Austrijski Gradanski Zakonik (Ogz)

AUSTRIJSKI GRAANSKI ZAKONIK
Austrijski graanski zakonik je proglaen 1. juna 1811 u Beu pod naslovom Allgemeines Burgerliches Gesetzbuch fr die deutschen Erblnder (Opi graanski zakonik za njemake nasljednje teritorije), poznat po skraenici ABGB. Austrijski opi graanski zakonik (Justizgesetzsammlung, br. 1-6/1811), objava od 1.6.1811, na snazi od 1.1.1812. Izvorni naziv zakona: "Allgemeines brgerliches Gesetzbuch fr die gesammten Deutschen Erblnder der Oesterreichischen Monarchie" Austrijski graanski zakonik (AGZ) predstavlja kodifikaciju privatnog prava koja slijedi sistem Institucija. Brojao je 1502 lana.

prvi dio zakonika govori o licima; o pravnoj sposobnosti, enidbenog prava, odnosa meu roditeljima i djecom i tutorstvom. drugi dio govori o stvarima; vrste stvari, realna i personalna prava na stvari. u realna spadaju: posjed, vlasnitvo, zalog, slunost. u personalna prava spadaju ugovori i pravno naknade tete.
Prva novela - 1914. godine; druga novela - 1915. godine; trea novela - 1916. Godine Ovaj zakonik je bio primjenjivan u zemljama Austro-Ugarske monarhije; odnosila se na Lihtentajn, Maarsku, Hrvatsku, Slavoniju, Vojvodinu i Banat te na dananje dijelove Rumunije. U Bosni i Hercegovini je Zakonik u vrijeme austro-ugarske uprave imao znaaj pomonog pravnog izvora. Dva su izvora AGZ-a; to su rimsko i prirodno pravo. Zakonik sadrajno predstavlja njihovu kombinaciju. Rimsko pravo je bilo historijsko naslijee njemakih zemalja dok je uenje prirodnog prava bilo rezultat intelektualnog razvoja vrope iz doba prosvjetiteljstva. Zakonik ne slijedi uenje prirodnog prava po kome je saglasnost volja dovoljna da prenese vlasnitvo, nego zahtijeva neke vanjske forme prenosa.
http://www.advokatprnjavorac.com
UVOD O ZAKONIMA GRAANSKIM UOPE Pojam prava graanskoga lan. 1.

Skup zakona, koji ustanovljuju posebnika prava i dunosti stanovnika drave meu sobom, ini pravo graansko u istoj dravi.
lan. 2.
im je zakon oglaen kao to treba, nitko se ne moe tim izgovarati, da mu nije poznat.
Poetak moi zakona lan. 3.

Mo zakona i pravne posljedice, koje ishode od njega, poinju odmah kako je oglaen; ve ako je u istom oglaenom zakonu poetak moi njegove postavljen na kasnije vrijeme.
Opseg zakona lan. 4.

Zakoni graanski obvezuju sve dravljane onih zemalja, za koje su oglaeni. Dravljani ostaju podlonin tim zakonima i u djelanjima i poslovima, koje ine izvan drave, ukoliko je ograniena po istim zakonima osobna njihova sposobnost poduzimati ih, i ukoliko reena djelanja i poslovi imadu izvest pravne posljedice i u ovim zemljama. Koliko su tuinci vezani za te zakone, odreuje se u slijedeem poglavlju.
lan. 5.
Mo zakona ne protee se nazad; zato ne padaju oni na prijanja djelovanja i na prava otprije steena.
Tumaenje lan. 6.
Kad se zakon na to uporavljiva (poziva), nije doputeno inae tumaiti ga nego li donosi vlastito znaenje rijei u njihovu savezu i jasna namisao zakonodavca.
lan. 7.
Ako se pravni sluaj ne da presuditi ni po rijeima ni po smislu naravskomu zakona, imat e se obzir
na spodobne sluajeve, koji su u zakonima odreeno presueni. Ako pravni sluaj ostane sa svim tim dvojben, valja ga s obzirom na okolnosti briljivo sabrane i zrelo rasuene presudili po naelima prava naravskoga.
lan. 8.
Samo zakonotvorcu pristoji vlast tumaiti zakon na nain, koji svakoga jednako obvezuje. Takvo tumaenje ima se uporaviti na sve pravne sluajeve, koji se jo imadu presuditi, samo ako zakonotvorac ne prida, da se tumaenje njegovo nema uporaviti na presudu takvih pravnih sluajeva, koji imaju za predmet djelanja zapoeta i prava iskana prije istoga tumaenja.
Trajanje zakona lan. 9.

Zakoni imaju dotle svoju mo, dokle ih zakonotvorac ne preinai ili izrijekom ne ukine.
Druge vrste propisa, kao a) obiaji lan. 10.

Na obiaje moe se imati obzir samo u onim sluajevima, gdje se zakon na njih poziva.
b) pokrajinske ustanove lan. 11.

Samo one ustanove pojedinih pokrajina i zemaljskih kotara imaju mo zakona, koje zakonotvorac poslije oglasa ovog zakonika izrijekom potvrdi.
c) sudake izreke lan. 12.

Naredbe izdane u pojedinim sluajevima i presude izreene po sudovima u osobitim parnicama nemaju nikad moi zakona, i ne mogu se protegnuti na druge sluajeve ili na druge osobe.
d) povlastice lan. 13.

Povlastice i osoboenja dana pojedinim osobama ili cijelim zborovima prosuuju se kao svako drugo pravo, ukoliko uredbe politike ne sadravaju osobitog odreenja u tom.
Glavno razdjeljenje prava graanskoga lan. 14.

Propisi zakonika graanskoga obuhvaaju pravo osoba, pravo na stvari i ustanovljenja, koja su ovim pravima opa.
DIO PRVI O PRAVU OSOBA Poglavlje prvo O pravima, koja se tiu osobnih vlastitosti (svojstava) i odnoenja
Prava osoba lan. 15.

Neka prava osoba licu se osobnih vlastitosti i odnoenja, a neka imaju temelj u odnoenju porodice.
I. Iz znaaja osobnosti - prava priroena lan. 16.

Svaki ovjek ima priroenih prava, koja se poznaju samim razumom, i zato se on kao osoba ima smatrati. Ropstvo ili nevoljnitvo i izvravanje kakve vlasti, koja se na to odnosi, nije doputeno u ovim dravama.
Pravna predmjeva o njima lan. 17.

to se slae sa priroenim naravnim pravima, dri se, da postoji dotle, dok se ne dokae zakonito ogranienje tih prava.
Prava steciva lan. 18.

Svatko je pod uvjetima, koje zakoni propisuju, sposoban stei prava.
Traenje prava lan. 19.

Tko misli, da je uvrijeen u svom pravu, prosto mu je tuiti se oblasti po zakonima ustanovljenoj. Tko mimoiavi oblast sam sebi sudi ili tko prijee granice pravedne obrane, taj je za to odgovoran.
lan. 20.
I takve pravne poslove, koji se tiu dravnog vladara, a spadaju na njegovu vlasnost posebniku, ili
na naine steenja utemeljene u pravu graanskom, sudit e sudovi po zakonima.
II. Prava osoba po godinama ili nedostatku razuma lan. 21.

Oni, koji nemajui potpunih godina, ili ne budui u svoj pameti, ili radi drugih uzroka nisu sposobni skrbiti se sami kao to treba o svojim poslovima, stoje pod osobitom zatitom zakona. To su: djeca, koja sedmu; nedorasli, koji etrnaestu; maloljetnici, koji dvadesetetvrtu godinu ivota svojega nisu navrili; dalje bijesni, koji su sasvim lieni razuma, ili bar ne mogu poznati posljedice svojih djelanja; i oni takoer, kojima je sudac kao proglaenima razmetnicima zabranio, da upravljaju nadalje svojom imovinom (imetkom); najposlije nepritomni i opine.
lan. 22.
I sama neroena djeca imaju od asa, kad su se zaela, pravo na zatitu zakona. Ukoliko se radi o njihovim vlastitim pravima, a ne o pravima treega, smatraju se ona kao roena; dijete pak roeno mrtvo dri se, glede prava, koja su mu priuzdrana za sluaj smrti kao da nikad nije bilo zaeto.
lan. 23.
Kada je dvojba, da li se dijete rodilo ivo ili mrtvo, uzima se prvo. Tko protivno tvrdi, mora to dokazati.
III. Po nepritomnosti lan. 24.

Van snage zbog bespredmetnosti.
lan. 25.
Kada je dvojba, koja je od dvije ili vie pokojnih osoba prije preminula, mora onaj, koji tvrdi da se smrt jednoga prije dogodila nego drugoga, to dokazati; ako on to dokazati ne moe, uzima se da su svi u isto doba umrli, i o prenosu prava s jednoga na drugoga govoriti se ne moe.
IV. Po moralnoj osobi lan. 26.

Prava lanova kojeg doputenog drutva meu sobom ustanovljuju se pogodbom ili svrhom i osobitim propisima, koji postoje za ta drutva. Prema drugim osobama uivaju doputena drutva redovito ista prava, koja uiva pojedina osoba. Drutva nedoputena kao takva nemaju nikakva prava ni prema lanovima ni prema drugima i nisu sposobna stei prava. A drutva nedoputena jesu ona, koja su po zakonima politikim posebno zabranjena, ili koja se oito opiru sigurnosti, javnom redu ili dobrim obiajima.
lan. 27.
Ukoliko su opine za svoja prava podlone osobitom staranju javne uprave, sadrava se u zakonima politikim.
V. Po dravljanstvu
28-32. Izostavljeni kao bespredmetni.
Prava tuinaca lan. 33.

Tuinci imaju uope jednaka graanska prava i obveze kao i tuzemci ako se za uivanje tih prava ne trai izrijekom vlastitost dravljanina. Takoer moraju tuinci, ako e jednako pravo da uivaju s tuzemcima, dokazati u dvojbenim sluajevima, da i drava u koju spadaju, postupa u pravu, o kojem je govor, s dravljanima austrijanskim kao sa svojima vlastitima.
lan. 34.
Sposobnost osobna tuinca poduzimati pravne poslove prosuuje se uope po zakonima mjesta, po kojima tuinac po svojem prebivalitu, ili ako nema pravog prebivalita, po svojem roenju kao podanik stoji; samo ako za pojedine sluajeve u zakonu nije drugo to nareeno.
lan. 35.
Ako inozemac poduzme u ovoj dravi kakav posao, kojim on daje prava drugim osobama, a ove zamjenito ne obvezuje, ovakav posao sudi se ili po ovom zakonu, ili pak po zakonu, pod kojim tuinac stoji kao podanik; u koliko jedan ili drugi zakon valjanost posla najvema potpomae.
lan. 36.
Ako inozemac u ovoj dravi sklopi s kojim dravljaninom posao, koji zamjenito obvezuje obadvije strane, ima se prosuditi bez iznimke po ovom zakoniku: ako li ga uini s inozemcem, prosudit e se po istom zakoniku samo onda, ako se ne dokae, da se pri sklapanju posla gledalo na drugo pravo.
lan. 37.
Ako inozemci u zemlji inostranoj poduzimaju pravne poslove s inozemcima ili s podanicima ove drave, imaju se poslovi ti prosuivati po zakonima onog mjesta, gdje je posao sklopljen, samo ako pri sklapanju nije bilo oito uzeto za temelj drugo pravo i da se ne opire propis sadran u l. 4.
lan. 38.
Propis izostavljen kao bespredmetan.
Pravo osoba po bogotovju

lan. 39.
Razlika bogotovja nema nikakva upliva na prava posebnika, ve ukoliko to zakoni za neke predmete osobito nareuju.
VII. Po porodici, rodbini i tazbini (prijateljstvu) lan. 40.

Pod porodicom razumijevaju se praroditelji sa svim svojim potomcima. Veza meu ovim osobama zove se rodbina (rod); a veza koja postoji meu jednim zakonitim drugom i srodnicima drugog zakonitog druga, imenuje se tazbina (prijateljstvo).
lan. 41.
Koljena rodbine meu dvije osobe odreuju se po broju poroda, po kojima u pravoj lozi jedna izlazi iz druge, a u pobonoj lozi obadvije ishode od najblieg svoga zajednikoga stabla. U kojoj lozi i u kojem koljenu je tko s jednim zakonitim drugom u rodbini, u istoj je lozi i u istom koljenu s drugim zakonitim drugom u tazbini.
lan. 42.
Pod imenom roditelja razumijevaju se redovito bez razlike koljena svi srodnici u lozi uzlaznoj; a pod imenom djece svi srodnici u nizlaznoj lozi.
lan. 43.
Zbog bespredmetnosti propis je izostavljen.
VIII. Zatita imena lan. 43.

Ako se kome osporava pravo da se slui svojim imenom ili da mu se nanosi teta neovlatenom upotrebom njegovog imena (posebnog imena), moe on tubom traiti proputanje, a ako postoji krivnja, naknadu tete.
Poglavlje drugo O enidbenom pravu

44 - 136. Stavljeni van snage radi bespredmetnosti. Pravila o branim odnosima izdvojena su iz podruja graanskog prava.
Poglavlje tree O pravima roditelja i djece
137 - 186. Propisi stavljeni van snage. Izdvojeni iz podruja graanskog prava.
Poglavlje etvrto O tutorstvu i skrbnitvu

187 - 284. Propisi stavljeni van snage. Pravila o starateljstvu izdvojena su iz podruja graanskog prava.
DIO DRUGI O PRAVU NA STVARI O stvarima i njihovom pravnom razdjeljenju
Pojam o stvarima u pravnom smislu lan. 285.

togod je razlino od osobe i ljudima slui za porabu, zove se stvar u smislu pravnom.
Razdjeljenje stvari po razlinosti onoga ije su lan. 286.

Stvari, koje se nalaze u okruju drave, ili su dobro dravno ili dobro posebniko. Posljednje je pojedinih ili moralnih osoba, manjih drutava ili cijelih opina.
Stvari niije, javno dobro i dravna imovina lan. 287.

Stvari niije zovu se one koje svi dravljani mogu prisvojiti. One stvari pak, koje su im dozvoljene samo na porabu kao: ceste, velike i male rijeke, luke i obale morske zovu se openo ili javno dobro. to je odreeno da se zadovolji potrebama drave kao: pravo kovati novce, pravo potarsko i druga prava kraljevska, dobra komorska, rudnici, solane, danci (porezi) i carine, imenuju se dravna imovina.
Dobro opine; imovina opine lan. 288.

Na isti nain dobro opine ine one stvari koje po ustavu zemaljskom slue na porabu svakome lanu kakve opine; a imovinu opine ine one stvari od kojih su dohoci odreeni, da se namiruju trokovi opinski.
lan. 289.
Pravilo iz ovog propisa ostalo je bespredmetno.
Opi propis u obziru tih razliitih vrsta dobara lan. 290.

Pravila iz ovog propisa su bespredmetna.
Razdjeljenje stvari po razlici njihove kakvoe lan. 291.

Stvari po njihovoj razlinoj kakvoi razdjeljuju se: na tjelesne i netjelesne; na pokretne i nepokretne; na potrone i nepotrone; na procjenjive i neprocjenjive.
Stvari tjelesne i netjelesne lan. 292.

Stvari tjelesne jesu one koje u osjetila spadaju; inae zovu se netjelesne; na pr. pravo lov loviti, ribu loviti i sva ina prava.
Pokretne i nepokretne lan. 293.

Stvari koje se mogu premjestiti s jednoga mjesta na drugo, a da im se ne pokvari supstanca jesu pokretne; inae su nepokretne . Stvari koje su po sebi pokretne, dre se u smislu pravnom da su nepokretne, ako su po zakonu ili po odreenju vlasnika pripadnost kakve stvari nepokretne.
Pripadnost uope lan. 294.

Pod pripadnou se razumijeva ono to se sa stvari stavlja u neposredni savez. Amo spada ne samo prirataj stvari, dok se god ne rastavi od nje; nego i stvari pobone, bez kojih se glavna stvar upotrijebiti ne moe, ili koje su po zakonu ili vlasniku odreene na stalnu porabu stvari glavne.
Osobito kod zemljita i ribnjaka lan. 295.

Trava, stabla, plodovi i sve stvari porabne, koje zemlja raa na svojem povrju, ostaju dotle nepokretna imovina, dok nisu rastavljena od zemljita i poda. I same ribe u ribnjaku, i divlja u umi, postaju onda tekar dobro pokretno, kad su ribe ulovljene i divlja uhvaena ili ubijena.
lan. 296.
ito, drva, krma, i svi ostali premda ve sabrani proizvodi, kao i sva ivina, i svi teaki alati (orua) i sve sprave spadajue na zemljite, dre se utoliko da su stvari nepokretne, ukoliko su potrebne da se produi uredno opravljanje gospodarstva.
I kod zgrada lan. 297.

Tako isto spadaju meu stvari nepokretne one stvari koje se grade na zemljitu i podu u toj mjeri, da na njemu svagda ostanu, kao: kue i druge zgrade s prostorom od zraka, koji je nad zemljitem u potezu (liniji) okomitog pravca: dalje, ne samo to je u zemlju sabijeno, uzidano, priudareno i pribijeno sa avlima, kao: kotlovi pivarski i rakidinski, i uzdane spreme, nego i one stvari, koje su odreene za stalnu porabu kakve cjelosti, kao vedrice bunarske, konopi, lanci, sprave, im se gasi vatra, i time spodobne.
Maine lan. 297a.

Kad se sa nepokretnom stvari poveu maine, ne smatraju se one za pripadnost, ako se pristankom vlasnika nepokretnosti zabiljei u javnoj knjizi, da su maine vlasnitvo drugoga. Ako se one namjeste kao zamjena umjesto takvih maina, koje su se imale smatrati kao pripadnost, potreban je i za ovu zabiljebu pristanak knjinih ovlatenika, upisanih od prije. Zabiljeba gubi uinak po isteku 5 godina od upisa; steajnim ili pri nudnodrabenim postupkom teenje roka se zaustavlja.
Prava imaju se smatrati kao stvari pokretne lan. 298.

Prava broje se meu stvari pokretne, ako nisu skopana s posjedom stvari nepokretne, ili ako nisu ustavom pokrajinskim proglaene za stvar nepokretnu.
I potraivanja predbiljeena lan. 299.

Potraivanja ne pretvaraju se u nepokretnu imovinu radi toga, to su osigurana na dobro nepokretno.
Po kojima zakonima prosuuju se stvari nepokretne, a po kojima stvari pokretne lan. 300.
Stvari nepokretne podlone su zakonima onoga kotara, u koojem lee; a sve ostale stvari stoje sa osobom svojega vlasnika pod jednakim zakonima.
Stvari potrone i nepotrone lan. 301.

Stvari potrone zovu se one, koje donose obiajnu korist samo kada se razrue ili potroe; a one, koje su protivne naravi, zovu se nepotrone.
Ukupnost stvari (universitas rerum) lan. 302.

Skup vie posebnih stvari, koje se obiavaju smatrati kao jedna stvar, i znamenovati imenom zajednikim, ini jednu ukupnu stvar, i smatra se kao cijelost.
Procjenjive i neprocjenjive lan. 303.

Stvari procjenjive jesu one, kojih se vrijednost moe ustanoviti u prometu prispodabljajui ih s inim stvarima; amo spadaju i slube, radnje, koje se ine rukama i glavom. Stvari nasuprot, kojih se vrijednost ne moe ustanoviti po nikakvu prispodabljanju s inim stvarima, koje su u prometu, zovu se neprocjenjive.
Mjerilo procjene sudske lan. 304.

Vrijednost odreena kakve stvari, zove se cijena njezina. Ako koju stvar sud ima cijeniti, procjena ima se uiniti po odreenoj nekoj sumi novca.
Cijena uredna i izvanredna lan. 305.

Ako se stvar procjenjuje po koristi, koju ona gledajui na vrijeme i na mjesto, obiajno i openito donosi, cijena je uredna (redovna) i obiajna; ali ako se gleda na osobita odnoenja, i na posebnu u sluajnim svojstvima stvari utemeljenu naklonost one osobe, kojoj se vrijednost ima naknaditi, tad nastaje cijena izvanredna.
Kad se cijena u sudskim procjenama ima uzeti za pravilo lan. 306.

U svim sluajevima, gdje nita drugo nije ugovoreno, niti zakonom nareeno; uzima se, kada se procjenjuje koja stvar, za pravilo cijena obiajna.
Pojmovi o pravima stvarnim i osobnim na stvari lan. 307.

Prava, koja osobi kakvoj pripadaju na koju stvar, ne gledajui na nekoje osobe, zovu se prava stvarna. Prava, koja na kakvu stvar samo suprot nekojim osobama ishode neposredno iz zakona, ili iz kojega obveznog djelanja, zovu se prava osobna na stvari.
lan. 308.
Prava stvarna na stvari jesu: pravo posjeda, vlasnosti, zaloga, slunosti i pravo nasljedstva.
PRVI RAZDIO PRAVA NA STVARI O STVARNIM PRAVIMA Poglavlje prvo O POSJEDU
Dralac. Posjednik lan. 309.

Tko stvar kakvu ima u svojoj vlasti ili dranju, zove se njezin dralac. Ako dralac koje stvari ima volju zadrat je kao svoju, tad je njezin posjednik.
Steenje posjeda lan. 310.

Osobe liene pameti, nisu po sebi sposobne zadobiti posjed. Takve osobe zastupa tutor ili skrbnik. Nedorasli, koji su navrili godine djetinjstva, mogu sami sobom posjesti stvar (u posjed uzeti).
Predmeti posjeda lan. 311.

Mogu se posjesti sve tjelesne i netjelesne stvari, koje su predmet prometa pravnog.
Naini zadobiti posjed lan. 312.

Tjelesne pokretne stvari uzimaju se u posjed fizikim uzeem, odnoenjem ili uvanjem a
nepokretne nastupom, omeaenjem, ograenjem, obiljeenjem ili obraenjem. U posjed stvari netjelesnih ili prava dolazi se, kada se tko slui njima u svoje ime.
Osobito o pravu tvrdeem, nijekajuem ili zabranjujuem lan. 313.

Slui se tko pravom, ako on od drugoga ite to kao dunost, i ovaj mu to ini; dalje, ako se tko slui na svoju korist tuom stvari s doputenjem onoga ija je: najposlije, ako tko po tuoj zabrani propusti to, to bi inae uiniti imao pravo.
Neposredni i posredni nain zadobiti posjed lan. 314.

Posjed prava i stvari tjelesnih zadobiva se ili neposredno, kada se zauzmu prava i stvari koje nisu niije: ili posredno kada se zauzme kakvo pravo ili tua kakva stvar.
Opseg steenja lan. 315.

Neposrednim i posrednim samovlasnim uzeem posjeda, uzima se u posjed samo toliko, koliko se doista uzelo, nastupilo, upotrebilo, obiljeilo ili sauvalo; a posrednim uzeem posjeda, ako dralac u svoje ili tue ime ustupa koje pravo ili stvar, zadobiva se sve ono to je prijanji dralac imao i predao s razgovjetnim znacima, bez da je potrebno, da se svaki dio cijele stvari primi napose.
Posjed zakonit i nezakonit lan. 316.

Posjed stvari jest zakonit, ako se osniva na tvrdom naslovu (Titel): to jest, na pravnom kakvom temelju, po kojem se to stei moe. Inae zove se nezakonit.
Glavni naslov posjeda zakonitog lan. 317.

Kod stvari, koje nisu niije, naslov se osniva u priroenoj slobodi raditi ono, ime se ne vrijeaju tua prava: kod inih stvari naslov se osniva u volji prijanjeg posjednika, ili u izreci suevoj, ili najposlije u zakonu, kojim se daje kome pravo na posjed.
Dralac nema jo nikakva naslova lan. 318.

Tko stvar kakvu ne dri u svoje nego tue ime, taj nema jo nikakva naslova, da stvar uzme u
posjed.
Ne moe ga zadobiti samovlasno lan. 319.

Dralac koje stvari nema prava promijeniti samovlasno temelj, po kojem dri istu stvar i time prisvajati sebi naslov: ali tko je dotada stvar u vlastito ime zakonito posjedovao, moe pravo posjeda ustupiti drugome i u budue drati je u njegovo ime
Uinak samoga naslova lan. 320.

Naslovom valjanim zadobiva se samo pravo na posjed stvari, a ne posjed istih Tko ima samo pravo na posjed ne smije u sluaju, da bi mu tko htio uskratiti posjed, posaditi se na nj samovlasno: nego duan ga je traiti po putu zakonitom od urednog suca oitovanjem naslova svojeg.
to se ite za istinito pravo posjeda lan. 321.

Gdje su uvedene tako zvane zemske table (gospotinjske knjige), mjesne ili zemljine knjige (zemljinice), ili ini takvi javni registri, zadobiva se posjed zakoniti stvarnoga prava na nepokretne stvari, samo urednim upisom u ove javne knjige.
lan. 322.
Ako je kakva pokretna stvar bila predana nekolicini osoba jedno za drugim, pravo posjeda pristoji onoj osobi, koja reenu stvar ima u svojoj vlasti. Ali ako je stvar nepokretna, a uvedene su javne knjige, pravo posjeda pripada iskljuivo onomu, koji je upisan kao posjednik njezin.
Posjednik ne moe biti pozvan da pokae naslov svoj lan. 323.

O posjedniku kakve stvari dri se po zakonu, da ima tvrd naslov, on ne moe dakle bili pozvan da pokae naslov taj.
lan. 324.
Ovomu pozivu ni tada nema mjesta, ako iko utvrdi, da posjed privatnika njegovog ne moe se sjediniti s inim predmjevama zakonitim, na pr. sa slobodom vlasnosti. U takvim sluajevima mora tvrdei protivnik tuiti pred urednim sucem, i dokazati svoje miljeno jae pravo. U dvojbi posjednik ima prvenstvo.
Iznimka:
lan. 325.
Glede stvari, koja je zabranjena u prometu, ili koja se ini da je ukradena, propisuju zakoni kazneni i politiki, ukoliko je obvezan posjednik pokazati naslov posjeda svojeg.
Posjednik poteni i nepoteni lan. 326.

Tko dri iz uzroka vjerojatnih, da je njegova stvar koju posjeduje, jest poteni posjednik. Posjednik nepoteni jesi onaj, koji zna ili iz okolnosti mora misliti, da je tua stvar koju posjeduje. S toga, to se tko prevario u samom djelu, ili to nezna propisa zakonitih, takav moe biti nezakonit (316) a pri svem tom poten posjednik.
Kako suposjednik postaje posjednikom nepotenim ili nezakonitim lan. 327.

Ako koja osoba posjeduje samu stvar, a druga pravo na sve ili na neke koristi iste stvari: moe jedna i ista osoba, ako prekorai granice prava svojeg, u razliitim obzirima biti posjednik poteni i nepoteni, zakoniti i nezakoniti.
Rjeenje o tom, da li je posjed poten lan. 328.

Da li je nain posjeda poten ili nepoten, presuuje sudac u sluaju pravne raspre. U dvojbi uzima se da je posjed poten.
Trajanje posjeda. Pravu posjeda potenoga: a) glede supstancije lan. 329.

Poteni posjednik moe iz jedinog uzroka, to posjeduje potenim nainom, po volji upotrebiti, potroiti i unititi stvar koju posjeduje, a da nikomu za to ne odgovara.
b) koristi lan. 330.

Potenom posjedniku pripadaju svi plodovi, koji iz stvari proizlaze, im su rastavljeni od stvari; njegove su takoer i sve ine jur sabrane koristi, ukoliko su za mirnog posjeda jur dospjele.
c) troka lan. 331.

Ako je poteni posjednik uinio troak, koji je ili potrebit, da se supstanca stvari postojano sauva ili koristan, da se jo trajue koristi umnoe; pristoji mu naknada po sadanjoj vrijednosti, ukoliko vrijednost ta ne prelazi troka doista uinjenog.
lan. 332.
Troak uinjen samo radi zabave i poljepanja, naknauje se samo toliko, koliko je time stvar po opoj vrijednosti doista dobila; ali prijanjem posjedniku slobodno je da sve za se odnese, to se ne kvarei supstancu odnijeti moe.
Pravo na naknadu cijene lan. 333.

Ni sam poteni posjednik ne moe iskati cijene, koju je on za ustupljenu mu stvar dao predniku svojemu. Tko je pak potenim nainom pribavio tuu stvar, koju bi vlasnik inae bio teko opet zadobio, i time vlasniku nabavio korist dokazljivu, moe iskati primjerenu naknadu.
lan. 334.
Da li draocu potenom pripada pravo, radi iskanja svojeg zadrati stvar, ustanovljuje se u poglavlju o pravu zaloga.
Obveza posjednika nepotenoga lan. 335.

Posjednik nepoteni obvezan je povratiti ne samo sve koristi koje je zadobio posjedom tue stvari nego i one koristi, koje bi prikraeni bio zadobio i naknaditi svukoliku tetu postavi s posjeda svojeg. Ako je nepoteni posjednik zadobio posjed po kakvom djelanju zabranjenom u zakoniku kaznenom, naknada se protee do vrijednosti od osobite naklonosti.
lan. 336.
Ako je nepoteni posjednik uinio na stvar kakav troak, ima se na to uporaviti ono, io je nareeno u poglavlju o opunovlatenju glede troka, uinjenoga po poslovoi bez naloga.
Prosuenje o potenju posjeda kakve opine lan. 337.

Posjed opine prosuuje se po potenju ili nepotenju punovlasnka, koji rade u ime lanova. Ali svagda lanovi nepoteni moraju naknaditi tetu kako lanovima potenim, tako i vlasniku.
Ukoliko tubom posjed postaje nepoten
lan. 338.
I s posjednikom potenim, ako je osuen po sudskoj izreci da povrati stvar, ima se postupati glede koristi i tete i glede troka, od asa kada mu je dostavljena tuba, isto kao s posjednikom nepotenim: ali za nenadani sluaj, koji stvar kod vlasnika ne bi postigao bio, odgovara on samo onda, ako je samovoljno vodei parnicu stvar povratiti zakasnio.
Pravno sredstvo posjednika kada je smetan u posjedu svojem lan. 339.

Bio posjed kakav mu drago, nitko nema prava samovlasno smetati ga. Smetani ima pravo iskati od suda, da se zabrani zadijevanje i naknadi dokazljiva teta.
osobito graenjem lan. 340.

Ako se ima graditi nova kakva zgrada, ili graevina na vodi, ili ina koja graevina po kojoj bi posjednik nepokretne stvari ili stvarnoga prava mogao bili oteen u svojim pravima, a gradilac nije se zatitio po propisu sudskog postupka suprot reenom posjedniku, ovaj ima pravo iskati u sudu, da se ta novost zabrani, i sud je obvezan presuditi stvar to skorije.
lan. 341.
Dok se stvar ne presudi, sud redovito ne e dopustiti da se nastavi graenje Ovaj nastavak moe se meutim dopustili samo ako je pogibelj blizu i ako je oevidna, ili ako gradilac daje primjerenu sigurnost, da e postaviti stvar u prijanje stanje i naknaditi tetu, a zabranilac nasuprot ne daje u posljednjem sluaju nikakve spodobne sigurnosti za posljedice svoje zabrane.
lan. 342.
to se u prethodnim lancima nareuje o novom graenju, ima se uporavljati takoer na poruenje stare zgrade, ili ine graevine.
ili kada je pogibao od kakve zarade opstojee lan. 343.

Ako posjednik kojeg prava stvarnoga moe dokazati da stojea tua zgrada ili ina koja tua stvar jest gotova sruiti se, i da mu prijeti oevidna teta, ima pravo iskati po sudu osiguranje, ako oblast politika nije se jur dovoljno postarala za javnu sigurnost.
Pravno sredstvo, da se uzdri stanje posjeda: a) kada je skrajnja pogibao lan. 344.
Meu prava posjeda spada i pravo braniti se u posjedu svojem, i u sluaju da bi sudska pomo stigla posve kasno, odbiti silu s primjerenom silom (19). Uostalom vlast politika ima se starati, da se uzdri javni mir, a kazneni sud, da se kazne javna nasilja.
b) suprot posjedniku neistinitom lan. 345.

Ako tko ulazi silom u posjed, ili se uvlai potajno s lukavstvom ili molbom, i nastoji pretvoriti u stalno pravo ono, to mu je doputeno od jedne uslunosti, bez obveze istu uslugu dalje mu initi, posjed po sebi nezakonit i nepoten postaje suvie neistinit, inae smatra se kao istinit.
lan. 346.
Suprot svakom posjedniku neistinitom moe se podignuti tuba, kako za povrat u prijanje stanje, tako i za naknadu tete. Oboje e sud, poslije pravne rasprave, narediti, i ne gledajui na jae pravo, koje bi tuenik na stvar mogao imati.
c) kad se dvoji da li je posjed istinit lan. 347.

Ako se odmah ne moe poznati, tko se nalazi u posjedu istinitom i ukoliko jedna ili druga strana ima pravo na potporu sudsku, ima se stvar, o kojoj se vodi rasprava povjeriti sudu ili treemu komu, da je dotle priuva, dok se rasprava o posjedu ne raspravi i ne presudi. Tko je parnicu izgubio, moe i poslije te presude ponovili tubu po jaem pravu, to misli da mu pripada na stvar.
Obranjiva sredstva draoca suprot vie stiuih se trailaca posjeda lan. 348.
Ako vie trailaca kojeg posjeda itu zajedno da im stvar preda onaj koji je samo dri, pa je meu njima jedan, u kojeg ime stvar bijae uvana, ima se stvar predati navlastito ovome, i predaja javiti ostalima. Ako okolnost ova ne bi za nikoga od njih imala mjesta, stvar e se povjeriti sudu ili treemu kome, da je uva. Sudac duan je razviditi pravne razloge trailaca posjeda, i o tome izrei presudu.
Prestanak posjeda: a) stvari tjelesnih lan. 349.

Posjed stvari tjelesne gubi se uope, kad je nje nestalo, a nema nade da e se opet nai; kad je svojevoljno ostavljena; ili kad pree u tui posjed.
b) prava, upisanih u javnim knjigama

lan. 350.
Posjed onih prava i stvari nepokretnih, koje su predmet javnih knjiga, prestaje, kad su izbrisane iz knjiga zemskih, mjesnih ili zemljinih; ili kad su upisane na ime drugoga.
c) inih prava lan. 351.

to se tie inih prava, prestaje njihov posjed, ako protivna strana oituje, da ne e vie initi, to je inae inila; ako ona dalje ne trpi da se izvruje pravo tue; ili ako ne pazi vie na zabranu da to propusti, a posjednik u svim ovim sluajevima ne protivi se tome, i ne podigne tube da bi odrao posjed. to se tko ne slui pravom kakvim, ne gubi zato posjed, osim sluajeva zastarjelosti, koji su ustanovljeni u zakonu.
lan. 352.
Dok je god nade, da e se zadobiti stvar izgubljena, moe se tko po samoj volji odrati u posjedu njezinom. Ba da je posjednik nepritoman, ili da kasnije postane nesposoban stei posjed, tim se ne rui posjed, to ga je jur zadobio.
Poglavlje drugo O PRAVU VLASNOSTI

Pojam vlasnosti. Vlasnost u smislu predmetnom (objektivnom)
lan. 353.
Sve to je osobe kakve, sve tjelesne i netjelesne njezine stvari, zovu se vlasnost njezina.
U podmetnom (subjektivnom) smislu lan. 354.

Vlasnost smatrana kao pravo, jest vlast, raditi po volji supstancom i koristima stvari kakve, i svakog inoga iskljuiti od toga.
Predmetna i podmetna mogunost steenja vlasnosti lan. 355.

Sve stvari jesu uope predmeti prava vlasnosti, i svak, kojega zakoni naroito ne iskljuuju, moe stei pravo to sam sobom ili po drugom u svoje ime.
lan. 356.
Tko dakle tvrdi, da osobi, koja hoe to da stee, smeta kakva zakonita zapreka glede osobne njezine sposobnosti, ili glede stvari koja se ima stei mora to dokazati.
Razdjeljenje vlasnosti na potpunu i nepotpunu

357 - 360. Propisima ureena feudalna doktrina o vlasnitvu. Zbog bespredmetnosti ti su propisi izostavljeni.
Suvlasnost lan. 361.

Ako stvar kakva, koja je jo razdijeljena prinadlei u isto vrijeme nekolicini osoba, tad postaje vlasnost zajednika. Glede svekolike stvari suvlasnici smatraju se kao jedna jedina osoba; ali ako su svakome od njih odreeni nekoji stanoviti, premda nerazlueni dijelovi, tad svaki suvlasnik ima potpunu vlasnost dijela svojeg.
Prava vlasnikova lan. 362.

Prema pravu razreivati slobodno svojom vlasnou, moe potpuni vlasnik redovito svojom stvari sluili se ili ne sluiti se; moe je zatrti, prenijeti svukoliku ili stranom na druge, ili odrei je se bezuvjetno, to jest ostaviti je.
lan. 363.
Kako su u propisu sadrana pravila koja su relikt feudalnog poretka (razgranienje izmeu vrhovnog i koristovnog vlasnitva) isti je kao bespredmetan izostavljen.
lan. 364.
Uope izvravanju prava vlasnosti ima samo utoliko mjesta, ukoliko se time ne vrijeaju prava treega, niti se prestupaju granice propisane u zakonima, da se uzdri i unaprijedi ope dobro.
III novela: lan. 364.

Uope izvravanju prava vlasnosti ima samo utoliko mjesta, ukoliko se time ne vrijeaju prava treega, niti se prestupaju granice propisane u zakonima, da se uzdri i unaprijedi ope dobro. Vlasnik zemljita moe susjedu utoliko zabraniti utjecaje, koji dolaze od njegovog zemljita vodom u oticanju, dimom, plinovima, toplinom, mirisom, bukom, trenjom i slinim, ukoliko oni prema mjesnim prilikama prelaze obinu mjeru i bitno skuuju koritenje zemljita, uobiajeno u mjestu. Neposredno dovoenje bez posebnog pravnog naslova nije doputeno ni pod kojim uvjetom.
lan. 364a.
No ako je skuavanje na susjednom zemljitu uzrokovano rudnikim postrojenjem ili postrojenjem odobrenim od vlasti, ali na nain koji prelazi tu mjeru, ovlaten je posjednik zemllljita samo da putem suda zahtijeva naknadu nanijete tete, ma bila teta uzrokovana i okolnostima koje nisu bile uzete u obzir kod rasprave pred vlau.
lan. 364b.
Zemljite se ne smije na taj nain izdubiti, da susjedovo tlo ili zgrada izgube potrebno uporite, osim ako se posjednik zemljita pobrine za kakvo drugo dovoljno uvrenje.
lan. 364c.
Zabrana otuenja ili optereenja ugovorom ili posljednjom voljom u pogledu stvari ili stvarnog prava, obvezuje samo prvog vlasnika, ali ne i njegove nasljednike, ili druge pravne sljednike. Protiv treih djeluje ona samo onda, ako je osnovana meu branim drugovima, roditeljima i djecom, usvojenicima ili branjenicima ili njihovim branim drugovima i ako je unijeta u javnu knjigu.
lan. 365.
Kad ite ope dobro, mora lan drave ustupiti uz primjerenu naknadu i samu potpunu vlasnost stvari kakve.
Tuba iz prava vlasnosti
a) prava tuba o vlasnosti, komu i suprot komu pristoji lan. 366.

S pravom, koje ima vlasnik, da iskljui svakoga inoga od posjeda stvari svoje, skopano je takoer pravo, da je ite sudski od svakoga draoca tubom o vlasnosti. Ali ovo pravo nema onaj, koji je otuio stvar u svoje ime, kad jo ne bijae njegova, a zatim je zadobio vlasnost njezinu.
lan. 367.
Tubi o vlasnosti nema mjesta suprot potenom posjedniku stvari pokretne, ako on dokae, da je tu stvar pribavio ili na javnoj drabi ili od kojeg obrtnika, ovlatenog voditi takav promet, ili za plau od onoga, kome je povjeri isti tuitelj da se njom slui, da je uva ili na koju mu drago inu svrhu. U ovim sluajevima poteni posjednik zadobiva vlasnost; a prijanji vlasnik ima pravo na naknadu tete samo protiv onih koji su mu za to odgovorni.
lan. 368.
Ali ako se dokae, da je posjednik mogao temeljito posumnjati o nainu potenom svojega posjeda, po samoj naravi prisvojene stvari, ili po njezinoj oitoj niskoj cijeni, ili po poznatim osobnim vlastitostima svojega prednika, po obrtu njegovom, ili po drugim okolnostima, duan je kao nepoteni posjednik ustupiti stvar vlasniku.
to ima tuitelj dokazati lan. 369.

