iznijeli zaključak u samo nekoliko nJe~1.
Ljudi su vjerovali mudracima. Život bi kasnije uvijek pokazao da Je
njihov savjet bio pravi.
Treba napomenuti daje velika razlika izmedu ved~usk~h mudra.~a
i grčkih mudraca, jednako tako i egipatsk~h sveće~,lka ~ današ~JI~
velikih znanstvenika. Mudraci za svoja vehka otknca niSU dobIvah
ikakvo zvanje, niti ikakvu nagradu. Nisu mogl~ IX,'stati .bogati, n.iti su
imali vlast. poput egipatskih svećenika, na pnmJer. NItko se m~da
nije klanjao pred mudracima kao što se danas klanja pred ~noglma
iz takozvane duhovne hijerarhije. Došavši u selo, mudrac Je mogao
jedino dobiti hranu, odjeću i obuću, ukoliko su mu bil~ iznošene, a
dobio je i prenoćište, iako katkada i to nije prihvatio nego Je spavao ~
vedrim nebom. Mudrace su ljudi iskreno poštivali. Tako su mudraCIma
stoljećima postajali najbolji narodni mislioci i učitelji.
U zahvalu mudracima, ljudi su prema njihovome .~rojektu ~i­
zali građevine poput Arkaima. U te su građevine odlazlh mudr~cl da
bi razmišljali i razmjenjivali misli. Tamo bi, kao na .ne~ome vlsem.u
znanstvenome vijeću, razmatrali svoja otkrića i opiSIvali obrede kOJe
su odabrali.
Ljudi često nisu znali tko je bio zaslužan za koji obred. Nisu znal i
kome zahvaliti za mudro izveden, uspješan obred.
Jedan je veliki mudrac u povijesti čovje~an~tva, ~.a pr~mjer, fil?zof,
astronom i psiholog, posvetio devedeset godma IslrazlVanJu kako Isko-
rijeniti pojavu koju danas zovemo telegonijom. ....
Taj je mudrac pronašao način iskorjenjivanja telegoOl!.e I ~re~lo
ga u djelotvornome obredu od samo petnaest ~inuta, 7~.koJI se,.lstm~,
trebalo duže pripremati. Vladimire, zamoh AnastazIju, mozda tl
ispriča o njemu.
Odmah ću reći da se taj obred može shvatiti i osjetiti jedino ~z
razumijevanje ljubavnih osjećaja koji su s~ p?javil ~ u naŠih. dalekIh
predaka, uz razumijevanje njihove filozofije lJubavI. Što dalje pođeš
mislima u prošlost, bolje ćeš shvatiti obred.
Ne bismo li se uvjerili u vjerodostojnost onoga što je Anastazijin
djed ispričao o namjeni Arkaima, pogledajmo njegovu arhitekturu.
Arkaim je bio kružnoga oblika, vanjskoga promjera od oko 160
36
Obredi ljubavi
metara. Kao što možemo vidjeti, to je veoma malo za jedan grad. Ipak
ću ga zvati gradom kao što to čine i znanstvenici.
Grad je bio okružen dvometarskim kanalom za vodu. Vanjski mu
je zid bio vrlo masivan. Bio je visok 5,5 metara i širok pet metara. U
zidu su bila četiri ulaza. Najveći je bio jugo7.apadni ulaz, a proestala tri
manja bila su na suprotnim stranama.
Na ulazu u grad, odmah je počinjala jedinstvena pet metara
široka kružna ulica. Dijelila je kuće uz vanjski zid od unutrašnjih
kružnih zidova.
Ulica je bila obložena gredama, ispod kojih je uzduž cijele
linije bio iskopan dvometarski kanal, povezan s vanjskim odvodnim
kanalom. Grad je tako imao oborinsku kanalizaciju: višak je vode curio
kroz podlogu od greda, a zatim u kanal, koji je bio povezan s vanjskim
odvodnim kanalom.
Sve kuće uz vanjski zid, poput kriški limuna, izlazile su na
glavnu ulicu. Bilo je otkriveno trideset i pet kuća uz vanjski krug. To
je veoma mali broj ča k i za selo.
Dalje vidimo neobi čan unutarnji kružni zid. On je bio još masiv-
niji od vanjskoga. Bio je širok tri metra i visok sedam metara.
Prema provedenim iskopinama, zid nije imao prolaz, osim neveli-
koga procijepa na jugoistoku. Na taj je način 25 unutarnjih kuća, koje
su bile iste kao i kuće uz vanjski krug, zapravo bilo posve izolirano
visokim i debelim zidom. Da bi se došlo do nevelikoga ulaza u unutarnji
krug, trebalo je p roći uzduž cijete kružne ulice. To je imalo skriveno
značenje. Onaj koji je ušao u grad, trebao je proći isti put kojim prolazi
Sunce. Nakraju, Arkaim je krasio glavni trg gotovo kvadratnoga oblika
od oko 25x27 metara.
Polazeći od tragova vatre, razmještene u određenome redoslijedu,
na trgu su se vršil i odredeni obredi.
Promatrajući na taj način vidimo prikaz mandale l - kvadrata,
ucrtanoga u krug. U drevnim kozmogonijskim tekstovima krug sim-
bolizira Svemir, a kvadrat Zemlju, naš materijalni svijet. Mudar čovjek
1mandala - simbol koji nalazimo u raznim kulturama: Indiji, Kini, Južnoj i Srednjoj
Americi i drugdje: mnogi su gradovi i srađeyine b!li g~e~i u obli~u mandale:. ..
mandala inače označava krug; u lamaIzmu I tantnčkoJ .mll obredm se kro! konstl I
kao jantra koja pomaže u meditaciji i kontemplaciji. (Napomena prevodite jice)
37
Vladimir Megre
starine je izvrsno dobro poznavao ustroj Svemira, njegovu prirodnu i
harmoničnu građu. Tako je i prilikom gradnje grada izgledalo kao da
ponovno stvara Svemir u malome.
Arkaim je graden prema ran ije utvrđenome planu kao jedin-
stveni složeni kompleks, usmjeren prema astronomskim objektima s
izuzetnom preciznošću. Crtež što ga tvore četiri ulaza na vanjskome
zidu Arkaima, predstavlja svastikul. Sunce u kretanju.
Svastika (sanskrt. - simbol blagostanja i dobre sreće) jedan je
od najstarijih. drevnih obrednih simbola. koji se susreće još u vrijeme
gornjega paleolitika 2 u mnogih naroda u svijetu. Navedimo samo neke
od geografskih područja, na kojima je bio rasprostranjen ovaj simbol:
Indija, stara Rusija. Kina, Egipat, čak i gradovi-države tajanstvenih
~laja u Srednjoj Americi. Svastiku možemo vidjeti i na starim pravos-
lavnim ikonama. Svastika predstavlja simbol Sunca, uspjeha. sreće i
stvaranja. S druge strane, svastika usmjerena u suprotnome smjeru,
predstavlja tamu, razaranje, "noćno Sunce" u drevnih Ru siča3 . Kao
što je vidljivo iz drevnih ornamenata. poglavito iz arijevskih pokala,
pronađenih u okolici Arkaima, primjenjivale su se obje svastike. To ima
duboki smisao. Nakon dana dolazi noć. nakon tame svjetlost, a nakon
smrti novo rođenje - što je i prirodni poredak stvari u Svemiru. Stoga
u starini nije bilo "dobrih" ili "loših" svastika - one su predstavljale
jedinstvo (poput energije jina ijanga4 na Istoku).
Arkaim je lijepo izgledao: imao je oblik idealne kružnice s istak-
nutim kulama pored ulaza. plamtećom vatrom i lijepim pročeljem.
To je vjerojatno bio nekakav obredni uzorak, koji je nosio odredeno
značenje. UArkaimu je sve bilo ispunjeno smislom.
Svaka je kuća dodirivala vanjski odnosno unutarnji zid i imala
l svastikasa7lskrt. - znak u obliku jednakokrakog križa s krajevima savijenim ood
pravim kuLom - jedan od hinduskih religioznih znakova (označuje SU.nce i plodnost).
(prema RiečIliku stranih riječi Bratoljuba Klaica. Naklad7li Ul/lOd MatIce hroatske,
Zagreb. f990.)
2 palwlitik - staro razdoblje kamenoga doba
3 Rusiči - slavenski stanovnici u drevnoj Rusiji
4jm ijarlg, dva osnovna pojma u kineskoj filowfiji:jin označuje tvar. zlo, mržnju.
tminu;jll1l{l označuje duh. dobro, ljubav. svjetlo. (prema Rječniku stranih riječI
Bratoljuba Klaća. Nakladni Zdvod Matice hmatske. Zagreb. 1990.).
(Napomena prevoditeljice)
38
Obredi ljubavi
je izlaz na glavnu. kružnu ulicu, ili središnji trg. U improviziranome
trijemu je bio poseban odvod za vodu, povezan s kanalom ispod glavne
ulice. Drevni Arijevei su imali kanalizaciju. Svaka je kuća uz to imala
i zdenac, peć i neveliku ostavu u obliku kupole,
Iz zdenca su se iznad visine vode granale dvije zem ljane cijevi:
jedna do peći, a druga do ostave u obliku kupole. Zbog čega? Sve je
veoma jednostavno. Dobro znamo da iz zdenca uvijek puše hladan
zrak. Tako je u arijevskim pećima hladan zrak, prolazeći zemljanim
cijevima, stvarao tako snažno strujanje zraka da se mogla taliti bronca
bez upotrebe mijeha. Svako je kućanstvo imalo takvu peć, a stari su
se kovači trebali samo izvježbati u svome zanatu i natjecati se u svojoj
umjetnosti. Druga je zemljana cijev, koja je vodila u ostavu, osigura-
vala u njoj nižu temperaturu.
Poznati ruski astroarheolog K.K. Bistruškin je istraživao Arkaim
kao zvjezdarnicu i evo do kojih je došao zaključaka:
Arkaim nije samo složena nego izuzetno složena građevina .
Proučavaj ući njegov raspored, odmah se može uočiti sličnost s
poznatim spomenikom Stonehengel u Engleskoj. Na primjer. promjer
unutarnjega kruga izgleda da je svugdje 85 metara, iako je to zapravo
krug s dva polumjera od 40 i 43,2 metra. Pokušajte nacrtati! Uz to,
polu mjer kruga Aubreyevih rupa2 u Stonehengeu je 43.2 metra. I
Stonehenge i Arkaim zauzimaju istu širinu i oba su smještena u dolini.
u obliku zdjelaste udubine. Dijeli ih gotovo 4000 kilometara.
Znanstvenici su zaključili: zbrojivši sve dobivene činjenice , može
se reći da je Arkaim predstavljao zvjezdarnicu, smještenu prema
horizontu. Zbog čega prema horizontu? Zato jer se prilikom mjerenja
i promatranja nebeskih tijela služilo podacima o trenutku izlaska i
7..alaska Sunca i Mjeseca za horizontom. Pritom se bilježio trenutak
odvajanja odnosno dodira donjega ruba diska, zahvaljujući kojemu se
laj trenutak mogao najbolje obilježiti. Promotrimo li izlazak Sunca,
vidjet ćemo da će se točka izlaska svaki dan pomicati od prethodnoga
l Stonehen~ - gt71devina iz nwlitika i brončanog doba. smještena u okolici
\mensburya. u engleskom okrugu Wiltshire. otprilike 13 km sje-.'erozapadno od
!'\;llisburya. Stonehenge je dodan UNESCO-vom popisu zaštićene baštine tijekom 1986.
.l/udine. Podaci se navode prema ·Wikipediji' .
:! !'rema en~eskome saku~ljJču starina Johnu AubreytJ, koji je u 17. sl izložio teoril·' "
JC to druids~i hram. PodaCI se navode prema ,,\Vikipediji'. (Napomena prevoditeljice
39
Vladimir Negre
mjesta. Kad se 22. lipnja maksimalno približi sjeveru, točka će se
okrenuti prema jugu, da bi se zatim približila drugoj krajnjoj točki 22.
prosinca. Takav je poredak u Svemiru. Promotrimo li Sunce, možemo
izdvojiti četiri jasno vidljive točke: dvije točke izlaska 22. lipnja i 22.
prosinca i isto tako dvije točke zalaska na suprotnoj strani horizonta.
Dodajmo dvije točke - 22. oiujka i 22. rujna za vrijeme proljetnoga i
jesenskoga ekvinocija. Na temelju tih se proučavanja moglo dosta lačno
odrediti trajanje godine. Godina ima ipak i mnogo drugih značajnih
događaja, a može ih se promatrati uz pomoć drugoga nebeskoga tijela, a
to je Mjesec. Neovisno o tome što kretanje f\1jeseca nije jednostavno pro-
matrati, ljudi su u starini ipak poznavali zakonitosti njegova kretanja po
nebeskome svodu. Evo nekih:
1) puni Mjesec u točki njegova približavanja 22. lipnja promatra se
iz točke zimskoga solsticija 22. prosinca i obratno;
2) Mjesečeve se pojave ponavljajU u ciklusu od 19 godinal; premještaju
se do točaka ljetnoga i zimskoga solsticija ("visoki" i "niski" Mjesec).
Arkaim je služio i kao zvjezdarnica pa se mogao promatrati i
1'1jesec. Na takvim se vel ikim kružnim zidovima moglo zabilježili
osamnaest astronomskih pojava: šest Sunčevih i dvanaest 1'1jesečevih
(uključujući "visoki" i "niski" Mjesec). Usporedbe radi. u Stonehengeu su
istraživači uspjeli izdvojiti samo petnaest astronomskih pojava.
Osim tih neobičnih astronomskih pojava, zabilježeni su i sljedeći
podaci: arkaimska je mjera za dužinu 80 centimetara. središte unutar-
njega kruga je pomaknuto u odnosu na središte vanjskoga kruga za 5,25
jedinica arkaimske mjere, što je skoro jednako kutu nagiba Mjesečeve
putanje ili 50 9-10,2. Prema mišljenju K.K. Bistruškina to odražava odnos
izmedu putanja Mjeseca i Sunca (za promat rača sa Zemlje). Uskladu s tim,
vanjski bi se krug Arkaima odnosio na Mjesec, a unutarnji na Sunce. Uz
to, astroarheološka mjerenja su pokazala povezanost nekih arkaimskih
veličina i precesije3 Zemljine osi, što je čak i u suvremenoj astronomiji
l W. Metonička godina - prema starome grčkome astronomu r.letonu. 5.st. pr. Kr..
koji je prvi uočio vrijeme ponavljanja Mjesečevih pojava.
2 Danski astronom Tiho Brahe (1546.-160\.) otkriva da se kut nagiba r.1jesde\'~
putanje i ekliptike mijenja u omjeru ...· 9.5 od srednje vrijeUno!Iti 5.8.
J precesija ekvinocija asfr. - premještanje točke proljetnog (ili jesenskog ekvinocija)
uslijed laganog zakretanja smjera Zemaljske osi. zbog ~ se Sunce svakoga dana vraća
u tu tocku. Cime ono završava svoj puni obrat po eklipticl. (prema Rječniku strl11lih rije{i
Bratoljuba KJaća,Nakladni zmxxlMafiCr! hroals},:e, Zagreb. 1990.).
. ekvinocij - dan kada su dan i noć jednake dužine (21.·22.3.: 22.·23.9.). (N:prrm;~)
40
Obredi ljubavi
visoka majstorija uma.
Vidimo, dakle, da Arkaim jedva možemo nazvati gradom.
Uzmimo za primjer malu sobu u kojoj se obitelj ne može smjes-
titi. dok je ona s druge strane idealna za filozofska razmišljanja.
Povjesničarima je poznato da s'u se mudraci 1 u starini smatrali
mudrim ljudima i učiteljima. Arkaim je tako kao jedan od najznameni-
tijih znanstven ih centara mogao pripadati samo mudracima. Uto doba
jednostavno nije bi lo drugih znanstvenika.
Poznato je također da su mudraci na osnovi znanja o Svemiru
korigirali obrede te određ ival i i vrijeme njihova održavanja.
Pitanje je jedino gdje su danas ovi jedinstveni obredi? Jesu li
uništeni zbog m račnjaštva i skrivaju li se zato od ljudi?
Što je htio reći Sungir2
Sad ću vam predstaviti nešto još senzacionalnije, što će zasjen iti
egipatske piramide i ruševine staroga Rima.
Kao što je rekao sibi rski pustinjak. to je potrebno i za bolje
razumijevanje pojava i razine znanja o Svemiru kojim su vladali naši
pra roditelji. Da bi se to ostvarilo, potrebno je ući što dublje u povijest.
Anastazijin je djed rekao:
- Udubimo li se mislima u razdoblje otprije tri tisuće godina,
postupno ćemo početi osjećati znanje staro tri tisuće godina. Pođem o
li dalje do razdoblja od pet tisuća godina, osjetit ćemo znanje staro pet
tisuća godina. No neće nam sve znanje biti razumljivo. Potrebno je
otići u prošlost najmanje za devetnaest tisuća godina da bismo mogli
shvatiti znanje.
1Vidi str. 34.
'l Sunlo'!ir - arheološka naseobina iz vremena kasnoga paleolitika u blizini povijesnoga
grada Vladimira: otkrivena je 1955. g.: USungiru su pronađeni kosturi stari 28.000·
.10.000 g.; 1964. g. je pronađen kostur odrasloga mu!karca: 1969. g. kosturi dječaka i
lljcvojčice: u iskopavanjima 2005.~. N.o. B;idera, sina poznatoga ruskoga arheologa O.
N. Badera, pronađeni su dokazi kOli su upućivali na to daje sungirska naseobina stara
Q k i 70.000 g. (Napomena prevodIteljice)
41
Vladimir Megre
Takvo daleko putovanje u prošlost naše zemlje pokazalo mi se
posve nerealnim. Bio sam spreman otići i u Indiju i na Tibet, misleći
da se tamo, kao što kažu, može doznali više o našim precima negoli u
našoj zemlji. Ipak, nije trebalo nikamo ići. Pokazalo se daje sve u blizini.
Predlažem svakome tko će pročitati ove retke, POĆi u prošlost stariju od
devetnaest tisuća godina i zamisliti naše praroditeije.
Arheološko nalazište o kojemu pričam , posve je slučajno otkri-
veno II okolici grada Vladimira, koji je prema raz l ičitim službenim
podacima star oko 1015 godina.
Prilikom iskopavanja pijeska za proizvodnju gline uVladimirskoj
tvornici keramike 1955. g., bagerist A. F. Načarov primijetio je kosti
veoma velike životinje, koje je zahvat io lopaticom bagera s dubine od 3
metra. Zatim su arheolozi obaviješteni o nalazištu.
Znanstvenike su iznenadile prve iskopine. Pronadeni pokopani
kosturi, nakit i svakodnevni predmeti, svjedoč ili su o nekoj vrlo staroj
kulturi. Daljnja su istraživanja pokazala da su naši preci stigli do obala
rijeke Kljazme još II vrijeme staroga kamenoga doba prije oko 25.000
godina.
Netko će pomisliti da su naši preci trčali četve ro noške i da su bili
odjeven i u sirovu životinjsku kožu, a u rllci nosi li batinu. No to nije
bi lo tako. Znanstvenike su iznenadile druge činjenice.
Na kosturima i oko njih je bilo mnogo nakita, od kojega je bila
napravljena odjeća. Ona je podsjeća l a na radno odijelo odnosno pot-
puno civilizirano odijelo.
Otkriće se može ukratko opisati: kosture bi bilo lakše povezati
s mjestom pokopa izvanzemaljaca ili bismo trebali preispitati našu
predodžbu o povijesti.
Vladimi rski državn i povijesni i etnografski muzej je u jednoj od
svojih dvorana smjestio izložak, posvećen tim jedinstvenim otkrićima.
Muzej je objavio kratak tekst u kojemu se naseobina Sungir opisuje
kao najzanimljiviji ruski arheološki spomenik, dobro poznat arheolo-
zima u cijelome svijetu.
U muzeju su više puta održani međunarodni znanstveni simpo-
ZIJ I.
Sungir je jedno od najsjevernijih naseobina prvobitnoga čovjeka
42
Obredi ljubavi
II području ruske nizine, na području Vladimirske oblasti. Predstavlja
jedinstveno nalazište u svijetu po bogatstvu predmeta i očuvanosti
toliko starih kostura.
Zahvaljujući zajednič kim naporima arheologa, geologa, paleon-
tologa i paleobotaničara. možemo si dočarati kako su ljudi živjeli u to
pradavno doba. .
Tu. gdje završava ledenjak, počinjala je lundra, tek mjestimice
prekrivena rijetkom jelovom, borovom. brezinom i johinom šumom.
Životinjski je svijet bio raznolik.
U objavljenome tekstu piše: "Drevni stanovnici Sungira su lovili
sjeverne jelene, divlje konje, sjeverne lisice, pelikane, divlje bivole, mrke
medvjede, vukove, bijele zečeve. Ubijali su tetrijebe. divlje kokoši i bijele
galebove. Uz to, hvatali su mamute - ogromnu izumrlu životinju,
gotovo četiri metra visoku i šest tona tešku. Takav se plijen tražio:
davao je meso. kožu, neophodnu za gradnju nastambi i velike zube -
čvrst i zahvalan materijal 7..3 izradu oružja i nakita."
Veoma su zanimljivi predmeti od kostiju i rogova: ispravljači
motki , motike, ši ljci, vršci i ogrlice od mamutovih zubi, nakit od
očnjaka sjeverne lisice. Rijetkim je proizvodom prvobitne umjetnosti
)Xlstala figurica konja velike glave. Poznat je sungirski konj ukrašen
brušenim ukrasom i oker bojom u crvenim tonovima. Broj točaka na
figurici, djeljivih s pet, govori o tome da su stanovnici nastambe vladali
peterokratnim sustavom računanja. A sedmerokratan broj govori o
znanju ljudi otprije 25.000 godina. Svjetsku je slavu naseobini Sungir
ipak donio jedinstveni n ačin pokapanja prvobitnoga čovjeka.
Ispod debeloga sloja oker boje crvenih tonova, otkrivena je 1964.
g. ženska lubanja, a niže ostaci starijega muškarca. Muškarac je imao
na prsima privjesak oblutka, a na rukama 25 plosnatih narukvica od
velikih zubi mamuta. Na lubanji, na rukama i nogama i trupu bio je
niz od gotovo 3,5 t i suća bisera. Zahvaljujući njihovome razmještaju
na kosturu, moglo se rekonstruirati vezeno odijelo drevnoga Sungirca.
Podsjećao je na odjeću od krzna današnjih arktičk ih naroda. Na dnu
ne tako dubokoga groba, pronađen je nož i strugalo od kremena.
Jednako se tako bogatim pokazalo mjesto pokopa otkriveno
nakon pet godina.
43
Vladimir Megre
U grobu su bili sahranjeni ostaci odrasloga čovjeka bez lubanje.
Pokraj njega je pronađena ogrlica od velikih zubi, prsten i par rogova
sjevernoga jelena. A zatim su na dubini od 65 cm ispod gornjega sloja
ukopane zemlje, pronađena dva dječja kostura.
Dječak od dvanaest-trinaest godina i djevojčica od sedam-devet
godina ležali su ispruženi u grobu. Bili su tijesno priljubljeni glavu
uz glavu. U zagrobni je svijet djecu pratilo oružje za lov od velikih
zubiju mamuta: jedanaest kratkih kopalja, tri bodeža i dva koplja.
Osobito Sl! zanimljiva koplja u jednome komadu od razdrobljenih i
izravnatih vel ikih zubiju dužine od 2,5 i 1,5 metara. Na mjestu pokopa
su pronađeni i štapovi od veli kih zubiju mamuta, vrlo izražajne
figurice konja i mamuta, kolutovi s prorezima, koji su očito služili u
ceremonijalne svrhe i bili su u vezi sa Suncem i Mjesecom. Dječja je
odjeća takoder bila izvezena od tisuću bisera, a na prsima se kopčala
pribadačama od kostiju. sa stražnje su strane bile prišivene niti s bise-
rima. Imitirale su životinjske repove.
Otk ri će svjedoči o složenome obredu pokapanja i naprednim
religioznim vjerovanjima prvobitnih ljudi kamenoga doba. Možemo
svakako pretpostaviti da su oni vjerovali u zagrobni život.
U Sungi ru se od 1956. g. do danas s nevelikim prekidima pro-
vode kompleksna arheološka istraživanja. Te je radove gotovo dvadeset
godina vodio poznati arheolog, doktor znanosti, Otto Nikolajevič
Bader. Antropolog, akademik M.M. Gerasimov i njegovi učenici, G.V.
Lebedinska i T. S. Surnjina, uspjeli su rekonstruirati oblik drevnih
Sungi raca.
Znamo da antropolozi mogu po lubanji dosta precizno rekon-
struirati lice. Imamo rijetku mogućnost da možemo vidjeti kako su
izgledali prvobitni ljudi. Iskoristio sam tu moguć nost i imao sam
prilike vidjeti lice posve razumnoga i mudroga odrasloga muškarca,
pomalo tužno lice dj evojč i ce i zamišljeno lice dječaka.
Ipak, izgleda da su malo netočne naše pretpostavke o lovu, oso-
bito na mamuta.
Poveo sam Anastazijinoga djeda u jedinstvenu dvoranu
Vladimirskoga muzeja. Starac je polako prošetao pokraj svi h izložaka,
ali se nije nigdje zadržao. Zatim je stao nasred dvorane pa se poklonio
44
Obredi ljubavi
četiri puta, okrenuvši se svaki put za devedeset stupnjeva. Ispr ičao sam
mu o zaključcima znanstvenika. On je dosta toga opovrgnuo. Evo što
mi je rekao:
-Vladimire, ti ljudi nisu nikako lovili mamute. Mamuti su bili njihove
domaće životinje. [\lamuti su bili vrlo dobri pomoćnici u domaćinstvu
j služili su kao prijevozno sredstvo za prijevoz tereta. Obavljali su više
poslova od današnjih slonova u Indiji, kojih tjeraju goniči.
Stojeći na mamut ima, ti su ljudi mogli skupljati plodove s viso-
koga drveća i slagati ih u pletene torbe i košare, a zatim ih prevoziti
na odredište.
fo.1amutje odstranjivao ši kare uz mladu šumu što se protezala uz
obiteljska polja. Dobivši zadatak, mogao je i zanjihati pa zatim iščupati
d rve će te je tako raščistio poljanu. Kad se trebalo seliti, mamuta se
tovarilo kućansk im predmetima, potrepštinama i hranom.
fo.1amut je bio veoma dobra i vrijedna domaća životinja. Čak je i
rnalo dijete moglo uhvatiti vrh njegove surle i povući ga za sobom.
Djeca su se često iglđla s mamutom. Tjerala su ga da uz pom oć
su rle uzima vodu i da ih zatim polijeva. Mamut ih je zadovoljno pro-
matrao kako poskakuju i radosno povikuju.
Mamutu je predstavljalo veliko zadovoljstvo kad su mu češljali
dlaku posebnim priborom, sl i čnim grabljama. Ljudi bi je isprali i
osušili, a zatim koristili za vlastite potrebe, na primjer, za pravljenje
postelje.
Ovi prvobitni ljudi nisu morali loviti mamute. To se može
za ključiti čak i iz podataka koje si pročitao iz objavljenoga kratkoga
teksta. Prema tim podacima sve proturječi jedno drugome.
- Čemu proturječi?
- Razmisli sam. Navodi se bezbroj najrazličitijih divljih životinja,
koje se uz pomoć posebnih klopki može lako uhvatiti u potrebnoj
kol ičini. Ubivši mamuta od šest tona, čovjek ga ne bi odmah mogao
cijeloga pojesti.
- Što ako je bilo mnogo ljudi?
- Mnogo ih nije moglo biti. Ljudi u davnini nisu živjeli u pretr-
panim naselj ima kao što žive danas u gradovima ili selima. Svaka je
obitelj imala svoje područje i svoj dom. Na površini od tri kilometra
45
Vladimir "'('gre
nije moglo živjeti više od stotinu ljudi. Oni nisu mogli pojesti zaklanu
životinju od šest lona za dva do tri dana, čak iako osim mesa ne bi
ništa drugo jeli. [\leso bi se poče lo kvariti i privlačilo bi puno različitih
insekata te je tako moglo doći do epidemije.
- Možda su pozivali k sebi na gozbu ljude iz drugih krajeva?
- Kakav je bio smisao ići nekoliko kilometara samo zato da se
pojede meso koje su i kod kuće imali dosta?
. Kažete li da je pokvareno mamutovo meso moglo predstavljat i
opasnost za pojavu epidemije. onda je istu takvu opasnost mogao pred·
stavljati i domaći mamut koji je umirao?
_Vladimire. mamut nije nikada umirao u obitelji. Kad je ostario
i osjetio trenutak približavanja smrti. otišao je nedaleko kuće pa
triput zaurlao i pošao umrijeti daleko na groblje mamuta. Trebalo bi
ti to i samome biti poznato. jer to i danas rade divlji indijski slonovi.
Zaurlav§ prije smrti, oni napuštaju svoje stado.
- Znači da mi imamo posve netočnu predodžbu o prehrani prvo-
bitnih ljudi?
_ Da, tako je. Možda zato da bi se opravdao današnji barbarski
odnos prema životinjama. Što dalje pođemo u prošlost, možemo
susresti to manje ljudi koji su jeli meso. Oni su imali dosta biljne hrane.
Od životinjske su hrane upolrebljavali samo to što su čovjeku davale
same životinje. kao na primjer, mlijeko i jaja. Prvobitnim se ljudima
mogao razboljeti želudac od mesa.
Dokaz da lov nije bio glavni način na koji su prvobitni ljudi
dolazili do hrane, pokazuje i neracionalnost lova u usporedbi s drugim
načinom dobivanja hrane.
- Kojim?
- Uz pomoć pripitomljenih životinja. Zamisli čovjeka u č ije mu je
domaćinstvu mamutica, krava i koza. koje može pomusti i svakodnevno
od njih dobivati pT\·'Oklasni svježi proizvod. Ćovjek još u domaćinstvu
ima domaće pernate životinje: guske, patke, kokoši, koje mu daju jaja
i o kojima ne treba posebno brinuti. Ćovjek može takoder upotrijebiti
med i cvjetni prah koji nose pče le, mnogo razli čiti h korjenastih plodoya
i jestivih trava. koje rastu u blizini. Zamisli da on najednom skrene
pameću i počne ubijati sve domaće životinje, koje su ga uz ostalo ču va le
46
_ _ _ _ __ __ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ Obredi ljuba/ll'
da može u miru spavati. Zatim ih počne jesti i uputi se u lov na divlje
iivotinje. podvrgavajuć i se opasnosti. Tako on sebi i svojoj obitelji više
ne bi mogao osigurati redovnu prehranu svježim proizvodima.
Domaće se životinje tako prema čovjeku više ne bi odnosile prija-
teljski i s ljubavlju nego bi se prema njemu odnosile agresivno le tako.
možemo reći. njegova obitelj više gotovo uopće ne bi mogla živjeti u
takvoj sredini.
- Zar su prvobitni ljudi odmah počeli pripitomljavati i trenirati
domace životinje? [\10žda je do toga kasnije došlo?
- Do toga ne bi moglo ni kasnije doći kad bi se čovjek odmah
I)()kazao kao agresor. Vladimire, poznato ti je da su malo dijete koje se
našlo u šumi, mogli hraniti ča k i vukovi, divlje zvijeri. dok je u istoj toj
šumi čopor vukova mogao rastrgati odrasloga čovjeka . Otkuda tako
različito ponašanje prema čovjeku ?
. Teško mi je reći.
- Zbog toga što u prvome slučaj u malo dijete nije agresivno. a u
drugome se, agresija i strah odražavaju na okol inu .
Prvobitni ljudi nisu bili agresivni i nisu imali straha. Bili su ispu-
njeni ljubavlju i iskrenim odnosom prema okol ini. Zbog toga oni nisu
1I0pce trošili osobitu pažnju na pripitom ljavanje i dresiranje životinja i
rlica. Za njih je bilo najvažnije da odrede koja je svrha sva ke trave koja
raste na Zemlji pa su se time i bavi li. Za životinje već znaš da je za njih
hila najveća sreća čovjekov osjećaj ljubavi i pažnje.
Prvi je meso upotrijebio čovjek koji više nije bio punovrijedan.
Bio je to čovjek kojega je napustila energija Ljubavi. Njemu se možda
I)()remetila pamet ili se razbolio od neke veoma teške bolest i koja se
rroši rila sve do današnjega dana.
- Kakva može biti veza između ljubavi i početka jedenja mesa?
. Izravna. Čovjek koji živi ispunjen ljubavlju ne može ubijati.
- M oguće. Možete li odrediti od čega su umrla ona djeca otprije
dvadeset i pet tisuća godina? lbog čega su ona bila pokopana priljub-
lJena licem jedno uz drugo?
- Mogu, naravno, ali će priča biti poduža. Uz to, ti bi trebao odre-
Ulti ne zašto ih je zadesila smrt nego radi čega su umrli?
- Radi čega?
47
Vladimir Megre
-Evoopet, Vladimire,stalnosamozadaješ pitanja. Lijen si razmišljati.
Nemoj se uvrijediti zbog mojih riječi tako kao što si se uvrijedio tamo, u
tajgi. Bolje se zamisli nad tim koji je smisao moje priče. Ne naučiš li se
razmišljati svojom glavom, u njoj nećeš naći puno smisla. Kad slušaš,
ti istodobno ne razmišljaš o svojim zaključci ma nego samo potvrduješ
moje.
Postavio si ci lj p ro naći u prošlosti uvjete u kojima bi ljudi bili vječno
ispunjeni ljubavlju i tako živjeli sve do danas. To je lijepo. To je ispravan
put i najvažniji cilj.
Želio bi doznati otkada čovjeka prati ljubav. Imaš odredeni datum i
razmisli. Pogledaj dva kostura dječaka i djevojčice. Njihova smrt u tako
ranoj dobi nema smisla ne uspiju li ljudi odrediti što to važno skriva
njihov pokop. Razmisliš li o tome, vidjet ćeš koji je smisao njihove
smrti.
Nisam se uvrijedio na starca zbog toga što mi je rekao da sam
lijen razmišljali. Odavno mi je bilo jasno da se on služio nekim svojim
metodama ne bi li me pokušao naučiti kako drukčije vladati svojim
mislima. Ipak nisam išao u takvu školu kao oni, u kojoj su od dje-
tinjstva razvijali svoje misli. Išao sam u redovnu školu, koja je možda
upravo i isključivala misli.
Eto, stajao sam tako ispred dječjih kostura naprežući misli.
Gledajući ih, nisam nikako mogao shvatili može li se išta doznati o
ljubavi otprije dvadeset i pet ti suća godina. Je li se tada uopće moglo
govoriti o ljubavi?
- Jest - odgovorio je starac.
- Ali zbog čega ste tako odlučili? Na natpisu u muzeju se ništa ne
spominje o ljubavi.
- Ne spominje se. Pa što s tim? Pogledaj pažljivije. Iz kostura se
vidi da se radilo o djeci. Dječa ku je bilo dvanaest i po, a djevojčici osam
godina.
Na njihovim je kosturima ogrlica od stotinu komadića kostiju.
Prema tome kako su oni bili razmješteni, vaši su znanstvenici odredili
njihovu odjeću. Govori li samo o tome ogrlica od komadi ća kostiju?
- O čemu još može govoriti?
- Vladimire, o tome da su roditelji ove djece jako voljeli ne samo
48
UlJredi IJU/)(J/JI
jedno drugo nego i svoju djecu. Jedino su roditelji ispunjeni ljubavlju
mogli posvetiti tako puno vremena na izradu toliko zahtjevnoga
ukrasa za odjeću svoje djece. To govori i o tome da su oni imali slobod-
noga vremena u izobilju da bi se mogli posvetiti umjetnosti i gradnji,
kao i izradi lijepe odjeće.
Medu predmetima na mjestu pokopa nije uopće bilo ubojitoga
oružja.
- Što je s kratkim kopljem? Zar to nije oružje?
- Jasno da nije. To nisu bile ni osti za lovljenje ribe jer nema zupca
na završetku. Predmet koji su nazvali kratkim kopljem nema čak
uopće oštar završetak. Takvim tankim i lakim kopljem bi bilo teško
ikoga ubiti ili raniti.
- Za što je onda taj predmet služio?
- Za dresiranje i vodenje životinja. Pogledaj, zar ne podsjeća na
štap kojim se i danas služe dreseri ili na štap kojim se služe goniči
slonova?
- Ali zašto su to radili od kostiju? Mogli su uzeti štap i ne trošiti
vrijeme na ispravljanje kostiju i ukrašavanje.
- Štap se ne može dugo koristiti, a životinje se obično nauče na
jedan predmet, njegov miris i oblik koji se stvara od dodira njegova
1-10spodara.
. Dobro. Sve što kažete je dosta uvjerljivo. No bilo je i predmeta
poput vrška strijele, a strijela je bila uvijek namijenjena za ubijanje.
- Tim ljudima, koji nisu bili iz najranijega razdoblja živola na
Zemlji, strijele su služile za zastrašivanje grabežljivih životi nja koje su
ih napadale.
Medu predmetima su i takvi koji podsjećaju na motiku. To je
oruđe koje zapravo služi za sadnju sjemenja i čupanje korijenja.
- A što je s nakitom? Evo ogrlice od očnjaka sjeverne lisice. A i
uJjeća je, prema mišljenju znanstvenika, bila od kože, što znači da su
oni ipak ubijali životinje.
- Znanstvenici točno pretpostavljaju da je odjeća bila od kože, no
Z<1 dobivanje kože nije bilo uopće potrebno ubijati životinje. Postojali
~1I gmazovi koji su odbacivali svoju staru kožu. Dešavalo se da su
gmazovi umrli, a mravi su im pojeli unutarnje organe, ostavivši kožu
49
1' lllGmUr Negre
cijelom, od koje se mogla lijepo praviti odjeća. U tom slučaju nije imalo
smisla l.miti vrijeme na ubijanje životinja, njihovo klanje i rezanje na
komade, obradu, sušenje i omekšavanje kože. Zbog čega bi lo radili
kad su mogli uzeti ono što je već bilo gotovo i u savršenome stanju.
U Božanskoj je prirodi sve predvideno za čovjeka. Ogrlicu od očnjaka
sjeverne lisice puno je lakše napraviti od kostiju, nakon što se uginulo
tijelo dobro obradi i prirodno osuši.
Udaljit ću se nakratko od djedove priče o jedinstvenome
arheološkome otkriću.
U kratkome objavljenome tekstu Vladimirskoga državnoga
muzeja dvije su slike s izložbenim dvoranama arhitektonskoga parka
"Sungir u sastavu muzejskoga kompleksa "Sungir". U tekstu se
M
navodi da je održan međunarodni simpozij posvećen jedinstvenome
arheološkome otkricu.
Nemojte se ipak žurit i posjetiti jedinstveno mjesto siskopinama
drevne civilizacije. Na tome mjestu nema nikakvih dvorana nego
samo ostavljenih ruševina. Arheološka se iskapanja ne provode inten-
zivno. Država nema sredstava 1,.3 tako ozbiljne radove. Oni se provode,
možemo reći, samo zahvalj uj ući entuzijazmu znanstvenika i mjesnih
vlasti.
Bio je neradni dan kad sam se uputio na mjesto jedinstvenoga
arheološkoga nalazišta. Vidio sam dvoje ljudi kako s padine na jed-
nome od mjesta iskapanja uzimaju uzorak tla i pažljivo ga stavljaju u
vrećicu. Bili su to djelatnici Državnoga arheološkoga instituta. Rekli
su da Sungir predstavlja najbogatije arheološko nalazište naseobine
prvobitnoga čovjeka na svijetu.
Postav Vladimirskoga muzeja je jedinstveni u Rusiji. Njegovi
su djelatnici rekli da nalazište u Sungiru katkada posjećuju turisti.
uglavnom iz Japana, bu dući da Tokijski nacionalni arheološki muzej
ima bolji postav izložaka o sungirskome nalazištu.
Pomislio sam da je ipak čudno da se u zem lji izlazećeg sunca
odnose S većim poštovanjem od nas prema našim davnim prarodi-
teljima u našoj zemlji. Japanci, hvala vam za očuva nje kulture naših
zajedničkih praroditelja.
Govorim o uzvišenoj misiji Rusije, o duhovnosti. Tada bismo tre-
50
Ubredi IJubm'i
bali pružiti drukčiju sliku Rusije. Ali kako, kad se strani turisti mogu
svojim očima uvjeriti kakav je naš odnos prema povijesti?
Ostaje jedino nadati se da će možda naši civiliziraniji polomci
doznali koje su još tajne ostale neotkrivene u Sungi ru.
Imao sam se priliku uvjeriti da su naši praroditelji otprije dva-
deset i pet tisuća godina bili civilizirani i da su umjeli voljeti svim
srcem i vječno čuvati ljubav.
Hodovsko ur eđe nj e
Da bismo povratili našu tradiciju i uspješne, izgubljene obrede.
koji pomažu u očuvanju ljubavi u obitelji. izgleda da trebamo potražiti
sve neophpdne podatke o životu naših dalekih praroditelja. Da bismo
to postigl i, trebamo ući daleko u svoju pro~lost. sve do rodovske zajed-
nice. u kojoj su muškarac i žena, ispunjeni ljubavlju, složno živjeli sa
svoj im potomcima, unucima i praunucima.
Danas muškarci i žene ne mogu zadržati pored sebe čak ni one
najbliže, svoju djecu. Djeca će. tek što porastu, odmah htjeti napustiti
roditelje. Otici ce živjeti u unajmljene stanove ili tzv. l,.3jedničke sta-
ilOve. Ot ići će makar i lošije živjeli.
Ali što gD\'Orili o djeci kad se već mnogi parovi rastavljaju još i
prije ili neposredno nakon pojave djece.
Rodovska zajednica je u pretkneževskoj Rusiji postojala mnogo
lIsucIjeća. U njoj nije bilo razvoda. a obitelji su se, za razliku od
uredenja našega društva, koje je uslijedilo kasnije, očuvale na okupu.
Hodovska se zajednica može stvoriti jedino ako postoji prava ljubav.
Ir pro~losti su odrasla djeca mogla lakše napustiti obitelj nego danas.
~ l lsli m na razdoblje prelkneževske Rusije.
U prošlosti su mladi l..aljubljeni parovi, nezadovoljni odnosima s
roditeljima. mogli otići od kuće i sami si sagraditi dom na području
kOJe bi im se svidjelo. Mogli su se hraniti u šumi, a kasnije obrađivati
t t'mlju i osnovati domaćinstvo. Ali oni nisu odlazili od kuće. To je
I lwčilo da su se stariji u rodovskoj zajednici odnosili prema njima s
P()~tovanjem i ljubavlju.
51
Vladimir Megre
Trebali bismo proučiti to razdoblje i od njega uzeti ono što je
u njemu bilo racionalno, a što nam može pomoći u stvaranju čvrste
obitelji.
Ali kako doći do podataka o tom razdoblju života kad ruska povi-
jest opisuje samo kršćansko razdoblje?
Trebamo se uputiti u prošlost našega naroda da bismo odre-
dili jesu li drevni obredi i kultura nestali sami od sebe, jer nisu bili
potrebni, ili se tisućljetna tradicija namjerno uništavala.
Ako su oni nestali sami od sebe, tad nema potrebe tražiti u
prošlosti, jer je u tom slučaju sam narod odbacio drevnu kulluru kao
nepotrebnu, što znači da je neće ni danas prihvatiti.
Ako je drevna tradicija bila namjerno uništena, tada treba odre-
diti tko ju je uništio i s kojim ciljem. Treba o tome promisliti, pronaći
tko je to bio i dati na razmatranje društvu.
~10žda se u drevnoj tradiciji i u obredima skrivaju velike
tajne ljudskoga postojanja. Ne otkrijemo li ih, nastavit ćemo se kre-
tati prema propasti, izumrijet ćemo. a obitelji će nam trpjeti zbog
međusobnih svađa. Često spominjemo velike ratove. Sukob u obitelji
za obiteljske članove može ipak biti puno bolniji od poznatoga rata u
Iraku ili događaja u Izraelu.
Prisjetio sam se svega što sam znao o povijesti drevne Rusije.
Makar i bilo neobično na prvi pogled, zaključio sam da osvajača
Džingis-kana l možemo promatrati kao onoga koji u labirintu povi-
jesnih izmišljotina, na jedinstven način povezuje različite događaje.
f\10žemo i drukčije reći, da se to odnosilo i na razdoblje takozvanoga
tristogodišnjega tatarsko-mongolskoga2 porobljavanja Rusije. Zašto?
Jednostavno iz tog razloga što je to razdoblje započelo nedugo nakon
pokrštavanja, kada još nije bila u potpunosti uništena tradicija naših
predaka. Zašto se ističe Džingis-kan? Zbog toga što je on možda
bio najistaknutijom, najzanimljivijom i najprosvjećenijom ličnosti
svoga vremena. Ne samo stoga što su on i njegovi nasljednici osvojili
pola svijeta. Zanimljivo je kako su to učinili. Odmah ću reći da je u
pogledu toga njihova vojska imala drugorazrednu ulogu. Znamo iz
l Džingis.kan (1162.·1227.) - osnivač mongolskoga carstva. ratnik i drža\!flik.
2 Thtarsko-mongolski ral (1237.-1462.). (Napomena prevoditeljice)
52
Obredi ljubavi
različ itihpovijesnih izvora da je Džingis-kan u potrazi za mudracima
u mnoge zemlje slao ekspedicije, sve do Kine i Indije. On je provodio
puno vremena u razgovoru s mudracima. Pokušao je odrediti smisao
čovjekova postojanja na Zemlji i otkriti kako postati besmrtnim. To
drugim riječima znači da je on potražio mudrost u drugih naroda i u
potpunosti je mogao vladati podacima o društvenome uređenju drevne
Rusije.
Pokazalo se da je Džingis-kan vladao tim podacima. Uvjeren sam
da su zahvalj ujući tomu što je znao, njegova loza i njegovi sinovi mogli
stoljećima držati u pokornosti takozvano visoko plemstvo mnogih
zemalja. Nisam pogriješio kad sam rekao da je on držao u pokornosti
upravo visoko plemstvo, koje je vladalo nad narodima tih zemalja, a
ne sam narod.
Pomislit ćete kakva može biti povezanost izmedu znanja o
drevnoj obiteljskoj tradiciji i obredima, uz pomoć kojih se može
sačuvat i ljubav, i uspješnoga osvajanja države.
Nemojte se začuditi kad vam kažem da između njih postoji
izravna veza i da je to znanje jače od mača milijuna vojnika, pa čak i
od suvremenoga oružja.
Neću opisati č itavo tristogodišnje razdoblje tatarsko-mongolske
vladavine Rusijom. Opisat ću samo jednu, ipak vrlo karakterističnu
i zanimljivu epizodu, a to je pokoravanje Vladimirsko-suzdaljske
kneževine!.
O tome sam sakupio podatke iz različitih izvora. Pokušajmo
zajednički donijeti zaključke .
Neobičan vojni pothvat
Upovijesti je zabilježen neobičan itajrrnit mjni pothvat Džingiskanova
unuka Batu-kana2, u okolici grada Vladimira u proljeće 1238. godine.
l najveća feudalna državna tvorevina na području sjeveroistočne Rusije od 10. do 13.
stoljeća.
2 Batu-kan (1205.-1255.), (Napomena prevoditeljice)
53
Vladi"!~
;'~
M_"",_
e _ _ __ _ Obredi ljubavi
Spominje se u ljetopisima, suvremenim povijesnim izvorima i crkvenoj
literaturi. Zbog čega je on neobičan? Evo što je zabilježeno u ljeto-
pisima]: "Zauzevši Rjazanj 1237. godine. Batu-kan je 1238. godine
upao sa svojom konjicom u Suzdalj", i kao što piše u mnogobrojnim
crkvenim izvorima, spalio je Suzdalj, a stanovništvo je dijelom
istrijebio, a dijelom zarobio. U tim se izvorima mnogo govori o zvjer-
stvima nad narodom.
Svjetski povjesn ičari pišu ipak točnije i objektivnije. Evo što o
navedenome događaju piše II materijalima Vladimirsko-Suzdaljskoga
državnoga muzeja: "Tatari su kod Vladimira podigli svoj logor. Zatim su
pošli na Suzdalj i osvoji li ga. Opljačkali su Svetu Bogorodicu (Sabornu
crkvu). Spal ili su i knežev dvor i manastir svetoga Dmitrija i još su toga
opljačkali. Sasjekli su sve stare redovnike i redovnice. svećenike. slijepce
i šepavce. gluhe i izmučene. Sve su ljude sasjekli. Odveli su zatim u logor
sve mlade redovnike i redovnice, svećeni ke i njihove žene, đakone i nji-
hove žene. njihove kćeri i sinove, a sami su pošli na Vladimir."
Kao štovidima, Batu-kan nije porobio sve stanovnike. Poubijao je
stare redovnike na visokome položaju, a mlade je porobio. Nije palio i
pljačkao cijeli grad nego kneževski dvor, suzdaljske crkve i manastire.
Pokušajmo sada odgonetnuti najveću povijesnu zagonetku. Kao
što se navodi u dokumentu, zašto su Tatari kod Vladimira podigli svoj
logor, a zatim pošli i osvojili Suzdalj?
Svaki će povjesničar koji proučava vojnu strategiju, kao i svaki
vojni zapovjednik reći da takav či n nije u skladu s vojnom taktikom.
Podići logor pod zidinama velikoga utvrđenoga grada, a zatim ga osta-
viti i POĆi s vojskom na manji grad, gotovo je jednako samoubojstvu.
Udaljenost od Vladimira do Suzdalja je tada bila trideset i pet
kilometara. Trebalo je dnevno prijeći neprohodni put na konjima.
Za osvajanje je Suzdalja trebalo barem još nekoliko dana, a zatim
još jedan dan za put natrag.
Ne bi li izišli iz utvrđenoga grada i uništili logor ostavljen bez
vojske, njegovim bi braniteljima trebao samo jedan dan. Ne bi li pro-
tivnika spriječili od pobune i u potpunosti ga onesposobili. trebali su
I "Pripovijest o najezdi Balu-kana" - knjiga povijesnih zapisa o mongolsk(H.alarskome
osvajanju Rusije (12.17.. 1239.). (Napol11f!na prevoditeljice)
54
uzeti rezeIVne konje, rezeIVne tobolce sa strijelama, hranu, jurišne
ljestve i uređaje za bacanje kamena.
Branitelji utvrđenoga grada iz njega ipak nisu izišli. Zašto? t\10žda
nisu znali da je vojska Batu-kana napustila logor? Znali su. Mogli su je
vidjeti s visokih zidina tvrđave, a i javila im je izvidnica.
Možda je vojska Batu-kana bila tako mnogobrojna da su i brani-
telj i logora bili dostatni za odbijanje napada?
Povjesničari su to tako u početku i tumačili. Kao da je bilo
milijun vojnika Zlatne hordeI. Zatim su se dosjetili i smanjili broj na
slo i trideset tisuća, a neki čak i do trideset tisuća.
Napokon, zanimljivo bi bilo objasniti je li bio moguć poraz zbog
znatno brojnijega protivnika. Objektivniji su znanstvenici rekli da je u
to vrijeme bilo gotovo nemoguće kretanje milijunske vojske. Milijun
sablji zajedno s jedinicom s konjima i vozilima jest tri milijuna konja.
Ostane li na jednome mjestu. takvo će stado, čak i \jeti umrijeti od
~Iadi jer će izgaziti oko sebe svu travu. A zimi za njega neće nikako
biti dosta stočne hrane.
Broj se tako smanjio na sto i trideset tisuća i na trideset tisuća
vojnika. Radi se o vrlo sramotnome broju. Vojska Batu-kana od samo
~to i trideset tisuća vojnika mirno osvaja jednu za drugom ruske
kneževine i cijele zemlje.
Ipak, i taj je broj previsok. Džingis-kanovi nasljednici, zahva-
ljujući znanju koje im je on ostavio, za osvajanje ruskih kneževa toga
vremena, nisu trebali čak ni broj od pedeset tisuća vojnika. Dosta im
je bilo poznavati način života ruskoga naroda i ruskih obitelj i da bi na
osnovi toga znanja proveli ispravnu politiku.
Batu-kan je tako podigao logor pod gradom Vladimirom, a na
Suzdalj nije pošao s vojskom nego tek s malim odredom. Obrana
Vladi mira tako i nije izišla iz utvrđenoga grada ne bi li uništila logor i
vojnu opremu protivnika.
Što mislite, koliko je dana i noći trebalo da neveliki odred Batu-
kana zauzme legendarni grad Suzdalj, jedno od duhovnih središta
tadašnje Rusije, koje je u to vrijeme okruživalo nekoliko desetaka
1Zlatna horda je postojala od 13. do 15. stoljeća. OsnoVJO juje Batu-kan. Kanovi
Zlatne horde podčinili su svojoj vlasti sve ruske kneževine. (Napomena prevodileljice)
55
V/udlmlr Megre
utvrdenih manastira?
Batu-kan je odmah zauzeo grad. Ušao je u njega i spalio knežev
dvor. Knez je uspio pobjeć i s vojskom. Batu-kan je ubio sve sveće nike
na visokome položaju. a mlade je redovnike zarobio. Mongoli su
kasnije uspjeli sustići kneza s vojskom na rijeci Sit i ubili su ih.
Pomislit ćete kako je to mogu će. Gdje je bio hrabar ruski narod,
njegov nepobjedivi i slobodoljubivi duh?
Odmah ću vam odgovoriti da je bilo sve u redu s ruskim narodom
i njegovim duhom. Logično je zaključiti da je narod pljeskao neveli-
kome odredu Batu-kana na njegovu povratku iz Suzdalja. Ljudi su im
donosili kvasi i pivo cijelim putem do logora u okolici Vladimira.
Stvar je bi la u lome da narod tada nije smatrao Suzdalj svojim
gradom. Zapravo, njegove je kneževe smatrao izdajicama, a svećenstvo
stranim osvajačima. Zato su s vremena na vrijeme i izbijali narodni
ustanci protiv njihova neizdržljiva jarma.
Evo što piše u dokumentima Vladimi rsko-Suzda1jskoga državnoga
muzeja: "Potkraj 18. st. u Suzda1ju je bilo osam manastira. Osnovali
su ih kneževi i predstavnici kršćanske religije. Igral i su veliku ulogu u
osvajanju novih zemalja i predstavljali su tvrđave da bi se mogli obra-
niti za slučaj vojnoga napada."
"Potkraj 15. i početkom 16. stoljeća, Crkva je imala trećinu naj-
bolje zemlje u državi i željela je podčiniti velikokneževsku vlast. Potkraj
15. stolj eća država nastoji ogra ni čiti i lišiti manastire i crkve vlasništva
nad zemljom. Pitanje zemlje je u Crkvi dovelo do polarizacije na dva
ideološka smjera: "josipovci" i borci protiv bogatstva. Prvi su željel i
zaštititi manastirsko vlasništvo, a drugi su bili pobornici ideje unu-
tarnjega samousavršavanja, a protiv pohlepe manastira. Ideologom
"josipovaca" bio je iguman 2 Volokolamskoga manastira Josip, a boraca
protiv bogatstva redovnik Kiril1o-Bjelozerskoga manastira Nil Sorski.
Suzdaljski manastiri i sveće n ic i, kao krupni zemljoposjednici, odl učno
su stali na stranu "josipovaca". Velikokneževska vlast u 16. s toljeću ipak
nije uspjela izuzeti zemlju iz crkvene vlasti te je Crk\.'3 stjecala sve veća,
iako ograničena zemljišna bogatstva."
l kiselo piće od raženog bridna i slada.
2 iguman - starjdina pravoslavnoga manastira. (Napomena prevoditeljice)
56
Obredi ljubavi
Evo u čemu se sastojala varka: t rećina je ruske zemlje pripadala
~vece nstvu iz Konstantinopolisa i njegovim št ićenicima. Manastiri su
hili najkrupniji vlasnici kmetova. Zemlju nisu obrađivali svećenici. niti
~lI uzgajali stoku, nego su to čini l i kmetovi.
Kneževi su i sami željeli povrat iti dio izgubljene države, al i je bilo
prekasno.
Na koji su način duhovno obogaćivali seljaštvo. čija je iskonska,
rodna zemlja najednom postala manastirska? Što im je dano u zamjenu
za njihovu t isućljetnu tradiciju i obrede, koji su smatrani barbarskima?
Evo do čega je došlo prema arhivskim dokumentima:
npristojbe i novča ne kazne, uzimane od kmetova
Pokrovskoga manastira 1653. godine:
Po kući - dva altina I, kokoš i janjeća vuna.
Za kupnju:
Konja - 2 novč ića od \-2 kopjejke
Krave - novč ič od ~ kopjejke.
Za prodaju:
Kruha, konja, krave, sijena - od svakoga rublja po jedan altin.
Kuće od brvna - novčič od Y.! kopjejke za kut kuće.
Za rješavanje sporova:
U vezi s poljskom zemljom - 2 altina i 2 novčića od ~ kopjejke.
U vezi sa zemljom okućnice - 4 altina i 2 novčića od ~ kopjejke.
Sudske pristojbe:
Za put do mjesta rasprave - 1 novčić od ll.! kopjejke za vrstu. 2
Za put u slučaju oslobađajuće presude: 2 novčića od ~ kopjejke
1..1 vrstu.
od krivca - po jedan altin od rublja.
1"hin - novčić od 3 kopjejke.
:' vrsta - 1,06 km. (Napomena prevoditeljice)
51
Vladimir N egre
Od nedužnoga - 7 altina i 2 novčića od Y.! kopjejke.
Za zakletvu ~ 4 altina i 2 novčića od Y.! kopjejke.
Svadbene pristojbe:
Od mladoženje ~ 3 altina i 3 novči ća od Y.! kopjejke.
Od zaručnice za stol ~ 2 allina i 2 novčića od Y.! kopjejke.
Od mladoženje iz druge opć in e - 2 grivne1.
Od kuhanoga piva 7-<1 blagdane,
svadbu, podušje ~ J vjedr02 piva.
Novčane kazne:
Za pe če nje rakije bez dopuštenja za svoje potrebe ili za prodaju -
5 rubalja, batinanje i hapšenje.
Za pijenje vina u radne dane - 8 altina i 2 novčića od Y.: kopjejke
ibatinanje."
Evo popisa imovine visokoga svećenika.
"Popis ljudi i imovine mitropolita I11ariona:
16 staraca, 6 č inovnika , upravitelja posjeda, 66 ljudi iz osobne
zaštite, 23 sluge, 25 pjevača, 2 crkvenjaka, J3 zvonara, 59 obrtnika i
radnika.
Ukupno 180 ljudi.
Oružje od 93 predmeta, srebrni servis težine l pud 3 20 funti 4,
kositreno posuđe težine više od 16 puda, l J2 konja iz mitropolitske
ergele, 5 kočija, 8 lakih kočija i saonica, 147 knjiga."
(Iz knjige s podacima popisivanja arhijerejskoga5 stana, 1701.
godine)
To je jedinstveni dokument. U njega nisu uneseni bilo kakvi
1grivna - srebrni novac II staroj Rusiji.
2 vjedro - stara ruska mjera. oko 12 I.
3 pud · 16.38 kg.
4 funta - 409,5 g.
Sarhijerej - visoki svećeni k II pravoslavnoj hijerarhiji. (NajXJmena prevoditeljice)
58
Obredi ljubavi
podaci koji su mogli biti povijesno netočni. Dokument jednostavno
ohjektivno daje popis imovine arh ijerejskoga stana, premda ostavlja
mnogo neriješenih pitanja.
Kakav je to bio posjed, za čije je upravljanje trebalo čak šest upra-
Vitelja? Zašto su jednome čovje ku trebale ča k dvadeset i tri sluge? Ili
zasto su treba la devedest i tri oružana predmeta 7-<1 obavljanje crkvenih
ohreda? Sve je to, kao što možete vidjeti. bila osobna imovina, a ne
Imovi na manastira. Manastiri su imali svoju imovinu.
Zbog čega je trebalo imati tako veliku službu zaštite? Brojčano je
to bilo više od službe zaštite prvih američki h predsjednika.
Razvidno je da je arhijereju trebala velika služba zaštite i visoki
zidovi manastira da bi ga zaštiti li od ruskoga naroda. Zidine suzdalj-
skih manastira nisu imale nikakvo st rate~ko vojno znače nje.
Zbog čega gotovo svi povijesni izvori govore o visokim manas-
tirskim zidinama s puškarnicama. koje su poput utvrda trebale štititi
na rod od neprijatelja? Zašto se takozvane utvrde nisu mogle održati
hMem mjesec dana?
Razlog je u tome da utvrde nisu bile namijenjene za zaštitu od
Izvanjskoga protivnika, protivnika koji uz to nije bio glup.
Slič ne su utvrde za vojnike Džingiskanova unuka bile poput
zabave. Kad se vlasnici tih smiješnih utvrda nisu podčinjavali zahtjevu
1..1 bezuvjetnu kapitulaciju, vojnici bi napraviti zemljani nasip malo
poviše zidina i do njega bi dovukli uređaj za bacanje kamena. Bilo je
JOŠ mnogo različitih inačica, od kojih je jedna bi la: u uređaj za bacanje
ka mena bi stavili vreću, za koju bi svezali dugačko uže, a vreću bi
~p u s ti li preko zidina manastira. Vreća bi se odvezala još prije nego što
hi dodirnula zemlju, a na ljude koji su se sklonili iza zidina, padalo
hl zaraženo meso. Nakon toga je trebalo samo pucati na one koji su
pokušali pobjeći kroz vrata.
Visoke manastirske zidine su mogle čuvati jedino od svojih
vlastitih kmetova, bolje rečeno, robova, koji bi s vremena na vrijeme
dlz<l li bune.
Upravo se visokoduhovno svećenstvo iz Konstantinopolisa
l.illožilo za uvođenje kmetstva u Rusiji.
Evo što potvrđuje dokument iz arhiva Suzdaljskoga muzeja:
59
Vladimir Negre
nuSuzdalju je u 17. stoljeću i dalje bilo na snazi crkveno vlasništvo
nad zemljom. Manastiri i arhijerejski stanovi su bili krupni zemljopos-
jednici. Raspolagali su ogromnim sredstvima i za njih je besplatno
radilo puno tisuća kmetova.
Spaso-Eufemijev manastir je tako bio na petome mjestu medu
manastirima u vlasništvu crkvenih feudalaca. Ovisio je u potpunosti
o darovima' u zemlji i novčanim prilozima. Ranije osnovana krupna
nasljedna imanja u drugoj polovici 17. stoljeća vi.še se nisu povećavala.
Razlog je bio u tome da je država sprečavala pretjerano uzimanje
zemlje u vlasništvo od strane manastira. I(metovi su bili podvrgnuti
dvostrukoj eksploataciji: od strane posjednika (tlaka, danak) i države
(danak u naturi i l1O\ICu)."
Evo još jednoga izvatka iz sličnoga dokumenta iz povijesti Svjato-
Pokrovskoga ženskoga manastira:
" ~1anastirske su redovnice živjele slobodno i lagodno zahvaljujući
radu kmetova i velikoga broja posluge; zemljišni se posjed Pokrovskoga
manastira povećavao zahva ljujući bogatim novčanim prilozima i daro-
vima najznamenitijih obitelji, jednako tako kneževskih i carskih."
Prema tome slijedi: što više zemlje, to više kmetova, više bogat-
stva. No vratimo se u 13. stoljeće.
Što se onda dogodilo nakon što se odred Batu-kana približio
Suzdalju? Kakve tu ima veze tradicija i ljubav?
Suzdalj je u to vrijeme imao manje od četiri tisuće stanovnika.
To je uglavnom bila kneževska vojska i njegove sluge, obrtnici i visoko
svećenstvo s mnoštvom besplatne posluge, koji su se skrivali od naroda
iza manastirskih zidina.
Uokolici Vladimira i SU7.dalja je živjelo desetine tisuća kmetova i
njihovih obitelji, koji su se mogli na dostOjan način suprotstaviti agre-
soru. Ali oni to nisu učinili. Nisu stupili u narodnu vojsku i nisu pošli
prema zidinama manastira štititi svećenstvo. Oni su ga jednostavno
mrzili. Primijetit ćete . nisu mrzili Boga nego svoje tlačitelje. Boga je
narod vol io i poštivao.
I rus. nnxaMJtJaffllt - prema građanskim zakonima Ruskoga Carstva. na temelju
posebne carske naredbe. stjecanje potpunoga ili djelomičnoga vlasni~tva nad
zemljom. Podaci se navode prema intemct.skome rjetniku Academic.m . (Napomena
prevoditeljice)
60
Iz istoga razloga narod nije ustao u obranu grada Vladimira.
Batu-kan je čekao šest dana prije negoli će krenuti u juriš na
\'Iadimir. tekao je da se razglasi vijest da on ne ide u osvajanje naroda
n~go njihovih ugnjetača.
Batu·kan je pričekao i za samo jedan dan zauzeo dobro utvrdeni
~rad . Da bi to ostvario. on je i pošao na Suzda1j. grad koji vojno nije bio
uopce važan, ali je vlast lišio narodne podrške.
Što su dalje činili pripadnici Zlatne horde? Shvatili su da neće
naci boljih nadzornika i sakupljača poreza od kneževa. koji su ga skup-
lJa li zajedno sa svećen icima. U skladu s poveljom kana, oni su mogli
upravljati i ubirati porez od ruskoga naroda, dio kojega je trebalo davati
hordi. ~1noge su manastire. s druge strane, oslobodili plaćanja poreza.
Sve navedeno potvrđuju određeni dokumenti. Da se ne bi okrivila
m~ne odnosno znanstvenike. svjetske povjesničare, pogledajmo što
kaže sama crkvena literatura.
U dosta dobroj povijesnoj knjizi , u izdanju Svjato-Pokrovskoga
tenskoga manastira, uz blagoslov arhiepiskopa Vladimirskoga i
SuzdaJjskoga Eulogija. kaže se:
"Sveti Teodor, prvi suzdaljski episkop, bio je rodom iz Grčke .
Stigao je u Rusiju 987. godine sa svitom visokih svećenika, koji su
pratili konstantinopolskoga svetoga ~1 ihaila.
Sveti ~1ihail je krstio velikoga kneza Vladimira u Korsunji. a
potom je postao prvim mitropolitom Kijevskim.
Nakon pokrštavanja Kijevljana 988. godine. apostolski knez.
zajedno sa sinovima i svetim Mihailom, obilazio je ruske gra-
dove. revno šireći kršćanstvo. U l:ernigovu, Bjeigorodu, Perejaslav1ju,
Novgorodu, Vladimiro-Volinskome je bio postavljen episkop.M
Kao što se vidi iz ove izjave. kao i iz drugih izvora. u Rusiji su se
pojavi li strani ideolozi. Veliki je broj njih, zajedno s plaćenom službom
?"Ištite i kneževom vojskom, odmah počeo obilaziti ruske gradove i
rušiti uspostavljena tisućljetna načela. Nametnuli su njima odgova-
T' IJUCU ideologiju, a na čelo su gradova postavili strance.
f\-1noštvo povijesnih dokumenata svjedoči kako se narod tome
\lIprotstavljao. Razvidno je da narod nije bio dosta organiziran. a i nije
nčekivao izdaju svoga kneza.
6J
.,,""''''' "II!-!/H!
Na Rusiju je tako izvršena masovna najezda stranaca zahva-
ljujući izdaji kneza. Najtužnije je da se to izvršavalo uime Boga. Nevje-
rojatno bogohuljenje!
Nožda su knez Vladimir i konstantinopolski episkopi doista
iskreno vjerovali Kristovim zapovjedima. Događaji koji su uslijedili
pokazuju da su njihovi pravi gospodari bili na potpuno drugoj strani u
odnosu na Boga. Oni su upravo bili u službi protiv Boga i dobro su znali
kako kodirati narod i podčiniti sebi njegov duh i njegovu volju. Oni su
utjecali na čovjeka rekavši mu da je on sluga Božji, misleći pod tim da
je čovjek njihov sluga. Čovjek je tako počeo zaboravljati da nema i ne
može biti Božjih slugu. Čovjek je sin Božji. njegov voljeni sin.
Svi navodi iz prikazane knjige uzeti su iz povijesnih dokumenata.
Nisam ih tražio u potpuno zatvorenim arhivima nego sam do njih
došao tako da sam platio petnaest rubalja za ulaz u Državni muzej
i trideset rubalja za snimanje izložaka. Snimio sam njihov izložbeni
prostor s izlošcima otvorenima za javnost. Jedan od njih je upravo i
nosio naziv "Manastiri kao duhovni feudalci".
Navedeni izvor nije nikako jedini službeni državni izvor jer ih
ima mnogo.
Na primjer, puno više utjecaja, osobito na mladež, ima udžbenik
za deseti razred srednje škole, u izdanju · Prosvjete" ;z 2003. godine.
Udžbenik preporu čuje f\1inistarstvo obrazovanja Ruske Federacije. To
je vrlo kvalitetno izdanje, a uredili su ga A.N. Saharov i V. 1. Buganov.
Evo što u njemu piše na 63. stranici:
·Crkva je uz to progonila staru narodnu pogansku kulturu.
Suprotstavila se kršćanstvu rimskoga tipa i proglasila ga latinštinom i
otpadništvom. To je štetilo ruskim odnosima s katoličkim zemljama i
dovelo je do izolacije Rusije od zapadnoeuropske kulture. Ucrkvenim
se domaćinstvima počeo primjenjivati prisilni rad neslobodnih ljudi.
Neki su se svećen i ci i manastiri počeli baviti lihvarstvom i pljačkali
su ljude. Bi lo je i takvih slučajeva da su istaknuli pol itički crkveni
djelatnici sudjelovali u političkim intrigama. Thko je Crkva često bila u
neskladu izmedu riječ i i djela, zbog čega su ljudi bili nezadovoljni."
Udžbenik dalje navodi da je knez Vladimir uveo k~ćanstvo u
Husiji 987. god ine. Navodi se da je " (...J on bio sinom Svjaloslava, od
62
Ubn'(/i ljubavi
I..hinje njegove majke po imenu ~1aluša. To je i bio razlog zašto je on
IIlt!du kneževskim sinovima zauzimao drugorazredan položaj.~
Zatim se nastavlja: ·Vladimir je proveo nešto više od dvije godine
II tuđini. Kad je došao nadomak Novgoroda, poveo je sa sobom moćnu
\,ilrjašku\ vojsku. Brzo je uspostavio vlast u Novgorodu i počeo se pri-
premati za pohod na jug. Putem je zauzeo Polock. Tamo je ubio kneza
\'arjaga Rogvolda i njegove sinove. a kćer Rognjedu je nasilno uzeo za
lt!nu.-
U udžbeniku dalje piše da je kijevski knez Jaropolk. Vladimirov
hrat. došao k njemu na pregovore. Evo što piše: "Tek što je ušao u
palaču, Vladimirovi su ga tjelohranitelji sasjekl i mačem."
Navodi se dalje o pokrštavanju i preuzimanju pod zakletvom
ohveze za plaćanje Crkvi 10% od danka koji se ubirao od naroda.
Treba imati u vidu da je Crkva tada bila podčinjena konstantinopoI-
skomu patrijarhu, budući da Rusija nije imala patrijarha. To znač i da
\u u Konstantinopolisu odlučiva l i o ubiranju 10% danka od ruskoga
naroda.
Ne kriju li se u tim i takvim povijesnim č injenicama odgovori na
pitanje zašto narod nije stao u zaštitu Crkve kada je Petar 1. 2 zatvorio
Irecinu manastira, a iz crkvenih je zvona lijevao topove? Zašto to nije
učinio kad je Katarina JJ.3 manastirima oduzela zemlju. zbog čega su
nekada bogati redovnici trebali prositi za život i živjeli na račun carske
milosti? Kad su bo1jševici4 strijeljali svećenike i dizali u zrak crkve, dio
JI.: naroda neposredno sudjelovao u oduzimanju crk\-ene imovine.
Dotaknuvši temu Crkve, polazio sam od konkretnih povijesnih
( Injenica i dokumenata. Imao sam za cilj pozvati razborite predstav-
ilike crkvene hijerarhije, mudre starce, koji , vjerujem postoje, ne bi li
današnju Crkvu učinili visokoduhovnom ustanovom, koja će moći
pomoći društvu izići iz ekonomske i duhovne krize.
I \di"}ilZi . normansko J!leme ko~ je.~ 9. stol.iec.u prodrl~ u ~usiju d:o gornjeg t~
I hlJCpra. (prema Rje6rilru siromh rijeći Bratoljuba KIaća. fl.Qkladlll zavod Malta
lm "<.lIske. Zagreb. 1990.1.
! I'dar I. A1eksejevič Romanov; Petar Veliki (1672.· 1725.); ruski car.
I l\;!tarina ll. Velika (\729.-1796.); ruska carica.
11~)lJkvik - član ruske Socijaldemokratske radničke partije od 1903. godine; suprotno
I1Icnjkvici. (Napomena prevoditeljice)
63
v/uu/mir l'I!!grl! Obredi ljubavi

