TOPLINSKA OBRADBA

1. POVRŠINSKO KALJENJE PLAMENOM

Izvor energije je izgaranje jednog od plinova (metan, propan) sa kisikom pri čemu se na izlazu
iz plamenika postiže tem od 2800-3200 C.
Dobije se veliki pad tem između plamena i predmeta što omogućava nagomilavanje topline u
površinskom sloju predmeta.
Dubina kaljenih slojeva je od 1-12mm, a ovise o izvedbi plamenika, o plinu, trajanju
zagrijavanja i uvijetima gašenja.
Metode plamenog kaljenja su:
1. stacionarna metoda - kod ove metode odjednom se zagrijava cijela površina, a
plamenik je po obliku jednak toj površini
2. posmična metoda – radna površina mora odgovarati površini kojoj se kali.
Plamenik i šprica pomiču se istom brzinom po površini plohe
3. rotacijska metoda – predmet rotira za vrijeme zagrijavanja konstantnom kutnom
brzinom, a oko njega su raspoređeni plamenici
4. rotacijsko-posmična metoda – služi za kaljenje osovina. Oni obuhvaćaju opseg
predmeta

2. BORIRANJE

To je postupak kod kojeg u površini čelika difundira bor.

Pri boriranju površinski slojevi se obogaćuju borom pa nastaje borid željeza CfeB.
Boridi su visoke tvrdoće. Boriranje se provodi na tri načina:
1. boriranje u plinu – potrebna je posebna oprema jer nastaju vrlo otrovni spojevi
2. boriranje u solnim kupkama – otežano boriranje ispod 850 i iznad 900, a problem
je i stvaranje rashladnog filma kojeg je teško odstraniti.
3. boriranje u krutom sredstvu – provodi se na tem od 800-1000. očišćeni predmet
stavljamo u kutiju za boriranje. Nakon toga pokriva se prahom i kremenim
pijeskom. Nakon toga kutiju sa predmetom stavljamo u peć. Vrijeme držanja ovisi
o dubini željenog sloja, a kreće se od 3-10h. Zatim se kutija vadi iz peći i hladi na
zraku.
Predmeti imaju visoku otpornost na trošenje. Najbolje se boriraju nelegirani čelici sa 0.3-
0.6%C
 3. ŽARENJE ZA REDUKCIJU NAPETOSTI

Izvodi se ugrijavanjem na dovoljno visoku tem kako bi se razgradile napetosti, te dovoljno

sporim hlađenjem omogućujemo kako se nebi stvorile nove napetosti.

4. DIFUZIJSKO ŽARENJE

Ovim postupkom uklanjamo razlike kemijskog sastava nastale tijekom kristalizacije (kristalne
segregacije).
Kristalna segregacija uzrokuje vrpčastu strukturu pri sekundarnoj kristalizaciji nakon toplog
valjanja. Posljedice su:
1. povišena anizotropija
2. snižena duktilnost
3. snižena korozijska otpornost
4. snižena otpornost na starenje
Predmet zagrijavamo na iznad Ac3 uz držanje od 30-40h te uz polagano hlađenje. Zbog
visoke tem dobijemo grubo zrno pa se poslje ovog postupka vrši normalizacija.
Ovo žarenje utječe na primarno zrno tj. ono koje je nastalo između likvidusa i solidusa gdje
hlađenje teče vrlo sporo. Hlađenje u svim smjerovima nije jednako pa dolazi do nejednakog
rasta kristala gdje nastaju dendriti (nakupine).
 5. IZOTERMIČKO POBOLJŠAVANJE

Predmet zagrijavamo na tem iznad A3 i držimo na toj tem odr vrijeme potom naglo hladimo
na neku tem , držimo na toj tem, do potpune pretvorbe u bajanit i zatim komad ohladimo na
zraku.
Ovaj se postupk provodi u solnoj kupki. Cilj ovog postupka je dobiti kuglasti cementit.