Tko preduzme tubu o vlasnosti, mora dokazati, da tuenik ima u svojoj vlasti stvar iskanu putem pravice, i da je stvar njegova (tuiteljeva) vlasnost.
lan. 370.
Tko stvar pokretnu sudski natrag ite, mora je opisati s biljezima po kojima se razlikuje od svih spodobnih stvari jednake vrste.
lan. 371.
Tubom o vlasnosti ne mogu se dakle redovito traiti stvari koje se na gore spomenuti nain ne mogu razlikovati, kao gotov novac pomijean s drugim gotovim novcem, ili na donosnika glasee zadunice, ako ne nastanu takve okolnosti, iz kojih tuitelj moe dokazati svoje pravo vlasnosti i iz kojih je tuenik morao znati, da mu nije slobodno stvar sebi prisvojiti.
b) tuba o vlasnosti iz pravno predmijevane vlasnosti tuitelja Suprot kojemu posjedniku nastaje ova predmjeva lan. 372.
Ako tuitelj ne moe dovoljno da dokae da je stekao vlasnost stvari, koja mu je zaustavljena, ali dokae tvrdi naslov i istinit nain, po kojem je doao do posjeda njezinog; ima se on ipak drati za pravog vlasnika prema svakom posjedniku, koji ne moe pokazati nikakva naslova ili samo slabiji naslov posjeda svojeg.
lan. 373.
Ako dakle tuenik posjeduje stvar na nepoten ili nezakonit nain; ako ne uzmogne pokazati nikakvog prednika ili samo sumnjivoga; ili ako je zadobio stvar bez plae, a tuitelj uz plau; tad mora da ustupi tuitelju.
lan. 374.
Ako tuenik i tuitelj imadu jednak naslov svojeg istinitog posjeda; pristoji tueniku prvenstvo radi toga, to posjeduje stvar.
lan. 375.
Tko posjeduje kakvu stvar u tue ime, moe se protiv tube o vlasnosti time braniti, da imenuje svojeg prednika i da dokae da je stvar primio od njega.
Posljedica zakonska: a) kada tko taji posjed

lan. 376.
Tko taji pred sudom da posjeduje kakvu stvar, pa se dokae da je posjeduje mora radi toga samo da ustupi posjed tuitelju, ali zadrava pravo iznijeti kasnije svoju tubu o vlasnosti.
b) kada tko govori da posjeduje to lan. 377.

Tko, ne posjedujui kakvu stvar, govori da je posjeduje i time vara tuitelja, odgovara za svukoliku tetu, koja otuda izlazi.
c) kada tko ostavlja posjed preporne stvari lan. 378.

Tko je stvar posjedovao, pa ju ostavio poto mu je dostavljena tuba, treba da je o svojeme troku povrati tuitelju, ako ovaj ne bi htio traiti pravog draoca, ili da naknadi izvanrednu vrijednost stvari.
to posjednik naknauje vlasniku lan. 379.

to je poteni i nepoteni posjednik duan naknaditi vlasniku za korist izmaklu ili za tetu, koju je ovaj imao, ustanovljeno je u prednjem poglavlju.
Poglavlje tree O STEENJU VLASNOSTI PRISVOJENJEM
Pravne potrebitosti steenja lan. 380.

Bez naslova i bez pravnog naina steenja ne moe se zadobiti nikakva vlasnost.
Naslov i nain neposrednog steenja Prisvojenje lan. 381.

Za stvari, koje nisu niije, naslov sastoji u priroenoj slobodi posjesti ih. Nain steenja jest prisvojenje, po kojem se zauzima stvar, koja nije niija, s odlukom drati je kao svoju.
lan. 382.
Svaki lan drave moe prisvojenjem stei stvari, koje nisu niije, ako pravo to nije ogranieno po zakonima politikim, ili ako nekojim lanovima ne pristoji pree pravo prisvojiti ih.
1. Lovom zvjeradi
lan. 383.
Ovo valja vrh svega o lovu zvjeradi. Zakoni politiki ustanovljuju, kome pristoji pravo loviti zvjerad i ribe. Napomena: Ostatak norme, u kojoj su sadrana pravila o okupaciji divljai i riba, kao ravnopravna pravila danas je bespredmetan.
lan. 384.
Rojevi domaih pela i ina pitoma ili pripitomljena zvjerad ne mogu se slobodno loviti, dapae vlasnik ima pravo vijati ili na tuem zemljitu, ali tako da naknadi posjedinku zemljita tetu, koja mu je moebit uzrokovana. Ako vlasnik ulita u dva dana nije pognao roj: ili ako pripitomljena zvijer izostane sama od sebe 42 dana; moe ih na opem zemljitu svatko, a na svojem vlasnik zemljita za se uzeti i zadrati.
2. Nahoenjem stvari koje nisu niije
lan. 385.
Nijedna privatna osoba nema prava prisvajati sebi proizvode, koji su po naredbama politikim ostavljeni za dravu.
lan. 386.
Stvari pokretne, koje vlasnik za svoje ne e vie da dri, te ih ostavlja, moe svaki lan drave sebi prisvojiti.
lan. 387.
Pravilo je zbog bespredmetnosti izostavljeno.
Propisi o nalasku: a) stvari izgubljenih lan. 388.

U dvojbi ne moe se misliti, da tkogod svoju vlasnost hoe da ostavi, zato tko nae koju stvar, ne moe je smatrati da je ostavljena, i sebi je prisvojiti. Jo manje moe tko prisvajali sebi pravo na stvari izbaene vodom na obalu (pravo obale). 389 - 392. Pravila izostavljena zbog bespredmetnosti.
lan. 393.
Tko ne pazi na propise navedene u l. 388 -392. odgovara za sve tetne posljedice. Ako ih zanemari nalaznik, gubi takoer naljebu i potpada uslijed zakonika kaznenog jo vrh toga prema okolnostima pod krivinu prevare.
lan. 394.
Ako vie osoba nadu zajedno koju stvar, pripadaju im glede te stvari, jednake obveze i jednaka prava. Meu nalaznike broji se i onaj, koji je najprije otkrio stvar i za nju se maio, premda ju je drugi koji prije posvojio.
b) stvari sakrivenih lan. 395.

Ako se otkriju stvari nepoznatog vlasnika zakopane, uzidane ili inae sakrivene; ima se to javiti na isti nain, kao to je nareeno pri nalasku uope. 396 - 397. Ovi se propisi pozivaju na l. 390-392 koji su postali bespredmetni, pa su i ovi izostavljeni zbog istog razloga.
c) blaga lan. 398.

Ako stvari otkrivene sastoje u novcu, nakitu ili inim dragocjenostima, koje su tako dugo leale sakrivene, da se njihov prijanji vlasnik vie saznati ne moe, tad se one zovu blago. 399 - 401. Izostavljeni kao bespredmetni obzirom na propise novog poretka.
O plijenu lan. 402.

Izostavljen kao bespredmetan obzirom na na haake konvencije o kopnenom ratu.
O pravu iz izbavljanja tue pokretne stvari lan. 403.

Tko tuu pokretnu stvar sauva od neizbjeivog gubitka ili propasti, ima pravo zahtijevati od vlasnika, koji stvar natrag ite, da mu naknadi troak, i da mu da razmjernu nagradu od najvie deset na sto.
Poglavlje etvrto O STEENJU VLASNOSTI PRIRATEJEM

Prirataj lan. 404.

Prirataj zove se to god ishodi iz stvari, ili k njoj novo dolazi, a nije vlasniku nitko drugi predao. Prirataj biva naravlju, umjetnou ili obojim zajedno.
I. Prirataj naravni: a) u proizvodima naravnim; b) u kotenju ivine
lan. 405.
Plodovi naravni kakvog zemljita, to jest takve koristi, koje raa zemljite bez radnje, kao: trave, gljive i tim spodobna, pripadaju vlasniku zemljita: kao to sve koristi, izlazee iz kakvog ivineta, pripadaju vlasniku ivineta.
lan. 406.
Vlasnik ivineta, oploenog po tuem ivinetu, nije duan dati vlasniku posljednjega nikakve nagrade, ako nije bila ugovorena.
c) u otocima lan. 407.

Ako usred kakve vode postane otok; vlasnici ovih zemljita, koja du toga otoka lee na obadvije obale, imaju iskljuivo pravo prisvojiti postavi otok u dva jednaka dijela i meu se podijeliti ga po duini svojih zemljita. Ako je otok postao na jednoj poli vode, vlasnik blie obale ima sam pravo na nj. Otoci na rijekama ladonosnim ostaju za dravu.
lan. 408.
Ako koja voda presui ili se rascijepi na vie rukava, i kroz to naine se otoci, ili se poplave zemljita; prava prijanje vlasnosti ostaju itava.
d) u koritu ostavljenom lan. 409.

Ako voda ostavi svoje korito, prije svega posjednici zemljita, koji su oteeni novim tokom vode, imaju pravo, da se naknade iz korita ostavljenog ili iz vrijednosti njegove.
lan. 410.
Osim sluaja takvog naknaenja, korito ostavljeno pripada graninim posjednicima obale isto kao to je nareeno za postali otok.
e) u naplavu lan. 411.

Zemlja, koju voda nanosi neprimjetno na obalu, jest vlasnika obale.
f) u otkinuu zemlje lan. 412.

Ali ako se veliki dio zemlje snagom rijeke poloi na tuu obalu; prijanji posjednik gubi svoje pravo vlasnosti na reeni dio zemlje onda samo, ako to pravo nije izvravao za godinu dana.
lan. 413.
Svaki posjednik zemljita ima vlast utvrivati svoju obalu proti uronu rijeke. Ali nitko ne smije podizati takvih zgrada ili initi takve nasade koji preinauju uredni tok rijeke, ili koji bi mogli donijeti tete brodarenju, mlinovima, ribolovu ili inim tuim pravima. Uope spodobne zgrade i nasadi mogu se dizati samo s doputenjem oblasti politike.
II. Prirataj umjetni preraenjem ili sjedinjenjem uope
lan. 414.
Tko tue stvari preradi, tko ih sa svojima sjedinjuje, mijea, ili smijea, ne dobiva time jo nikakva prava na tuu vlasnost.
lan. 415.
Ako se ovakve preraene stvari mogu u prijanje stanje povratiti; a stvari sjedinjene, mijeane ili smijeane ako se mogu opet rastaviti, tad se svakome vlasniku svoje vraa i naknauje se teta onome, kome pristoji. Ako povrat u prijanje stanje, ili rastava nije mogua, stvar postaje opena meu dionicima; ali vlasniku stvari, koja je po krivnji drugoga bila sjedinjena, ostavlja se na volju, da zadri za sebe svukoliku stvar naknadivi trokove za poboljanje njezino, ili da je ustupi drugome takoer uz naknadu. S dionikom, koji je kriv, postupa se po njegovoj potenoj ili nepotenoj namisli. Ako pak nijedna strana ne moe biti okrivljena, izbor ostaje onome, iji dio vie vrijedi.
lan. 416.
Ako tko tuu grau upotrebi samo na popravak koje stvari, tua grada pripada vlasniku glavne stvari; i ovaj je obvezan po svojem potenom ili nepotenom postupku, platiti prijanjem vlasniku potroene grae vrijednost njezinu.
Osobito pri graenju lan. 417.

Ako tko na svojoj zemlji podie kakvu zgradu, i tuu grau je na to upotrebio, zgrada ostaje vlasnost
njegova; ali i sam poteni gradilac, ako grau nije nabavio po kojemgod od naina navedenih u l. 367. duan je platiti oteeniku vrijednost grae po openoj cijeni; a nepoteni gradilac platit e mu je po najvioj cijeni, i vrh toga naknadit e mu svaku inu tetu.
lan. 418.
Nasuprot, ako je tko gradio od svoje grae na tuem zemljitu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljita. Poteni gradilac moe iskati naknadu trokova potrebnih i korisnih; a s gradiocem nepotenim postupa se kao s onim koji bez naloga obavlja tue poslove. Ako je vlasnik zemljita znao za graenje, pa ga nije odmah zabranio gradiocu potenomu, ne moe on iskati za zemljite nego openu cijenu.
lan. 419.
Ako je zgrada podignula na tuem zemljitu i s tuom graom, vlasnost zgrade pripada i u ovom sluaju vlasniku zemljita. Meu ovim i gradiocem nastaju ista prava i obveze, koje su ustanovljene u prednjem paragrafu; i gradilac po kakvoi svoje potene ili nepotene namisli, ima naknaditi prijanjem vlasniku grae openu ili najviu cijenu njezinu.
III. Prirataj pomijeani
lan. 420.
to je do sada ustanovljeno za zgrade podignute tuom graom, slui i u sluajevima, ako je polje tuim sjemenom posijano, ili tuim raem zasaeno. Ovakav prirataj jest vlasnika zemljita, ako je rae jur ile pustilo.
lan. 421.
Vlasnost stabla ne oznauje se po ilama, koje se rairuju u graninom zemljitu nego po trupu, koji se iz zemljita u vis die. Ako je trup na granicama od vie vlasnika, stablo je openo meu njima.
lan. 422.
Svaki vlasnik zemljita moe iz svoje zemlje istrgnuti ile tueg stabla, ili odsjei grane koje vise nad njegovim prostorom zranim, ili ih upotrebiti na ini nain.
Poglavlje peto O STEENJU VLASNOSTI PREDAJOM
Steenje posredno lan. 423.

Stvari, koje jur imadu vlasnika teku se posredno, kada po nainu pravnom prelaze s vlasnika na inoga kojega.
Naslov steenja lan. 424.

Naslov posrednog steenja osniva se u pogodbi, u naredbi za sluaj smrti, u izreci suevoj, ili u naredbi zakona.
Nain steenja posrednoga lan. 425.

Sam naslov ne daje jo nikakve vlasnosti. Izvan sluajeva naznaenih u zakonu, vlasnosti i uope sva prava stvarna mogu se samo stei, kada se po zakonu predadu i prime.
Naini predaje: 1) Kod stvari pokretnih a) predaja u naturi lan. 426.

Stvari pokretne mogu se redovito prenijeti na inoga samo po predaji tjelesnoj iz ruke u ruku.
b) predaja po znacima lan. 427.

Ali to se tie takvih stvari pokretnih, koje se ne mogu predati iz ruke u ruku, kao to su iskanja, povozni tovari, skladita robe, ili ina kakva ukupna stvar, zakon doputa da se predadu kakvim znacima, koje biva, kada vlasnik predaje primaocu isprave, koje dokazuju vlasnost ili orua, kojima primalac postavlja se u stanje, da iskljuivo uzme posjed stvari: ili kad se sa stvari skopa takav biljeg, po kojem svatko moe razgovijetno poznati, da je stvar ostavljena inomu komu.
c) predaja oitovanjem lan. 428.

Oitovanjem, predaje se stvar, ako onaj, koji otuuje stvar, izjavljuje na nain dokazljiv svoju volju, da e unaprijed drati stvar u ime primaoca; ili da primalac moe ubudue posjedovati po pravu stvarnom stvar, koju je prije drao bez prava takvog.
Posljedice glede stvari poslanih lan. 429.

Stvari poslane dre se redovito da su predane onda, kad ih je primalac primio; ve ako je on isti naznaio ili odobrio nain, kako da se poalju.
ili stvari otuenih nekolicini osoba
lan. 430.
Ako je vlasnik otuio istu pokretnu stvar dvjema razliitim osobama, jednoj predajom, a drugoj bez predaje; stvar pristoji onoj osobi, kojoj je najprije bila predana; ali vlasnik treba da odgovara strani oteenoj.
2. Predaja stvari nepokretnih upisom u javne knjige lan. 431.

Da se prenese vlasnost stvari nepokretnih, treba da je steenje upisano u javne knjige na to odreene. Ovo upisanje zove se uknjiba (intabulacija).
III novela: Kod nepokretnih stvari i graevina lan. 431.

Za prenos vlasnitva na nepokretnim stvarima mora se posao steenja upisati u javne knjige za to odreene. Ovaj upis zove se uknjiba (intabulacija).
lan. 432.
Pravilo postalo bespredmetno obzirom na odredbe Zakona o zemljinim knjigama od 18.05.1930. godine.
lan. 433.
Ovaj propis koji govori o seljakim dobrima postao je bespredmetan obzirom na novi poredak.

Isprava mora sadravati tone podatke o osobama, koje predaju i primaju vlasnitvo, o nepokretnosti koju treba predati sa njenim pripadnostima, o pravnom osnovu predaje; dalje o mjestu i vremenu zakljuenja ugovora; i predavalac mora u ovoj ili u posebnoj ispravi dati izrinu izjavu, da pristaje na uknjibu.
lan. 434.
Propis je postao bespredmetan s obzirom na pravila Zakona o zemljinim knjigama i Zakona o unutranjem uruenju zemljinih knjiga, pa je kao takav izostavljen.
III novela:
lan. 434.
Za prenos vlasnitva na nepokretnostima, koje nisu upisane u zemljinu knjigu, mora se kod suda poloiti isprava, koja odgovara zahtjevima iz paragrafa 432. i 433. Umjesto odobrenja za uknjibu dolazi ovdje izjava o pristanku na polaganje isparave.
lan. 435.
U takvu ispravu imadu se tono naznaiti osobe, koje predaju i primaju vlasnost; stvar koja se ima predati, s granicama njezinim; naslov steenja; zatim mjesto i vrijeme sklapanja pogodbe, i u istoj ili u inoj osobitoj ispravi dopustit e prodavalac, da primalac kao vlasnik uknjien biti moe.

Isto vai i za prijenos vlasnitva na graevinama, koje su podignute na tuem zemljitu u namjeri, da na njemu ne ostanu stalno, ukoliko nisu pripadnost nekog prava graenja.
b) presudom i inim ispravama sudskim lan. 436.

Ako se vlasnost stvari nepokretnih ima prenijeti na drugoga uslijed pravomone presude, sudskog diobnog pisma, ili uslijed sudskog izruenja kojeg nasljedstva; tad je od potrebe i uknjienje ovih isprava.

Ako se ima prenijeti vlasnitvo na nepokretnim stvarima ili graevini po pravomonoj presudi, sudskoj diobi ili uruenju nasljedstva, takoer je potrebna uknjiba (paragrafi 431 - 413) ili polaganje isprave (paragrafi 434., 435).
ili c) zapisom lan. 437.

Tako isto, da se stee vlasnost kojega zapisanog dobra nepokretnoga, nije dosta, da je naredba oporuiteljeva uope upisana u javne knjige. Tko ima iskanje od ove vrste, duan je uz to izmoliti u nadlene vlasti, da se zapis posebno uknjii.
III novela:
lan. 437.
Isto tako da se stekne vlasnitvo zapisanog dobra nepokretnog ili graevine, nuno je da stvar bude legataru predana po paragrafima 431 do 435.
Upis uvjetni u javnu knjigu ili predbiljeenje lan. 438.

Ako tko govori, da je vlasnik kakve stvari nepokretne, i ima vjerovnu ispravu o tome, ali nemajui svih potrebitosti, koje su za uknjibu propisane u paragrafima 434 i 435. moe sa svim tim, da ga nitko ne pretee u pravu, izmolili uvjetni upis u javnu knjigu, to se zove predbiljeenje (prenotacija). Time zadobiva on uvjetno pravo vlasnosti, i im je ozakonio predbiljeenje izrekom sudskom, dri se da je pravi vlasnik jo od asa onoga, kad je po redu zakonskom pronju radi predbiljeenja predao.
lan. 439.
Uinjeno predbiljeenje ima se objaviti kako onomu, koji ga je izmolio, tako i protivniku njegovom dostavkom u vlastite ruke. Iskalac predbiljeenja duan je u 14 dana, brojei od dana primljene dostavke, predati urednu tubu za dokazanje prava vlasnosti; inae izmoljeno predbiljeenje ima se izbrisati na molbu protivnika.
Propis kada se sukobe upisi lan. 440.

Ako je vlasnik istu nepokretnu stvar ostavio dvjema razliitim osobama; stvar pripada onoj, koja je ranije zaiskala uknjibu.
Posljedice steenja: a) glede posjeda lan. 441.

im je isprava o pravu vlasnosti upisana u javnu knjigu, novi vlasnik ulazi u posjed zakoniti.
b) glede prava s njom skopanih lan. 442.

Tko stee vlasnost kakve stvari, zadobiva time i prava koja su skopana s njom. Ali ne moe predati prava, koja su ograniena na osobu prodavaoca. Uope, nitko ne moe drugomu ustupiti vie prava, nego sam ima.
c) tereta
lan. 443.
Sa vlasnou stvari nepokretnih primaju se takoer tereti njihovi, koji su zabiljeeni u javnim knjigama. Tko u ove knjige ne zagleda, trpi u svim sluajevima za svoju nemarnost. Ina iskanja i ina prava, koja tkogod ima suprot prijanjem vlasniku, ne prelaze na novog stecioca.
Prestanak prava vlasnosti lan. 444.

Vlasnost se uope moe izgubili po volji vlasnikovoj, po zakonu, ili po izreci suevoj. Ali vlasnost stvari nepokretnih prestaje onda samo, kad je izbrisana iz javnih knjiga.
Pruanje ovih propisa na ina prava stvarna lan. 445.

Po propisima ustanovljenim u ovom poglavlju o nainu, kako se stie i kako prestaje pravo vlasnosti stvari nepokretnih, treba se ravnati i glede ostalih prava stvarnih, koja se odnose na stvari nepokretne.
Nain i opazi pri uknjibama lan. 446.

Na koji nain i s kojim opazima treba uope postupati pri uknjienju prava stvarnih, sadrava se u osobitim naredbama opstojeim vrhu ureenja tabla zemskih i knjiga zemljinih.
Poglavlje esto O PRAVU ZALOGA
Pojam o pravu zaloga i zalogu lan. 447.

Pravo zaloga jest pravo stvarno, koje ustupa vjerovniku, da se namiri iz stvari, ako obveza ne bi bila ispunjena u vrijeme ustanovljeno. Stvar, na koju pristoji vjerovniku pravo to, zove se uope zalog.
Vrste zaloga lan. 448.

Kao zalog moe sluiti svaka stvar, koja je u prometu. Ako je stvar pokretna, zove se pokretni zalog, ili zalog u uem smislu; ako li je nepokretna, zove se hipoteka ili zalog nepokretni.
Naslov prava od zaloga

lan. 449.
Pravo zaloga odnosi se, istina, svagda na tvrdo iskanje ali svako iskanje ne daje naslova, da se stee pravo zaloga. Ovaj naslov osniva se u zakonu, u izreci suevoj, u pogodbi, ili u posljednjoj volji vlasnika.
lan. 450.
Sluajevi, u kojima zakon ustupa komu pravo zaloga, naznaeni su na mjestu nadlenom ovoga zakonika, i u postupku u steajima. Ukoliko sud moe dati pravo zaloga, ustanovljuje sudovnik. Ako se pravo zaloga ima stei po privoljenju dunikovu ili tree kakve osobe, koja svoju stvar za nj zalae; tad slue za pravilo propisi o pogodbama i zapisima.
Nain stei pravo zaloga: a) predajom u naturi; b) upisom u javne knjige lan. 451.
Da se doista stee pravo zaloga, duan je vjerovnik, koji ima naslov, uzeti u sahranu stvar zaloenu, ako je pokretna; ako li je nepokretna, treba da upie svoje iskanje po nainu propisanom, da se stee vlasnost stvari nepokretnih. Sam naslov daje tek pravo osobno k stvari, ali ne daje nikakva stvarnoga prava na stvar.
III novela: Nain stei pravo zaloga: a) predajom u naturi: b) uknjienjem ili polaganjem isprave u sud lan. 451.
Zalono pravo na nepokretnostima, koje nisu upisane u zemljinu knjigu (paragraf 434) ili na graevinama (paragraf 435) stjee se polaganjem ovjerene isprave o zalaganju u sud. Isprava mora sadravati tonu oznaku zaloenog predmeta i trabine s nova-nim iznosom odreenim u brojkama, a kod ukamaene trabine i visinu kamata; zatim izrinu privolu zalagaoca na polaganje u sud.
e) predajom simbolinom lan. 452.

Kada se zalau one stvari pokretne, koje se fizino ne mogu predati iz ruke u ruku, treba isto kao i kada se prenosi vlasnost (paragraf 427), sluiti se takvim znacima, iz kojih svatko moe lako poznati, da je stvar zaloena Tko propusti ovaj opaz, odgovara za tetne posljedice.
d) predbiljeenjem lan. 453.

Ako upisu kojega iskanja u javne knjige nema mjesta radi toga, to isprava nema formalnosti po zakonu, tad vjerovnik moe iskati da se predbiljei. Ovim predbiljeenjem zadobiva on uvjetno pravo zaloga, koje, ako je iskanje ozakonjeno na nain naveden u paragrafima 438. i 439., prelazi u pravo bezuvjetno jo od asa, kada je po redu zakonitom predana pronja radi predbiljeenja.
Steenje podzaloga lan. 454.

Dralac zaloga moe svoj zalog, ukoliko ima pravo na nj, treemu komu opet zaloiti, i zalog taj postaje podzalogom onda, ako ga je u isto vrijeme reeni trei po predaji primio, ili ako je podzalog dao upisati na pravo zaloga u javne knjige.
lan. 455.
Ako je vlasnik obavijeten, da je stvar dalje zaloena: moe namiriti svoj dug vjerovniku samo ako pristane onaj, koji ima podzalog, ili mora dug poloiti u sud; inae zalog ostaje zaloen za draoca podzaloga.
Zalaganje stvari tue lan. 456.

Ako je zaloena tua pokretna stvar, bez vlasnikova privoljenja; ovaj redovito ima pravo natrag iskati je; ali u takvim sluajevima, u kojima nema mjesta tubi o vlasnosti suprot posjedniku potenomu (paragraf 367), treba isti vlasnik ili da naknadi tetu onomu koji dri poteno zalog, ili da ostavi zalog; a da se zadovolji pravom naknade suprot zaloitelju.
Opseg objektivni prava od zaloga lan. 457.

Pravo zaloga protee se na sve dijelove, koji spadaju na slobodnu vlasnost zaloitelja, na prirataj i pripadnost zaloga, dakle i na plodove, dok jo nisu razlueni ili sabrani. Ako dakle dunik zaloi jednom vjerovniku svoje dobro, a kasnije zaloi inomu njegove plodove; posljednji zalog valja samo za plodove, koji su jur razlueni i sabrani.
Prava i obvezne zalonog vjerovnika a) kad se pronae da zalog ne dostaje lan. 458.
Ako se nae, da vrijednost zaloga nije dovoljna osigurati dug, a to po krivini zaloitelja, ili po kojem nedostatku stvari, kojemu se kasnije u trag ulo; vjerovnik ima pravo iskati od zaloitelja ini primjereni zalog.
b) prije nego rok mine lan. 459.

Bez doputenja zaloiteljeva ne smije se vjerovnik sluiti zalogom: nogo je jo duan dobro ga uvati i za nj odgovarati, ako bi se izgubio po krivnji njegovoj. Ako se zalog izgubi, a vjerovnik nije tomu kriv, ne gubi on zato iskanja svojeg.
lan. 460.
Ako je vjerovnik zalog dalje zaloio; odgovara on i za takav sluaj nenadani, po kojem zalog ne bi bio propao, ili se ne bi pokvario, da je bio ostao u njegovim rukama.
c) po dospjetku iskanja lan. 461.

Ako zaloni vjerovnik, poto proe ustanovljeno vrijeme, ne bi bio namiren, ima vlast iskati od suda, da se proda zalog. Sud e postupati u tome po propisu sudovnika.
lan. 462.
Prije nego se proda dobro, prosto je svakomu vjerovniku, koji je upisan na isto dobro, isplatiti iskanje, radi kojeg se traila prodaja.
lan. 463.
Dunici nemaju nikakva prava, da udionitvuju u drabi stvari, koju su zaloili.
lan. 464.
Ako se od prodaje zaloga ne izvadi onoliko, koliko iznosi dug, ima dunik naknaditi to ne dostaje; ali s druge strane njemu pripada i onaj suviak, koji se izvadi od prodaje.
lan. 465.
Sudovnik ustanovljuje, ukoliko zaloni vjerovnik treba da se dri svojeg zaloga., ili ukoliko ima pravo dirati i u inu imovinu dunika svojeg.
lan. 466.
Ako dunik u vrijeme trajuega zaloga prenese na inoga koga vlasnost stvari zaloene, prosio je vjerovniku traiti najprije svoje osobno pravo suprot duniku, a zatim potpuno namirenje iz stvari zaloene.
Kako prestaje pravo zaloga
lan. 467.
Ako zaloena stvar propadne; ako se vjerovnik svojeg prava na nju odree po zakonu, ili ako ju bezuvjetno povrati duniku; pravo zaloga prestaje, ali dug ostaje i nadalje.
lan. 468.
Pravo zaloga prestaje takoer, kad proe vrijeme, na koje pravo to bijae ogranieno, dakle prestaje i s prestankom zaloiteljevog prava vremenita na stvar zaloenu, samo ako je vjerovnik znao za ovu okolnost, ili ako je za nju znati mogao iz javnih knjiga.
lan. 469.
Kad se dug isplati, prestaje pravo zaloga. Ali zaloitelj je obvezan platiti dug samo onda, ako mu se zajedno povrati zalog. Da se digne hipoteka, nije dosta isplatiti samo dug. Dobro dano u hipoteku ostaje dotle obvezano, dok se zaduna isprava ne izbrie iz javnih knjiga.

Isplatom duga prestaje zalono pravo. No zalogodavac je obvezan da isplati dug samo onda, ako mu se ujedno vrati zalog. Za prestanak hipoteke nije dovoljna samo isplata duga. Hipotekarno dobro ostaje tako dugo zaloeno, dok se dug ne izbrie iz javnih knjiga. Vlasnik dobra moe dotle na temelju priznanice ili druge isprave, koja iskazuje prestanak zalonog duga, prenijeti zalono pravo na novu trabinu, koja ne prelazi iznos upisane zalone trabine.
lan. 469a.
Ovog prava raspolaganje ne moe se nitko odrei kod osnivanja zalonog prava. Obvee li se vlasnik naprama nekome drugome, da e izvjesnu hipoteku brisati, ne moe on raspolagati ovom hipotekom, ako je njegova obveza zabiljeena u javnoj knjizi kod hipoteke.
O pravu prvenstva zalonih vjeronika lan. 470.

Prava prvenstva vjerovnika, kada se otvori steaj, ustanovljuje postupak u sluajevima steajnim.

Ako se poslije isplate duga (paragraf 469) ili nastupjelog sjedinjenja (paragraf 1446) hipotekarno dobro proda prinudno na drabi ili se odobri njegova prinudna uprava, a prije nego se zalono pravo zemljinoknjino izbrie ili nepokretnost ili zalono pravo prenese, ne e se zalono pravo kod razdiobe kupovnine uzeti u obzir. Vlasniku dodijelili e se pripadajui dio samo onda, ako
postoji trabina protiv tree osobe, osigurana zalonim pravom ili ukoliko pripada vlasniku naknada za njeno izmirenje (paragraf 1358).
O pravu zadranja lan. 471.

Ni zalogoprimac, ni koji mu drago ini dralac tue stvari, ne moe zadrati istu stvar radi kojeg inog iskanja, poto je jednom prestalo pravo ustupljeno mu. Ali ako nastanu potrebitosti naznaene u sudovniku, a stvar je pokretna, moe je predati u sudsku sahranu i staviti na nju zabranu, ili ako je nepokretna, iskati da se uzapti.

Tko je duan izdati neku stvar, moe je zbog osiguranja svojih dospjelih trabina, zbog izdatka uinjenog na stvar ili zbog tete, koja mu je tom prilikom prouzrokovana, zadrati s tim uinkom, da se moe presuditi na izdavanje stvari samo na taj nain, to bi se izvrilo davanje iz ruke u ruku. Vrenje prava zadranja moe se otkloniti davanjem sigurnosti: iskljueno je davanje sigurnosti porocima.
Poglavlje sedmo O SLUNOSTIMA (SERVITUTIMA)
Pojam prava slunosti lan. 472.

Po pravu slunosti obvezuje se vlasnik, da e u obziru svoje stvari togod trpiti ili propustili na korist inoga. Ovo je pravo stvarno i s uinkom suprot svakomu posjedniku stvari slune.
Razdjeljenje slunosti u slunosti zemljine i osobne lan. 473.

Ako je pravo slunosti skopano s posjedom zemljita, da se ovo korisnije i udobnije moe upotrebiti, tad postaje slunost zemljina; inae je slunost osobna.
U slunosti poljske i kune lan. 474.

Glede slunosti zemljinih, uzima se, da su dva posjednika zemljita: jednoga od tih posjednika kao obvezanoga jest dobro sluno, a drugoga kao povlatenoga jest dobro gospodujue. Zemljite gospodujue ili je odreeno na gospodarstvo poljsko, ili na inu koju porabu; zato se i razlikuju
slunosti poljske i kune.
Vrste obinije: a) kunih slunosti lan. 475.

Slunosti kune jesu obiajno: 1. Pravo nasloniti teret svoje zgrade na tuu zgradu; 2. Umetnuti gredu ili ronik u tui zid; 3. Otvoriti prozoru tuem zidu, bilo to za svjetlost ili radi vida; 4. Graditi krov ili nastrenicu (balkon) nad zranim prostorom susjedovim; 5. Provoditi dim kroz dimnjak susjedov; 6. Navoditi kapnicu sa svoje strehe na tue zemljite. 7. Polivati ili proputati tekuine na zemljite susjedovo. Ove i spodobne slunosti kune, daju pravo posjedniku kue, da im na zemljitu susjeda svojeg takvo to, to ovaj trpiti mora.
lan. 476.
Ine slunosti kune obvezuju posjednika slunog zemljita da propusti to, to bi inae imao pravo initi. Takve su: 8. Ne uzdizati kue svoje; 9. Ne praviti je niu; 10. Ne oduzimati zgradi gospodujuoj svjetlost i zrak: 11. Ili ne oduzimati joj vid: 12. Ne odvraati kapnicu svoje kue sa zemljita susjedovog, kome moe bili korisna za polivanje njegovog vrta, ili za naliti cisternu, ili za ini koji nain.
b) slunosti poljskih lan. 477.

Poglavito slunosti poljske jesu: 1. Pravo ii pjeice, goniti ivinu i voziti se u kolima na tuem zemljitu: 2. Crpsti vodu, ivinu pojiti, vodu odvraati ili dovoditi; 3. uvati i pasti ivinu; 4. Sjei drva, suho granje i granice sabirali, ir kupiti, i lie grabljama kupiti; 5 Divlja loviti, ribu loviti, plie hvatati; 6. Kamenje vaditi, pijesak kopati, vapno paliti.
Vrste osobnih slunosti lan. 478.

Slunosti osobne jesu: potrebna poraba (upotrebljenje) kakve stvari, uivanje i stan.
Slunosti nepravilne i prividne lan. 479.

Ali i slunosti, koje su po sebi slunosti zemljine, mogu se dati samoj osobi: ili dozvoljenja, koja su obiajno slunosti, mogu se davati samo pod uvjetom da se poreknu. Ali odstupci od naravi kakve slunosti ne predmijevaju se; tko to tvrdi, mora dokazati.
Steenje prava slunosti. Naslov da se stee
lan. 480.
Naslov k slunosti kakvoj osniva se u pogodbi; u oitovanju posljednje volje, u izreci suevoj, izuenoj povodom razdjeljenja kojega zajednikoga zemljita: ili najposlije u zastarjelosti.
lan. 481.
Stvarno pravo slunosti na stvari nepokretne i uope na takve predmete, koji su upisani u javne knjige, moe se stei samo upisom u iste knjige; a na ine stvari zadobiva se pravo to po nainima predaje, naznaenim u paragrafima 426 - 428.

Stvarno pravo slunosti na predmetima, koji su upisani u javne knjige, moe se stei samo upisom u te knjige. Na nekretninama, koje nisu opisane (paragraf 434) ili na graevinama (paragraf 43?) stjee se stvarno pravo polaganjem u sud ovjerene isprave o doputenju slunosti; na druge pak stvari stjee se onim vrstama predaje, koje su gore oznaene (paragrafi 426 do 428). Odnos pravni pri slunostima. Opi propis o pravu slunosti
lan. 482.
Sve slunosti slau se u tom, da posjednik stvari slune, redovito, nije obvezan initi to: nego samo dopustiti, da se drugi slui pravom kojim, ili uzdrati se od onoga, to bi inae kao vlasnik imao pravo initi.
lan. 483.
Zato i troak za uzdravanje i opravljanje stvari, koja je odreena da slui, ima redovito nositi ovlatenik Ali ako ovu stvar uiva i obvezanik, ima priloiti razmjerno na troak, i moe se oslobodili od prinosa toga samo, ako bi stvar ustupio ovlateniku, ba da ovaj na to i ne pristane.
lan. 484.
Posjednik dobra gospodujuega moe, istina, izvravati svoje pravo, kako mu se najbolje vidi; ali slunosti ne mogu se rairivati, dapae treba ih stezati, na koliko duputa narav njihova, i svrha, radi koje su ustanovljene.
lan. 485.
Nijedna slunost ne moe se samovlasno razluiti od stvari slune, niti prenijeti na inu stvar ili osobu. Uz to svaka slunost dri se utoliko da je nerazdjelna, ukoliko pravo, koje je na zemljitu, ne
moe biti preinaeno niti razdijeljeno po poveanju, umanjenju ili po raskomadanju zemljita.

Nijedna slunost ne moe se samovlasno odvojiti od slune stvari niti prenijeti na drugu stvar ili osobu. Svaka slunost smatra se i nerazdjeljivom utoliko, ukoliko se pravo, kojim je zemljite optereeno. ne moe poveanjem, umanjenjem ili komadanjem zemljita niti promijeniti niti razdijeliti, izuzevi sluaj naznaen u paragrafu 847.
lan. 486.
Jedno zemljite moe u isto vrijeme sluiti nekolicini osoba, samo ako time ne bi trpila tete starija prava treega kojega.
Uporavljivanje na slunosti zemljine; osobito na pravo drati teret, gredu na tuoj zgradi ili provoditi dim lan. 487.
Po naelima ovdje postavljenim imadu se ustanoviti pravna odnoenja pri razlinim vrstama slunosti. Tko je dakle duan trpiti teret susjedne zgrade; umetak tue grede u svoj zid, ili prolaz tueg dima kroz svoj dimnjak; taj treba razmjerno da prilae na uzdravanje odreenoga na to zida, stupa, stijene ili dimnjaka. Ali ne moe se iskati od njega, da podupire dobro gospodujue, ili da popravlja susjedov dimnjak.
Pravo prozora lan. 488.

Pravo prozora daje samo pravo na svjetlost i na zrak: vid mora biti posebno doputen. Tko nema pravo na vid, moe biti natjeran da stavi reetku na prozor. S pravom prozora skopana je dunost uvati otvor; tko zanemari ovu dunost, odgovara za tetu, koja bi otuda izala.
Pravo kapnice lan. 489.

Tko ima pravo kapnice, moe proputati kinicu na tui krov slobodno tako kao to pada ili na ljebove, on moe i uzdii krov svoj, ali mora uiniti takve priprave, da tim slunost ne bude tegotnija. Tako isto duan je za vremena poistili obilno popadavi snijeg, i drati u dobrom slanju ljebove koji su odreeni da otie voda.
Pravo odvoditi kinicu lan. 490.

Tko ima pravo dovesti sa susjednog krova kinicu na svoje zemljite, duan je sam troiti za ljebove, kade, i za ostale sprave, koje na to spadaju.
lan. 491.
Ako su za odvoditi tekuine potrebni prokopi i kanali, vlasnik zemljita gospodujueg mora ih sagraditi; ima ih takoer drati dobro pokrivene i iste, i time olakati teret slunog zemljita.
Pravo staze. Pravo progona ivine i kolnika lan. 492.

Pravo staze sadrava u sebi pravo hodati po toj stazi, dati se po njoj nositi od ljudi, i ine ljude tuda k sebi putati. S progonom ivine skopano je pravo sluiti se kolicima, a s kolnikom skopano je pravo, voziti se s jednim ili vie zaprega.
lan. 493.
Nasuprot pravo ii pjeice ne moe se bez osobitog doputenja raspruiti na pravo jahati ili na pravo dati se nositi od ivine, niti pravo progona ivine na pravo vui terete preko slunog zemljita, kao ni pravo voziti se, na pravo nevezanu ivinu tuda protjerivati.
lan. 494.
Na uzdravanje puta, mostova i brvi, prilau razmjerno sve osobe, ili posjednici zemlje, koji imaju pravo njima se sluili; dakle i posjednik zemljita slunog, ukoliko vue otuda korist.
Prostor k tomu lan. 495.

