Sadržaj

1. Uvod........................................................................................................................................................1

2. Nestajanje šuma.................................................................................................................................2

2.1. Problem deforestacije.......................................................................................................................2

3. Uticaj šuma na klimatske promjene....................................................................................................4

4. Odabir najprikladnijih površina za pošumljavanje..............................................................................6

5. Odabir odgovarajućih vrsta drveća za pošumljavanje.........................................................................7

6. Određivanje načina pošumljavanja.....................................................................................................9

7. Određivanje razdoblja pošumljavanja...............................................................................................10

8. Priprema tla za pošumljavanje..........................................................................................................11

9. Određivanje prostornog rasporeda i međusobnog razmaka biljaka..................................................12

10. Vrste šumskih kultura.....................................................................................................................13

10.1 Pripremni radovi kod pošumljavanja novih površina.....................................................................13

10.2 Načini pošumljavanja.....................................................................................................................15

11. Zaključak........................................................................................................................................16

Literatura...................................................................................................................................................17

1. Uvod

0
 Najveće prirodno blago naših prostora (a šire) su šume i voda. Da bi naša zemlja bila
zdrava, naše šume moraju biti zdrave i voda čista. Priroda nam nesebično daje sva svoja blaga i
mi trebamo da joj uzvratimo bar djelić toga. Pomaganjem prirodi mi pomažemo i sami sebi.
Jedna od osnovnih pretpostavki privrednog napretka i blagostanja jedne zemlje jeste održivo
upravljanje i korišćenje njenih prirodnih resursa, uključujući i šume. Republika Srpska trenutno
nema dokumentovanu šumarsku politiku i strategiju razvoja šumarstva.1 Meñutim, to nikako ne
znači da ne postoji potreba i obaveza da se prema šumama odnosimo na jedan održiv i brižan
način, kako institucionalno tako i pojedinačno.
Ako se osvrnemo na istoriju šuma samo ovog područja vidimo da šume od davnina čine
jedno od glavnih prirodnih bogatstava prostora na kojem se danas nalazi Republika Srpska i
Bosna i Hercegovina. Istorijski podaci o njihovom korišćenju datiraju još prije nove ere, u doba
Ilira. Ilirima je drvo trebalo za rudarstvo i za izradu predmeta od željeza. Njihovu tradiciju su
nastavili Rimljani, koji su pored željeza eksploatisali i srebro. Velike količine drveta iz
Hercegovine upotrebljavanje su i za proizvodnju brodske grañe. U srednjem vijeku u naše
krajeve stižu Sasi. Za njihov dolazak vezan je novi zamah u razvoju rudarstva i manufakturne
prerade metala. Za te potrebe trošene su velike količine drvenog uglja. Meñutim, stvarna
ekonomska vrijednost naših šuma dolazi do izražaja tek početkom XIX vijeka, kada počinje
masovno iskorišćavanje bukovih i hrastovih šuma za proizvodnju potaše (pepeljike).

2. Nestajanje šuma

1
 Procjenjuje se da u Africi 80% stanovništva kuha koristeći drva. Inače, Afrika bilježi
najveću stopu porasta stanovništva uopšte i najveću stopu porasta gradskog stanovništva na
svijetu. Zbog toga su oko nekih gradova na području Sahela, širokog polupustinjskog pojasa na
južnom dijelu saharske pustinje, posječena sva stabla u okrugu od sto kilometara. Meñutim, ta
stabla nisu posječena iz obijesti. Ogromna većina afričkog stanovništva primorana je uništavati
okolinu da bi preživjela. U Južnoj Americi situacija je nešto drugačija. Npr. samo u Brazilu
postoji gotovo 7600 registrovanih kompanija za sječu šume. Mnoge od njih su vlasništvo bogatih
meñunarodnih konglomerata. Svako oboreno stablo mahagonija kompaniji donosi zaradu od oko
25 €. No, nakon što posrednici, trgovci i proizvoñači ostvare profit, to isto stablo može dostići
vrijednost od čak 110 000 € prije nego što namještaj izrañen od njega dospije u salon
namještaja.3 Iz navedenih primjera možemo da vidimo potpuno različite motive i razloge
eksploatacije ovog, veoma značajnog prirodnog resursa.
Kada posmatramo prvi primjer, emotivno odobravamo ovaj čin jer je ovo postupak
preživljavanja. Meñutim, stvarno opravdanje ne postoji, no, to treba da se rješava na mnogo
višem nivou odlučivanja. Druga situacija je primjer stvaranja profita (i to značajno visokog) na
uštrb eksploatacije resursa. Ovdje se vidi da država podržava ove aktivnosti s obzirom da
kompanije legalno posluju. Da li je, u ovom slučaju, prisutna ekonomska opravdanost ovih radnji
ili ne, ne možemo zaključiti na osnovu malog broja podataka. Meñutim, ako pokušamo
vizuelizirati te aktivnosti – izgleda zastrašujuće.