6. KLASIČNO POBOLJŠAVANJE

Cilj ovog postupka je postići povećanje udarnje radnje loma uz određenu povišenu čvrstoću.
Sastoji se od kaljenja i visokog popuštanja sa temperaturom popuštanja od 500-600.
7. CEMENTIRANJE U KRUTOM SREDSTVU

Naugljičenje moguće je postići samo uz prisustvo nekog aktivatora (plina). To nije moguće
izvesti u kutiji ako je ona hermetički zatvorena, jer proces dolazi tek uz prisustvo kisika.
Aktivatori mogu biti BaCo3, MgCo3. utrošak aktivatora je mali.
U praksi ne uzimamo kisik već imamo efikasnija sredstva, npr. drveni ugljen+aktivator.
Tvrdoća cementirnog sloja je od 600-800HV, a dubina cementiranog sloja 2mm.

8. PRETVORBA AUSTENITA U MARTENZIT

Martenzit je postojan između A5 i Ms te se naziva pothlađeni austenit. Transformacija se

odvija u određenom tem razmaku i zbog toga se u dijagram ucrtavaju dvije krivulje Ms i Mf.
Ispod Mf dolazi do potpune transformacije iz austenita u martenzit.
 9. TTT- DIJAGRAM ZA KONTINUIRANO HLAĐENJE

1. nadkritično gašenje (ledeno slana voda), dobivanje martenzita

2. gornja kritična krivulja gašenja (voda 15), najmanja intenzivnost gašenja koja daje
100% martenzita
3. donja kritična krivulja gašenja (ulje), u strukturi imamo perlit+ferit
4. podkritična krivulja gašenja, struktura je perlit+ferit

10. NORMALIZACIJSKO ŽARENJE

Cilj ovog postupka je dobivanje sitnozrnate strukture.

Tem ugrijavanja:
-podeutektoidne čelike 30-70 iznad A3
-nadeutektoidne čelike 50-70 iznad A1
-nadeutuektoidni čelici za otapanje karbida 10-20 iznad Acm
Ovim postupkom postižemo:
eliminiranje trokutaste strukture
dominiranje grubozrnate strukture
bolja mehanička svojstva
kontinuirana struktura cijelim pop. presjekom
Taj se postupak provodi na odljevcima nakon ljevanja, na zavarenim spojevima.
 11. IZZET ŽARENJE

Cilj ovog postupka je smanjiti štetno djelovanje loše raspoređenih nečistoća. Pri tem od 950
nečistoće se rastvaraju u austenitu, a kasnije hlađenjem ostaju prisilno otopljenje u
unutrašnjosti zrna.
Potom se predmet grije na 350 kako bi se smanjile napetosti nastale toplinskom obradom.
Ovaj postupak čini:
Žilaviju strukturu
Otpornost na starenje

12. INDUKCIJSKO KALJENJE

Kroz vodić teče struja i stvara se magnetsko polje. Nastaje zagrijavanje predmeta. To
zagrijavanje često iznosi dijelić sekunde koja je dovolja da se zagrije preko Ac3. Prednosti su
brzo i mjestimično zagrijavanje pri čemu je smanjena deformacija i ušteda u energiji.
Nastojimo upotrebljavati induktore kao šuplje profile jer šupljina služi za protjecanje
rashladne vode koja hladi induktor.
Struktura površine je martenzitna (tvrda) a jezgra je žilava. Može doći do porasta volumena
što u površinskom sloju dovodi do tlačnih naprezanja, a u jezgri vlačnih naprezanja. Radi toga
treba površinski kaliti samo nužne površine.
Struja je od 300-600 A/mm2.

13. NITRIRANJE U SOLNOJ KUPKI

Ovaj postupak se razvijo prije nego nitriranje u plinu. Neki su ga nazvali meko nitriranje.
Nitriranje u solnoj kupki je štetan. Proces se odvija tako da predmet stavljamo u lonac u
kojem je solna kupka.
U površinu defundira dušik, ali i ugljik. Nastaje tkz zona difuzije i zona spojeva. Ta zona je
bitna na otpornost na trošenje i služi kao klizni sloj.
Cilj je dobiti površinu otpornu na trošenje gdje nastaju vrlo tvrdi nitridi Fe2N i Fe4N.
Debljina nitriranog sloja je 0,2mm a vrijeme nitriranja je 60-120min.