Prostor za ove tri slunosti treba da bude primjeren potrebnoj porabi njihovoj i okolnostima mjesta. Ako bi se putevi i staze poplavom ili inim kojim sluajem nenadanim tako pokvarile, da se vie ne mogu upotrebiti: ima se odrediti novi prostor, dok se ne postave u prijanje stanje, ako politika vlast nije jur naredila to je od potrebe.
Pravo crpsti vodu lan. 496.

Tko ima pravo crpsti tuu vodu, tomu je doputeno pristupati k njoj.
Pravo vodovoda lan. 497.

Tko ima pravo navraati vodu s tueg zemljita na svoje, ili nju sa svoje zemlje odvraati na tuu
zemlju, ima vlast takoer namjetati o svojem troku potrebne k tomu cijevi, ljebove i ustave. Mjera, koja se nema prei u izvravanju tih naprava, ustanovljuje se po potrebi zemljita gospodujueg.
Pravo pae lan. 498.

Ako u vrijeme, kada se steklo pravo pae, nije bila naznaena vrsta i broj ivine od progona, niti vrijeme i mjera uivanja pae: ima se braniti mirni posjed od 30 godine. U sluajevima dvojbenim slue za upravu slijedei propisi.
Propisi zakonski: a) o vrsti ivine koja se goni na pau lan. 499.

Ukoliko se ne opiru zakoni politiki i naredbe o umama, pravo pae protee se na svaku vrst teglee ivine, goveda i ovaca, ali ne na svinje i na ivad; a u umskim stranama ni na koze. ivina neista, nezdrava i luda svagda se iskljuuje od pae.
b) o broju njezinom lan. 500.

Ako se u najposljednjih 30 godina mijenjao broj ivine, koja bijae odagnana na pau: tad iz izgona od prve 3 godine uzima se srednji broj. Ako ni taj broj ne izlazi, ima se uzeli pravian obzir na to, kolika je i kakva je paa; povlatenomu pako nije nikako doputeno, da na tuoj pai dri vie ivine, nego je moe ishraniti za jednu zimu s krmom dobivenom sa zemljita gospodujueg. ivina, koja jo sisa, ne spada u broj odreeni.
c) o vremenu pae lan. 501.

Vrijeme pae ustanovljuje se uope po obiaju uvedenom u svakom potesu, i kojemu se nitko nije protivio; ali radi pae ne moe nigda biti smetano ili otegoeno poljsko obraivanje, ureeno po osobitim naredbama politikim.
d) dokle se protee uivanje lan. 502.

Uivanje prava pae ne protee se ni na kakvu inu korist. Tko ima pravo, ne moe trave kositi ni redovito iskljuiti vlasnika zemljita, da i njegova ivina skupa ne pase, a tim manje moe kvarili supstanciju pae. Ako bi bio uzrok bojati se kakve tete, ima narediti da ivinu uva pastir.
Uporavljivanje ovih ustanova na ine slunosti

lan. 503.
togod je dosad propisano glede prava pae, ima se uporavljivati razmjerno i na pravo hvatati zvjerinje, sjei drva, vaditi kamenje i na ostale slunosti. Ako tko misli da moe ta prava osnivati na suvlasnosti; raspre, koje bi nastale o tome, imaju se presuivati po naelima sadranim u poglavlju o zajednici vlasnosti.
Osobne slunosti; osobito: 1. pravo porabe
lan. 504.
Izvrivanje osobnih slunosti, ako to drugo nije ugovoreno, ustanovljuje se po slijedeim naelima. Slunost porabe sastoji se u tom, da tkogod ima vlast sluiti se tuom stvari samo za svoju potrebu, ne kvarei supstancije njezine.
Osobite slunosti; osobito: 1. pravo porabe lan. 505.

Tko dakle ima pravo sluiti se kakvom stvari, takav moe bez obzira na svoju ostalu imovinu, vaditi otuda onu korist, koja je prema njegovom staleu, njegovom gospodarstvu i prema njegovoj domaoj potrebi.
lan. 506.
Da se moe ustanoviti, na kakvu potrebu ima sluiti pravo porabe, treba paziti na ono vrijeme, kad je poraba dozvoljena. Potonje preinake u staleu ili u obrtu porabovnika ne daju mu nikakva prava na prostraniju porabu.
Supstancije lan. 507.

Porabovnik ne moe preinaiti supstancije stvari dane na porabu, niti moe svoje pravo prenijeti na inoga kojega.
Tereta lan. 508.

Sve koristi, koje se mogu vaditi iz stvari bez tete porabovnika, pripadaju vlasniku iste stvari. Ovaj je pak obvezan nositi sve terete uredne i izvanredne koji su na stvari, i nju o svojem troku drati u dobrom stanju. Samo kada trokovi nadilaze korist, koja ostaje vlasniku, mora porabovnik nositi suviak, ili ostavili se porabe.
2. pravo uivanja
lan. 509.
Uivanje jest pravo, upotrebljavali tuu stvar bez svakoga ogranienja, ali uvajui supstanciju njezinu.
Ukoliko se pravo to moe protegnuti na stvari potrone lan. 510.

Stvari potrone nisu same po sebi predmet porabe ili uivanja, nego samo vrijednost njihova. Tko ima pravo uivanja moe gotovim novcem po volji razraivati. Ali ako je dana na uivanje ili porabu kakva glavnica jur uloena, tko ima takvo pravo, moe samo iskati kamate.
Prava i obveze uivaoca lan. 511.

Uivalac ima pravo na vaskolik obiajni i izvanobiajni dohodak, njemu dakle pripada i isti dobitak iz rudnikih dijelova, kakvi se po opstojeem redu rudokopnom izvaditi moe, kao i dna sjeena po propisu umarskom. Ali nema nikakva prava na blago naeno u zemljitu odreenom na uivanje.
Osobito: a) u obziru tereta koji su na stvari lan. 512.

Kao ist dohodak moe se smatrati samo ono, to pretee po odbijanju svih potrebnih trokova. Uivalac prima dakle na se sve terete, koji su bili skopani sa slunom stvari u vrijeme, kad mu je bilo dozvoljeno uivanje, a tako i kamete od glavnica upisanih na spomenutoj stvari. Na nj spadaju sve uredne i izvanredne dunosti skopane sa stvari, ukoliko mogu biti naplaene iz koristi izvaenih za vrijeme, dok se stvar uiva: on nosi i trokove, bez kojih se plodovi ne bi mogli imali.
b) sadranja stvari lan. 513.

Uivalac obvezan je drati slunu stvar kao dobar domain u stanju, u kojem ju je primio, i iz dohotka je popravljati, ponainjati i ponavljati. Akko bi se sa svim tim umanjila vrijednost stvari slune samo po uivanju zakonitom bez krivine uivaoca; ovaj nema za to odgovarati.
c) graenja lan. 514.

Ako vlasnik, poto mu je javio uivalac, preduzima o svojem troku takva graenja, koja su postala potreban po starini zgrade, ili po kojem inom sluaju; uivalac ima mu naknaditi kamate od uloene glavnice po poboljanom time uivanju.
lan. 515.
Ako bi po sluaju nuno bilo, novo zdanje podii, ili staro opalo sasvim obnoviti, to e zavisiti od osobite pogodbe izmeu uivaoca i gospodara zemlje; jer niti je ovaj duan tune (badava) graditi, niti je onom, ako samovlasno takvo podigne, duan ovaj bezuslovno naknadu uiniti. Nuda i potreba k opredjeljenom uivanju u ovom sluaju sluie za osnov presuivanja.
lan. 516.
Uivalac nije obvezan dopustili bez potpune naknade graenja koja nisu potrebna, ba da bi na umnoenje dohotka i korisna bila.
d) trokova popravnih lan. 517.

Uivalac moe uzeti natrag togod je bez privoljenja vlasnikova uloio na umnoenje koristi jednako trajuih, ali glede koristi, koje se jo nalaze od popravka, moe samo utoliko iskati naknadu, ukoliko je poslovoa bez naloga ima pravo iskati.
Sredstva to dokazati lan. 518.

Da se lake dokau iskanja zamjenita meu vlasnikom i uivaocem, treba ovi da vjerodostojno opiu sve slune stvari. Ako to nije uinjeno, uzima se, da je uivalac primio stvar u stanju upotrebljivom srednje vrste sa svima pripadnostima, koje su potrebne, da se ona uredno uiva.
ije su koristi kad prestane uivanje lan. 519.

Kada je okonano uivanje, plodovi jo stojei pripadaju vlasniku; ali je ovaj duan isto kao poteni posjednik naknaditi uivaocu ili njegovim nasljednicima sve one trokove, koji su uinjeni na raanje plodova. Na ine koristi ima pravo uivalac ili njegovi nasljednici po razmjeru vremena, za kojega je trajalo uivanje.
Na koliko je porabovnik ili uivalac obvezan dati osiguranje lan. 520.

Vlasnik moe redovito samo tad zahtijevati od porabovnika, ili od uivaoca, da mu osiguraju supstanciju stvari, kad bi se pogibao za nju pojavila. Ako nije dana sigurnost, stvar se ima ostaviti vlasniku uz pravinu naplatu ili e se prema okolnostima predati sudu da njom upravlja.
3. Slunost stana
lan. 521.
Slunost stana jest pravo, sluiti se za svoju potrebu dijelovima kakve kue, to su za stanovanje. Ona je dakle slunost porabe od kue. Ali ako su komu ustupljeni svi dijelovi kue, koji su za stanovanje, da ih, uvajui supstanciju, uiva neogranieno: tad je to uivanje kue. Prema ovoj razlici imaju se uporavljivati gore spomenuti propisi na pravno odnoenje meu imajuim pravo slunosti i vlasnikom.
lan. 522.
U svakom sluaju vlasnik zadrava pravo rezreivati svima dijelovima kue nespadajuima na pravi stan; ne moe mu se takoer otegotiti potrebno nadgledanje kue svoje.
Pravo tube glede slunosti lan. 523.

Glede slunosti dvojako je pravo tubeno. Moe se podii tuba protiv vlasnika na obranu prava slunosti: ili vlasnik se moe tuiti proti onomu, koji prisvaja sebi slunost kakvu. U prvom sluaju tuitelj treba da dokae, da je zadobio slunost ili bar posjed njezin kao stvarnoga prava; u drugom dokazati e vlasnik nepravedno prisvajanje slunosti u stvari svojoj.
Prestanak slunosti. Uope lan. 524.

Slunosti prestaju uope na iste naine, po kojima se prema treem i etvrtom poglavlju treega dijela ukidaju uope prava i obveze.
Osobita naredba kad prestaju slunosti a) propau zemljita slunog ili gospodujueg lan. 525.
Slunost istina prestaje, ako propadne zemljite sluno ili gospodujue: ali im je zemljite ili zgrada povraena u prijanje stanje, slunost zadobiva opet svoju prijanju snagu.
u) sjedinjenjem lan. 526.

Ako se vlasnost zemljita slunog i gospodujueg sjedini u jednoj osobi, slunost prestaje sama od sebe. Ako li kasnije bude opet otueno jedno od tih zemljita sjedinjenih, a meutim slunost nije izbrisana iz javnih knjiga: novi posjednik zemljita gospodujueg ima pravo izvravati slunost.
c) isteenjem vremena lan. 527.

Ako je posjednik slunosti mogao poznati iz javnih knjiga, ili na ini nain, da je pravo onoga, koji mu je dozvolio slunost, bilo samo vremenito, ili da je trajanje slunosti bilo ogranieno na neko vrijeme; im to vrijeme proe, prestaje i slunost sama od sebe
lan. 528.
Ako je dana komu slunost, dok trea koja osoba dostigne neke stanovite godine, slunost prestaje tek u vrijeme ustanovljeno, premda je trei umro pn tih godina.
Prestanak slunosti osobnih napose lan. 529.

Slunosti osobne prestaju smru. Ako su na nasljednike izrijekom bile raspruene, tad, ako bi nastala dvojba, razumijevaju se pod tim nazvanjem samo prvi zakonski nasljednici. Pravo pak dano kojoj porodici, prelazi na sve lanove njezine. Ako je koja opina ili ma kakva moralna osoba zadobila slunost osobnu, ova traje dotle, dok opstoji reena osoba moralna.
Gornji propis ne uporavljiva se na stalne prihode (rente) lan. 530.

Stalni godinji prihodi nisu nikakve slunosti osobne, i zato mogu se prema svojoj naravi prenijeti na sve nastupnike. 531 - 824. Propisi o pravu nasljedstva izostavljeni (ureeni odredbama Zakona o nasljeivanju od 23.04.1955. g.)
Poglavlje esnaesto O ZAJEDNICI VLASNOSTI I O INIM PRAVIMA STVARNIM
Prestanak zajednice lan. 825.

Kad vlasnost iste stvari, ili jedno i isto pravo pristoji nekolicini osoba nerazdjelno, postaje zajednica. Zajednica se osniva na kakvom sluajnom dogaaju; na zakonu; na potovanju posljednje volje ili na pogodbi.
lan. 826.
Po razlinosti izvora (naslova), iz kojih izlazi zajednica, ustanovljuju se poblie prava i dunosti dionika. Posebni propisi o zajednici dobara ishodeoj od pogodbe, sadravju se u poglavlju
dvadesetsedmom.
lan. 827.
Tko ite dio kakve stvari zajednike, duan je dokazati svoje pravo, ako bi se ostali dionici protivili pravu tome.
Zajednika prava dionika lan. 828.

Dok su svi dionici suglasni, dotle predstavljaju oni samo jednu osobu, i imaju pravo razreivati po volji stvarju zajednikom. Ali im su nesloni, nijedan dionik ne moe initi u stvari zajednikoj takve preinake, kojom bi se razreivalo o dijelu inoga dionika.
Prava dionika na svoj dio lan. 829.

Svaki dionik jest potpuni vlasnik dijela svojeg. Ukoliko ne vrijea prava svojih sudionika, moe on svoj dio, ili koristi njegove samovoljno i nezavisno zaloili, zapisati ili inae otuiti (paragraf 361).
lan. 830.
Svaki dionik ima pravo iskati, da se poloe rauni, i podijeli dohodak. Redovito moe i zahtijevali da se ukine zajednica; ali ne u nevrijeme, ili na tetu ostalih. Zato mora on pristati na odgaanje primjereno okolnostima, i koje se lako ne moe izbjei.
lan. 831.
Ako se koji dionik obvezao, da e ostati i nadalje u zajednici; ne moe istina izii iz nje prije nego proe vrijeme ustanovljeno; ali obveza ta prestaje kao i ine obveze, i ne protee se na nasljednike, ako ovi samo nisu pristali na to.
lan. 832.
I razredbu treega kojeg, kojom se odreuje kakva stvar da je zajednika, imaju ispuniti prvi dionici, ali ne i njihovi nasljednici. Obveza na vazdanju zajednicu ne moe opstojali.
Prava dionika u stvari zajednikoj a) u obziru glavne stvari lan. 833.

Posjed i upravljanje zajednikom stvari pripada svim dionicima skupa. U poslovima tiuim se samo urednog upravljanja i uivanja zajednike glavnice, odluuje veina glasova, koji se ne broje po
osobama, nego po razmjeni dijelova dionikovih.
lan. 834.
Ako se predloe vane preinake, da se sauva ili to bolje uiva zajednika glavnica, dionici, koji su veinom glasova bili nadvladani, mogu iskati osiguranje za buduu tetu, ili ako im se uskrati osiguranje to, mogu zahtijevati da istupe iz zajednice.
lan. 835.
Ako ne e da iziu, ili ako izlazak biva u nevrijeme, tad odluuje rijeb, odabranik, ili ako se ne bi svi o tome mogli sloiti, presuuje sudac, da li se preinaka bezuvjetno ili uz osiguranje dopustiti ima ili ne. Ovi naini odluke imaju mjesta i kad je jednaki broj glasova od lanova.
lan. 836.
Ako se ima postaviti upravitelj stvari zajednikih, takav se izabire po veini glasova a ako ne bi bilo veine glasova, odabire ga sudac.
lan. 837.
Upravitelj kojega dobra zajednikog smatra se kao punovlasnik. S jedne strane obvezan je polagati uredan rauna; a s druge strane ima pravo odbiti sve trokove korisno uinjene. To valja i onda, kad koji dionik upravlja dobrom zajednikim bez naloga ostalih dionika.
lan. 838.
Ako je upravljanje ostavljeno nekolici; tad i meu njima odluuje veina glasova.
b) koristi i tereta lan. 839.

Zajednike koristi i tereti odreuju se po razmjeni dijelova. U dvojbi dri se da su dijelovi jednaki; tko protivno tvrdi, mora to dokazati.
lan. 840.
Koristi proizvedene imadu se obiajno razdijeliti u naturi. Ali ako se takvo razdjeljenje ne moe uiniti; svaki dionik ima pravo iskati, da se stvari prodadu na javnoj drabi. Vrijednost izvaena otuda razdjeljuje se razmjerno meu dionike.
c) diobe lan. 841.

U diobi stvari zajednike, poto je ukinuta zajednica, ne valja veina glasova. Dioba ima se preduzeti
tako, da svaki dionik bude zadovoljan. Ako se dionici ne mogu da sloe: odluuje rijeb ili odabranik, ili ako svi jednoglasno ne pristaju na kojigod od ta dva naina odluke, presuuje sudac.
lan. 842.
Odabranik ili sudac odluuje takoer, da li je u diobi zemljita ili zgrada dioniku potrebna kakva slunost, da svoj dio moe uivati, i pod kojim uvjetom ima mu se dozvolili slunost takva.
lan. 843.
Ako je koja zajednika stvar nerazdjeljiva, ili ako se bar razdijeliti ne moe, a da se znatno ne umanji vrijednost njezina; ima se ona, ako i jedan samo dionik uzite, prodati na javnoj drabi, i cijena podijeliti meu dionike.
lan. 844.
Slunosti, granini biljezi, i isprave potrebne za zajedniku porabu nisu razdjeljive. Slunosti zemljine od koristi su svim dionicima. Isprave, ako inae nita ne smeta, uvati se kod najstarijeg dionika. Ostali mogu imati o svojem troku prepise udostovjerene.

Slunosti, granini biljezi i isprave, potrebne radi zajednikog koritenja, nisu sposobne za diobu. Ako nita ne stoji na putu, isprave e se ostaviti kod najstarijeg dionika. Ostali dobivaju o svom troku ovjerene prijepise. Zemljine slunosti ako to nije ugovoreno postoje u korist sviju dijelova. Ipak ne smije se time slunost proirivati niti postojati teom za posluno dobro. Ako vrenje slunosti koristi samo pojedinim dijelovima, onda se to pravo glasi u pogledu ostalih dijelova.
lan. 845.
Kad se razdjeljuju zemljita, treba zabiljeiti zamjenite granice prema razlinosti poloaja stupovima, kamenjem ili koljem na nain razgovjetan i nepromjenljiv. Rijeke, brda i putevi jesu granice naravske. Da se udalji svaka prevara ili bludnja, imaju se usjei u kamenje, u stupove, ili u kolje, sluee za mea, krievi, grbovi, brojevi ili ina obiljeja, ili ukopati pod njih.
lan. 846.
O uinjenoj diobi imaju se napraviti isprave. Dionik kakve stvari nepokretne zadobiva stvarno pravo na svoj dio onda tek, kad je upisana ii javne knjige isprava napravljena vrhu te diobe (paragraf 436).
lan. 847.
Sama dioba kojeg mu drago zajednikog dobra ne moe kodili treemu: sva ovome pristojea prava zaloga, slunosti i ina stvarna prava mogu se izvravati poslije diobe, kao i prije diobe. I osobna prava pristojea kakvoj treoj osobi prema zajednici ostaju u prijanjoj snazi, sasvim tim da je
zajednica ukinuta.

Sama podjela ma kakvog zajednikog dobra ne moe biti na tetu treemu; sva zalona prava, slunosti i druga stvarna prava, koja mu pripadaju, vre se poslije kao i prije diobe Ipak ako se vrenje zemljine slunosti odnosi samo na jedan dio, gasi se pravo u pogledu ostalih dijelova.
lan. 848.
Isto tako ne moe onaj, koji je duan zajednici platiti svoj dug pojedinim dionicima. Ovi dugovi imaju se platili cijeloj zajednici, ili onomu, koji je zastupa po zakonu.

I osobna prava, koja pripadaju treoj osobi prema zajednici, imaju svoju prijanju snagu bez obzira na izvreno istupanje. Isto tako onaj, koji je duan zajednici, ne moe platiti pojedinim dionicima Takvi dugovi moraju se platiti cijeloj zajednici ili onomu, tko je uredno predstavlja.
III novela: 848a.

Ako neka slunost ili kakav drugi stvarni teret daje pravo na koristi, moe pri podjeli povlasnog zemljita, svaki ovlatenik, a pri podjeli poslunog zemljita svaki optereenik traiti, da sud uredi vrenje. S obzirom na prirodu i cilj prava, kao i na odnos veliina i privrednu posebnost pojednih dijelova zemljita vrenje e se bez oteavanja tereta tako urediti, kako to pravedno odgovara svim interesima.
lan. 849.
to se do sada ustanovilo o zajednici uope: uporavlja se takoer na prava i stvari, koje pristoje kakvoj porodici kao zajednici, na pr. zaklade, povjerbe itd.
Ponovljenje granica lan. 850.

Ako su mednici kojimgod okolnostima tako pokvareni, da bi mogli takvi postati, da se sasvim ne mogu poznati; svaki dionik ima pravo zahtijevati da se granice zajedniki ponove. Na taj posao imaju se pozvati udionstveni susjedi, granice e se tono opisati i trokove nosit e svikolici prema prostoru svojih graninih poteza.
II novela: lan. 850.

Ako su granini biljezi izmeu dva zemljita uslijed ma kakvih okolnosti tako povrijeeni, da se ne bi mogli sasvim raspoznati ili ako su granice odista neprimjetljive, ili sporne, ima svaki od susjeda pravo zahtijevati sudsko obnavljanje ili ispravljanje granice. U tu svrhu pozvat e se susjedi na raspravu u vanparninom postupku sa napomenom, da e i pored izostanka pozvanoga granica biti odreena i obiljeena.
lan. 851.
Ako su granice doista postale takve, da se ne mogu poznati, ili ako prilikom ustanovljenja meaa nastane raspra; sud brani prije svega najposljednje stanje posjeda Tko cijeni, da mu je time uinjeno krivo, moe nainom propisanim (paragraf 347) iznijeti dokaze, da mu pristoji pravo na posjed, na vlasnost ili ino koje pravo.
lan. 852.
Najglavnija sredstva dokazivanja kada se ureuju granice jesu: izmjer i opis ili takoer izrisanje pijepornog zemljita; k tomu javne knjige i ine isprave koje se odnose na to: najposlije kazivanja vjetih svjdoka, i mnijenje izreeno po vjetacima, poto su razgledali mjesto.
lan. 853.
Ako nijedna stranka ne dokae iskljuivo pravo na posjed ili na vlasnost; sud razdjeljuje prijeporni prostor prema dosadanjem mirnom stanju posjeda. Ali ako je i stanje posjeda dvojbeno, prijeporni prostor, po sasluanju vjetaka, razdjeljuje se meu strankama prema razmjeru posjeda od kojega ishodi pravo, a poslije toga meu se meinci.
II novela: lan. 853.

Trokove postupka snosti e susjedi po mjeri svojih graninih linija. Onaj, koji stavlja prijedlog, snosit e trokove postupka, ako se iz rasprave pokae, da obnavljanje ili ispravljanje granica nije bilo potrebno, jer granica nije sporna ili je bila dovoljno uoljiva ili jer su drugi uesnici bili spremni, da se obiljeenje izvri bez suda. Trokovi oko zastupanja padaju na zastupanoga. Ako je postupak uzrokovan smetanjem mirnog posjeda, moe sud sasvim ili djelomino nametnuti trokove stranci, koja je uzrokovala spor.
Zajednica predmjevana lan. 854.

Razori, plotovi, ivice, stobori, zidovi, privatni potoci, kanali, prazna mjesta i spodobne pregrade nalazei se meu susjednim zemljitima, smatraju se kao vlasnost zajednika: ve ako bi grbovi,
natpisi ili napisi, ili koji drugi znakovi i dokazana sredstva protivno svjedoila.
lan. 855.
Svaki dionik moe se sa svoje strane sluiti zajednikim zidom do polovine debljine, moe napraviti i slijepa vrata i ormare, gdje ih s protivne strane jo nikakvih nema. Ali zgrada ne smije se ipak staviti u pogibao graenjem dimnjaka, ognjita, ili ine graevine, niti se na ikoji nain smetati moe, da se susjed slui svojom.
lan. 856.
Svi suvlasnici prilau razmjerno na odravanje takvih zajednikih pregradnih zidova. Gdje su ovi pregradni zidovi dvostruki, ili gdje je vlasnost razdijeljena, svaki odrava o svojem troku ono, to pripada njemu samomu.
lan. 857.
Ako pregradni zid tako stoji, da cigle, letve, ili kamenje samo na jednoj strani izlazi ili se naginje, ili ako su stupovi, potpornji, kolje ukopani na jednoj strani; dri se u dvojbi, da nerazdjelna vlasnost pregradnog zida jest na ovoj strani, ve ako bi se protivno vidjelo iz tereta leeeg na obadvije strane, iz sklopljenja, iz inih znamenja, ili iz inih dokaza. I onaj dri se da je iskljuivi posjednik kakvoga zida, koji posjeduje nedvojbeno drugi zid jednake visine i debljine, koji ide istim pravcem.
lan. 858.
Redovito, iskljuivi posjednik nije duan graditi nanovo svoj opali zid ili stobor, onda samo mora ih drati u dobrom stanju, kad bi se bojalo da otvor moe koditi graninom susjedu. Obvezan je pak svaki vlasnik, da s desne strane svojeg glavnog ulaza ogradi svoj prostor, i da ga razlui od prostora susjednovog.
RAZDIO DRUGI O OSOBNIM PRAVIMA NA STVARI Poglavlje sedamnaesto O POGODBAMA UOPE
Temelj prava osobnih na stvar lan. 859.

Prava osobna na stvari, po kojima je jedna osoba obvezana drugoj initi to, osnivaju se ili neposredno na zakonu; ili na pogodbi; ili na teti, koju je tko imao.
III novela: O UGOVORIMA I PRAVNIM POSLOVIMA
Temelj prava osobnih na stvari lan. 859.

Osobna prava na stvari, po kojima je jedna osoba obvezana da drugoj neto ini, osnivaju se neposredno na zakonu, ili na nekom pravnom poslu ili na pretrpljenom oteenju.
III novela: Raspis nagrade lan. 860.

Obeanje nagrade za inidbu ili za uspjeh, koje se ne upravlja na odreene osobe (raspis nagrade), postaje obaveznim, kad se javno oglasi. Raspis nagrade, koji ima za predmet nagradno natjecanje, vai samo onda, ako je u oglasu odreen rok za natjecanje.
III novela: 860a.

Do ispunjenja onoga, to se obeanjem trailo, moe se obeanje opozvati u istoj formi n kojoj je obavljeno ili u kojoj podjednako djelotvornoj formi, ili naroitim saopenjem ako inae nije bilo odricanja u oglasu ili odreivanjem izvjesnog roka. Ali opozivanje nema uinka prema onome koji je izvrio inidbu s obzirom na obeanje, ako dokae da mu opozivanje u to vrijeme bez njegove krivnje nije bilo poznato.
III novela: 860b.

Ako je inidbu izvrilo vie osoba, pripada nagrada, u sluaju da iz obeanja to drugo ne slijedi, onome, koji je inidbu najprije ispunio; a pri jednovremenom ispunjenju svima na jednake dijelove.
III novela: Zakljuenje ugovora lan. 861.

Tko oituje, da e svoje pravo prenijeti na koga, to jest, da e mu neto dopustiti, neto dati; da e za nj neto uiniti, ili radi njega neega se ostaviti, taj ini obeanje; ako drugi prihvati valjanim nainom to obeanje, tad suglasnom voljom obiju strana nastaje pogodba. Dok traju ugovori, i dok obeanje nije jo uinjeno, ili nije ni prije ni poslije prihvaeno, dotle ne nastaje pogodba.
lan. 862.
Ako nikakvo vrijeme nije bilo ugovoreno da se prihvati obeanje, usmeno obeanje ima se prihvatili bez odlaganja. Ako li je obeanje pismeno, treba gledati, da li se obje strane nalaze u istom mjestu ili ne. U prvom sluaju obeenje valja prihvatiti i objaviti obeavajuoj strani, da je prihvaeno, u 24 sata; a u drugom sluaju u takvo vrijeme, koje je potrebno da odgovor dvaput stigne; inae je obeanje prestalo. Prije nego mine vrijeme ustanovljeno, obeanje se ne moe porei.

Obeanje (ponuda) mora se prihvatiti unutar roka, to ga je odredio ponudilac. Ako toga nema, mora se ponuda, uinjena prisutnome ili telefonom od jedne osobe drugoj prihvatiti odmah; ponuda, koja je inae slavljena odsutnome, mora se prihvatiti najdalje do asa, kad ponudilac, pod pretpostavkom da je njegova ponuda stigla na vrijeme, smije, pri pravodobnom i urednom otposlanju odgovora, oekivati njegovo prispjee; u protivnom ponuda se ugasila. Prije izminua roka za prihvat ne moe se ponuda opozvati. Ona se ne gasi ni onda, kad jedna strana za vrijeme roka prihvatanja umre ili postane poslovno nesposobna, ukoliko ne proizlazi iz okolnosti drukija volja ponudioca.
III novela: 862a.

Prihvat vai kao pravodoban, kad je ponudiocu stiglo oitovanje unutar roka prihvata. No i pored njegovog zakanjenja ugovor je nastao, kad je ponudilac morao saznati, da je oitovanje o prihvatu pravodobno otposlano, a on ipak ne izvijesti drugu stranu odmah o svom odstupanju.
Razdjeljenje pogodaba lan. 863.

Svoju volju moe svatko oitovati ne samo izrijekom rijeima i znacima ope primljenim, nego i mue takvim djelanjima, koja po rasuenju svih okolnosti ne daju nikakva razumnog uzroka dvojiti o njima.

Svoju volju moe ovjek oitovati ne samo izrijekom rijeima i znakovima ope primljenim, nego i preutno takvim radnjama, koje po rasuenju svih okolnosti ne daju nikakva razumna razloga dvojiti o njima. U pogledu znaenja i uinka radnji i proputanja uzimat e se u obzir obiaji i navade, koje vae u potenom prometu.
lan. 864.
Pogodbe obvezuju jednostrano ili dvostrano, kako kada jedna samo strana obeava togod a druga prihvaa; ili obje strane prenose prava jedna na drugu, i zamjenito ih prihvaaju. Prve ine se dakle bez plae, a druge s plaom.

Kada se prema prirodi posla ili prema prometnom obiaju ne moe oekivati izriito oitovanje prihvata, ugovor je nastao, ako se odista udovoljilo ponudi u roku, koji je za to odreen ili koji odgovara okolnostima.
Potrebitosti tvrde pogodbe: 1) sposobnosti osobe
lan. 865.
Tko nema razuma, kao i dijele do 7 godina, nesposobno je uiniti obeanje ili ga prihvatiti. Ine osobe nasuprot, koje zavise od oca, tutora ili skrbnika mogu istina prihvatiti obeanje samo na njihovu korist uinjeno: ali ako prihvaaju koji teret skopan s obeanjem, ili obeavaju i same to, valjanost pogodbe zavisi redovito od privoljenja zastupnika ili zajedno i od suda, po propisima ustanovljenim u poglavlju 1. i 4. prvog dijela. Dok nije dano to privoljenje, druga strana ne moe odustati, ali moe zahtijevati da se primjeren rok odredi za oitovanje.
lan. 866.
Tko lukavim nainom govori, da je sposoban praviti pogodbe i time vara drugoga, koji se nije mogao lako obavijestiti o tome, obvezan je na zadovoljenje.
lan. 867.
Propis izostavljen kao bespredmetan obzirom na novi politiki poredak.
lan. 868.
Pravilo izostavljeno zbog bespredmetnosti obzirom na pravila koja ureuju oblast krivinog prava.
2) pravo privoljenje
lan. 869.
Privoljenje na pogodbu treba da se oituje slobodno, ozbiljno, odreeno i razumljivo. Ako se oitovanje ne moe razumijeti, ako je sasvim neodreeno, ili ako se prihvati pod inim uvjetima, a ne pod onim, pod kojima je uinjeno obeanje; ne biva nikakva pogodba. Tko se slui izrazima nerazgovijetnim da drugoga prevari, ili preduzima tobonje djelanje, duan je dali zadovoljenje.
lan. 870.
Koga je strana prihvatna prisilila na pogodbu strahom nepravednim i temeljitim taj nije obvezan drati pogodbe. Da li je strah bio temeljit, prosudit e sudac iz okolnosti (paragraf 55).

Tko je od druge strane lukavstvom ili strahom nepravednim i temeljitim (paragraf 55) bio pobuen da zakljui ugovor, nije obvezan drati ga.
lan. 871.
Ako je jedna sirana lanim izvjeima uvela u bludnju drugu stranu, i ta bludnja tie se glavne stvari, ili bitne kakvoe njezine, i to takve, koju su strane ugovarajue osobito imale pred oima, i na koju sa smjerale oitovanjima svojim; tad za zavedenoga ne nastaje nikakva obveza.

Ako je jedna strana bila u zabludi o sadraju oitovanja, koje je ona dala ili drugome dostavila, a zabluda se tie glavne stvari ili koje njene bitne osobine, na to je namjera bila poglavito upravljena i oitovana, ne nastaje za nju nikakva obveza, ako je zabluda bila od dragoga prouzrokovana ili je ovome po okolnostima oigledno morala pasti u oi ili mu je blagovremeno bila objanjena.
lan. 872.
Ako li se bludnja ne tie glavne stvari, niti koje bitne njezine kakvoe, nego kakve okolnosti pobone; pogodba ostaje u snazi, ako su samo obje strane pristale na glavni predmet, a pobonu okolnost nisu oitovale da je glavna svrha pogodbe: ali zavedeni ima pravo iskati od onoga, koji ga je zaveo, primjerenu naknadu.
lan. 873.
Ista ova naela imaju se uporavljivati i na bludnju dogodivu se u osobi onoga, kome je uinjeno obeanje, ukoliko pogodba bez te bludnje ne bi bila napravljena, ili bi bila bar napravljena na ini nain.
lan. 874.
Tko je lukavtinom ili nepravednim strahom uzrokovao te se uinila kakva poredba, mora svagda dati zadovoljenje za tetne posljedice.
lan. 875.
Ako je trei koji prisilio stranu obeavajuu na pogodbu strahom nepravednim ili temeljitim, ili ju je
zaveo lanim izvjeima; pogodba je tvrda. Samo u sluaju, ako je prihvatna strana dionitvovala u djelanju protuzakonitom tree osobe, ili je o njemu izriito znati morala, ima se s njom postupati po paragrafima 870-874. isto tako, kao da je ona sama drugu stranu zastraila ili zavela.

Ako je jedan od ugovaraa zaveden od strane treega lukavstvom ili nepravednim i temeljitim strahom na zakljuenje ugovara ili pobuen na pogrenu izjavu, ugovor vai. Samo u sluaju, kad je druga strana u radnji treega uestvovala ili je o njoj morala oevidno znati, primjenjuju se paragrafi 870 do 874.
lan. 876.
Ako je strana obeavajua sama i jedina uzrok svojoj bludnji, bila ta bludnja kakva mu drago, pogodba opstoji; ve ako je bludnja prihvatnoj strani iz okolnosti u oi pasti morala.

Gornje odredbe (paragrafi 869 do 875) primijenit e se shodno i na druga oitovanja volje, koja se imaju uiniti naprama nekoj drugoj osobi.
lan. 877.
Tko zahtijeva da se ukine pogodba radi toga, to na nju nije pristao, mora da sa svoje strane povrati sve koristi, koje je imao od takve pogodbe.
3) mogunost injenja (ispunjenja)
lan. 878.
Pogodbe mogu se sklopiti o svim stvarima, koje su u prometu. to se ne moe ispuniti ili uiniti: to je sasvim nemogue ili nedoputeno, o tome ne moe se ni tvrda pogodba uiniti. Tko takvim obeanjima vara dragoga, ili mu otkida to po krivom neznanju, ili koristi vadi (vue) iz tete njegove, taj odgovara za to.
III novela: 3. mogunost i dopustivost lan. 878.

to je upravo nemogue, ne moe biti predmet punovanog ugovora. Ako je jednovremeno ugovoreno mogue i nemogue, ostaje ugovor u prvom dijelu punovaan, ako inae iz ugovora ne izlazi, da se nijedna toka ne moe od druge odvojiti. Tko je pri zakljuenju ugovora za
nemogunost znao ili morao znati, naknadit e dragoj strani ako to isto ne vai za nju,. tetu, koju je ona pretrpjela uslijed povjerenja u punovanost ugovora.
lan. 879.
Osim pogodaba imenovanih na svojem mjestu, ne valjaju slijedee pogodbe: 1. ako se ugovori to za staranje, da se sklopi nagodba enidbena; 2. ako se vidar ili koji mu drago lijenik uinio, te mu je bolesnik obeao naroitu nagradu, to e se primiti lijeenja; ili 3. ako pravdozastupnik ugovori za sebe naroitu koju nagradu, to e se primili parnice, ili ako je prekupio parnicu njemu povjerenu; 4. ako tko nasljedstvo ili zapis, kojemu je nada od tree osobe, otuuje jo za ivota te osobe.

Ugovor, koji je protivan zakonitoj zabrani ili dobrim obiajima, je nitav. Naroito su nitavi slijedei ugovori: 1. ako se to ugovori za posredovanje branog ugovora; 2. ako pravni zastupnik sasvim ili djelomino prekupi povjerenu mu parninu stvar ili ako ugovori za sebe odreeni dio iznosa, koji je dosuen stranci; 3. ako se nasljedstvo ili legat, kome se tko nada od tree osobe, otuuje jo za ivota te osobe; 4. ako netko iskoriuje lakoumnost, teak poloaj, slaboumnost, neiskustvo ili uzbuenje drugoga time, to za inidbu sebi ili treemu ugovara ili uzima takvu protuinidbu, ija imovinska vrijednost stoji u upadljivom narazmjeru sa vrijednou inidbe.
lan. 880.
Ako je stvar, o kojoj je uinjena pogodba, uzeta iz prometa prije nego li je bila predana, pogodba se dri kao da nije bila sklopljena.
III novela: 880a.

Ako je netko obeao drugom inidbu treega, vai to kao prihvaanje njegovog zalaganja kod treega; ali ako se ujamio za uspjeh, odgovara za puno zadovoljenje, ako inidba treega izostane.
lan. 881.
Izvan sluajeva ustanovljenih i zakonu, nitko ne moe za drugoga obeavati niti obeanje prihvaati. Ali ako je tko obeao, da e se zauzeti u treega, isti se jo nije ujamio za uspjeli; takav mora da ispuni obvezu na se uzetu prema svojem obeanju.
III novela: Ugovori u korist treeg lan. 881.

Tko je ugovorio, da se inidba izvri nekom treemu, moe traiti, da se inidba treemu izvri. Kada i u kome trenutku trei neposredno stjee pravo, da od obeavaoca trai ispunjenje, cijenit e se po ugovoru te cilju i prirodi ugovora. U sumnji stjee trei ovo pravo, ako inidba poglavito njemu ima da bude od koristi. Pravo na inidbe obeane pri ustupanju koga dobra od primaoca u korist koga treega, smatra se, u nedostatku drugaijeg sporazuma, da ga je trei stekao prilikom predaje dobra.
lan. 882.
Ako su zajedno bile obeane stvari nemogue i mogue; mogue imaju se ispuniti, ve ako su strane ugovarajue postavile taj naroiti uvjet, da se nijedna toka pogodbe od druge razluiti ne moe.

Ako trei odbije pravo steeno iz ugovora, smatra se, da pravo nije ni steeno. Prigovori iz ugovora pripadaju obeavaocu i prema treemu.
Nain (forma) pogodaba lan. 883.