Ljubav i bojna sposobnost države tJvnici. u šumi i na vodi, postavljali oštroumno smišljene zamke. Na
primjer. tako su potopiti veliko drvo oštrih grana. Zatim bi protegnuli
lIze privezano za drvo, a kraj bi mu pričvrst i li na obali. Kad bi se
Čitatelji će se upitati kakva može biti veza izmedu osvajanja
prihl ižio čamac, drvo bi isplivalo i zahvatilo se oštrim granama za bok
Rusije i ljubavi. Veza je neposredna. Konstantinopolskim pohodom
(amca. Onda bi opet potonulo i prevrnulo čamac. S obale bi zatim na
na Rusiju zahvaćena je ruska zemlja, porobljeni su ruski seljaci i
ollt:! koji su se povlač i li letjele strijele i osti.
zabranjeni obredi, zahvaljujući kojima se ljubav mogla pojaviti. On je
predstavljao i zapreku za stvaranje složnih obitelji u kojima je vladala Kad bi se vojska razvučena u karavanu skupi la na jednome
ljubav, a pogotovo za stvaranje naselja na rodnoj zemlji. Kmetstvo je mjestu i izišla na obalu, tamo više nije nikoga bilo.
zapravo bilo odmah uvedeno. Ljudi su uništili neprijatelja koji je napao njihovu zemlju. Imali
~ll što braniti. Nisu imali apstraktnu domovinu, koju su opisivale tek
Ljubav kmetova je u pravilu nesretna ljubav. Da bi se u mladim
ljudima rasplamsala ljubav, potrebno je imati vlastito prostranstvo. Itjcpe riječi, kojima nije bio obuhvaćen niti komad rodne zemlje. Ti su
Nema li njega, ljubav u pravilu odlazi. Kakvo je prostranstvo mogao I)udi imali rodnu zemlju na kojoj su živjel i njihovi preci, a na njoj su
imati kmet? Nikakvo! 7.1Vjeli sa svojim obiteljima, djecom, unucima i praunucima.
Razmislite 7..aštodo pojave kneževa u Rusiji nitko nije tisućljećima Obitelji su im bile ispunjene ljubavlju. Oni su branili svoje voljene
osvojio našu zemlju. Bila je egipatska vojska, legije Rimskoga Carstva, majke, očeve i djecu. Oni su branili ljubavl Stoga ih i nije bilo mogu će
pobijediti.
no njihova vojska s dobro obučenim i za to vrijeme naoružanim
vojnicima ipak nije uspjela osvojiti našu zemlju. Da bismo odgovo-
rili na to pitanje, predstavimo si da je Džingiskanova vojska napala
pretkneževsku Rusiju.
U to su vrijeme gotovo svi na području naše zemlje živjeli u nase-
ljima na rodnoj zemlji.
Približavanjem svejedno kako velike vojske, da bi zaštitili obitelj
od napada, stanovnici bi sakrili dio hrane, a dio bi uzeli sa sobom i
otišli u šumu. Poveli bi sa sobom i stoku. Natovareni konji i krave su
nosili obiteljske stvari.
Protivnikova se vojska mogla probiti tako duboko u tude
područje koliko je imala natovarene hrane. Ali je to već bila vojska
mrtvaca. Natrag se više nije mogla vratiti.
Ušumi ona nije mogla loviti jer je to bilo moguće samo u manji m
skupinama. Masa bi odmah preplašila životinje, a nevelike bi skupine,
ćim bi se uputile dublje u šumu, odmah ugibale, dočekane u zasjedu.
Vojska bi uglavnom jela meso svojih vlastitih iscrpljenih vojnika,
broj kojih se sve više smanjivao. Tako se bilo gotovo nemoguće kretati.
Naši su preci posvuda po putu kojim su se trebali povlačiti pro-
64 65
vwomllr Jl/egre
IZBRISANA RUSIJA
Djed i ja smo šutke išli. Ugledavši izdaleka suzda1jska naselja,
obratio sam mu se:
• Pogledajte, to je Suzda1j, grad star oko tisuću godina. On je bio
u sastavu Vladimirsko-suzdaljske kneževine. Predstavljao je zapravo
jedno od duhovnih središta toga vremena.
- Vladimire, zašto tamo ideš?
• Želio bih još jednom IX>sjetiti muzej i pogledati stare gradevine
da bih mogao shvatiti život ljudi prošloga tisućljeća.
- Pokušaj ga shvatiti prije negoli dođeš u grad. Sve što je oko njega,
zaslužuje puno više pažnje.
- Uokolo grada se protežu polja i može se naći pokoje porušeno
selo. Tu nema ničega što bih mogao shvatiti.
- Vladimire. zaustavi auto. Ne moramo razgovarati u vožnji.
- Ne bojte se, vozim polako.
• Ne bojim se. Znam zašlo kažem. Onda ću radije šutjeti.
Skrenuvši prema rubu ceste, zaustavio sam auto. Nakon nekog
sam vremena shvatio da nisam mogao voziti razgovarajući. Stvar je
u tome da i Anastazijin djed može poput Anastazije razgovarati mije-
njajući na osobit način intonaciju glasa. Tada slušatelj može vidjeti slike,
poput holograma koji će se pojaviti u prostoru. Pri takvome govoru
mogu se pojaviti slike iz prošlosti ili budućnosti. f\1ože se pojaviti i slika
s drugoga planeta, kao što je to jednom učinila Anastazija. Teško je
odrediti na čemu je utemeljena takva pojava. "1ožda se radi o hipnozi,
možda o nekoj zagonetnoj sposobnosti pojedinih ljudi svećeničkoga
staleža. Možda su sličnim sposobnostima vladali svi koji su u davno doba
živjeli na Zemlji. Darovit će glumac na sceni pred publikom takoder
stvarati najrazličitije slike. Služit će se osobitom intonacijom i uživljavat
66
Obredi U'ubav;
\ l' SC u lik. Istina, te slike nisu tako uvjerljive i detaljne kao Anastazijine.
S\'t:Jedno možemo reći da glumci svojom vještinom upravo i potvrđuju
... hćne čovjekove mogucnosti.
Izgleda da ljudima u davnini nije bila potrebna televizija sa svim
1l1ezinim brojnim osobljem i tehnikom, uključujući i satelite. Izgleda
J,I ćovjek gubi Bogom darovane prirodne sposobnosti i zamjenjuje ih
Ili' učinkovitim i znatno manje savršenim umjetnim sposobnostima,
Još je i ponosan na svoje otkriće i kaže da je lo dostignuće tehnike.
Najtužn ije je da današnje čovječanstvo gubi sposobnost log ičkoga
ra7.mišljanja. To nije samo tužna činjenica nego možda i najgora epi·
lil'mija. koja današnje čovječa nstvo može pretvoriti u gomilu izbe·
wmljenih glodavaca. koji će izjedati jedni druge i uništavati svoju
~r.:dinu. Pretvorit ce se u glodavce samoubojice,
Pri ča Anastazijinoga djeda, koju mi je ispričao dok smo bili u
polju. zahtijeva razumijevanje. Ono što bi se moglo zaklju č iti jest da
~U ljudi na Zemlji, gubeći sposobnost logičkoga razmišljanja, izgubili
1llogucnost uvida i razumijevanja ne7.avidne situacije u koju su dove-
den i. Prosudite sami.
Zaustavio sam džip nakraj ceste. Prosijedi je starac izišao iz džipa
I pošao prema polju. Pošao sam za njim. Malo je hodao pa se zaustavio
I roklonio do zem lje rekavši:
. Lijepe vam bile misli i vaše nastojanje. dobri ljudi!
Djed je izgovorio ove riječi tako iskreno i takvim tonom kao da
... 11 ljudi doista pred njim stajali. Zatim se i dogodilo to što ne mogu
'1lkako objasniti.
Najprije je došlo do toga da se nekako počeo kretati zrak, a iz
7.l'Ill1je se počela dizati jedva zamjetna magla. tinilo se da se počela
l}!ušnjavati da bi se zatim jasno vidio obris nekakvoga čovjeka. On je
postajao sve izražajniji, Pred nama je stajao postariji muškarac krupne
J,trade. Svjetlosmeda mu je kosa bila povezana vrpcom. Izgledao je
"mireno. pomalo tužno. Iza njega su se u daljini vidjeli vrtovi. šumarci
, hJepe drvene kuće, tinila se da su danas pusta polja bila naseljena
1111l0štvom obitelji.
~1u š karac ispred nas je nešto govorio bez glasa sibirskome starcu.
l'nJilva se mogla vidjeti nekoliko minuta. Zatim je počela polako nesta-
67
Vlac1lmtr Negre
jati, kao da ju je netko nevidljiv počeo brisati. Netko, tko je brisao
stvarnu Rusiju, koja nije bila izmišljena. Viđenje je posve nestalo kad
se Anastazijin djed okrenuo prema Suzdalju. On je neko vrijeme šutke
promatrao grad da bi mi se zatim okrenuo i upitao me:
- Vladimire. što misliš, koja je bila prvobitna namjena grada u
daljini?
- Što se lu ima misliti? Svi ma je poznato iz povijesti da je taj grad
bio svećeničko središte. Tu su živjeli prvi kršćanski episkopi. Sačuva li
su se i manastiri i tvrđava , sjedište visokoga plemstva. To je povijesna
činje nica.
~ Točno, povijesna činje nica. Ipak su svi stari ruski gradovi imali
dvije povijesti. Ona prvobitna je važnija.
- O prvobitnoj mi vjerojatno nećemo nikada doznati.
- Doznat ćemo, Vladimire. Pokušaj o njoj logički razmisliti, a
možda je možeš čak i vidjeti. Najprije sam za sebe razmisli i odredi
zbog čega su nastajali gradovi i koja im je bila prvobitna namjena.
~ Što se namjene tiče, mislim da je bilo lakše živjeti zajedno i bra-
niti se od napada neprijatelja. USuzdalju je, na primjer, osim svećenstva
i visokoga plemstva, bilo i mnogo obrtnika. Oni su izrađivali konjsku
opremu, seoska kola, saonice, zemljane lonce, plugove i drljače. To su
sve prodavali i od toga živjeli.
- Komu su prodavali?
- Seljacima, dakako.
- Upravo to, prodavali su odnosno mijenjali svoje proizvode za
hranu. Hrana se u grad dovozila s mnogih imanja u njegovoj okolici.
- Da, tako je.
- Ali što je najprije bilo, što je na tome mjestu bilo važnije? Je li to
bilo imanje ili grad?
- Mislim da je to bilo imanje. Graditelji i obrtnici žele svaki dan
jesti. Kad bi oni nasred polja podigli grad, ne bi mogli doći do hrane.
- Točno. Eto i došli smo do zaključka o tome da su se još samo
prije nešto više od tisuću godina na poljima oko toga grada nalazila
prelijepa bogata imanja. Grad Suzdalj je bio mjesto gdje se održavao
njihov sajam.
68
Obredi ljubavi
- Kakvo je to bilo mjesto?
~ To je bilo mjesto gdje su se u određene dane skupljali ljudi iz
(jjele okolice. Skupljali bi se na sajmu i razmjenjivali bi robu, kupovali
pot repštine. Razmjenjivali bi iskustva. Priređivali su se i veliki blagdani,
Ila kojima se plesalo i moglo se naći zaručnicu odnosno zaručnika.
Tu su se još skupljali i starješine roda na vijeću i . Oni su donosili
nepisane životne zakone. Nogli su i osuditi krivce za zločin, premda se
lo rijetko događa lo. Njihovaje kazna bila puno gora od bilo koje sudske
Iii fi zičke kazne.
~ Tko je upravljao cijelim okrugom?
- Sluga. Ne mogu naći drugu riječ. On je bio organizator, u službi
na sajmu. Nije upravljao nego je izvršavao odluku koju bi donijeli
~tarj ešine.
Na primjer, ako bi se odlučili postaviti stup za vezanje konja,
II.~raditi novu cestu ili veliku žitnicu, tad bi izdvojili ljude sa svakoga
Imanja ne bi li ostvarili ono što su naumili. Dešavalo se daje sam sluga
\rebao tražiti sličnu najamnu snagu.
Dužnost sluge je bila održavati sajmište urednim i čistim. Na primjer,
Ilmšao je sajam i ljudi su se razišli. Trebalo je namjestiti stup za vezanje
konja i !XJsvuda skupljati gnojivo. To je radio sluga s pomoćnicima. Ako je
hl0 spor u poslu, starješine su ga mogle osloboditi dužnosti. Tada bi pošao na
drugo sajmište nuditi svoj rad ili bi ostao u istome, ali samo kao pomoćnik
drugih slugu. Starješinama je bilo teško naći sluge, jer su gotovo svi željeli
'-Ivjeti na svojim imanjima. Zato se i dešavalo da su organizatore posla trebali
irJžiti u drugim krajevima.
Vedrusko je uredenje pretkneževske Rusije postojalo mnogo
ilsllc ljeća. Ono je bilo daleko ispred svi h današnjih državnih uredenja.
Bilo je rasprostranjeno na sve kontinente na Zemlji.
Kada je Zemlju zahvatila ludost, kad je Egipat i Rim pao u rop-
.\\\'(). vedrusko se uređenje u Rusiji ipak održalo pet i po tisuća godina.
- Ali 7..ašto je nakon vedruskoga razdoblja nastupilo razdoblje
hidorije?
- Zanima li te više Rim, drevni Egipat ili Rusija. iako se otprilike
wugdje isto dešavalo?
- Budući da je svugdje bilo isto, onda bih više volio čuti o Rusiji.
I \'I,CĆC - narodna skup.Uina II staroj Rusiji. (Napomena prevoditeljice)
69
Vladimir Negre
Znam daje na Rusiju izvršen napad izvana, uslijed čega je bila uništena
tradicija i kultura velike civilizacije.
- Napada je bilo, ali nije stvar samo u njima. Ponajprije se pro-
mijenilo vedrusko uređenje u drugim zemljama kada još nitko nije
napadao. Tada nije bi lo vojske. Nije bilo ratova, jer za njih nije bi lo
povoda. Ucijeloj je zemlji lada bilo puno prelijepih imanja. Bilo je to
razdoblje visoke narodne kulture i razdoblje velikih ideja. Svatko je
znao da se ne smiju uzeti plodovi iz tuđega vrta, ukrasti ih ili silom
oteli, jer mogu biti nekorisni i opasni.
Dobrobit mogu dati jedino oni plodovi koje smo sami željeli dati.
Ne smije se uzeti ni sitna stoka prevarom ili nasilu s tuđega
imanja. Ni krava neće dopustiti da joj se približi tuđinac. Tuđi se pas
neće isto tako pokazati kao prijatelj nego kao neprijatelj. Konj će tako
u od ređenome trenutku odbaciti jaha ča kojemu laj konj ne pripada.
Znaju ći to, tko će se usuditi napasti? To u tom slučaju nema
nikakvoga smisla. Do sveopće će ludosti uvelike doći zbog neznanja,
točn ije rečeno, zbog izdaje kulture svojih praroditelja i njihova načina
života. Rodovska linija nas vodi Bogu. Iznevjeriti životn i smisao praro-
ditelja znač i ubiti Boga u sebi.
Dakako, u Rusiji je narod bio prevaren i bi la je izoštrena tehnolo-
gija svećenstva. Svećeni ci! i danas djeluju. Starješine su nekoć previd-
jeli oštroumno zamišljen tijek događanja. i zbog njihove su pogreške
ispaštali naraštaji i ispaštaju još i danas.
1 Pojam ne treba shvatiti u smislu liana!njih siužbujućih svećenika nego u kontekstu
sveCenićke tradicije koja vodi od drevnoga Egipta. (Napomena prevoditeljice)
70
Obredi Ijub(wi
POGREŠKA STARJEŠINA
Od sluge do kneza
Počet kom razdoblja poslije Krista u mnogim su zemljama posto-
)<.Ili faraoni i carevi. Kad je na čelu velike države jedan čovjek. lo nije
prirodan oblik vladavine. Takav oblik vladavine nije donio spokojan i
srdan život niti jednomu narodu na Zemlji, niti će ga ikada donijeti.
On je pogodan sveće nicima, koji su manipulirali zemljama putem
upravitelja. Teško je bi lo dogovoriti se s cijelim narodom odjednom, no
lo Je bilo lakše samo s jednim čovjekom.
U Rusiji svećenicima nije polazilo za rukom postaviti jedinstve-
no~a upravitelja. U Rusiji su upravljala v ijeća rodovskih starješina.
r.. kva v ijeća nije bilo moguće potkupiti ili ih pod prijetnjom natjerati
uonijeti odluku da bi tlač ili narod. Koje bi od njih donijelo lošu odluku
Zli svoju djecu?
Svećen ikovi su pomoć nici tako više puta pokušavali uvesti jed-
!loga upravitelja koj i bi vladao nad narodom. Na različi t su način , na
wakome mjestu drukčije, sl užeći se lukavstvima, svećenikovi pomoć­
md pokušavali uvesti kneževsku vlast nad narodom.
Evo što se, na primjer dogodilo u jednoj pokrajini. Bilo je to na
mjestu današnjega Suzdalja, kadaje na vedrusko sajmište došao putnik
I/.daleka. Dali su i njemu krov i hranu kao i mudracima, putujućim
.tIlI mcima i obrtnicima.
Putnik je živio na sajmištu dva tjedna, ali se nije bavio ničim
~()risnim . Sluga, organizator posla ga je upitao:
- Putniče, što možeš raditi a što bi bilo korisno za sajmište?
Putnik mu je odgovorio:
- Ništa, ali tebi mogu uvelike koristiti. Čuo sam da starješi ne nisu
71
Vladimir Negre
zadovoljne tobom. Proći će pola godine. godina, i tebe će maknuLi.
Poslušaš li moj savjel, starješine će pred tobom puzati na koljenima.
Na svakome ćeš imanju moći naći djevojku za ženu, a danas s tobom
niti jedna neće poći. Mogu učiniti tako da svi počnu izvršavati tvoje
odluke, a ne odluke starješina.
Sluga se složio. Sluga, organizator posla na sajmištu i čistač je
poslušao došljaka, predstavnika svećenstva. Došljak mu je predložio:
~ Kada se ljudi iz okruga skupe na sajmištu, nakon što legnu
spavati, poreži se nožem po licu i s odanim suradnicima podi na konju
izvan sajm išta. Vrati se uvečer na izmorenome konju. oću ću sa
svojim pomoćnicima - oni su već tu i predstavljaju obrtnike i glumce
- odvezati konje sa stupova, a ti ćeš ih noću vratiti. Izgledat će kao da
si ih oteo lopovima. Ranjen ćeš POĆi starješinama i zamolit ćeš ih za
oružanu vojsku koja će čuvati konje. Oni će se složiti. U vojsku uzmi
moje prijatelje, koji će ti svi do jednoga vjerno služili.
Sluga je pristao na prevaru. Sve je u činio tako kao što mu je
došljak predložio.
Kada se navečer vratio ranjen sa stadom otetih konja, doznao je
da su došljakOVi pomoćn ici ne samo ukrali konje nego i ubili trojicu.
Spalili su kovačnicu i žitnicu. Pred starješinama se pojavio ranjeni
sluga. I spričao im je kako je sa svojim pomoćnicima gonio lopove, ali
nisu bili jednaki pa su ih lopovi pobili. Sluga je stao moliti starješi ne da
mu dadu sredstva za moćnu vojsku i da mu omoguće donositi odluke
uime svih za opću sigurnost.
Starješine, iznenađeni neviđenim zločinom, pristali su osnovati
vojsku. Željeli su jedino ostaviti svoje sinove na imanju. Predloži li su
tako stvoriti vojsku od došljaka, a ljudima s imanja su naredili da za
vojsku daju danak. Oni su poslužili kao primjer, na temelju kojega se i
na drugim sajmištima počela osnivati vojska.
Sluga, postavši moća n, postao je knezom. Kneževi su se tako
između sebe borili. Njihove su bitke bile napad upozorenja, kojima su
željeli pokazati starješinama da su im oni neophodni.
Kneževi su mislili da imaju veliku moć, iako su zapravo oduvijek
strogo slijedili svećeničke savjete, a da toga ni sami nisu bili svjesni.
Takav je bio sustav vlasti. Sluga je ostao slugom, jedino je promijenio
72
Obredi ljubavi
)..Iospadara. Novi je gospodar prema njemu bio neobično okrutan.
Pod vlašću svećenika, sluge su tisućljećima ubijali jedni druge.
I)17.<1Ii su urote j pravili spletke, težeći k tako željenoj vlasti.
Djed je nastavio:
. Poznato ti je iz povijesti koliko su pun.o kneževi ubijali ne bi li
'>\' domogli vlasti. Ubijali su čak očeve i braću. Tako je bilo posvuda, u
raznim zemljama, a i danas se nije puno izmijenilo.
Tako je započelo kneževsko razdoblje u Rusiji, koje je već odavno
postojalo u drugim zemljama. Daljnja li je povijest poznata. Vojska još
uvijek svugdje nekome služi.
Promijenilo se naoružanje i opremljenost, no bit je ostala ista.
Zloči ni se ne smanjuju. Sve ih je više i sve su savršeniji.
Starješine su učinili pogrešku. Vi, koji"ste se sakupili da stvorite
~Irallk u, ne biste trebali ponoviti njihovu pogrešku.
Ne ponovimo pogrešku
- Koju su to točno pogrešku učinili starješine? Je li to bilo stva-
YiHlje vojske od došljaka plaćenika? Danas je već ionako sve tako
medeno da država ne može postojati bez policije i vojske.
. Vladimire, osnovni razlog nije pojava vojske. Razlog je mnogo
dublji. On se krije u psihologiji.
Ne znam kako bih se drukčije izrazio: pogreška se odnosi na
l .. L
oorav zavjeta predaka, koji su poput Božjih zavjeta. Razmisli sam.
nog je svima dao jednaku vlast. Znači da savršenim može biti samo
ono društveno uredenje u kojemu nema središnje vlasti. To je takvo
uredenje gdje svi imaju jednaku vlast.
Daješ li nekome svoj glas, nikome zapravo ne daješ vlast. nego
)ojU1l0 daješ glas čovje ku i predaješ ga utvrđenome sustavu. Tako sam
Otln.1cuješ od sebe Bogom danu vlast. Ljudska se psiha degradirala
" Iekom tisućljeća i u mnogih se iskrivila do te mjere da se očekuje da
,,1,uJar i vlade rješavaju za nas sva važna pitanja, Ti ljudi ne razmišljaju
cl u ređenju života.
73