14. ZAŠTITA ATMOSFERE

Kada se odabire zaštitna atmosfera moraju biti zadovoljeni uvijeti da odnosi pojedinih
oksidirajućih komponenti i pojedinih pougljičavanih i razugljičavanih komponenti bude takav
da ne dođe do oksidacije ili razugljičenja.
Zaštitne atmosfere se razvrstavaju na osnom načinu dobivanja i to:
-egzotermne
-endotermne
-mono plin
-disocijacija amonijaka
-disocijacija menefola
Djelovanje pojedinih plinova na čelik:
-neaktivni inertni plin (argon, helij, dušik)
-oksidirajući (O2, Co2, H2O)
-reducirajući (Co, H2)
-neugljičavajući (Co3, CH4)

15. BRZOREZNI ČELICI

Povećanjem tem popuštanja od 300-400 dolazi do povećanja tvrdoće koja pri tem od 550-600
postiže svoj max.
Pojava povećanja tvrdoće sa porastom tem naziva se sekundarna tvrdoća, a ona nastaje putem
izdvajanja karbida i njihovog preobraženja putem hlađenja u martenzitu.
Popuštanje se izvodi više puta kako bi se zaostali martenzit transformirao u martenzit.

16. IONITRIRANJE

To je postupak površinskog otvrdnjavanja nitriranjem pomoću titrajućeg pražnjenja koje

nastupa u prostoru niskog pritiska između dvije elektrode na koje je priključen istosmjerni
napon. Plin disocira i ionizira. Tem je između 350-450. Ioni koji se nalaze u pretvorbi kod
udaranja izbijaju elektrone i atome ugljika, kisika i željeza iz površine čelika. Ova prašina
atoma željeza se u titrajućem valu spaja sa dušikom plazme.
Ovaj nitrid se apsorbira na površini čelika, a atomi dušika defundiraju u unutrašnjost čelika.
 17. DIJAGRAMI

Uptonov – daje podatke potrebne za gašenje Ms i Mf , vrijedi za slučajeve vrlo brzog

hlađenja, pokazuje transformaciju dendrita u martenzit, tj početak stvaranja martenzita u Ms i
završetak stvaranja martenzita u Mf.

Fe3C- daje podatke potrebne za ugrijavanje, a vrijedi ako zagrijavanje nije bilo brzo

TTT- vrijedi za praćenje pojava pri ohlađivanju, a ucrtavaju se krivulje hlađenja za različite
brzine i vrijeme

18. PATENTIRANJE

Primjenom visoke tem izoterme dobije se pretvorba u perlitnom stanju sa fino lamelarnom
strukturom. Takav se postupak zove patentiranje i primjenjuje se za proizvodnju žice. Za žicu
sa 0,6-0,9%C tem patentiranja je 430-520.
Nakon patentiranja žici možemo povisiti čvrstoću hladnim vučenjem na vrijednost 1200-
2200N/mm2.
Temperatura austenitizacije je 920 bez obzira na materijal.
Patentiranje može biti na zraku i u solnoj kupki.
 19. TTT DIJAGRAMI ZA ČELIKE SA 0.2, 0.4,...1%C

20. NITRIRANJE U PLINU

Cilj nitriraja je da se obogati površina obrađivanog predmeta dušikom, čime se dobiva

struktura otporna na trošenje. Provodi se na tem od 500-550 jer na višim tem udio dušika u
nitriranom sloju se naglo povećava te se stvara oštar prijelaz prema dubini materijala i dobiva
veoma krhak vanjski sloj koji se lako drobi.
U plinu se legiraju samo legirani čelici jer bi ugljični čelici dobili relativno tanak i vrlo krhak
nitrirani sloj.
Kao sredstvo služi nam amonijak koji se razlaže na dušik i vodik.