Pogodba moe se uiniti usmeno ili pismeno, pred sudom ili van suda, sa svjedocima ili bez svjedoka. Osim sluajeva u zakonu ustanovljenih, ova razliitost u nainu (formi) ne ini u obziru obveze nikakve razlike.
lan. 884.
Ako su stranke naroito ugovorile, da e uiniti pismenu pogodbu, pogodba ta ne dri se da je sklopljena, dok je stranke ne potpiu. I u ovom sluaju nije bitno potrebno da se udari peat.

Ako su si stranke pridrale, da na neki ugovor primijene izvjesnu formu, predmnijeva se, da one ne e da budu vezane prije, nego se ispuni ta forma.
Nacrtanje (punktacija) lan. 885.

Ako prava (formalana) isprava nije jo napravljana, ali je napravljeno pismo vrhu glavnih toaka pogodbe i potpisano od stranaka, tad samim takvim pismom utvruju se ona prava i obveze, koje su izreene u njemu.
lan. 886.
Tko pisati ne umije, ili radi tjelesnih mana pisati ne moe, ima prizvati dva svjedoka od kojih e jedan potpisati ime njegovo, a sam e obiajno znamenje svoje ruke pristaviti.

Ugovor, za koji se zakonom ili stranakom voljom odreuje pismenost, nastaje kad ga stranke potpiu ili - ako ne znaju ili su radi mane nesposobne da piu - kad stave na njega svoj rukoznak, ovjeren od suda ili notara ili kad stave svoj rukoznak pred dva svjedoka, od kojih e jedan potpisati ime stranke. Pismeno zakljuenje ugovora nadomjeta se sudskim ili notarskim posvjedoenjem. Oponaanje vlastorunog potpisa mehanikim putem dovoljno je samo onda, gdje je ono u poslovnom prometu uobiajeno.
lan. 887.
Ako je napravljena koja isprava o kakvoj pogodbi; nema se nimalo gledati na ugovore usmene uinjene tobo u isto vrijeme, ali koji se ne slau s ispravom, ili sadravaju nove pridavke.

Pravilo stavljeno van snage.
Zajednika obveza ili pravo lan. 888.

Ako dvije ili vie osoba obeavaju kome isto pravo ka kojoj stvari, ili ga prihvaaju od njega: iskanje i dug razdjeljuje se po naelima o zajednici vlasnosti.
lan. 889.
Zato, izuzevi sluajeve ustanovljene u zakonu, gdje je vie sudunika kakve razdjeljive stvari, svaki odgovara samo za svoj dio, i tako isto gdje je vie dionika kakve stvari razdjeljive, svaki treba da bude zadovoljan dijelom njemu pristojeim.
lan. 890.
Ako se radi o stvarima nerazdjeljivim, vjerovnik, ako je on jedini, moe ih iskati od svakoga dunika. Ali ako je vie vjerovnika, a jedan samo dunik; ovaj nije obvezan predati stvar bez osiguranja jednomu samome suvjerovniku, nego moe iskati da se svi suvjerovnici pogode o tome, ili moliti da se stvar uva u sudu.
Obveza nerazdjeljiva lan. 891.

Ako vie osoba obeavaju nerazdjelno istu cijelu stvar na takav nain, da se obvezuju jedan za sve a svi za jednoga; svaka pojedina osoba odgovara za cijelost. Zavisi tada od vjerovnika, da li e od sviju ili od nekih sudunika da ite stvar svukoliku ili dijelove, koje on sam izabira; ili da trai sve to od jednoga sudunika. Jo i poto je podignuta tuba, priuzdran mu je reeni izbor ako odstupi od tube; i ako ga jedan ili drugi sudunik neto namiri, moe ostatak iskati od ostalih.
lan. 892.
Ako li je tko obeao istu svukoliku stvar nekolici osoba, i ako su ove izrijekom povlatene da je nerazdjelno mogu iskati; dunik mora dati cijelu stvar onome od vjerovnika, koji mu je prvi zaite.
lan. 893.
im je jedan od sudunika vjerovniku platio sav dug, ne moe isti vjerovnik nita vie iskati od ostalih sudunika; i im je jedan suvjerovnik po duniku bio sasvim namiren, ostali suvjerovnici nita vie traiti ne mogu.
lan. 894.
Sudunik, koji se podlae teim uvjetima prema vjerovniku, ne moe time koditi ostalim sudunicima, i ako je kome od sudunika to otputeno, ili je ega osloboen za svoju osobu; ostalim sudunicima to nimalo ne pomae.
lan. 895.
Ako ima vie suvjerovnika, kojima je ista cijela stvar obeana nerazdjelno, a jedan je meu njima primio za se svekoliko iskanje; ima se ustanoviti po osobitim pravnim odnoenjima opstojeim meu vjerovnicima, na koliko reeni vjerovnik koji je primio iskanje treba da odgovara ostalim vjerovnicima. Ako li takvog odnoenja nema, tad jedan nije duan dati razloga drugome.
lan. 896.
Sudunik nerazdjelno obvezan, koji je platio od svoga sav dug, ovlaten je, ma da mu i nije ustupljeno pravo, iskati od ostalih sudunika naknadu, i to na jednake dijelove, ako drugo kakvo osobito odnoenje ne opstoji meu njima. Ako je koji od njih bio nesposoban obvezati se, ili ako nije u stanju zadovoljiti obvezi svojoj; dio njegov imaju uzeti na se istim nainom svi suobvezanici. Osloboenje jednoga suobvezanika ne moe kodili ostalima u iskanju naknade (paragraf 894).
Pobona ustanovljenja u pogodbama: 1) uvjeti lan. 897.

Glede uvjeta u pogodbama valjaju uope isti propisi, koji su ustanovljeni o uvjetima priloenim razredbama posljednje volje.
lan. 898.
Ugovori uinjeni pod takvim uvjetima, koji se u posljednjoj volji smatraju kao da nisu priloeni, nisu tvrdi.
lan. 899.
Ako uvjet propisan u kakvoj pogodbi zbio se jo prije pogodbe; ima se poslije pogodbe ponoviti onda samo, ako se takav uvjet sadrava u djelanju onoga koji pravo stei ima, i ako on spomenuti uvjet ponoviti moe.
lan. 900.
Pravo obeano pod uvjetom odgaajuim prelazi i na nasljednike.
2) uzrok privoljenja lan. 901.

Ako su stranke uzrok ili svrhu svog privoljenja postavile izrijekom kao uvjet; uzrok ili svrha smatra se kao svaki drugi uvjet. Osim toga sluaja, takva oitovanja nemaju nikakva upliva na valjanost pogodaba za plau. A na pogodbe besplatne imaju se uporaviti propisi ustanovljeni glede razredaba posljednje volje.
3) vrijeme, mjesto i nain ispunjenja pogodbe lan. 902.

Pogodbe imaju se ispuniti u vrijeme, u mjestu i na nain kako su stranke ugovorile. Po zakonu, 24 ure ine jedan dan, 30 dana jedan mjesec, i 365 dana jednu godinu.

Rok odreen ugovorom ili zakonom izraunat e se, ako nije drukije utvreno, tako da se kod roka, odreenog po danima, ne rauna dan u koji pada dogaaj, od koga tok roka poinje. Kraj roka odreenog po tjednima, mjesecima ili godinama pada u onaj dan posljednjeg tjedna, ili posljednjeg mjeseca, koji po svom imenu ili broju odgovara danu dogaaja, s kojim tok roka poinje; ali ako ovaj dan u posljednjem mjesecu ne dostaje, onda u posljednji dan ovoga mjeseca. Pod polovinom mjeseca razumjevaju se 15 dana, pod sredinom mjeseca 15. dan mjeseca.
lan. 903.
Ako je za steenje kojega prava ustanovljen naroiti dan; pravo se stjee poetkom toga dana. Ali da se ispuni kakva obveza, cijeli dan ustanovljeni na korist je osobi obvezanoj.

Pravo, ije je stjecanje vezano za jedan odreeni dan, stjee se poetkom toga dana. Pravne posljedice neispunjenja jedne obveze ili koga proputanja nastupaju tek protekom posljednjeg dana roka. Ako za davanje jednog oitovanja ili za neku inidbu odreeni posljednji dan pada u nedjelju ili na priznati praznik, dolazi na njegovo mjesto slijedei radni dan, ako nije protivno ugovoreno.
lan. 904.
Ako nije ustanovljeno naroito vrijeme da se ispuni pogodba; ispunjenje to moe se iskati odmah, to jest bez ikakva nepotrebna odgaanja. Ako je obvezanik ostavio sebi na volju naznaiti vrijeme, kad da se ispuni pogodba; treba li ekati smrt njegovu i drati se nasljednika; ili, ako se tie samo kakve dunosti osobne, koja ne prelazi na nasljednike, valja nastojati da sudac naznai po pravinosti vrijeme za ispunjenje obveze. Ovom posljednjem propisu ima mjesta i tada, ako je obavezanik obeao da e ispuniti pogodbu po mogunosti ili inljivosti. U ostalom imaju se i na ovo uporavljivati propisi gore ustanovljeni (paragraf 704-706) glede naznaenja vremena priloenoga u razredbama posjednje volje.
lan. 905.
Ako se mjesto, u kojem se pogodba ima izvriti, ne moe ustanoviti ni po ugovoru stranaka, ni po naravi ili svrsi posla; stvari nepokretne predavaju se u mjestu, gdje se nahode, a pokretne na onom mjestu, gdje je obeanje bilo uinjeno. Radi mjere, vage i vrste novaca; ima se gledati na mjesto, u kojem se predaje stvar.

Ako se mjesto ispunjenja ne moe odrediti ni po dogovoru ni po prirodi ili svrsi posla, ima se ispuniti na mjestu, gdje je dunik u vrijeme sklapanja ugovora prebivao, ili u mjestu sjedita, ako je obaveza nastala u pogonu dunikovog zanatskog ili poslovnog poduzea. U pogledu mjere, teine ili vrsti novca ima se gledati na mjesto ispunjenja. Novana plaanja ima dunik u sluaju dvojbe na svoju opasnost i troak otpremiti vjerovniku u njegovo prebivalite (sjedite). Ako se ono poslije postanka trabine promijenilo, snosi vjerovnik povienje opasnosti i trokova, koje je time prouzrokovano.
lan. 906.
Ako se obeanje moe ispuniti na vie naina, izbor stoji na volju obvezaniku; ali poto je on jednom izabrao, ne moe sam uzmaknuti od izbora toga.
lan. 907.
Ako je u kakvoj pogodbi naroito priuzdran izbor, i ovaj se uniti po sluajnoj propasti jedne ili vie stvari izberivih; strana kojoj pristoji izbor nije vie obvezana drati pogodbe. Ali ako je tome kriv obvezanik; ovaj treba da odgovara ovleteniku za unitenje izbora.
4) kapara lan. 908.

Ono to se daje naprijed kada se sklapa pogodba, smatra se, izuzevi sluaj kakvog osobitog ugovora, samo kao znak da je sklopljena pogodba, ili kao osiguranje da e se ispuniti, i zove se kapara. Ako se pogodba ne ispuni po krivnji jedne stranke; nevina stranka moe zadrati primljenu kaparu, ili iskati, da joj se dvostruko vrati kapara koju je dala. Ako li na to ne e da pristane; moe iskati da se ispuni pogodba, ili ako to vie nije mogue, da se naknadi teta.
5) odustatnina (pimanluk) lan. 909.

Ako se u pogodbi ustanovljuje kakav iznosak, to ga ima platiti jedna ili druga strana u sluaju, da bi htjela odustati od pogodbe prije nego je ispuni; pogodba ini se pod odustatninu ili pimanluk. U ovom sluaju mora se ili ispuniti pogodba ili platiti odustatnina. Tko je pogodbu ispunio samo stranom; ili tko je prihvatio ono, to je druga strana ma neto dala na ispunjenje obeanja, taj ne moe vie odstupiti, ako bi odustatninu i platiti htio.
lan. 910.
Ako je dana kapara i zajedno bude ugovoreno pravo odustati od pogodbe, a osobita odustatnina nije ugovorena: kapara stoji mjesto odustatnine. Zato kada se odustane od pogodbe davalac gubi kaparu, a primatelj vraa je dvostruko.
lan. 911.
Tko je smetan ispuniti pogodbu po svojoj krivnji a ne po nenadanom sluaju, mora takoer platiti odustatninu.
6) pristojbe pobone lan. 912.

Kadkad vjerovnik ima pravo iskati od svojeg dunika osim glavnog duga i pobonih pristojbi. Takve su pristojbe; prirataj i plodovi glavne stvari; kamate, koje su ili ugovorene ili se radi zatezanja dunikova platiti imaju; naknada uinjene tete, ili naknada onoga to je vjerovnik izgubio radi toga, to pogodba nije ispunjena kao to treba; najposlije iznosa, to ga je jedna strana za taj sluaj ugovorila za se.
lan. 913.
Ukoliko je s pravom stvarnim sjedinjeno pravo na prirataj ili na plodove, ustanovljeno je u poglavlju prvom i etvrtom drugoga dijela. Tko ima samo osobno pravo, taj ne moe jo zahtijevati pristojbi pobonih. Ukoliko vjerovniku pripada pravo na te pristojbe, poznaje se neto iz posebnih vrsta i ustanovljenja pogodbenih, a neto iz poglavlja o pravu naknaenja tete i zadovoljenja.
Pravila po kojima se imaju tumait pogodbe lan. 914.

Opa pravila navedena u prvom dijelu (paragraf 6) vrhu tumaenja zakona, valjaju i za pogodbe. Navlastito ima se pogodba dvojbena tako tumaiti, da nikakva protuslovlja ne sadrava u sebi, i da ima uinak.

Pri tumaenju ugovora ne treba se drati doslovnog smisla izraza, ve treba ispitivati namjeru stranaka i ugovor tako razumjeti, kako to odgovara vrenju potenog prometa.
lan. 915.
U pogodbama jednostrano obveznim dri se u dvojbi, da je obvezanik htio rae uzeti manji nego vei teret: a u pogodbama dvostrano obveznim, rijei nerazgovjetne tumae se na tetu onoga, koji se njima sluio (paragraf 869).
lan. 916.
Ako je posao od neke vrste ugovoren samo prividno; treba ga prosuivati po onim propisima zakonskim, po kojima po svojoj pravnoj naravi presuen biti ima.
III novela:
lan. 916.
Izjava volje, koja je prema drugome po sporazumu s njime uinjena prividno, nitava je. Ako se time ima prikriti drugi posao, cijenit e se ovaj po njegovom pravom svojstvu. Naprama treemu, koji je u povjerenju prema toj izjavi pribavio prava, ne moe se isticati prigovor prividnog posla.
O prestanku pogodaba lan. 917.

Na koji nain prestaju obveze ishodee od pogodaba, bit e ustanovljeno kod svake pogodbe napose, i u poglavlju o ukinuu obveza uope.
III novela: Ope odredbe o naplatnim ugovorima i poslovima lan. 917.

Kod naplatnih ugovora plaaju se ili stvari stvarima, ili radnje, kamo spadaju i proputanja, radnjama, ili najzad stvari radnjama i radnje stvarima.
lan. 918.
Sva prava i obveze izlazee od pogodaba, prelaze na nasljednike ugovornika: samo ako se ne osnivaju jedino na osobnim odnoenjima i sposobnostima, ili ako nasljednici nisu iskljueni po samoj pogodbi ili po zakonu. Obeanje jo ne prihvaeno, ako umre i jedna samo strana u vrijeme promiljaja, ne prelazi na nasljednike (paragraf 862).

Ako jedna strana ne ispuni naplatni ugovor u vrijeme, kad treba, na mjestu, gdje treba ili na nain, kako je ugovoreno, moe druga strana traiti ili ispunjenje i naknadu tete zbog zadocnjenja ili izjaviti, stavljajui prigodan rok za naknadno ispunjenje, da odustaje od ugovora. Ako je ispunjenje za obje strane djeljivo, moe se odustanak zbog zadocnjenja jednog dijela inidbe izjavili samo u pogledu pojedinih ili u pogledu sviju jo nenamirenih dijelova inidbe.
lan. 919.
Ako jedna strana ili sasvim ne ispuni pogodbe, ili je ne ispuni u svoje vrijeme, u mjestu nadlenom ili na ugovoreni nain: druga sirana, osim sluajeva u zakonu ustanovljenih, ili kojega naroitog priuzdrka, nema prava iskati da se ukine pogodba, nego samo da se tono ispuni, i da se dade
naknada.

Ako je ugovoreno ispunjenje u tono odreeno vrijeme ili unutar tono odreenog roka time da e se inae odustati od ugovora mora ovlateni na odustanak, ako hoe da ostane pri ispunjenu, saopiti to drugome po isteku vremena bez odugovlaenja, ako to propusti, ne moe vie kasnije traiti ispunjenje. Isto vai, ako se iz prirode posla ili iz svrhe inidbe, poznate obvezanome, moe razabrati, da zakanjena inidba ili u sluaju zakanjenja jednog dijela inidbe, preostale inidbe nemaju vie interesa za primaoca.
lan. 920.
Poto je pogodba potpuno ispunjena, ne mogu stranke, ma obadvije pristale na to, od nje vie uzmaknuti, nego moraju sklopiti novu pogodbu, koja e se smatrati kao drugi posao.

Ako se ispunjenje osujeti po krivnji obvezanoga ili uslijed sluaja za koji on odgovara, moe druga strana zahtijevati ili naknadu tete zbog neispunjenja ili odustati od ugovora. Pri djelominom osujeenju vlasna je odustati, ako se iz prirode posla ili iz cilja inidbe, poznatog obvezanome, moe razabrati da djelomino ispunjenje nema za nju interesa.
Opa ustanovljenja platenih pogodaba i poslova lan. 921.

U pogodbi za plau namiruju se stvari stvarima: ili djelanja, meu koja spadaju i proputanja, djelanjima: ili najposlije stvari namiruju se djelanjima, a djelanja stvarima (paragraf 864).

Odustanak od ugovora ne dira u pravo na naknadu tete, uzrokovane sakrivljenim neispunjenjem. Naplata ve primljena vratit e se ili e se dati naknada na takav nain, da nijedna strana iz tete druge strane ne izvue dobitak.
Jemstvo lan. 922.

Ako tko prenosi stvar na drugoga za plau: mora jemiti, da ta stvar ima one vlastitosti, koje su izrijekom ugovorene ili koje se obiajno predmnijevaju u njoj, i da se ona prema naravi posla ili
prema uinjenom ugovoru uivati i upotrebiti moe.
Sluajevi jemstva lan. 923.

Tko dakle pridaje stvari kakve vlastitosti, kojih ona nema, a bile su izrijekom ugovorene, ili se po naravi posla razumijevaju da su ugovorene: tko zataji njezine neobine nedostatke ili terete: tko otuuje stvar koje vie nema, ili tuu stvar otuuje kao svoju; tko lano govori, da je stvar zgodna za neku stanovitu porabu, ili da nema ni obiajnih nedostataka i tereta: taj ima odgovarati, ako se to pojavi protivno tome.
lan. 924.
Ako se koje ivine razboli ili skapa za 24 ure otkako je primljeno, dri se da je bilo bolesno prije nego je primljeno.
lan. 925.
Ista predmnjeva valja ako se otkrije: 1) za 8 dana kod svinja guba, a u ovaca ospice ili srab; ili za 2 mjeseca u posljednjih crv u pluima i u jetri (metilj); 2) za 30 dana poslije prijema u goveda lijezna bolest; 3) u konja i u ivini od tovara za 15 dana poslije predaje podmukla lijezda ili bale (sakagija), i sipljivost: ili za 30 dana bijesna vrtoglavica (ura), crv (pundrav), udljivost, jasna sljepoa ili mjesena sljepoa.

Odredit e se naredbom, ukoliko nastupa predmnjeva, da je neka ivotinja bila bolesna ve prije predaje, ako se u toku odreenih rokova pojave izvjesne bolesti i mane.
lan. 926.
Ovom pravnom predmnjevom (paragrafi 924 i 925) moe se primatelj takvog ivineta sluiti onda samo, ako je opaeni nedostatak javio odmah onome, koji mu je predao ivine, ili jemcu, ili ako ovoga ne bi bilo u mjestu, sudu mjesnomu ili vjetacima, i ako je uinio, te je ivine razvieno.

Pravnom predmnjevom, da je nedostatak postojao jo prije predaje ivotinje, moe se preuzimatelj samo onda posluiti, ako je o opaenom nedostatku odmah izvijestio predavatelja ili u njegovoj odsutnosti predsjednika opine ili dao po strunjaku ivotinju pregledati i za osiguranje dokaza predloio sudsko izvoenje dokaza.
lan. 927.
Ako primatelj zanemari ovaj opaz, mora dokazati, da je ivine bilo nedostatno jo prije nego je sklopljena nagodba. Ali i predavaocu slobodno je svagda dokazati, da je spomenuti nedostatak nastao tek poslije predaje.

Ako primatelj zanemari ovaj opaz, mora dokazati, da je ivotinja imala nedostataka jo prije predaje. Ali i predatelju slobodno je dokazati, da je prigovoreni nedostatak nastupio tek poslije predaje.
lan. 928.
Ako nedostaci kakve stvari padaju u oi ili ako se tereti, koji su na stvari, mogu vidjeti iz javnih knjiga, nema mjesta nikakvu jemstvu, ve ako je izrijekom bilo obeano, da je stvar prola od svih nedostataka i tereta (paragraf 443). Za dugove i za ostatke, koji su na stvari, treba svagda odgovarati.

Ako nedostaci kakve stvari padaju u oi ili ako se tereti, koji su na stvari, mogu vidjeti iz javnih knjiga, nema mjesta nikakvu jemstvu, osim u sluaju zlonamjernog preuenja nedostatka ili izrinog obeanja, da je stvar prosta od svih nedostataka i tereta (paragraf 443). Za dugove i ostatke, koji su na stvari, treba uvijek odgovarati.
lan. 929.
Tko je tuu stvar znajui sebi nabavio, takav ne moe iskati jemstva, kao to ga ne moe ni onaj iskati, koji se izrijekom odrekao jemstva toga.
lan. 930.
Ako se stvari predaju napoprijeko, to jest onako, kako stoje i lee, bez broja, mjere i vage; predavalac ne odgovara za nedostatke, koji su u njima spaeni. izuzevi sluaj, ako stvar nema kakve kakvoe, koju je lano njoj pripisivao, ili koju je primatelj naroito ugovorio.
Uvjeti jemstva lan. 931.

Ako posjednik hoe da se slui jamstvom radi toga, to ite stvar trei koji, ima oznaiti svojeg prednika od koga je zadobio stvar, i iskati po propisu sudovnika da ga ovaj zastupa. Ako je propustio to uiniti, ne gubi time jo pravo na naknaenje tete; ali njegov prednik moe mu usuprot staviti sve prigovore neuinjene proti treemu, i time sebe osloboditi od naknade utoliko, ukoliko
bude presueno, da ti prigovori, da su bili uinjeni kao to treba, bili bi proizveli razlinu presudu suprot treemu.

Ako preuzimatelj hoe da se slui jamstvom radi toga, to stvar potrauje neko trei, mora svoga prednika izvijestiti o sporu. Ako to propusti, nije dodue izgubio pravo na obeteenje, ali njegov prednik moe mu nasuprot staviti sve prigovore, neuinjene protiv treemu i time osloboditi sebe od naknade u toj mjeri, ukoliko bude presueno, da bi ti prigovori, kad bi bili uinjeni kao to treba, bili proizveli drugu odluku protiv treega.
Uinak lan. 932.

Ako je nedostatak, koji daje povod jemstvu, takav, da se vie ukloniti ne moe, i da smeta urednoj porabi stvari; oteenik moe iskati da se pogodba sasvim ukine; ali ako se moe nadopuniti ono to ne dostaje; na pr. u mjeri ili u vagi, iskati e samo nadopunjenje to; u oba sluaja moe pak traiti i naknadu dalje tete, a i korist izmaklu, ako je druga strana radila nepoteno.

Ako je nedostatak, na kome se zasniva jamstvo, takve vrsi, da se vie ne moe ukloniti i da smeta urednoj upotrebi stvari, moe preuzimatelj traiti potpuno ukidanje ugovora, ali ako nedostatak ne smeta redovnu upotrebu ili ako se moe ukloniti, moe traiti primjereno smanjenja naplate ili popravak odnosno naknadu manjka. U svim sluajevima odgovara predatelj za sakrivljenu tetu. Neizvieno smanjenje vrijednosti ne dolazi u obzir.
III novela: 932a.

Za vrijeme parnice o raskidanju ugovora zbog nekog nedostatka na stoci, sud e, na prijedlog jedne stranke, im pregled vie nije potreban, narediti privremenom naredbom prodaju ivotinje i polaganje dobivene svote u sud.
Prestanak prava od jemstva lan. 933.

Tko hoe da ite jemstvo, mora traiti (proizvesti) svoje pravo u 3 godine, ako se tie stvari
nepokretnih; a u 6 mjeseci ako su stvari pokretne, inae je pravo prestalo.

Tko hoe traiti jamstvo, mora svoje pravo sudskim puteni ostvariti, i to ako se tie nepokretnih stvari za 3 godine, ako se tie pokretnih za 6 mjeseci, a ako se radi o nedostacima stoke, za 6 tjedana, inae se tuba ugasila. Rok poinje od dana isporuke stvari; za jemstvo zbog takvih nedostataka na stoci, za koje postoji predmjevani rok, od dana kada se ovaj svrava; a za jemstvo zbog zahtjeva, koji trea osoba stavlja na stvar, od dana, kad je stjecatelj s tim zahtjevom bio upoznat. Ostvarivanje putem prigovora ostaje stjecatelju priuzdrano, ako je on saopio nedostatak predatelju unutar roka.
Obeteta radi skraenja preko polovine lan. 934.

Ako u poslovima dvostrano obveznima jedna strana nije primila od druge ni polovinu onoga, to je istoj dala prema obiajnoj vrijednosti; zakon daje oteenoj strani pravo iskati, da sa pogodba ukine, i da se stvari povrate u prijanje stanja. Ali drugoj strani je slobodno uzdrati posao, nadopunjenjem onoga, to ne dostaje do obiajne vrijednosti. Nerazmjerje vrijednosti odreuje se po onom vremenu, kad je posao sklopljen.
lan. 935.
Ovom pravnom sredstvu nema mjesta, ako ga se tko izrijekom odrekao, ili ako je oitovao, da stvar zato, jer mu se osobito omilila, prima po cijenu izvanobiajnu; ako je pristao na cijenu nerazmjernu, premda mu je prava cijena bila poznata; takoer ako se iz odnoenja osoba ugovarajuih moe misliti, da su htjele sklopiti pogodbu mjeovitu stranom za plau a stranom besplatnu; ako se prava vrijednost vie ne moe pronai: najposlije, ako je sud prodao stvar na drabi.
O ugovoru budue pogodbe lan. 936.

Ugovor, po kojemu oituju stranke, da e tek unaprijed sklopiti kakvu pogodbu, obvezuje samo onda, ako je ustanovljeno ne samo vrijeme, kada se pogodba ima sklopiti, nego i glavni lanci pogodbe, i ako meutim okolnosti ne budu se tako preinaile, da se time uniti svrha pogodbena, koja je naroito izreena ili koja se vidi iz okolnosti, ili da jedna ili druga strana izgube povjerenje. Uope ispunjenje takvih obeanja treba iskati najdalje u godini dana poslije roka ugovorena, inae je pravo prestalo.
O odreenju prigovora lan. 937.
Ako se tko uope i bez naroitog oznaenja odrie prigovora proti valjanosti pogodbe, takvo odreenje nema uinka.
Poglavlje osamnaesto O DAROVANJIMA
Darovanje lan. 938.

Pogodba, kojom se kakva stvar daje komu bez plae, zove se darovanje.
Ukoliko odreenje kakvo jest darovanje lan. 939.

Tko se odrie kakvog prava, kojemu se nada, ili koje mu je zaista pripalo, ili koje je dvojbeno, a ne preda ga uredno drugome, ili ga ne otpusti obvezanoj osobi s njezinim privoljenjem; taj se ne smatra da je darovalac (darovnik).
Darovanje nagradno lan. 940.

Sunost darovanja ostaje ista, ma darovanje to bilo uinjeno iz priznanosti; ili radi zasluga obdarenoga; ili kao osobita njegova nagrada; samo ako obdarenik nije od prije imao na to kakvog prava tubenog.
lan. 941.
Ako je obdarenik imao tubeno pravo na nagradu radi toga, jer ova meu strankama bijae jur ugovorena ili zakonom propisana: posao prestaje biti darovanje, i smatra se kao pogodba za plau.
Darovanja zamjenita lan. 942.

Ako su darovanja bila prije ugovorena na takav nain, da darovnik ima zamjenito biti obdaren; tad u cijelosti ne nastaje nikakvo pravo darovanje; nego samo u obziru vee vrijednosti.
Forma darovne pogodbe lan. 943.

Iz darovne pogodbe, koja je uinjena samo usmeno bez prave predaje darovane stvari, daroprimac
ne zadobiva nikakva tubenog prava. Ovo pravo treba da je na pismenoj ispravi osnovano.
i mjera darovanja lan. 944.

Vlasnik neogranieni, ako pazi na propise zakonite, moe raspoklanjati i svukoliku svoju imovinu. Ali pogodba, kojom se dariva budua imovina, valja samo onda, ako ne prelazi polovinu reene imovine.
Ukoliko darovnik odgovara za darovanje lan. 945.

Tko znajui dariva tuu stvar, i ovu okolnost zataji daroprimcu, odgovara za tetne posljedice.
Neporeenje darovanja lan. 946.

Darovne pogodbe ne mogu se redovito porei.
Iznimke: 1. radi oskudnosti lan. 947.

Ako darodavac kasnije tako osiromai, da ne bi imao potrebnoga ime se uzdravati vlastan je, ako se jo nalazi darovana stvar ili njezina vrijednost, i ukoliko mu ne dostaje potrebno uzdravanje, iskati od obdarenika svake godine zakonite kamate od darovane sume, ve ako bi se i sam obdarenik nalazio u jednakoj oskudnosti. Gdje je vie daroprimalaca, raniji daroprimalac obvezan je samo utoliko, ukoliko prilozi kasnijih daroprimalaca nisu dovoljni da se uzdrava darodavac.
2. radi neharnosti lan. 948.

Darovanje moe se porei, ako je obdarenik krivac kakve grube neharnosti prema svom dobroincu. Pod grubom neharnou razumijeva se takva pozljeda tijela ili uvreda u potenju, u slobodi ili u imovini, da se protiv uvredioca moe postupati slubeno ili na zahtijevanje uvrjeenika po zakonu kaznenom.
lan. 949.
Radi neharnosti postaje neharni za svoju osobu posjednikom nepotenim, i ako uvrjeenik nije oprostio neharnost, a od darovane stvari ostaje jo togod u naturi ili u vrijednosti, tad neharnost daje pravo i samome nasljedniku uvrjeenika da ite proti nasljedniku uvrjedioca, da se darovanje poree.
3. radi oteenja dunoga uzdravanja lan. 950.

Tko je duan uzdravati drugoga, ne moe povrijediti njegovo pravo, inei treemu darovanje. Tko je oteen ovakvim nainom, vlastan je pozvati obdarenika u sud, da mu nadopuni ono, to darovnik nije vie u stanju dati mu. Ako je vie daroprimalaca, ima se uporaviti gornji (paragraf 947) propis.
4. radi oteenja zakonitog dijela lan. 951.

Tko u vrijeme darovanja ima potomaka, kojima je duan ostaviti zakoniti dio ne moe uiniti nikakvog darovanja na njihovu tetu, koje prelazi polovicu njegove imovine. Ako je ovu mjeru preao, pa reeni potomci poslije njegove smrti uzmognu dokazati, da ista njegova zaostavtina ne dosee polovice od imovine, koju je imao kad je uinio darovanje, mogu razmjerno iskati od obdarenika, da povrati suviak, to ga je primio proti zakonu.

Ako se pri odreenju nunog dijela uzmu u raun darovanja (paragraf 785), ali ostavina ne dosie za njegovo pokrie, moe prikraeni nuni nasljednik zahtijevati od obdarenika, da radi pokria manjka vrati dar. Obdarenik moe otkloniti vraanje plaanjem manjka. Ako je i sam obdarenik ovlaten na nuni dio, odgovara on drugome samo utoliko, ukoliko bi uslijed darovanja dobio vie od nunog dijela, koji bi mu pripao pri uraunavanju darovanja. Izmeu vie obdarenika odgovara raniji obdarenik samo u toj mjeri, koliko kasniji obdarenik nije obvezan na vraanje ili nije u stanju da vrati. Istodobni obdarenici odgovaraju razmjerno.
lan. 952.
Ako obdarenik nema vie darovane stvari ili njezine vrijednosti; odgovara samo onda, ako ju je nepotenim nainom pustio iz posjeda.
5. radi oteenja vjerovnika lan. 953.

Pod tim istim (paragraf 952) ogranienjem mogu se natrag iskati i oni darovi, kojima su skraeni vjerovnici, koji su se jur nalazili, kad je uinjeno darovanje. Na vjerovnike, kojih su iskanja kasnija nego darovanje, protee se to pravo samo onda, ako se suprot obdareniku moe posvjedoiti lukavo (himbeno) sporazumljenje.
6. radi poslije roene djece
lan. 954.
Ako se besednom darodavcu poslije sklapanja darovne pogodbe rodi djece, nema zato pravo ni on, ni poslije roena djeca da poreku darovanje. Ali u sluaju potrebe, pristoji darodavcu ili poslije roenom djetetu gore spomenuto pravo na zakonske kamate od darovane sume ne samo prema obdareniku, nego i prema njegovim nasljednicima (paragraf 947).
Koja darovanja ne prelaze na nasljednike lan. 955.

Ako je darodavac obeao obdareniku kakvu pomo u odreene rokove: nasljednicima njihovim ne pripada otuda niti pravo niti kakva obveza; ve ako je u darovnoj pogodbi bilo naroito drukije ugovoreno.
Darovanje za sluaj smrti lan. 956.

Darovanje, koje se ima ispuniti tek nakon smrti darovnika, valjano je kao zapis, ako se pazilo na formalnosti, koje zakon propisuje. Onda samo ima se darovanje smatrati kao pogodba, ako je obdarenik primio darovanje, ako se darovnik odrekao prava da ga porie i ako je vrhu toga darovanja predao obdareniku pismenu ispravu.
Poglavlje devetnaesto O OSTAVNOJ POGODBI
Ostavna pogodba lan. 957.

Ako tko uzme tuu stvar pod svoju skrb; nastaje ostavna pogodba. Prihvaeno obeanje, da e se tko skrbiti o tuoj stvari, koja jo nije predana, obvezuje istina stranu obeavajuu, ali to jo nije ostavna pogodba.
lan. 958.
Ostavnom pogodbom primalac ne zadobiva ni vlasnost, ni posjeda, niti prava sluiti se stvarju. On je samo dralac s dunou, da uva od tete stvar povjerene mu.
Kad ona prelazi u pogodbu zajamsku ili posudnu lan. 959.

Ako je uvaru na njegovo zahtijevanje, ili zato, to ga je ponudio ostavlja sam, bilo doputeno da upotrebi stvar, pogodba prestaje biti ostava, i to u prvom sluaju odmah poslije doputenja, a u drugom sluaju od onoga asa, kad je prihvaena ponuda, ili kad je stvar ostavljena bila zaista
upotrebljena; i pretvara se u pogodbu zajamsku, ako su stvari potrone, a u pogodbu posudnu, ako su nepotrone, te nastaju prava i dunosti, koje su skopane s tim pogodbama.
ili u punovlae lan. 960.

Mogu se pokretne i nepokretne stvari dati u ostavu. Ako li je uvaru zajedno naloen ini kakav posao, koji se odnosi na stvar povjerenu mu; uvar se smatra tad kao punovlasnik.
Dunosti i prava uvara lan. 961.

Glavna je dunost uvara, da povjerenu mu stvar briljivo uva za odreeno vrijeme, i poslije toga vremena, da je vrati ostavljau u istom onom stanju, u kom ju je primio, i sa svim priratajem.
lan. 962.
uvar duan je i prije nego mine vrijeme ustanovljeno, povratiti stvar ostavljau na njegovo zahtijevanje, i moe samo iskati, da mu se naknadi teta, koja mu je moebit uzrokovana. Nasuprot uvar ne moe ranije povratiti stvar povjerenu mu, ve ako bi mu radi nepredviene kakve okolnosti bilo nemoguno da stvar sauva sigurno, ili bez svoje vlastite tete.
lan. 963.
Ako nije izrijekom ustanovljeno vrijeme, za koje stvar ima biti na ostavi, niti se to vrijeme iz pobonih okolnosti moe doznati, ostava moe se po volji otkazati.
lan. 964.
uvar odgovara ostavljau za tetu, koja mu je uzrokovana radi proputenog dunog staranja, ali ne odgovara za nenadani sluaj; ni onda, ako je on stvar povjerenu mu premda dragocjeniju, mogao spasti s izgubljenjem svoje vlastite stvari.
lan. 965.
Ako li se uvar sluio stvarju njemu povjerenom, ako ju je bez potrebe i bez doputenja ostavljaa dao na ostavu treemu komu; ili ako je zatezao povratiti je, te bi stvar imala tetu, koju u ostavljaa ne bi bila trpila; ne moe se uvar izgovarati nenadanim sluajem, i oteta njemu se pripisuje.
lan. 966.
Ako su dane na ostavu stvari zakljuane ili zapeaene, pa se kasnije pokae, da je zaklop pokvaren ili peat povrijeen, duan je ostavlja, ako tvrdi, da mu je to nestalo, po propisu zakona potvrditi zakletvom reenu tetu, ako je ista teta vjerojatna, gledajui na njegovo stanje, obrt, imovinu i na ostale okolnosti; ve ako bi uvar mogao dokazati da on tome nije kriv, to se povrijedio zaklop ili
peat. To isto opstoji i onda, ako su se izgubile sve stvari, koje su tim nainom bile dane na ostavu.
i ostavljaa lan. 967.

Ostavlja obvezan je naknaditi uvaru tetu, kojoj je on kriv i naplatili mu trokove, koje je uvar uinio da se uzdri stvar dana na ostavu ili da se umnoe trajue koristi. Ako je uvar u sluaju potrebe, da sauva povjereno mu dobro, rtvovao svoje vlastite stvari; moe on primjerenu naknadu zahtijevati. Zamjenita iskanja uvara i ostavljaa kakve pokretne stvari, mogu se samo za 30 dana, otkako je stvar povraena, prijaviti sudu.
Uzaptitelj (sekvestar) lan. 968.

Ako su parci ili sud predali kome stvar, o kojoj je raspra, da je uva; uvar zove se uzaptitelj (sekvestar). Prava i obveze uzaptitelja prosuuju se po naelima ovdje ustanovljenim.
Pristoji li uvaru plaa lan. 969.

Plaa za uvanje moe se iskati samo onda, ako je naroito, ili po staleu uvara mue bila ugovorena.
lan. 970.
Krmari, laari i kiridije odgovaraju isto kao uvar (paragraf 1316) za stvari, koje su predane od primljenih putnika, ili kao tovar njima samima, ili slugama njihovim.
III novela: Primanje gostiju lan. 970.

Ugostitelji, koji ukonauju strance, odgovaraju kao uvari za stvari, unijete od primljenih gostiju, ukoliko ne dokau, da tetu nisu skrivili ni oni ni neki od njihovih ljudi niti prouzrokovale strane osobe, to iz kue izlaze i ulaze. Ako je kod nastanka tete sudjelovala krivnja oteenoga, odluit e sudac prema okolnostima, da li i u kojem iznosu pristoji pravo na naknadu. Kao unijete vae one stvari, koje su predane ugostitelju ili nekome od njegovih ljudi ili su donijete na mjesto, koje su oni oznaili ili koje je za to odreeno. Tako isto odgovaraju poduzetnici, koji dre staje i prostorije za uvanje ivotinja i vozila spremljenih kod njih kao i za stvari, koje se na ovima
nalaze. S ugostiteljima se izjednauju posjednici kupalita s obzirom na stvari, koje su kupalini gosti uobiajeno unijeli.
III novela: 970a.

Otklanjanje odgovornosti oglasom je bez pravnog uinka. Za dragocjenosti, novac i vrijednosne papire odgovara ugostitelj samo do iznosa od 1000 kruna, osim, ako je te stvari preuzeo na uvanje u znanju njihovog svojstva ili ako je tetu skrivio on sam ili njegovi ljudi.
III novela: 970b.

Zahtjev za naknadu po prijemu gosta prestaje, ako oteeni nije obavijestio ugostitelja bezodvlano, im je saznao za tetu, ipak ovo ne vai, ako je ugostitelj preuzeo stvari na uvanje.
III novela: 970c.