- Znači li to da mi ne trebamo glasovati? Na taj nači n n ećemo
osnovati stranku. Prema zakonu se mora glasovati.
- Znači da biste trebali glasovati za to da svatko, a ne samo jedan
pojedinac, može upravljati životom.
- Mislite li na tip vijeća kakav je postojao u vedskoj Rusiji, to nije
nikako moguće. Narod ne može stalno dolazit i na skupove iz svi h kra-
jeva Rusije. Takvu se stranku niti ne može registrirati.
- Zašto bi morali dolaziti? Sve što ste izumili, neka vam posluži
za vašu korist. Na primjer, sredstva veze, kompjuter. Što se tiče regis-
tracije, za stranku u kojoj će narod imati veći nu , ona nema smisla. Vi
biste se sami trebali registrirati.
U pogledu toga nije ni važna nekakva registracija. Najvažnije je
ne dopustiti stvaranje takozvane središnje vlasti. Svi koji će raditi u
središnjemu organu vlasti, ako je on po vašemu zakonu strogo neop-
hodan, trebali bi biti u svojstvu unajmljene radne snage. Ne bi trebali
uopće imati pristup novcu. Novac ne bi nikako trebalo usmjeriti samo
na jedno mjesto.
- Ali prema zakonu treba obavezno postojati izborno tijelo,
središnji odbor stranke?
- Tada u njega izaberite sve č l a nove stranke odnosno sve nadzor-
nike.
- O tome bi još trebalo promisliti. Veoma sam se naljutio kad ste u
početku rekli da bi glavni zadatak stranke trebao biti vraćanje ljubavi
u obitelji. Mislio sam da mi se rugate.
- Znam.
- Premda mi je sada jasno. Puno sam razmišljao o tome prob-
lemu i došao sam do zaključka da to nije samo jedna od važnih nego
najvažn ija zadaća. Ne bismo li našli svoju drugu polovicu. trebali
bismo stvoriti za to odredene uvjete i provesti posebne mjere. Trebalo
bi u č initi dostupnima drevne ruske obrede. Znanost bi isto tako tre-
balo uklju č iti u rješavanje tih pitanja, jednako tako kulturu i ideološku
propagandu. Ta bi pitanja trebalo rješavati na državnoj razini. Koliko je
neka država civi lizi rana ili nije, trebalo bi suditi po tome koli ko u njoj
živi sretni h obitelji ispunjenih ljubavlju.
- Ćestitam!
74
Obredi Ijuba/Ji
- Na čem u ?
- Na razumijevanju.
- Ne treba još čest itat i . Zadaću još ne mogu tako postaviti i pre-
Illldi je na nač in da mi se ne smiju zbog statuta. da se ne sm iju meni
I hudućoj stranci.
- Neka se smiju.
- Zašto? Budu li mi se smijali. bit ću jedini u stranci s takvim
~t;lt utom. Statut će izazivati podsmijeh, a stranka s takvim statutom
~[)ji podržava samo jedan čovjek. obi čan čl an stranke, neće biti regis-
tmana.
- Zašto samo jedan? Bit će ih dva. Ja ću statut takoder podr7.ati.
Skupit ćemo i novce. Zaposl it ćemo izvršn?ga sekretara.
- Zar Vi to ozbiljno? Zar ćete i Vi ući u tu stranku?
- Ne. neću ući . Pa i po vašemu me zakonu, kao što kažeš. ne bi
rq.listrirali. Iz tajge ću podržavati svim srcem Stranku naslijeđa.
To što će nas biti samo dvoje, nije važno, jer sva velika djela
lunako nije započinjala masa nego samo pojedinci. Potom, nakon
mnogo godina će se ljudi nasmijati, ali ne tebi, nego samima sebi, i
IlJlhov će smijeh biti smijeh sreće.
- Dobro, pokušat ću. Razmislit ću još o nazivu. Zamolit ću i čita­
tdje da razmisle.
- Vladimire, zamoli Anastaziju da ti podrobno opiše obred
vJcnča nja. On je u vedruskoga naroda započinjao rođenjem.
- Kako može obred vjenčanja započeti rodenjem?
-Vedrusi za prvo rodenje nisu smatrali rodenje tijela nego trenutak
fM1jave ljubavi. Tako kao Anastazija to nitko danas ne može objasniti.
/,ltnoli je neka prikaže sliku iz života jedne vedruske obitelji.
•••
Neć u reći gdje se i kako desio susret s Anastazijom. I spričat ću
Ato Je Anastazija rekla o odnosu prema ljubavi jedne vedruske obitelji.
Uspije li netko shvatiti i osjetiti koji se sm isao krije u kulturi
wuruskoga odnosa prema ljubavi, možda će uspjeti shvatiti i veliku
Hludrost i kozmički karakter vedruskih obreda.
75
Vladimir Megre
VELIKI DAR STVORITELJA
Dj ečja ljubav
Dječji razdragana, Anastazija je započela svoju nadahnutu priču
o vedruskim obredima, povezanima s energijom Ljubavi.
- Djela Vedrusa su bila povezana sa stalnim učenjem. Bila je to
velika i radosna škola, u kojoj se učilo razumijevanju života.
Usvim se vedruskim blagdanima, možemo reći , ogledala suprot-
nost između razumnoga pristupa i umješnosti. Možemo ih shvatiti
kao pouku mudrih mladima odnosno kao naputak odraslima. Čak i u
žetvene dane, Vedrusi su radili ispunjeni radošću. Njihov je rad imao
veće značenje od pukoga fizičkoga rada.
Pogledaj, Vladimire, vrijeme je košnje sijena. Prelijepi je vedar
dan. Cijelo naselje, od vel ikih do malih, u zoru odlazi u polje. Vidiš
obitelj na kolima. Jedino su starci ostali kući da ne bi ostavi li sitnu
stoku na imanju.
Mladići su pošli na konjima. Na konjima je oprema, a u rukama
mladića dugač ke uzde. Tim će dugim uzdama dovući sijeno do stoga.
Muškarci ozbiljna držanja na kolima drže uvis podignutu oštricu
kose, a pokraj njih su njihove žene i starija djeca s grabljama. Oni će
prevrtati pokošenu travu.
U kolima su i posve mala djeca. Zašto su i ona tu? Tako, iz radoz-
nalosti, ne bi li pop r ičala, zabavila se i promatrala odrasle.
Ljudi imaju urednu odjeću, bijele košulje. Pogledaj, žene imaju u
kosi cvijet, a na sebi vezene haljine. Zašto su odjeveni tako kao da se
spremaju na blagdan?
Vladimire, stvar je u tome da oni nemaju osobite potrebe kositi
sijeno. Svatko ima na svome imanju stogove sijena. Dobro im je ipak
76
Obredi ljubavi
1,lzmišljati i O nekoliko zajedničkih stogova sijena.
Najvažnije je zajedno s drugima tiho se prihvatiti posla, kradi-
II lice uputiti pogled, a s mladićima i s mladim djevojkama upoznati se
/,1 vrijeme posla. Zato mladi i dolaze na košnju sijena ozareni, čak iz
\llsjednih sela.
Pogledaj prizor! Počeli su!
Dostojanstveno idu jedan za drugim muškarci kosači. Niti jedan
ne smije zaostati. Njihove žene pjevajući p revrću jučer pokošenu travu
Z.L slamu. Osušenu travu mladi skupljaju u stogove. Oni malo stariji
zdhacuju stogove sijena.
Evo, vidiš na stogu dva mladi ća. Jednome je osamnaest. a dru-
Jfome dvadeset godina. Slažu sijeno u stogove, koje im dodaje šest
djevojaka.
Mladići skidaju košulje. Tijelom brončane boje slijeva im se znoj.
Ne daju se samo tako nasmijanim djevojkama što dolje stoje.
Kad ih je dvoje na stogu sijena, dolje ih treba biti če tvero. No tu
th Je šest nasmijanih i šaljivih djevojaka, koje pokušavaju baciti sijeno
n.L ml adiće .
Shvativši brzo što se događa, otac dvojice mladića pošao je k
~IJcnu da 7..atraži vode. Njegovi sinovi pokušavaju st ići šest djevojaka.
Nl' mogu im nikako uzmaknuti. Dolje su okretne, nasmijane dje-
\.~)Jke, koje možda uzmu sinovima za zaručnice. Popivši vodu, otac je
11I)\Iiknuo prema gore:
- Hej, sinovi, ne da mi se više kositi. Mogu li k vama da vam
IlIHllognem? Dolje ih je šestero a ne četve ro.
- Zašto, oče? - odgovorio je stariji ne prekidajući posao. Dvojica
~1110. brat i ja, a nismo se uspjeli ni ugrijati.
- Ja sam već gotovo zaspao - odgovorio je mlađi pa kradimice
ol1risao znoj s čela.
Dolje su ga primijetile nasmijane djevojke. Jedna je poviknula na
Ul'ICC veselje:
- Gledaj da se sav ne smočiš spavajući.
Otac se 7..adovoljno nasmiješio pa pošao prema novome redu
~oSilča.
Izdaleka se s livade kretala prema stogu sijena povorka od četi ri
77
Vladimir Megre
konja. Konj ima su upravljali m ladići.
Zadnji je išao na konju najm l ađi. Radomir. Početkom ljeta je
navršio osam godina i sada je u devetoj godini. Radomir je za svoje
godine bio razvijen dječak.
Radomir je bio veći od vršnjaka. Bio je i bolji u znanosti od
drugih. a i odva7..3n u igri. I tu. gdje se kosilo sijeno. bio je ponosan
jer je dobio posao koji su inače radila starija djeca. za starijima nije
nikako zaostajao.
Radomir je nastojao brMl povući sijeno uzdom. Konj mu je bio
poslušan. Premda je išao posljednji u nizu. Radomir svejedno nije
zaostajao.
Nešto dalje. pokraj šumarka, zabavljala su se mlada djeca.
Ugl eda~ i povorku konja i sijena. svi su pojurili k njima ne bi li se
vozali na stogovima sijena.
Djeca su bezglavo pojuri la. Zaostala je jedino djevojčica
tek navršene če tvrte godine. Sva su djeca dotrča la do stogova sijena.
Djevojč ica, poželjevši skratiti put, potrčala je u očaj u kroz blato. Blato
se već bilo osuši lo, ali je na putu bilo još izboči na. Djevojčica je skakala
s izbočine na izboči nu. dok su pokraj nje konji vukli sijeno. Najednom,
dok je poskakivala s jedne i zboči ne na drugu. djevojčica je pala i
ogrebla koljeno o štap. Zaprljala je blatom haljinu i lice. Skoči la je pa
opet pala u blato i od muke glasno zajecala.
Kola s posljednjim stogom sijena prošla su pokraj djevojčice i od
nje se udaljila.
Radomir je bio ozbiljan dječak . Začuo je dječji plač. Zaustavio je
konja i pošao prema blatnome mjestu otkuda se razlijegao plač. Vidio
je uprljanu djevojčicu kako sjedi u lokvi vode i briše rukama suze s
neč i sta lica. Djevojč ica je plakala iz sve snage.
Radomir je uzeo djevojčicu ispod pazuha. Izvadio ju je iz lokve i
smjestio na suho mjesto. Zatim ju je upitao:
- Zašto pla češ s toliko tuge. mala?
Ona je na to zajecala pa stala kroza suze objašnjavati:
- Trča la sam i trčala, ali nisam sti1..3la. Onda sam pala. Udaljili su
se već svi stogovi sijena. a ja sam zaostala. Sva se djeca voze na sijenu,
a ja sjedim u lokvi.
78
Obredi Ijufxwi
- Nisu svi otišli - odgovorio je Radomir. - Ostao je, evo, moj stog
sijena. Provest ću te na njemu prestaneš li plakati. Ali si mi nekako sva
prljava. Prestani već jednom plakati. Posve ćeš oglušiti.
Radomir je uzeo dj evojčicu za skut haljine. Suhi je dio haljine
rribližio njezinu nosu i strogo progovorio:
- Obriši nos.
Djevojčica se zbuni la pa poviknula: ~Joj! ·. Rukama je brzo pre-
krila otkriveno tijelo. Obrisala je nos jednom pa drugi put i prestala
plakati. Radomir je pustio njezinu haljinu. Upitno je pogledao uprljanu
ril~upanu djevojčicu pa rekao:
- fo.1islim da trebaš skinuti haljinu.
. Neću - odrješito je odgovori la.
- Skini je, ok renut ć u se. Isprat ću tvoju prljavu haljinu u jezeru.
Sjedi tu u travi. Evo. uzmi moju košulju. Bit će ti do nogu, duža od
haljine.
Radomir je isprao u jezeru haljinu ma lene djevojčice. Ona je
1-!ledala skrivena iz trave, ogrnuta njegovom košuljom.
Djevojčici u travi je na to pala na pamet strašna misao. Prisjetila
~ riječi koje je djed načuo i ispričao baki:
. Ususjednome se selu desi lo nešto vrlo ružno. Jedan je nevaljalac
rllxiigao djevojci haljinu prije vjenčanja.
- Podigao joj je haljinu i uništ io život - uzdahnula je baka.
fo.1alenaje djevojč ica zaključila da će se i njoj slično desiti, bud ući
da joj je nepoznati dječak podignuo haljinu. Pogledala si je ruke, noge,
I makar su bili posve u redu i nisu bili polomljeni, djevojčica je još
uVIjek osjećala strah.
Smatraju li djed i baka da se podizanjem haljine nešto slama,
l.1lači da će se i kod nje slomiti.
Djevojčica je skočila iz trave pa poviknula Radomiru koji je u
ji'zeru prao njezinu haljinicu:
- Ti si jedan nepristojan nevaljalac!
Radomir se uspravio pa se okrenuo prema djevojčici u travi pre-
hnvenoj njegovom košuljom. Upitao ju je:
- Zašto opet vičeš? Ne razumijem, što hoćeš?
79
Vludlmlr Megre
- Tebi v iče m. nepristojni nevaljalče! Usudio si se podići haljinu
djevojci prije vjenčanja. Sve si joj uništio.
Radomir je malo pogledao prljavu djevojčicu pa se nasmijao. Na
to je rekao:
- Čula si priče, ali ne znaš otkuda. Čula si da se djevojci ne smije
dizati haljina prije vjenčanja. Ali ja nisam podignuo haljinu djevojci.
- Jesi, jesi, znam da jesi. Podignuo si moju haljinu.
- Jesam - potvrdio je Radomir - ali ti nisi djevojka.
- Zašto ja nisam djevojka? - začuđeno je upitala djevojčica.
- Zato jer sve djevojke imaju izražene grudi, a ti nemaš. Umjesto
djevojačkih grudi ti imaš dva jedva vidljiva prištiĆ3. Z nači da nisi dje-
vojka.
- Što sam ja? - zbunjeno je upitala djevojčica.
- Još si mala. Sjedi tamo u travi i šuti. Nemam vremena s tobom
razgovarati.
Radomir je ponovno pošao prema jezeru i isprao haljinu. Iscijedio
ju je i uredno je raširio na travi. Onda ju je dozvao.
- Dođi, djevojč i ce. Trebaš se oprati.
Djevoj č ica je šutke prišla, a Radomir ju je oprao. Rekao joj je:
- Sad će mo POĆi do stogova sijena pa ćeš se provozati.
- Daj mi najprije haljinu - tiho je upitala djevojčica.
- Ali ona je mokra. Ostani još u mojoj košulji. Uzet ću tvoju haljinu.
Dok se budemo vozili prema sijenu. osušit će se, pa ćeš je onda obući.
- Ne. daj mi moju haljinu! - tražila je djevojčica. - Odjenut ću je
pa makar i mokru. Neka se na meni osuši.
- Evo, obuci se! - Radomir je dodao haljinu pa pošao do konja.
Djevoj čica je brzo obukla haljinu. Brzo je pojurila prema
Radomiru i stogu sijena.
- Evo me! - ?..adihano je odgovorila djevojčica. - Uzmi svoju
košulju.
- Naravno. Ti si moja nesreća! - Već se svi momci vraćaju, a ja s
tobom gubim vrijeme. Hajde, penji se!
Radomir je pomogao djevojčici popeti se na sijeno. Uzeo je uzde
pa su pošli prema stogu sijena.
80
Obredi (jubovi
Malena djevojčica u mokroj haljini sjedila je na sijenu i lijepo se
\·41I.ila likujući od veselja. Bila je sama, a ne s još njih dvoje-troje poput
drugih. Lice joj je bilo ozareno kao da je postala božicom. Oh, kad bi
.... IIllO prijateljice vidjele da se ne vozi u karavani nego sama. Usmjerila
II: pogled prema Radomiru koji je držao uzde. Više nije odvajala od
lllega pogled. Dječje je srce brže zakucalo. Tijelom joj je prostrujila
loplina. Djevojčica dakako nije znala da se ona zaljubila.
Ah. dječja ljubav! Čista je ona, Božji je dar. Zašto katkada stiže
prerano. uznemiruje dječja srca? Zašto? Koji joj je smisao kad dade
t.llm rano? Izgleda da rana ljubav ima veliko značenje, a Vedrusi su za
lo;mali.
Radomir je stigao do stoga sijena. Vratio se djevojčici u sijenu:
- lJajde, silazi, ne boj se! Uhvatit ću te!
Djevojčica je skoči la , a Radomir ju je uhvatio pa spustio na
;>;rm1ju. Upitao ju je:
- Čija si?
o Iz susjednog sam sela. Ja sam Ljubomila. U gostima sam sa
~'~lro m. Pomažemo bratu - odgovori la je.
Onda podi sestri - odgovorio je Radomir pa se udaljio ne
o
Ilkrcnuvši se.
Djevojčica ga je gledala kad je odvezao uzde od sijena i uspeo se
11.1 hačvu pa skočio na konja i u galopu odjurio po novo sijeno.
Ljubav kao punoprava n član obitelji
Djevojčica Ljubomila se vratila sa sestrom kući. Bi lo je vrijeme
Y\:(cre. Ali Ljubomila nije htjela jesti. Priljubila se uz baku pa upitala:
- Bako, pođimo u vrt. Želim ti nasamo ispričati o čudu.
Otac je čuo pa odgovorio:
- Nije lijepo, kćeri, ići od stola kad se obitelj sakupila, još i baku
1.\',111 da ide s tobom.
Otac je pogledao djevojčicu i nasmiješio se. Vedrusi su znali
k.tkvo blaženstvo nosi dječja ljubav. Ljubav su znali njegovati. Uzimali
81
Vladimir Mt'flre
bi je kao nebeski dar obitelji. Nisu joj se podsmjehivali nego su je
uvažavali.
Znali su kakvo je blaženstvo vel ičanstvene ljubavi. Energija im je
Ljubavi zato i radosno jurila ususret.
- Podi tamo s bakom u vrt pa jedite plodove - odgovorio je tobože
ravnodušno otac.
Ljubomila je u udaljenome kutku vrta posjela baku na klupu pa
uzbuđeno započela svoju priču:
- Bako. igrala sam se s prijateljicama dok se kosilo sijeno. One su
najednom pojurile provozati se na sijenu. Meni se nekako nije išlo. Išla
sam tako sama za sebe. Dječak, tako lijep i dobar, najednom je zaus-
tavio konja pa pošao k meni. Jest, bako, tako blizu, kao što smo nas
dvije sada. Dječak, tako lijep i dobar. Stao je pa mi rekao: n Ojevojčice,
veoma te molim .... Ne, nije tako rekao nego drukčije. Rekao je:
" Djevojčice, molim te, jako te molim da se provozaš malo na mome
sijenu." Tako sam se provo7..ala. Eto. Bako, jesi li shvatila? Je li se s njim
nešto dogodiilo?
- S tobom se dogodilo, unučice. Kako se on zove?
- Ne znam. Ništa nije rekao.
- Ljubomilo, najprije mi sve reci i ispričaj kako je sve točno bilo.
Nemoj ništa ispustiti.
- Kako je sve točno bilo ... - Ljubomita je spustila pogled. - Upala
sam u lokvu, a on mi je oprao haljinu. Onda me provozao na sijenu.
Nije mi rekao kako se zove. Nazvao me malom, a na odlasku me nije
čak ni jednom pogledao - isp ri čala je baki Ljubomila pa zaplakala.
Nastavila je plačući:
- Stajala sam i gledala ga kako odlazi. Nije me ni jednom pogledao.
Nije ni rekao kako se zove.
Baka je privinula unuku na grudi. Milovala joj je svjetlosmedu
kosu tepajući kao da će u njoj probuditi energiju Ljubavi. Tiho je
šaptala moleći: "O, veličanslvna energijo, koja si od Boga! r.1ilostiva
energijo, pomozi mojoj unuci! Nemoj joj spaliti mlado srce! Potakni u
njoj zanos stvaranja!"
Baka se zatim obratila Ljubomili:
- Unučice , žel iš li da taj dobar dječak uvijek samo tebe gleda?
82
Obredi ljubom'
- Da, bako, želim!
- Gledaj da te ne vidi tri godine.
- Zašto?
-on te je vidio uprljanu od blata. Vidio te je uplakanu, bespomoćnu
1I'1<llu. Upamtio te taoom. Potrudiš li se, za tri ceš godine postali odraslija,
I!q1Ša i pametnija.
- Veoma ću se, veoma truditi. Reci mi samo, bako, kako se potru-
diti?
- I spričat ću ti S\'e tajne, unu č ice. Budeš li ih se strogo pridržavala,
hit ceš ljepša od svakoga cvijeta na Zemlji. Svi ce ti se diviti. Nece le
drugi izabirali nego ćeš moći sama birati voljenoga.
- Reci, bako, brzo reci! Učinit ću sve što kažeš! - požurivala je
l\.Iku mala Ljubomila, vukući je nestrpljivo za haljinu.
Baka je poče la polako, svečanim tonom i ispričala unuci priču:
- Ujutro trebaš ranije ustati. IzleŽ3vaš se iz obijesti. Čim ustaneš,
put rči do potoka i umij se čistom izvorskom vodom. Kad se vratiš,
pujcdi malo kaše. Samo bi jela slatke plodove.
- Bako, zašto bih se u kući trudila kad me on ionako neće vidjeti
k.IJ se ujutro u potoku umivam ili kad jedem kašu? - u č udenju je
lipIlala Ljubomila.
-Jasno da to neće vidjeti. Ali potrudiš li se, to će se na tebi odraziti
1\1 cd biti ljepša. Pojavit će ti se i unutarnja energija.
Ljubomi la se trudila slijediti bakine savjete. Nije uvijek uspijevala,
mohlto pn'e godine. Baka bi joj došla ujutro. Sjela bi na krevet i pričala:
Nl' ustaneš li sa Suncem i ne pojuriš li do potoka, danas neceš biti
I)l'pša.~
Ljubomi la je tako ustajala. Sljedeće se godine privikla na ritam
i ~ lakoćom je izvršavala jutarnji postupak umivanja i s veseljem jela
k.l ~u.
Približilo se vrijeme koje je baka odredila. Prošle su tri godine
I 0,1<110 je još mjesec dana. Na sajmište su stizali ljudi iz raznih sela.
I'r olazili su na kolima pokraj imanja gdje je živjela Ljubomila.
Ljubomila je promatrala prolaznike sa starijom sestrom
)d\dlerinom. Iznenada su jedna kola skrenula s ceste pa pošla prema
83
Vladimir Negre
vratima gdje su stajale djevojke. U kolima je ... Ljubomila ga je odmah
prepoznala. Sjedio je s drugim ljudima. Njezin je voljeni, sada već
odrastao Radomir, vodio konja.
Djevojci je zakucalo srce kad su se kola približila vratima i zaus-
tavila.
Najstariji je od muškaraca, vjerojatno otac, rekao:
- Zdravo, djevojke! Pozdrav vašemu ocu i majci i svim starijima u
obitelji! Biste li nam dali malo kvasa? Zaboravil i smo ga ponijeti.
Ljubomila je brzo pojurila u kuću i poviknula:
- Pozdrav svima! Pa gdje je vrč? Gdje je naš vrč s kvasom? Ah, da,
hladi se u ostavi. - Pojurila je Ljubomila u ostavu i prevrnula vjedro
pokraj vratiju. Okrenula se pa brzo rekla djedu i baki: - Ne recite
nikome. Obrisat ću vodu kad se vratim.
Uhvativši vrč, Ljubomila je potrča la prema vratima. Slala je pa
odahnula, suzdržavajući uzbuđenje. Staloženo je izišla na vrata pa dala
starijemu muškarcu vrč.
Otac je obitelji pio kvas dok je Ljubomi la cijelo vrijeme gledala
Radomira. No on je gledao lekaterinu.
Kad je došao red na Radomira, on je ispio preostali kvas. Skočio
je s kola pa dodao vrč Jekaterini i rekao:
- Hvala. Dobre su ga ruke radile. Lijepo je kiseo.
Kola su se udaljila. Ljubomila ih je pratila pogledom. Zatim je
usmjerila pogled prema klupi u daljnjemu kutku vrta pa potrča la. Nije
ni sjela nego se spusti la na klupu pa gorko zaplakala:
- Što se opet tako ža lostiš, Ljubomilo? - prišla joj je baka i sjela.
Ljubomila joj je plačuć i ispri ča la što se dogodilo:
- Došli su i zamolili kvas. Tamo je bio mladić koji me je prije tri
godine provozao na sijenu. Još se proljepšao. Potrčala sam i donijela
kvas u vrču. Kvas su popili i svi ga nahvalili. On ga je popio pa vrč
dodao Jekaterini. Ne meni, bako, nego njoj, lekaterini, što je medu nas
unijela razdor. Njoj je, a ne meni, rekao hvala. Dok sam ja pojurila za
kvasom, ona je, visoka i zdrava, nešto pričala i njega gledala. On joj je
uzvratio pogled i čak joj se nasmiješio. Rodena sestra, što je unijela
razdor. Sestra moja prerano narasla.
84
Obredi /jubavi
- Što se ljutiš na sestru? Ona nije kriva. Ti si kriva.
- Zašto sam kriva, bako? Što sam krivo učinila?
- Poslušaj pažljivo. Tvoja je sestra vrlo lijepo izvezla cvjetni ukras
na rukavima. Poželjela si i ti sve sama učiniti, ali haljinu nisi dobro
izvezla.
Tvoja se sestra uz to umije pjesnički izražavati, a najbolje poznaje
I koledne pjesme. Ti ne želiš razgovarati s mudracima. Oni uče čitati
I pisati pjesme.
Tvoj je izabranik vjerojatno pametan mladić i zna procijeniti ono
što je lijepo i mudro.
- Bako, trebam li učiti još tri godine?
- Možda tri. možda i pet.
Prava će ljubav biti sigurno uzvraćena
Prošlo je deset godina. Bio je blagdanski sajam. Radomir se
S<I svojim najboljim prijateljem Argom, neobična imena, pojavio na
sajmu.
Arga je umio praviti prelijepe rezbarije i predivno crtati. Umio
je izrađ ivati lijepe kipove od gline, koji su izgledali poput živih. Dar je
naslijedio od djeda, a na oca je bio dobar kovač.
Prijatelje nije zanimao čitav niz kola s blagdanskim jelima.
Mladiće nije zanimao ni niz izloženih ku ćansk ih proizvoda i pOs uđa .
Na sajmovima nije bila najvažnija kupovina nego druženje, pOznan-
stvo, razmjena iskustva.
Mladići su odlučili poći prema mjestu gdje su gostujući umjetnici
predstavljali svoje živopisno umijeće. Netko ih je iznenada dozvao:
- Radomire, Arga, jeste li je vidjeli?
Mladići su se okrenuli. Trojica su mladi ća iz prijateljskoga naselja
stajala nešto dalje. Živahno su o nečemu raspravljala. Pozvali su ih da
lm se pridruže.
Radomir im je prišao i upitao ih:
- Koga odnosno što ste vidjel i?
85
Vladimir Megre
- Onu neobičnu košulju. Napravljena je od jednostavne tkanine.
Ukras je neobično izvezen. Sigurno ima neko skriveno značenje -
odgovorio je jedan od trojice mladića. Drugi je nadodao:
- Košu lja je lijepa, ali ona koja je prodaje je neizmjerno ljepša.
Takve djevojke još nismo vidjeli na sajmu u cijelome okrugu:
- Kako da pogledamo č ud o? - upitao je Arga.
Sva su petorica pošla prema nizu gdje su se prodavali ukrasi,
neobično izradeni predmeti i lijepa odjeća.
Pokraj jednih se kola okupilo više ljudi. Divili su se izvješenoj
prelijepoj košulji. Puhao je lagani vjetar, dok se košulja lagano nji-
ha la, izdvajajući se izmedu drugih košulja od grube tkanine svojom
lakoćom i finoćom. Imala je i neob i čno zanimlj ive vezene uzorke na
vratu i rukavima.
- Takav je uzorak mogao izraditi jedino vel iki umjetnik -
oduševljeno je progovorio Arga.
- Ma kakav uzorak! Prodi izmedu ljudi i pogledaj tko je tamo! -
odgovorio je susjed iz njihova naselja.
Prijatelji su pošli s druge strane i zaobišli ljude koji su tamo sta-
jali. Približili su se kolima i ugledali djevojku.
Djevojka je imala čvrstu svjetlosmeđu kosu i nebesko plave oči.
Obrve su joj bile zaobljene. a na usnama se nazirao blagi smiješak.
Pokreti su joj bili gipki. Skrivali su neku silovitu energiju. Od nje jed-
nostavno nisi mogao odvojili pogled.
- Oštra je jezika, a umije se j pjesnički izražavati i šalj ive priče
pričati - tiho je odgovorio najviši mladić.
- Naizgled nježna, ipak je poput neosvojive planine - odgovorio je
drugi. Pridite joj!
- Ne mogu. Kao da mi je zastao dah - odgovorio je Radomir.
Na to se Arga obratio djevojci:
- Reci nam, djevojko, je li ta neobična košulja tvoje djelo?
- Jest - odgovorila je djevojka spuštena pogleda. Vezla sam za
dugih zimskih večeri da mi ne bude dosadno, a znala sam produžiti i
do zore.
- Koliko želiš za nju? - upitao je Arga djevojku ne bi li i dalje slušao
86
Obredi ljuba/Ji
njezin mi lozvučan glas.
Djevojka je podigla pogled prema mladićima kao da će ih ponijeti
u nebeske visine. Zadržala je malo pogled na Radomiru, koji je izgledao
kao daje bio sav prožet plavetnilom. Radomir je čuo riječi, poput riječi
iz kakvoga neobičnoga, nestvarnoga sna:
- Koliko hoću? Sad ću reći. - Ljepotica u kolima je nastavila:
Košulju mogu darovati dobrome i odvažnome mladiću. A za uspo-
menu si ne mogu uzeti sitnicu. mogu i nešto bolje, mladoga konja, na
primJer.
- Izvrsno, ljepotice! Dostojan odgovor, umjetnice! - začu li su se
~Iasovi . - Konja, kaže - sitnica. Snalažljiva je ona, ljepotica.
Čuli su se povici. Velika se skupina ljudi nije razilazila da bi se
najednom podijelila na dvije skupine, od kojih je svaka pošla na svoju
stranu.
Arga je vodio mlado ždrijebe konja riđa na. Konj je bio neobuzdan
I nepriviknut na ja hača. Poskakivao je i ritao se.
- Elo li konja! Divola kakav konj! Neće li ga mladić možda dati?-
(u li su se tihi glasovi.
Arga je prišao kol ima i rekao:
- Otac mi je dao konja. Dajem ti ga ljepotice za košulju.
- Hvala - smireno je odgovorila djevojka. - Ali rekla sam, a i drugi
su čuli, košulju ne prodajem nego je mogu jedino dati, tebi ili drugome
mladiću.
-Tako je, naša se ljepotica prestrašila. Naravno, konj je neobuzdan.
Ne bi ga uzjahao ni svaki mladić. Čekala je konja i prepala se - smijali
su se ljudi. - Cle, ustuknula je, a i kako neće, pa i svatko bi se pribojavao
Jako neobuzdana konja nenavikla na jahača.
Djevojka se lukavo nasmiješila i pogledala ljude pa s lakoćom
sišla s kola. Odmah su preslali povici.
Djevojka je imala prelijepi stas, kao da ju je oblikovao najbolji
umjetnik. Predstavila se u svoj svojoj ljepoti. Nasmiješena je pogledala
konja pa napravila tri koraka prema Argi. Činilo se kao da je preletjela
lagano se doti čući zemlje.
Arga je neočekivano ispustio uzde. Neobuzdani se konj propeo.
Ali djevojka je uspjela uhvatiti uzde.
87
 V/aritmtr Megre
Zatim ... Zatim je na čuđenje svih što su tamo stajali ... djevojka
lijevom rukom spretno uhvatila konja za njušku. Oslobodivši uzde,
desnom ga je rukom pogladila po njušci. Neobuzdani je konj iznenada
zastao. Zatim mu je spustila glavu prema zemlji. Konj se malo protivio
da bi ipak popustio. Spuštao se sve niže i niže i nakraju je pao pred
djevojku na koljena.
Jz skupine se ljudi izdvojio prosijedi starac i progovorio:
- Na taj način pokoriti životinje, konje, mogu samo mudraci. ali
ne svi. Ali kako si ti uspjela, mlada djevojko? Kako se zoveš? Čija si?
-Ja sam Ljubomila iz susjednoga sela. Čija sam? Ničija! Samo sam
kći svoga oca! Evo ga, ide moj strogi otac!
Otac se vratio pa rekao:
- Kad bih bio strog ... Što si tu opet napravila, Ljubomilo?
- Ma ništa. Samo sam se malo poigrala sa ždrijepcem.
- Da, vidim, malo. Oslobodi konja! Vrijeme je da poderno kući!
U vedruskoj je školi i ljubav predavala
Što je bilo s Ljubomilom sve te godine? Kako je iznenada stekla
mudrost i gdje se naučila vještini? Uvedruskoj škol i.
Uvedruskoj se školi učilo od ranoga djetinjstva do duboke starosti.
Svake su se godine polagal i ispiti. U toj se školi pomalo uč i lo stvarati,
a školski se program obogać ivao godinama. Mudrost se nenametljivo
prenosila. Školski satovi nisu bili poput on ih u današnjoj školi.
Vladimire - nastavila je Anastazija - jednom si mi spomenuo
jedan izraz. Za nepristojno i vragolasto dijete koje je steklo štetne
navike, za njega obično kažete da ga je odgojila ulica. Za njega kažete
da je samovoljno dijete.
Vedrusi se nisu bojali da će im se djeca prepustiti samovolji.
Oni su znal i da je sustav blagdana i obreda bio tako savršeno i vješto
zamišljen da su mu se sva djeca rado prepuštala. Djeca su putem igre
savladavala raz li č i te znanosti. Učila su sama, uglavnom bez roditelja.
Ispiti su u vedruskoj školi bili poput igre i podsjećal i su na blag-
dane. Na taj su način odrasli poučavali djecu. a i sami su učili od djece.
88
Obredi ljuba/li
Na primjer, ima takav blagdan kao koleda.! U te dane djeca
ohiJaze sve svoje susjede i pjevaju koledne pjesme. Sačinjavaju sama
~ti hove i pripjeve i skladaju pjesme.
Djeca će se početi pripremati za svoje nastupe puno prije blag-
dana. S iskrenim će se zanimanjem obratiti ·roditeljima. obiteljima,
ledna drugima i mudracima ne bi li što bolje naučila pjevati, pisati
sti hove i pripjeve.
Djeca, jasno, nisu imala jednake sposobnosti. Oni slabiji su tražili
pomoć od drugih i od roditelja u pisanju stihova. Roditelji su znali
u~mjerit i dječju želju za znanjem na pomoć u kućanstvu.
Na primjer, unuk je dosađivao baki:
- Draga bako, molim te pročitaj stihove. Hajde pročitaj, molim te.
Ne želim biti gori od svih, inače me prijatelji neće povesti sa sobom u
koleđa.
Baka je odgovorila:
- Imam puno posla. Ne bi li mi pomogao pa ću navečer čitati
~Iihove?
Dječak je sav ushićen pomagao baki. Slušao ju je trudeći se
upamtiti sve stihove i pjesme. Tražio je i da ga uči pripjevi ma. Potom
hi pošao djedu, majci i ocu pa zamol io da malo od njih uči. Zahvalan
Jl: hio roditeljima kad bi ga pouči li .
Anastazija je nastavila:
- Vladimire, usporedi to s današnjim satom književnosti, na primjer.
Jasno je da se to ne može uspoređivati. Vedrusko je dijete od dje-
tinjstva težilo postati pjesnikom.
Niz veselih blagdana ljudi vedruskoga ra7..doblja predstavlja sustav,
kOJi je pomagao djeci u spoznavanju Svemira i u stjecanju žiwtne
mudrosti.
Mudraci su bili putujući učitelji , koji su izvještavali o događajima
II svijetu. Bajani 2 , pjesnici, isto su tako kazivali o prošlosti i predviđali
11'1,,0/. pjesma koja se pjeva obilazeei od kuće do kuće uoči Božića. (prema Rječniku
IlImlskogajezika Vladimira AnibJ..Novi Liber. Zagreb. 1991.).
:~ eld ilajan rus. - stari ruski narodni instrument u obliku citre uz k01'i su narodni
l'I"\'Jči pjevali narodne pjesme; u dana.~njem zna<':enju; harmonika. Iprema Rječniku
l/ranih riječi Bratoljuba Klaića,Nakladni zavod /tlalice hroatske, !990.). (Napomena
\,ft....ooiteljice)
89
YU1mmlf Me{Jre
su budućnost. Slavili su svijet prelijepih osjećaja odnosno osuđivali
nedol ičnost.
Mudraci su u sva kome selu stalno odr7..avali satove. Djecu na
njih nije trebalo tjerati. Smatralo se da sam učitelj treba privući dj ečju
pažnju za znanost, o kojoj im se spremao pričal i .
Zahvaljujući takvim postupcima učitelji mudraci oduvijek su se
usavršavali.
Upitao sam Anastaziju:
- Što ako se pokoji od učitelja mudraca, želeii privući dječju
pažnju, uvijek s njima igrao umjesto da ih podučava znanosti?
- Kad bi se to dogodilo, mudrac bi izgubio znanje, Roditelji bi iz
ponašanja djece odmah mogli vidjeti da djecu nisu podučavali znanosti.
O nelijepome bi se mudračevu postupku pročulo i u drugim selima.
j\1noga bi sela potjerala takvoga mudraca koji je okaljao svoju čast.
Djevojčica Ljubomila nije željela dolaziti na satove mudraca i slušati
pjesme pjesnika i bajana prije nego što se kod nje pojavio osjećaj ljubavi.
Roditelji nisu tjerali djecu u čiti , no kad bi se ukazala prilika, mogli su ih
malo usmjeriti.
Energija je ljubavi posve obuzela djevojčicu Ljubomilku. U
Vf:druskoj se obitelji na ljubav gledalo kao na novoga čla na obitelj i,
poslanoga od Boga na pomoć. Vedrusi su znali kako ljubav može
uljepšati djevojčin živolo Baka je tako savjetovala Ljubomilku neka
pode uč iti kod mudraca. Nije mislila na to da u či samo tako nego sa
željom da za svoga voljenoga postane najboljom.
Ljubomilka je prihvatila bakin savjet i odluč ila je da će s prijate-
ljicama POĆi mudracu koji će je učiti kako lijepo pjevati.
Mudrac koji je trebao doći nije došao. Ljubomilka je na to odlu či la
POĆi k mudracu kojemu su svi odlazili.
j\1udrac joj je pri čao o svrsi razli či tih bi ljaka, nji hovih mirisa te o
njihovim ljekovitim svojstvima.
~Što će mi to?" zaključila je Ljubomilka. "To mi nije uopće
potrebno. Ionako svi znaju kako liječ ili - mama, baka, sestra - svi oni
to znaju. Budem li čak i znala više od svih o različitim travama, kako
će to m oći znati moj izabranik? On to nikako neie moći znati."
Ljubomilka tako nije pažljivo slušala mudraca. Sjedi la je tako na
_ __ __ _ __ _ _ _ _ __ _ _ _-'O
=bredi ljubal){
t rupcu S prijateljicama radi društva. Katkada bi ustala i sama pošla
lutati poljem. Bila je sretna kad je mudrac zavr~io svoj sat i kad su svi
pošli ku ći .
Stari se mudrac najednom obratio Ljubomilki:
- Djevojčice , reci mi. smatra~ li moj govor nezanimljvim?
_To mi nije nimalo potrebno 7.. 3 moju potajnu stvar - tiho je odgo-
\'O rila mala Ljubomilka mudracu.
Učitelj mudrac samo što se nije počeo smijati. Pronicljivi je starac
znao SVf: o potajnim djevojač kim stvarima. Primijetio je:
- Djevojčice, možda si u pravu i sada li ne treba to znanje. Još si
Jijele. Znanje prenosim djevojkama - o tO.me kako postati najljepšom
1 stvoriti prostranstvo Ljubavi 7..a svoga voljenoga. Kad on ugleda lo
prostranstvo, sigurno će htjeti znat i tko je mogao stvoriti ne~to tako
vd i čanstveno lijepo. Oduševit će se onom koja će se pred njim poka-
zali kao stvarateljica. Djevojkama ću jo~ potajno ispričati kako isplesti
vijenac i pripraviti napitak od trava za svoga voljenoga, či me se ujutro
umiti da bi mirisale poput cvijeća. Djevojkama ću još i spričati ...
j\1ala je Ljubomilka slušala starca. SVf: joj je više bilo žao što je
propu~ta l a razgovore s njime. f.1udrac je bio više od tjedan dana u
sdu. Djevojkama je ispričao važne tajne, o kojima ona nije ništa znala.
Ljubomilka je upitala starca:
- H oćete li jo~ dugo biti u na~e mu selu?
- Idem za dva dana - odgovorio joj je starac.
- Za dva dana? - djevojka je pokazala neskriveno razočaranje. - Za
dva dana? Tada Vas lijepo, lijepo molim, ostanite zadnje dvije noći kod
nas.
_Već su me p<Y.lvali u drugu ku ću, i pristao sam POĆi - odgovorio
je mudrac. Al i, ipak, želiš li ...
- Da, veoma. veoma želim da mi ispričate o raznim travama.
Stari je mudrac proveo sve Vf:čeri u razgovoru sa zaljubljenom
Ljubomilkom. On je znao da će joj ljubavni zanos pomoći za samo
jedan dan shvatiti bit znanosti, za što drugima ne bi bilo dosta ni
~in udana.
Ljubomilka je na odlasku iz sela ispratila mudraca. On joj je
rekao:
9J
Wadimir Megre
• Odmah poslije mene će vam doći drugi mudrac. On će pričati
O zvijezdama, Mjesecu na nebu, Suncu i nevidljivim svjetovima. Onaj
tko ga uspije shvatiti, probudit će na nebu zvijezdu vodilju za svoga
izabranika. Ona će za oboje vječno sjati.
Polom će doći mudrac koji zna kako za svoga voljenoga pre·
tvoriti najćudljivijega konja u poslušnoga prijatelja i kako pripitomiti
životinje.
Treba vam stići i pjesnik koji zna kako pisati stihove i kako iZ\ll}-
diti pjesme da mnogi 7.avole glas pjevača i njegove riječi. Taj mudrac
može učiti i plesati.
· Recite mi, molim Vas. kojemu mudracu ne bi trebalo ići? -
L;ubomilka se iznenada obratila starcu. - Ne mogu stalno slušati
mudrace.
Stari je mudrac spretno prikrio smiješak pa djevojčici ozbiljno
odgovorio:
· Da, u pravu si. Budeš li išla svim mudracima, jednostavno
nećeš imati nimalo vremena za igru. Nemoj ići svima. Na primjer,
zašto bi uč ila crtati? Vesti ukrase, koji bi imali skriveno značenje?
Zašto bi ti trebala ta znanost kad tvoja starija sestra može u tome
biti najbolja umjetnica?
Uz to, na primjer, zašto bi u č ila kako unijeti lijepe osjećaje u
vezenje košulje, koja će te č uvati od mnogih nesreća.
Kako s ljubavlju pripraviti bližnjima najbolju kašu, kojom ćeš
nahraniti ne samo tijelo nego i dušu? Kašu može savršeno pripraviti
djevojka iz susjedstva, prijatelj ica tvoje sestre.
Želiš li imati lijepu haljinu ili nekome darovati košulju, kojom će
biti svi oduševljeni, pitaj sestru, ona umije predivno stvarati.
Želiš li koga ugostiti kašom ili kvasom neobična okusa, pitaj
prijateljičinu sestru.
· Neću nikoga pitati - zaboravivši se, najednom je progovorila
LjubomiIka i čak lupnula nogom - one su mi suparnice.
· Suparnice? Učemu? - ozbiljno je upitao starac.
Ljubomilka je odgovorila starcu bez ustručavanja:
· Ima jedan momak, najbolji od svih, koji na mene uopće ne
