Biti cijeli ili crno-bijeli

Razmišljanje "crno ili bijelo" ili "sve ili ništa" jedno je od najčešćih problema koje imaju ljudi koji za
sebe kažu da su se „zaglavili“ negdje na životnom putu. Kada je čovjek „zaglavljen“ - to je često zato
što gleda na svijet kroz crni ili bijeli filter. Ovakvi filteri zovu se kognitivne distorzije. To su greške u
zaključivanju, pogrešna obrada realnosti i najčešće imaju negativan uticaj na naše osjećanje i
raspoloženje, pa i na psihičko zdravlje uopšte.

Kognitivne distorzije

Kognitivne distorzije nastaju kada se fokusiramo na određene aspekte iskustva (često negativne) i
ignorišemo druge aspekte - na taj način iskrivljujemo naš pogled na svijet.

Ljudi obično nisu svjesni kako iskrivljuju svoje iskustvo riječima koje koriste. Kognitivna distorzija ne
ograničava samo naš izbor, već može dovesti i do nepotrebne patnje.

Ukoliko je postajemo svjesni, kognitivna distorzija predstavlja izvrsnu priliku za podizanje svijesti i
prepoznavanje ograničavajućih misaonih procesa, kod sebe, kod drugih i u svijetu.

Zašto "iskrivimo" naše iskustvo? To je često (ali ne uvijek) nesvjesno. Kada koristimo riječi da
prenesemo bogatstvo našeg iskustva i misli, informacija se gubi u prevodu. Ograničeni raspon riječi
može samo pokušati da opiše beskonačne mogućnosti našeg iskustva.

Evo kratke liste 10 najčešćih kognitivnih distorzija:

1. SVE ILI NIŠTA MIŠLJENJE - takođe poznato kao crno-bijelo razmišljanje (osoba prihvata samo dvije
ekstremne mogućnosti, sve opcije između ne razmatra: „ Ili on ili ladna Morava“ )
2. OVERGENERALIZACIJA – generalizovanje jednog negativnog iskustva na sva iskustva tog tipa (
„Mene uvijek ostavljaju“ , „Muškarci lažu“)
3. MINIMIZIRANJE ILI UVEĆAVANJE (takođe i katastrofiranje) – podcjenjivanje ili precjenjivanje
određenog aspekta iskustva na našu vlastitu štetu. „Nikad neću imati veliku platu jer sam profesor“ ,
„Ozonska rupa se širi – svi ćemo umrijeti u mukama“.
4. KORIŠĆENJE "TREBALO JE", "MORALO JE", "TREBALI SMO" - Kritikujući sebe ili druge osoba se
dovodi do osjećanja krivice (ili ljutnje, ili frustracije). „Trebala sam se javiti. Ja sam kriva za nesreću“,
„Trebao si mi reći ranije, nema šanse da stignemo“
5. ETIKETIRANJE - pretvaranje pojedinačnog iskustva u presudu, "On je kreten", "Ja sam promašaj"
6. SKOK NA ZAKLJUČAK – Izvođenje zaključka sa premalo dokaza da bi se podržao ( u praksi ovo često
djeluje kao „čitanje misli“ ili proricanje budućnosti“ : „ Kad me vidi u ovoj haljini pomisliće da sam
nenormalna“ , „ Nije me pozvao već sat vremena – nikad se više neće javiti „ )
7. PORICANJE POZITIVNOG – Osobe u svemu vidjeti samo negativno, čak i ako situacija ima jedan
negativni aspekat i mnogo pozitivnih, potenciraće taj negativni.“Jedan dan je padala kiša i sve
upropastila“
8. ISKRIVLJENJE I PERSONALIZACIJA – Sve što se dešava prebacujemo na teren sopstvenog bića, ali na
negativan način, ili krivimo druge i poričemo našu ulogu u situaciji „Kad ja ne ponesem kišobran
obavezno pada kiša“ , „Ne pitaj me o pljački, nisam ja ostavila otključanu kuću“ .
9. EMOTIVNO REZONOVANJE - Osoba oseća nešto, znači mora biti istinito: „Bijesna sam! To znači da
je on negativna osoba“ , „Osjećam dosadu. Jasno je da ne pripadam ni u jedno društvo, treba da
sjedim kod kuće“
10. MENTALNI FILTERI – Poklanjanje pažnje nekoj maloj stvari i dozvoljavanje da pokvari ukupno
iskustvo „Kad sam ih vidjela da ulaze u pozorište – smučila mi se čitava predstava“