Osobama oznaenim u paragrafu 970. pristoji pravo, da radi osiguranja svojih trabina zbog ukonaenja i opskrbe te svojih trokova za goste zadre unijete stvari.
Poglavlje dvadeseto O POSUDNOJ POGODBI
Posudna pogodba lan. 971.

Posudna pogodba nastaje tad, kada se kome za neko odreeno vrijeme daje kakva nepotrona stvar, samo da se njom bez plae poslui. Pogodba, kojom se obeava kome ali mu se ne predaje kakva stvar na posudbu, obvezuje istina, ali to jo nije pogodba posudna.
Prava i dunosti posudovnika (uzimaoca u posudbu) 1. to se tie porabe lan. 972.

Posudovnik zadobiva pravo sluiti se istom stvari onako, kao to to obiajno biva, ili kao to je po pogodbi blie ustanovljeno. Poto proe vrijeme, obvezan je istu stvar povratiti.
2. povrata lan. 973.

Ako nije ustanovljeno nikakvo vrijeme, kad da se povrati stvar, ali je bila naznaena svrha porabe: posudovnik treba da ne odlae porabu i da povrati stvar to bre.
lan. 974.
Ako nije ustanovljeno niti trajanje niti svrha porabe; tad nije prava pogodba, nego samo izmoljena posudba (precarium), i posudilac moe stvar posuenu kadgod hoe natrag iskati.
lan. 975.
Ako raspra nastane o tome, dokle ima poraba trajati, mora posudovnik dokazati, da ima pravo na duu porabu.
lan. 976.
Ba da bi stvar posuena prije nego mine vrijeme, i prije nego se svri poraba, bila neophodno potrebita samome posudiocu; nema on ipak prava da je prije vremena natrag uzme, ve ako je to izrijekom ugovoreno bilo.
lan. 977.
Posudovnik vlastan je redovito, vratiti stvar posuenu i prije vremena odreenog; ali ako bi taj raniji povrat bio za posudioca teak, tad ne moe mu se povratiti stvar suprot njegovoj volji.
3. otete lan. 978.

Ako se posudovnik posuenom stvarju slui drukije, nego je bilo ugovoreno, ili ako samovlasno doputa kome treemu, da se slui njom; odgovara on posudiocu, i ovaj ima pravo stvar odmah natrag iskati.
lan. 979.
Ako se posuena stvar pokvari ili propadne; duan je posudovnik isto kao uvar kakve stvari (paragraf 965), naknaditi ne samo tetu, kojoj je upravo on kriv, nego i sluajnu tetu, kojoj je dao povod po djelanju protuzakonitom.
lan. 980.
Ako se posuena stvar izgubila, pa je posudovnik platio to ona vrijedi, nema ovaj prava, ako se stvar opet nae, zadrati je za se suprot volji vlasnikovoj, samo ako je vlasnik gotov povratiti to je
primio u ime vrijednosti.
4. trokova da se sauva stvar lan. 981.

Obiajne trokove, koji su skopani s porabom stvari, mora posudovnik sam da snosi. A izvanredne trokove da se sauva stvar, duan je on naprijed platiti, ako ne bi mogao, ili ne bi htio da ostavi stvar posudioci, da se o njoj stara; ali i ovi trokovi treba da mu se naknade, isto kao potenom posjedniku.
Ogranienje uzajamnih tubi lan. 982.

Ako posudilac za 30 dana. otkako je dobio natrag stvar posuenu, nije se potuio radi zloporabe, ili radi pretjeranog izdera; ili ako posudovnik, poto je povratio stvar nije za to isto vrijeme prijavio izvanredne trokove, koje je na nju uloio, tad je tuba prestala.
Poglavlje dvadesetprvo O POGODBI ZAJAMSKOJ
Zajam lan. 983.

Pogodba zajamska postaje, kad se predaju kome potrone stvari pod uvjetom, da s njima moe po svojoj volji razreivati, ali poslije nekoga vremena da ba onoliko od iste vrste i dobrote povratiti ima. Ovu pogodbu ne treba smijeati s drugom takoer obveznom pogodbom (paragraf 936), da e se u budue togod dati u zajam.
Vrste zajamske pogodbe lan. 984.

Zajam daje se u novcu ili u inim potronim stvarima, i to bez kamata ili na kamate. U posljednjem sluaju zove se takoer pogodba kamatna.
Zajam novani lan. 985.

Novani zajam moe biti u kovanom ili u papirnom novcu, ili u javnim zadunicama (obligacijama).
a) u kovanom ili u papirnom novcu lan. 986.

Ukoliko se moe sklopiti zajam u kovanom novcu, i u kojoj vrijednosti (valuti) ima se vratiti takav zajam ili zajam u papirnom novcu, ustanovljuju osobiti propisi, koji opstoje vrhu toga.
lan. 987.
Ako je zajmodavac ugovorio, da mu se vrati zajam u onoj istoj vrsti novaca, u kojoj ih je on dao: tada ga valja namiriti u toj istoj vrsti novanoj.
lan. 988.
Zakonite preinake u novcu, a to takve, koje ne preinauju unutranje njegove vrijednosti, idu na raun zajmodavca. Ali ako se preinai unutranja vrijednost; tad ima se namiriti zajmodavac prema unutranjoj vrijednosti, koju je u vrijeme zajma imala uzajmljena vrsta novana.
lan. 989.
Ako u vrijeme, kad se povraa zajam, ne prolaze u dravi takve novane vrste; dunik mora da izmiri vjerovnika s nalinim novcima, u tolikom broju i takvim nainom, da vjerovnik primi unutranju vrijednost onoga, io je dao u zajam, i to takvu, kakva je bila u vrijeme zajma.
b) u zadunicama lan. 990.

Zajmovi u javnim zadunicama mogu se valjano sklopiti na takav nain, da se plati dug ili sasvim jednakom javnom zadunicom, kao to je bila uzajmljena, ili da se iznosak vrati prema vrijednosti, koju je imala zadunica u vrijeme zajma.
lan. 991.
Ako je mjesto novca dana u zajam kakva posebna zadunica ili roba: dunik je samo obvezan povratiti itavu zadunicu ili primljenu robu, ili naknaditi vjerovniku tetu, koju bi ovaj dokazao.
c) zajam u inim potronim stvarima lan. 992.

Kada se u zajam ne daje novac, nego ine stvari potrone: ne ini nikakve razlike, ako je stvar meutim u vrijednosti skoila ili pala: samo ako je povrat bio ugovoren u istoj vrsti, dobroti i mnotvu.
Kamate lan. 993.

Ako je zajmodavac u kojem mu drago zajmu ugovorio za se izrijekom ili mue vie nego je dao, bilo to u vrsti, u dobroti, ili u mnotvu: takva pogodba opstoji samo onda, ako se ne prelazi mjera
doputenih kamata pogodbenih.
lan. 994.
Ako se daje zalog, moe se pogodbom ugovoriti sa svakim 5, a bez zaloga 6 po sto na godinu. Ova mjera doputenih pogodbenih kamata razumijeva se i onda, ako su kamate istina ugovorene, ali nije bio ustanovljen iznosak njihov.
lan. 995.
Ako komu pristoje kamate bez naroitog ugovora, samo po zakonu: kamata zakonita jest 4% na godinu. Meu povlatenim trgovcima i fabrikantima, plaa se za dugove, koji izlaze iz isto trgovakih poslova, kao zakonita kamata 6% na godinu.
lan. 996.
Ako je zajmodavac naznaio ne samo mjesto i vrijeme, kada da se plati glavnica i kamate, nego je uz to ugovorio jo inih pobonih dunosti: ili ako je za se, ili za druge ugovorio neke pobone koristi: ugovori ti valjaju samo utoliko, ukoliko u svemu ne prelaze mjere doputenih pogodbenih kamata.
lan. 997.
Propis je stavljen van snage kao bespredmetan (odreuje pravila o vremenu i nainu plaanja kamata).
lan. 998.
Pravila (o anatocizmu) su kao bespredmetna izostavljena.
lan. 999.
U zajmu novanom plaaju se kamate u istoj vrijednosti (valuti), kao i sama glavnica.
lan. 1000.
Kako se postupa s lihvom, koja je uinjena glede glavnice ili glede doputene mjere kamata, ustanovljuje osobiti opstojei zakon lihveni.
Forma zadunice lan. 1001.

Da zadunica o zajamskoj pogodbi ima potpunu dokaznu silu, valja u njoj da se naznai poteno i razgovjetno kako pravi zajmodavac ili vjerovnik, tako i pravi zajmoprimac ili dunik; treba da se naznai stvar i iznosak dani u zajam, i, ako su uzajmljeni novci, vrsta njihova, ko i svi uvjeti, koji se odnose na plaanje glavnice i na kamate, koje bi se moebiti imale platiti. Sudovnik ustanovljuje vanjsku formu zadune isprave, koja je (forma) od potrebe da se ispravom tom moe to dokazati.
Poglavlje dvadesetdrugo O PUNOVLATENJU I INIM VRSTAMA POSLOVODSTVA
Pogodba opunovlasna lan. 1002.

Pogodba opunovlasna zove se ona pogodba, kojom se tko prima naloenog mu kakvog posla, da nastoji o njemu u ime drugoga.
lan. 1003.
Propis (o obveznom preuzimanju zastupanja) izostavljen kao bespredmetan, obzirom na propise o advokaturi.
Razdjeljenje opunovlatenja na besplatno ili za plau lan. 1004.

Ako je za nastojanje oko tuega posla ugovorena kakva nagrada izrijekom, ili po staleu poslovoe ma i samo mue; pogodba spada meu pogodbe za plau, inae meu besplatne.
Na usmeno ili pismeno lan. 1005.

Pogodbe opunovlasne mogu se initi usmeno ili pismeno. Isprava, koju opunovlastitelj daje vrhu toga punovlasniku, zove se punovlae.
Na openo ili osobito lan. 1006.

Punovlaa jesu opena ili osobita, kako se kad nalae kome da nastoji oko svih ili samo oko nekih poslova. Osobita punovlaa mogu se ticati samo sudskih ili samo vansudskih poslova uope; ili mogu se ticati pojedinih poslova od vrste sudske ili vansudske.
Na neogranieno ili ogranieno lan. 1007.

Punovlaa daju se s neogranienom ili s ogranienom slobodom djelati to. Prva daju pravo punovlasniku, da nastoji oko posla kako najbolje zna i kako ga savjest najbolje ui; a posljednja odreuje mu granice dokle, i nain kako da nastoji oko posla.
lan. 1008.
Slijedei poslovi itu posebnog punovlaa glaseeg na iste vrste poslova: ako se stvari u tue ime
otuuju ili primaju za plau; ako se ine pogodbe o uzimanju ili davanju zajma; ako se diu novci ili vrijednost njihova; ako se zameu parnice; ako se nalau, prihvaaju ili povraaju zakletve, ili ako se nagodbe initi imaju. Ali ako valja kakvo nasljedstvo bezuvjetno prihvatiti ili odbacili; ako treba sklopiti ortake pogodbe; ako se imaju uiniti darovanja; ako se ima dati kome vlast da izabere odabranika, ili ako treba odrei se prava bez plae: tad je za svaki ovakav posao od potrebe posebno punovlae. U ovim sluajevima punovlaa opena, i sama neograniena punovlaa dovoljna su samo onda, ako je u punovlau izreena vrsta posla.
Prava i obveze punovlasnika lan. 1009.

Punovlasnik valja da nastoji oko posla marljivo i poteno kako je obeao i kako mu je naloeno u punovlau, i da ostavi punovlastitelju svukoliku korist, koju donosi posao. On je vlastan, ma imao i ogranieno punovlae, sluiti se svim sredstvima, koja su sa naravi posla potrebito skopana, ili koja se slau sa namisli, koju je oitovao punovlastitelj. Ako li pree granice punovlaa; odgovara za posljedice.
lan. 1010.
Ako punovlasnik bez potrebe naloi posao kome treemu; odgovara on sam za ishod. Ali ako mu je u punovlau bilo naroito doputeno da postavi namjesnika, ili ako mu je to po okolnostima neophodno potrebno: tad odgovara samo ako je kriv u izboru osobe.
lan. 1011.
Ako je posao naloen zajedno nekolicini punovlasnika; potrebno je sudjelovanje sviju da posao bude tvrd, i da moe obvezati punovlastitelja: ve ako je izrijekom jednome ili nekolicini dano potpuno ovlatenje u punovlau.
lan. 1012.
Punovlasnik duan je naknaditi punovlastitelju tetu, koju je uzrokovao po svojoj krivnji, i kadgod ovaj uzite, valja da mu da raune, koji se odnose na posao.
lan. 1013.
Izuzevi sluaj sadran u paragrafu 1004, punovlasnici nemaju prava iskati nagrade za svoj trud; niti im je doputeno, da od koga treega suprot volji punovlastitelja prime ikakav dar radi opravljanja posla. Primljeni darovi pripadaju pjeneznici sirotinjskoj.
Prava i obveze punovlastitelja lan. 1014.

Punovlastitelj valja da naknadi punovlasniku sav troak, to je ovaj nastojei oko posla potrebito ili korisno imao ba da je posao ostao bez koristi; i ako punovlasnik zahtijeva treba da mu da naprijed razmjernu sumu za trokove, koji se u gotovu novcu imaju uiniti; punovlastitelj duan je takoer
naknaditi svekoliku tetu, kojoj je on kriv da se dogodila ili koja je skopana s ispunjenjem naloga.
lan. 1015.
Ako je punovlasnik opravljajui posao imao samo sluajno kakvu tetu, slobodno mu je, ako se primio opravljanja posla bez plae, iskati toliko, koliko bi ga ilo za svoj trud po najvioj procjeni, da se primio posla za plau.
lan. 1016.
Ako punovlasnik pree granice svoga punovlaa: punovlastitelj obvezan je prema njemu onda samo, ako je odobrio posao, ili ako je prisvojio sebi korist koju je donio taj posao.
Glede treega lan. 1017.

Punovlasnik predstavljajui punovlastitelja po sadraju punovlaa, moe za nj stei prava i naloiti mu obveza. Ako je dakle unutar granica otvorenog punovlaa sklopio pogodbu s kojim treim; prava i obveze utemeljena na toj pogodbi pripadaju punovlastitelju i treemu, ali ne punovlasniku. Trajno punovlae dano punovlasniku nema nikakva upliva na prava treega.
lan. 1018.
I onda, ako je punovlastitelj postavio takvog punovlasnika, koji je nesposoban da sam sebe obvee, poslovi sklopljeni unutar granica punovlaa, obvezuju punovlastitelja i treega.
lan. 1019.
Ako je naloeno punovlasniku, da komu treemu nabavi kakvu korist, te punovlasnik prihvati taj nalog; tad trei, im ga je punovlastitelj ili punovlasnik izvijestio o tome, zadobiva pravo podii tubu proti jednome ili drugome.

Propis stavljen van snage.
Ukinue pogodbe porekom lan. 1020.

Punovlastitelj moe punovlae porei kadgod hoe; ali valja da punovlasniku ne samo naknadi trokove, koje je ovaj uinio do poreke, i tetu ako je kakvu imao; nego duan je dati mu takoer dio nagrade prema trudu njegovu. Ovo biva i onda, ako je kakav nenadani sluaj smetao, te se posao nije svrio.
Otkazom lan. 1021.

I punovlasnik moe otkazati punovlae koje je prihvatio. Ali ako ga otkae prije nego je svrio posao, koji mu je osobito naloen, ili to ga je zapoeo uslijed openoga punovlaa, duan je naknaditi svukoliku tetu, koja je otuda postala, ve ako je nastala kakva nenadana i neizbjena smetnja.
Smru lan. 1022.

Punovlae prestaje redovito ako umre punovlastitelj ili punovlasnik. Ali ako se zapoeti posao ne moe prekinuti bez oevidne tete nasljednika, ili ako se punovlae protee i na sluaj da umre punovlastitelj; punovlasnik ima pravo i dunost svriti posao.
lan. 1023.
Ako je kakav zbor (zajednica) dao i prihvatio punovlaa; ova prestaju kad i zajednica.
Ili steajem lan. 1024.

Ako punovlastitelj padne pod steaj; sva djelanja koja je poduzeo punovlasnik u ime steajnog drutva poslije oglaenja steaja, nemaju nikakve prave snage. Isto tako dano punovlae prestaje samo od sebe, ako se oglasi steaj nad imovinom punovlasnika.
Ukoliko traje obveza lan. 1025.

Ako je punovlae prestalo radi toga, jer je poreeno ili otkazano, ili radi smrti punovlastitelja ili punovlasnika; imaju se ipak poslovi, koji se ne mogu nikako da odgode, nastaviti dotle, doklegod punovlastitelj ili njegovi nasljednici ne uine ine naredbe, ili dok takve naredbe uiniti ne mogu.
lan. 1026.
I one pogodbe obvezuju, koje su sklopljene s treom osobom, koja nije kriva to nije znala da je prestalo punovlae, i punovlastitelj moe samo iskati naknadu tete od punovlasnika, koji je zatajio prestanak punovlaa.
Muee opunovlatenje osoba slubenih lan. 1027.
Propisi, koji se sadravaju u ovom poglavlju, uporavljuju se takoer na vlasnike kakve trgovine, broda, duana ili inoga obrta, koji povjeravaju upravljanje nastojniku (faktoru), brodaru, duanskom kalfi ili inim poslovoama.
lan. 1028.
Pravilo je izostavljeno kao bespredmetno obzirom na propise trgovakog prava.
lan. 1029.
Ako punovlae nije dano na pismu, prosuuje se po predmetu i po naravi posla, dokle se rasprua punovlae. Tko je povjerio drugome kakvo upravljanje, uzima se da mu je takoer dao vlast da ini togod ite upravljanje, i to je obiajno s njim skopano (paragraf 1009).
lan. 1030.
Ako vlasnik kakve imovine ili obrta dopusti svome kalfi ili egrtu da prodaje robu u duanu ili van duana; uzima se da su oni ovlateni primati novce, i o tome davati namire.
lan. 1031.
Ali punovlae prodavati robi, u ime vlasnika ne daje nikakva prava kupovati robu u njegovo ime; isto tako kiridije ne mogu primati vrijednost tovara, koji su im povjereni, niti novac na njih uzajimati, ako to nije naroito ustanovljeno u tovarnim listovima.
lan. 1032.
Poslodavci i domaini nisu obvezani platiti to, to su njihove osobe namjetene ili ini domai uzeli na vjeru u njihovo ime. Davalac na vjeru valja da dokae u takvim sluajevima, da je to slubenim osobama bilo naloeno
lan. 1033.
Ali ako primalac i davalac na vjeru dre meu sobom urednu zapisnu knjigu u koju se upisuju stvari dane na vjeru; tad se uzima, da je donosilac iste knjige opunovlaten uzeti robu na vjeru.
Sudsko i zakonsko opunovlatenje lan. 1034.

Pravo tutora i skrbnika, da upravljaju poslove osoba povjerenih skrbi njihovoj, osniva se na naredbi suda, koji ih je namjestio. Ocu i muu zakon daje ovlatenje da zastupa sina i enu. Propisi o tome sadravaju se na svojim mjestima.
Poslovodstvo bez naloga
lan. 1035.
Tko po naroitoj ili mueoj pogodbi, po sudu ili po zakonu nije povlaten, taj se po pravilu ne smije mijeati u tui posao. Ako je to uinio, odgovarat e za svekolike posljedice.
Kada je potreba lan. 1036.

Tko ne budui na to pozvan prima se tueg posla, da bi odvratio predstojeu kakvu tetu, tome valja da naknadi nuni i svrsishodno uinjeni troak onaj, kojega je posao on opravljao, premda je nastojanje bez krivnje nastojnika ostalo bez koristi (paragraf 403).
Ili na tuu korist lan. 1037.

Tko se tuih poslova hoe da primi samo da umnoi korist drugoga, treba da zaite doputenje od njega. Ako je poslovoa ovaj propis istina zanemario, ali je posao opravljao o svojem troku na jasnu u pretenu korist drugoga, valja da mu ovaj naknadi trokove na to uinjene.
lan. 1038.
Ali ako ova pretena korist nije jasna; ili ako je poslovoa samovlasno preuzeo tako vanih preinaka u tuoj stvari, da je njezin vlasnik ne moe upotrijebiti u svrhu, u koju ju je tada uivao: tad vlasnik nije obvezan dati naknade; dapae moe zahtijevati, da poslovoa o svojem troku povrati stvar u prijanje stanje, ili ako to vie nije mogue, da mu dade potpuno zadovoljenje.
lan. 1039.
Tko je tui posao na se primio ne imajui za to naloga; valja da ga i dovri i o njemu isto kao punovlasnik poloi toan raun.
Proti tuoj volji lan. 1040.

Tko se u tui posao mjea suprot tvrdo oitovanoj volji vlasnika ili tko smeta zakonitog vlasnika u opravljanju posla; odgovara ne samo za tetu koja je otud postala i za izmakli dobitak, nego gubi jo i uinjeni troak, ako se takav ne moe u naturi natrag uzeti.
Upotrebljavanje stvari na tuu korist lan. 1041.

Ako je bez poslovodstva upotrebljena kakva stvar na tuu korist, moe je vlasnik zahtijevati u naturi, ili ako to vie ne moe biti, moe iskati njezinu vrijednost, koju je imala u vrijeme kad je bila
upotrebljena, premda je korist ta kasnije unitena.
lan. 1042.
Tko za drugoga troi to, to bi ovaj po zakonu sam imao troiti, vlastan je iskati naknadu.
lan. 1043.
Ako tko u sluaju potrebe, da bi odvratio veu tetu od sebe ili od inih rtvuje svoju vlasnost; valja da mu srazmjerno naknade tetu svi oni, koji su otuda imali koristi. Opirnije uporavljivanje tog propisa na pomorske pogibelji sadrava se zakonima pomorskim.
lan. 1044.
Podjeljenje ratnih teta odreuju vlasti politike po osobitim propisima.
Poglavlje dvadesettree O POGODBI PROMJENE
Promjena lan. 1045.

Promjena je pogodba, kojom se jedna stvar daje za drugu. Da ta pogodba postane, nije potrebno da se stvar preda, predaja je od potrebe samo da se ispuni pogodba promjene i da se stee vlasnost.
lan. 1046.
O novcu ne sklapa se pogodba promjene; sasvim tim moe se zlato i srebro kao roba i kao novana vrsta promijeniti na takav nain, da se to zlato i srebro promijeni za ine vrste novane, to jest zlatne za srebrne, manje za vee komade.
Prava i dunosti promijenilaca lan. 1047.

Sklopljena pogodba obvezuje promjenioce da predadu i prime u slobodni posjed stvari promijenjene, kao to je ugovoreno, s njihovim dijelovima, i sa svim onim to spada na stvari, u svoje vrijeme, na nadlenom mjestu, i u onom stanju, u kojem su se nalazile, kad se sklopila pogodba. Tko propusti ispuniti to, na to se obvezao, odgovara drugome za tetu i za izmaklu korist.

Promjenioci su po ugovoru obavezni, da promijenjene stvari shodno ugovoru predadu i prime u slobodan posjed sa njihovim sastavnim dijelovima i sa svom pripadnou u pravo vrijeme, na mjesto
na kome treba i u onom stanju, u kome su se one nalazile u vrijeme zakljuenja ugovora.
osobito glede pogibelji lan. 1048.

Ako je bilo ugovoreno vrijeme kad se stvar ima predati, pa je meutim promijenjena stvar, koja je u pogodbi naroito imenovana prestala po zabrani u obrtu prolaziti, ili je sluajno sasvim ili preko polovine u vrijednosti propala; promjena se smatra kao da nije ni sklopljena.
lan. 1049.
Ostala pogoranja u stvari, koja su se u to meuvrijeme sluajno dogodila, i ostali tereti idu na raun posjednika. Ali ako su stvari pogoene uture; tad sluajno izginue pojedinih stvari ide na tetu primaoca, samo ako se tim gubitkom ne bi svekoliko, to je bilo promijenjeno skratilo u vrijednosti preko polovine.
i glede koristi prije predaje lan. 1050.

Posjedniku pristoje koristi od promijenjene stvari do ugovorenog roka od predaje. Od toga vremena pristoje one zajedno s priratajem primaocu, premda stvar jo nije bila predana.
lan. 1051.
Ako vrijeme nije ugovoreno kad se naroita stvar ima predati, i ako se nijedna stvar ne moe okriviti radi nepanje; tad se gornji propisi glede pogibelji i koristi (paragrafi 1048-1050) imadu uporaviti na as, kada se predaje stvar, ako stranke nisu ino to ustanovile.
lan. 1052.
Tko hoe da ite predaju, valja da je svoju obvezu ispunio, ili treba da je gotov ispuniti je.

Tko hoe da trai predaju stvari, mora ispuniti svoju obavezu ili biti gotov da je ispuni. I onaj, koji je obavezan da prvi ispuni inidbu, moe uskratiti svoju inidbu sve do ispunjenja ili osiguranja protuinidbe, ako je ova ugroena loim imovinskim prilikama druge strane, a koje mu u vrijeme zakljuenja ugovora nisu morale biti poznate.
Poglavlje dvadesetetvrto O KUPOVNOJ POGODBI
Pogodba kupovna
lan. 1053.
Kupovnom pogodbom ustupa se drugome kakva stvar za neku odreenu sumu novca. Ova pogodba ide isto kao promjena meu naslove, kojima se tee vlasnost. Steenje biva tek onda, kad se preda stvar kupljena. Dok stvar nije predana, prodava zadrava pravo vlasnosti.
Potrebitosti kupovne pogodbe lan. 1054.

Pravila ustanovljena o pogodbama odreuju uope, kakvo treba da je privoljenje prodavaoca i kupca; i kakve se stvari mogu kupovati i prodavati. Cijena kupovna valja da sastoji u gotovom novcu, i ne moe biti neodreena niti protuzakonita.
Cijena kupovna treba: a) da sastoji u gotovom novcu lan. 1055.

Ako se stvar otuuje neto za novce, neto za inu koju stvar: pogodba je kupovna ili promjene, ako je vrijednost u novcu vea nego obiajna vrijednost stvari dane u naturi; ako li je vrijednost u novcu i u stvari jednaka, tad se pogodba broji meu pogodbe kupovne.
b) treba da je stanovita lan. 1056.

Kupac i prodavalac mogu ostaviti i treoj kojoj naroitoj osobi da odredi cijenu. Ako osoba ta u ugovoreno vrijeme nita ne odredi, ili ako bi u sluaju da nikakvo vrijeme nije ugovoreno, htjela i jedna strana da odustane prije nego se odredi cijena: pogodba kupovna smatra se kao da nije sklopljena.
lan. 1057.
Ako su ugovarajue strane ostavile nekolicini osoba, da odrede cijenu, presuuje veina glasova. Ako glasovi tako razlino ispadnu, da se cijena odrediti ne moe ni pravom veinom glasova; kupovanje smatra se kao da nije uinjeno.
lan. 1058.
Da se odredi cijena stvari kakve, moe sluiti i vrijednost, koja je bila ugovorena u kakvom prijanjem otuenju te iste stvari. Ako je stavljena za temelj obiajna trina cijena; tad se uzima srednja trina cijena onoga mjesta i vremena, gdje i kada se pogodba ima izvriti.
c) da nije protuzakonita
lan. 1059.
Ako za robu ima kakva taksa: vea cijena jest protuzakonita, i kupac moe iskati u politike vlasti, da mu se naknadi teta, ma da je cijena i najmanje povrijeena.
lan. 1060.
Izuzevi ovaj sluaj, mogu kupac i prodavalac ustati proti kupovanju i prodaji samo ako su oteeni preko polovine (paragraf 934 i 935). Ovoj albi ima mjesta i onda, ako kupovnu cijenu valja da odredi trea kakva osoba.
Dunosti prodavaoca lan. 1061.

Prodavalac valja da uva briljivo stvar do vremena kad se ona ima predati, i valja da je preda kupcu po istim onim propisima, koji su gore glede promjene (paragraf 1047) ustanovljeni.
i kupca lan. 1062.

Kupac nasuprot treba da primi stvar odmah ili u vrijeme ugovoreno, i u isto doba treba da isplati cijenu u gotovom novcu; inae prodavalac ima pravo ne predati mu stvar.
lan. 1063.
Ako je prodavalac predao stvar kupcu, a nije primio kupovne cijene; stvar je prodana na vjeru, i vlasnost njezina prelazi odmah na kupca.
Pogibao i korist kupovine lan. 1064.

Glede pogibelji i koristi kakve stvari, koja je prodana ali jo nije predana, slue isti propisi, koji su dani o pogodbi promjene (paragraf 1048-1051).
Kupovanje stvari, kojoj se tko nada lan. 1065.

Ako se kupuju stvari, kojima se tko jo nada; uporavljuju se naredbe sadrane u poglavlju o pogodbama na sreu.
Openi propis
lan. 1066.
Svi sluajevi koji se dogaaju u kupovnoj pogodbi, i koji u zakonu nisu izrijekom presueni, imaju se prosuivati po propisima sadranim u poglavlju o pogodbama uope, i o pogodbi promjene napose.
Posebne vrste ili poboni ugovori kupovne pogodbe lan. 1067.

Posebne vrste ili poboni ugovori kupovne pogodbe jesu: priuzdranje nazad kupiti stvar, nju natrag prodati, nju prekupiti; prodaja na ogled (probu); prodaja pod priuzdrkom boljega kupca: i nalog prodaje.
Prodaja priuzdranjem stvar nazad kupiti lan. 1068.

Pravo otkupiti stvar koja je prodana, zove se pravo nazadne kupnje. Ako je to pravo ustupljeno prodavaocu uope i bez blieg oznaenja; tad jedna strana povraa kupljenu stvar u nepogoranom stanju, a druga povraa poloenu kupovnu cijenu. Korist pak to su obadvije strane imale meutim iz novca i stvari, naknauje se zamjenito jedno s drugim.
lan. 1069.
Ako je kupac od svoje imovine popravio kupljenu stvar, ili ako je uinio trokove izvanredne da se ona sauva; pristoji mu naknada isto kao potenom posjedniku; ali on odgovara i za to, ako je kriv te se preinaila vrijednost stvari, ili ako se stvar ne moe povratiti.
lan. 1070.
Pravo, da se stvar nazad kupi, moe se priuzdrati samo glede stvari nepokretnih, i pristoji prodavaocu samo dok je iv. Prodavalac ne moe prenijeti svoje pravo ni na nasljednike, ni na inoga koga, ali na tetu treega moe se on tim pravom sluiti samo onda, ako je pravo to upisano u javne knjige.

Priuzdranju prava na otkup ima mjesta samo kod nepokretnih stvari i pripada prodavcu samo za vrijeme njegova ivota. On ne moe prenijeti svoje pravo ni na nasljednike ni na koga drugoga. Ako je pravo u javne knjige uknjieno, moe se stvar i od treega lica zahtijevati te e se sa ovim postupati prema svojstvu njegovog potenog ili nepotenog posjeda.
Kupovanje pod priuzdrkom stvar nazad prodati lan. 1071.

Istim ogranienjima podvreno je pravo koje je kupac sebe priuzdrao da stvar prodavau opet natrag proda i na to pravo imaju se uporavljivati isti propisi kao i na nazadnju kupnju. Ali ako uvjet, stvar nazad prodati ili nazad kupiti jest krivo predstavljen, i ba upotrebljen u tu svrhu, da se prikrije kakvo pravo na zalog ili kakva pogodba zajamska, tad nastaje propis paragrafa 916.
Prodaja s priuzdranim pravom prekupa lan. 1072.

Tko stvar prodaje pod tim uvjetom, da kupac, ako bi je htio opet prodati, njega otkupom ima ponuditi: takav ima pravo prekupa.
lan. 1073.
Redovito, pravo prekupa jest pravo osobno. Glede dobara nepokretnih, moe se to pravo pretvoriti u pravo stvarno ako se upie u javne knjige.
lan. 1074.
Pravo prekupa ne moe se takoer ustupiti treemu kome, niti se moe prenijeti na nasljednike povlatenika.
lan. 1075.
Povlatenik valja pokretne stvari doista do otkupi za 24 sata; a nepokretne za 30 dana od kada su mu bile ponuene. Poto proe ovo vrijeme, prestaje pravo prekupa.
lan. 1076.
Kada se prodaju na javnoj drabi stvari optereene pravom prekupa, reeno pravo ima samo tu krijepost, da povlatenik upisan u javne knjige valja da se na drabu osobito pozove.
lan. 1077.
Tko ima pravo otkupa, duan je, ako ne bi bilo inoga ugovora, platiti potpunu cijenu, koju je trei tko obeao. Ako je trei taj, mimo obiajne kupovne cijene, obeao inih pobonih uvjeta, a te uvjete ne bi mogao ispuniti onaj, koji ima pravo otkupa, i ako vrijednost njihova ne bi se ni po procjeni mogla poravnati; tad se pravo prekupa ne moe izvrivati.
lan. 1078.
Pravo prekupa ne prua se na ine naine otuivanja, ve ako bi bio kakav poseban ugovor o tome.
lan. 1079.
Ako posjednik nije ponudio otkupom povlatenika; treba da mu odgovara za svukoliku tetu. Ako je pravo prekupa pravo stvarno, prodana stvar moe se iskati nazad od treega, i s ovim se postupa po
njegovom potenom ili nepotenom posjedu.
Kupovanje na ogled lan. 1080.

Kad se kupuje stvar na ogled, ne prelazi ona u vlasnost kupca, dok se ne plati cijena njezina. Kupac se za vrijeme ogleda smatra kao posudovnik, a poto je minulo ogledno vrijeme, dri se da je kupovanje sklopljeno bezuvjetno, i kupac se smatra kao vlasnik kupljene stvari.

Kupnja na ogled zakljuena je pod uvjetom, koji zavisi od kupeve volje da robu odobrava. U dvojbi uvjet je odloan; kupac nije vezan za kupnju prije odobrenja, a prodava prestaje bit u obvezi, ako kupac do isteka roka za ogled ne dade odobrenje.
lan. 1081.
Ako je kupac platio cijenu za stvar koju je primio, vlasnost pristoji mu odmah; ali on moe prije nego mine ogledno vrijeme odustati od kupnje.

Ako je stvar u cilju razgledanja ili probe ve predana, uzima se utnja kupeva do iza isteka roka za probu kao primanje.
lan. 1082.
Ako vrijeme ogledno nije bilo ustanovljeno po ugovoru: uzima se, da je to vrijeme za pokretne stvari 3 dana, a za stvari nepokretne godinu dana.
Prodaja pod uvjetom boljeg kupca lan. 1083.

Ako je kupovanje ugovoreno pod tim priuzdrkom, da je slobodno prodavaocu, ako se za neko stanovito vrijeme javi bolji kupac, ovome dati prvenstvo; tad se valjanost posla, ako kupljena stvar nije bila predana, odgaa dotle, dok ne nastane uvjet.
lan. 1084.
Ako je kupljena stvar predana, tad je kupovna pogodba sklopjena: ali se opet ukida kada ugovoreni uvjet nastane. Ako vrijeme nije izrijekom ustanovljeno, uzima se da je ono vrijeme, koje je u
kupovanju na ogled ustanovljeno.
lan. 1085.
Prodavalac prosuuje da li je bolji novi kupac. On moe dati prvenstvo drugom kupcu, ba da bi prvi htio i vie platiti. Kada se ukida pogodba, koristi od stvari i novca naknauju se jedno s drugim. Glede popravljanja ili pogoranja, s kupcem se postupa isto kao s posjednikom potenim.
Nalog prodaje lan. 1086.

Ako tko predaje svoju pokretnu stvar drugome, da je proda za neku cijenu pod uvjetom, da primalac valja da mu u odreeni rok ili plati cijenu ili povrati stvar: prodavalac nije vlastan iskati stvar natrag prije nego mine vrijeme, a primalac je duan, poto je vrijeme prolo, platiti odreenu kupovnu cijenu.
lan. 1087.
Dok traje vrijeme ustanovljeno, stvar je onoga koji ju je predao. Primalac odgovara mu za tetu za koju je kriv, a kada povraa stvar, valja da mu se naknade samo oni trokovi, koji predavaocu donose korist.
lan. 1088.
Ako je stvar nepokretna, ili ako nije odreena cijena ili rok plaanja: primalac smatra se kao punovlasnik. U nikakvom sluaju ne moe se stvar, koja je dana da se proda, iskati od treega, koji ju je pribavio od primaoca nainom potenim (paragraf 367).
lan. 1089.
I u sudskim prodajama imaju mjesta redovito propisi, koji su ustanovljeni o pogodbama, i napose o pogodbi promjene i o kupovnoj pogodbi, ukoliko ovaj zakon ili sudovnik ne sadrava osobite naredbe.
Poglavlje dvadesetpeto O POGODBAMA UPORABE, NASLJEDNOG ZAKUPA I NASLJEDNE DAE
Pogodba uporabna lan. 1090.

Pogodba, kojom se daje kome poraba kakve stvari nepotrone za neko vrijeme, i za odreenu cijenu, zove se uope pogodba uporabna.
I. Pogodba o najmu i zakupu
lan. 1091.
Ako se stvar, koja je dana u uporabu, moe upotrebiti a da se dalje ne obrauje, tad pogodba uporabna jest pogodba o najmu; ali ako se stvar moe uivati samo marljivou i trudom, zove se pogodba zakupna.
Potrebnosti lan. 1092.

Pogodbe o najmu i zakupu mogu se sklapati o istim stvarima i na isti nain kao i pogodba kupovna. Najamnina i zakupnina plaa se, ako nije to drugo ugovoreno, isto kao i cijena kupovna.
lan. 1093.
Vlasnik moe dati u uporabu kako svoje stvari pokretne i nepokretne, tako i svoja prava; ali se moe i dogoditi da vlasnik uzme u uporabu upotrebljenje svoje vlastite stvari, ako upotrebljenje to pristoji treemu kome.
Uinak pogodbe o najmu i zakupu lan. 1094.

Ako su se pogaajue strane sloile vrhu suanstva uporabe, to jest vrhu stvari i cijene; pogodba je sasvim sklopljena, i upotrebljenje stvari smatra se da je kupljeno.
lan. 1095.
Ako je uporabna pogodba upisana u javne knjige: pravo uporaboprimca smatra se kao pravo stvarno, to i slijedei posjednik valja da trpi za vrijeme koje jo ostaje.
Prava zamjenita: 1. glede ustupljenja, sauvanja i uivanja lan. 1096.

Najmodavci i zakupodavci duni su predati uporabtinu o svojem troku, drati je u stanju upotrebljivom, i ne smetati uporaboprimce u ugovorenoj porabi ili uivanju. Obiajne popravke zgrada gospodarskih valja zakupnik da uini o svojem troku samo onda, ako se popravke te mogu napraviti s graom od dobra, i s radnjom, koju on po naravi istoga dobra ima pravo iskati; a ostale popravke treba da javi zakupodavcu, da se za njih postara.

Najmodavci i zakupodavci duni su o svom troku predali uporabni predmet i drati ga u
upotrebljivom stanju te ne smetati uporaboprimce u ugovorenoj porabi ili uivanju. Ako je uporabni predmet pri predaji toliko manjkav ili ako postane za vrijeme upotrebe bez krivnje uporaboprimca toliko manjkav, da nije podoban za ugovorenu upotrebu, oslobaa se uporaboprimac od plaanja uporabnine za vrijeme trajanja i prema mjeri neupotrebljivosti. Kod najma nepokretnih stvari ne moe bili odricanja od ovog osloboenja. Obine popravke zgrada ima zakupnik da snosi o svom troku samo utoliko, koliko se oni mogu izvriti s graom od dobra, i s radnjom, koju on po prirodi istog dobra ima pravo iskati.
lan. 1097.
Ako je uporaboprimac uinio na uporabtinu takav potreban ili koristan troak, to ga je uporabodavac imao uiniti: uporaboprimac smatra se kao poslovoa bez naloga (paragraf 1036); ali valja da ite putem suda naknadu najdalje za 6 mjeseci, poto je povraena uporabtina; inae je tuba prestala.