obraća pažnju, jer su te dugonje uspjele izrasti prije mene. One mu
92
{)bredi IlI/OO/II
'l' stalno smiješe. Vidjela sam kako su na sajmu pjevali pjesme u kolu.
I.dr bih mu ja još trebala darovati košulju od sestre, a kvas od njezine
prijateljice? To se ne može dogoditi! Nikako!
· Zašto? Kažeš daje on najbolji momak?
· Najbolji. Sigurno je najbolji.
· Onda mi reci zašto najbolji momak ne može dobiti najbolju
~ošulju, kašu ili kvas? - Stari je mudrac zastao i tiho, kao 7..3 sebe
Jomelnuo: . f\1islim da bi bilo pravedno da i on dobije najbolju
".... ručn icu.
• Zaručnicu ? - blago se zarumenila Ljubomilka.
• Da, za ručnicu - odgovorio je mudrac. - Ne bi li mu trebala
i.djeti dobro? Neka onda ima najbolju zaručnicu!
Ljubomilka je bez riječi promatrala mudraca. Gorjela je od
prepu nih osjećaja. Zatim se najednom udaljila od starca. Nije se puno
odmakla nego se zaustavila i okrenula prema mudracu pa poviknula:
· On je dostojan imati najbolju zaručnicu! To ću biti ja!
'"
Ljubomilka je s velikim zanimanjem pratila predavanja svakoga
mudraca što je stigao u selo. Prva je dolazila na razgovore i 7.adnja
cK.ilazila. Mudraci su bili zadivljeni njezinim odgovorima. Pamtila je sve
~to bi rekli. To je moguće onda kad dijete ne pohađa samo tako nastavu
nego kad točno zna gdje će primijeniti stečeno znanje.
Kada je nastava teška za učenika, nije produktivna. Ima li čovjek
(Ili koji može postići poznavanjem različitih znanosti, nastava će mu
predstavljati zadovoljstvo i puno će brže usvajati gradivo.
Pristupi li se učenju s ljubavlju, učinak će biti nenadmaŠ3n.
f\1Isao bilo kojega mudraca može lako prepoznati ljubav. Dosta je čak
I nekoliko riječ i učitelja da bi ljubav istoga trena mogla unijeti svoju
I:nergiju, a učenik mogao shvatiti građu i da bi mogao razviti misli.
Ljubav, veličanstvena energija, Božji dar. bila je najveća pomoć
I.)ubomilki u učenju.
Djevojčica je kod kuće sa zanimanjem pratila kako mama ili baka
pripremaju objed. Tražila je da joj podrobno opišu sve radnje i nastojala
IC pripravljati različita jela. Djevojčica je u tome neobično uspijevala.
93
 VladI/mr Megre
Jednom je došla rodbina u vrijeme blagdana Maslenicel kad su
se jele palačinke. Bilo je puno ljudi. Palačinke su uzimali s dvije hrpe.
Jednu su ispekle majka i baka, a drugu mala Ljubomilka. Njezine su
se palačinke vi~e svidjele gostima. Djevojčica je radosno promatrala sa
suprotne strane kako se brzo smanjuje njezina hrpica.
Kad se u radni dan cijela obitelj okupila za stojom, djed je prvi
zagrabio šči 2 drvenom žlicom. Rekao je:
- Dobro znam tko je to kuhao. Nema od njega boljega i biranijega
jela.
- Dakako! Ne sa mo da ima ukus n eobičnih trava nego je i s lju-
bavlju napravljen.
t\1ala je Ljubomilka s lakoćom savladavala znanosti. Postala je
najbolja vezilja, a i neobično se proljepšala.
Ljubomilka je, a da to ni sama nije znala. zahvaljujući prvome
mudra~u spoznala veliku istinu ljubavi. Želiš li se približiti Bogu,
treba ~ 1 sama postati božicom.
l blagdan ispraćaja zime i dolask.1 proljeća.
2 ~i, rus .. juha od kisela kupusa ili povrća. (Napomena prevoditeljice)
94
UOn>(ll i}ulJam
PREDBRAČN I PLESOVI
Djeca su porasla. Došlo je vrijeme traženja svoga voljenoga izab-
ra nika. U tome su mladima pomagali plesovi.
Uvečer bi se, obi č no na dogovorenome mjestu izvan sela, susre-
tali mladi Vedrusi. Palili bi vatru. razgovarali, pjevali pjesme, Jednom
tjedno bi svi biti u pokretu i na omiljenome bi se mjestu okupljali
stanovnici triju ili četirij u sela. Tada bi se palila vatra, pjevale pjesme
I razgovaralo se. Izvodili bi se i takvi plesovi, zahvaljujući kojima se
moglo pronać i voljenu odnosno voljenoga.
lako naizgled jednostavni, ovi su plesovi imali veliko značenje.
Takav je, na primjer, bio ples npotoč i ć~. t>11adi bi parovi stali jedan
Ii'..a drugoga. Uzeli bi se za ruke pa ih podigli uvis: m l adi ć s mladi ćem
I djevojka s djevojkom. Oni koji nisu imali svoj par ili su bili prvi, pošli
hi prema kraju ftpoloči ća-, sagnuli bi se i prošli ispod podignutih ruku
pa tako ispočetka .
Onaj koji bi prošao ispod ruku ne bi smio gledati prema gore.
On bi nasumce udarao po neč ijoj ruci, birajuć i svoj par. Onaj koga bi
odabrao. pratio bi ga, pa bi zajedno stali ispred svih parova. Onaj lko bi
ostao bez para, pošao bi prema kraju reda i ponovno bi birao svoj par.
Bio je to jednostavan ples. No razmisliš li, Vladimire. vidjet ćeš da
su mladi, uzevši se za ruke, mogli jedni drugima izraziti puno osjećaja:
izjaviti ljubav, zahvalnost ili, naprotiv, odbojnost. Parovi bi se zatim mije-
njali, i moglo se usporediti koja je ruka kome najvi~e odgovarala.
95
VWUlTfllr Negre
II Poskočica-priča Iica"
Ovaj je drevni ples možda bio puno složeniji od ostalih. Poskočice,
koje se i danas pjevaju, potječu od toga plesa.
Evo kako je izgledao drevni svadbeni ples ili "poskočica- pričalica":
bila su dva reda, jedan nasuprot drugome. Ujednome su bili mladići, a
u drugome djevojke. Djevojka koja je bila posljednja u redu posvećivala
je posljednjemu u muškome redu nasuprot nje poskočicu u četve ro­
stihu. Djevojka je pjevajući poskakivala. Nakraju bi poskočice preostale
djevojke brzo dvaput udarile nogom i triput pljesnule rukom. Ne bi li
za to vrijeme mladić nasuprot nje uspio otpjevati ili dostojno odgovo-
riti, djevojka bi zapjevala novu poskočicu drugome mladiću u redu.
Ako je mladić pravodobno pronašao dostojan odgovor, djevojka i
mladi ć bi i dalje nastavili izvoditi duhovite poskočice. Takav je razgovor
bio ipak rijedak.
lako su mladi Vedrusi znali mnogo stihova, nije mogao svatko
pronać i dostojan odgovor za kratko vrijeme, to više, jer su ga oni koji
su postrance udarali nogama i pljeskati rukama nastojali svakako
omesti.
Ljubomila je jednom došla na susret mladih iz raznih sela.
Petorica Radomirovih prijatelja, koji su vidjeli neobičnu djevojku na
sajmu. potajice su je promatrali. Najbolji Radomirov prijatelj, Arga, nije
mogao odvojiti pogled od djevojke.
U igri " potočića", inače odvažan Radomir, krenuo je ispod
ruku parova želeći uzeti Ljubomilu za ruku i biti joj par, ali je
najednom posustao. Prošavši sagnute glave ispod ruku parova, osjetio
je Ljubomilu. Osjetio bi je i zatvorenih očiju. No tek što se sa svojom
djevojkom približio Ljubomili koja je plesala u paru, usporio je jedan
korak i kao zanesen pošao prema mladiću iz susjednoga sela i uzeo ga
za ruku.
Radomirov prijatelj Arga je bio odlučniji. Kad je na njega došao
red u igri " potočića", Arga je prišao Ljubomili i uzeo je za ruku, i na
zavist drugih mladića, stao u paru s neobičnom djevojkom na čelo
ispred ostalih parova.
Argu su potom pitali:
96
Obredi ljubavi
- Kako ti je držala ruku? Je li te stisnula ili za te nije marila?
. Ne znam - odgovorio je Arga. - Ne sjećam se ničega. Mislim da
Illi je ruka gorjela. Dodirnite me, evo još je topla.
. Kakva djevojka! - u čuđenju bi povikivali mladići. Još je i stras-
tvcna i gori poput nevidljivoga plamena.
Radomir je šutke slušao. U njemu je već dugo plamtjelo, još
odonda kad je na sajmu ugledao tajanstvenu djevojku. Od ranoga je
lu!ra mislio stalno na nju. Vidio ju je i u snu, ali joj nije mogao prići.
Uspješan u svim pothvatima, Radomir je bio na glasu i kao
pjesnik. Sada nije mogao izreći ni najjednostavnije riječi o njoj koje bi
JlIj otpjevao.
Počeo je ples "poskočice - pričalice". Radomir je bio u sredini
reda mladića s prijateljem Argom. Ljubomila je bila gotovo nakraju
dje\'Ojačkoga reda. Kad je došao na nju red zapjevati "poskočicu ­
priča l i cu" i zaplesati, Ljubomila je tečno zapjevala. Svima je bilo jasno
da n eobi č nu djevojku ne može nitko pobijediti.
Ljubomi la je naglo mijenjala teme. Pjevala je pjesme koje su se
mogle prvi put čuti. Pobjeđivala je m l adiće jednoga za drugim, iako je
oila najmlađa.
Došao je red na Argu. On je uspio odgovoriti vragolastoj dje-
\'ojci, premda je malo zapinjao. Zapjevao joj je u četverostihu, no ona
Je tečno odgovorila šaljivim stihovi ma naglo promijenivši temu, ne
dočekavši udarce nogom i pljesak rukom, da joj zbunjeni Arga nije ni
stigao proturječit i svojom pjesmom.
Sljedeć i je bio Radomir. Zapjevala mu je Ljubomila, smjelo poska-
kujući u ritmu svoje pjesme:
- Mladiću, odvažan si i rječit i puno znaš. Jesi li zaboravio kako si
Illi u jezeru oprao haljinu?
Začuo se smijeh. Netko je očito smatrao Ljubomilinu pjesmu
šalom. Drugi je nisu shvatili, kao ni sam Radomir. Nije ju shvatio pa
nije mogao ni odgovoriti.
Radomir Ljubomili nije mogao ništa odgovoriti. Prestali su i
udarci nogom i pljesak rukom, za vrijeme kojih je trebalo odgovoriti.
Hadomir je shvatio da je vrijeme zauvijek izgubljeno, što si nije mogao
dopustiti. Gotovo se posve zaboravivši, napravio je jedan pa drugi i treći
97
Vladimir Megre
korak prema Ljubomili. Prišao joj je posve blizu. Ne shvaćaj uć i zašto su
narušena pravila igre, svi su zašutjeli.
Radomir je šutke stajao nasuprot Ljubomile. Svi što su tamo sta-
jali u redu su najednom mogli čuti kako Radomir tiho, pritajena daha,
ispred svih izjavljuje ljubav na vedruski nač i n:
- S tobom bih, prelijepa Božice, mogao stvoriti prostranstvo
Ljubavi vječno.
Zavladala je tišina. Svi su pritajena daha čeka li što će reć i stras-
tvena djevojka oštra jezika.
Djevojka je najednom postala plaha. Zbunivši se spustila je pla-
meni pogled. Podigla je glavu, i mogla se vidjeti suza kako se spušta
licem. Zatim je šapćuć i progovorila:
- Bit ću ti uvijek na pomoći u velikome stvaranju.
Radomir je u Ljubomili prepoznao djevojčicu kojoj je u djetinj-
stvu u jezeru prao haljinu. Prepoznao ju je i uzeo za ruku. Po~1i s~
nikoga ne g l edaj ući. Mladići i djevojke stajal i su šutke u dva reda, Jedn.
nasuprot drugih. I spraćali su pogledom ljubav što pošla je u vječ n ost.
98
Obredi Ijubuvi
OBRED VJENČANJA
Vladimire, već si se upoznao s vedruskim obredom vjenčanja i o
njemu si pisao u Krljizi naslijeđa. Podsjetit ću o onome što je bitno za
ve ličanstveni obred.
Zaljubljeni je par trebao odabrati mjesto gdje će podići svoje
imanje. Obično bi odlazili izvan sela, gdje je on živio s roditeljima, a
zatim blizu sela gdje je živjela ona. Zaljubljeni par nije imao potrebe
objavljivat i svoju namjeru roditeljima. Usvim su selima tako svi znali
I shvaćali ono što se trebalo dogoditi.
Na komadu odabrane zemlje od hektar ili više, zaljubljeni bi par
z,1mišljao kako će izgledati njihov život. 1'rebali su u mislima pred-
staviti projekt ku će, razmjestiti bi ljke na imanju, gdje sve treba biti u
skladu i jedno drugome na pomoć.
Ljubomila i Radomir su lako našli mjesto za svoje buduće imanje.
Kao da su se dogovorili. otišli su izvan sela do nevelike šume i jedva
zamjelnoga potoka pokraj izvora.
Radomir je tu i ranije dolazio. Sjedio je i maštao o budućnosti. O
živolu sa svojom voljenom.
Ljubomila je tu sama dvaput prošla na svome rasnome konju.
Jednom se zaustavi la bez razloga pokraj potoka. Otišla je do šumarka.
Rasplela je kosu i privezala je vrpcom. Dugo je tako stajala pokraj
mlade breze.
Zaljubljeni Ljubomila i Radomir našli su se opet na tome
mjest u.
- Volio sam tu dolaziti sam. Želio bih tu nastaviti naš rod - rekao
Je Radomir.
- I meni se sviđa to mjesto - šapćući je progovorila Ljubomila.
Sutradan prije zore, Radomir je pošao na odabrano mjesto.
99
Vladimir Megre
Kolima je dovezao petnaest-šesnaest dugih štapova, dugačke vrbine
šibe, neveli ke kolce i kosi licu. Tek što je počeo kositi travu, ugledao je
Ljubomilu kako juri na svome konju. Radomira je zadivio prizor, a srce
mu je brže zakucalo. Približivši se nevidljivoj granici njihova zemljišta,
ljepotica je sišla s jurećega konja i potrčala Radomiru.
- Dobro ti jutro u ranu zoru, stvaratelju! - obratila se nasmiješena
Ljubomila Radomiru. - Bit će \ijep dan pa sam poželjela donijeti vrpcu
od cvijeća da možemo označiti mjesto za naše nasade.
- Hvala ti što si mi uljepšala dan - odgovorio je Radomi r.
Zaljubljeni Ljubomila i Radomir se nisu zagrlili ni poljubili. To
nije bio običaj u Vedrusa prije vjenčanja. Utome je bilo veliko značenje.
Vedrusi nisu imali običaj grliti se i ljubiti prije začeća djeteta. Zbog
toga su u trenutak začeća imali najviše energije. Vedrusi nisu jednako
tako dogovarali ni ljubavne susrete. Svatko bi sam pošao do odabra-
noga mjesta po nahodenju.
U zoru svakoga dana na odabrano bi mjesto pošao najprije
Radomir. Za njim se na konju pojavila Ljubomila.
Radomir je za tjedan dana napravio neobičnu kolibu. Bila je
široka dva i po metra i tri metra dugačka. Radomir je postavio štapove
u zem lju. Zidove je napravio od pletenih grana, a krov od štapova i
grančica.
Kolibu su Ljubomila i Radomir natkrili suhom travom, a
Ljubomila je iznutra prekrila zidove i strop tkaninom. Napravila je
dvije postelje od slame i prekrila ih sijenom, a povrh sijena tkaninom.
Kad su napravili kolibu. zaljubljeni su u njoj često provodili noći.
Nisu imali intimne odnose. Smatralo se ponižavajućim radi buduće djece
imati predbračne odnose prije zasnivanja obitelji.
Zaljubljeni je par imao što raditi. Radomir je donio široku dašč icu.
Izradio je na njoj nožićem nacrt imanja i označio strane svijeta, izlazak
i zalazak Sunca i pojavljivanje f\'1jeseca. Danju i noću bilježio je u nacrt
pokretnu snagu i smjer kretanja vjetra.
Ljubomila se često udaljavala do ruba imanja. Tamo bi dugo
ostala 7.amišljajući sl ike nasada. Zatim bi se uputila do Radomirova
nacrta i promatrala neće li budu ć i m nasadima smetati vjetar ili hla-
dovina.
100
_ _ _ _ _ _ __ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _O
~b::
n'tli /jubal'i
Približavanjem zime, Ljubomila bi rjeđe odlazila na njihov
ljubavni posjed. Ostajala bi u roditeljskoj kući i tkala, Radomiru s lju-
bavlju vezla je košulju.
Radomir je i dalje često dolazio na imanje. Njerio je kretanje
vjetra i nastojao upamtiti kako se sl iježe snijeg.
Vedrusi su tako iz godine u godinu izrađival i kalendar sa
7.abilješkama o vremenu. Svaka je obitelj imala daščice sa zabi lješkama,
pa se tako moglo s velikom točnošću predvidjeti vrijeme za godinu, čak
dvije i tri godine unaprijed. Možda je bi lo jednostavnije preslikati r<xfj·
leljski kalendar, iako on ne bi bio posve točan. Okolica imanja je mogla
biti drukčija, a biljke je mogao zaklanjati od vjetra brežuljak ili nevelika
šuma. Zimi je moglo biti snježnih nanosa različite snage.
Na početku proljeća Radomir i Ljubomila imal i su zamišljeni
projekt i u rano su se proljeće ponovno vratil i u svoju kuću. Trebali
su obi lježiti sve nasade kolcima s vrpcom i granč i cama i uskladiti pro-
Jekte. lbdomir je trebao iskopati zdenac i ograditi ga.
Dva tjedna prije sađenja sadnica, zaljubljeni je par počeo pri-
preme za vjenčanje. Ponajprije bi pošli u selo mladoženje, a zatim u
selo mlade. Navratili bi u svaki dom i domaćine bi pozivali na vjenčanje.
Doček ivali bi ih s nestrpljenjem u svakome domu. Svatko se htio uvje-
riti u njihovu ljubav i vidjeti što će im darovati za njihovu živopisnu
kuć u. Kad bi se mladi par uputio u vrt, na zem ljišni posjed ili u kuću.
on bi se rijetko obraćao domaći nima. Obratio bi im se samo jednom
riječj u, evo ovako: "O, kako li je lijepa Vaša jabuka!" ili, naprimjer: ·U
mačića je pametan pogled.", "Medvjed vam je oprezan i vrijedan.M
Bilo da se pohvala odnosila na drvo što je raslo u vrtu, ili na
domaću mač ku, za domaćine je to znači lo priznanje koje će im uputiti
mladi, a koje će značiti da im je život vrijedan. Oni su i sami željeli
imati takvo drvo ili životinju.
Mlade nisu pozivali u goste, niti ih častil i. Vedrusi su za to imali
razlog. Mladima bi bilo neugodno otkazati poziv. Kada bi se predugo
7..adri.ali u gostima, ne bi uspjeli obići sve obitelji prije vjenčanja.
Arga, Radomirov prijatelj iz djetinjstva, malo je narušio pravila.
Kad su mu mladenci došli u goste i stali razgovarati s ocem, Arga
se iznenada pojavio. Izveo je iz staje prelijepoga ždrijepca, kojemu se
101
Vladimir Negre
divilo cijelo selo. Uznemireno je progovorio:
- Molim vas, uzmite konja. Otkada ga je Ljubomila savladala na
sajmu, nikoga k sebi ne pušta.
Otac je pogledao sina pa lukavo progovorio:
- Arga, možda li ne želiš pustiti krotilelje konju? Zbog nekog ga
razloga ne želiš jahati.
Arga je malo zbunjen odgovorio:
- Ne jašem jer sam odlučio da taj ždrijebac bude zauvijek slo-
bodan. Ali promijenio sam odluku. Stoga uzm ite konja ~ pa je dodao
Ljubomili uzde.
- J'lvala ~ odgovorila je Ljubomila. Ne mogu uzeti konja jer je on
naučio na drugoga. No ima li konj ždrijebe, rado bismo ga uzeli i bili
zahvalni.
Kad su mladenci završili obilazak imanja, i kad je nastupio
naznačeni dan. u zoru bi se iz oba sela k njima požurili u goste i stari
i mladi.
Ljudi bi se tako razmjestili uzduž cijeloga zemljišta na imanju,
što su ga mladenci označili suhim grančicama. Usredini se je zemljišta,
gdje je bila koliba od pruća, dizao brežuljak ukrašen cvijećem. Radomir
se popeo na brežuljak i stao uzbuđeno pričati okupljenima o projektu
svoga imanja.
I svaki put kad bi mladić pokazao na mjesto gdje će izrasti neka
voćka, netko bi se iz kruga slušatelja uputio prema tome mjestu i zaus-
tavio se. Onaj koji bi se izdvojio i pošao prema naprijed, u rukama bi
upravo i držao mladicu na koju je mladić pokazao. Ljudi bi se klanjali
svakome tko bi se izdvojio iz kruga slušatelja, stoga jer bi bio dostojan
pohvale mladenaca. Mladenci bi ga hvalili kad bi obilazili imanja zato
jer mu je iz mladice uspjela izrasti prelijepa voćka. Značilo bi to da je
bio dostojan i pohvale Stvoritelja, Oca svih i svega, Boga koji nas sve
voli.
Radomir je, završivši priču , sišao s brežuljka i pošao tamo gdje je
stajala njegova Ljubomila, koja je trepćući i s uzbuđenjem slušala sve
o ćemu je govorio. Radomir ju je zatim uzeo za ruku i dostojanstveno
pošao prema brežuljku. Pogledaj prema njima.
Radomir se zatim svima obratio:
102
Obredi ljuballi
- Ja nisam bio jedini koji je tu stvarao prostranstvo Ljubavi. Tu
)e sa mnom ona koja je moje prelijepo nadahnuće, a koju svi možete
vidjeti.
Djevojka, ili ljepše, djeva, spustila je pogled. Svaka je žena po sebi
lijepa. No u životu svake žene može se desiti da se ona uzdigne iznad
svih. Naša kultura ne poznaje takve slučajeve, ali tada ...
Ljubomila je usmjerila svoj pogled prema ljudima. Kad su je
ugledali, svi su uglas uskliknuli od oduševljenja. Djevojka je bila oza-
rena osmijehom. Ne bi se moglo reći da joj je lik otkrivao osobu koja
je bila drska. Prije bi se moglo reći da je bila odvažna. Bila je ispunjena
energijom Ljubavi. Na obrazima joj se prelijevalo rumenilo i bila je
rumenija nego inače. Odisala je zdravljem i bila bujnih obli na. Oči su
joj se sjajile. Činilo se da je okolno prostranstvo i sve ljude obuhvatila
toplina koju je isijavala. Sve je u trenutku zamrlo. Mlada se božica
pokazala pred svima i zasjala u svoj svojoj ljepoti. Svi su bili zadivljeni
njeZinom pojavom.
Zaustavivši se da bi je pogledali, djevoj čini su se roditelji polako
uputi li prema brežuljku, na kojemu su stajali zaljubljeni. Izgledali su
dostojanstveno dok su se uspinjali u pratnji starijih i mladih č lanova
obitelj i. Zaustavivši se na brežuljku, najprije su se poklonili mladen-
cima, a zatim je majka upitala djevojku, svoju kći:
- Ti sobom nosiš svu mudrost našega roda. - Reci nam, kćeri naša,
vidiš li budućnost zemlje koju si odabrala?
- Da, mama, vidim ~ odgovorila joj je Ljubomila.
- Reci nam, kćeri naša ~ majka je nastavila - svida li ti se sve od
onoga što u budućnosti vidiš?
- Sviđa mi se projekt. On je po mojoj duši. No ipak bih željela
nešto svoje dodati. - Ljubomila se zatim brzo spustila s brežuljka pa
potrčala prema ljudima što su stajali na rubnome području budućega
vrta. Zaustavila se da bi im se obratila ovim riječima:
- Ovdje bi trebalo rasti drvo i gličastih listova, a pokraj njega bi
trebala biti breza. Kad iz toga smjera zapuše vjetar, on će dodirnuti
!mrove pa potom brezine grane, i obratit će se granju drveća u vrtu s
molbom da zapjevaju pjesmu. Melodija neće nikad biti ista, no svaki
ce put donijeti radost duši. Tamo - djevojka se pomaknula ustranu i
103
Vladimir Megre
pokazala gdje bi trebalo rasti cv ijeće. Neka se u punome sjaju ponaj-
prije rasplamsa crveni cvijet, pa za njim ljubičasti i tamnocrveni. -
Ljubomila rumenih obraza je poput vile plesala u budućemu vrtu. Za
njom su krenuli ljudi koji su se bili nakratko zaustavili da bi zatim
požurili sa sjemenjem u ruci prema onim mjestima na zemlji koje je
djevojka puna strasti odredila za sadnju.
Završivši svoj ples, Ljubomilaje opet požurila prema brežuljku te
stala pokraj svoga izabranika i progovorila:
- Bit će tu prelijepo prostranstvo. Iz zemlje će izrasti raslinje koje
će stvoriti neobičnu sli ku.
- Kaži svim ljudima, kćeri naša, - djevojci se ponovno obratila
majka, - tko će okruniti ovo prelijepo postranstvo. Koga bi od svih
ljudi na Zemlji tvoja ruka odabrala i za koga bi se vje nčala?
Djevojka se okrenu la prema mladiću pa rekla:
- Vjenčanja će biti dostojan onaj koji svojim mislima može stvoriti
prelijepo prostranstvo koje će se ostvariti u budućnosti.
Izgovorivši ove riječi, djevojka je dotaknula rame w ljenoga mladića
što je pokraj nje stajao. Mlad ić se spustio pred nju na jedno koljeno. Zatim
mu je djevojka dostojanstveno položila na glavu prelijepi vijenac od mirisnih
trava što ga je ona sama isplela swjim rukama. Djevojka je vjenčanome
mladiću triput prošla kroz kosu desnom rukom, dok mu je lijevom rukom
blago približila glavu. Mladić je ustao. Ponizno pognuvši glavu, Ljubomiia
je potrčala s brežuljka.
Zatim je po običaju mladiću na uzvisini, prišao njegov otac i
cijela obitelj. Približili su se brežuljku da bi izrazili svoju počast. Otac
se obratio okrunjenome mladiću na uzvisini:
- Tko li si Ti, koji svojom mišlju možeš stvarati prostranstvo
Ljubavi?
Radomir mu je odgovorio:
- 1\Ioj sam sin i sin sam Stvoritelja.
- Vijenac kojim si okrunjen znak je velikoga poslanstva. Što ćeš
učiniti ti koji si okrunjen i koji imaš vlast nad svojim prostranstvom?
- Stvarat ću prelijepu budućnost - čuo se odgovor.
Otac je ponovno upitao:
104
Ubredi ljubavi
- Moj sine, sine koji si ovjenčan krunom Stvoritelja, reci, gdje ćeš
naći snage, a gdje nadahnuće?
- U Ljubavi!
Otac je upitao:
- Energija Ljubavi može lutati prostranstvima ·Svemira. Kako ćeš
IHoei vidjeti odraz svemirske Ljubavi na Zemlji?
- Oče, ima jedna djevojka, i ona je za mene odraz svemirske
Ljubavi na Zemlji. - Izrekavši ove riječi, Radomir se spustio prema
1.jubomili pa ju uzeo za ruku i poveo prema gore.
Dvije su se ujedinjene obitelji grlile, zabavljale i smijale. Mladić se
!ivima 7..ahvaljivao pa su se svi dali na sadnju svojih živopisnih darova
na mjestu koje je on odredio.
Oni, kojima nije bilo odredeno mjesto na kojemu će posaditi mla-
dicu, išli su uzduž zem ljišta po ranije obilježenim mjestima, i u kolu su
pjevali pjesmu bacajući po zemlji sjemenje što su ga sobom bili ponijeli.
Ubrzo je bio postavljen temelj vrtu začudne ljepote. Mladić, ovjenčan
krunom, ponovno je podigao uvis ruku i tiho progovorio:
- Neka s nama žive u slozi sva stvorenja što ih je čovje ku darovao
Stvoritelj.
Prema kolibi su se zatim uputili i drugi ljudi noseći životinje
na dar. Na rukama su nosili mače ili štene, ili mlado tele na uzici ili
mladoga medvjeda. Arga, Radomirov prijatelj, podario im je obe ćano
ždrijebe.
Ljudi su onda od pletenih grana napravili plot uz kolibu, kojim su
ogradili mjesto za stoku. Ubrzo je dom, u kojemu su se ljudi donedavna
odmarali , bio prepun mladih životinja. To je imalo veliko značenje, jer
ce se stvorenja izmiješati, i vječno će živjeti u slozi, brinući se jedni o
drugima i jedni drugima pomažući.
Primivši darove, mladenci su se opet svima zahvaljivali. Zaplesali
su po običaju kolo i zapjevali pa se veseli uputili u šetnju. Mladenci su
svaki sa svojom obitelji pošli kući. Sljedećeg se dana i sljedećih dviju
noći oni neće vidjeti.
Za to će vrijeme najbolji majstori svoga zanata, iz obaju sela.
prenijeti na imanje drvenu građu za kolibu od drveta. Napravit će krov,
obložiti pod i u pukotine umetnuti mahovinu i trave. Žene će u nowme
J05
Vladimir Megre
domu izložiti najljepše plodove. Dvije će majke prekriti postelju
lanenim pokr ivačem. Kad nastupi druga noć, svi će napustiti imanje.
Nad njim će vrebati energija Ljubavi očekuj ući zaljubljene mladence.
•••
Anastazija je nastavila:
- Vladimire, pogledaj što ispada. Vedruska je obitelj, u našemu
sl učaj u obitelj male Ljubomile, vidjela u osjećaju ljubavi koji se kod
djevojke pojavio, Božji dar. Prema lome su se osjećaj u ponijeli kao
prema novome č lanu obitelji. što ga je Bog poslao ne bi li pomogao u
odgoju malene djevojčice. Možda ga možemo uzeti i kao najvažnijega
u odgoju. Nakraju je baka pomogla djevojčici shvatiti želju uzvišene
energije Ljubavi. Izrazita se jednostavno, djetetu razum ljivim jezikom,
i uputila ga na odredene radnje.
Djevojčica je u stvaralačkome zanosu počela usvajati različite
znanosti, duboke životne mudrosti i usavršavati duh i tijelo.
Tko je najviše doprinio Ljubomilinome uspjehu? Je li to bila
baka, učitelj i mudraci, sama djevojka ili postojana, uzvišena energija
Ljubavi?
- Evo što mislim. Odbaci mo li doprinos energije Ljubavi, svi bi
drugi či mbeni ci u odgoju djevojč i ce teško mogli postići i pola od loga
što je postignuto 7..ahvaljujući energiji Ljubavi. No bez tih čimbenika
energija Ljubavi ne bi nikako mogla usmjeriti djevojč icu na pravi put.
- Znači da je došlo do zajedništva u stvaranju i radosti koja će u
svima izazvati promišljanje o stvaranju. To upravo Bog želi od čovjeka.
- Slažem se. Obred vjenčanja predstavlja najljepše remek-djelo. U
njemu se krije najveći smisao i logika. Usporedimo li ga s današnjim
obredima vjenčanja, možemo reći da smo mi glupani u području okul-
tnoga. Što preostaje mladima nakon vjenčanja? Prisjećati se vožnje auto-
mobilom, odlaska do "vječne vatre", pijanke u restoranu, bolnih povika i
javnih poljubaca kojima se rasipa energija potrebna za začeće djeteta.
Nakon vedruskoga obreda vjenčanja , mladencima neće ostati
sjećanja nego stvaran dom, što su ga s radošć u podigli najbolji umjet-
nici. Ostat će im vrt s mnogo raslinja, što su ih svojim rukama prema
projektu mladenaca sadi li njihovi bližnji, prijatelji i susjedi.
106
Obredi ljubavi
- Mladencima će zapravo ostati istinsko prostranstvo Ljubavi . Bit
n: to obiteljsko gnijezdo, sveto, istinski Božansko i živopisno mjesto.
gdje će mladenci kasnije začeti dijete.
Na vedruskome se obredu vjenčanja nisu pojavljivala dva svje-
doka kao danas nego cijela obitelj. rodbina iz cijeloga okruga. Svoj
~avez mladenci nisu zaključili potpisom na komadu papi ra nego živim
~l varalaštvom u dodiru sa zemljom.
Mladenci su zajedno polaga li ispit tako da su pred cijelim selom
priča l i o projektu svoga budućega imanja na rodnoj zem lji. Mislim da
Jt: to što su predstavljali bilo nešto puno više od današnjih doktorskih
d!sertacija.
Važan čimbenik, dakako, predstavlja materijalizacija živoga
prostranstva, ku ća, domaćinstvo. lijep način na koji se to postiže. Nije
manje va7..an ni drugi nevjerojatan čin. Pogledaj kako vjenčaju mlade.
Ne vj enčaju ih roditelji ili netko posve nebitan u matičnome uredu
IlI.Inosno svećenik, kojega će mladi najčešće vidjeti prvi i posljednji
put.
Ljubomila je sama vjenčala Radomira! Ona mu je ispred svih
položila na glavu vjenča nu krunu. Nešto s li čno mogu čini ti istinski
lložja djeca. Taj psihološki čimbenik nije tako jednostavan kao što se
može činiti na prvi pogled.
Ćovjek koji je dopustio da ga vjenča netko nebitan, na podsvjesnoj
razini već skida odgovornost za daljnju sudbinu obitelji. Ljubomila ju
Je. naprotiv, preuzela na sebe.
Izmedu mladih koji danas sklapaju brak i Boga je puno uvjeto-
\,itnosti. Tu je i posredništvo roditelja i njihov blagoslov, vjenčanje u
matičnome uredu il i od strane svećenika. Izm eđu vedruskih mlade-
naca i Boga nije bilo nikoga. To je značilo da je njihov brak mogao bla-
~os lov iti samo Bog. On je to doista činio još i prije polaganja vjenčane
krune. Bog je mladence darivao uzajamnom ljubavi. Vedrusi su znali
kako je primiti i učini t i je vječnom .
Što se u vedruskome razdoblju dešavalo prije začeća?
107
Vladimir Negre
ZAČEĆE
Bio je obred vjenčanja. Nije bio običaj da mladi odmah nakon
svadbene pijanke stupe u intimne odnose. Rođaci ih nisu tjerali u
krevet da bi potom mogli pokazivati svatovima krvavu postelju, kao što
se to činilo u mnogim obredima vjenčanja, osobito na Kavkazu.
Zaljubljeni je par pošao svatko svome roditeljskome domu. Išli bi
na počinak pa se umivali. Postupak je umivanja imao takoder veliki
smisao.
Nakon vjenčanja nestao bi i sav nemir povezan s projektom
imanja. Nestao bi i nemir u vezi s vjenčanjem, kad su se mladenci
posve posvetili jedno drugome i, makar i nemirni, bili na vrhuncu
zadovoljstva.
Nakon počinka, mladenci bi se probudili u roditeljskome domu,
misleći, jasno, jedno na drugoga.
Nakon dva dana bi se prvi put susreli kao muž i žena. Bilo je
sve pripremljeno za začeće njihova djeteta. Stvar nije bija samo u
materijalnim dobrima. Važna je, jasno, bila kuća, ograđeni prostor za
stoku koja tako nije ostajala na h l adnoći, povrtnjak i vrt. No jednako
je važnim bilo fizičko i duševno stanje mladenaca.
Radomir se probudio prije zore. Tiho je ustao nikoga ne
probudivši, nadjenuo je vijenac i uzeo košulju koju mu je izvezla majka.
Pa je pošao prema potoku što se vijugao iz smjera izvora.
Mjesec je svijetlio u zoru, a zvijezde su svjetlucale u visini.
Radomir se umio u potoku i obukao košulju, pa je obasjan svjetlošću
što je dopirala s visina, požurio prema mjestu gdje će dati zavjet i gdje
će se odigrati stvaranje.
Stajao je tamo sam, na mjestu gdje su netom ljudi iz dvaju sela
u veselju slavili blagdan. Bilo je to mjesto koje je on stvorio u svojoj
mašti.
\08
Obredi ljubavi
0, kakva li je samo snaga osjećaja! Kakva li je samo toplina
koju čovjek u taj tren može osjetiti! - i to ne zna onaj koji slično nije
uoživio.
Možemo reći da čovjeka u tom trenu obuzima snaga Božanskih
osjećaja i da ga prožima toplina. Kad se čovjek prepusti prvoj zraci
Sunca, iščekujući u nemiru kad će se pojaviti ... ona, njegova prelijepa
Ljubomila, što će k ročiti pred njega obasjana svjetlošću jutarnjega
Sunca, pohitati prema njemu, ususret svojemu stvorenju.
Prilikaje žurno koračala prema Radomiru. Utrenutku savršenstva,
kojemu nema kraja, vrijeme će za dvoje nakratko stati, kad obavijeni
maglom osjećaja oni uđu u svoj novi dom. Miris hrane ši rit će se sa
slola, i osjetit će se primamljiv mi ris suhoga cvijeća kako se širi iz sobe,
s postelje, s izvezena pokrivača. Ona će mu se tada tihim glasom u
)'..anosu obratiti:
- O čemu misliš sada?
- O njemu, o našemu djetetu - pa će pogledati Ljubomilu i pro-
!-1ovoriti uzdrhtala glasa - 0, kako li si samo lijepa? - Ne suzdržavši se,
pailjivo će joj primaknuti ruku i dodirnuti joj ramena i lice.
Ljubomila i Radomir nisu samo osjeća l i radost u duši. Gledali su
se bez riječi u ushitu radosti.
"Moj mužu", šapćući je u sebi progovorila Ljubom ila. "Moj mužu,
hvala nebu i cijelome Svemi ru. Bože pravedni, kakvu sreću, život u
I.jubavi Ti daruješ ljudima?"
"Ženo moja", mislio je na Ljubomilu Radomir pa je pogledao.
Zatvorio je oč i pa ih otvorio ne bi li je nekako iznenada ugledao, - ne
hi li ugledao nešto najljepše na svijetu, poput najveće Božice što će se
pred njim pokazati. Ali Radomir nije vidio nešto poput Božice nego je
pred sobom vidio stvarnu Božicu Ljubomilu.
Dvoje će se prepustiti strasnome dahu, i u zagrljaju Ljubavi bit će
poneseni u tajanstvene visine.
Mi lijuni će godina proći, i nikome neće uspjeti prenijeti u pot-
punosti što se događa s njom i s nji m, kad sjedinjeni, u poletu Ljubavi,
~Ivaraju biće, koje će biti nalik njima, Bogu.
No ljudi bogovi su iz razdoblja vedske kulture znali kad se događa
neobjašnjivo čudo njihova sjedi njavanja i potom su znali da će ostati
109
Vlaal/lllr !'Ieyre
sam i. U to vrijeme, u trenutku koji se ne može pojmiti, sav će Svemir
zatreptati od prizora bosa djeteta i njegove du~e što će uzletjeti put
zvijezda, da bi preletjevši zvijezde, pošla prema Zemlji, ne bi li u sebi
sjedinila dvoje i onoga koji će na svijet doći kao treći.
Nakon zore je nastupio dan ispunjen radošću. Sunce se dizalo
iznad Zemlje. Osvijetlila je jače nježnom zrakom mjesto gdje su bili
bogovi na Zemlji. Još jače od Sunčeva svjetla obasjala ih je nevidljiva
i blažena energija Ljubavi, Božji dar zemaljskim bogovima. Energija
Ljubavi je slavila! Je li ona bila razborita? Poput svih osjećaja koji nose
djelić razuma, energija je Ljubavi za Boga bila najvažnija. Kad je Bog
stvarao Zemlju, evo što je rekao Ljubavi:
- Moja Ljubavi, požuri se i ne razmišljaj! Požuri i obuhvati svojom
posljednjom iskrom Moje buduće sinove i kćeri! Pruži im svoju
veličanstvenu, blagotvornu energiju!
Ljubomila i Radomir su začeli dijete u ljubavi. Ljubav se tako
obratila Bogu:
- Veliki Stvoritelju, Ti si nevidljiv. Ali su Tvoja djeca vidljiva. Bila
sam i ja nevidljiva. Sada vidim svoj odraz na licu Tvoje djece. On i su
Tvoji i kao da su moji. Želim paziti na njihovu djecu i shvatiti kako si Ti,
veliki Stvoritelju, koji si mene svu drugima darovao, mogao predvidjeti
zemaljsku sreću? Pojavi se pred djecom u svoj svojoj ljepoti i sjaju!
- Kroz šapat laganoga vjetra, Bog je odgovorio Ljubavi:
- Ne smijem odvratiti svoju djecu od njihova vel i čanstvenoga i
nadahnutoga stvaranja. Nemoj ni ti, moja Ljubavi, zanesena previše
zapaliti mlada srca! Prisjećam se kako si u meni pobudila Iliam svojom
blagodatnom energijom. Osjećam da tako i sada zanesena plamtiš u
našoj djeci.
- Moj Bože, ne plamtim nego grijem. Govorio si o našoj djeci.
Saznavši to, malo sam zadrhtala i na trenutak zadobila još energije.
Savladala sam ih i svojom energijom nisam opekla. Rekao si da su to
naša djeca, znači da su i barem malo moja.
- Oni koji će biti rođeni u ljubavi, shvatit će tko su im otac i
majka.
...
110
U()re{J/ ljUlJaVI
Anastazija je nastavila:
- Vladimire, možda neće biti lako shvatiti, ali pokušaj. U začeću
djeteta kod Vedrusa nije bio najvažniji intimni odnos. To što ljudi rade
u krevetu nazivajući to ljubavlju, samo vrijeda Ljubav i ponižava Boga.
Oni samo na trenutak zadovoljavaju svoju požudu, što je, mislim, neiz-
mjerno slabije od onoga što je Bog prvobitno odredio za čovjeka.
Vedrusi jedni drugima nisu bili objekt seksualnoga zadovoljstva
nego nešto drugo.
Kad se u Ljubomili i Radomiru pojavila želja za djetetom, oni
na njega nisu gledali odvojeno od sebe. U to je vrijeme bila drukčija
ku ltura osjećaja. Muž i žena, ispunjeni ljubavlju, jedno su u drugome
vidjeli dijete. Nježnost koju su jedno drugome pokazivali je stoga bila
posve drukčija. Oni nisu bili privučen i st rašću za spolnim činom. Bili
~u privučeni veličanstvenom težnjom za stvaranjem.
Radomir je 7.agrlio Ljubomilu poput svoga djeteta. Nježno joj je
pomilovao kosu, dodirnuo čvrste grudi. leda. Poljubio joj je ruke. Ona
mu je dodirivala lice i leđa. Primila ga je nježno za vrat i primaknula
~rudima poput svoga djeteta.
Usvijetu postoji bezbroj rasprava kojima se želi shvatiti spolni čin .
Nije bilo, a neće ni biti takve rasprave, koja će moći opisati začeće u
Vedrusa.
Kod Vedrusa tijelo nije bilo najvažnije. Tijelo je samo ispunjavalo
volju i želju čovjeka. Ljudi su u to vrijeme živjeli u drugoj dimenziji.
Nakon što su izvršili uzvišeni či n , vraćali bi se na Zemlju. Zadovoljstvo
koje su osjetili nije bilo prolazno. Ono je ostalo zauvijek s njima. Čovjek
ispunjen takvim zadovoljstvom kao da je postajao savršeniji i uzdizao
~C za jedan stupanj.
Desilo se da je Radomir, kao u polusnu, ne povrativši se iz dimen-
zije za koju nije znao, poljubio Ljubomilu kao rođeno dijete, i blaženo
zaspao. Muškarci će svakako zaspati jer će se tamo sigurno opet htjeti
vratiti.
Ljubomila nije spavala. Ona je u sebi osjetila djelić nečega
neobičnoga. Ustala je i prišla prozoru. Sunce je obasjalo sobu,
sp uštajući svoje zrake na prozorsku dasku, na kojoj se mogla razlučiti
~vije t1a i tamna strana.
111
Vladimir /tfegre Obredi ljubavi