Kao i sve, ni kognitivne distorzije nisu u potpunosti negativne. Ponekad ovakav iskrivljeni način
mišljenja može dovesti i do kreativnih ideja. Ono što je važno je da se procijeni kolika šteta se pravi –
koliko određenim načinom mišljenja doprinosimo da se osjećamo loše.

Crno-bijeli svijet ...

Dakle, veliki problem sa „crno ili bijelo“ je da ovakvo razmišljanje tjera nijansiran svijet pun
mogućnosti, opcija i ideja u samo dva izbora - "moj put ili autoput", „neuspjeh ili uspjeh".

Zamislite osobu nesrećnu u svom poslu. Crna ili bijela razmišljanja mogu izgledati, "Mrzim svog šefa,
pa sada moram tražiti novi posao" ili "Ja ne uživam u ovoj ulozi, potrebna mi je promjena karijere."
Ostavlja sebi dvije mogućnosti: ostati ili otići.

Osoba ne razmatra druge potencijalne opcije poput pronalaženja nove uloge u istoj organizaciji - ili
iste uloge u drugoj organizaciji. Ili čak pronalazak životnog smisla izvan posla. Često i samo razgovor
sa nekim o ulozi i viđenju nekih neprijatnih aspekata može otvoriti nove poglede ili na neki način
ublažiti osjećaj nezadovoljstva.

Dakle, kada se neko zaglavi, to je najčešće zato što ni jedna od opcija - u ovom slučaju da ostane ili
ode – nije prihvatljiva. I kada ni jedna opcija (od dvije suprostavljene) nije pogodna, osoba bira – da
ostane zaglavljena.

Postoje neke, ali samo neke situacije, kad razmišljanje crno ili bijelo može biti korisno. Može nas
primorati da donosimo odluke kada smo uzdrmani. Može nam pomoći da se "svedemo" i pronađemo
jasnoću u komplikovanim situacijama. Ali postoji cijena. Kroz svođenje do jednostavnih "ili" opcija
gubimo bitne nijanse i detalje - i ograničavamo se. A "nijanse sive" daju širok opseg mogućnosti i
fleksibilnosti.

... i sve nijanse sive

Pitanja koja treba postaviti kada se osoba zaglavi u crnom ili bijelom razmišljanju uključuju:
- Pretpostavimo na trenutak da imate sav novac /podršku /vrijeme /energiju /poverenje /zdravlje koje
vam je potrebno. Koje još opcije postoje za rješenje situacije?
- Pomislite na nekoga koga zaista poštujete i divite se. Kako bi ta osoba izgledala/reagovala u ovoj
situaciji?
- Koje druge mogućnosti /objašnjenja /ideje postoje o kojima još niste pomislili?
- Na kraju, šta to stvarno zaista želite?

Zapamtite: Čak i kad osoba odluči da ostane "zaglavljena", to je i dalje njen izbor - čak i ako je
nesvjestan.

Savjet: Potrebno je da izbistrimo svijest o onome što zaista želimo, koji je to ishod /rezultat koji bi nam
promijenio situaciju nabolje, koje su prednosti dostizanja nekog cilja (a ne samo svijest o cilju,
pogotovo što su ljudi skloni da miješaju cilj sa sredstvom). Dakle, ako je neko nezadovoljan i želi novi
posao, možda će zapravo željeti da ima fleksibilno radno vreme, da više radi sa ljudima, da radi
napolju ili od kuće. Ovo već daje dovoljno uvida da bi se mogle izroditi nove ideje i opcije koje nisu bile
viđene kada su bili fokusirani samo na izbor „novi posao“.

Neda Jerković