Ako budu nuni popravci, koji padaju na uporabodavca, obavezan je uporaboprimac, da ne bi odgovarao za tetu, da uporabodavca bez odugovlaenja izvijesti o tome. Uporaboprimac smatrat e se kao poslovoa bez naloga, ako je na uporabni pre-dmet uinio troak, koji pada na uporabodavca (paragraf 1036) ili neki koristan troak (paragraf 1037); ali on mora traiti naknadu sudskim putem najdalje za 6 mjeseci, poto je uporabni predmet vraen, inae je tuba prestala.
lan. 1098.
Najmitelji i zakupnici vlasni su upotrebljavati i uivati po pogodbi za vrijeme odreeno stvari dane u najam ili u zakup, ili dati ih takoer u poduporabu, ako to moe bili bez tete vlasnkove, ili ako u pogodbi nije izrijekom zabranjeno.

Najmoprimac i zakupnik vlasni su, da predmet najma i zakupa upotrebljavaju i iskoriuju shodno ugovoru za odreeno vrijeme ili da ga dadu u poduporabu, ako to moe biti bez tete po vlasnika i u ugovoru nije bilo izrino zabranjeno.
2. glede tereta lan. 1099.

U najmovima svekolike terete i danke nosi najmodavac. U zakupima, ako je pogodba uinjena napoprijeko, izuzevi uknjiene hipotekarne terete, sve ostale prima na sebe zakupnik; ako li je
zakupna pogodba uinjena po procjeni, zakupnik snosi samo one terete, koji su od dohotka odbijeni, ili one, koji se imaju plaati samo od plodova, a ne sa samog zemljita.
3. glede najamnine (zakupnine) lan. 1100.

Izuzevi sluaj osobitog ugovora, najamnina ili zakupnina plaa se polugodinje, ako je stvar dana u uporabu na jednu ili na vie godina; ako li se stvar daje u uporabu na krae vrijeme, ima se najamnina (zakupnina) platiti, poto mine vrijeme uporabe.

Ako nije drukije ugovoreno ili uobiajeno u mjestu, plaati e se uporabnina polugodinje, kad je stvar dana u upotrebu za jednu ili vie godina, a ako je za krae vrijeme, onda po isteku toga vremena.
lan. 1101.
Da se osigura najamnina ili zakupnina, ima onaj, koji daje u najam stan, pravo zaloga na uneseno pokustvo i na pokretne stvari, koje su vlasnost najmitelja ili podnajmitelja, ili koje im je tko trei povjerio (paragraf 367), i koje se jo nalaze u stanu kad je uinjena tuba. Podnajmitelj odgovara prema najamnini, koju plaa; ali ne moe se time braniti, da je glavnom najmitelju unaprijed platio svoju najamninu. Onaj pak, koji daje zemljite pod zakup, ima pravo zaloga na ivinu nalazeu se na zakuptini i na oruu gospodarska, i na plodove, koji se jo nalaze na njoj.

Za osiguranje najamnine ima najmodavac nepokretne stvari zalono pravo na unijeti namjetaj i pokretne stvari, koje pripadaju najmoprimcu ili njegovim lanovima porodice, koji ive s njim u zajednikom kuanstvu, ukoliko nisu izuzete od pljenidbe. Zalono pravo prestaje, ako predmeti budu uklonjeni prije zalonog popisa, osim ako se to bude desilo uslijed sudske odluke i ako najmodavac prijavi svoje pravo sudu 3 dana poslije izvrenja. Ako se najmoprimac iseli ili se stvari razvuku, a da se uporabnina ne plati i ne osigura, moe najmodavac zadrati stvari na vlastitu opasnost, ali mora za 3 dana zatraiti zaloni popis ili izruiti stvari. Zakupodavcu zemljita pripada u jednakom opsegu i sa jednakim uinkom zalono pravo na stoku, koja se nalazi na zakupnom dobru te na gospodarsko orue i plodove, koji se jo tu nalaze.
lan. 1102.
Uporabodavac moe ugovoriti da se uporabnina ima unaprijed platiti. Ali ako je uporaboprimac
naprijed platio vie od jednoga roka; moe on ovu isplatu suprotstaviti kasnije uknjienim vjerovnicima samo onda, ako je reena isplata upisana u javne knjige.

Uporabodavac moe ugovoriti da se uporabnina ima unaprijed platiti. Ali ako je uporaboprimac unaprijed platio vie od jednog roka; moe on ovu isplatu nasuprot staviti kasnije uknjienom vjerovniku ili novom vlasniku samo onda, kad je reena isplata evidentirana u javnoj knjizi.
Daa u plodovima lan. 1103.

Ako vlasnik ustupi svoje dobro pod tim uvjetom, da ga primalac obrauje i daje predavaocu dio plodova, koji se odnosi na svukoliku korist, na pr. treinu ili polovinu: tad nije to pogodba zakupna nego pogodba ortaka, koja se prosuuje po pravilima ustanovljenim vrhu toga.
Sluajevi u kojima i uvjeti pod kojima moe se otpustiti najamnina ili zakupnina lan. 1104.
Ako se stvar, koja je uzeta u uporabu, ne moe nikako upotrebljavati ili uivali radi izvanrednih nenadanih sluajeva, kao radi vatre, rata ili poasti, radi velikih poplava, radi grada ili radi potpunog neroda; nema se platiti ni najamnina ili zakupnina.

Ako se stvar, koja je uzeta u upotrebu, ne moe nikako upotrebljavati ili uivati radi izvanrednih nenadanih sluajeva, kao radi vatre, rata ili zaraze, radi velikih poplava, radi grada ili radi potpune nerodice, nije uporabodavac obavezan na uspostavljanje, ali nema se platiti ni najamnina ni zakupnina.
lan. 1105.
Ako najmitelj ne moe da upotrebi najamtinu nego samo stranom; otputa mu se i razmjerni dio najamnine. Zakupnik ima pravo iskati da mu se popusti od zakupnine, ako su koristi od zakupljenog dobra samo za jednu godinu spale vie od polovine nego je obiajni dohodak, a to radi izvanrednih nenadanih sluajeva. Zakupodavac valja da popusti, koliko tim gubitkom nadostaje na zakupnini.

Ako najmoprimac i pored takvog sluaja ostane pri ogranienoj upotrebi iznajmljene stvari, otputa mu se i razmjeran dio najamnine. Zakupniku pripada poputanje zakupnine, ako su koristi od dobra, zakupljenog samo na jednu godinu, spale ispod polovine obiajnog prihoda. Zakupodavac duan je toliko otpustiti, koliko se uslijed toga podbacivanja smanjuje zakupnina.
lan. 1106.
Ako je uporaboprimac uope uzeo na se svekolike pogibelji, razumijevaju se pod tim samo teta od vatre, vode i grada. Ine izvanredne nesree njemu ne mogu koditi. Ali ako se izrijekom obvezao, da e snositi i sve ostale izvanredne nesree, ipak se ne uzima, da je htio uzeti na se odgovornost ako bi sluajno izginula i cijela zakuptina.
lan. 1107.
Ako se uporabtina ne moe upotrebiti ili uivati ne radi toga to je oteena, ili to je postala neupotrebljiva, nego radi kakve zapreke ili nesree dogodive se uporaboprimcu, ili ako su u vrijeme kada je oteena, bili jur rastavljeni plodovi od zemljita: tad nezgodni dogaaj pada na samog uporaboprimca. On valja svakako da plati zakupninu.

Ako se uporabni predmet ne moe upotrebiti ili uivati ne radi toga, to je oteen ili to je postao neupotrebljiv, nego radi kakve zapreke ili nesree, koja se dogodila uporaboprimcu: ili ako su u vrijeme oteenja plodovi bili ve rastavljeni od zemljita: tad nezgodan dogaaj pada na samog uporaboprimca. On mora svakako da plati zakupninu. Ali uporabodavac mora sebi uraunati uteeni troak i koristi, koje je postigao drukijim iskoritavanjem uporabnog predmeta.
lan. 1108.
Ako zakupnik tvrdi, da mu je po pogodbi ili po zakonu otputena svakolika zakupnina, ili njezin dio; duan je ne dangubei javiti zakupodavcu dogodivu se nesreu, i nastojati e da taj dogaaj, ako u pokrajini ne bi bio poznat, izvidi sud ili barem dva vjeta ovjeka; ako zanemari taj opaz, ne e se vie sasluati.
4. glede povrata lan. 1109.

Poto se svri pogodba uporabna mora uporaboprimac da povrati stvar po popisu, ako je isti uinjen, ili barem u onom stanju, u kojem ju je primio; a zakupljena zemljita treba da povrati u obiajnom stanju obraivanja, koje je prema vremenu od godine, kada se svrio zakup i poraboprimac ne moe se osloboditi da ne povrati stvar, ma i govorio da ima pravo preboja, ili da ima i samo prijanje pravo vlasnosti.
III novela:
lan. 1109.
Po zavrenom uporabnom ugovoru mora uporaboprimac vratiti stvar prema eventualno napravljenom inventaru ili prema stanju, u kojem ju je preuzeo; zakupljena zemljita pak vraaju se u obiajnoj gospodarskoj kulturi s obzirom na godinje doba u kome je zakup zavren. Ni pravo retencije ni kompenzacije, pa ni samo ranije pravo vlasnitva ne mogu ga tititi da ne vrati stvar.
lan. 1110.
Ako u pogodbi uporabnoj nije uinjen popis, nastaje ista predmnjeva, koja nastaje kada se uivaju koristi (paragraf 518).
lan. 1111.
Ako se pokvari stvar, koja je dana u najam ili u zakup, ili ako se istroi po zloporabi; najmitelj i zakupnik odgovaraju za svoju vlastitu krivnju i za krivnju poduporaboprimca, ali ne odgovaraju za sluaj nenadani. Nego uporabodavac treba najdalje za godinu dana, od kada je povraena uporabtina, da ite sudski naknadu proizlazeu iz reene odgovornosti: inae prestaje pravo njegovo.
5. prestanak uporabne pogodbe: a) kada stvar sasvim propadne lan. 1112.

Uporabna pogodba ukida se sama po sebi, ako propadne stvar koja je dana u uporabu. Ako je tome kriva jedna stranka, drugoj strani pristoji naknada; ako li se to dogodi po kakvom nesretnom sluaju: tad nijedna strana drugoj ne odgovara za to.
b) kada mine vrijeme uporabno lan. 1113.

Uporabna pogodba prestaje takoer kad mine vrijeme, koje je bilo ugovoreno izrijekom ili mue time, to je uporabnina odreena da se plaa u neko stalno vrijeme, kao kod tako zvanih soba na dan, na nedjelju, na mjesec, ili gdje na misao uporaboprimca jest naroito oitovana, ili se vidi iz okolnosti.
Ako se pogodba ne ponovi lan. 1114.

Uporabna pogodba moe se ponoviti ne samo izrijekom nego i mue. Ako je u pogodbi bilo ugovoreno, da se otkaz ima naprije uiniti, pa se ovaj ne uini: tad je pogodba mue ponovljena. Ako li otkaz nije ugovoren bio; muea ponova nastaje, ako uporaboprimac, poto proe vrijeme
uporabno slui se i nadalje sa stvari ili je uiva, a uporabodavac se tome ne protivi.
lan. 1115.
Muea ponova uporabne pogodbe biva pod istim uvjetima, pod kojima je pogodba bila sklopljena. Ali u zakupima ponova se protee samo na jednu godinu: no ako uredno uivanje biva tek u kasnije vrijeme, ponova se protee na onoliko vremena, koliko je od potrebe da se koristi mogu jedanput izvaditi. Najmovi, za koje se obiajno plaa najamnina poslije cijele godine, ili nakon pola godine, ponavljaju se mue na pola godine; a svi krai najmovi ponavljaju se mue na ono vrijeme, koje je prije bilo ustanovljeno uporabnom pogodbom. O opetovanim ponovama vai to isto, to je ovdje propisano glede prve ponove.
c) kad se pogodba otkae lan. 1116.

Ako vrijeme, dokle uporabna pogodba ima trajati, nije ustanovljeno niti izrijekom niti mue niti osobitim propisima, mora onaj koji pogodbu hoe da ukine, da otkae drugome zakup 6 mjeseci; najam nepokretne stvari 14 dana, a najam pokretne stvari 24 sata prije nego je drugi povratiti ima.
III novela: 1116a.

Smru jedne od ugovornih strana ugovor o uporabi ne prestaje. (Ostatak pravila izostavljen kao bespredmetan obzirom na zakone koji ureuju oblast stanovanja.)
lan. 1117.
Uporaboprimac vlastan je odustati od pogodbe i prije nego mine vrijeme ugovoreno izrijekom ili mue, ako se stvar koja je uzeta u uporabu, radi njezinih nedostataka ne moe uredno upotrebiti: ako nestane velikog dijela uporabtine po nenadanom sluaju na due vrijeme, ili ako isti dio postane neupotrebljivi, ili ako uporabodavac ne dri vie uporabtinu u stanju da sluiti moe.

Uporaboprimac je ovlaten, da i bez otkaza odustane od ugovora prije ugovorenog vremena, ako je uporabni predmet predan u stanju ili bez krivnje doao u stanje, koje ga ini nepodesnim za ugovorenu upotrebu, ili ako je znatan dio uslijed sluaja oduzet ili postao neupotrebljiv. Ovo pravo pristoji najmoprimcu zbog tetnosti stambenih prostorija po zdravlje i onda, ako se on u ugovoru toga odrekao ili ako mu je pri zakljuenju ugovora stanje prostorija bilo poznato.
lan. 1118.
Uporabodavac moe od svoje strane iskati da se pogodba ukine ranije, ako se uporaboprimac slui sa stvari vrlo tetno; ako je bivi opomenut, toliko zakasnio sa plaanjem uporabnine, da poto je
minuo rok nije ostavu uporabninu potpuno isplatio, ili ako se zgrada, koja je dana u najam, ima iznova zidati. Najmitelj nije duan dopustiti, da se preduzme kakvo korisnije zidanje, koje bi za nj bilo tetno: ali potrebite popravke valja da dopusti.
lan. 1119.
Ako je najmodavac jo onda, kad je uinjena pogodba, morao znati da je graenje potrebno; ili ako je potrebnost popravaka, koji se due vrijeme imaju nastaviti, postala otuda, to su zanemareni manji popravci; ima se najmitelj u dati pristojna naknada to nije stvar upotrebio.
d) kad se stvar otuuje drugome lan. 1120.

Ako je vlasnik otuio kome drugome uporabtinu, i ovome je jur predao; tad uporaboprimac, ako pravo njegovo nije upisano u javne knjige (paragraf 1095), mora, poto mu je uinjen otkaz, da ustupi novom posjedniku. Ali je vlastan iskati od uporabodavca potpuno zadovoljenje za tetu koju je imao, i za izmaklu korist.
lan. 1121.
Ako se prodaje stvar putem sudske prinudne drabe, mora uporaboprimac da novom kupcu ustupi i onda, ako je pravo njegovo uknjieno kao pravo stvarno. Samo glede naknaenja tete ostaje mu priuzdrano njegovo pravo prvenstva.

Sa pravom upotrebe, ako je ono upisano u javne knjige, postupa se pri prinudnom otuenju od strane suda jednako kao i sa slunou. Ako stjecalac ne treba da preuzme pravo upotrebe, mora uporaboprimac po uinjenom otkazu pred njim uzmaknuti. 1122-1150. Ovi propisi govore o nasljednom zakupu, nasljednodanoj pogodbi i podijeljenom vlasnitvu. Oni su relikt feudalnog vremena i postali su bespredmetni jo u buroaskom poretku. Prema tome, oni imaju samo povijesno znaenje.
Poglavlje dvadesetesto O POGODBAMA VRHU USLUGA ZA PLAU
1. Pogodba radnje za plau lan. 1151.

Ako se tko obvezuje da e initi kakvu slubu ili da e djelo napraviti za odreenu plau u novcu, nastaje pogodba radnje za plau.
III novela: Ugovor o slubi i djelu lan. 1151.

Kad se tko obvee na slubu za drugoga na izvjesno vrijeme, nastaje ugovor o slubi; a ugovor o djelu, ako preuzme izradu kakvog djela uz naplatu. Ukoliko je s time vezano neko poslovodstvo (paragraf 1002), moraju se uzeti u obzir i propisi o opunovlatenju.
III novela: 2. Ugovor o djelu lan. 1165.

Poduzima je obavezan, da djelo izvri osobno ili da ga dade izvriti pod njegovom osobnom odgovornou.
Muea pogodba radnje za plau lan. 1152.

im je tko naruio kakvu radnju ili djelo; uzima se da je pristao i na pristojnu plau. Ako plaa nije ustanovljena ni ugovorom ni zakonom: odreuje je sudac.

Ako u ugovoru nije odreena naplata, a nije ugovorena ni besplatnost, vai kao da je ugovorena primjerena naplata.
Pravo iz pogodbe o radnji za plau lan. 1153.

Ako djelo tako nedovreno ispadne, da se ne moe upotrebiti, ili ako je protivno uvjetu naroito stavljenom; naruilac ima pravo uzmaknuti od pogodbe. Ako to ne e da uini, ili ako nedostaci niti su veliki, niti su proti onome, to je naroito bilo ugovoreno; naruilac moe iskati da se djelo popravi ili da mu se dade primjerena naknada, i u tu svrhu moe zadrati razmjerni dio plae.
III novela: Jamstvo za nedostatke

lan. 1167.
Ako ima bitnih nedostaka, koji ine djelo neupotrebljivim ili su protivni izrinim uvjetima, moe naruilac odustati od ugovora. Ako on to ne e ili ako nedostaci nisu bitni niti protivni izrinim uvjetima, moe on zahtijevati popravak, ukoliko to ne bi trailo razmjeran troak, ili razmjerno smanjenje naplate. Radi popravka mora on poduzimau ostaviti primjeren rok uz izjavu, da se poslije isteka roka popravak ne prima. U ostalom primjenjuju se propisi, donijeti za jamstvo kod naplatnih ugovora.
lan. 1154.
Ako je naruevnik kriv to nije ispunio obeanje u vrijeme naznaeno i ugovoreno; naruilac moe da narubinu vie ne primi; on moe i za postavu otuda tetu iskati naknadu. Ali ako bi naruilac zatezao s plaom, tad je i on obavezan naruevnika potpuno zadovoljiti.
lan. 1155.
Naruevniku pristoji primjerena naknada i za neizvrene slube i radnje, ako je on bio gotov svriti posao, ali ga je u tom smetao sam naruilac svojom krivnjom, ili nenadani sluaj, koji se dogodio u njegovoj osobi; ili ako je u uope naruevnik dangubei tetu imao.
III novela: Osujeenje izvedbe lan. 1168.

Ako izvedba djela izostane, poduzimau pripada ipak ugovorena plaa, ako je bio spreman na inidbu i bio u tome sprijeen okolnostima, koje lee na strani naruioca; ipak e mu se uraunati ono, to je izostankom rada utedio ili to je upotrebom na drugoj strani stekao ili namjerno propustio da stekne. Ako je uslijed tih okolnosti bio gubitkom vremena pri izvedbi djela prikraen, pripada mu primjerena naknada. Ako izostane sudjelovanje naruioca, koje je pri izvedbi djela potrebno, ovlaten je poduzima da mu odredi rok primjeren za nadoknadu uz izjavu, da se ugovor smatra razrijeenim poto je rok bezuspjeno istekao.
lan. 1156.
Plaa pristoji redovito polo se svri radnja. Ali ako se radnja svri u neke razdjele od vremena ili posla: ili ako su sa radnjom skopani trokovi, koje naruevnik nije uzeo na se, ovaj ima pravo iskati dio plae, koji je prema usluzi ili prema poslu, prije nego se svri posao ili prije nego sasvim svri radnja, i vlastan je takoer iskati naknadu za trokove, to je uinio.
III novela: Davanje plae

lan. 1170.
U pravilu plaa se daje po svrenom djelu. Ako se pak djelo izvodi po izvjesnim dijelovima ili su s time vezani izdaci, koje poduzima nije uzeo na sebe, ovlaten je on da unaprijed trai razmjeran dio plae i naknadu za uinjene izdatke.
III novela: 1170a.

Ako se ugovor zasniva na proraunu uz izriito jamstvo za njegovu tonost, ne moe poduzima traiti povienje plae ni pri nepredvienoj visini ili skupocjenosti proraunatih radova. Ako je za osnov uzet ugovor bez jamstva, a znatno prekoraenje pokae se neizbjenim moe naruilac odustati od ugovora uz primjerenu naknadu za rad, uinjen po poduzimau. im se takvo prekoraenje pokae neizbjenim, ima to poduzima bez odugovlaenja javiti naruiocu, inae gubi svaku trabinu radi vika u radovima.
lan. 1157.
Ako tvorivo pripravljeno za takvo djelo, ili ako i samo djelo propadne sluajno sasvim ili stranom: teta je vlasnika tvoriva i djela. Ali ako je naruilac dao tvorivo, koje oevidno nije za to, da se djelo izradi svrsishodno: radnik odgovara za tetu, ako je radnja iz tog uzroka hravo ispala, a on nije naruioca opomenuo da je tvorivo nedostatno.
III novela: 1168a.

Ako djelo prije preuzimanja nekim sluajem propadne, ne moe poduzima zahtijevati plau. Gubitak materijala pogaa onu stranu, koja ga je dala. No ako djelo ne uspije uslijed oigledne nevaljanosti materijala danog od naruioca ili uslijed oigledno netonih uputa naruioca, odgovoran je poduzima za tetu, ako nije naruioca opomenuo.
III novela: Dunost staranja lan. 1169.

Na ugovor o djelu primjenjuju se shodno odredbe paragrafa 1157. sa izuzetkom onih, koje se odnose na ureenje slube te vremena za rad i oporavak.
Kada narubina prelazi u kupovnu pogodbu lan. 1158.
Kada je dvojba o tome, da li narubinu kakve radnje valja drati da je pogodba kupovna ili da je pogodba radnje za plau, uzima se da je onaj, koji daje tvorivo za radnju, radnika najmio. Ali ako je radnik dao tvorivo, uzima se da je kupnja.

Ako onaj, koji je preuzeo da izradi neku stvar, ima da isporui materijal, ugovor se u dvojbi dri za kupoprodajni ugovor, ali ako naruilac daje materijal, dri se u dvojbi da je to ugovor o djelu.
lan. 1159.
Ako se s pogodbama radnje za plau skopavaju jo ine pobone pogodbe; mora se paziti na zakonske propise, koji su primjereni svakoj od tih pogodaba.
Prestanak pogodbe radnje za plau lan. 1160.

Radnici, koji su pogoeni za neko odreeno vrijeme, ili dok se svri kakvo stalno djelo, ne mogu bez zakonskog uzroka ostaviti radnju prije nego mine vrijeme, i prije nego je svrenu djelo a ne mogu takoer biti ni otputeni Ako se radnja prekine, svaka strana odgovara za svoju krivnju, ali nijedna ne odgovara za sluaj nenadani.
III novela: Prestanak smru lan. 1171.

Ugovor o djelu, pri kome se uzimaju u obzir naroita osobna svojstva poduzimaa, prestaje njegovom smru i njegovi nasljednici mogu traiti samo cijenu za pripremljeni upotrebljiv i materijal i dio plae primjeren uinjenom radu. Umre li naruilac, nasljednici ostaju vezani ugovorom.
lan. 1161.
Samo u hitnim prilikama moe pogoeni radnik ili majstor naloeni mu posao povjeriti kome drugome; pa i u ovom sluaju odgovara on za svoju krivnju u izboru osobe.
lan. 1162.
Glede onih usluga, u kojima se obiajno ima obzir na osobitu sposobnost osobe, pogodba radnje za plau se ukida, kada umre radnik, i njegovi nasljednici mogu samo iskati cijenu pripravljenog upotrebljivog tvoriva, i dio plae prema vrijednosti uinjene radnje. Ako umre naruilac kakve
radnje, njegovi nasljednici valja da nastave pogodbu, ili da zadovolje naruevnika.
Raspruenje tih propisa na pravdozastupnike, ljekare i spodobne lan. 1163.

Ovdje ustanovljeni propisi valjaju takoer za pravdozastupnike, ljekare i vidare, nastojnike, provizore, umjetnike, nabavljae i za ostale osobe, koje su izrijekom ili mue ugovorile za svoj trud kakvu plau, godinji stalni dohodak, ili inu kakvu nagradu, ukoliko ne opstoje o tom posebni propisi. 1164-1171. Propisi su izostavljeni kao bespredmetni jer su odnosi ureeni novim propisima.
III novela:
1171-1173. Propisi izostavljeni kao bespredmetni isto kao i gore.
Pogodba izmeu gospodara i eljadi slubene lan. 1172.

Propis je kao bespredmetan izostavljen.
Ine pogodbe za plau o uslugama lan. 1173.

Pogodbe, kojima se obeava kakva stvar ili kakvo djelanje za drugo djelanje, kojega se tko primio, prosuuje se po pravilima o pogodbama za plau uope, a napose po onim pravilima, koja su u ovom poglavlju postavljena.
lan. 1174.
Ako je tko znajui dao neto u tu svrhu, da se uini nemoguno ili nedoputeno djelo: taj ne moe to vie natrag iskati. Ukoliko je fiskus vlastan to posvojiti, odreuju naredbe politike. Ali moe se iskati natrag ono, to je tko u tu svrhu, da se preprijei kakvo djelo nedoputeno, dao onome, koji je to djelo htio uiniti.
III novela: 4. inidba za nedoputenu svrhu lan. 1174.

Ono to je tko znajui dao za izvrenje neke nemogue ili nedoputene radnje ne moe se opet traiti natrag. Ukoliko je fiskus ovlaten to posvojiti, odreuju politike naredbe. Ali ako je to dano zbog spreavanja neke nedoputene radnje nekome, koji je tu radnju htio poiniti, traenje natrag je
doputeno. Ne moe se traiti natrag zajam, koji je dan radi zabranjene igre.
III novela:
1153-1164. Propisi koji govore o ogovoru o slubi, nadomjeteni su danas propisima o radnim odnosima, te zbog toga izostavljeni kao bespredmetni.
Poglavlje dvadesetsedmo O POGODBI VRHU ZAJEDNICE DOBARA
Kako postaje drutvo stecivno lan. 1175.

Drutvo za zajedniko teenje ili ortaklluk postaje pogodbom, po kojoj dvije ili vie osoba pristaju na to, da uloe samo svoj trud, ili i svoje stvari radi zajednike koristi.
Razdjeljenje lan. 1176.

Vrste ortakluka jesu razliite i prava njegova proteu se vie ili manje pogovoru meu ortacima uinjenom, po kojem ortaci ti meu u zajednicu samo pojedine stvari ili sume ili cijelu vrstu stvari na pr. svukoliku robu, svekolike plodove, sva nepokretna dobra ili najposlije cijelu svoju imovinu nita ne izuzevi.
lan. 1177.
Ako je pogodba ortaka uinjena vrhu cijele imovine, pod tom imovinom razumijeva se samo sadanja imovina. Ali ako pogodba ta obuhvata i buduu imovinu, tad se pod buduom imovinom razumijeva samo imovina steena, a ne nasljeena; ve ako su obadvije izrijekom ugovorene bile.
Kako se ima ustanoviti ortaka pogodba lan. 1178.

Pogodbe ortake, koje se tiu samo sadanje ili samo budue imovine, nisu tvrde, ako dobro, to ga je stavila u ortakluk jedim i druga strana nije bilo uredno opisano i pobiljeeno.
lan. 1179.
Propis kao bespredmetan izostavljen (sadrana pravila o trgovinskim drutvima kasnije su ureena posebnim trgovinskim propisima).
lan. 1180.
Propis bespredmetan jer se protivi naelu slobodnog oporunog raspolaganja.
Kakva je krjepost iz pogodbe i iz pravog priloga u zajednicu lan. 1181.

Pogodba ortaka spada, istina, meu naslove, po kojima se stjee vlasnost; ali samo steenje, i zajednica dobara ili stvari dobiva se tek onda, kad su ta dobra ili stvari predane.
Glavnica ortakluka lan. 1182.

togod je izrijekom odreeno na opravljanje zajednikog posla jest glavnica ili fond ortakluka. Ostalo to posjeduje svaki ortak, smatra se kao razlueno dobro.
lan. 1183.
Ako se meu u zajednicu novci, stvari potrone, a i nepotrone, kojih je vrijednost odreena u novcu: tad ne samo korist otud izvaena, nego i glavnica smatra se glede ortaka, koji su se sastavili, kao vlasnost zajednika. Tko obeava da e samo svoj trud uloiti na korist zajedniku taj ima pravo na dobitak, ali nema pravo na glavnicu (paragraf 1192).
Prava i dunosti ortaka. Prilog na glavnicu lan. 1184.

Svaki ortak obvezan je priloiti jednaki dio u zajedniku glavnicu izuzevi sluaj ako je to drugo bilo ugovoreno.
Sudjelovanje lan. 1185.

U pravilu svi ortaci obvezani su jednako raditi o koristi zajednikoj, bez ikakva obzira na vei ili manji dio, to ga je svaki stavio u zajednicu.
lan. 1186.
Nijedan ortak ne moe povjeriti sudjelovanje treemu kome, niti moe primiti koga u ortakluk, niti preduzeti kakav poboni posao koji bi bio na tetu ortakluku.
lan. 1187.
Pogodba ustanovljuje tonije dunosti ortaka. Tko se obvezao da e samo radili, taj nije duan ino
to priloiti. Tko je obeao jedino novani ili ini prilog, taj niti je duan niti je vlastan da na drugi nain pomae teenju zajednikom.
lan. 1188.
Kada se vijea i odluuje o poslovima ortakim, imaju se na to uporavljivati propisi dani u poglavlju o zajednici vlasnosti (paragraf 833-842), ve ako su ortaci drukije ugovorili.
Dodatak ka glavnici lan. 1189.

Ortaci ne mogu bili natjerani da priloe vie nego su obeali. Ali ako se svrha ortaka zbog preinaenih okolnosti ne bi nikako mogla postii, a da se ne umnoi prilog: ortak koji ne e da priloi, moe istupiti iz ortakluka, ili biti natjeran da istupi.
Opravljanje poslova povjerenih lan. 1190.

Ako je jednom ili nekojim ortacima povjereno opravljanje poslova; smatraju se oni kao punovlasnici. I na njihova vijeanja i rjeenja o ortakim poslovima imaju se uporaviti propisi spomenuti u paragrafima 833-842.
Odgovornost za tetu lan. 1191.

Svaki ortak odgovara za tetu, kojoj je kriv te je uinjena ortakluku. Ova teta ne da se poravnati s koristi, koju je ortak taj na drugi nain moda ortakluku pribavio. Ako li je ortak, preduzevi samovlasno kakav novi posao, prouzroio ortakluku s jedne strane tetu, a s druge strane korist; tad ima mjesta razmjernom poravnanju.
Dijeljenje dobitka lan. 1192.

Imovina koja pretee preko glavnice iza odbijanja sviju trokova i pretrpljene tete, jest dobitak. Glavnica ostaje vlasnost onih, koji su u nju priloili; ve ako je vrijednost radnja pridata glavnici, i ako je svekoliko kao dobro zajedniko bilo proglaeno.
lan. 1193.
Dobitak dijeli se po razmjeni dijelova priloenih u glavnicu, a radnje koje izvrie svikolici ortaci nadoknauju se jedno s drugim. Ako jedan ili nekoliko ortaka samo rade, ili ako uz prilaganje u glavnicu uloe takoer svoje radnje, tad ako nita nije ugovoreno, i ortaci se ne mogu meusobno pogoditi, valja sud da odredi za takve radnje iznosak s obzirom na vanost posla, na uloeni trud i na
pribavljenu korist.
lan. 1194.
Ako se dobitak ne sastoji u gotovom novcu nego u koristima ine vrste: dioba se ini po propisima sadranim u poglavlju o zajednici vlasnosti (paragrafi 840-843).
lan. 1195.
Ortakluk moe kome ortaku radi osobitih njegovih vlastitosti ili nastojanja, odrediti vei dio dobitka, nego bi mu pripadao po njegovom djelu; samo takve iznimke nesmiju prijei u protuzakonite ugovore, ili u skraenja ostalih ortaka.
lan. 1196.
Takav protuzakoniti ugovor bio bi pogodba, kojom tkogod za svoj dio uloen u glavnicu s jedne strane osigurava sebe proti svakoj pogibelji gubitka u obziru glavnice i kamata, i oslobaa se od svakog sudjelovanja; a s druge strane ipak ugovara dobitak prelazei zakonske pogodbene kamate.
Dijeljenje gubitka lan. 1197.

Ako je ortakluk izgubio uloenu glavnicu sasvim ili stranom; gubitak dijeli se u istom razmjeru, po kojem u protivnom sluaju bi se bio podijelio dobitak. Tko u glavnicu nije nita dao, gubi svoje trude.
Polaganje rauna lan. 1198.

Ortaci, kojima je povjereno upravljanje, valja uredno da vode i predavaju raun o zajednikoj glavnici, i o dotinim dohocima i trokovima.
lan. 1199.
Prije nego je dovren posao, ne moe se iskati da se poloi zaglavni raun, i da se podijeli dobitak ili gubitak. Ali ako se tie takvih poslova, koji imaju trajati vie godina i donositi godinju korist; mogu ortaci zahtijevati svake godine da se poloi rauni da se podijeli dobitak. U ostalom moe svaki ortak u svako doba o svojem troku raune pregledati.
lan. 1200.
Tko je pristao na samo predloenje zaglavnog rauna (bilance) ili tko se i odrekao svojeg prava iskati raune, takav, ako dokae prevaru ma i u jednom samo dijelu upravljanja, moe zahtijevati da se poloi potpuni raun kako za proli sluaj, tako i za sve budue sluajeve.
Odnos prema neortacima lan. 1201.

Ortakluk ne moe se obvezati treemu kome, ako ortaci ili njihovi punovlasnici izrijekom ili mue ne pristanu na to po zakonu. Meu trgovcima, pravo oglaeno te jednome ili nekolicini ortaka dano, da vode firmu, to jest da potpisuju na ime ortakluka svekolike isprave i spise, sadrava ve u sebi punovlae od sviju ortaka (paragraf 1028).
lan. 1202.
Ortak, koji je u ortakluku samo s jednim dijelom svoje imovine, moe imati imovinu razluenu od zajednike, i vlastan je ovom po volji razreivati. I tako treba razlikovati prava i obveze koje trei ima prema ortakluku, od prava i obveza prema pojedinim ortacima.
lan. 1203.
Tko dakle ima iskati togod od kakvog ortaka a ne od ortakluka, ili mu ima platiti, taj moe to iskati ili platili samo ortaku napose, a ne ortakluku. Ali na isti nain kad ortakluk ima to iskati ili kome plaati, svaki ortak ima pravo iskati da se plati, ili ima dunost da dug namiri ali samo za svoj dio, izuzevi sluaj koji se uzima meu trgovcima, da su svi za jednoga a jedan za sve neto obeali ili prihvatili.
lan. 1204.
Tajni ortaci drutva trgovakog, to jest takvi, koji su ortakluku pozajmili dio glavnice na dobitak i gubitak, ali za ortake nisu bili oglaeni, odgovaraju jedino glavnicom, to su pozajmili. Oglaeni ortaci valja s cijelom svojom imovinom da odgovaraju.
Ukinue ortakluka i istup iz njega lan. 1205.

Ortakluk prestaje sam po sebi kad se svrio preduzeti posao, ili kad se ne moe dalje voditi: kad je propala cijela zajednika glavnica; ili kad je minulo vrijeme, kroz koje je ortakluk imao trajati.
lan. 1206.
U pravilu ortaka prava i obveze ne prelaze na ortakove nasljednike. Ali nasljednici ortaka, ako se ortakluk ne bi s njima dalje nastavio, vlasni su iskati da se poloe i namire rauni do smrti oporuiteljeve. Ali duni su i oni u protivnom sluaju poloiti raune i namirili ih.
lan. 1207.
Ako ortakluk sastoji samo dvije osobe: prestaje im jedna od njih umre. Ako pak sastoji od vie osoba: uzima se da ostali ortaci hoe i dalje da nastave ortakluk meu sobom. Uope, glede trgovaca, uzima se takoer da njihovi nasljedici ele i unaprijed ostati u ortakluku.
lan. 1208.
Ako pogodba ortaka, sklopljena meu osobama, koje nisu trgovci, obuzima izrijekom i njihove nasljednike; duni su ovi, ako prime nasljedstvo, pokoriti se volji oporuitelja. Ali volja ta ne protee se na nasljednike nasljednika, a jo manje moe volja ta ustanoviti da ortakluk vjeno trajati ima (pragraf 832).
lan. 1209.
Propis je bespredmetan obzirom na pravila Zakona o nasljeivanju.
lan. 1210.
Ortak moe prije nego mine odreeni rok biti iskljuen iz ortakluka, ako ne ispunjava bitne uvjete pogodbene; ako je pao pod steaj; ako ga je sud proglasio da je razmetnik, ili ako je uope stavljen pod skrbnitvo; ako je radi kakvog zloinstva izgubio povjerenje.
lan. 1211.
Pogodba ortaka moe se otkazati prije nego mine rok, ako je ortak umro ili istupio iz ortakluka, od kojeg je navlastito zavisilo opravljanje posla.
lan. 1212.
Ako vrijeme, kroz koje ortakluk ima trajati, nije bilo izrijekom ustanovljeno, niti se moe ustanoviti iz naravi posla; svaki ortak moe otkazati pogodbu kadgod hoe; samo da to ne uini lukavstvom ili u nevrijeme (paragraf 830).
lan. 1213.
Ako bi proti iskljuenju kakve osobe iz ortakluka ili proti otkazu pogodbe nastale kakve raspre, ali zatim iskljuenje ili otkaz taj bio bi proglaen da je zakonit: tad posljedice otud proishodee proteu se nazad do dana, u koji se zbilo iskljuenje ili otkaz.
lan. 1214.
Propis o trgovakim drutvima stavljen van snage propisima trgovakog zakona, te kao takav izostavljen kao bespredmetan.
Dioba ortake imovine lan. 1215.

Kad se preduzima dioba ortake imovine iza ukinua ortakluka; tad osim gornjih odredaba valja paziti i na one iste propise, koji su u poglavlja o zajednici vlasnosti uope postavljeni vrhu diobe stvari zajednike.
lan. 1216.
Propis kao bespredmetan izostavljen (u tom smislu isto kao kod paragrafa 1214).
Poglavlje dvadesetosmo O UGOVORIMA ENIDBENIM
Ugovori enidbeni
1217-1266. Propisi su bespredmetni jer se protive naelu o slobodi oporunog raspolaganja.
Poglavlje dvadesetdeveto O POGODBAMA NA SREU
lan. 1267.
Pogodba, kojom se obeava i prihvaa nada kakve koristi, koja se jo nezna, jest pogodba na sreu. Pogodba ta spada meu pogodbe za plau ili besplatne, kad druga strana za tu nadu zamjenito neto obeava ili ne obeava.
lan. 1268.
U pogodbama na sreu nema mjesta pravnom sredstvu radi skraenja preko polovine vrijednosti.
Vrste pogodaba na sreu lan. 1269.

Pogodbe na sreu jesu: opklada, igra i rijeb (kocka); sve kupovne pogodbe i ine pogodbe uinjene vrhu prava kojima se ovjek nada, ili vrhu buduih stvari, o kojima se jo nita nezna; dalje dosmrtni prihodi (rente); drutvena opskrbilita; najposlije pogodba osiguranja i pomorskih zajmova.
1. opklada lan. 1270.

Opklada biva tad, kada o kakvom dogaaju, koji je obojim stranama jo nepoznat, strane te ugovaraju meu sobom odreenu cijenu za onoga od njih, koji u tvrenju pogodi. Ako je strana dobivajua znala naprijed ishod, pa je zatajila drugoj strani; kriva je radi lukavtine, i opklada nije tvrda. A gubea strana, koja je ishod opklade naprijed znala, smatra se kao darodavac.
lan. 1271.
Opklade potene i uope doputene, obvezuju samo onda, kad je ugovorena cijena bila ne samo obeana nego zaista plaena ili dana na ostavu. Cijena se sudbeno iskati ne moe.
2. igra
lan. 1272.
Svaka igra jest vrsta opklade. Prava ustanovljena za opklade valjaju i za igre. Zakoni politiki odreuju, kakve su igre zabranjene uope, ili nekoj klasi osoba, i kako se imadu kazniti osobe, koje igraju na zabranjene igre, i njihovi zaklonjai.
3. rijeb (kocka) lan. 1273.

rijeb meu posebnikim osobama, ako smjera na opkladu ili na igru, prosuuje se po propisima, koji su dani za opklade i za igre. Ako li se rijebom ima rijeiti kakva dioba, izbor ili kakva raspra; tad imaju mjesta u tome takva prava, kakva valjaju i u inim pogodbama.
lan. 1274.
Dravne lutrije ne prosuuju se tako, kao opklade i igre; nego po osnovama svaki put oglaenima.
4. kupovanje stvari nadanih lan. 1275.