Ljubomila je prošla prstom na mjestu dodira svjetla i sjene.

Skinula je s ruke lanenu vrpcu i metnula je na mjesto dodira svjetla i
sjene. Vedrusi su uvijek bilježili dan i trenutak začeća.
Zatim bi, na mjestu vjenčanja, posadili drvo glatkoga debla.
Drugo bi drvo posadili nasuprot prvoga u trenutku kada bi se na pro-
TELE GONIJA SE MOŽE POBIJEDITI
zorskoj dasci poklopi li svjetlost i sjena s lanenom vrpcom. Drugo bi
drvo posadili u sjeni od prvoga debla. Na taj bi se nač in mogl i uvijek
prisjećat i trenutka začeća djeteta. Budemo li horoskop promatrali
od toga trenutka, on će uvijek biti točniji. Iako su Vedrusi poznavali - Anastazija, čuo sam da su mudraci mogli nadvladati pojavu
razmještaj planeta i njihov utjecaj na tijelo, oni su mogli sve uspješno telegonije odnosno posljedice predbračne veze. Ako je žena bila u
predbračnoj vezi, prvi je muškarac, kao što znamo, neizostavno
čin iti neovisno o planetima, a vladali su i velikom energijom.
utjecao na vanjštinu i karakter djeteta, začetoga s drugim muškarcem.
Zatim su izmedu posadenoga drveća izlijevali porodajnu vodu, a
uzmimo, na primjer, njezinim mužem.
posteljicu bi odlagali u zemlju. Odrastao bi čovjek odlazio spavati na to
mjesto kad je bio trenutak njegova začeča. Položaj bi se planeta mijenjao Ako je par prije začeča izvršio obred vjenčanja, o kojemu si
priča la, hoće li biti jednom i zauvijek 7..avršeno s posljedicama ženine
svake godi ne i čovjek je usnuv§ tako, u toj noći mogao primiti sve obavi-
predbračne veie?
jesti iz Svemira. Nije ih pri mao razumom, prije podsvjesno i osjećajima.
Nagao je tako ići sve do trenutka kada je Bog stvorio Zemlju. Ako je - Vladimire, ne mora uvijek dijete s l ičiti prvome muškarcu. Zna se
čovjek od nečega patio ili bio tu7..an, usnuvši na tome mjestu, to bi nestalo. desiti da novi događaji i osjećaji budu toliko jaki da posve izbrišu ono
Premda je čovjek u vedrusko doba rijetko obolijevaa. što je ostalo upam ćena o prijašnjim neuspješnim vezama. Vedrusi su
Vedrusima je mjesto 7..ačeća uglavnom služilo da mogu usnuti i 1mali obred, kojim se moglo izbrisali sve što je bilo ranije i što je bilo
spoznati Svemir. nepotrebno. Tim su se obredom muškarac i žena proči st i li. Pritom su
bile važne tri misli. Pokušaj se dosjetiti č ije su to bi le misli.
- Anastazija, najbolje ispri čaj sama. Meni je mozak već ionako
ojačao od svih tih podataka.

- Dobro, i spri čat ću. Premda je veoma važno da ljudi nauče sami
izvoditi za njih nužne zaključke.
- Bit će vremena za to. Bolje i spričaj sama jer je to veoma važno
pitanje.
- Onda mi postavi pitanje koje će u potpunosti obuhvatili ono što
le zanima.
- Kako to misliš?
- Vladimire, znaš da se ta pojava ne odnosi samo na žene nego
IlOdjednako i na muškarce. Predbračna veza muškarca ima isti takav
utjecaj na buduće dijete. Čak i najpristojnija i djevičanski čisla žena
može roditi dijete koje neće biti njezino bude li muškarac nečist. Je li
li to poznato, Vladimire?
112 113
Vladimir Negre
~-
- Da, Anastazija, nažalost mi je poznato, Čitao sam o tome kako
je jedan vojnik na povratku iz vojske popio i na kolodvoru otišao s
prostitutkom, Azijatkinjom. Vratio se u svoje selo i oženio djevojku
koja ga je čeka la. Rodilo im se crnomanjasto dijete kosih očiju. Svi su
osuđiva l i djevojku. premda u njihovome kraju nije bilo niti jednoga
Azijata. Mislio sam da ne trebamo govoriti o muškarcima.
- Obvezno trebamo govoriti o muškarcima: oni trebaju imati
glavnu ulogu u obredu.
Evo u čemu se sastoji obred. Na mjestu gdje bračni par živi u
prirodi. muškarac treba napraviti postelju pod zvjezdanim nebom.
Treba je namjestiti sam za sebe i svoju ženu. Supružnici trebaju tri
dana postiti i spavati pod zvjezdanim nebom. Svaki put prije spavanja
muškarac treba oprali ženu i sebe u izvorskoj vodi. l\1uškarac treba
obrisati ženu lanenom tkaninom, ali se sam ne treba brisati. Treba si
samo rukama skinuti kapljice vode. Zatim treba leći mokar u postelju
pokraj žene. U ta tri dana muškarac i žena ne smiju imati spolne
odnose.
Kad podu na spavanje pod zvjezdanim nebom. muškarac i žena
trebaju odmah prve noći oprostiti jedno drugome za prošle č ine i tre-
baju odmah počet i zamišljali svoje dijele.
Muškarac treba misliti o lome da dijete treba sl i č iti njegovoj ženi,
a žena da treba sli čit i muškarcu.
Nakon tri dana se može upustili u spolne odnose. Planeti će u
njima izbrisali podatke o prošlosti i o djeci koja nisu bila 7..aČeta.
Prije intimnoga odnosa, muškarac treba ženu vje nča t i. Uvedrus-
kome obredu to či ni djevojka: ona stavlja izabraniku na glavu vijenac.
Uovome obredu treba muškarac vjenčati ženu.
Obred ne trebaju izvršiti oni parovi koji su zajedno tražili mjesto
za svoje buduće imanje, koji su ga našli i na njemu počeli živjeti.
- Zašlo to oni ne moraju č initi ?
- Oni će se pročistiti samim činom traženja imanja i prvim trima
postupcima tijekom dana. Pritom bi oni trebali misliti tri dana O
svome djetetu, ali ga ne bi trebali začeti.
-Anastazija, a gdje je t reća misao? Rekla si da su potrebne tri misli
istodobno.
114
Obredi iju/xJt'"
- Jesam. rekla sam. i u prika7..anome su s lu čaju bile tri misli. Vec
treće noći, dok su muškarac i žena spavali pod zvjezdanim nebom.
svojom im je misli pomagalo dijete.
- Ali gdje je ono bilo?
- Tamo gdje su i sva djeca koja čekaju začece prije utjelovljenja
na Zemlji.
Eto u čemu se sastojao obred koji je veliki mudrac odredio za
ljude i 7..3 njih izveo. On je bio sreta n koliko je njegov obred bio djelo-
\voran. Poslije toga je bilo više sretnijih obitelji.
- Vladimire. jesi li sve shvatio? Možcl li ljudima ispričati o
obredu?
- Naravno, shvatio sam. Sve ću i sp ri čati.
- Nećeš ništa dodati mojoj priči?
- Necu.
- Onda obred neće biti uspješan.
- Kako? Zašto?
- Neće biti uključena misao predaka.
- Jest, prisjetio sam se da mi je djed govorio o tome da se mi pred
njima trebamo pokajati. Spomenut cu o tome čitate ljima. Premda mi
nije baš posve jasno 7..aŠtO se upravo naš nafaštaj treba pokajati. Jer mi
nismo bili ti koji su skrivali i uništavali kulturu!
- Može se i tako misliti da to nismo bili mi. No bolje je ako drugo
romislimo.
- Što'
- Naš je naraštaj imao čas t i s reću da je povratio kulturu naših
praroditelja. Povezao je s njima nit koja je bila prekinuta. Ljudi će
J\'dino tako biti sposobni za velika otkrića. Jedino će tako misli praro-
ditelja pomagati našima. Zbog našega nerazumijevanja njihove nam se
misli moraju suprotstaviti.
115
Vladimir Negre
PSIHOLOŠKI ASPEKT POSTANKA I POJAVE
ČOVJEKA
Prije negoli se dotaknemo toga pitanja, treba odmah reći da je
prema onome što je rekla Anastazija, proces začeta, nošenja djeteta i
njegova pojava na svijetu, uglavnom psihološki, a ne fiziološki proces.
To je najviša zajednička tvorevina muškarca i žene i rezultat rada nji·
hovih misli, osjećaja i intelekta, što predstavlja višu razinu.
Mislim da je ne samo u meni nego i u drugih č itatelja, sporne·
nuta tvrdnja najprije izazvala nevjericu. Stoga ću i iznijeti iscrpan
dijalog Anastazije i mene na tu temu .
. Anastazija. pa kako se za taj proces može reći da je uglavnom
psihološki? U majčinoj se utrobi razvija stvaran materijalni plod. Žena
je svjesna svoje fiziologije, a zna osjećat i i bol. Napisano je puno znan-
stven<rpopularne literature o nošenju djeteta i rađanju. Unjima se zna
i detaljno opisivati to što trudnica treba raditi upravo na fiziološkome
planu. Na prvo se mjesto tako stavlja fiziologija.
- Da, među ljudima danas je to veoma rasprostranjeno mišljenje,
što je veoma žalosno. To govori O tome da se ono što je najvažnije za
čovjekovo ~Ja~ smješta u drugi plan ili se posve gubi. Zbog toga se i
rađaju ljudi, udaljeni od bilo kakve sl i čnosti s Bogom.
Razmisli, Vladimire. Plod u majčinoj utrobi živi i ne razvija se
samo zato jer je netko na tu temu napisao nekakve rasprave nego
zato jer je to tako bilo zamišljeno Stvoriteljem, Prirodom. Miješati se
u taj potpuno savršeni proces, z nači zamijeniti prirodno i savršeno za
umjetno i manje savršeno.
Fiziološki proces oblikovanja ljudskoga tijela programirao je
Stvoritelj. On može normalno funkcionirati sam po sebi, što z nači da
ne zahtijeva od roditelja da ga kontroliraju.
116
Obredi ljubom'
Psihološki i filozofski aspekt rađanja znatno je viši proces i u pot-
punosti ovisi o majci i ocu. Predstavlja proces zajedničkoga stvaranja
čovjeka i Boga.
Bol što se javlja prilikom rodenja djeteta, govori onepravi lnome
psihološkome pristupu roditelja procesu rađanja.
U Prirodi mnoge životinje donose na svijet mlade. ali niti jedno
od njih ne ugiba i ne trpi bol. Stvoritelj nije zamislio bol ni za svoje
voljeno stvorenje, čovjeka. Roditelji ne žele bol za svoju voljenu djecu.
Ne bi li ispunio svoju višu svrhu - stvaranje čovjeka nalik BoglJ
Stvoritelj je za to nagradio ženu koja u sebi nosi Božanski plod.
Nagrada jest osjećaj blaženstva, ushit radosti prilikom rađa nja, a ne bol.
Radostan proces rodenja čovjeka treba naprotiv biti ugodan.
ČOVjek. zaveden okultnom znanosti, pod utjecajem mračne sile.
svojim pogrešnim uplitanjem, učinio je rođenje djeteta bolnim za
majku, a dijete doveo u stanje smrtonosnoga šoka.
· Zbog čega spominješ smrtonosni šok? Dijete se jednostavno
rađa.
- Jest, rada se, al i ne razumije zašto ga netko grubo gura iz ugod-
noga i savršenoga prostranstva i zašto mu majka trpi bol. Majčina bol
nanosi veliku patnju djetetu.
- Zar se može rađati posve bezbolno?
• Ne samo bezbolno nego s najvećim i najljepšim užitkom i 5
ra došću .
· Suvremena medicina može upravo i osigurati bezboini porođaj
uz pomoć narkoze.
- Narkoza će smanjiti majčinu bol, ali će povećati duševnu bol
djeteta, jer ono uslijed narkoze gubi ođnos s majkom. Ono zbog straha
neće imati povjerenje u sebe, a to će ga pratiti u odrasloj dobi, pa čak i
do duboke starosti. Zbog toga se ono neće moći ponovno roditi.
• Zašto do toga dolazi?
- Dijete se u majčinoj utrobi osjeća udobno i smireno. Na
fi zičkome planu ono dobiva sve što mu je neophodno. Zbog toga što
ne osjeća probleme koje čovj ek osjeća u svakidašnjemu životu, ono
može osjećati cijeli Svemir. Ono u devet mjeseci dobiva sve podatke o
stvaranju svijeta, o prelijepome Svemiru i predodređenosti čovje ka.
117
Vladimir Megre
Dijete u majčinoj utrobi živi u prelijepome i beskrajnome svijetu.
Ono će najednom osjetiti kao da ga netko želi grubo izgurati iz toga
ugodnoga svijeta. Majkama je poznato da je riječ o neizbježnim trudo-
vi ma. Nitko ne misli kakve to može izazvati osjećaje u djetetu. Malo je
žena danas koje znaju da u tom trenutku dijete ne treba plašiti nego
mu treba tepati, razgovarati s njim i pozvati ga da dade na svijet. Tada
se bol neće osjećati.
Dijete će osjetiti zov majke i oca. Neće osjetiti trudove nego
milozvučno tepanje i poziv na svijet. Poželjet će spoznati nešto
neobično i doći na svijet.
Veoma je važno da se dijete želi roditi. Pri takvome će porodu
dijete u sebi čuvati sve Božje obavijesti.
Kada žena osjeća strah od trudova, strah osjeća i dijete u utrobi,
Osjeća li žena bol prilikom trudova i misli li samo na sebe, dijete
u utrobi osjeća dvostruku bol, osjeća se odbačenim, a najvažnije, bes-
pomoćnim i nezaštićenim. Takvi su osjećaj i štetni i trajni. Oni brišu
ranije dobivene obavijesti o Svemiru, Brišu ih zato jer su im suprotni.
Prilikom takvih trudova dijete se prvi put u životu ne osjeća kao gos-
podar Svemira. Ono se osjeća kao ništavno biće, podredeno nekim
silama.
Na svijet će izići tijelo čovjeka, ali ono neće imati duh gospodara i
dobroga Stvoritelja. Takav čovjek neće biti nalik Bogu nego tek robom
nekoga drugoga entiteta. Čitavog će se života pokušavati oslobodili
toga ropskoga odnosa, ali uzalud.
Zemaljski carevi, predsjednici i njihova zaštita i sluge, takoder
su robovi okolnosti. Oni naizgled rješavaju nešto važno, žele stvoriti
sretan život, no život im je nesretan i bezizlazan, a zrak i voda oko
njih nezdravi.
Zbog misli o bezizlaznosti koja se prilikom poroda javlja uslijed
boli, ljudsko društvo ne može donositi čest ite odluke.
- Da, strašne su posljedice takvoga rodenja. Možda neke žene
danas ne rađaju uzalud pod carskim rezom? Što misliš, dešava li se
isto i pri takvome porodu?
- Da, dešava se. S li čan se postupak može teško nazvati rođenjem,
prije najobičnijom operacijom. Tko pri takvome porodu donosi dijete
ll8
Obredi Ijuba/Ji
na svijet? Je li to majka ili kirurg što vadi rezom tijelo iz utrobe?
Dijete. još prije nego što će se pojaviti na svijet, iznenada gubi
odnos s majkom, a znači i s cijelim Svemirom. Potom će ga nasilno
izvući iz utrobe. Zašto? Gdje? Zbog čega tako grubo? Zašto ono ne
može ni na što utjecati? Njemu se ruši cijeli svijet!
Smatra se da dijete dolazi na svijet. a ono smatra da umire.
Navodno je dijete ostalo živo. premda je živo ostalo samo tijelo. Takav
ce čovjek čitav život tražiti svoje Božansko "Ja". Pokušat će ga pronaći
uz pomoć neznatnoga djelića onoga što je činilo njegovu duhovnu bit.
Za to će biti krivi jedino otac i majka.
- Anastazija, ako sam dobro shvatio, upravo o ženama i o načinu
kako one nose i rađaju djecu, ovisi budućnost njihove djece i cjelo-
kupne civilizacije? Nije li tako?
- Da. Vladimire. No rođenje djeteta podjednako ovisi i o ocu.
Kada dij ete na svijet don ese muškarac ...
- Čekaj, čekaj, Anastazija! Što misliš kada kažeš da će muškarac
donijeti dijete na svijet? Muškarac ne može rađati. On to fiziološki nije
Ll stanju.
- U tome i jest obmana. Kad je većini ljudi rečeno da je fiziološki
proces najvažniji proces koji se odvija prilikom rodenja, na taj je način
iz porođajnoga procesa udaljen veliki duh Oca Stvoritelja. Točnije, uda-
ljen je Bog Otac iz procesa poradanja. Njegova se odsutnost i odrazila
na porodajnu bol, a potom i na ljudsku patnju.
- Objasni detaljnije kakva je uloga muškarca pri porodu? Zbog
čega je njegovo uklanjanje jednako uklanjanju Boga? Zar muškarac,
otac, treba porađati svoju ženu?
- j\1uškarac ne mora porađati ženu. Dosta je da bude prisutan pri
porodu. Porađa nje nije glavna predodređenost muškarca.
- Što je njegova najvažnija predodređenost?
- Da bismo to shvatili, evo što treba znali: tijelo se djeteta,
začetoga od voljenoga muškarca, hrani u majčinoj utrobi. Tijelo se
119
Vladimir Negre
hrani u utrobi, ali majčina utroba nije najvažnija.
Plod će odgovoriti na majčino stanje i osjećaje, kako majke, tako
podjednako i oca.
Razgovara li muž s trudnom ženom, plod u utrobi ne razumije
riječi i ne shvaća u potpunosti njihovo značenje, ali jasno prepoznaje
roditeljske osjećaje.
Ponesen nježnim osjećajima. muškarac katkada može pogladiti
trbuh trudnice, približiti mu se uhom ne bi li poslušao dječje pokrete.
Thkav je dodir ugodan ženi. Či ni se da plod u njezinoj utrobi to ne
može fizički osjetiti, ali 7.ato to osjeća na neizmjerno višoj razini.
Dijete osjeća kako se k njemu slijevaju osjećaji majke i oca. Ono
ih prima radosno i ushićeno.
Na osjećajnoj razini plod prepoznaje misli. Očekuju li roditelji
dijete ispunjeni ljubavlju i u slozi, misle li na njega, ono će se odmah
nakon začeća naći u energetskome polju majke i oca i bit će mu
ugodno.
Putem osjećaja majke i oca dijete osjeća prostor izvan majč ine
utrobe.
Obraduje li se otac koji se našao u blizini trudne žene slavujevu
pjevu, tada će i plod u utrobi osjetiti stavujev pjev i očevu radost. Kada
dijete poraste, ono će se jednako kao i u utrobi radovati slavujevu
pjevu.
Prestraše li se majka i otac ugledaju li iznenada zmiju, dijete koje
će se roditi će se takoder bojati zmije. U utrobi ono, jasno, nije moglo
vidjeti zmiju, no zato jer su je vidjeli roditelji, ono će na podsvjesnoj
razini čitav život čuvati obavijest o njoj.
Bude li otac lijepo pjevao trudnoj ženi, tada će i dijete kad poraste
pjevati lijepo kao i otac. Bude li otac razmišljao o zvijezdama, o zvijez+
dama će misliti i dijete kad se rodi.
+Čuo sam i sam da je jedan skladatelj čes to svirao svojoj trudnoj
ženi na pijaninu. Stalno je ponavljao melodiju koju je skladao za svoju
voljenu ženu. Potom se on rastao od žene još prije rođenja djeteta.
Dijete je poraslo i žena ga je ~pisala u glazbenu školu. Jednom je čula
kako je dječak zasvirao očevu melodiju. Zbunjena je žena zaključila da
je njezin sin negdje pronašao stare note, budući da melodija nije bila
120
Obredi ljubavi
izvedena niti na jednome koncertu i note nisu bile objavljene. Ušavši u
sobu, žena je vidjela da joj sin svira bez ikakvih nota. Upitala ga je:
- Sine, tko te je uvježbaa melodiju?
- Nitko - odgovorio je dječak. Negdje sam je jednostavno čuo, ali
ne znam gdje. Svida mi se melodija. Svida li se i tebi, mama?
- Veoma mi se svida - odgovorila je žena pa upitala sina: - Ali kako
si je mogao zapamtiti? U školi ne poč inješ odmah svirati nova djela,
ća k i po notama?
- Ne počinjem. Ali sam ovu melodiju nekako brzo upamtio. Kao
da je bi la u meni. Želim je nastaviti i dopisati note.
Dječak je nastavio očevu melodiju, koju je čuo u majčinoj utrobi.
Postao je skladateljem poput oca.
- Vladimire, naveo si dobar primjeri ima ih još. Mnoštvo primjera
govori o tome da je učinkovito početi odgajati dijete još u majčinoj
ut robi. Čak i nešto prije začeća.
- Kako prije? Pa prije začeća još nema nikoga?
- Vladim ire, pričao si mi o telegoniji, o tome da se ženi rodi lo
dijete sl ično prvome muškarcu s kojim je bila, a ne onome od koga je
bilo zače to. Pojava govori upravo o tome da podatke o ocu štoviše ne
č ita začeto dijete nego ono koje je na redu za začeće.
- Zar postoji takav red?
- Da. Ćim muškarac i žena stupe u bliski odnos, u prostoru se
rađa duh koji je spreman materijalizirati se.
- Pojavljuje li se čak i u s l učaju uobičajene bliskosti, kad muškarac
i žena nisu imali namjeru roditi dijete?
- Duh se pojavljuje kada muškarac osjeti zadovoljstvo.
- Misliš li na orgazam?
- Vladimire, ne sviđa mi se ta riječ. Ona ne prenosi u potpunosti
bit.
- Dobro, neka bude zadovoljstvo. No možeš li nekako dokazali
pojavu toga duha?
- Vladimire, budeš li želio, sam ćeš naći dokaze. Jedan će čovjek
shvatiti iz samo nekoliko riječi u čemu je bit ove pojave dok će drugome
1'.<1 to trebati godine, a i mnoštvo primjera, premda ni tada možda neće
121
Vladimir Megre
htjeti shvatiti.
- Može li znanost dati barem posredne dokaze za to što govoriš?
- Naravno.
- Koja znanost? Biologija, genetika? To bih trebao znati da bih
mogao lakše doći do dokaza.
- Vladimire, dokaze možeš lako naći u fizici.
- Ufizici? Zašto u fizici? Govorila si o duhovnosti. Za to je važna
ezoterika, a ne fizika.
- Ufizici postoji zakon o očuvanju energije.
- Zbog čega je tu važan taj zakon?
- U trenutku intimne bliskosti sa ženom, u muškarcu raste
energija nevjerojatne snage. Ona se u određenome trenutku izbacuje.
Prema zakonu o očuvanju energije, ona ne može samo tako bestraga
nestati, ali može p rij eći iz jednoga stanja u drugo. U ovome slučaju,
snažna energija muškarca, trenutno izbačena, stvara duh.
- Da, zvuči uvjerljivo. Ali i žalosno u isto vrijeme. Koliko su
samo muškarci oblikoval i takvih duhova koji se nisu uspjeli utjeloviti?
Sigurno ih je više nego što ima ljudi na Zemlji.
- Da, puno više.
- l\1uče li se oni ili ostaju samo u obliku energije i ništa ne
s hvaćaju?
- Oni imaju osjećaje i nevjerojatno pate.
- Što je s onima koji su začeti? Osjećaju li odmah roditelje?
- Da, odmah. Podjednako osjećaju i oca i majku.
Roditelji mogu puno toga naučiti dijete dok ono boravi devet mje-
seci u majčinoj utrobi. Dijete ne mora dvaput ponoviti nau če no, jer ono
trenutno i za čitav život pamti obavijesti koje mu prenose roditelji.
Otac koji posjeduje vrijedno znanje, doslovno nosi dijete svih
devet mjeseci, utječe na duhovno i intelektualno "Ja" svoga djeteta.
Upravo je otac odgovoran za višu razinu ljudskoga bića. Njegova
je uloga u tome slična Bogu.
Otac je odgovoran za rađanje duhovnoga dijela ljudskoga bića .
Otac treba svih devet mjeseci stvarati program koji će utjecati na obliko-
vanje duha, karaktera i intelekta budućega čovjeka.
122
Obredi ljubat.j
- Anastazija, govoriš o programu, o ocu, koji vlada vrijednim zna-
njem o procesu odgoja svoga djeteta u majčinoj utrobi.
- Ne govorim o očevu odgajanju djeteta nego o rođenju . Otac ne
odgaja nego upravo rađa drugo. nematerijalno "Ja" svoga budućega
sina ili kćeri.
- Mislim da mi uopće nemamo takav pojam. Sigurno ga nemamo
uzalud. Smatra se da očeva uloga završava začećem djeteta. Nakon
toga otac u najboljem slučaju pomaže u Kući trudnoj ženi i osigurava
.loj sve što je potrebno.
- Nažalost, lako to česlo i biva.
- Tko onda utječe na najvažniju duhovnu stranu ljudskoga bića
ilko alac ne razumije svoje predodređenje?
- Slučajnosti ili tko god bio. kojemu je poznata ova duhovna
strana, dok pritom ima na umu svoj cilj.
- Znači li to da muškarci koji ne znaju za to da mogu u potpunosti
sudjelovati u oblikovanju svoga djeteta od trenutka njegova začeća
zapravo podižu djecu koja nisu u potpunosti njihova?
- Nažalost tako često biva.
Čini se da sam počeo shvaćati značenje onoga što je Anastazija
ispriča la. Polazeći od toga, mogu shvatiti i svu bijedu našega života.
Možda se sve društvene katastrofe i dešavaju upravo zato jer većina
nas. dok smo s našom djecom. zapravo imamo vrlo malo odnosa s
njima? Prepuštamo ih volji sudbine i u ruke svejedno kome. Dok sam s
,\nastazijom razgovarao o tome, nisu društvene, nego osobne okolnosti
II meni izazvale tužne, a možda j bezizlazno tužne osjećaje koji će me
pratiti čitav živol. Nisam više htio razgovarati.
- Vladimire, zašto si problijedio, a i oči su ti bezizražajne? -upitala
me Anastazija, shvativši moje stanje.
- Anastazija, nemam više snage o tome govoriti.
- Otprilike znam što ti se dogodilo. Bit će ti lakše uspiješ li sam
za ključ iti koji su razlozi tvoje tuge.
- Što se tu ima zaključiti kad je ionako sve jasno? Kad sam shvatio
svu važnost onoga što si rekla o rođenju djeteta, shvatio sam i to da
nisam na dostatan način sudjelovao u rađanju svoje kćer i Poline. Tada
nismo ni žena ni ja znali kako zapravo treba postupiti prilikom rođenja
123
Vladimir Negre Obredi ljuba/Ii

