1.

PRILOZI

- Polupromjenljiva vrsta riječi koja se prilaže uz glagole određujući mjesto, vrijeme, način
ili drugu okolnost radnje.
- U rečenici su najčešće u službi priloških odredbi.
- Neki prilozi kao i pridjevi imaju komparaciju (stepenovanje).

a) Prilozi mjesta: ovdje, ondje, tamo, unutra, blizu...

b) Prilozi vremena: sada, sinoć, oduvijek, lani, dovijeka...
c) Prilozi načina: lijepo, ovako, onako, žalosno,tiho, polako, tako...

2. PRIJEDLOZI

- Nepromjenljiva vrsta riječi koja stoji uz imenice ili zamjenice i označavaju odnose među
riječima ili rečenicama.
- Utiču na promjenu riječi uz koju stoje iako su nepromjenljiva vrsta riječi.
- Prijedlozi su: ispod, iznad, pored, od, do, uz, za, sa, ka, prema, na, pod, iza...

a) Prijedlog s/sa:

- Ne pišu se ispred imenica koje znače sredstvo;

- Prijedlog S : koristi se ispred riječi koje označavaju osobu, društvo, npr. s majkom;
- Prijedlog SA: koristi se ispred riječi koje počinju sa s, ž, š, z radi lakšeg izgovora: sa
svima, sa zastavom.

b) Prijedlog k/ka:

- Prijedlog KA: koristi se ispred riječi koje počinju sa k ili g, npr. ka kući
3. VEZNICI

- Nepromjenljiva vrsta riječi kojima se povezuju riječi u rečenici i surečenice u složenoj

rečenici.
Veznici mogu biti:

a) pravi ( jednostavni: a, ali, i, ili .... i složeni: iako, mada, premda...)

b) nepravi nastaju od drugih vrsta riječi, odnosno imaju ulogu veznika:

- upitno-odnosne zamjenice: ko,šta,što, koji, čiji, koliki...

- zamjenički prilozi: gdje, kako, kuda, kamo...
- riječce: neka...
- skupovi riječi sastavljeni od riječca, priloga,priložnih izraza i veznika: a
kamoli,budući da, zbog toga što, zato što...

ZAPAMTI!

Razlikujemo priloge od veznika:

Već je svanulo. ( prilog)

Nije to lijepo, već prelijepo. (veznik)

Postoje veznici koji dolaze u paru i zovu se veznički parovi:

- ukoliko-utoliko : Ukoliko mnogo radiš, utoliko ćeš mnogo i naučiti.

- ne samo-nego : Ne samo da je zakasnio u školu, nego je i zaboravio napisati zadaću.

Pogrešno je koristiti se veznicima: No, međutim, ipak je došao.

4. RIJEČCE

- Nepromjenljiva vrsta riječi kojima potvrđujemo, negiramo, pitamo, pretpostavljamo i

slično.
- Riječce su: ne, li, svakako, eto, međutim...
- Riječcama možda, naravno, sigurno, zaista...izriče se lični stav o onome o čemu se
govori.
- U riječce spadaju i poštapalice: ovaj, onaj, znači, kaže... koje treba izbjegavati, jer ne
prenose nikakvo značenje i ne doprinose dijelom izražavanju.

a) Riječce sa samostalnom upotrebom:

- POTVRDNE (da, svakako)

- ODRIČNE ( ne, nikako, nipošto...)
- ZAPOVJEDNE ( hajde)

b) Riječce sa nesamostalnom upotrebom:

- UPITNE ( da li, je li, zar)
- ZAKLJUČNE ( dakle)
- ISKLJUČNE ( jedino, samo)
- POKAZNE (gle, eno, eto, evo)

Pravilno je reći:

Jesi li i sa kim bio? On to ne bi uradio ni za koga.