Tko obeava razmjernu cijenu za kakvu ustanovljenu koliinu budueg dohotka; taj sklapa obiajnu kupovnu pogodbu.
lan. 1276.
Tko za odreenu cijenu kupuje napoprijeko budue koristi kakve stvari, ili nadu tih koristi, taj pravi pogodbu na sreu. U ovom sluaju kupac se podlae pogibelji, da njegova nada moe sasvim biti unitena; ali njemu pristoje i koristi, koje se iz stvari obiajno vade.
Osobito kupovanje dijela kakva u rudniku lan. 1277.

Propis kao bespredmetan izostavljen obzirom na propise o rudarstvu.
ili kakva nasljedstva

1278-1283. Pravila o kupovanju nasljedstva su bespredmetna obzirom na odredbe Zakona o nasljeivanju.
5. prihod dosmrtni lan. 1284.

Pogodba dosmrtnog prihoda jest ta, kada se obeava kome za novce, ili za stvar procijenjenu u
novcu odreeno godinje plaanje u novcu dok je iva neka osoba.
lan. 1285.
Vrijeme za koje prihod dosmrtni trajati ima, moe zavisiti od ivota jedne ili druge ugovarajue strane ili od ivota tree osobe. Kada je dvojba, prihod dosmrtni plaa se 3 mjeseca naprijed; i prestaje u svim sluajevima sa ivotom osobe, na iju glavu bijae postavljen.
lan. 1286.
Ni vjerovnici ni djeca onoga, koji je za se ugovorio prihod dosmrtni, nemaju prava unititi pogodbe. Ali vjerovnicima slobodno je traiti, da budu namireni iz dosmrtnih prihoda; a djeci prosto je iskati, da se pohrani suvini dio prihoda u tu svrhu, da bi na nj osigurali uzdravanje, koje im pristoji po zakonu.
6. drutvena opskrbilita lan. 1287.

Pogodba, kojom se kroz ulog osniva zajedniki fond opskrbljenja za lanove, njihove ene ili sirote, prosuuje se po naravi i svrsi takvog zavoda, i po uvjetima o toj pogodbi ustanovljenim.
7. pogodba osiguranja lan. 1288.

Ako tko uzme na se pogibelj kakve tete, koja bi se mogla dogodili drugome bez njegove krivnje, i za neku cijenu obea mu ugovorenu naknadu; postaje pogodba osiguranja. U toj pogodbi osiguralac odgovara za sluajnu tetu a osiguranik za obeanu cijenu.
lan. 1289.
Pogodba takva sklapa se obino o robi, koja se razvozi po vodi ili po suhu. Ali mogu se takoer osigurati ine stvari, na pr. kue i zemljita od pogibelji vatre, vode i inih.
lan. 1290.
Ako se dogodi sluajna teta, za koju bijae naknada obeana; duan je osiguranik, ako meutim ne pridoe kakva nepredobljiva zaprijeka, ili ako nije bilo ino to ugovoreno, javiti to osiguraocu u 3 dana, ako se nalazi u istom mjestu, a inae u ono vrijeme, koje je odreeno u paragrafu 862. da se dade na znanje prihvat obeanja, to ga je uinila nepritomna osoba. Ako li osiguranik to ne javi; ako ne moe dokazati nezgodu; ili, ako osiguralac moe dokazati da je osiguranik kriv prouzroenoj teti; tad osiguranik nema prava na osiguranu sumu.
lan. 1291.
Ako je u vrijeme sklopljene pogodbe osiguranik jur znao da je stvar propala, ili ako je osiguranik jur
znao da stvari jo ne prijeti nikakva pogibelj, pogodba nije tvrda.
8. zajmovi pomorski i osiguranja pomorska lan. 1292.

Pravilo izostavljeno zbog bespredmetnosti.
Poglavlje trideseto O PRAVU NAKNAENJA TETE I ZADOVOLJENJA
teta lan. 1293.

teta zove se svaki kvar (nazadak) uinjen komegod u imovini, u pravima ili njegovoj osobi. Od tete razlikuje se izmak dobitka, kojemu se tko po obiajnom hodu stvari nadati moe.
Izvori iz kojih proishode otete lan. 1294.

teta proizlazi ili otuda ako je koja druga osoba uinila togod ili uiniti propustila protiv zakonu, ili od nenadanog sluaja. Oteta protizakonita ini se navalice ili nehotice. Oteta navalice osniva se stranom u zloj namisli, ako je teta uinjena znajui i hotimice, stranom u nepanji, ako je prouzroena po krivnom neznanstvu, ili s nedostatka nadlene pomnje, ili nadlene marljivosti. Oba ta naina otete zovu se krivnja.
Obveza naknaenja tete: 1. teta po krivnji
lan. 1295.
Svatko ima pravo iskati od otetioca da mu naknadi tetu, kojoj je on kriv te mu je uinjena; bila teta ta prouzroena stoga, jer se prekrila kakva dunost pogodbena ili neodvisno od pogodbe.

Svatko je ovlaten traiti od tetnika naknadu tete, koju mu je krivnjom nanio, bila teta prouzroena krenjem ugovorne dunosti ili bez veze sa ugovorom. Takoer je za to odgovoran i onaj, tko na nain protivan dobrim obiajima namjerno nanese tetu ako se to pak dogodilo u vrenju nekog prava, odgovoran je samo onda, ako je vrenje prava imalo oigledno za cilj drugome tetu nanositi.
lan. 1296.
Kada je dvojba, uzima se da se teta dogodila bez tue krivnje.
lan. 1297.
Ali uzima se takoer, da svaki koji je zdrave pameti, sposoban je imati toliku marljivost i pomnju koliku osoba od obiajne sposobnosti moe staviti u djelo. Tko ovu marljivost i pomnju ne poloi u djelanjima, koja vrijeaju tua prava, kriv je nepanji.
lan. 1298.
Tko tvrdi, da je bez svoje krivnje bio smetan u ispunjenu kakve svoje dunosti proizlazee od pogodbe ili od zakona, taj valja da to dokae.
Osobito: a) po vjetacima uinjena lan. 1299.

Tko javno tjera kakav ured, kakvu umjetnost, kakav obrt ili zanat ili tko se bez nude prima dobrovoljno takvog posla, koji da se izvri itu se osobita umjetna znanja ili neobiajna marljivost, taj pokazuje time, da on misli o sebi da ima nunu marljivost i potrebita neobiajna znanja: on mora dakle odgovarati, ako ne bi imao spomenutih vlastitosti. Ali ako onaj, koji mu je povjerio posao, znadijae neumjetnost njegovu; ili ako ju je, da je stavio bio obiajnu pomnju, znati mogao; tad nepanja pada i na toga.
lan. 1300.
Vjetak ima odgovarati i onda, ako primajui nagradu, daje po nepanji kodljiv savjet u poslovima svoje umjetnosti ili znanosti. Osim toga sluaja savjetnik odgovara samo za tetu, koju je savjetovanjem znajui prouzroio drugome.
ili: b) od vie dionika lan. 1301.

Za tetu uinjenu nainom protuzakonitim mogu vie osoba biti odgovorne, ako su zajedniki toj teti pomogle same po sebi ili pomou drugih zamamljivanjem, prijetnjom, zapovijedanjem, pomaganjem, sakrivanjem itd. ili takoer samim zanemarenjem svoje osobite obveze da preprijee kakvo zlo.
lan. 1302.
U takvom sluaju, ako oteta proizlazi od nepanje, i ako se moe ustanoviti koliko je tete svaki prouzroio; svaki odgovara samo za tetu, koju je uinio po svojoj nepanji. Ali ako je teta uinjena navla; ili ako se ne moe odrediti, koliko je svaki pojedini dionitvovao u oteti; odgovaraju svi za jednoga a jedan za sve; ali onome, koji je naknadio tetu ostaje slobodno pravo iskati naknadu od ostalih.
lan. 1303.
Ukoliko vie sudunika valja da odgovaraju samo radi toga, to nisu ispunili svoje obveze, ima se prosuditi po naravi pogodbe.
lan. 1304.
Ako je u kakvoj teti kriv takoer oteenik: tad nosi i on tetu razmjerno s otetiocem: a ako se razmjerje odrediti ne moe, nose tetu na jednake dijelove.
2. teta proizlazea od upotrebljenja svojeg prava
lan. 1305.
Tko se slui svojim pravom unutar granica pravnih, ne odgovara za tetu, koja drugome otuda pridolazi.

Tko se slui svojim pravom unutar pravnih granica (paragraf 1295. st. 2), ne odgovara drugima za tetu, koja otuda proizlazi.
3. od djelanja nevinoga ili nehotice
lan. 1306.
U pravilu, nitko nije duan naknaditi tetu, koju je prouzroio ne budui tome kriv, ili po kakvom djelanju nehotice.
III novela: lan. 1306a.

Ako tko prouzrokuje tetu u stanju nude, da bi od sebe ili od drugoga otklonio neposredno prijeteu opasnost, onda e sudac presuditi, da li se i u kojem opsegu teta ima naknaditi, ocjenjujui: da li je oteeni propustio obranu s obzirom na opasnost, koja je drugome prijetila, kao i odnos veliine oteenja prema ovoj opasnosti i najzad imovinu tetnika i oteenoga.
lan. 1307.
Ali ako je tko kriv, te je stavio sebe u prolaznu zabunu pameti, tad se i teta prouzroena u tom stanju pripisuje njegovoj krivnji. To isto valja i za treega, koji je svojom krivnjom stavio otetioca u to stanje.
III novela:
lan. 1307.
Ako je tko sebe po vlastitoj krivnji stavio u stanje zabune pameti ili u stanje nude, pripisati e se njegovoj krivnji i teta, prouzrokovana u takvom stanju. To isto vrijedi i za treega, koji je svojom krivnjom prouzrokovao ovo stanje kod tetnika.
lan. 1308.
Ako luaci ili slaboumni, ili djeca otete koga, koji je tome sam dao povoda po kojoj god krivnji; takav ne moe nikakve naknade traiti.

Ako ludi ili slaboumni, ili nedorasli otete koga, koji je tome sam dao povoda po svojoj krivnji, ne moe traiti nikakve naknade.
lan. 1309.
Izvan toga sluaja valja da mu naknade tetu one osobe, koje su zanemarile staranje njima povjereno nad pomenutim osobama, i kojima se zbog toga zanemarenja teta pripisati moe.
lan. 1310.
Ako oteenik ne uzmogne tim nainom zadobiti naknade; sudac rasudivi, da li otetilac, sasvim tim to on nije obiajno pri svojoj pameti, moe biti okrivljen u tom posebnom sluaju; ili da li je oteenik, htijui potediti otetioca zanemario obranu; ili najposlije imajui obzir na imovinu otetioca i oteenika, ima presuditi cijelu naknadu ili pristojan njezin dio.
4. teta proizlazea od nenadanog sluaja
lan. 1311.
Sam nenadani sluaj kodi onome, u ijoj se imovini ili osobi dogodio. Ali ako je tko prouzroio sluaj nenadani po svojoj krivnji; ako je prestupio zakon, koji sluajne otete gleda da pretee; ili ako se bez nude mijeao u tue poslove, taj odgovara za svukoliko tetu, koja se inae ne bi bila dogodila.
lan. 1312.
Tko je u sluaju nude uinio kome kakvu slubu (rad), taj ne odgovara za tetu, koju nije odaleio, ve ako je kriv to je smetao drugoga koji bi bio uinio jo korisniju slubu, da uini istu slubu. Ali i u ovom sluaju moe on korist istinito pribavljenu prebiti za tetu prouzroenu.
5. teta uinjena po djelanju tuem
lan. 1313.
U pravilu, nitko ne odgovara za tua protuzakonita djelanja, u kojima nije dionitvovao. I u samim sluajevima, gdje zakoni inae nareuju, prosto je takvom traiti u onoga, koji je kriv, da mu povrati to je dao u ime naknaenja tete.
III novela: 1313a.

Tko je drugome obavezan na kakvu inidbu, odgovara mu za krivnju svog zakonskog zastupnika kao i za krivnju osoba, kojima se radi ispunjenja slui, kao i za svoju vlastitu.
Iznimke lan. 1314.

Ako tko uzme kakvu osobu u slubu bez svjedoanstva; ili znajui dri u slubi osobu, koja je pogibeljna radi kakve kakvoe tijela ili pameti; ili prima oitog zloinca; taj odgovara gospodaru kue i ukuanima za naknadu tete, koja je po pogibeljnoj kakvoi tih osoba prouzroena.

Ako tko uzme u slubu kakvu osobu bez svjedoanstva ili znajui dri u slubi neku osobu opasnu po svojim tjelesnim ili duevnim svojstvima ili joj omogui boravak, odgovara gospodaru kue i ukuanima za naknadu tete, koja je prouzroena po opasnom svojstvu ovih osoba.
lan. 1315.
Tako isto i onaj, koji je znajui uzeo takvu pogibeljnu osobu, ili je upotrebio za takav posao osobu nesposobnu, odgovara za tetu, koju je trei kroz to pretrpio.

Uope odgovara onaj, koji upotrebljava koju nesposobnu osobu ili znajui koju opasnu osobu za svravanje svojih poslova za tetu, koju ona u ovom svojstvu nanese treemu.
lan. 1316.
Krmari, brodari i kiridije odgovaraju za tetu, koju njihove vlastite ili od njih odreene slubene osobe uzrokuju kakvom putniku u stvarima primljenim u njihovoj kui ili u njihovom brodu, ili u
tovaru (paragraf 970).

Ugostitelji, koji ukonauju strance, kao i druge osobe oznaene u paragrafu 970.., nadalje brodari i vozari odgovaraju za tetu, koju poine njihove vlastite ili od njih dodijeljene namjetene osobe na unijetim ili preuzetim stvarima gostu ili putniku u njihovoj kui, njihovom zavodu ili vozilu.
lan. 1317.
Pravilo ovog propisa izostavljeno kao bespredmetno.
lan. 1318.
Ako je tko oteen padnuem kakve stvari objeene ili namjetene na pogibeljan nain; ili bacanjem ili prolijevanjem iz kakva stana; odgovara za tetu onaj, iz ijeg je stana bilo baeno ili proliveno; ili stvar kakva pala.
lan. 1319.
Premda bi pogibao bila vjerojatna, da kakav cimer (znak), sud, ili ina koja stvar objeena ili namjetena nad mjestom, kud ljudi prolaze moe pasti i mimohodee otetiti; ne moe se zato jo nitko potuiti pred sudom; ali svatko ima pravo, radi opene sigurnosti, javiti pogibao oblasti politikoj.
III novela: 6. graevinom lan. 1319.

Ako tko bude povrijeen ili inae bude kakva teta prouzrokovana ruenjem ili odvajanjem dijelova kakve zgrade ili neke na zemljitu podignute naprave, obavezan je posjednik zgrade ili naprave na naknadu, ako je dogaanje posljedica manjkavog stanja naprave, a on ne dokae, da je upotrebio svu panju, potrebnu za otklanjanje opasnosti.
6. teta prouzroena po ivinetu
lan. 1320.
Ako je koga otetilo kakvo ivine; odgovara za to onaj, koji je ivine na to natjerao, nadraio ili zanemario ga uvati. Ako se krivnja takve vrste ne moe dokazati proti kojoj god osobi; dri se da je oteta sluajna.
III novela:
7. ivotinjom lan. 1320.

Ako je koga otetila ivotinja, odgovoran je za to onaj, koji je ivotinju na to natjerao, nadraio ili zanemario uvati. Onaj, koji dri ivotinju, odgovoran je, ako ne dokae da se starao za potrebno uvanje ili nadzor.
lan. 1321.
Tko na svojoj zemlji nae tue ivine; nema zato jo pravo ubiti ga. On moe ivine zgodnim nainom izagnati, ili ako mu je uinilo tete, ima pravo posebnikog zaloga na toliko komada ivotinje, koliko je dosta da mu se naknadi teta. Ali u 8 dana mora on ili pogoditi se sa vlasnikom, ili svoju tubu iznijeti pred suca: inae mora povratiti ivotinju zadranu u zalog.
lan. 1322.
ivotinja zadrana u zalog ima se vratiti i onda; ako vlasnik daje inu primjerenu sigurnost.
Vrste naknaenja tete lan. 1323.

Kada se radi o naknadi prouzroene tete, mora svekoliko u prijanje stanje biti povraeno ili ako to ne moe da bude, ima se platiti vrijednost ishodea od procjene. Ako se obveza naknaenja tie samo pretrpljene tete, tad jest naknada u pravom smislu; ako li se ta obveza protee i na izmakli dobitak i na zaglaenje prouzroene uvrede, zove se potpuno zadovoljenje.
lan. 1324.
Ako je kome uinjena teta po zloj namisli, ili po velikoj nepomnji, oteenik ima pravo iskati puno zadovoljenje; a u ostalim sluajevima samo naknadu tete u pravom smislu. Gdje se u zakonu nalazi openi izraz: naknada, valja u tom sluaju prosuditi po ovom pravilu, koja se vrsta naknade ima dati.
Osobito: 1. za povrede na tijelu lan. 1325.

Tko koga oteti u tijelu, plaa trokove za lijeenje povrijeene osobe; naknauje joj ne samo izmaklu zaslugu, nego i zaslugu, koje e se oteenik liiti unaprijed, ako za rad postane nesposoban; i suvie ako oteenik zahtijeva, valja da mu za pretrpljene bolove plati neku sumu prema dokazanim okolnostima.
lan. 1326.
Ako je povrijeena osoba nagrena po zlom postupanju; ima se, osobito ako je spola enskog,
gledati na ovu okolnost utoliko, ukoliko bi to moglo smetali njezinom boljem napretku.
lan. 1327.
Ako se od tjelesne povrede dogodi smrt; imaju se namiriti ne samo svi trokovi, nego i ostavljenoj eni i djeci ubijenoga valja naknadili sve ono, to su po pomenutoj povredi izgubili.

Ako uslijed tjelesne povrede nastupi smrt, moraju se naknaditi ne samo svi trokovi, nego se i u ivotu zaostalim osobama, o ijem se uzdravanju imao ubijeni starati po zakonu, ima naknaditi ono, to su time izgubili.
lan. 1328.
Tko ensku glavu prevari, i s njom rodi dijete, valja da plati trokove poroaja i babinja, i da ispuni ostale dunosti oeve, ustanovljene u treem poglavlju prvog dijela. Zakoni kazneni odreuju kad se zamama ima kazniti ujedno kao zloinstvo ili kao teki redarstveni prekraj.
2. u slobodi osobnoj lan. 1329.

Tko koga liava slobode nasilnom otmicom, posebnikim uhvaenjem, ili navla protuzakonitim zatvorom, taj valja da povrati povrijeenoga u prijanju slobodu, i da mu da puno zadovoljnje. Ako li ne uzmogne vie povratiti mu slobode, valja da naknadi tetu njegovoj eni i djeci isto, kao da ga je ubio.

Tko drugoga lii slobode nasilnim odvoenjem, privatnim uhvaenjem ili namjerno protupravnim hapenjem, duan je povratiti povrijeenome prijanju slobodu i dati potpuno zadovoljenje. Ako mu slobodu ne moe vie vratiti, mora osobama zaostalim u ivotu, kao i kod ubojstva, dati naknadu.
3. u potenju lan. 1330.

Ako je tko kroz uvredu u potenju doista oteen ili dobitka lien; uvreenik ima pravo iskati naknaenje tete ili puno zadovoljenje.
III novela:
lan. 1330.
Ako je kome uvredom asti prouzrokovana prava teta ili izgubljeni dobitak, ovlaten je on da trai naknadu. To vai takoer, kad netko rasprostire injenice, koje ugroavaju kredit, privreivanje ili napredovanje drugoga, a za njihovu neistinitost je znao ili je morao znati. U tom sluaju moe se od njega takoer zahtijevati opoziv i objavljivanje. Za saopenje, koje nije javno iznijeto, a za iju neistinitost saopiva ne zna, ne odgovara, ako je on ili primalac saopenja imao na tome opravdan interes.
4. u imovini lan. 1331.

Ako je tko oteen u svojoj imovini navla ili po tuoj oitoj nemarnosti; taj ima pravo iskati takoer izmakli dobitak, i ako je teta prouzroena po kakvom djelanju zabranjenom u zakonu kaznenom, ili od objesti ili zloradosti, moe iskati i vrijednost od osobite nakonosti.
lan. 1332.
teta uinjena po manjoj nepomnji ili nemarnosti, naknauje se po obiajnoj vrijednosti, koju je stvar imala u vrijeme, kad je bila oteena.
Osobito kada tko zakasni platiti. Kamate od zakanjelog roka lan. 1333.
teta, koju je dunik prouzroio svome vjerovniku time, to je zatezao platiti ugovorenu dunu glavnicu, naknauje se kamatama, koje su u zakonu ustanovljene (paragraf 995).
lan. 1334.
Uope, dunik je kriv zatezanju, ako ne plati u dan odreen zakonom ili pogodbom za plaanje; ili u sluaju, da rok plaanja nije odreen, ako se ne poravna s vjerovnikom poslije dana, u koji je sudski ili vansudski bio opomenut.
lan. 1335.
Ako je vjerovnik, ne uinivi sudske opomene, pustio da se kamate nakupe do glavnine sume; tad prestaje njegovo pravo iskati s glavnice dalje kamate. Ali od dana, kada je podigao tubu, moe nanovo zahtijevati kamate.
Uvjet naknadne pogodbe (ugovorena kazna) lan. 1336.
Ugovarajue stranke mogu se osobito pogoditi, da u sluaju, ako se obeanje ne bi nikako ispunilo, ili ne bi se ispunilo kako treba, ili odve kasno, ima se mjesto naknaenja tete dati kakva odreena suma novca ili inih stvari (paragraf 912). Ali u zajmu sudac ne moe radi zakanjelog plaanja prisuditi sumu, prelazeu najvie zakonske kamate. U inim sluajevima, ako dunik dokae, da naknadna suma jest prekomjerna, sudac, sasluavi ako je potreba vjetake ima je obaliti. Isplata sume ugovorene za naknaenje tete, ne oslobaa od obveze ispuniti pogodbu, izuzevi sluaj, da je o tom osobita pogo-dba bila uinjena.

Ugovorne stranke mogu se naroito pogoditi, da se u sluaju, ako se obeanje ne bi nikako ili na odgovarajui nain ispunilo ili bi se kasno ispunilo, ima umjesto naknaenja tete dati odreeni novani ili neki drugi iznos (paragraf 912). U nedostatku posebnog sporazuma dunik ne zadobiva pravo, da se plaanjem iznosa naknade oslobodi od ispunjenja. Ako je ugovorna kazna bila obeana za neodranje vremena ili mjesta ispunjenja, moe se ona traiti i pored ispunjenja. Sudac e u svim sluajevima po sasluanju strunjaka smanjiti iznos naknade, ako dunik iskae, da je ona prekomjerna.
Obveze nasljednika otetioca lan. 1337.

Obveza naknaditi tetu i izmakli dobitak, ili platiti sumu ugovorenu za naknaenje tete, zdruena je s imovinom i prelazi na nasljednike.
Pravno sredstvo da se dobije naknada za tetu lan. 1338.

Pravo na naknadu tete ima se redovito izvesti kao svako ino pravo posebniko pred urednim sucem. Ako je otetilac prestupio u isto vrijeme kakav kazneni zakon, podvren je takoer odreenoj kazni. Ali i u ovom sluaju spada na graanski sud da pozna i presudi vrhu naknaenja tete, ukoliko to uslijed kaznenih zakona nije naloeno sudu kaznenom ili politikoj oblasti.
lan. 1339.
Propis kao bespredmetan izostavljen (obzirom na pravila kaznenog poretka).
lan. 1340.
Ako se naknada moe odmah ustanoviti, pomenuta oblast valja onas da izree svoj sud po propisima sadranim u ovom poglavlju. Ako li se naknada ne moe odmah ustanoviti, valja u presudi uope izrei, da oteeniku ostaje priuzdrano pravo traiti naknaenje tete po pravnom putu. Ovaj pravni put priuzdran je oteeniku i u sluajevima zloinstvenim, a u inim sluajevima
obojim stranama onda, ako ne bi htjele pristati na naknadu, koju je odredila oblast kaznena.
lan. 1341.
Propis bespredmetan (obzirom na odredbe zakona o sudovima, gdje je regulirana odgovornost sudaca za tetu) te kao takav izostavljen.
DIO TREI O USTANOVLJENJIMA ZAJEDNIKIM GLEDE PRAVA OSOBA I PRAVA NA STVARI Poglavlje prvo O UTVRENJU PRAVA I OBVEZA
Ustanovljenja zajednika glede prava lan. 1342.

Kako prava osoba, tako i prava na stvari, i obveze od njih izlazee mogu jednakim nainom biti utvrene, preinaene i dignute.
Naini utvrenja kakvog prava lan. 1343.

Pravni naini da se osigura kakva obveza i utvrdi kakvo pravo, jesu: obvezanje tree osobe za dunika, i zalaganje. Ovim nainima osobi, koja ima pravo, daje se novo pravo.
I. obvezanjem treega
lan. 1344.
Trea osoba moe se trojakim nainom obvezati vjerovniku za dunika; prvo, ako pristajui na to vjerovnik, prima na se dug kao jedini platac; drugo, ako pristupi obvezi kao sudunik; najposlije, ako se obvee namiriti vjerovnika za sluaj, da prvi dunik ne bi ispunio svoje obveze.
lan. 1345.
Ako tko sa privoljenjem vjerovnika cio tui dug na sebe prima; tad ne biva nikakvo utvrenje, nego preinaka obveze, o emu e se govoriti u slijedeem poglavlju.
a) kao poruka lan. 1346.

Tko se obvee namiriti vjerovnika za sluaj, da prvi dunik ne bi ispunio svoje obveze, taj je poruk; a ugovor uinjen meu njim i vjerovnikom, zove se poruna pogodba. U toj pogodbi prvi dunik
ostaje jo jednako glavni dunik, a poruk pridolazi samo kao padunik.

Tko se obavee namiriti vjerovnika za sluaj, da prvi dunik ne ispuni obavezu, postaje poruk, a sporazum uinjen izmeu njega i vjerovnika, naziva se porunim ugovorom. Prvi dunik ostaje ovdje jednako jo glavnim dunikom, a poruk pridolazi samo kao potonji dunik. Za vaenje porunog ugovora potrebno je, da se obavezno oitovanje poruka dade napismeno.
b) kao sudunika lan. 1347.

Ako tko bez uvjeta, koji je na korist porucima, pristupi k obvezi ine osobe kao sudunik, tad postaje zajednica od vie sudunika, i pravne posljedice te zajednice prosuuju se po propisima danim u poglavlju o pogodbama uope (paragrafi 888-896).
Poruk za naknaenje tete lan. 1348.

Tko obeava naknadu poruku na sluaj, da bi ovaj sa svoga poruanstva imao kakvu tetu, zove se poruk naknaenja tete.
Tko se poruiti moe lan. 1349.

Tue obveze vlastan je svatko bez razlike spola na se primiti, koji svojom imovinom slobodno upravljati moe.
Za kakve obveze lan. 1350.

Moe se tko poruiti ne samo za sume i za stvari, nego i za doputena djelanja i proputanja, a to u obziru koristi ili tete, koja iz toga djelanja ili proputanja za osobu, kojoj se daje poruanstvo, proizai moe.
lan. 1351.
Obveze, koje nisu nigda po zakonu tvrde bile, ili koje su jur prestale, ne mogu se ni primati ni utvrivati.
lan. 1352.
Tko se porui za takvu osobu, koja radi svoje osobne vlastitosti ne moe sebe da obvee, taj ostaje obvezan isto kao sudunik nerazdjelni, premda mu je ta vlastitost bila nepoznata (paragraf 896).
Dokle se prua poruanstvo lan. 1353.

Poruanstvo ne moe se raspruiti dalje, nego je poruk izrijekom oitovao. Tko se poruio za glavnicu danu na kamatu, odgovara samo za one kamate zaostale, koje vjerovnik ne imadae jo prava iskati.
lan. 1354.
Poruk ne moe se sluiti prigovorom, po kojem je dunik po propisu zakona vlastan iskati, da moe zadrati dio svoje imovine na svoje vlastito uzdravanje.
Uinak poruanstva lan. 1355.

U pravilu poruk moe tek tada biti pozvan na sud da plati, kada glavni dunik, poto ga je vjerovnik opomenuo po sudu ili van suda, nije ispunio svoje obveze.
lan. 1356.
Poruk moe biti prvi pozvan na sud, makar da se izrijekom poruio za taj sluaj, da glavni dunik ne bude u stanju platiti, ako se otvori steaj nad imovinom glavnog dunika, ili ako se u vrijeme, kad se imalo platiti, ne zna gdje boravi, a ne moe se okriviti radi nemarnosti.
lan. 1357.
Tko se obvezao kao poruk i platac, odgovara za cijeli dug kao sudunik narazdjelni: vjerovniku stoji na volju hoe li pognati najprije glavnog dunika, ili poruka, ili obadva zajedno (paragraf 891).
lan. 1358.
Tko plati tui dug, ulazi u prava vjerovnika, i vlastan je iskati od dunika povrat plaenog duga. U tu svrhu obvezan je namireni vjerovnik dati placu sva sredstva koja ima, kojima se pravo odrati ili osigurati moe.

Tko plati tui dug, za koji on odgovara osobno ili sa odreenim dijelovima imovine, ulazi u prava
vjerovnika i vlastan je zahtijevati od dunika naknadu plaenog duga. U tu svrhu obavezan je namireni vjerovnik, da placu izrui sva pravna pomagala i sredstva osiguranja.
lan. 1359.
Ako se poruilo vie osoba za isti cijeli iznosak, odgovara svaka za cijeli iznosak. Ako je pak jedna od njih platila cijeli dug; pristoji joj isto kao suduniku (paragraf 896) pravo iskati povrat od ostalih.
lan. 1360.
Ako je glavni dunik ili trei kogod, prije nego je dano poruanstvo, ili u vrijeme kada se poruanstvo to davalo, osim njega dao vjerovniku i kakav zalog; slobodno je vjerovniku svagda pozvati na sud poruka po redu (paragraf 1355), ali se ne moe odrei zaloga na porukovu tetu.
lan. 1361.
Ako je poruk ili platac namirio vjerovnika, a nije se sporazumio sa glavnim dunikom; ovaj moe proti njima iznijeti sve prigovore, koje bi bio mogao iznijeti proti vjerovniku.
lan. 1362.
Poruk moe samo onda zahtijevati naknaenje tete od onoga, koji mu se poruio za to naknaenje ako nije svojoj teti sam kriv.
Naini kojima prestaje poruanstvo lan. 1363.

Obveza porukova prestaje u tom istom razmjeru, u kojem prestaje obveza dunikova. Ako se poruk obvezao samo za neko odreeno vrijeme, odgovara on samo dotle, dok traje to vrijeme. Osloboenje od poruanstva jednoga suporuka, slui istina ovome prema vjerovniku, ali mu ne slui prema ostalim suporucima (paragraf 896).
lan. 1364.
Isteenje vremena, u koje dunik valjalo je da plati svoj dug, ne oslobaa jo poruka od njegovog poruanstva, makar da vjerovnik nije nastojao da bude namiren; ali ako se poruk poruio za dunika s njegovim privoljenjem, vlastan je zahtijevati od dunika, da mu dade sigurnost. I vjerovnik valja da odgovara poruku onda, ako zanemari iskati da mu se plati dug, pa poruk bude kroz to tetovao, ne imajui od koga iskati naknade.
lan. 1365.
Ako se proti duniku rodi temeljita sumnja, da bi mogao biti nesposoban platiti dug, ili da je naumio odaleiti se iz nasljednih pokrajina, za koje je propisan ovaj zakonik; poruk ima pravo zahtijevati od dunika da osigura dug za koji se on poruio.
lan. 1366.
Kada je okonan posao, za koji se tko poruio; moe se iskati, da se zakljui raun i da se ukine poruanstvo.
lan. 1367.
Ako pogodba poruanstvena nije utvrena hipotekom ili pokretnini zalogom; prestaje u 3 godine poslije smrti porukove, ako je vjerovnik u to meuvrijeme propustio iskati po sudu ili van suda dospjeli dug od nasljednika.
II. Pogodbom zalonom
lan. 1368.
Pogodba zalona zove se ona pogodba, kojom dunik ili ini tko umjesto njega daje u istinu vjerovniku pravo zalono na kakvu stvar, a zatim predaje mu zalog, ako je pokretan; ako li je nepokretan, doputa mu, da ga upie u hipotene knjige. Pogodba, kojom obeava tko dati zalog, nije jo pogodba zalona.
Uinak pogodbe zalone lan. 1369.

to zakon uope nareuje vrhu pogodaba, valja i za pogodbu zalonu. Pogodba ta obvezuje dvostrano. Zalogoprimac treba dobro da uva pokretni zalog, i da ga povrati zaloitelju, im ovaj plati dug. Ako se tie hipoteke, namireni vjerovnik ima postaviti zaloitelja u stanje da moe izraditi da se izbrie obveza iz hipotenih knjiga. Prava i obveze zalogodavca i zalogoprimca skopane s posjedom zaloga, ustanovljene su u poglavlju 6. drugog dijela.
lan. 1370.
Primalac pokretnog zaloga obvezan je dati zalogodavcu list zaloni (revers), i u tom pismu opisati biljege, po kojima se zalog razlikuje od inih podobnih stvari. U listu zalonom mogu se naznaiti i bitni uvjeti zalone pogodbe.
Uvjeti nedoputeni lan. 1371.

Svi uvjeti i pobone pogodbe, protivne naravi zalone pogodbe i zajma, nisu tvrde. Takvi su ugovori: da zalog pripadne vjerovniku ako dug ne bi bio plaen u odreeno vrijeme; da vjerovnik moe po svojoj volji, ili po cijenu naprijed odreenu otuiti zalog, ili zadrati ga za sebe; da dunik ne moe zalog, nikada iskupiti, ili nepokretnu stvar nikome drugome za dug potpisati, ili da vjerovnik, poto je dospjeo rok isplate, ne moe zahtijevati da se proda zalog.
lan. 1372.
Pogodba pobona, po kojoj se doputa vjerovniku da uiva stvar zaloenu nema pravnog uinka.
Ako je vjerovniku dozvoljena samo poraba pokretne zalone stvari (paragraf 459), valja da je uiva nainom za dunika nekodljivim.
Na koji nain ima se u pravilu davati osiguranje lan. 1373.

Tko je obvezan dati sigurnicu, mora da ispuni ovu obvezu pokretnim zalogom ili hipotekom. Samo u sluaju da nije u stanju dati zaloga, primaju se sposobni poruci.
lan. 1374.
Nitko nije duan primati u zalog u ime sigurnice kuu po cijeni veoj od polovine, niti zemljita i pokretna dobra po cijeni nadilazeoj dvije treine procjene. Sposoban poruk jest onaj, koji ima pristojnu imovinu, i u pokrajini moe biti pozvan na sud.
Poglavlje drugo O PREINACI PRAVA I OBVEZA
Preinaka prava i obveza lan. 1375.

Vjerovniku i duniku prosto je da preinae svoja zamjenita prava i obveze kojima mogu slobodno razreivati. Preinaka moe biti da ne pristupi ili da pristupi trea koja osoba, i to da pristupi ili novi vjerovnik, ili novi dunik.
1. obnovom
lan. 1376.
Preinaka bez pristupa tree osobe biva onda, kad se promjenjuje pravni naslov ili glavni predmet kakvog iskanja, dakle kada stara obveza prelazi u drugu novu.
lan. 1377.
Takva preinaka zove se obnovna pogodba. Po ovoj pogodbi prestaje prijanja glavna obveza, a nova poinje u isto vrijeme.
lan. 1378.
Obnovom prestaju prava poruanstva, zaloga, i ina prava skopana s prijanjom glavnom obvezom; samo ako dionici po osobitom ugovoru nisu ino to ugovorili vrhu toga.
lan. 1379.
Kada stranke jasnije odreuju, gdje, kada i kojim nainom ima se ispuniti kakva obveza jur
opstojea, i kada prave ina pobona ustanovljenja, s kojima se ne ini nikakva preinaka glede glavnog predmeta ili pravnog naslova; takvi ugovori ne smatraju se kao pogodba obnovna, a ne smatraju se ni tad, kad se samo izdaje kakva nova zadunica ili ina koja isprava odnosea se na dug. Takva preinaka u pobonim odreenjima ne moe staviti novi teret na treu osobu, koja na pomenutu preinaku nije bila prizvana. Kad je dvojba, uzima se da stara obveza nije ukinuta, dok s novom obvezom moe zajedno opstojati.
2. nagodbom
lan. 1380.
Nagodba zove se ona pogodba obnovna, kojom se prava sporna ili dvojbena tako ustanovljuju, da se svaka stranka zamjenito obvezuje neto dati, uiniti ili propustiti. Nagodba ide meu pogodbe dvostrano obvezne, i prosuuje se po istima naelima.
lan. 1381.
Tko obvezanoj strani otpusti bez plae s njezinim privoljenjem kakvo pravo neprijeporno ili dvojbeno, taj ini darovanje (paragraf 939).
Kada nagodba nije tvrda? a) glede stvari o kojoj se nagodba ini lan. 1382.
Propis kao bespredmetan izostavljen (obzirom na odredbe zakona koji reguliraju oblast branih odnosa).
lan. 1383.
Prije nego je oglaena razredba posljednje volje, ne moe se uiniti nikakva nagodba vrhu sadraja te razredbe. Opklada uinjena u toj stvari, prosuuje se po naelima pogodaba na sreu.
lan. 1384.
Nagodbe vrhu djelanja proti zakonu valjaju samo, ako se odnose na posebniko zadovoljenje; nagodbom moe se uklonili zakonito istraivanje, i kanjenje samo onda, ako su prestupci takvi, da oblast valja da postupa samo kada zahtijevaju stranke.
b) ili inih nedostataka lan. 1385.

Nagodba sklopljena moe biti netvrda radi bljudnje samo onda, ako se bludnja tie suanstva osobe ili suanstva stvari.
lan. 1386.
Radi oteenja preko polovine ne moe se ustati proti nagodbi, koja je na poten nain uinjena.
lan. 1387.
Isto tako ne mogu isprave novo pronaene oslabiti poteno napravljenu nagodbu, ba da bi se iz tih isprava pokazalo da jedna stranka nema nikakva prava.
lan. 1388.
Oita pogreka u raunu, ili pogreka uinjena kada se pravi nagodba u skupljanju ili u oduzimanju, ne kodi nijednoj ugovarajuoj strani.
Dokle se prua nagodba lan. 1389.

Nagodba uinjena vrhu kakve osobite raspre, ne prua se na ine sluajeve. I same ope nagodbe, glasee na sve raspre uopeno, ne mogu se uporavljivati na takva prava, koja su navla bila zatajena, ili na koja stranke inee nagodbu nisu mogle misliti.
Uinak nagodbe glede pobonih obveza lan. 1390.

Poruci i zalozi dani u tu svrhu, da se osigura cijelo jo prijeporno pravo, odgovaraju takoer i za dio odreen nagodbom. Ali su priuzdrani poruku i treem zaloitelju koji na nagodbu nisu pristali, proti vjerovniku svi oni prigovori, koji bi mogli biti suprostavljeni iskanju, da nagodba nije bila uinjena.
lan. 1391.
Pravilo je izostavljeno kao bespredmetno.
3. ustupom (cesijom)
lan. 1392.
Kada jedna osoba prenosi na drugu kakvo iskanje, i ova prihvaa prijenos taj, tad biva preinaka prava s pristupom novoga vjerovnika. Ovakvo djelanje zove se ustup (cesija), i moe se initi za plau ili bez plae.
to se moe ustupiti lan. 1393.

Sva prava koja se mogu otuiti, mogu se takoer ustupiti. Prava, koja su spojena sa osobom, te s njom prestaju, ne mogu biti ustupljena. Zadunice izdane na donosnika ustupaju se po samoj njihovoj predaji, i osim posjeda njihova nije potreban nikakav ini dokaz, da su bile ustupljene.
Uinak ustupa lan. 1394.