djeteta. Ali si ti za to znala. Rodila si sina i kćer, a ja sam opet ostao po punovrijedan otac svoje djece. Naša su djeca sve dobi la. Naš sin čak
strani. Znala si, ali mi nisi pravodobno rekla što treba činiti otac. Uz to, posjeduje malo previše obavijesti i ima previše osjećaja . Jednom, kad
sjećam se da si rekla da uopće neko vrijeme ne bih trebao vidjeti sina, se moj pradjed Mojsije nije uspio savladati, on je za to bio umnogome
čak i nakon što se pojavi na svijetu. Anastazija, zašto si to učinila? 7..aslužan.
o Vladimire, o tome sam ti već pričala. Razmisli sam o čemu bi ti o Ali kako? Nisam bio s tobom u vrijeme trudnoće, nisam stvorio
učio sina živeći sa mnom devet mjeseci u tajgi. Želiš li, odgovorit ću ti? ni kakav program, niti sudjelovao pri porodu? Nisam pozvao djecu da se
o Pa reci. rode, a ipak sam, kao što kažeš, ostao punovrijednim ocem. Prethodno
o Tada si me bio zamolio neka ostavim svoju rodnu č i stinu u tajgi, si pokazala posve suprotno.
moje prostranstvo Ljubavi, koje su još stvorili moji roditelji. Htio si da
rodim u gradu, u bolnici. Onda si rekao da bi našega sina trebalo dati
u dječji vrtić i u najbolju školu. Rekao si da ćeš od njega učiniti podu-
zetnika te da on treba nastaviti tvoj posao.
o Pa rekao sam, jer nisam puno toga znao. Onda sam se ipak
pomirio s time da ti u gradu ne možeš ili nećeš živjeti, no ti me ipak
nisi pozvala ostati s tobom u tajgi .
. Bi li ostao da sam te pozvala?
o Ne znam, možda i bih.
o Što bi tu radio?
o Kao i svi drugi, neki muški posao u kući .
. Vladimire, ali ti znaš da mi ne treba nikakva fizička pomoć.
Ovdje se svime može poslužiti i sve se nesebično daje: zrak, voda,
životinje, trava. Pitajući te o tvojim poslovima, željela sam doznati
najvažnije, o tome što misliš očekujući sina. Ali nisi ništa rekao. Misli
su ti ostale iste kao i i riječi koje si tada izrekao.
Da si makar požalio što me nisi uspio nagovoriti živjeti u gradu.
Stvarao si još i plan o tome kako me nasilu odvesti rađati u bolnicu.
Priznaj, nije li tako?
o Pa da, nedugo me pratila ta misao.
o Vladimire, sad zamisli što naš sin može osjetiti kad mu otac tako
misli, kad su mu misli uz to i agresivne?
- Da, sada uglavnom razumijem. Ne bi mu bilo dobro. Ipak sam
žalostan što ... Pa, tako, ispada da nisam punovrijedan otac. A ti si
rodila sina, kćer, koji onda isto nisu punovrijedni.
- Vladimire, vjeruj mi. Nemoj biti uznemiren i tužan. Ti si
124 125
)I/adl/nlr Megre
OBRED ZA ŽENE KOJE RAĐAJU BEZ MUŽA
- Vladimire, vedruska je civilizacija poznavala mnoge obrede.
Riječ obred baš i ne odgovara za takve radnje, ali ne mogu naći oolju
rije~. Upotrijebit ćemo je da nam bude lakše. Pokušaj samo shvatiti.
Izrazimo li se na današnjemu jeziku, možemo reći da vedruski obred
karakterizira znanstveni i racionalni pristup čovjeka. zaSIlO\'an na
poznavanju svih svemirskih energija i njihova odnosa s dušom čovjeka.
Znaš da su naraštaji mudraca zasnivali obrede uspoređujuc; ih sa
zvijezdama. Drugi su ih naraštaji provjeravali u praksi i svake godine
usavršavali.
I zmeđu ostaloga postoji i obred za žene, koje su morale nositi
dijete i radati odvojeno od muža. Iako rijetko, takvih je situacija bilo
i u vrijeme vedruske civilizacije. Bilo je slučajeva da se muškarac
trebao negdje daleko uputiti. Žena koja je ostala kod kuce izvršavala
je obred, naizgled jednostavan, no zbog dužine veoma zamoran, koji
je 7.Jhtijevao veliki napor uma i volje. Ako je žena jako voljela oca
djeteta, tada je uspjela ostvariti ci lj, makar je i radala sama, i dijete se
rodilo punovorijednim čovjekom. U lome joj je pomogla veliča n stvena
energija Ljubavi.
- Koje su radnje bite karakteristične za taj obred? I mi imamo
žene koje ostaju trudne i moraju same bez muža roditi dijete. Obred
koji spominješ može biti i njima koristan.
• Začne li žena dijete daleko od oca djeteta, tijekom devet mjeseci
treba najmanje tri sata dnevno mentalno razgovarati s djetetom uime
oca. Katkada se žena može i sporiti s ocem dok s njim mentalno
razgovara o buducnost; djteteta. no u razgovoru ne smije prevladavati
agresivan ton. U dijalogu roditelja treba prevladavati dobro, i u odnosu
na dijete, i na njih sam ih.
Bilo bi dobro da se razgovor odvija uvijek u isto vrijeme. I~azgovor
126
Obredi ljubavi
~ djetetom koji će majka voditi uime oca treba podijeliti na jutarnji i
\'ečernji razgovor. Oko petnaest do dvadeset minuta prije takvoga raz-
~ovora, žena treba uzeti malo lako probavljive hrane ili piće korisno za
nJu i za dijete.
Tijekom svih devet mjeseci, prije mentalnoga dijaloga treba piti
Llvijek isti napitak. Ne treba ga piti ni u kom drugom slučaju osim prije
mentalnoga dijaloga.
Ja sam, na primjer, pripremala napitak od otprilike sto grama
cedrova mlijeka. tri kaplje cedrova ulja, prstohvata cvjetnoga praha.
Zahvatila sam štapićem malo meda i promiješala u drvenoj posudi pa
7.atim otpila u malim gutljajima.
Napitak se može pripremit i i od drugih proizvoda. Važno je da
oni budu prirodni. ekološki čisti, lako probavljivi za majčin organizam.
korisni i tečni 7.J dijete u majčinoj utrobi. To je veoma važno.
Bude li majka pila napitak koji nije koristan i tečan za dijete.
dijete će dijalog s ocem shvatili kao nešto neugodno te će poslije odba-
civati oca i s njim neće htjeti imati nikakve odnose.
Nakon rodenja djeteta, žena treba upotrebljavati napitak sve do
trenutka prije nego što se približi vrijeme dojenja koje je ona odredila
7.J dijalog sa sinom uime oca.
Poraste li dijete i prestane li piti majčino mlijeko, a otac se još nije
pojavio, napitak .što gaje žena odabrala ne smije se nikako dati djetetu.
Treba mu ga dati u vrijeme prvoga susreta s ocem.
Žena treba još odabrati i zvije7.du na nebu. putem koje će se spo-
razumijevati.sa svojim voljenim mužem. Na nju treba misliti svaki put
prije mentalnoga dijaloga s djetetom.
Mentalno razgovarajući s djetetom, žena treba što je moguće
Jasnije predstaviti lik djetetova oca: njegov karakter, ton glasa. svjeto·
nazor. Ne treba biti neiskrena i uljepšavati ga. Ne slaže li se u nečemu
s njim, treba pokušati izraziti razumijevanje, ne agresivno, nego s
ljubavlju. Zoog nerazumijevanja ne treba kriviti muškarca nego treba
prihvatiti da ona nije bila sposobna misliti uvjerljivo i biti razumljiva.
Možda bi žena trebala i bolje razmisliti o tome što je muškarac rekao.
Trudna bi žena još za vrijeme dijaloga trebala pogladiti svoj trbuh
i u isto vrijeme zamisliti oca.
127
Vladimir Megre
Veoma je važno isključiti u dijalogu s muškarcem sve negativ·
nosti koje su ranije postojale. Treba se prisjetiti samo onoga najljepšega
iz razgovora s njim.
Žena bi trebala nastojati što je moguće više biti sama lijekom
devet mjeseci. Dijete će tada moći osjetiti i nju i oca. Ako s djetetom i
ne bude oca, muža, u njego\lOj će auri svejedno biti dijete.
Izvrši li žena taj obred, muškarac će joj doći i vratit će se njoj i
djetetu. čak ako mu je i ljubav ranije bila slaba, ili je uopće nije bilo,
u njemu će se rasplamsati ljubav neobične snage, pozvali ga na dobra
djela.
fo.1noge su vedruske žene znale kakvo je djelovanje i snaga toga
obreda. Mudraci su ga potom nastojali izbrisati iz ženina pamćenja
i primjenjivali su ga samo onda kad su bili uvjereni da žena nije bi la
pokvarena.
- Što misliš pod tim, Anastazija?
• Uz pomoć o\lOga obreda, ako je bila pokvarena, zaljubljena je
žena mogla pris\lOjiti muškarca koji je nije zavolio. Ćak ako je on bio s
drugom ženom. Pa čak i ako nisu bi li intimno bliski.
- Kako to misliš bez intimne bliskosti? Dijete nije moglo biti
začeto bez intimne bliskosti. Kome bi ona u tome slučaju mogla pričati
o ocu?
- Žena je mogla začeti svejedno od kojega muškarca, a razgova-
rati sa začetim djetetom uime \IOljenoga. Tako bi \IOljenoga muškarca
privlačila k sebi. Uz to, dijete će sl ič iti na \IOljenoga muškarca, a ne na
onoga s kojim je ona zapravo bila. Vladimire, to bi ti trebalo biti jasno
iz pojave telegonije,
- Da, znam. Ali, Anastazija, zašto ti govoriš o tome što su mudraci
zatajili? Neke će žene uz pomoć toga obreda tako početi osvajati
oženjene muškarce koji im se sviđaju pa će oni napustiti obitelj, To se:
ne smije objaviti.
. Vladimire, objavi to bez bojazni. Iz obreda sam uklonila jedan
element tako da on neće razrušiti sretnu obitelj.
- Ako je tebi uspjelo ukloniti jedan element, zašto to nije uspjelo
mudracima?
- Mudraci nisu znali što treba učiniti umjesto njega.
128
Obredi (jubal'i
- Ako mudraci nisu znali, kako si ti u tome uspjela? Anastazija,
rekla si i da su mudraci uvijek provjeravali kako su nji hovi obredi
uči nkoviti u stvarnosti. Ti to nisi mogla provjeriti.
- Jesam.
- Kada? Na kome?
0, Bože! Prisjetio sam se Anastazijinih riječ i otprije nekoliko
godina. Tada im nisam pridao nikakvo značenje, ali sada ... Evo
lih riječ i : ·Vladimire, vratit ću ti poštovanje kćeri i ljubav žene.-
Nevjerojatno, ali ona je u tome uspjela! Ali zašto onda žena nije ljubo-
morna na Anastaziju? Zašto je kćer poštuje? Posjetio sam ove godine
obitelj. Anastazija je uspjela učinit i ncito nevjerojatno. Nejasno je kako
i koju je silu pritom upotrijebila.
Niti jedan institut na Zemlji, jXInosan na svoja tehnička dostignuća,
ne može riješiti najvažniju zadaću na Zemlji - vratiti ljubav i poštovanje
obitelji. No ona to može! 0, Božel Kako veliko, uistinu Božansko znanje,
~ubi čovječanstvo! Zašto? Tko će odgovoriti?
Kakve je samo snage ljubavi dostojna Anastazija? To što je učinila
naši će potomci znati vrednovati možda i više od nas samih. Želio
sam u č i niti nešto lijepo za Anastaziju. Prišao sam joj i stao na koljeno
i poljubio joj ruku. Anastazija se na to spustila na koljena i obgrlila
me oko vrata. Osjetio sam otkucaje njezina srca, ču desan miris
kose, uzbuđeno disanje, miris grudnoga mlijeka kao da je od majke.
Progovorio sam šapć ući:
- Anastazija, što učiniti da te budem dostojan?
Ali nije odgovori la. fo.lalo mi je jače privinula glavu na grudi. Bio
je to najsretniji trenutak u mome životu.
129
Vladimir Megre
GDJE RAĐATI DJECU
Kako li je teško pisati suhoparno i istodobno biti smiren. ne uno-
siti osjećaje, shvatiti gdje se na najudobniji način ~ dij.ete i r~i~~lje
treba desiti porod? Treba li to biti u običnoj operacijskoj dvoram Ih u
domaćemu okruženju?
Koliko znam, prva su se rodilišta pojavila u drevnome Egiptu i
Rimu još u vrijeme robovlasništva. Otvarali su ih za trudne robinje.
Robinja je nakon poroda bila pet do devet dana s djetetom. a
zatim bi se vratila na posao. Išla bi jedino dojiti dijete i s njime bi bila
nocu. Tako je bilo šest odnosno dvanaest mjeseci, ovisno o tome kako
su se robovlasnici odnosi li prema svoj im robovima. Odvojivši dijete
od majke, njime su se ponajprije bavile posebno pripremljene rob inj~
dadilje. Potom, kad je dijete poraslo, preuzeli bi ga na odgoj drugi
robovi, ovisno o tome što je od njega gospodar htio napraviti.
Dječake su, na primjer, davali stručnjacima koji bi od njih činili
vojnike. Takvi vojnici. koji nisu poznavali svoje .roditel!e, a ~~ošli su
posebnu fizičku pripremu i psihološku obradu, bih s~.naJodam~1 svome
robovlasniku. Govorili bi im od djetinjstva da je on njihova majka, otac,
sve u svemu, Bog. Na taj bi im se nač in usadivala i religija.
Nije li situacija kakva je bila II starini slična današnjoj situaciji?
Imamo rodil ište, jaslice. vrtić, školu , fakultet i - rob je pripremljen.
Budući da je gospodar nevidljiv. rob će misliti da je slobodan pa se
neće ni buniti.
Visoko plemstvo u drevnome Egiptu i Rimu, pa i srednja klasa,
nije moglo ni u ludilu pomisliti da bi im se dijele rodilo izvan kuće. Oni
bi u ku ć u pozivali primalje, a potom liječnike i proroke.
U Rusiji su prve kuće za porodilje bile namijenjene prostitukama.
Katkada je ova kategorija žena išla rađati u ciganski tabor, gdje je i
ostavljala na odgoj neželjenu djecu. Cigani su ih primali.
130
Obredi ljuba!!i
Rodilište je zapravo glupost. Ono je sna7..an primjer kojim se
potvrđuje ženin gubitak porodajnoga instinkta i čovjekov gubitak ne
samo znanja prvobitnih izvora nego i gubitak elementarne kulture
osjeća nja - istinske ljubavi prema ženi i djetetu kao dijela sebe i nastavka
S\'Oga roda.
Dijete rodena u rodilištu ne može biti samo naše nego je još
nečije. Porodajni proces uključuje začeće, nošenje djeteta i rodenje.
Posljednje nije manje važno od svega ostaloga. Dajete li dijete u tude
ruke. onome tko će uglavnom biti ravnodušan prema \'ama i vašemu
djetetu. vi niste u potpunosti odgovorni za rođenje svoga djeteta. Kao
rt!zultat toga, vi prema djetetu nećete u potpunosti gajiti roditeljske
osjećaje. što će ono osjetili, i neće vam odgovoriti punim osjećajima,
poput sina ili kćeri.
Ljubav u tome slučaju neće uopće biti potpuna. Takva djeca ne
samo što neće moci 7..avoljeti svoje roditelje nego i sam život. Život im
~ može i ne svidjet i vec od trenutka pojave na svijetu.
Sl ič no se, jasno. može nadoknaditi određenim postupkom koji ce
sc provesti nad djetetom, no to nije jednostavno.
Što dublje idemo u povijest. možemo vidjeti da su se u mnogih
naroda djeo radala na savršeniji način za razliku od posve besmisle-
noga i prim itivnoga načina na koji se rađaju danas.
U današnjemu. suvremenome svijetu, postupak poradanja je
poput operacije slijepoga crijeva.
Sve je to razlog zašto bih želio progovoriti o sretnijim trenucima.
Covječa n stvo počinje razmišljati () tome što se dogada.
U Rusiji, SAD-u, Francuskoj. poče le su se otvarati škole za pri·
malje koje bi bile osposobljene 7..a duhovno vodenje poroda. Vec u neko-
liko zemalja posloji udruženje za obrazovanje u području ginekologije
I porodništva.
U Petrogradu i f.1oskvi se održavaju tečajevi za organiziranje
poroda kod kuće. Nastoji se povratiti izgubljeno znanje i tradiCija.
Izgubljena ljubav.
Pogledajmo kako se odvijao porod u ved rusko; obitelji. Evo kako
IC to bilo prema priči Anastazije.
131
Vladimir /I1egre
VE DRUS KI PORO ĐAJ
~1ajka i baka su pričale rotkinji o tome kakvi se u nje trebaju
pojaviti simptomi i osjećaji prije samoga poroda. Thko je i Ljubomilina
baka Ljubomili podrobno pričala o tome kako je ona rađala djecu.
Vedruska je žena uglavnom rađala kod kuće u drvenome koritu,
koje je bilo poput naše kade, samo malo kraće i dublje. Korito je bilo
prostrano, namijenjeno za poradanje. Potom se koristilo kao dječja
kolijevka.
Korito se napunilo čistom izvorskom vodom i ugrijalo do tjelesne
temperature. S bočne, vanjske strane kade bile su izbočine, u koje je
žena umetala stopalo.
Krajevi su kade bili tako zaobljeni da se za njih moglo lijepo uhva-
titi. Temperatura zraka u prostoriji se tada nije određivala uz pomoć
toplomjera nego je trebala biti takvom da golo tijelo u normalnome
stanju ne osjeća ni toplinu ni hladnoću.
Kada se za rotkinju postavljala na pod i okretala se tako da je
žena u njoj gledala u smjeru istoka.
Pokraj kade bi se postavila još jedna manja posuda za vodu. Na
klupi pokraj kade bi ležala četi ri glatka lanena ručnika, bez vezova i
uzoraka.
U vrijeme izvođenja vedruskoga poroda, u sobi je sa ženom bio
jedino njezin muž. II sobi nisu bile ni iskusne primalje, ni roditelji, ni
bližnji.
Prije početka trudova, otac bi upalio već pripremljenu vatru na
ulazu u imanje. Iz vatre bi se ši rio bijeli mirisni dim. Upravo se tu,
pokraj vatre, okupljala uglavnom najbliža rodbina. Došla bi i iskusna
primalja i često bi bio prisutan mudrac.
Roditelji rotkinje i njezina muža u zavežljajima bi i u košarama
132
Obredi ljubavi
donosili hranu, napitke. Sjeli bi na klupu ispod nadstrešnice, koju je
muž rotkinje podigao pokraj vatre. Prema vedruskim pravilima, nitko
od njih nije imao pravo prijeći granicu imanja. Muž rotkinje nije isto
tako smio biti s njima, pa ni razgovarati izdaleka.
Thkvi postupci nisu bili plod praznovjerja nego su bili vrlo pre-
cizni i psihološki provjereni. Nitko i ništa nije smjelo prekinuti misao
oca, lo više rotkinje u očekivanju djeteta.
Prisutnost roditelja i iskusne primalje na ulazu u imanje. za
mlade je roditelje ipak bilo umirujuće. II slučaju da se nešto izmaknulo
kontroli ili da je bilo opasno, oni su uvijek mogli pomoći. To ipak nije
hilo neophodno i dešavalo se vrlo rijetko.
Za vrijeme trudova, majka je stalno razgovarala s djetetom, hra-
hrila ga je, pomažući mu da bez bojazni dođe na novi svijet. Vedrusi su
dobro znali koliko je važno mentalno i glasno razgovarati s djetetom
koje se rada lo. U procesu rađanja su tako sudjelovali majka, dijele i
olac.
Uz to, veoma je važno da se majka ne prestraši djeteta kad ga
prvi pul ugleda: njegova spljoštena nosića, boje kože nakon izlaska iz
majč ine utrobe i sl. Ona bi, naprotiv, trebala biti nježna i pokazivati
uduševljenje.
Otac bi nakon poroda izvadio dijete iz vode. Odmah bi usisao
sluz iz njegovih ustiju i nosa pa ga položio na majčin trbuh. Majka bi
mu potom dala da joj sisa grudi. Na taj bi način mogla lakše otpasti
l)(Isleljica. Otac bi je zatim metnuo u posebno pripremljenu posudu.
Onda bi nožem što ga je dezinficirao na vatri prerezao pupčanu vrpcu
I povezao je.
Potom bi otac metnuo dijete na ručnik. Oprao bi ga i umotao u
drugi ručn ik pa metnuo na krevet. Nakon toga bi oprao ženu vodom
~to je stajala pokraj kade. Obrisao bi je č istim ručnikom i poveo do
kreveta gdje je ležalo dijete.
Otac bi dalje sisao ili istisnuo rukama iz grudiju ženino mlijeko
pa njime poškropio laneno krevetno rublje. Njime bi pokrio ženu i
dijete što joj je ležalo na trbuhu ili na grudima.
Otac bi zatim sjeo i šutke promatrao ženu. Žena bi po želji razgo-
varala s njim ili bi zaspala, no on je svejedno ostao s njom u sobi.
133
Vladimir Negre
Nakon petnaestak bi minuta otac upalio ranije pripremljenu
vatru. Vodu, preostalu nakon porođaja, i vodu kojom se umila žena,
on bi izlio između dva drveta. što su bila posađena neposredno nakon
začeća. Na tome bi se mjestu zakopala posteljica.
Rodaci, okupljeni na ulazu u imanje, po dimu iz cijevi znali bi da
je porođaj bio uspješan. Nakon toga bi jedni drugima čestitali i gostili
se hranom ili napicima što su ih bili sa sobom ponijeli, a zatim bi pošli
s\'atko svojoj kuci.
Vedrusi su znali da je dijete još u majčinoj utrobi bilo svjesno
roditeljskih misli i osjecaja. Nakon rođenja bi ono nastavilo biti dijelom
roditeljske aure. Ukoliko se u sobi nalazio netko nepoznat, pa čak i
rođaci. koji su mislili lijepo o djetetu. njihove osjećaje, makar i lijepe,
dijete neće prepoznati i u njemu će oni izazvati budnost.
Rodaci ce uz to, bilo to namjerno ili nenamjerno, svejedno uda-
ljiti dijete od roditeljskih misli. kojemu je ipak najugodnije II njihovu
psihološkome polju. Kao dokaz tomu možemo provesti pokus.
f\lnoge žene znaju da prilikom dojenja ne treba razgovarati s
nekim sa strane ili misliti O nečemu nebitnome, pogotovo lošemu.
Majke dojeć i usmjeruju pažnju na dijete i s njim mentalno razgova-
raju.
Ne bismo li potvrdi li da dijete doista osjeća majčine misli,
pokušajmo ući u sobu gdje majka doji dijete i porazgovarajmo s njom.
Vidjet cemo da ce se dijete odmah uznemiriti, možda će i prestati sisati
i počet ce plakati. Dijete se neće osjecati ugodno, jer je majčina misao
oslabila ili je ona prestala mislili na njega. f\1ožda se dijete uznemi rilo
jer je ču lo čovjeka što je ušao u sobu ili osjetilo njegov miris.
Nazvao sam svoju kćer Polinu. Podigavši slušalicu, začuo sam
plač moje unuke Na.šenjke.
- Zašto ona plače? - upitao sam kći.
- Tata. dojim je - odgovorila je Polina. - Ne sviđa joj se kad
odvratim misli.
Nastojao sam što prije završiti razgovor. Uvijek bi h tako čin io kad
ne bih zvao u dobro vrijeme. Unučica bi uvijek počela plakati.
To potvrđuju mnoge majke dojilje, upoznale s kulturom dojenja.
S li čno se ne dešava s djecom, čije majke ne znaju koliko je važan
lJ4
Obredi ljubalJi
psihološki kontakt s djetetom koje doje, koje u vrijeme dojenja sa svima
pričaj u ili misle o svojim problemima. Zbog čega je to tako? Zbog toga
što njihovo dijete uopće ne zna što je to psihološki kontakt s majkom.
Dijete takav kontakt nije nikada ostvarilo pa to ne može ni sa č ime
usporediti.
Ima drevna uzrečica: ~ Primilo je s majčinim mlijekom." Što
danas djeca primaju s majčinim mlijekom?
Ljudsko je društvo priviklo na najrazličitije satelite i interkonti-
nentalne bojne rakete. Ono je u isto vrijeme izgubilo kulturu rađanja
i odgajanja čovjeka. U rezultatu imamo to da čovjek usmjeruje rakete
jedan na drugoga.
ReCi ćete. kakva je veza između kulture odgoja i obrazovanja
u području ginekologije i porodništva, dojenja djeteta i rata? Veza je
.
Izravna.I
Mnogi još vjerojatno pamte priču o rostovskome manijaku Čika­
tilu. mučileIju i ubojici mladih žena. Takvih manijaka, koji izazivaju
strah u ljudima, ima i u pripadnika drugih naroda. Za njihovo se hva-
tanje uvijek šalje puno policajaca.
Pogledajmo kakva se zakonitost javlja usporedimo li nekoliko
manijaka. Potv rđeno je barem kod trojice rostovskih manijaka da su
njihove majke pokušale neuspješno odstraniti plod. Zbog toga se dijete.
kasnije mladiĆ, počelo osvećivat i ženama.
Što mislite, što je važnije za djevojku koja je 7..3vršila srednju
školu? Je li to odlična ocjena iz fizike, kemije, stranih jezika ili pozna-
vanje kulture začeća, nošenja i odgajanja djeteta?
Mislim da je posljednje neizmjerno važnije. Školski program
uopće ne uključuje ove znanstvene discipline. Djevojke tako završavaju
srednju školu i fakultet i zači nju dja:u posve slučajno. Često su u nedo.
umici treba li roditi ili pobaci ti.
Djevojke se katakada odluče i rodili, ali kakvu djecu? Takvu, koju
ne samo što ne treba upoznati s d ostignu ći ma fizi ke i kemije nego od
koje treba ukloniti čak i noževe i štapove.
U uvjetima znanstveno-tehničkoga napretka veoma je važno
rađanje visoko duhovnoga čovjeka.
Loše je što je manijak Čikatilo mučio i ubijao žene. Dobro je da
135
Vladimir Negre
neki s l iča n manijak nije pokraj okidača za nuklearno oružje.
To je dobro, no napomenimo ipak da on još uvijek nije pokraj
okidača, no bit će pokraj njega ako društvo ne promijeni svoj odnos
prema kulturi rađanja.
...
Radomiru i Ljubomili je bila bliska kultura rađanja djece. Oni su
lako i bezbolno, izvel i sina prvijenca iz majčine utrobe i uveli ga u novi
svijet. Možda su bi li zajedno s djetetom ushićen i od radosti.
Ljubomila je rodila s lakoćom i bez straha. Bila je čak radosna. Kad
je dijete izlazilo, nije poviknula od boli, nego se oglasila po7.dravljajući
dijete uzvikom radosti. Izvadila je dijete sama iz porođajne vode i privinula
k sebi.
Radomir je oprao Ljubomilu u čistoj vodi. Zatim ju je obrisao.
Htio ju je cijelu izljubiti. Htio se i spustiti pred nju na koljena. Stao je
na koljena ispred Ljubomile što je ležala nasmiješena sa sinom ispod
krevetnoga rublja. Stao je i rekao tiho i iskreno:
- Hvala, L;ubomila. Donijela si na svijet stvorenje! Ti si božica! Ti
možeš ostvariti maštu!
- r.1i smo ga stvorili, Radomire! - odgovorila je nasmiješena
Ljubomila.
136
Obredi ljubavi
JOŠ JEDNA RADOMIROVA BITKA
Radomir i Ljubomila su godinama sretno živjeli. Na imanjima
su već živjela djeca, unuci i praunuci. Ljubav Radomira iLjubomile
je traja la. Već prosijedi, još uvijek su se voljeli, no svake su godine bi li
sve sretniji.
Sjedokosi starac Radomir stajao je na izlazu svoga imanja.
Promatrao je cestu što je vodila prema brežuljku i nestajala iza njega.
Stazom su prije dva dana pošli u boj njegovi sinovi i unuci. Pošle su
ča k i maloljetne unuke.
Oni su pošli u boj protiv n eobičnoga neprijatelja. Knez je doveo
nekakve ljude u dugim crnim haljinama iz drugih zemalja, koje su
zbog nekog razloga nazivali redovnicima. Ovi su redovnici izjavili selja-
nima da ne žive ispravno. Rekli su im da trebaju poništiti staru vjeru i
obrede i počeli se klanjati drugome bogu.
Knez sa svitom i vojskom je tako i natjerao ljude da se poklone.
Čim je knez primio tudu vjeru, ljudi u crnome su proglasili njegovu
vlast bogomdanom.
S knezom su došli i vojnici. Imali su odjeću kneževih vojnika.
Vojnici su redom napadali sela i tražili od njih novi odnos prema Bogu.
Onoga tko se nije htio pokloniti njihovome Bogu, odrubili bi mu glavu,
zapalili kuću i vrt.
Starješine roda su se okupljali na vijeću. Što su drugo mogli?
t'o1orali su pozvati i redovnike i kneževe, koji su im govorili o višemu
dobru što će ga svima donijeti novi Bog, dovodeći tako ljude u zabludu
nikome razumljivim učenjem . Starješine su se susreli s neviđenom
pojavom. Kad bi protivnik napao selo, skupili bi se muškarci iz svih
obitelji i brw se organizirali u narodnu vojsku. Zajedničkim bi sna-
gama istjerali neprijatelja sa svoje zemlje.
Tu je situacija bila nešto drukčija jer su redovnici u crnome
137
I lamm" Megre
propovijedali o ljubavi i poniznosti. Govorili su o dobru. O ča robnome
rajskome živolu svakoga tko se potčin i novoj vjeri.
Starješine nisu odmah shvatili da se iza lijepih riječi kao i7.a štita
skrivalo nešto. što nije imalo veze s Bogom.
Vedruski Bog nije progovarao mačem. Iza redovnika je bila
snažna vojska. Stanovnici pojedin ih sela su otišli u šumu. Drugi su
pošli u boj. Neki su duboko razmišljali što učiniti.
Radomir je vidio kako su u zoru pošli s imanja njegovi unuci
i sinovi sa susjednih imanja. Bili su se okupili u rano jutro pokraj
Radomiro\'a imanja kao da su se već ranije dogo\!Orili.
~Naravno da su se dogovorili-, 7.ak\jučio je Radomir. ftJer nije li
uoči odlaska u boj njihov najstariji sin, sin prvijenac, rekao:
- Sutra odlazimo u boj. Učit ćemo kako ne propustili neprijatelja
na našu zemlju.-
Otišli su. Sunce je za lazilo. Bio je to drugi dan od njiho\,a odlaska,
a oni se nisu još vratili. Prosijedi je Radomir sve vrijeme gledao na
cestu.
Najednom se na brežuljku pojavio konjanik. Jurio je što je moguće
brže prema Radomirovu imanju. Prosijedi starac, poput Radomira, vješto
je jahao odvažnoga rasnoga konja. Promatrajući iz prikrajka, Radomir je
u njemu prepoznao Argu, prijatelja iz djetinjstva.
lznemogao starac je sišao s konja jecaj ući. Brzo je progovorio:
- Tko je još ostao na tvome imanju? Odgovori brzo!
- Ljubomila trči oko večere dok je mladi praunuk stalno nešto
propitkuje - smireno je odgovorio Radom ir i dometnuo: - Čudno mi je,
Arga, da me odmah pitaš a da me nisi ni po7..dravio.
- Nemam vremena, žurim. Požuri i ti i podi s dva konja, s
Ljubomilom i praunukom i uzmi hrane za tri dana pa mi se odmah
pridružite.
- Kamo ćemo POĆi ?
- II šu mu k "drevljanam"i. Imam tamo jednu dobru obitelj koja
nam može pružiti utoč i š t e . Neprijatelji nas neče nač i u dubini šume.
J rus. Ope61JJfIIe - preci istočnih Slavena. koji su do primanja. koonstva živjeli u .šumi.
(Napomena prevoditeljice)
138
Obredi ljubavi
Proci će godine i možda će se narod opametiti. Radomire, spasit ćeš
praunuka i time ćeš spasiti rod.
- Arga, ja sam misl io da si mi pojurio pomoći. Imaš dva mača
privezana za sedlo. Što će ti oni kad si pošao u šumu sakriti se od
neprijatelja?
- Mačeve samo tako nosim. Nemam namjeru boriti se. Ima ih
č itavo mnoštvo. Pobijedit će nas. Nema smisla samo tako umrijeti.
- Da, znam, Arga. Nisi se nikada ni protiv koga oorio. Nisi čak
sudjelovao ni u muškim borbama u vrijeme blagdana f.1aslenice. 1
- Sada nije riječ o tome. Radomire, poznato ti je kao i meni da
ćovjek može vječno živjeli i da se duša može ponovno utjeloviti. No
čovjek prije sm rti ne smije misliti o smrti. Misao treba usmjeriti na
prelijepu budu ćnost Gdje se misao pojavi, tamo će se čovje k ponovno
roditi .
- Arga, sve mi je to poznato. Zajedno smo uči l i kod mudraca.
- I~adom i re, onda bi se trebao prisjetiti i da bi mogao biti smrtno
ranjen u boju pa tako nećeš moć i uspjeti pomisliti na s\!Oje buduće
utjelovljenje.
- Sjećam se, Arga, ali ne mogu napustiti imanje. Ono je živo i
neće shvatiti zašto njegov gospodar, njegov prijatelj, najednom izdaje
ljubav i darovano mu prostranst\!O i ostavlja ga nJ milost i nemi lost
neprijatelju.
- Živo je, neće shvatiti. Radomire, bio si uvijek osjećajan i takav si
i ostao. Pa što se može, budi takvim.
Arga je brzo zakoraknuo naprijed pa nazad. Pogladio je konja po
grivi pa ponovno prišao Radomiru. Dva su prosijeda starca stajala jedan
nasuprot drugome i šutjela. Nitko n eće saznati zašto su im kucala srca.
Dva su prijatelja, prosijeda starca, možda mislila o puno toga. Arga je
opet uznemireno progovorio prvi se obrativši Radomiru:
- Ostani, Radomire. ako si tako odlučio. Ali, ali ... daj mi barem
Ljubomilu, praunuka. konja pa neka se barem oni spase. Ti ostani kad
se ne želiš odvojiti od svoga živoga prostranstva.
Radomir je pogledao prijatelja pa odgovorio:
1Vidi str. 94. (Napomena pre\witeJjice)
139
VI(Jdimir Megre
- Arga, možeš sam porazgovarati s Ljubomilom. Znam da si je
čitav život volio. Zato nisi mogao oženiti niti jednu drugu djevojku i
stvoriti svoje imanje.
- Tko? Zar ja? Ja sam je volio? Kakva glupost! - Arga je najednom
opet počeo hodati gore-dolje kao da sam sebe želi uvjeriti. - Ja sam
umjetnik. Ćitav sam život želio samo slikati i rezbariti kipove. Zašto
bi mi trebala žena? Prijatelj sam ti i odlučio sam ti pomoći spasiti rod.
Ljubomilu sam posve zaboravio.
- Arga, ti si veliki umjetnik. Radiš najbolje rezbarije. 'IVoji kipovi
ukrašavaju kuće u mnogim selima. Samo što ljudi znaju što likovi svih
žena na tvojim slikama i kipovima obavezno podsjećaju na Ljubomilu.
- Sl ični? Pa što onda? Na slikama usavršavam jedno lice.
- Arga, čitav si život brižljivo skrivao svoju ljubav. Skrivaš je još
uvijek. Bio sam pokraj bora što je sam stajao nakraju šume. Znam da si
tamo rado sjedio i izrezivao iz drveta svoje kipove. Tamo sam nedavno
pronašao tvoje skrovište. u kojemu je skriven tvoj nedovršeni rad. Na
njemu ljepotica kroli neobuzdana konja. To je mogla jedino Ljubomila,
što oboje znamo.
- Volio ili ne volio, crtao sam, rezbario. Shvati, molim te, sada nije
stvar u tome - zastavši, Arga je poviknuo, gotovo kriknuo:
- Radomire! Radomire, svi su ti sinovi i unuci poginuli u boju! -
Radomir je smireno, šutke promatrao Argu. - Spašavaj se! - nastavio
je Arga. - Vidio sam ih prije boja. Pokušao sam ih odvratiti od neravno-
pravnoga boja. 'IVoj stariji sin prvijenac je poput tebe, tvoja preslika ...
- Arga, prijedi na stvar. Što je odgovorio stariji sin? - Radomir je
upitao prijatelja iz djetinjstva sk rivajući nemir.
- On je rekao: - Idemo u boj. Cme će mo redovnike zadržati barem
na sat-dva. - Zašto biste poginuli? Što će vam ta dva sata? - upitao sam
tvoga sina. - lako je na vijećanju odlučila naša obitelj - odgovorio je
tvoj stariji sin, Radomire. Rekao je: - Neka se produži barem za dva sata
sretan život naših roditelja, Radomira iLjubomile!
Oni su zajedno s djecom iz susjednih sela, cijeli dan zaustavljal i
brojnije vojnike, crne redovnike. Redovnici su potom sasjekli svu
djecu. Vratili su se u svoje skrovište, a ujutro se spremaju POĆi na tvoje
imanje.
140
Obredi ljubavi
Radomir je šutke slušao prijatelja. Arga je nastavio uzbuđeno.
- Pojurio sam vam upomoć ne biste li spasili svoj rod. Znaš i sam,
kao što i ja znam, da se možeš ponovno utjeloviti na Zemlji. Sigurnije
je ipak utjeloviti se u srodnome tijelu. Jedan vam praunuk može
produžiti rod. Daj mi Ljubomilu i praunuka pa ću ...
Arga je najednom zastao i zašutio pa pogledao mimo Radomira.
Radomir se okrenuo u smjeru njegova pogleda. Iza njega je stajala
oslonjena o drvo Ljubomila. Suze su joj se slijevale licem, a ruka joj je
podrhtavala na grudima.
• Jesi li ču la što je rekao Arga? - upitao ju je Radomir.
- Jesam - drhtavim je glasom odgovorila Ljubomila.
- Pa 7.aštO plačeš, Ljubomila? - prišao joj je Radomir pa joj gladio
kosu i poljubio ruku. - Djeca su dala svoj život za naš sretan dan. Ne
bi bilo lijepo da ga provedemo tužni.
- Ne bi - odgovorila je plačući Ljubomila.
- Pametna si, ženo moja. Spoznala si mudrost bolje od drugih
učeći kod mudraca. Razmisli kako ostatak dana, noć i jutro provesti
u veselju.
- Razmislit ću. Da ne bismo rastužili djecu, pođimo do našega
prostranstva Ljubavi. Padimo k praunučiću kojega treba nahraniti.
Uzevši se za ruke, Ljubomila i Radomir su pošli do ulaza na svoje
imanje na rodnoj zemlji.
Arga je sjeo na sedlo pa poviknuo za njima:
• Glupi ste. Previše ste osjećaj ni i nepromišljeni. Spašavajte se!
Ne smijete se upustiti ni sa kim u boj. Ranjeni možda nećete uspjeti
poslati u prostranstvo misao o svome utjelovljenju. Ja, evo, hitam ne
bih li se spasio. To možete i vi.
Radomir što je stajao na ulazu u imanje okrenuo se prema svome
prosijedome prijatelju:
- Spašavaj se bez nas, Arga! Hitaj u šumsko skrovište! Mi imamo
drugi put spasa.
Arga je požurio konja. Konj se propeo pa munjevito odjurio put
šume.
141