Primalac stvari ustupljene ima glede ustupljenog iskanja ta ista prava koje je imao ustupilac.
lan. 1395.
Pogodbom ustupnom postaje nova obveza samo meu ustupnikom i ustupovnikom; ali ne meu ovim posljednjim i dunikom ustupljenim. Stoga dunik, dok mu ne bude poznat primalac, ima pravo platiti prvomu vjerovniku, ili se s njim pogoditi na ini nain.
lan. 1396.
Ali im je duniku doglaen ustupovnik, ne moe on platiti prvomu vjerovniku niti se njim pogoditi; ostaje mu pravo da izvede svoje prigovore proti iskanju. Ako je dunik priznao prema potenomu ustupovniku da je iskanje istinito, tad valja da ga namiri kao svoga vjerovnika.
Odgovornost ustupnika lan. 1397.

Tko ustupa kakvo iskanje bez plae, te ga dariva, taj ne odgovara vie za nj. Ako li ga ustupi za plau; ustupnik odgovara ustupovniku kako za istinitost tako i za naplativost iskanja, ali nikada za vie od onoga to mu je dao ustupovnik.
lan. 1398.
Ako je ustupovnik iz javnih hipotenih knjiga mogao saznati, da li je iskanje naplativo, ne pristoji mu nikakvo naknaenje tete za sluaj, da se to iskanje ne bi moglo naplatiti. Ustupnik ne odgovara takoer za takvo iskanje, koje je u vrijeme ustupa bilo naplativo, a zatim po nenadanom sluaju ili po krivnji ustupovnika postalo nenaplativo.
lan. 1399.
U takvu krivnju pada ustupovnik, ako ne otkae iskanje u vrijeme, kada se otkazati moe; ako poslije minuloga roka odreenog za isplatu ne potegne iskanje; ako dunika tedi; ako zanemari nabaviti na vrijeme onu sigurnost, koja se mogla jo imati, ili ako ne pospjei sudsku izvrbu. 1400-1410. Kako su u pravilima nenoveliranog OGZ pomijeana dva instituta - asignacija i promjene na strani dunika - tako su ista izostavljena, a reproducirana samo pravila noveliranog OGZ gdje su oba instituta odvojeno prikazana.
III novela: 4. Uputa (asignacija)
lan. 1400.
Uputom na inidbu treega ovlauje se primalac upute (asignatar) na preuzimanje inidbe kod upuenoga (asignata), a ovaj posljednji na inidbu prvome za raun upuivaa (asignanta). Primalac upute zadobiva neposredno pravo protiv upuenoga, im mu je stigla izjava upuenoga o prihvatu upute.

Ukoliko upueni ono, to ima da izvri, ve duguje upuivau, obvezan je prema ovome odazvati se uputi. Ako se uputom ima namiriti neki upuivaoev dug kod primaoca, koji je uputu prihvatio, obvezan je primalac da upuenoga pozove na inidbu. Ako primalac ne e da upotrebi uputu ili ako upueni uskrati prihvat ili inidbu, ima to primalac bezodvlano saopiti upuivau. Ako nita drugo nije utanaeno, dug se gasi tek inidbom.

Ako je upueni uputu naprama primaocu primio, moe on naprama ovome istai samo takve prigovore, koji se odnose na valjanost prihvata ili proizlaze iz sadraja upute ili iz njegovih osobnih odnosa prema primaocu.

Dokgod upueni naprama primaocu nije primio uputu, moe je upuiva opozvati. Ako izmeu upuivaa i upuenoga ne postoji nikakav drugi pravni osnov, vae za pravni odnos izmeu obojice propisi o ugovoru o punomostvu; ipak smru upuivaa ili upuenoga uputa se ne gasi. Ukoliko e prestanak upute imati pravni uinak i naprama primaocu, odreuje se prema postojeem pravnom odnosu izmeu ovoga i upuivaa.
III novela: Preuzimanje duga lan. 1404.

Tko obea duniku, da e njegovom vjerovniku izvriti inidbu (preuzimanje ispunjenja), odgovara duniku za to, da se vjerovnik ne e na njega obraati. Vjerovniku neposredno ne nastaje otuda
nikakvo pravo.

Tko izjavi duniku, da e preuzeti njegov dug (preuzimanje duga), stupa na njegovo mjesto kao dunik, ukoliko vjerovnik na to pristane. Dok ovaj pristanak nije uslijedio ili ako bude uskraen, odgovara on kao i kod preuzimanja ispunjenja (paragraf 1404). Pristanak vjerovnika moe se izjaviti ili duniku ili preuzimaocu.

I bez sporazuma sa dunikom moe trei preuzeti dug na osnovu ugovora sa vjerovnikom. Ali preuzimanje duga, izjavljeno vjerovniku, ima se u dvojbi razumijeti kao odgovornost pored, a ne umjesto dosadanjeg dunika.

S obzirom na preuzeti dug preuzimaeve obveze su iste kao i one dosadanjeg dunika. Preuzimalac moe protiv vjerovnika istai prigovore, koji proizlaze iz pravnog odnosa izmeu ovoga i dosadanjeg dunika. Promjenom dunika ne dodiruju se sporedna trabinska prava. Ipak poruci i zalozi osnovani od treih osoba odgovaraju i dalje, samo onda, ako je poruk ili zalogodavac pristao na promjenu dunika.

Ako pri otuenju nepokretnosti stjecalac preuzme zalono pravo, koje na njoj lei, ima se to u dvojbi razumjeti kao preuzimanje duga. Po izvrenom prenosu vlasnitva moe otuivalac pozvati pismeno vjerovnika, da primi novog dunika umjesto njega sa uinkom, da se pristanak smatra kao da je dan, ukoliko se u roku od 6 mjeseci ne uskrati. Na ovaj uinak mora se u pozivu izrino skrenuti panja.

Ako netko preuzme imovinu ili poduzee, neposredno je obvezan, bez tete po daljnju odgovornost otuivaoca vjerovnicima za dugove, koji pripadaju imovini ili poduzeu, a za koje je on pri predaji
znao ili morao znati. No on se oslobaa odgovornosti utoliko, ukoliko je po takvim dugovima ve toliko platio, koliko iznosi vrijednost preuzete imovine ili poduzea. Suprotna utanaenja izmeu otuivaoca i preuzimaoca uinjena na tetu vjerovnika nemaju naprama ovim uinka.

Ako je stupanje novog dunika namjesto dosadanjega ugovoreno na taj nain, da namjesto preostalog dugovinskog odnosa doe obaveza novog dunika po samostalnom pravnom osnovu ili po promjeni glavnog predmeta trabine, nastupaju uinci ne preuzimanja duga ve ugovora o obnovi (paragrafi 1377, 1378).
Poglavlje tree O UKINUU PRAVA I OBVEZA
Ukinue prava i obveza lan. 1411.

Prava i obveze tako su meu sobom svezane, da kad prestaje pravo ukida se obveza, a kad prestaje obveza ukida se pravo.
1. Isplatom
lan. 1412.
Obveza se ukida navlastito isplatom, to jest, kada se ini ono, to je tko initi duan (paragraf 469).
Kako se ima platiti lan. 1413.

Niti vjerovnik moe biti natjeran proti svojoj volji prihvatiti ino to, nego to ima iskati, niti dunik da ini ino to, nego to je initi obvezan. Ovo pravilo ima se uporaviti i na vrijeme, mjesto i nain ispunjenja obveze.
lan. 1414.
Ako namjesto isplate daje se ino to a to radi toga, jer su se vjerovnik i dunik tako sporazumjeli, ili s toga, jer ugovorena isplata nije mogua; tad djelanje ovo smatra se kao posao za plau.
lan. 1415.
Vjerovnik nije obvezan primiti ispatu duga na dijelove, ili na odbitak. Ali kada se razlini dugovi imaju plaati; uzima se da je namiren onaj dug, o kom se dunik sa privoljenjem vjerovnika izjasnio
izrijekom, da ga platiti hoe.
lan. 1416.
Ako je volja dunikova dvojbena, ili ako joj se oprijei vjerovnik; imaju se najprije platiti kamate, zatim glavnica, a izmeu vie glavnica ona, koja je ve bila zaiskana ili kojoj je barem dospio rok isplate, a po tom ona, koja bi duniku bila najtea, kad bi on nadalje dugovao.
Kada se ima platiti lan. 1417.

Ako rok isplate nikako nije ustanovljen, obveza platiti dug nastaje tek od onoga dana, kada je vjerovnik opomenuo dunika da plati (paragraf 904).
lan. 1418.
U nekim sluajevima rok isplate ustanovljuje narav iste stvari. Hrana plaa se najmanje jedan mjesec naprijed. Ako hranjenik umre za to vrijeme; njegovi nasljednici nisu obvezani povratiti isto od onoga, to je naprijed plaeno bilo.
lan. 1419.
Ako se vjerovnik zatezao primiti isplatu, tetne posljedice padaju na nj.
lan. 1420.
Ako nije odreeno mjesto i nain isplate; imaju se uporaviti gore (paragraf 905) ustanovljeni propisi. Dunik je obvezan namiriti vjerovnika samo u mjestu svojeg prebivalita, izuzev sluaj ako je mjesto, gdje se ima platiti, pogodbom ustanovljeno.

Ako nije odreeno mjesto i nain isplate, imaju se primjeniti gore (paragraf 905) ustanovljeni propisi.
Tko moe platiti lan. 1421.

I takva osoba, koja nije sposobna upravljati svojom imovinom, moe po zakonu platiti dug istiniti i dospjeli, i tim nainom oprostiti se svoje obveze. Ali ako bi namirila dug dvojbeni, ili kome nije jo dospio rok isplate; njezin tutor ili skrbnik ima pravo iskati natrag to je plaeno.
lan. 1422.
Ako trea koja osoba s privoljenjem dunikovim moe i hoe da plati za dunika prema primljenoj na se obvezi; vjerovnik mora primiti isplatu, i placu ustupiti svoje pravo; ali vjerovnik ne odgovara tad za naplativost ni za istinitost iskanja, ve ako bi od njegove strane kakva prevara bila.

Tko plati dug druge osobe, za koji on ne odgovara (paragraf 1358), moe prije ili za vrijeme plaanja zahtijevati od vjerovnika, da mu ustupi svoja prava, ako je on to uinio, plaanje djeluje kao naplata trabine.
lan. 1423.
U pravilu (paragraf 462), ne moe trei tko bez privoljenja dunikova natjerati vjerovnika da primi isplatu. Ali ako li je vjerovnik primio; platac ima pravo, i poto je platio, zahtijevati, da mu se ustupi pravo postojee vjerovniku.

Ako isplata bude ponuena po sporazumu sa dunikom, vjerovnik mora plaanje primiti; ipak on ne odgovara za naplativost i istinitost trabine osim u sluaju prevare. Bez dunikovog pristanka vjerovniku se u pravilu (paragraf 462) ne moe nametnuti primanje isplate od strane treega.
Kome treba platiti lan. 1424.

Dug se ima platiti vjerovniku ili njegovom punovlasniku, koji je osposobljen da ga primi, ili onome, koga je sud priznao za vlasnika iskanja. Tko je platio takvoj osobi, koja svojom imovinom ne moe sama upravljati, taj je obvezan platiti dug opet, a to onda, ako se ne nalazi ono to je plaeno, ili ako nije na korist primaoca bilo obraeno.
Ostava duga u sud lan. 1425.

Ako se dug ne moe platiti radi toga, jer se ne zna tko je vjerovnik, jer je nepritoman, ili jer onim to mu se daje nije zadovoljan, ili zbog inih vanih uzroka, tad moe dunik poloiti u sud stvar, koja se ima dati; ili ako se ne bi mogla poloiti, moe iskati u suca da naredi da se stvar sauva. Svako takvo djelanje, ako je uinjeno po zakonu i vjerovniku objavljeno bilo, oprata dunika od njegove obveze, i baca pogibao koja bi se mogla dogoditi danoj stvari na vjerovnika.
Namirnice (kvite)
lan. 1426.
Platac ima vazda pravo zahtijevati od onoga, kome je platio, namirnicu, tj. pismeno svjedoanstvo da je ispunio svoju obvezu. U namirnici ima se naznaiti ime i prezime dunika i vjerovnika, takoer mjesto, vrijeme i predmet namirenog duga, i valja da je potpie vjerovnik ili njegov punovlasnik.

Platac ima uvijek pravo od onoga kome je platio, zahtijevati namiru, tj. pismeno svjedoanstvo da je ispunio svoju obvezu. U namiri ima se naznaiti ime i prezime dunika i vjerovnika, kao i mjesto, vrijeme i predmet namirenog duga, i mora da je potpie vjerovnik ili njegov punovlasnik. Trokove namire snosi vjerovnik, ako nije to drugo utanaeno.
lan. 1427.
Namirnica vrhu plaene glavnice utvruje mnijenje, da su i kamate od te glavnice namirene.
lan. 1428.
Ako vjerovnik ima od dunika zadunicu, obvezan je zajedno s namirnicom povratiti zadunicu, ili ako je primio samo jedan dio duga, ima dopustiti da se taj dio na istoj zadunici zabiljei. Zadunica povraena bez namirnice proizvodi za dunika pravno mnijenje da je platio dug; ali vjerovnik moe i protivno tome dokazati. Ako se izgubila zadunica, koja se ima povratiti, tad onaj to plaa ima pravo iskati osiguranje ili poloiti sumu u sud, i zahtijevati da vjerovnik po sudovniku usmrti zadunicu.
lan. 1429.
Namirnica, koju je vjerovnik dao duniku za namireni kakav noviji dug, ne dokazuje dodue da su bili namireni i drugi stariji dugovi; ali ako se tie stalnih dravnih poreza, dohodaka ili takvih isplata, koje se osnivaju na jednom i istom naslovu i koje valja da bivaju u neko stanovito vrijeme, kao to su, dabine u novcu, zakupnine, najamnine ili kamate od glavnica; tad se uzima da onaj, koji pokae namirnicu od posljednjeg dospjelog roka, jest namirio i prije dospjele rokove.
lan. 1430.
To se isto razumijeva o trgovcima i zanatlijama, koji obiavaju praviti raune sa svojim kupovnicima (muterijama) u stanovite rokove; ako su ti trgovci i zanatlije dali namirnicu za kasniji rok, razumijeva se da su im prijanji rauni bili namireni.
Plaanje onoga to nije dug lan. 1431.

Ako je tko s bludnje, ba da bi bila bludnja zakonom za takvu priznata dao kome kakvu stvar, ili mu
je uinio kakav posao, to ga ovaj nije imao pravo od njega iskati; moe se redovito u prvom sluaju iskati stvar natrag, a u drugom zahtijevati plaa prema nabavljenoj koristi.
lan. 1432.
Ako tko plati zastarjeli kakav dug, ili takav, koji samo s nedostatka formalnosti nije tvrd, ili glede kojega zakon uskrauje samo pravo da se isti dug natrag uzite; tad se plaena suma ne moe natrag iskati; a ne moe se iskati ni ono, to je tko platio znajui da nije duan.
lan. 1433.
Ali ovaj propis (paragraf 1432) ne moe se uporaviti na sluaj kad je platila osoba podvrena skrbnitvu ili tutorstvu, ili ina osoba, koja svojom vlasnou ne moe slobodno upravljati.
lan. 1434.
Povrat plaene sume moe se i onda iskati, ako je dug na koji mu drago nain jo dvojben, ili ako isplata duga zavisi jo od ispunjenja kakvog priloenog uvjeta. Ali ako je namireni dug istinit i bezuvjetan; plaena suma ne moe se iskati natrag stoga, jer rok isplate jo nije dospio.
lan. 1435.
Tko je dao stvar kakvu, koju je on doista bio duan; takav je moe natrag iskati od primaoca, ako je prestao zakonski uzrok da se dalje zadri pomenuta stvar.
lan. 1436.
Ako je tko bio obvezan od dvije stvari dati samo jednu po svojoj volji, pa prevarivi se dao je obadvije; zavisi od njega koju e od tih stvari natrag iskati.
lan. 1437.
Tko prima isplatu onoga to nije dug, smatra se kao poteni ili nepoteni posjednik, a to ako je znao ili nije znao da se platilac prevario, ili ako se tome iz okolnosti mogao ili nije mogao domisliti.
2. Prebojem meusobnim
lan. 1438.
Ako se steknu zamjenita iskanja, koja su istinita, jednovrsna i takva, da stvar pristojea jednome kao vjerovniku, isti je moe i kao dunik drugome dati; tad ako se ta iskanja meu sobom izjednauju, biva zamjenito ukinue obveza (preboj), to samo po sebi jesi zamjenita isplata.
lan. 1439.
Preboj ne moe biti meu iskanjem istinitim i neistinitim, meu dospjelim i nedospjelim. Ukoliko preboju ima mjesta proti kakvoj steenoj masi, odreuje se u sudovniku.
lan. 1440.
Isto tako ne mogu se meusobno prebiti iskanja. koja se tiu stvari raznovrsnih ili stvari stanovitih i nestanovitih. Ni stvari samovlasno prisvojene ili uzete u zajam, ili dane na ostavu ne mogu se uope prebiti.

Isto tako ne mogu se meusobno ukinuti trabine, koje imaju za predmet raznovrsne ili odreene ili neodreene stvari. Ni predmeti samovlasno ili lukavo prisvojeni, posueni, uzeti u pohranu ili porabu ne mogu uope biti predmet retencije ili kompenzacije.
lan. 1441.
Dunik ne moe svome vjerovniku uraunati ono, to pomenuti vjerovnik treemu a trei duniku platiti ima. Ni ista suma, koju tkogod ima traiti iz kakve dravne pjeneznice, ne moe se prebiti za dug, to ga on ima platiti inoj dravnoj pjeneznici.
lan. 1442.
Ako se kakvo iskanje prenosi po redu na vie osoba; dunik moe istina prebiti iskanje to za svoje iskanje, to ga je on imao u vrijeme ustupa prema prvom draocu kao i prema posljednjem draocu, ali ga ne moe prebiti za iskanje, koje mu pristoji prema jednome od meudralaca.
lan. 1443.
Glede iskanja uknjienoga moe se preboj suprotstaviti ustupovniku onda samo ako je i iskanje druge strane uknjieno i to uz samo prvo iskanje, ili ako je javljeno ustupovniku onda, kad je on to iskanje bio primio.
3. Odreenjem
lan. 1444.
U svim sluajevima, u kojima je vjerovnik vlastan otuiti svoje pravo, moe ga se i odrei na korist svojeg dunika, i time obvezu dunikovu ukinuti.
4. Sjedinjenjem
lan. 1445.
Svaki put kada se pravo na koji mu drago nain sjedinjuje s obvezom u jednoj osobi, prestaje oboje; ve ako bi vjerovniku jo bilo slobodno zahtijevati, da se njegova prava razlue (paragraf 802. i 812.) ili ako bi nastupili odnosi sasvim razune vrste.
lan. 1446.
Prava i obveze upisane u javnim knjigama ne ukidaju se kroz sjedinjenje u jednoj osobi, dok izbrisanje iz javnih knjiga nije uinjeno (paragraf 469. i 526).

Prava i obaveze upisane u javnim knjigama ne ukidaju se kroz sjedinjenje u jednoj osobi, dok nije uslijedilo brisanje iz javnih knjiga (paragraf 526). Do tog vremena moe se upisano zalono pravo od strane vlasnika ili putem prinudnog izvrenja prenijeti na treega (paragrafi 469-470).
5. Kada stvar izgine
lan. 1447.
Ako po nenadanom sluaju izgine sasvim, kakva stanovita stvar, tad se ukida svaka obveza, i ona takoer, da se naknadi vrijednost njezina. Ovo naelo slui i za one sluajeve, kada se radi inog kojeg nenadanog sluaja ne moe obveza ispuniti ili dug platiti. Ali dunik valja svakako da povrati ili da naknadi togod je primio u svrhu da ispuni obvezu; a duan je to povratiti ili nadoknaditi isto kao poteni posjednik ali tako, da se tuom tetom ne okoristi.
6. Smru
lan. 1448.
Smrt ukida samo takva prava i obveze, koje su na osobu ograniene, ili koje se tiu samo osobnih djelanja pokojnika.
7. Kada istee naznaeno vrijeme
lan. 1449.
Prava i obveze prestaju takoer kada proe vrijeme, za koje bijahu ograniene posljednjom voljom, pogodbom, suevom izrekom ili zakonom. Na koji nain zastara po zakonu ustanovljena ukida prava i obveze, odreuje se u slijedeem poglavlju.
O povratu u prijanje stanje lan. 1450.

Zakoni graanski, po kojima se ako ne smeta zastara, moe neposredno ustati proti djelanjima i poslovima protuzakonitim, ne doputaju nikakva povrata u prijanje stanje. Sluajevi povrata u prijanje stanje spadajui na postupak sudski, ustanovljeni su u sudovniku.
Poglavlje etvrto
O ZASTARI I DOSJELOSTI
Zastara lan. 1451.

Zastara jest gubitak prava kakvog, koje se nije izvrivalo u vrijeme zakonom ustanovljeno.
Dosjelost lan. 1452.

Ako se zastarjelo pravo uslijed zakonitog posjeda prenosi u isto vrijeme na koga drugoga; zove se pravo dosjeeno, a nain taj steenja zove se dosjelost.
Tko zastarom i dosjelou moe stei lan. 1453.

Tko je sposoban stei, taj moe takoer dosjelou stei vlasnost ili ina prava.
Proti kome ima mjesta zastari i dosjelosti lan. 1454.

Zastari i dosjelosti ima mjesta proti svima osobama posebnikim, koje mogu same izvravati svoja prava. Proti sirotama i podvrenim skrbnitvu, proti crkvama, opinama i inim moralnim zborovima; proti upraviteljima javne imovine, i proti onima koji su nepritomni, a nisu tome krivi, doputa se zastara i dosjelost samo pod ogranienjima nie slijedeima (paragrafi 1472, 1475, i 1494).
Kakvi zastarjeli predmeti mogu se dosjesti lan. 1455.

Sve to se moe stei, moe se i dosjesti. Ali stvari koje se ne mogu posjedovati radi njihove suanstvene vlastitosti, ili po zakonima; takoer stvari i prava, koja se nikako ne mogu otuiti, ne mogu se ni dosjesti.
lan. 1456.
Propis kao bespredmetan (jer govori o dosjelosti javnih prava) izostavljen.
lan. 1457.
Propis izostavljen kao bespredmetan (jer se nijedno od navedenih prava ne moe vie stjecati dosjelou).
lan. 1458.
Pravilo izostavljeno kao bespredmetno (ne spada vie u podruje graanskog prava).
lan. 1459.
Prava to svaki ovjek ima nad svojim djelanjima i nad svojom vlasnosti ne padaju pod zastaru, na pr. kupovati kakvu robu ovdje ili ondje, sluili se svojim livadama ili svojom vodom, osim ako bi zakon izrijekom kazao, da onaj, koji se za neko odreeno vrijeme ne slui pomenutim pravima, tim samim neuivanjem gubi ih. Ali ako je jedna osoba zabranila drugoj da izvruje takvo pravo, ili je nju u tome smetala; posjed prava zabrane s jedne strane proti slobodi druge strane poimlje od onog asa kada se ova druga strana podvrgla zabrani ili smetanju, te tim nainom ako se steknu sve ostale potrebnosti, biva zastara ili dosjelost (paragraf 313. i 351.).
to se ite da se stee kroz dosjelost? lan. 1460.

Da se kroz dosjelost stee nije dosta da je osoba sposobna stei, a stvar da se moe stei; nego je jo potrebno da onaj, koji ovim nainom ima stei, doista posjeduje reenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, poten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom odreeno (paragrafi 309., 316., 320., i 345.).
i to: a) posjed zakonit lan. 1461.

Zakonit i dovoljan za dosjelost je svaki posjed utemeljen na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost, da je ova pristojala prodavaocu. Takvi su naslovi na pr. zapis, darovanje, zajam, kupovanje i prodaja, promjena, isplata i t.d.
lan. 1462.
Vjerovnici, posudnici, uvari ili uivaoci ne mogu s nedostatka zakonitog naslova nigda dosjesti stvari zaloene, posuene, dane na ostavu ili na uivanje. Njihovi nasljednici koji njih predstavljaju nemaju boljega naslova. Samo treem zakonitom posjedniku moe pomoi vrijeme dosjelosti.
b) posjed poten lan. 1463.

Posjed mora biti poten. Nepotenje prijanjeg posjednika ne smeta potenom nastupniku ili nasljedniku da zapone dosjelost od dana posjeda svojeg (paragraf 1493).
c) posjed istinit
lan. 1464.
Posjed ima biti istinit. Ako tko posvoji kakvu stvar silom ili lukavstvom, ili ako se uvue u posjed potajno, ili ako posjeduje stvar samo na izmoljeni nain; ni on sam, ni njegovi nasljednici ne moogu dosjesti takvu stvar.
2. isteenje vremena lan. 1465.

Za dosjelost i zastaru potrebno je takoer da je isteklo vrijeme zakonom ustanovljeno. Osim roka odreenog u zakonu za neke osobite sluajeve, ovdje se odreuje uope ono vrijeme koje je u svim inim sluajevima od potrebe za dosjelost ili zastaru. U tom odreenju gleda se kako na razliitost prava i stvari, tako i na razliitost osoba.
Vrijeme dosjelosti. Redno lan. 1466.

Pravo vlasnosti glede stvari pokretne, dosjeda se kroz trogodinji pravni posjed.
lan. 1467.
Glede stvari nepokretnih, dosjelou pribavlja onaj, na ije su ime te stvari upisane u javnim knjigama, nakon 3 godine puno pravo proti svakomu prigovoru. Dokle se prua dosjelost, prosuuje se po uknjienom posjedu.
lan. 1468.
U onim mjestima, gdje jo nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se steenje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjiena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost se svruje tek poslije 30 godina.
lan. 1469.
Slunosti i ina osobita prava izvriva na tuem zemljitu zadobiva kroz dosjelost, isto kao pravo vlasnosti, u 3 godine onaj, na kojega su ime upisana u javnim knjigama.
lan. 1470.
Gdje jo nema nikakvih urednih javnih knjiga, ili gdje takvo pravo nije u njih upisano, poteni posjednik moe to pravo dosjesti tek poslije 30 godina.
lan. 1471.
Glede onih prava, koja se rijetko mogu izvravati, kao na pr. pravo dati probendu, ili nagnati koga da priloi za opravljanje mosta, mora onaj, koji tvrdi da ih je zadobio kroz dosjelost, osim navrenih 30
godina takoer dokazati, da se kroz to vrijeme sluaj izvravanja pomenutog prava bar tri put dogodio i da je on svaki put izvravao pravo to.
Vanredno lan. 1472.

Proti fiskusu to jest, proti upraviteljima dravnih dobara i dravne imovine, ukoliko zastari ima mjesta (paragraf 287. 289 i 1456-1457), takoer proti upraviteljima dobara crkvenih, opinskih i inih doputenih tijela, nije dovoljno ope i redno vrijeme dosjelosti. Glede posjeda stvari pokretnih i posjeda stvari nepokretnih, ili slunosti i inih prava na pomenutim stvarima, izvrivanih, i na ime posjednika upisanih u javne knjige, posjed ima se produiti kroz 6 godina. Prava pomenute vrste, koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige, i sva ina prava mogu se proti fiskusa i gore naznaenim povlatenim osobama stei samo posjedom od 40 godina.
lan. 1473.
Tko stoji u zajednici s osobom, koja je glede vremena zastare po zakonu povlatena, dionik je iste povlastice. Povlastice duljeg vremena zastare imaju svoj uinak i proti inim osobama, kojima pristoji ista povlastica.
lan. 1474.
Propis kao bespredmetan izostavljen (jer se radi o pravilima o porodinom fideokomisu, nasljednom zakupu i nasljednoj daevini koja su stavljena van snage).
lan. 1475.
Ako vlasnik ne boravi u pokrajini u kojoj se nalazi stvar, nepritomnost njegova smeta utoliko rednoj dosjelosti i zastari, to se vrijeme nepritomnosti zavisee od volje njegove i kojoj on nije kriv broji samo za polovinu, dakle jedna godina samo za 6 mjeseci. Ali se nema nimalo gledati na krae nepritomnosti, koje nisu punu godinu neprekidno trajale; i uope pomenuto vrijeme uzeto skupa ne moe se raspruiti nigda dulje nego na 30 godina. Nepritomnost proizlazea od vlastite krivnje ne oslobaa nigda od rednog vremena zastare.
lan. 1476.
I onaj, koji je neposredno pribavio kakvu stvar pokretnu od neistinita ili nepotena posjednika, ili koji ne moe da pokae od koga je pribavio stvar, taj valja da eka da dvostruko proe redno vrijeme dosjelosti.
lan. 1477.
Tko dosjelost svojega posjeda osniva na vremenu od 30 ili 40 godina, taj nije duan pokazati zakoniti naslov steenja svojeg. Ali ako bi proti njemu bilo dokazano nepotenje posjeda, tad ne biva dosjelost ni isteenjem pomenutom duljeg vremena.
Vrijeme zastare. Redno

lan. 1478.
Ako svaka dosjelost sadrava u sebi zastaru, obadvije se svruju u jedno isto vrijeme samo onda, ako se zbudu uvjeti zakonom propisani. Ali za zastaru u pravom smislu dovoljno je da se kakvo pravo ne izvruje kroz 30 godina, koje po sebi mogae biti izvrivano.

Izmjenjen naslov propisa - Vrijeme zastare. Ope
lan. 1479.
Sva prava proti treemu, bila upisana ili neupisana u javnim knjigama, prestaju u pravilu najdulje neizvrivanjem kroz 30 godina ili muanjem za ovo vrijeme.
lan. 1480.
Propis izostavljen (postao bespredmetan obzirom na zakon o zastari potraivanja).
Iznimke lan. 1481.

Ne mogu zastariti obveze, koje su utemeljene na pravu porodice i uope na pravu osoba na pr. obveza, da se nabavi djeci neophodno uzdravanje, takoer i one obveze, koje se slau s pravom gore pomenutim (paragraf 1459) tj. glede slobodnog razreivanja svojom imovinom, kao na pr. obveza, da se podijeli kakva zajednika stvar ili da se ustanove granice.
lan. 1482.
Na isti nain, ako kome na tue zemljite pristoji pravo takvo, to ga je mogao izvravati u obziru na cijelost ili na razline naine po svojoj volji, takav ne moe biti stijenjen u pravu svojem jedino radi toga, jer je pomenuto pravo ma kroz najdulje vrijeme izvravao samo vrhu jednog dijela zemljita ili na odreeni nain. Nego taj, to pomenutim nainom hoe da stijesni (ogranii) pravo drugoga, valja da steenjem ili dosjelou zadobije pravo zabrane ili smetanja (paragraf 351). To isto ima se uporavljivati i na sluaj, kada je tko imajui pravo proti svim lanovima kakve opine, izvravao do tada pravo to samo proti nekojim lanovima iste opine.
lan. 1483.
Dokle god vjerovnik ima zalog u rukama, ne moe mu se prebaciti da je propustio izvravanje prava zaloga, i to pravo ne moe zastariti. Takoer pravo dunikovo da iskupi svoj zalog, ne pada pod zastaru. Ali ako je iskanje vee nego to vrijedi zalog; tad iskanje to moe meutim prestati zastarom.
lan. 1484.
Da mogu zastariti takva prava koja se mogu rijetko izvravati, ite se da je za vrijeme zastare, tj. za 30 godina bila tri put prigoda izvravanja pomenutog prava, a pravo to da se nije ni jedanput izvravalo (pargraf 1471).
lan. 1485.
Glede osoba, koje su u paragrafu 1472. povlatene, ite se za dosjelost i za zastaru 40 godina.

Glede osoba, koje su po paragrafu 1472. povlatene, trai se kao za dosjelost, tako dakle i za zastaru 40 godina. Ope pravilo, da se neko pravo radi neupotrebe gubi tek poslije isteka od 30 ili 40 godina, primjenjuje se samo na one sluajeve, za koje zakon nije odredio krai rok (paragraf 1465).
Vanredno krae vrijeme zastare lan. 1486.

Ope pravilo, da kakvo pravo radi toga to nije izvravano bilo zastaruje nakon dokonanja 30 ili 40 godina, uporavlja se samo na one sluajeve, za koje zakon ne ustanovljuje kakvo krae vrijeme (paragraf 1465).

Propis stavljen van snage propisima Zakona o zastari potraivanja.
lan. 1487.
Slijedea prava, kao: unititi oitovanje posljednje volje; iskati dio zakoniti ili njegovo nadopunjenje; porei darovanje radi neharnosti obdarenoga; ukinuti pogodbu za plau radi skraenja preko polovine; ili ustati proti preduzetoj diobi kakvog zajednikog dobra; isto tako iskanje radi straha ili bludnje dogodive se u pogodbi, gdje druga ugovarajua strana nije kriva nikakvoj prevari, imaju se izvesti u 3 godine. Poto proe pomenuto vrijeme, prava takva i iskanje zastaruju.

Prava, unititi oitovanje posljednje volje, zahtijevati nuni dio ili njegovu dopunu opozvati
darovanje radi nezahvalnosti obdarenoga ili tuiti obdarenoga radi prikrate dunog dijela: ukinuti ugovor za plau radi prikrate preko polovine; ili pobijati preduzetu diobu nekog zajednikog dobra; isto tako trabinu radi straha ili zablude, koje su se potkrale kod ugovaranja, pri emu druga ugovarajua strana nije kriva za nikakvu prevaru, moraju se ostvariti za vrijeme od 3 godine. Po isteku ovog vremena ona zastaruju.
lan. 1488.
Pravo slunosti zastaruje po neizvravanju, ako se strana, obvezana trpiti slunost, protivi izvravanju, a strana imajua pravo slunosti, nije izvravala to pravo, slijedee neprekidno u 3 godine.
lan. 1489.
Propis (o zastari zahtjeva za naknadu tete) izostavljen kao bespredmetan obzirom na odredbe zakona o zastari potraivanja.
lan. 1490.
Propis bespredmetan.
lan. 1491.
Nekoja prava zakoni ograniuju na jo krae vrijeme. Dotini propisi nalaze se na mjestima, gdje se o pomenutim pravima govori.
lan. 1492.
Zbog bespredmetnosti propis je izostavljen (pravilo je sadrano u zakonu o mjenici i zakonu o eku).
Uraunavanje posjeda prednikova u vrijeme zastare lan. 1493.

Tko nainom potenim prima kakvu stvar od zakonitog i potenog posjednika; taj ima pravo kao nasljednik da urauna sebi vrijeme dosjelosti svojeg prednika (paragraf 1463). To isto valja takoer za vrijeme zastare. Glede dosjelosti od 30 ili 40 godina, moe se ovo uraunanje uiniti i bez zakonitog naslova, a glede zastare u pravom smislu moe se uiniti i bez dobre vjere ili nevinoga neznanja.
Zapreka zastari lan. 1494.

Suprot takvim osobama, koje radi slabe pameti ne mogu da same brane svoja prava, kao to su sirote, ludi i slaboumni; vrijeme dosjelosti ili zastare ne moe zapoeti, ako tim osobama nije postavljen zakonski zastupnik. Vrijeme dosjelosti ili zastere jednom zapoeto, slijedi istina, ali ne
moe prije dokonati, nego u 2 godine poto su dignute zapreke.
lan. 1495.
Propis kao bespredmetan izostavljen (obzirom na odredbe zakona o zastari potraivanja).
lan. 1496.
Ako tko nije pritoman radi slube graanske ili vojnike, ili ako je sasvim prestalo otpravljanje pravosua, na pr. u vrijeme kuge ili rata, smeta se time ne samo poetak, nego dok traje ova zapreka, i produenje dosjelosti ili zatite.
Kada se prekida zastara lan. 1497.

Dosjelost i zastara prekida se, ako je onaj, koji se na nju hoe da osloni, a to prije, nego je prolo vrijeme zastare, priznao izrijekom ili mue tue pravo, ili ako ga je onaj kome to pravo pristoji pozvao na sud, i tuba se bude uredno produila. Ali ako je tuba proglaena presudom pravomonom da je nevaljana dri se da je zastara neprekinuta.
Uinak dosjelosti ili zastare lan. 1498.

Tko je dosjelou stekao kakvu stvar ili pravo, taj moe proti dosadanjem vlasniku iskati u sudu da mu se prisudi vlasnost, i ako se prisueno pravo ne moe upisati u javne knjige, moe takoer izraditi, da se pomenuto pravo u iste javne knjige upie.
lan. 1499.
Na isti nain, koji je primio na se kakvu obvezu, moe poto mine vrijeme iskati, da se izbrie njegova obveza, koja je upisana u javnim knjigama, ili da se uniti pravo koje je dotada drugome pripadalo, i isprave koje su vrhu toga prava bile izdane.
lan. 1500.
Ali pravo koje je steeno dosjelou ili zastarom, ne moe biti na tetu onome, koji je oslanjajui se na javne knjige, pribavio sebi kakvu stvar ili pravo jo prije nego je bilo to pravo uknjieno.
lan. 1501.
Na zastaru, ako je stranke ne bi suprot ostavile (nisu prigovorile), ne moe se slubeno imati nikakva obzira.
Uinak dosjelosti ili zastare
lan. 1502.
Zastare ne moe se nitko odrei unaprijed, niti moe ugovoriti vrijeme zastare dulje nego je po zakonima ustanovljeno.

Austrijski Gradanski Zakonik (Ogz)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Austrijski Gradanski Zakonik (Ogz)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

AUSTRIJSKI GRAANSKI ZAKONIK

UVOD O ZAKONIMA GRAANSKIM UOPE Pojam prava graanskoga lan. 1.

Poetak moi zakona lan. 3.

Opseg zakona lan. 4.

Trajanje zakona lan. 9.

Druge vrste propisa, kao a) obiaji lan. 10.

b) pokrajinske ustanove lan. 11.

c) sudake izreke lan. 12.

d) povlastice lan. 13.

Glavno razdjeljenje prava graanskoga lan. 14.

Prava osoba lan. 15.

I. Iz znaaja osobnosti - prava priroena lan. 16.

Pravna predmjeva o njima lan. 17.

Prava steciva lan. 18.

Traenje prava lan. 19.

na naine steenja utemeljene u pravu graanskom, sudit e sudovi po zakonima.

II. Prava osoba po godinama ili nedostatku razuma lan. 21.

III. Po nepritomnosti lan. 24.

IV. Po moralnoj osobi lan. 26.

Prava tuinaca lan. 33.

Pravo osoba po bogotovju

VII. Po porodici, rodbini i tazbini (prijateljstvu) lan. 40.

VIII. Zatita imena lan. 43.

Poglavlje drugo O enidbenom pravu

Poglavlje tree O pravima roditelja i djece

Poglavlje etvrto O tutorstvu i skrbnitvu

DIO DRUGI O PRAVU NA STVARI O stvarima i njihovom pravnom razdjeljenju

Pojam o stvarima u pravnom smislu lan. 285.

Razdjeljenje stvari po razlinosti onoga ije su lan. 286.

Stvari niije, javno dobro i dravna imovina lan. 287.

Dobro opine; imovina opine lan. 288.

Pravilo iz ovog propisa ostalo je bespredmetno.

Opi propis u obziru tih razliitih vrsta dobara lan. 290.

Razdjeljenje stvari po razlici njihove kakvoe lan. 291.

Stvari tjelesne i netjelesne lan. 292.

Pokretne i nepokretne lan. 293.

Pripadnost uope lan. 294.

Osobito kod zemljita i ribnjaka lan. 295.

I kod zgrada lan. 297.

Maine lan. 297a.

Prava imaju se smatrati kao stvari pokretne lan. 298.

I potraivanja predbiljeena lan. 299.

Stvari potrone i nepotrone lan. 301.

Ukupnost stvari (universitas rerum) lan. 302.

Procjenjive i neprocjenjive lan. 303.

Mjerilo procjene sudske lan. 304.

Cijena uredna i izvanredna lan. 305.

Kad se cijena u sudskim procjenama ima uzeti za pravilo lan. 306.

Pojmovi o pravima stvarnim i osobnim na stvari lan. 307.

PRVI RAZDIO PRAVA NA STVARI O STVARNIM PRAVIMA Poglavlje prvo O POSJEDU

Dralac. Posjednik lan. 309.

Steenje posjeda lan. 310.

Predmeti posjeda lan. 311.

Naini zadobiti posjed lan. 312.

Osobito o pravu tvrdeem, nijekajuem ili zabranjujuem lan. 313.

Neposredni i posredni nain zadobiti posjed lan. 314.

Opseg steenja lan. 315.

Posjed zakonit i nezakonit lan. 316.

Glavni naslov posjeda zakonitog lan. 317.

Dralac nema jo nikakva naslova lan. 318.

Ne moe ga zadobiti samovlasno lan. 319.

Uinak samoga naslova lan. 320.

to se ite za istinito pravo posjeda lan. 321.