VRATIT ĆE SE ONI SA ZVIJEZDA PONOVNO
NA ZEMWU
Ljubomila j Radomir su pošli prema kući gdje ih je očekivao
njihov praunuk Nikodim. Ljubomila je rekla:
· Radomire, trebali bismo S našim djetetom sada povesti igru
života.
· Kakva je to igra? Za nju nisam čuo - odgovorio je Radomir.
· Nisam ni ja u njoj nikada sudjelovala. No slušala sam u djetinj-
stvu kako o njoj govore dva stara mudraca. Igra se sastojala u tome da
je jedan mudrac prolazio s djetetom u igri sve odsječke u životu, dok se
drugi u mislima najbrže moguće detaljno prisjećao svega što je znao o
životu. To je djetetu mentalno prenosio. Ako je priJX)Vjedačeva misao
bila uvjerljiva. dijete bi upamtila priču na podsvjesnoj razini. Dijete je
odrastajući moglo doznali mnogo toga o životu.
· Ljubomila. što misliš. tko će se igrali s unukom?
· Ti. Radomire. Ja ću mental no pričati priču.
· Ali kako ćeš uspjeti za samo sat vremena izreći sve mud ro o
životu? Nakon sat vremena trebamo uspavati praunuka Nikodimku.
· Nastojat ću u tome uspjeti. Započni igru. Pljeskom ruku bilježi
odsječ ke u životu.
Ususret im je pošao če t verogod i šnji Ni kodim rašireni h ruku.
Radomir ga je uhvatio pa bacio u zrak. Vratio ga je na zemlju i rekao:
· Nedavno sam saznao za zan imljivu igru. Želiš li je igrali?
· H oću - odgovorio je Nikodim. Ali kako se ona igra?
· Reć i ć u nešto o neče mu iz života, a ti to pokušaj pokazati bez
riječ i , nekim č inom ili pokretom. Baka će te za to vrijeme promatrati.
· Kako zanimljivo? - poskočio je od radosti Nikodim. - Idemo se
odmah igrati.
142
Obredi ljubavi
- Idemo - pljesnuo je rukama Radomir pa nastavio: - Rodio se
Jječak Nikodim. Bio je još sasvim malo dijete.
Dijete je na to brzo leglo na zemlju. raširilo ruke i sagnulo
koljena: - Aaa, aaa ... - progovorilo je dijete predstavljajući sliku.
Radom ir je zapljesnuo rukama pa nastavio:
- Dijete će sada ustati.
Nikodim je odmah stao na noge. Zakoraknuo je kao da prvi put
korača pa se ....agegao i spustio na sve četiri. Otpuzao je metar daleko
pa ustao i uvjereno zakoraknuo.
Ponovo se začuo pljesak. Radomir je rekao:
- Dječaku je bi lo sve zanimljivo u životu: promatrao je kukce.
travu, želio je shvatiti kako rastu jabuke, zašto izlazi Sunce i zašto mu
Je u svemu tome tako lijepo i ljeti i zimi.
r.1ali se Nikodim sagnuo pa promotrio kukce u travi. Gledao
hi nebo i skakao od radosti. Zatim je iznenada potrčao prema djedu.
Obgrlio ga je za noge pa pojurio do bake što je sjedila u travi. Uhvatio
JU je za vrat i priljubio joj se licem pa je poljubio.
Radomir je pljesnuo rukama pa rekao:
- Desilo se da su svi otišli sa svojih imanja. Nisu otišli putem
nego neizvjesno kamo. Možda su poput ptica krenuli put zvijezda.
Neprijatelj je pošao na imanje na kojemu je ostao sam dječak. Pošao je
paliti kuće i sjeć i vrtove.
Mali je Nikodi m slušao strašnu djedovu priču. Nepomično je
stajao ne prika7.avši niti jednu sliku. Zatim je rekao:
- Ne svida mi se takva igra. To se u životu ne može dogoditi.
- Da, ne može. Ali to je igra - odgovorio je praunuku Radomir.
- Ali ja u njoj neću sudjelovati - udario je praunuk nogom pa
poviknuo: - Neću!
- Ja ću je odigrati - ustavši iz trave odgovorila je Ljubomila. -
Ugledavši neprijalelje, dječak je dozvao medvjeda s kojim se igrao
kad je još bio posve mali. Uhvatio je medvjeda za zatiljak, kao što je i
naučio. Grčevito se uhvatio za medvjede krzno pa na medvjedu pojurio
II šumu.
Odgovorivši praunuku, Ljubomila je povi knula pa se okrenula
143
VIlJU/mir M~!}rtl
prema šumici u kojoj su bile domaće životinje:
- Hej, mrki , dođi ovamo! - Hajde, brže!
Iz šumarka je iskočio medvjed pa potrčao skokom prema
Ljubomili. Kad joj se približio, Ljubomila ga je )X)gladila )x) njušci i
nešto mu prišapnula. Potapšala ga je po vratu pa se uhvatila za krzno
i s kočila na medvjeda.
- Hej, hej! - poviknula je Ljuoomila medvjedu.
Medvjed je potrčao iz sve snage napravivši krug. Ljuoomila ga je
zaustavila.
- Zašto je Nikodim pojurio u šumu na medvjedu a ne na konju?-
upitao je Radomir.
Ljubomila je odgovorila:
- Konj može brže trčati poljem od medvjeda, no u šumi je bes-
pomoćan. Medvjed će u šumi nać i hranu i sklonište. II šumi će on biti
najbolji čuvar. Eto tako. Nastavite igru.
Medvjed je pojurio u šumu. Sklonio je dijete od neprijatelja. Štitio
je dijete dok nije poraslo.
Kad je ono poraslo, ugledalo je jednom djevojku u šumi kako na
čisti ni bere bobičaste plodove. Svidjeli su se jedno drugome. Vjenča li
su se. Našli su mjesto na zemlji, zaklonjeno od očiju neprijatelja.
Podigli su imanje i imali djecu. Vratili su im se bližnji, koji su nekada
davno odletjeli put zvijezda.
UspaVljujući se, Nikodimka je mislio na igru koja mu se nije
svidjela.
Za to su vrijeme Ljubomila i Radomir šetali imanjem na rodnoj
zemlji i prisjećali se života proživljenoga u sreći.
Ljubomila se smiješila dječji razdragano dok je Radomir pokušao
predstaviti njezin lik kad je kao djevojčica sjedila u travi,
- Sjećaš li se? Sjećaš li se kad si vikala da sam nevaljalac kad sam
ti podigao haljinu? Obrisao sam ti njome suze, a ti si pričala o tome
kako si obeščašćena?
- Da, svega se sjećam - odgovorila mu je smiješeći se žena. - Baš
sam pomislila da si mi mogao obrisati suze krajem svoje košulje.
- Bio sam pametan dječak pa sam se dosjetio da ne trebam prljati
144
Obredi ljubavi
k~ulju kad ionako trebam oprati haljinu.
- Da, pametan dječak. No haljinu si mi ipak podigao, nevaljalče.
Pogledaj kako je na našemu brdu gdje smo se vjenčali naraslo cvijeće.
Kako je samo cedar veličanstven? Bio je posve mali kad smo ga posadili
na vje nčani dan.
Ljubomila je obuhvatila deblo drveta pa se na njega naslonila.
Šutke je tamo stajala. Zaljubljeni je Radomir obgrlio Ljubomilu pa
rekao:
- Gdje ćemo danas spavati? Ovdje ili u kući?
- Kako budeš htio, dragi.
...
Ujutro je oko pedesetak vojnika ušlo na imanje. Medu njima su
bila i dva redovnika u crnoj odjeći. Vojnici su ugledali starca pokraj
cedra. Starica ja stajala pokraj njega privinuta leđima. Oboje su imali
dva mača u ruci.
- Evo. gledajte - poviknuo je stariji redovnik vojnicima. -
Pogledajte bezbožnike. Od njih su se radala djeca. Nemojte ih strijelom
nego ih sasijecite mačem.
Dva su vojnika prišla starcima s različitih strana. Podignuli su
mačeve. Pokušali su ih udariti , ali je Radomir vojniku odbio mačem
oružje, a i Ljubomila je odbila napad. Starci su odbili drugi pa treći
napad. Tada su na svakoga od staraca krenula)X) dva vojnika. Radomir
je imao dva mača. Njima je munjevito odbio napad dvojice vojnika a
da im nije prolio krv.
Starica Ljubomila je s osmijehom odbijala napade.
- Svi se maknite! - poviknuo je stariji redovnik. - Pomaže im
nečista sila. Svi se maknite! Strijeljajte ih lukom!
Otišli su vojnici s mačevima. Preostali su pripremili lukove. Čim
su nategnuli lukove, prosijedi su starci iznenada bacili mačeve pa se
okrenuli jedno drugome i zagrlih. Radomir je nešto šaptao Ljubomili,
a ona mu je uz osmijeh odgovarala.
- Što čekate! Pustite strijele! - vrisnuo je redovnik. - To su
bezbožnici! Vi ste Bogom poslani! Pustite strijele ili ću vas prokleti!
Jedna je strijela probola Ljubomilu, a dvije Radomira. Starci su i
dalje stajali zagrljeni kao da ne osjećaju bol.
145
'", ... ,''''' "J~!I'~
Letjele su strijele. Po zemlji se slijevala krv. Ljubomila i Radomir
su polako padali, a možda su i pošli putem zvijezda. Gledaju ći njihova
lica dok su ležali na zemlji, stariji redovnik, svećen ikov poslanik je u
sebi govorio: "Oni nisu mislili na smrt prije negoli će umrijeti. ft.1islili su
na život. Lice im nije odavalo ni strah ni tugu. Što učiniti da spriječimo
njihovo ponovno utjelovljenje?" f\1islio je uzrujano. pun straha.
Najednom se iza leđa redovnika začulo uzbuđeno mrmljanje.
Redovnik se okrenuo i ugledao kako pod jabukom leži šestero mrtvih
vojnika. Svaki je od njih držao u ruci zagriženu jabuku. Redovnik je
shvatio što se dogodilo. Poslanik je znao vrhovnoga sveće nika: vedruski
vrtovi daju prelijepe plodove, ali ih se može jesti samo kad ih njima
ugosti vlasnik vrta. Vedrusi su razgovarali s drvećem, cvijećem poput
živih bića, a oni su im odgovorili ljubavlju. Nakon što je drveće i cvijeće
ugledalo kako su do.šljaci postupili s ljudima koji su njima darovali ljubav,
jabukovo je drvo povuklo drukčiji sok iz zemlje pa potjeralo prema plo-
dovima najjači otrov.
- Ne dirajte! Nemojte ništa jesti! - poviknuo je redovnik. -Govorio
sam vam da je to đavolje pleme. a da je mjesto ovdje nečisto. Sasijecite
sve! - naredujem uime Svevišnjegal
- Pogledajte! - poviknuo je jedan od vojnika. - Eno, tamo pogle-
dajte! - pokazao je rukom prema izlazu s imanja.
Svi su se okrenuli i ugledali medvjeda nakraju vrta kako brzim
koracima juri prema izlazu s imanja. Uhvativši se za njegovo krzno. na
njemu je ležalo dijete. Medvjed je istrčao s imanja pa pojurio prema
šumi.
- Stignite ga, stignite ga! - vrisnuo je redovnik. - Ne vraćajte se
dok ne sasiječete gada!
Redovnik je znao uspije li se spasiti barem jedan predstavnik
vedruskoga roda. cijeli će se njihov rod ponovno utjeloviti na Zemlji.
Nije o tome rekao vojnicima. Govorio im je o Božjoj volji:
- Stignite ih! Bog je rekao da maknemo svu nečist sa Zemlje!
Vidite li kako je tu neč i sto?
Zapovjednik odreda je naredio desetini vojnika da udu u trag
medvjeda, da ga stignu i ubiju dijete.
Vojnici su s kočili na konje pa pošli II galopu za medvjedom.
146
Medvjed je jurio brzo poskakujući u smjeru ~ume. Nije ipak
mogao tako dugo izdr7..ati. Konji su mu se približavali galopiraj u ći. Sve
je manja bila udaljenost izmedu medvjeda i konjanika. Preostalo je
još sto metara do šume kad je jedan od konjanika sustigao medvjeda.
Jurio je pokraj njega. Podigao je mač da sa siječe dijete. No medvjed
se iznenada podigao na zadnje .šape i primio udarac. Konj se s konja-
nikom pomaknuo ustranu pa se propeo. Ranjeni se medvjed opet dao
u smjeru ~ume. Ostalo mu je još samo pedesetak metara do šume, no
odred konjanika samo što ga nije sustigao. Konjanici su bili spremni
potegnuti mačeve.
Vojnici su najednom ugledali kako im se iz smjera šume
približava konjanik na brzome konju prepriječivši im put. Prosijedi
je starac sjedio samouvjereno u sedlu. Prosijede su mu vlasi na glavi
i bradi lepršale na vjetru. Starac je držao dva mača tj e rajući nogama
konja:
_ Hej. hej! - povi kivao je starac ubrzavajući nevjerojatno brwga
konja.
_ On je spreman POĆ i s nama u boj! - Pripremite se za boj s polu-
djeJim starcem! - poviknuo je načel n ik odreda.
_Ali on je jedan. a nas je deset. Uz to je i starac. Ćega se bojati? -
rekao je vojni k. - Nastavite potjeru!
_Jest, jedan je, ali je Vedrus. Spremi se u boj ne bojiš li se!
Starčev se konj dao na odred pa pojurio uokolo njega. Starac je
mačem izbio oružje krajnjih vojnika. Uspio je odrezati kolan 1 na dva
konja kadli je strijela pogodila njegova čudesna konja.
Starac nije odjurio na ranjenome konju prema ~umi nego je
jahao pored šume natjeravši potjeru da krene za njim. Konj je posrnuo
nakraj šume pokraj bora što je tamo sam stajao. Starac je s koč i o na
zemlju pa potrčao do bora. Počeo je nešto tražiti u travi. Odred ga je
sustigao.
Drvena je borova figura zadobi la sedam strijela u prsa. a osma je
probila starčeva prsa. Bio je to Arga, Vedrus. Ležao je na travi, ali nije
jecao. Krvario je iz prsa. Drvena bol'()\'3 figurica nije mogla plakati.
I pojas kojim se privezuje sedlo. (Napomena prevoditeljice)
14'

Criješna je Argina misao poletjela u visine:
M Neću misliti o ponovnome rodenju.
Dat ću im svoju misao radi stvaranja.
Dat ću je za njihovu sreću i nadahnuće.
Rađajte se, susrečite se, vječno živite.
Radomire, Ljubomila. vaš sam prijatelj, nisam vam neprijatelj.-
Na travi je ležao nemoćan Vedrus. Nije jecao. Iako n emoća n
uspio je približiti grudima figuricu svoje drage.
"Neka bude dobrol "- uspio je prošaptati kao u bunilu. Zaplakao je
drveni bor. Niz deblo mu je potekla neobična smola.
Vedrus je najednom otvorio oči. Pogled mu je bio jasan. S teškoćom
je odsječeno progovorio:
- Ne žalosti se, boru. Tu je sve besmisleno. ~1isao će mi prohujati
pored godina mraka. Ponovno će doći doba svjetla. Svim će zemalj-
skim božicama moja misao došapnuti ujutro: "Neka bude dobro!"
Vojnici nisu uspjeli dost i ći medvjeda i dijete. Pokušali su POĆi u
šumu, ali im se šuma pokazala neprijateljskom. Konji su se uspavali.
Izgubili su stazu. Vojnici su se vratili i rekli redovniku da je dijete
ubijeno.
...
Prošlo je nekoliko godina. Ljudi su pošl i u šumu brati gljive.
Priča l i su da su u šumi vidjeli dječaka od devet ili nešto više godina.
On ih je promatrao iz grmlja. Bojao im se prići. S dječakom je uvijek
bio stari šepavi medvjed.
Prošlo je neko vrijeme kad su se u šumi izgubila dva dječaka.
Bili su prestrašeni ugledavši mlad ića kako im ide ususret. Mladić ih je
dozvao da podu za njim pa ih je poveo prema kraju šume, do ceste što
je vodila u selo. M ladi ć se onda uputio u svoje šumsko skrovište.
Ljudi se više nisu bojali m ladića iz šume. Kad se on nakon
godinu dana pojavio pred djevojkama što su na čistini brale plodove,
one ga se nisu preplašile i nisu od njega pobjegle.
Mladić je bio stasit, plavih očiju. Odjeća mu je bi la spletena od
trava. Stajao je na kraju čistine. Zbog nekog se razloga zagledao u
148
Obredi ljubavi
djevojku Praskovju. Mladić nije skidao pogled s djevojke. Svi su prestali
brati plodove i usmjerili su pogled prema mladiću. Mladić je pošao
veoma sporim korakom prema skupini djevojaka. Nije ih htio prestrašiti.
Shvativši da one od njega ne bježe od straha. prišao je mladoj Praskovji i
stao nasuprot Poravnao si je kosu pa zastajkujući progovorio:
- S tobom bih, prelijepa Božice, mogao stvoriti prostranstvo
Ljubavi vječno.
Praskovja nije shvatila mladi ćeve riječi. Ipak se zarumenila pa
mu odgovorila:
- Gdje živiš? Pri ča se da živiš sam u šumi.
- Na Zemlji sam ja još uvijek sam - odgovorio je mladić.
- Sam? Cdje su ti roditelji? Čovjek ne može biti bez roda.
- Živi su mi majka i otac, starija braća, sestre. I djed moj Radomir
i Ljubomila, moja baka.
- Pa gdje su oni? Jesu li i oni u šumi?
o Oni su poletjeli put zvijezda. Vratit će se na Zemlju kad si nadem
zaručnicu. Stvorit ću prostranstvo Ljubavi. gdje će se roditi naša
djeca.
o Pa kako ćeš si u šumi naći za ručnicu?
- Neću je tražiti jer sam je već našao.
- Tko je ona?
o Ti, djevojko, što najljepša si od svih. Molim te, podi sa mnom
u rnoje prostranstvo, koje sam već počeo stvarati. Sagradit ću kuću.
Treba mi samo alat. Kolibu sam sagradio bez alata. Gledao sam izda-
leka kako to ljudi rade.
Djevojke su šaputale izmedu sebe, smijale se odvažno m ladiću.
Praskovja je pošla k djevojkama ne odgovorivši na ml adićev
prijedlog.
Mladi ćje ostao na mjestu. Pogledao je prema nebu pa razmaknuo
ruke kao da se nekome želi i spriča ti . Zatim je polako pošao sa či stine.
Djevojke su zašutjele. Praskovja je pratila pogledom mladi ća da bi
mu se najednom obratila glasno i uvjereno:
- Čekaj me tu sutra. Uzet ću očev alat u miraz.
J\lladi ć se na to brto okrenuo pa pot rčao prema Praskovji.
149
Vladimir Megre ObrL>di ljuball;

Djevojke su vidjele kako se osmjehuje. Sve su se zarumeni le.

Osmijeh je mladi ćev bio č udesan , a oči blistave.
- Kako li je lijep? Šteta što nije pozvao mene - progovorila je jedna
šapćući.
- Pošla bih i ja s njim - dometnula je na to druga. I U KAOSU IMA SMISLA
t>lIadić je pričao Praskovji nikoga ne videći:
- Nemoj uzimati ocu alat. To nije lijepo.
- Šalila sam se. Otac ce mi ionako sve dati. Prolazile su godine na Zemlji. Prolazio je drukčiji život. !estala
Otada više nitko nije vidio m ladića iz šume i Praskovju što je s je visoka vedruska civilizacija, njezina tradicija. obredi i kultura. koja je
njim otišla u nepoznato. postojala desetke tisuća godina, a njezino je mjesto zauzelo kaotično bar-
barsko društveno uredenje. Njegov je početak u našoj državi obilježila
kneževska Rusija. Započelo je robovlasničko uredenje i ono još lNijek
traje.
- Nije li na drugim mjestima na Zemlji već bila uništena vedruska
civi lizacija? Anastazija, sjećam se da si rekla da su Vedrusi živjeli na
podru čju današnje Njemačke, Engleske, Poljske i Pribaltičkih zemalja.
- Jesam, rekla sam. To je bio jedan narod, jedan jezik i jedna kul-
tura. Vladimire, pogledaš li pažljivije, vidjet ćeš da su svi ti ljudi slični,
neovisno o tome što su se više od dva tisu ć ljeća miješali s Azijatima.
- Ali, Anastazija, zašto, zašto se to dogodilo? Hekla si da je lo
bi la visoka civilizacija i kultura, a uništena je u samo jednome, dva
pokušaja mače m. vatrom i strijelom.
- Vladimire. ona nije uništena. Ta riječ tu ne pristaje. Sve dok
barem u devetero ljudi na Zemlji postoji želja za stjecanjem uvida u
Božansku stvarnost na Zemlji, vedruska je civi lizacija živa. Ne samo
da ih je devet nego ih je stotine tisuća. Oni sve više otkrivaju istinu u
sebi i mijenjaju način života. Uskoro će ih biti milijuni, no prije toga
ovih stotinu ti suća trebaju potražiti sami u sebi odgonetku i shvatiti
7.ašto se desila katastrofa.
- Što ako oni ne shvate? Evo, na internetu, na našoj stranici.
mnogo ljudi već nekoliko godina pokušavaju odrediti kakvu je
čovječa nstvo dopustilo pogrešku u razdoblju u kojemu su se misli ma
stvarale slike. Tamo je i odjeljak pod istim nazivom: "pogreška
razdoblja u kojemu su se mislima stvarale slike." No ljudi tu pogrešku
još uvijek nisu odredili.
150 151
V/ad,m,r Megre Obredi ljubovi

Ima različitih inačica. Ali nema odgovora. Možda ga neće biti znači da ni jednu priču o životu ne treba smatrati završenom.
ni nakon ti suću godina. A možda \judi neće uopće moći odrediti tu - Prisjećam se kako je praunuk Nikodim otišao s Praskovjom
pogrešku. da nastavi rod. No ipak mi je žao ljudi poput Radomira, Ljubomile i
• Moći će. Možda nakon jednoga dana. a možda i nakon pet do drugih. Nemoguće je nastaviti njihovu priču. Može se jedino govoriti
devet godina. Oni će je pronaći. o produžetku roda. Anastazija, možeš li još nešto reći? Reci, molim te.
· Zašto si tako uvjerena? - Dobro. I spri čat ću o događajima iz skorašnje budućnosti.
- Vladimire, razmisli sam. O njoj se do nedavno nije uopće govo-
rilo i nije čak bilo ni pokušaja da se razmišlja u tome smjeru. Sam si mi
rekao da tu tajnu sada mnogi pokušavaju odgonetnuti. r.1isao im radi.
Ona će proklijati poput zrna koje će se okrenuti svjetlu.
- Možda jednom i hoće. Ljudi su uglavnom zaokupljeni sva-
kodnevnim poslovima. Ti i tvoji djedovi imate puno više vremena za
razmišljanje. Uz to raspolažete i s više obavijesti o prošlosti, a imate i
svoje mišljenje. Zašto ih ne biste podijelili i rekli drugima?
· Vladimire, želiš reći da isključim misao čovjeka.
- Zašlo bih to želio? I sp ričaš li o tome, zašto bi time isključ ila
misao čovjeka?
- Kad svi koji mislima nastoje odgonetnuti zagonetku, ono što
čuju prime kao istinu, time će odmah zaustaviti svoju misao.

Zatim će još toga htjeti čuti. Bit će toga napretek. Tako je i danas.
Ljudima se stalno govori što je dobro jesti i piti, kako se odijevati, gdje
se najbolje odmoriti, kako živjeti, gdje potražili Boga. Što imamo? Život
je sve gori. Bog je stvorio Svemir uz pomoć misli i čovjeku je darovao
misao. Netko tu misao stalno pokušava zaustaviti.
· Znači da ti znaš odgonetku, ali je ne želiš reći ?
- Ne znam, pretpostavljam.
- Pa, na primjer, reci što naslućuješ.
· Možda je bilo potrebno razdoblje kaosa i pogrešaka da ih
čovječanstvo upamti i više ne ponovi. Slično se dešava u povijesti kad je
čovjek pred nekim velikim otk ri će m , otkr iće m svemirskih razmjera.
- Lijepa pretpostavka. Ulijeva nadu.
Anastazija, vrlo je tužno završila tvoja priča o vedruskoj obitelji,
Ljubomili i Radomiru. To ne podsjeća na tvoj stalni optimizam.
- Vladimire, zašto misliš daje priča završi la? Život se nastavlja, što
152 153
 Vlarlimir Mrgre
BRAČNI SUSRETI
Nastupilo je takvo vrijeme kada su ljudi shvatili da trebaju
potražiti svoga voljenoga druga. Ranije je bilo uvriježeno da se zaljub-
ljeni trebaju susresti sami, voljom sudbine. Jasno, to je tako, iako
čovjek može i sam upravljati svojom sudbinom. Ili može barem dati
neki znak što bi on želio od sudbine.
Ljudi u raznim gradovima su tako počeli poduzimati određene
korake ne bi li pronašli svoju polovicu. Služili su se čak i nekim
vedruskim obredima. Malo su ih preradili i prilagodili našemu vre-
menu.
Ujesen, kad su završili ljetni radovi, u različitim su se gradovima
organiziral i brojni bračni susreti. U njima su sudjelovali mladi i oni
stariji. kao i oni koji još nisu zasnovali sretnu obitelj.
Vladimire, to su uglavnom bill tvoji čitatelj i . Bi li su to oni od njih
koji su htjeli stvoriti imanje, gdje će živjeti sretno i stvoriti svoj rod.
Takvi su se susreti održavali dva do tri mjeseca u raznim gra-
dovima. 'IVoji su čitatelji o njima bili ranije obaviješteni. Na takve su
susrete d?lazil i na ljedan ili mjesec dana ljudi iz raliči t ih krajeva i
zemalja. Citatelji koji su željeli stvoriti sretnu obitelj su bili u prednosti
pred drugima. Svi su na susretu imali isti cilj - shvatiti i zamislili na
koji način stvoriti sretan život svoje buduće obitelji.
- Anastazija, čekaj, reci zašto su upravo čitalelji bili u prednosti?
Ima i puno parova koji nisu u skupin i čitatelja, a koji imaju isti cilj.
Uzmimo, na primjer, umjetnike. koji se često žene izmedu sebe. Iako
se većina od njih razvodi, čak i više pula. Imaju isti cilj i iste težnje, ali
nemaju sretan život.
- Vladimire, govorimo o različit i m ciljevima. Zanimanje ne može
i ne smije biti najvažnijim ciljem u životu čovje ka. Desi li se to, čovjek
će sam sebe ponižavati.
154
Obredi ljubavi
Evo, uzmimo zanimanje kao što je prodavač. Zar je svojstveno
Božjemu sinu ili kćer i imati za cilj biti prodavač? lli biti vozač, perač
rublja, odlaziti svaki dan u tvornicu i raditi jedno te isto?
- Anastazija, navela si zanimanja bez kojih se ne može, iako to nisu
ugledna zanimanja. Ima i takvih koja s~ ugledna. bolje reći, uvažena. Na
primjer, dobro poznati kirurg ili astronaut, vojni zapovjednik, maršal ili
predsjednik.
- Njihova je važnost samo u tome što stvaraju veću iluziju o tome
koliko su važni i veliki. Tko zna, možda je onaj tko je postao vojni
zapovjednik ili predsjednik. upravo i zaveden i doveden u iluziju o tome
koliko je važno to čime se bavi, da se njegov duh ne može razviti i vršiti
djela od značenja za cijeli Svemir? Njihova djela Bogu nisu zanimljiva.
kad je već čovjek sam uspio stvoriti svoje rajsko prostranstvo na Zemlji i
osnovati sretan rod, i tako se približiti Božjim djelima i postati Bogom.
Čitatelji koji su dolazili na susrete imali su isti uzvišeni ci lj. isti
u muškaraca i žena. Njihova je prednost bila u tome da su maštaju ći
stvarali svoj budući život, život svoje obitelji. Kad bi se muškarci i žene
susreli, imali su zajedničku temu razgovora, koja ih je oboje zanimala.
Vladimire, sigurno ti je poznato kako današnji supružnici često
nemaju zajedničku temu razgovora. Ne bave se istim stvarima i
nemaju iste težnje. Ožene se i zajedno žive, a svatko misli o svome.
Takvi se ljudi otuduju jedni od drugih, a zajedn i čki im život smeta.
Na susrete su dolazili oni neoženjeni. Čak i oni koji se nisu uopće
poznavali, bili su si bliži od onih oženjenih.
Ljudi bi odlazi li na izlete, organizirali modne predstave, u kojima
su sudjelovale žene svih dobi, kao i muškarci. Na takvim se izložbama
predstavljala odjeća domaće radinosti il i kupljena odjeća.
Uvečer bi se u parkovima, ili negdje na proplanku, poveli b račni
plesovi. poput "potoč i ća", o kojemu sam ti priča la.
Ljudi se nisu stidjeli i skrivali jer su tražili suputnika. Na susrete
su dolazi le i žene s djecom koje su ostale bez muževa. Objasnili bi
djeci razlog dolaska. Djeca su im svojim misli ma pomagala u traženju
suputnika. Pogledaj, pokazat ću ti prizor o tome što su ljudi radili na
susretima.
Evo ljetnoga kazališta pod otvorenim nebom. Dvorana je bila
155
 Vladimir N('gfl:!
prepuna ljudi različ i te dobi i djece.
Ljudi su se jedni drugima predstavljali s pozornice. Oni smjeliji bi
izišli na pozornicu. Imali bi pet do deset minuta da bi mogli ispričati o
sebi i odgovoriti na pitanja. Katkada bi o sebi govorili u šali. Mogli su
zapjevati poskočicu-pričalicu i zaplesati. Imali su punu slobodu na koji
će to način izvesti. Evo, pogledaj.
Na pozornicu je izišla djevojka od dvadeset i pet godina. Imala je
modernu frizuru, haljinu pripijenu uz tijelo. Napravila je dva koraka
prema mikrofonu pa najednom napravila salto i nasmiješi la se. Zatim
je prošetala pozornicom kao profesionalna manekenka i okrenula se.
Popravila je kosu. Prišla je mikrofonu i šaljivo progovorila:
- Muškarci, zar nisam lijepa i privlačna?
Dvoranom se razlijegao smijeh i pljesak. Djevojka je nastavila
šaljivo pričati o sebi.
- Vanjski izgled nije moja najvažnija vrlina. Završila sam i s
odličnim Akademiju imanja na rodnoj zemlji. Mogu kuhali za izvrstan,
različitim napicima otkloniti iz tijela svako slabo mjesto, namjestiti
čudesnu postelju. Mogu rađati junake.
Neću se nikome ponuditi nego ću muškarcima predložiti da se
nadmeću. Nadmetanje neće biti lako. Neka natjecatelj čini što hoće i
neka se predstavi. Pobijedit će onaj u kOjega ću se zaljubiti.
Nakon djevojke je na pozornicu izišao dječak. Evo što je rekao:
- Dobar dan, ja sam Dima. Tako se zovem. Jedanaest mi je godina.
Pa zapravo i nije, punih jedanaest bit će u prosincu. Mama mi se rove
Svjetlana, Svjetlana Nikolajevna. Ona je veoma dobra kuharica u
restoranu. Ona sada ne radi. U početku je plakala kad je prestala raditi,
a sada priprema bogatim ljudima vrlo dobar stol za blagdane. Dala je
oglas u novi nama i ljudi je zovu.
Ja idem u školu. Mama kaže da baš nisam dobar dak, no ja mislim
da jesam. Jednostavno mi ne trebaju petice. Dosta su mi i trojke.
Mama i ja smo tu došli da joj nađemo muža, moga oca. Tada
ćemo imati veoma složnu obitelj. Moja je mama vrlo dobar čovjek.
Lijepa je, iako nikako ne može smršaviti. No svejedno je lijepa. Mama i
ja provodimo puno večeri u pričanj u o tome kako će naša obitelj složno
živjeti. Sada živimo ujednosobnome stanu i stan moramo plaćati. Kad
156
Obredi /jubavi
budemo imali obitelj, sagradit ćemo kuću i imati vrt.
Mama je već dobila zemlju. Tamo smo preko ljeta proveli cijeli
mjesec u šatoru. Bilo nam je lijepo.
Mama nije htjela sa mnom na pozornicu jer joj je neugodno.
Rekao sam joj da treba ići, inače zašto smo tu došli i potrošili puno
novca koji smo čuvali za kuću.
~1ama, dođi na pozornicu - obratio se dječak majci u dvorani.
Ali nitko nije izišao. Zatim su ljudi počeli pljeskati tražeći dječakovu
majku da iziđe na pozornicu.
Prema pozornici je krenula žena od trideset godina, niska rasta,
malo punašna. Stala je pokraj dječaka. Zarumenila se od nelagode.
Zagrlila je sina, ali nije ništa rekla. Dječak je u poslovnoj maniri izvadio
iz džepa hlača papir. Raširio ga je i počeo čitati:
- Mama i ja živimo u Brjanskome okrugu, u gradu Novozibkovu.
U gradu je bilo povišeno z račenje , ali je sada manje, a bit će ga i još
manje. l'1i smo tu uvedeni pod brojem 2015. Želi li netko, može nam
napisati. To bi bi lo sve.
Majka je uzela dječaka za ruku. Pošli su prema izlazu s pozornice
praće ni pljeskom. Dječak nije došao ni do kraja pozornice. Najednom
je oslobodio ruku pa trkom pojurio prema mikrofonu.
- Zaboravio sam reći. Zaboravio sam jer nisam napisao. Noja
mama zna lijepo svirati na gitari i pjevati lijepe, iako tužne pjesme.
Ona zna i crtati. Nacrtala je i vrt i kuću. I ja pomažem stvoriti obitelj.
Pomoći ću sagraditi i kuću. Kada su u našemu gradu bi li izbori za
zastupnike, lijepio sam za novac letke na ograde kuća . Bit će uskoro
opet izbori .
Iz dvorane se opet začuo pljesak. Dječak se vratio majci. Uzeli su
se za ruku pa pošli prema izlazu s pozornice do svojih mjesta.
Četvorica su se odmah digla sa svojih mjesta pa su pošla prema
pozornici. Prvi je bio četredesetogodišnji muškarac. Hodao je malo
šepaj ući. Prestigli su ga muškarci što su stigli s druge strane partera te
je tako za mikrofonom bio posljednji.
Muškarci su pričali o sebi, ali ženi nisu odmah predložili brak.
To na susretima nije bilo uobičajeno javno predložiti. Trebalo je o tome
napisati. Izlazak muškaraca na pozornicu je već govorio o njihovoj
157
V/aulmlr Negre
želji da se bolje upoznaju sa ženom i njezinim sinom. Došao je red na
malo šepavog<! muškarca. Prišao je mikrofonu i rekao:
- Zovem se Ivan. Živim u Moskvi u svome stanu. Skoro mi
je četrdeset godina. Bio sam oficir padobranac. Prije tri godine
sam oslobođen vojne službe zbog invalidnosti. Zarađujem radeći u
mrežnome marketingu, ali mi je dosadilo. Imam poljski šator, sjekiru,
vojničku posudu za jelo. Vojnu su mi opremu zapravo darovali kolege.
Maštam o tome da postavim taj šator u Brjanskome okrugu, u okolici
grada Novozibkova. Pokraj vašega šatora, Dima. Za svoje područje za
smještanje šatora, spreman sam zaraditi. Znam graditi sklonište, a
mislim da mogu sagraditi i brvnaru. Jedino ne znam raditi u vrtu i
povrtnjaku.
- Ja znam. Pokazat ću Vam - poviknuo je skočivši s mjesta Dima.
Sutradan su Svjetlana Nikolajevna, njezin sin Dima i bivši oficir
padobranac napustili susret.
- Anastazija, molim te, ispričaj, što je sudbina dalje donijela ovim
ljudima?
158
Obredi ljubavi
OBRED VJENČANJA ZA ŽENE S DJECOM
- Sudbina im je donijela dobro. Ivan je pozvao Svjetlanu i sina u
goste. Oni su bili tjedan dana kod njega u slanu. Zatim su se dopisi-
vali. Na proljeće je Ivan iznajmio za lijep novac svoj moskovski stan
i otputovao u grad Novozibkov. Postavio je svoj poljski šator pokraj
SvjeUaninoga i Diminoga šatora. Bivši je oficir padobranac imao sve
što je bi lo potrebno za život na otvorenome polju. Imao je ča k i gri-
jalicu za šator. Ivan je oduševljeno počeo kopati jarak ispod temelja
buduće kuće. Dima mu je pomagao s još većim oduševljenjem. On bi
dolazio s mamom u neradne dane. Započeli su ljelni blagdani i njih su
troje počeli živjeti u šatoru. Svako su se veče skupljali pokraj vatre i
raspravljali o projektu budućega imanja.
Jedne večeri. prije negoli će POĆi spavati. kada je vatra već dogor-
jela, Dima je rekao:
- U normalnoj obitelji muž i žena spavaju u jednoj sobi, a djeca
u drugoj. Ivane, mogu li ja spavati u tvome šatoru, a ti i mama u
našemu?
- Ali mi još nismo muž i žena - odgovorila je Svjetlana.
Ivan je ustao i pružio Svjetlani ruku. Pomogao joj je ustati.
Pomalo uzbuđeno, progovorio je svečanim tonom:
- S tobom bih, prelijepa Božice, i s našim bistrim sinom, mogao
stvoriti prostranstvo Ljubavi vječno.
Svjetlana mu je tiho odgovori la:
- Spremni smo ti pomoći u veličanstvenome stvaranju.
Dima je skočio i pljesnuo rukama. Zatim su pod vedrim nebom
izvršili obred vjenčanja, postavši muž i žena. Istodobno su izvršili i
obred posinovljenja te je Dima postao Ivanov rođeni sin.
- Anastazija, nisi li možda htjela reći da je Ivan usvojio Dimu?
159
V/UUlmlr Negre
- On je postao njegovim rođenim sinom. Ivan je za Dimu postao
rođenim ocem.
- Anastazija, ali kako se to moglo dogoditi? To proturječi svim
biološkim zakonima.
- Ali ne proturječi nebeskim zakonima. Vedrusi su poznavali
nebeske zakone. Ivan, Dima i Svjetlana su znal i za vedruski obred
vje nčanja za žene s djecom. Oni su ga i izvršili.
- Koji obred? Kako su ga mogli znati?
- Ti si ga opisao.
- Ja ga nisam opisao.
-Vladimire, ja govorim o događajima koji će se dogoditi u budućnosti.
O obredu ćeš napisati. Ja ću ti ispričali.
Uobredu su najvažnije misti i želja troje ljudi da zajednički grade
budućnost. Utome je obredu najvažnija uloga žene i njezina priprema.
Žena treba znati objasniti djetetu o tome da trebaju imati obitelj, da
dijete treba imati oca i zajedno s njim stvarati imanje, graditi kuću i
urediti vrt. Kad se u djeteta pojavi takva želja, treba ga privući da počne
tražiti budućega supruga i oca. Svaka majka najbolje poznaje svoje
dijete. Tako nema ni isključivoga načina u postizanju žetjenoga cilja.
Svaka majka može imati drukčiji način, najvažnije je da se postigne
citj.
Mnoga djeca nemaju odmah želju za nekim drugim tko bi živio
u njihovu domu zajedno s majkom. Dok se u djeteta ne pojavi želja za
ocem i dok ga ono ne poieli tražiti s majkom, najbolje je nikoga ne
dovoditi u kuću.
U pripremi obreda vje nčanja , majka ima najvažniju ulogu samo
u početku. U trenutku izvršavanja obreda, najvažniju će energetsku
snagu imati misao djeteta.
Odluče ti se muškarac i žena zajedno živjeti, a ženino je dijete
posve malo, oni mogu zajedno živjeti, a obred mogu izvršiti tek kad
dijete poraste i postane svjesno obiteljskoga života. Da bi to dijete
moglo razumjeti, trebaju uložiti napor i muškarac i žena. Prihvati li
kasnije dijete svoga poočima kao oca, obred vjenčanja treba svejedno
izvršiti. Uz pomoć obreda se može sroditi s ocem, imati rođenu djecu,
si na ili kćer ista duha i krvi. Obred može veoma dobro djelovati samo
160
Obredi ljubavi
u slučaju ako se izvršava na zemlji za buduće imanje na rodnoj zemlji,
neovisno o tome je li ga muškarac počeo prvi stvarati ili ga je počela
stvarati žena. Važno je da se imanje svima dopadne, ponajprije dje-
tetu.
Obred se treba izvršiti pod zvjezdanim nebom. Treba upaliti vatru
iti tri svijeće. Svjetlana i Ivan su imali sreću. Nebo je bi lo puno zvijezda
kad su oni jedno drugome izjaviti želju za zajedničkim životom. Vatra
je gorjela i nisu morali čekati drugu noć nego su se odmah vjenčali.
Učini l i su sve ispravno.
Ivan i Svjetlana su stali ispred Dime. Prvi je progovorio Ivan
pogledavši zvijezde:
- Ovdje, na zemlji 7.3 naše imanje na rodnoj zem lji, želim ostvariti
sretan život za našu obitelj, sagraditi kuću i urediti vrt.
Dima, molim te, daj mi svoju suglasnost za vječni život što ću ga
s tvojom majkom provesti vjenčan i molim te, postani mi rodeni sin.
- Ivane, bit će mi veoma drago budeš li živio zajedno s mamom i
sa mnom. j\1ožda počnem i bolje učiti. Možda te budem zvao italom.
- Naravno - odgovorio je Ivan.
Zatim je progovorila Svjetlana:
- Hvala ti, sine. Pomogao si mi naći muža. Pristajem mu biti
vjernom ženom. Žena se treba brinuti o mužu. Dopusti mi, sine, bri-
nuti se za Ivana, tvoga oca.
- Svakako, mama. Brinut ćeš se o Ivanu, a i ja ću se o njemu
brinuti. Kupimo ocu novu protezu. Vidio sam ga kako staru protezu
omata izolacijskom trakom.
U tome se obredu ne moraju izgovarati iste riječi. U njemu
je najvažnija misao koju za to vrijeme trebaju čuti planeti iznad
vjenča noga para i njihove djece. Za to je potrebno da svatko otpije naj-
manje tri gutljaja vode iz pripremljene posude široka grla, na primjer
čaše ili vrča. Treba uzeti vodu i ispiti najmanje tri gutljaja, pa je izliti
na dlanove i isprati kosu. Zatim svi troje trebaju leći na travu. Trebaju
ležati najmanje devet minuta priljubljenih glava. Zatim se trebaju uzeti
za ruke i promatrati zvijezde pa mentalno zamoliti planete iznad njih
pomoć za stvaranje sretnoga života, za svoj rod, i zamoliti neka na
imanju na rodnoj zemlji žive u ljubavi. To će se i dogoditi budu li svi
161

troje imali iskrenu i snažnu misao.
Ljubav ne mora biti veoma jakom u vrijeme vjenčanja. Dostaje i
uzajamna simpatija ili privlačnost. Velika će se ljubav sigurno pojaviti.
Na primjer, u Vedrusa se ona skoro uvijek pojavljivala nakon jedne ili
dvije godine.
Riječ je o snažnome obredu. To nije okultni obred. Kada astro-
nomi i psiholozi vrate barem dio znanja prošlosti, shvatit će njegovu
kozmičku snagu.
Vladimire, jesi li shvatio? U obredu sudjeluje i biljni svijet, voda,
Zemlja, planeti i ljudska misao. Stihijske se snage Prirode sl ijevaju u
jedinstvenu ljudsku želju, usmjeravajući Božansku bit za svoje dobro i
za dobro cijeloga Svemira.
Vladimire, poznato ti je kako su trava i cvijeće, kukci i sve živo na
Zemlji tijesno povezani s dalekim planetima na nebu. Pl ima i oseka su
isto tako pod utjecajem planeta.
Napokon, i ljudski je život umnogome pod utjecajem planeta.
U prikazanome slučaju, troje ljudi, izvršavajući takav obred, poslavši
jedno. daju zadatak planetima odnosno obraćaju im se sa zamolbom
učvrstiti savez za njihovo dobro. Obrati li se planetima čovjek s
molbom, čiji je cilj u skladu s Božanskim programom, za planete je
to veliki dar i oni su ponosni na sebe i na čovje ka. Čovjekovo svjesno
i iskreno obraćanje dovodi mnoge planete na nebu u stanje blagoga
ushita i ubrzanja. Nebeska tijela koja se u taj trenutak nađu iznad ljudi
što leže na zemlji, učvršćuju između sebe prešutni savez i izraj.avaju
namjeru da će ljudima pomagati u onome što rade.
Do toga je otkrića došao mudrac. Za to mu je trebalo devedeset
godina. Promatrao je planete i uspoređivao ih s onim što ljudi rade.
Kada su taj obred pokušali shvatiti znanstvenici mudraci, evo
što su zaključili: planeti ili snaga kozmičkih energija na neki čud novat
način brišu iz ljudskoga pamćenja neugodne događaje iz prošloga
života, stvarajući prostor za nove lijepe osjećaje.
Te će energije biti oduševljene kad povežu troje ljudi.
Vladimire, eto, pričao si mi o telegoniji. Suvremena znanost zna
kako odredene energije sudjeluju u oblikovanju tijela ljudi i životinja.
Obrati pažnju na to da energije nisu vidljive i nisu materijalne, ali im
162
Obredi ljubavi
je snaga učinkovita. One sudjeluju voljom čovjeka. Kada djeluju voljom
čovjeka, tada djeluju sto puta jače.
Važno je napomenuti da je bit obreda u tome da on, suprotno od
telegonije, ne vrši uplitanje stare veze u novi savez, nego uklanja sve
energije staroga saveza, dajući im novu snagu i novi život.
- Nevjerojatno, tako kratak obred, a tako izvanredno učinkovit.
On povezuje ljude.
- Kratak? Vladimire. pažljivo razmisli. Za taj se kratak obred, kao
što kažeš, pripremalo više od godinu dana. Tomu obredu prethode dva
važna običaja.
Na primjer prvi: majka treba pripremiti dijete. Vladimire, obrati
pažnju na to daje Ivan već u samome početku rekao da želi podići svoj
šator, a za njegovo mjesto će raditi u domaćinstvu.
To je postupak iz drugoga obreda. Svaki je stari momak - kako
su nekada zvali starije neženjene muškarce - trebao raditi mjesec dana
godišnje u ženinu domaćinstvu , usamljene udovice ili one s djecom.
Nije morao raditi cijeli mjesec kod jedne udovice. Stari je momak
mogao biti tjedan dana kod jedne udovice. a zatim poći zarađivati kod
druge. Običaj, naravno, nije postojao zato da bi neženja mogao poma-
gati samoj ženi u kući. Cilj mu je bio u zbližavanju ljudi i pomaganju
u osnivanju obitelji. Stari bi momak došao udovici i rekao:
- Domaćice, trebam posao. Možda imaš posla za mene?
Kad se stari momak već na prvi pogled ne bi svidio udovici, ona
bi mu rekla:
- Sve je već urađeno. Uz to, sada ne mogu ni platiti.
Ako se muškarac svidio ženi, ona bi mu dala neki posao za dan,
dva ili tri. Dala bi mu još i r.adatak. Nije bilo važno kako se vješto obav-
\jao posao, važnije je bilo jesu li se \judi jedni drugima svidjeli.
Ako su se muškarac i žena svidjeli jedno drugome, žena ga je mogla
tražiti da ostane duže od mjesec dana. Muškarac koji je ostao, zvao se
domazetoml. Nakon godinu dana življenja u zajedničkome domaćinstvu,
oni su se mogli vjenčati ili razići.
1domazet elno/DSki - onaj koji se priženio. koji je zasllQvao obittlj u ženinu domu.
prema Rječnilo.ll hnYltskogajezika Vladimira Anica, Nod Uber. Zagreb, 1991 .).
iNapomena prevoditeljice)
163
VUJUlllllll'II!!/fl! Obredi ljuba~'i

- Anastazija, reci. trebaju li se vjenčani parovi poslije toga obreda

registrirati u matičnome uredu?
- Sve što je uobičajeno, a neophodno je izvršiti, može se izvršiti.
To neće nikako zasmetati onome što je najvažnije.
ŽENE IZ VISOKOGA DRUŠTVA

Završavajući prethodno poglavlje, pomislio sam kako se taj

obred može uspješno primijeniti i danas. U mnogim područjima
Rusije, uglavnom su to či tatelj i knjiga iz ciklusa ~Zvonki cedar ruski~,
organiziraju se u skupine i uzimaju hektar zemlje. Tamo ureduju
vrtove, grade kuće, stvaraju svoju neveliku domovi nu. To uglavnom
či ne obitelji. U toj skupini ima dosta samih žena. Zadnje sam godine
najčešće boravio u naselju u okolici grada Vladimira. Unaselju se gradi
više od šezdeset imanja. Rastu i djeca na njima rodena. Ima i samih
žena. One na hektaru zemlje podižu same ili uz pomoć svoje djece
imanje na rodnoj zemlji. Možete li zamisliti da sama žena gradi kuću
i ureduje vrt? Ona ne gradi neveliku ku ću u seoskome ljetnikovcu na
šest sotki l zemlje nego pravo imanje. Je li tim ženama teško? Jest, u
materijalnome smislu. Znam ženu koja izdaje svoj stan u Moskvi i za
taj novac gradi kuću u polju.
Zbog nedostataka sredstava, ova žena ne može uvijek unajmiti
majstore te tako glavninu posla obavija sama. To joj čini veselje. Ona
ima cilj i veseli je put do ci lja, kojim će možda ići polako. ali će nadvla-
dati sve teškoće, koje neće ni primijetiti.
Dobivajuć i podatke iz raznih naselja, došao sam do zak lj učka da
o njima svakako treba napisati knjigu. To će biti prava povijesna knjiga.
Naši potomci trebaju znati tko je i na koji nač in bio pionir u stvaranju
njihove nove sretne civi lizacije.
Zamol io sam ženu jednoga od osnivača naselja "Rodnoe" iz
Vladimirskoga okruga, opisati neudane žene i ono što rade. Evo krat-
koga opisa:
"Eugenija T. - rodom iz Moldavije, 53 godine, geoioginja, ljepo-
1sotka zastarjelo (mjera = VIOO vjedra). (Napomena prevoditeljice)

164 165
Vladimir NegrI!
tica - osmijeh joj odaje holivudsku vainu ličnost; ona ne putuje u
Malahovku u okolici Moskve, gdje ima stan Kaže da joj je ovdje dom.
Došla je u razgledavanje 2003. g. Pošla je u šumu brati gljive.
WekJi su mi da je šuma posebna". priča Eugenija. Odgooorila
im je: "Ja sam geologinja i neću zalutaH.· Putovala je dvanaest sati u
presjeku od tri kilometra. Došavši slomljenih nogu oko ponoci. rekla
je: "To je moje mjesto." lj MalahOlx:i je izdala stan za 10500 rubalja. Za
taj se novac može zapoćeti gradnja. Unajmila je kuću u Studencovome
pokraj svoga komada zemlje. Peć nije grijala deset godina, a kuća se
iskrivila. Iz cijevije iZlX1dl1a gnijezdo. Nije mogla naložiti peć. Zimuje
provela sama u selu. Odlazilaje kalkada u goste u Konjajeoo. Štedilaje
na dn'ima i grijala soaki drugi put. Ujesenje sagradila temelj. Postavilo
je kostur kupaonice 4x4 m. Cijelu je zimu ispunjavala pukotine konop-
ljinim l'laknima. Znala je kakav je zl'uk snježnih pahuljica. po kuci je
hodala u trojim hlačama, trima džemperima,vjetrovci i kapI: Na ulici
je radilo lako odjevena. U proljeće je nožem očistila ostatak kore na
kosturu. Imala je kuću za strug. Čula je kako kopni snijeg. Potreban
joj je bio majstor za održavanje peći. /3ila je toplo obučena. Uzelo je
udicu bez kuke. Pošla je do jezera gdje muškarci love ribu. Pustila je
udicu u jamu (ne daj Bole da muškarci vide njezin ~pribor"). Pričalo je
s muškarcima, "hvatala"majstora za odrialX1nje peO. USlrebao lijoj je
traktor, pošla je na cestu i zaustavila prvi koji je naišao. ~
·U njezinu vrtu je red i sve raste. prve je godine napravila zahod
i ljetnu kuhinju od gusto prepletena granja. Kada nije imala ništa
drugo za jelo. jela je kašu s ribljim uljem. Izvrsno kuha. Toliko je
aktivna da je Sl/(! dohvatila. Mještani od nas bježe da ih ne bi uposli/a.
No kuća je podignuta. Kaže da razmišlja."
"ljubav E. - rodom s Da/ekoga ls/oka, 58 godina, 27 godina je
živjela u Permu, 20 godina u Cimljansku Rostooskoga okruga, psi-
hologinja, radila je u području zaštite riba. umirovljena. Majka joj
ima 84 godine, sin 30, živi u Permu (dva UTlUka), sin 18 godina, živi
u Cimljansku.
Ove je godine počela unatrag računali vrijeme. Kaže da će joj
biti 57 godina. Imanje je započela ujesen 2003. g. Stigla je na deset
dana. Pokosila je korov, posadila živicu ljele, borove, breze, jasike,
lipe. javore). Zemljište je u savršenome stanju. Zimije došla s 50 000
166
_ _ "O"b'",d"i ijubad
rubalja. Bila je to sva mamina ušteđevina. PostaVlja je kostur kuce i
preknia ga krovnom Ijepenkom. Uproljeće je stigla s bivšim mužem.
Odvezao ju je na putu za Perm. Zajedno su radili na zemljištu. Rekla
je da je lako Mo ranije, ona ga ne bi napustila. Stigla je ljeti, 6.
s'1mja (veoma je žunia, htjela je stići na blagdan Ivana KupallJ. Ona
tako voli blagdane. Pjeva, svira na gitari. pleše. Mirovina joj je 2000
rubalja. ljeti je napustila posao. Ima koliko joj treba, jedino nema za
put. Pomogli sujoj s ciglom, cementom, drvenom građom. za mjesec
dana je sama napravila temelj za pet. Postavila je temelj drvenoga
kostura, napravila je stupiće za podne grede, začepila je pukotine u
cijeloj kući, napraVlio nadstrešnicu, podigla ljetnu JX.'Ć. Vukla je ručna
kolica s kamenjem, pijeskom, tucanikom. Mislila je da neće moći, ali
je uspjela! Očvrsnula je. smYŠavila. počela je plivati s jedne na drugu
stranu jezera (to ranije nije mogla). Pomladila se za desetak godina (a
maštala je da se pomladi samo za godinu dana). Očijoj se ~aje, stalno
je nasmijana, druži se i sa svimaje dobra. Kuću gradi za sebe i majku,
s kojom se na proljeće sprema u nju preseliti. Željela bi dajoj dade sin
s unucima iz Perma. barem u goste. a poslije će lII'djeti. Nema novaca i
nema ih od koga dobiti. Ima staru talijansku lliolinu, koju je otac donio
iz rata. Stručnjaci su joj prije petnaest godina procijenili minimalnu
vrijednost bez restauracije od 10000 do 15000 dolara. Vjeruje da će je
prodatijer je violina za suiranje, a ne za muzej. Uspije li joj, posao će
joj brže krenUtl~ u suprotnome će morati sve sama. Ali se ni podovi ni
stropolli neće moo prekriti bez dasaka. Zabrinuta je jer nema novca.
no gradi kuću. Doći će u rujnu, opet na mjesec dana. Zimi je bila kod
unuka u Pennu. Svratila je usput na jedan dan na svoje polje da ga
malo obide, iako je imala izravan vlak do Rostova. "
"Natalija D. - rodom iz Vologde. Došla je iz Moskve. Ima dVOje
djece, djevojčice od dvije i pet godina.
Živi u šatoru od konca svibnja. Razvedena je. teli odvesti djecu
iz grada. Ne želi ih prepustiti treningu sustava. lJeto je prohladno i
kišno. Nema niti jedne pritužbe. Dovezli su mali stori vagon sve je iz
njega iZ7lijela, očistila. Veoma bi ga željela prekriti daskama i izoHrati.
Kupuje daske. Nema novaca. Muž daje djeci za hranu. Ona sada tilii
s djecom, zarađuje II polju i pomaže muškarcima postavljati temelje.
Mašta o tome da ostorle na imanju, ako ne oue zime, onda barem
167
Vladimir Negre
sljedeće. Proučava sve moguće projekle kuca koje bi mogla so"!.a
sagraditi (kuća od somanaJ, zemunica). Djeca su joj mirnija i veselija.
Zašavši u kuću Ljube E., vidjela je što je ona uradila pa je rekla:
':Ilko si li mogla, moći ću i ja. Ipak som mlada i jača."
Moći ce! Uvijek je nasmijana. Predimo pjeva. Visoko je obrazo--
vana. Predivna duša.
Oprostite mi na osjećajima. Sve ih veoma volim."
-Nadelda Z. - {armerica iz Bjelorusije. Nakon černobila su živjeli
u okolici Azova, godinu u Poreckome, u okolici Suzdalja (dok su tekali
polje), Zadnju su godinu živjeli u Konjajevu (u tuđoj kući),
Na /je/o je počela gradili kuću. Ima dvoje odrosle djece u Moskvi.
Njezina kći i sestra iz BjeloruSIje uzele su zemljište, kljele bi iivft!.1i
zajedno. Mul i djeca rade, Nadeida radi u kucanstvu. Nadgleda gradnju
i sama gradi kuću. Puno je godina plesala u profesionalnoj plesnoj sku-
pini. lma drianje balerine. Kadaje vidiš s kolicima so stajskim gnojioom,
uiivaš u prizoru. lj domaćinstvu ima dIXI psa, tetiri mačke (za miševe),
zečeve, kokoši (smirnOlJska vrsta, sačuvana u vrijeme revoludje po
selima), kozu, golubove, lj hlići ima sve moguće vrste cvij..'ća, jednostav-
noga i egzotičnoga, Vlada enciklopedijskim m011jem iz svih područja
koje je zanimaju. Ima podršku mula i djece. Ipak, sve mora radili sama,
Oni imaju drugi iivot. Ona upomo i uvjereno gradi budućnost, Nedavno
je slomila des7,U mAli (pala je s bicikla, što su joj ga djeca darovala za
pedeseli rodendan sa željom da u SlJemU uspijeva). Imala je slanku od
jednoga dono. Drugi je dan već prevrtala sijeno (za žiIJo/inje za zirr:.u).
Sada boja i blO11ja daske, Kodje pitaju kaJ...u, kaie lijevom rukom. Uvl)€k
je nasmijarla, voli pjelXJti, duša je, uvijek dobrodošla u svakome druš~,
najdrala je ljubimica, vrelo manja, uvijek nas savjetuje, Minijaturne. ft!
građe, vitka. Podrška je obitelji. Na sve uspijeoo: ku6J., gradnju, iivotmfi!..
vrt, nabavku, o kakvi su joj tek voćni likeri! Nema nigdje ni stona 111
kuće, gdje bi se mogla vratiti. Prije jeseni lreba osJoIxxliti kuću na selu
domaćinima. Zimu će provesti u novoj kući!"
Ove sam podatke dobio prije godinu dana. Sve su spomenute
junakinje već sagradile kuću i od cilja neće odustali. Možda se to
1vnta nepetene cigle: pravi se od slame pomije~ s glinom (od nje se grade kuće
srednjoj Aziji). (Napomena prevoditeljice)
168
Obredi lju/xJ~'i
upravo na takve žene odnosi: -Konja će 7..austaviti u punome trku,
kucu će munjevito brzo napraviti.~ Dodao bih još: "Imanje će sama
stvoriti, muškaraca će u vječnost povesti." Ali gdje je taj muškarac?
Kako će se s njim srest i kad je od jutra do večeri zauzeLa svojim
velikim poslom?
Koliko samo mladih žena iz raznih k.rajeva zemlje mašta o stva-
ranju imanja na rodnoj zemlji! Bilo bi dobro kad bi one našle svoje
živolne suputnike prije negoli ga počnu stvarati.
Evo što sam pomislio: Možda se može osnovati banka podataka
s popisom takvih žena, kojima će muškarci dolaziti kao privremeni
radnici. One bi si možda tako mogle naći zaručnika. One bi trebale
birati muškarce. a ne muškarci njih,
Kaže se: žena iz visokoga društva. To je žena koja ima pristup na
takozvane elitne prijeme bogatih odnosno poznatih ljudi, Kakvo je to
visoko društvo. od kojega društvo nema nikakve koristi, osim spletki
na stranicama žutoga liska? Oženi~i ženu iz takvoga društva, prema
mgljenju mnogih muškaraca, nećeš dobiti ništa drugo nego ženu
hirovitu i pretjeranih zahtjeva.
Mislim da su žene iz visokoga društva upravo one udane ili
neudane žene, koje danas stvaraju imanja na rodnoj zemlji, na kojima
spremaju roditi zdravu djecu ili prenijeti ono što je izgrađeno djeci
koju već imaju.
Pojedini muškarci, kao i država u cjelini, mogu imati dobrobiti
od takvih žena. Djeca koju će one roditi, predstavljat će buduću civi-
lizaciju.
Anastazijin je djed bio tisuću puta u pravu kada je govorio o
tome da se na državnoj razini trebaju rješavati pitanja obitelji. Kako
se ona danas rješavaju, najbolje od svih znaju ruske obitelji, pa i ne
samo ruske.
Nekako bi trebalo riješiti pitanje provedbe mjera, kojima bi se
pomoglo tim ženama, zapravo, pomoglo muškarcima u upoznavanju
sa ženama, koje stvaraju svoju neveliku domovinu.
Obraćam se administratorima internetske stranice "Anastasia,ru"
s molbom da razmisle o tome kako poboljšati odjeljak poznanstava na
siranici. Na taj bi način svaka neudata žena i neoženjen muškarac iz
u
skupine mojih čitatelja mogli razmjestiti na njoj svoju adresu i telefon.
169
Vladimir Megre Obredi ljuba/'i

Za one koji nemaju kompjuter, valja napomenuti da u gotovo svakome potetak nOlJOme tivotu. Upravo početak!
gradu postoje internetski klubovi, gdje se može čitati internetska pošta, Umirući će milijarder žiUTIuti i pomladiti se susretne li slitnu
kao i poštanski odjeli, koji pružaju usluge prijenosa podataka preko ženu. Uspješan biznismet1 će propasti bez rije. ŽilJot ne produžuje
interneta. novac nego misao vaše voljene i prostranstvo LjubaVI: zajedl1ički
Obratit ću se ovdje muškarcima iz svih zemalja. u kojima izlaze stvoreno. Ne samo da ga prrxJužuju nego ga'i čine vjetnim. stvarajući
moje knjige. Zamolit ću sve prevoditelje u Europi i Americi da posebno uvjete za brzo i razborilo utjelovljenje,
izdvoje tekst. Šio god napisao, kakva god obraz/oženja na/Jodio, to neće dimuti
Po!tooani muškarci: ll(}še srce koJiko poznanstvo s tim tenorna. Pokušajte susresti se sa
Mnogi od I}(lS, osobito oni koji nisu uspjeli stlJOriti sretan obi- zemaljskim božicama, glasonošama vječnosti.
teljski život, željeli bi sresti jedinstvenu ženu, s kojom bi mogli podi- Val će susret možda biti poput onoga o kojemu je pričala
je/iti radost zajedničkoga tivota. A/i gdje naći takvu terw? Teško da je Anas/azija.
lo jedini način putem mnogobrojnih agencija za sklapanje brakova.
Obratite ipak painju na to da Slre te agencije na proo mjesto stavljaju
izvanjske podatke, podaIke o starosti: a jedlXJ se dotiču kamklem i
životnih težnji. Pa i to ma/o što spommju, tešJ,:o bi se mog/o naz/lOti
vjerodostojnim. A vjerodostojno je ... da su se pojavile žene koje otvo-
reno pred/alu svoju mladost, ljepotu i osmijeh, koje su spremne sk/o-
piti s vama bračni ugOlJOr aAn ste bogati i ako ih možete materija/no
osigurali. UMoskvi postoje i restorani, g(1je se skupljaju Žet1e koje se
žele bogato udali. To nije nova pojalXJ. "Pa što je u tome /ašer - mislit
će pojedirlci. - "Imam dosta n{)IJCa i mogu si priuštiti bračni ugovor s
mladom ljepoticom. Neka me ona zadOlJOlji u krevetu, i neka su mi
zavidni na primanjima visokoga društva, jer, kad si s m/adima, i sam
si m/ad." Sve je to tako, a/i ipak postoji "ali". O čemu misli i mašta
vaša mlada životna pratiteljica? Ona je ipak živo biće i sposobna je
gajiti ljubav i strast, ali vi niste nikaAn objekt njezine ljubavi. Tako joj
se i javlja želja riješiti vas se kao smetnje na putu prema sreći. Ona ne
mora naručiti nekoga tko će vas se riješiti, premda se, kao što znamo,
to dešava, niti mora doMi nešto strano u vašu jutarnju kavu. Dostatna
je misao, pa čak i podsvjesna, da vas se teli riješiti. Tako mislite da
kući dovodite dobru i umiljatu ljepoticu, iako zapravo dovodl1e ot1TJV1W
zmiju. Razlika je samo u IXmjštini. Umjesto da smjestite tu zmiju u
akvarij s otpornim stak/om, vije smještate pokraj sebe u /m'tJet.
Malda su se kao suprotnost štetnim pojavama u našemu društvu
i pojavile žene, glasonoše nove sretne civilizacije. One stvaraju imanja
na rodnoj zemlji i ne podižu samo krov nad glavom nego i s/varaju
170 171
 Vladimir Negre
SUSRET NAKON MNOGO TISUĆWEĆA
Jednom je na bračni susret došla djevojka Ljuba. Bilo joj je dva.
deset i pet godina. Imala je jednostavnu suknju. dugačku do nešto
ispod koljena i lanenu vezenu bluzu. Na ledimaje imala neveliku torbu.
Nije bi la jako dotjerana.
Djevojka je išla ulicom u nadi da će naći privatan smještaj. Sve
su sobe u hotelima i privatnome smještaju već bile ranije rezervirane
za bračni susret. Djevojka nije imala novaca da može platiti skupu
hotelsku sobu. Zato je i tražila jeftiniji smještaj. U vrijeme bračnih
susreta nije bilo tako lako naći privatan smještaj.
Ne nadajući se previše, Ljuba se obratila ženi na vratima privatne
kuće:
· Dobar dan! Molim Vas, imate li slobodno mjesto u svojoj kući?
Trebao bi mi jeftiniji smještaj.
Žena je odgovorila:
· Djevojko, uzalud tražiš. Sve je odavno zauzeto. Gosti se ranije
dogovaraju za smještaj preko agencije. Ne troši uzalud vrijeme. Podi
bolje na kolodvor, jer ni tamo neće biti mjesta ni za sjesti.
· Hvala Vam na savjetu. Tako ću vjerojatno i učiniti - odgovorila
je Ljuba pa pošla prema kolodvoru.
• Čekaj, djevojko! - Dodi! - dozvala ju je žena pa se Ljuba vratila.
· Eto, pokušaj pokucati ili pozvoniti na vrata četv rte kuće od moje.
Tamo je na vratima zvono. Pritisni zvono. Možda iziđe stara žena
sl ična baharogi. Ona je Grkinja. Ima malo savinuti nos. Muž mi kaže'
da su mlade Crkinje lijepe, a stare su poput vještica. Djevojko, zamoli
je 7Al smještaj. Dok joj je muž bio živ, ona je puštala mnogo ljudi. No
ne pušta nikoga već treću godinu otkako je umro. Podi i zamol i je
možda te i pusli.
Obredi ljubavi
· Hvala Vam, pokušat ću - rekla je Ljuba. Pošla je prema kući koju
joj je žena pokazala. Pozvonila je jednom pa zatim pokucala na vrata.
ali nitko nije izišao. Nakon desetak minuta začula se škripa vrata. Iz
kuće je izišla pogrbljena starica. Pošla je uzdišući prema vratima
obavijenima vinovom lozom. Otvorila je vrata i ne pozdravivši se pro-
govorila:
- Djevojko, što udaraš na vrata? - upitala je nezadovoljno.
· Željela bih Vas zamoliti za noćenje. Posavjetovala me je dobra
žena, Vaša susjeda.
- Ona nije dobra. Htjela te ismijati. Već odavno nikoga ne
puštam.
· Znam, rekla mi je. Ali cijeli dan tražim i nisam si našla prenoćište.
Tako sam i pošla k Vama pa možda mi se posreći.
· Odlučila si, pa ako ti se posreći. Nećeš imati srece kod mene. Vi
ste tu svi došli radi sreće. Nisi li i ti poput svih stigla da bi potraži la
zaručnika?
- Želim susresti zaručnika. Molim, oprostite na smetnji. Idem na
kolodvor pa ću tamo prenoćiti.
Kišica je počela rominjati pa je starica promrmljala:
- Kakva nevolja s djevojkama! Kakva nevolja! Kiši. Dobro, smjestit
cu te pod nadstrešnicu u vrtu. Tamo je viseća mreža, klupa, čavli za
vješanje odjeće. Za n oć ćeš mi platiti petsto rubalja.
• Petsto? - začudila se Ljuba.
· Koliko si misl ila? Nisi li valjda došla u posjet rodbini?
· Pristajem za petsto. Jednostavno sam tu htjela ostati deset dana.
Ali ništa zato, ostat ću pet. Pristajem na Vaše uvjete, bako.
- Pođimo. Pogledaj gdje ćeš spavati. Plati mi unaprijed.
Prošlo je pet dana. Ljuba je ujutro stala uredno spremati svoje
jednostavne stvari u torbu. Uzdišući, poduprta O štap, prišla joj je
starica.
· Djevojko, spremaš se? Odlaziš?
- Da, bako, prošlo je pet dana.
· Prošlo je. Jesi li kupila kartu? - upitala ju je starica pa sjela na
' klupu.
ywU/mlr l"Iegre
- Da. odmah sam kupila povratnu kartu. Karta će važiti za pet
dana. Možda je uspijem zamijeniti za danas ili sutra.
- Nećeš zamijeniti. Pogledaj koliko je stiglo naroda. Evo. djevojko,
ostani još pet dana dok ne budeš morala POĆi natrag.
- Ne mogu ostati. Nemam čime platiti.
- Nemaš li čime. nemoj platiti , ostani .
- Hvala, bako.
- Hvala mi kažeš. ali nema smisla da ostaneš.
- Zašto?
- Promatrala sam te. Tako se danas ne traži mladoženja. Zašto ustajd
ujutro, zašto? ~lIadoženje još spavaju u zoru. Ideš rano spavati. Čim počnu
večernj i izlasci, ti na spavanje. Mladoženje su vani do ponoći. Ti si već u
deset u krevetu. Odjevena si poput redovnice. Uopće se ne mažeš. Tako se
danas ne traži mladoženja.
- Bako, pripremam tijelo za susret sa zaručnikom. Zato se
nastojim držati reda. Ne mažem se da bi me on mogao prepoznati.
- Prepoznali te? Djevojko, č udno razmišljaš.
- Mama mi isto kaže. Ali si ne mogu pomoći. Često sanjam kako
me on traži po cijelome svijetu i ne može me nać i.
- Sanjaš? Jesi li i tu sanjala?
- Da, dvaput. Jednom je to bio san u kojemu sam se vidjela kako
šeće m u velikome vrtu. Bio je i on tamo, ali se nismo nikako mogli
približiti. Učinilo mi se da mu čujem glas. Stalno me dozivao: "Gdje
si? Gdje si?~
- Čula si glas? Djevojko, sigurno bi trebala POĆi liječniku. Zar si si
napunila glavu o zaručniku? čak i glasove čuješ?
- Znam sanjati da smo mi nekada davno zajedno živjeli. Imali smo
i djecu, unuke.
- Živjeli ste zajedno i imali djecu? Djevojko, zar ga možeš i opi-
sati?
- Mogu. Viši je od mene za pola glave. Ima svjet10smeđu kosu,
kestenjaste oči, lijep osmijeh, malo razmaknute zube, dostojanstven
hod.
- Razmaknute zube, dostojanstven hod? Što ako ti priđe drugi?
174
Obredi ljubavi
- Prilazili su mi. Mama se svaki put ljuti. Kaže da ću zbog svojih
snova ostati neudata.
-Ostati neudata? Naravno! Kad tako sanjaš, nećeš naći mladoženju.
Djevojko, znaš li što ću ti reći. Uzmi veče ras moj rubac s cvjetnim
uzorkom. Prebaci ga preko ramena i sveži tako da izgleda moderno.
Prošeći se potom na obali.
- Bako. hvala na brizi. Ne smijem imati šal preko bluze. Na bluzi
je ukras koji sam sama izvezla. Vidjela sam ga u snu. Kao da sam već
imala bluzu s takvim ukrasom i šetala sa svojim zaručni kom u vrtu.
- Bluzu s ukrasom? šetala? Pa. djevojko.... Bog ti je sudac. U kući
na stolu je mlijeko. Ispekla sam pogače. Uzmi ih. Ja idem do susjeda.
Starica je pošla zapomažući. Mumljala je: ·Pustila sam je, a stara
sam. r.1a glupa sam. Pustila sam je pa neka se sada brinem zbog nje.
Idem pa ću nagovoriti susjedova sina da se udvara djevojci. Neka joj se
udvara. Jedino što je on crnokos, a ona bi jednoga svjetlosmede kose
razmaknutih zubi . Nema takvoga u susjeda. Stara sam, a ipak sam je
pustila."
Ljuba se ujutro prošetala nevelikim parkom. Za objed je kupila
pirog l s krumpirom. Prošla je pokraj restorana, iz kojega je izišla
skupina muškaraca. Oni su se smijali i veselo razgovarali na stranome
jeziku. Ugledavši Ljubu, obratili su joj se na svome jezi ku, no Ljuba nije
razumjela strane riječi pa je prošla mimo njih. Muškarci su na to počeli
razgovarati s drugim djevojkama.
Ne okrenuvši se, Ljuba je najednom osjetila kako se netko
izdvojio iz skupine veselih stranaca pa pošao za njom. Ljuba je točno
mogla osjetiti da je to upravo on pošao za njom. Nije usporila, no
mogla mu je čak i korake izbrojiti. Zbog nekog joj je razloga počelo
udarati srce. Osjetila mu je dah. da bi na to stranac iza nje progovorio
na nerazumljivome jeziku:
- Mit dir. die wunderschone Cottin. dUrfte ich den ewigen Haum
der Liebe schaffen. (S tobom bih, prelijepa Božice, mogao stvoriti pros-
transtvo Ljubavi vječno. - prev. s njemačkoga).
Ljuba nije mogla prevesti nj emačke rij eč i, ali je n eznaj ući zašto,
l pirogms. - tijesto. punjeno mesom. zelenjem. ribom. (Napomena prevoditeljice)
175
y/Uultlllr j'leyrl! Obredi ljubavi

ipak tiho progovorila: prekriven bijelom tkaninom. Tamo je bilo pisamce, što ga je napisala
- Bit ću ti uvijek na pomoći u velikome stvaranju - pa se okrenula staračka ruka. Ljubomila ga je p ročita la:
prema neznancu. - Otišla sam poslom. Neće me biti dva dana. Čuvajte kuću. Da
Ispred nje je stajao mladić 7.3 pola glave viši od nje: svjetlosmeđe biste čuvali kuću, budite u velikoj sobi. U hladnjaku je hrana.
kose, kestenjastih očiju, lijepa osmijeha, malo razmaknutih zubi. Otišli su Ljubomila i Radomir. Kamo su otišli? Vrije me će poka-
Mladić joj je pružio ruku. Ljuba se sva izvan sebe prislonila na zati gdje će im .se rod ponovno uspostaviti.
neznančeve grudi. On je zagrlio djevojku što je drhtala kao da ju je
oduvijek znao.
Uzdrhtali su od zanosa nevidljivi planeti u visini: 0, što im se sve
samo trebalo dogoditi da bi im se sudbine vječno povezale? Ali uspjelo
je! Susreli su se izagrlili.
Susreli su .se i zagrlili Radomir i prelijepa Ljubomila. Neka se i ne
prisjećali prošlosti, njihove će duše stvoriti prelijepu budućnost.
Na plaži su ljudi u nedoumici gledali zašto mladić i djevojka u
pijesku nešto crtaju, prave crtež. Govorili su različitim jezicima, no
kao da su jedan drugoga razumjeli. Raspravljali su o crtežu pa se onda
malo sporili da bi se najednom oko nečega oduševljeno složili.
Obuzeti crtežom, Ljubomila i Radomir nisu znali da na pijesku
crtaju projekt predivnoga imanja što su ga stvorili prije pet tisuća
godina prije vjenčanja.
- Tu bi trebalo biti jezerce. Trebalo bi biti okruglo - progovorio je
Radomir na svome jeziku pa kružno iskopao u pijesku jamu.
- Nije nikako dobro - tiho je odgovorila Ljubomila. 1'reba biti
ovalnim - pa je ispravila krug.
- Da, u pravu si, nekako je ljepši ovalni oblik - suglasio se s
Ljubomilom Radomir kao da se nečega prisjetio.
Navečer su Ljubomila i Radomir posjetili kucu u kojoj je odsjela
Ljubomila. Ljubomila je pitala baku može Ji njezin pratitelj ostali s
njom prije nego li pode spavati. Domaćica je pristala.
Ljubomila je u visećoj mreži s osmijehom tonula II san. On je
sjedio na klupi lagano njišući mrežu j pažljivo tjerajući grančicom
mušice. Tiho je. tiho pjevao.
Lagano razgrnuvši zavjesu, starica ih je promatrala s kućnoga
prozora sve do prije zore.
Ujutro je na stoli ću ispred kuće stajao vrč s mlijekom i pogačama,
176 171
~WUlmlr 1"legre
ANASTAZIJINO VJENČANJE
Na rastanku s Anaslazijinom djedom, rekao sam mu:
- Oprostite mi za nerazumijevanje kada smo tamo, u tajgi, govo-
rili o ciljevima i zadaćama stranke. Shvatio sam: što su u državi jače
obitelji, u njoj će bili više obilelji ispunjenih ljubavlju, a u državi će biti
više reda.
Treba povratiti razumne običaje, obrede naših predaka. Nekako
bi ih trebalo prilagoditi današnjemu vremenu. Zapravo, počinjem
shvaćati da to štoviše nisu obredi u uobičajenome smislu te riječi. To je
veliki nauk o životu. A mudraci su najveći mudraci i znanstvenici.
Znate li zbog čega još žali m? Žalim zbog toga, što još prije prvoga
susreLa s Anastazijom, nisam ništa znao o obredima. Nisam znao da se
uz njihovu pomoc može iskoristiti planete za dobrobit obitelji. Nisam
znao, i Anastazija je morala nevjenčana roditi sina, a potom i kćer.
Djed me nekako pronicljivo pogledao pa se nasmiješio u svoje
prosijede brkove i rekao:
- Sada kad znaš, zamislio si se je li Anastazija od tebe rodila si na
i kćer.
- Ma nisam se o tome lako jako zamislio. Ipak, neće biti naodmet
da Anastazija i ja izvršimo potreban obred.
- Vladimire, dobro je što si požalio. To znači da počinješ shvaćati
bit stvarnosti i vidiš gdje se danas nalazi ljudsko društvo. No nema
smisla bit i žalostan zbog Anastazije. Ona je bila vje nčana prije nego
što je s lobom provela prvu noć.
Ostao sam bez riječi. Napokon sam jedva progovorio:
- S kime je bila vjenčana ? Th ja se nisam oženio! Dobro se sjeća m.
- Ti se nisi oženio. Dosta nam je bilo vjenčat i Anastaziju. Zbog
njezina istupa, otac nije mogao tri dana doći k sebi. Takvoga istupa,
178
Obredi ljubal'i
kojega ni za mnogo milijuna godina nije mogao smisliti niti jedan
mudrac. Pa, uglavnom, Anastazija je vjenčana.
- S kime?
- Možda s tobom.
- Ali ja se nisam ženio! Možda? Zar niste sigurni?
- Vladimire, to što je ona učinila, ne može još nitko procijeniti.
Možda je izvršila najveličanslveniji obred i dala mogućnost svim
ženama da svoju nezakon ito rođenu djecu učine zakonitom. Možda je
još nešto stvorila na nebu. To što je st\'orila mogao bi možda procijeniti
samo jedan mudracI. I spričat ću bolje redom.
Kada si prvi put došao s Anastazijom na njezinu čistinu i
pošao spavati u njezino zemljana skrovište, morali smo i mi doći na
unučičinu čist inu .
- Zašto?
- Pozvala nas je. Osjetili smo to. Došao sam zajedno s ocem na
Jezero.
Anastazijaje stajala na obalijezera. Urukama je držala vijenac od
cvijeća. Izgledala je svečano, dotjerana poput nevjeste. Prišli smo joj, a
otac ju je strogo upitao:
- Anastazija, zbog kakvih si se događaja usudila prekinuti naše
večerašnje misl i?
- Djedovi. nemam koga pozvali osim vas. Jedino me vi možete
shvatiti.
- Govori! - otac joj je dopustio odgovoriti.
- Odluči la sam se vjenčati. Pozvala sam vas za svjedoke na
vjenčanju.
- Vjenčati se? - upitao sam Anastaziju. - Vjenčati se? pa gdje ti je
mladoženja?
Nisam smio govoriti kad je otac razgovarao. Strogo me je
pogledao. Anastazija se nije obratila meni nego njemu, starijemu:
- Kada se izvršava obred vjenčanja, mlade se najprije pita kakav ce
život voditi, kakvo je prostranstvo stvoreno.
I Vidi str. 15. (Napomena prevoditeljice)
179
Vladimir Megre
Ocu je to bilo poznato pa se usuglasio. ne narušivši pravilo.
Izgleda da nas je unučica tu negdje i isključila, kao što biste rekli na
vašemu jeziku, ili začarala, kao u prelijepome snu.
Anastazija je poče la govoriti O svojim budućim susjedima. Ona
može stvarati holograme uz pomoć svoje misli. To ti je poznato,
Vladimire.
o Da, jest.
o No taj je put, nad mirnom površinom jezera, ona ne uobi čajeno
brw mijenjala slike o budu ćnosti Zemlje. Bile su to neobično jarke,
privlačne slike.
Slike su se izmjenjivale prikazujući čas ljude kako dostojanstveno
i samouvjereno hodaju cvjetnim alejama. čas djecu, sličnu anđelima,
kako trče livadom prema rijeci. Iznenada nam se učinilo kao da smo s
visine gledali odraz planeta u pretijepome jezeru.
Vidjeli smo puno slika i prelijepih prizora, neobično lijepih kra-
jolika.
Najednom se, kao iz magle, nad jezerom pojavio čovjek. Sve je
drugo iznenada nestalo. Ćovjek je stajao sam u sredini jezera i gledao
nas. Uskoro mu se zdesne strane približio drugi muškarac, pa zatim
djevojka neobične ljepote, a za njom druga, pa treća. Prišli su im zatim
dva dječaka blizanca. Držali su se za ruke. Bilo je puno ljudi, vitkih i
visokih. Gledali su nas lijepo nasmiješeni, od čega nam je tijelom stru-
jala ugodna toplina. Onda smo začul i glas unučice:
o Djedovi, pogledajte, to su praunuci na vas pomislili nježno se
osmjehnuvši. Pogledaj, djedice Mojsije! Na kraju je dječa k, sl ičan tebi.
... Eto, pronašao sam kako se suprotstaviti i poništiti obred.
Pogled mu zrači tvojom dušom.
Nestale su sve hologramske slike. Još uvijek smo bili pod
neobičnim utiskom. Anastazija je iznenada progovorila:
- Što mislite, tko me može vjenčati?
Ne naslućujući podvalu, otac je odgovorio kao što je bilo naloženo
prema obredu vje nčanja:
. Djevojko, tko te može vjenčati?
Ona mu na to odgovori:
. Vjenčat ću se sama pred licem vašim, pred licem neha i svoje
sudbine. - Na to si je stavila na glavu vijenac.
180
Obredi ljubal/i
- A gdje ti je ovjenčani izabranik? - upitao je otac.
- On se sprema zaspati. Spava i kad je budan. On ne zna ništa o
obredima. Treba ga upitati poslije, nakon nekoliko godina.
- Anastazija, narušila si pravila - strogo je upitao otac. - Narušila
si drevnu znanost mudraca. Uobredu trebaju sudjelovati dvoje i jedino
se tako mogu vjenčati. Obred se nije održao.
o Djede, vjeruj mi, održao se. Sada sam vjenčana pred licem neba.
Uobredu trebaju sudjelovati dvoje. Tako uvijek pilaju najprije jednoga,
a zatim drugoga, žele li se vjenčati.
Pitali ste me i odgovorila sam. Izabranik ncka razmišlja sve-
jedno koliko godina. Nitko nije odredio koliko vremena treba potrajati
između pitanja: jedna minuta ili deset godina. Ćak iako dobijem i nega-
tivan odgovor, ostat ću vje nčana pred samom sobom. Neću narušiti
drevan zavjet.
Otac je htio još nešto reći. Tek što je progovorio, zagrmi lo je,
nadjačavš i njegove riječi. Okrenuo se pa izgubljen krenuo. Uvijek je
takav bio kad bi se uznemirio. Nisam ga mogao sustići. Ćuo sam ga
kako brzo govori, kao da priča sam za sebe:
- Uporna je ona, domišljata, pametna. Ne možeš joj se odmah
suprotstaviti. Kao da joj nebesa uvijek povlađuju. Ona mijenja uza-
jamno djelovanje planeta. Znači li to da se žene tako sada mogu same
vjenčati i zakonito rađati djecu? Treba shvatiti što je Anastazija izvršila,
no ponajprije sve treba vratiti u prethodne zakone postojanja. Oni nisu
samo tako oduvijek postojali. Ne bih li ih povratio, trebao bih se uvjer-
ljivo suprotstaviti, ali ja nisam uspio. Ona je domišljata, pametna. ali ja
Otac se iznenada naglo okrenuo pa pošao prema jezeru. Približili
smo se jezeru. Ne izlazeći iz grmlja, gledali smo kako se nad jezerom
nadvila neobična, jedva zamjetna svjetlost. f\1ogao se vidjeti odraz
zvijezda u jezeru. Spuštale su se kao da padaju s neba. Naša je unuka
sjedila sama na oborenome borovu drvetu. Na glavi je imala vijenac
od cvijeća. Gledala je prema zemljanome skrovištu, gdje si ti spavao i
tiho je pjevala.
Otac nije izišao iz grm lja. Slušao je njezinu pjesmu. Na to je
rekao:
- Ona je vjenčana. ~ Udario je štapom o zemlju. - Nitko nema
181
Vladimir Negre _ _ __ _ _ _ _ _ _ _ _ Obredi ljubal'i

pravo poništili njezino vjenča nje. Nema niti jednoga obreda takve SADRŽAJ
snage. Na to je tiho dodao: - Svejedno je je li unuku vjenčalo nebo ili ljUBAV - KOZM iČ KA BIT 5
ona samu sebe. JE LI NAS ŽiVOT U SKLADU S BOŽANSKIM PROCRM10M 13
- Što je Anastazija pjevala? Koju pjesmu? ZASTO ljUBAV DOLAZI I PROLAZI 16
- Evo, ovu: Treba li potražiti svoju polovicu 17
Lažna sl ika 19
Vjenčana sam sama -
OBREDI VJENČANJA 23
I sad sam ti žena.
PHILlKO~1 ZAČECA NE SUDJELUJE SMIO TIJELO 28
Muškarac si moj jedini.
U DUBINU POVIJESTI
Naša ce se maštanja ostvariti.
Arkaim - Akademija mudraca 34
Na Zemlji plavetnoj.
Što je hlio reCi Sungi r 41
Naš će sin biti sretan.
Hodovsko uredenje 51
Kćer će nam biti lijepa i pametna,
Neobičan vojni pothvat 53
Donijet će oni ljudima mnogo dobra.
Vje nča ni smo pred licem neba.
Ljubav i bojna sposobnost države 64
Bit ću zauvijek tvoja žena. IZllIlISANA RUSIJA 66
Na dalekoj i velikoj zvijezdi. POCHESKA STARJEŠiNA
Živjet će naši unuci. Od sluge do kneza 71
Ne ponovi mo pogrešku 73
Nastavak slijedi ... VELIKI DAH STVOHITElJA
Dj ečja ljubav 76
Ljubav kao punopravan član obitelji 81
Prava će ljubav biti sigurno uzvraćena 85
Uvedruskoj je školi i ljubav predavala 88
PREDBRAČN I PLESOVI
" Potočić" 95
~ Poskoč i ca- pričat i ca~ 96
OBHED VJENČANJA 99
ZAČEĆE 108
TELECONIJA SE MOŽE POBIJEDITI 113
PSIHOLOŠKI ASPEKT POSTANKA I POJAVE ČOVJ EKA 116
Kada dijete na svijet donese muškarac ... 119
OBIlED ZA ŽENE KOJE RAĐAJU BEZ MUŽA 126
182 183
Vladimir Megre Obredi ljubavi

GDJE RAĐAT I DJECU 130

VEDRUSKIPOROĐAJ 132
JOŠ JEDNA RADOM IROVA BITKA 137
VRATIT ĆE SE ONI SA ZVIJ EZDA PONOVNO NA ZEMLJU 142
I U KAOSU 1 ~IA S~II SLA 151
BRAĆNI SUSRETI 154
OBRED VJENĆANJA ZA ŽENE S DJECOM 159
ŽENE IZ VISOKOGA DRUŠTVA 165
SUSR ET NAKON MNOGO TISUĆLJEĆA 172
ANASTAZIJINO VJENĆANJE 178

Cedrovi proizvodi se mogu nabaviti na adresi:

"Ceneratrix"d.o.o., Šime Starčevića 9, 10000 Zagreb
TeL/Fax.: OI 61 44200
www.generatrix.hr
generatrix@generatrix.hr

"Vladimir Jan"uvoz-izvoz, predstavnik

tvrtke "Megre~ d.o.o. za Europu:
www.zedernprodukte.de

184 185