2.1. Problem deforestacije

Deforestacija je sječenje šuma da bi se dobilo zemljište za neku drugu namjenu. Često se

navodi da je krčenje šuma jedan od glavnih uzroka pojačanog efekta staklene bašte: stabla koja
su spaljena ispuštaju ugljen-dioksid a isječena stabla više na uklanjaju ugljen-dioksid iz
atmosfere. Deforestacija je postala ogroman problem za okruženje zato što troši jedan od
Zemljinih najvažnijih prirodnih resursa.
U isto vrijeme dolazi do povećanja koncentracije ugljen-dioksida u atmosferi, čime se
značajno utiče na klimatske promjene. Takoñe se remeti i uništava stanište više hiljada vrsta
biljaka i životinja.

2
 Neki naučnici predviñaju da će, osim ako se ne preduzmu neke ozbiljne mjere, do 2030.
g. ostati samo deset procenata zdravih šuma i deset procenata koje će biti u lošem stanju. Kako
postoji problem sa deforestacijom, kao smanjenjem šumskog pokrivača, tako postoje i problemi
sa degradacijom šuma, koje nikako ne treba isključiti niti zanemariti. Degradacija šume više
odnosi na kvalitetu šume, nego na veličinu pokrivača. Degradacija šume se dogaña usljed
fragmentacije staništa, upotrebe pesticida, lošeg gazdovanja šumom i sl. To je poremećena
struktura (slojevitost – slojevi drveća, grmlja i prizemnog raslinja) i kvaliteta (u ekonomskom
smislu, ali i smislu ekološkog funkcionisanja) šume.

Slika 1 "Deforestacija"

3. Uticaj šuma na klimatske promjene

3
 Šume zahvataju oko 4,1×109 ha površine na Zemlji i predstavljaju značajan rezervoar
ugljenika. Kao takve, identifikovane su kao važan potencijal za ublažavanje globalnog
zagrijavanja preko njihovog kapaciteta za vezivanje i akumulaciju ugljenika. Klimatske
promjene i šume su suštinski povezani. S jedne strane, globalna promjena klime je već pogodila
šume kroz povećanu srednju temperaturu, promjenom količine padavina i sve češćim
ekstremnim vremenskim dogañajima. Istovremeno, šume vezuju i čuvaju ugljen-dioksid koji ima
glavnu ulogu u podržavanju klimatskih promjena. Sa druge strane, uništene, prekomjerno
eksploatisane i paljene šume postaju izvor gasova staklene bašte, naročito ugljen-dioksida.
Poznato nam je da se sagorijevanjem fosilnih goriva oslobaña ugljen-dioksid u atmosferu
doprinoseći povećanju njegove koncentracije u atmosferi7 . Drveće i šume ublažavaju klimatske
promjene uklanjajući ugljen-dioksid iz vazduha i konvertujući ga fotosintezom u ugljenik, koji
zatim čuvaju u obliju drveta i vegetacije8 .
Prema procjenama na osnovu istraživanja, u svjetskim šumama je akumulirana ogromna
količina ugljenika9 . Dok atmosfera sadrži oko 750 milijardi tona ugljenika u vidu ugljen-
dioksida, šume sadrže oko dvije hiljade milijardi tona ugljenika. Približno petsto milijardi tona
ugljenika je akumulirano u drveću i žbunju i 1500 milijardi tona u tresetištima, zemljištima i
šumskoj prostirci. Možemo, dakle da vidimo da šume skladište enormne količine ugljenika.
Destrukcija šuma, s druge strane, dodaje oko šest milijardi tona ugljen-dioksida u atmosferu
svake godine, a prevencija oslobañanja ovog zarobljenog ugljenika je važna za ravnotežu ciklusa
ugljenika i vitalna za konzervaciju životne sredine. Približno 7,6 milijardi tona ugljenika se
emituje u atmosferu svake godine, od čega šest milijardi tona potiče od sagorijevanja fosilnih
goriva, a 1,6 milijardi od uništavanja šuma.
Naučnici smatraju da je uporedo sa redukcijom emisija, zaštita ovih skladišta ugljenika
kritično za zaštitu planete od globalnog otopljavanja. To implicira da preventivne mjere
ublažavanja klimatskih promjena obuhvataju povećanje rezervoara ugljenika11 – šume
recikliraju CO2 i pretvaraju ga u kiseonik; očuvanje šumskih područja i širenje obnavljanja šuma
imaju značajan uticaj na neto emisije CO2 . 12 Korištenje šume u borbi pritiv klimatskih
promjena ne podrazumijeva samo njihovu zaštitu od sječe već i pošumljavanje novih područja i
reforestaciju obešumljenih predjela. Posebno u tropskim predjelima, gdje vegetacija rapidno
napreduje i samim tim brže uklanja ugljenik iz atmosfere, pošumljavanje može dovesti do
uklanjanja velikih količina ugljenika iz atmosfere za relativno kratko vrijeme.

4
 Slika 2 "Klima šume"

4. Odabir najprikladnijih površina za pošumljavanje

5
 Šumske kulture podignute pošumljavanjem na području Mediterana trebaju ponajprije
ispunjavati općekorisnu funkciju usmjerenu prema turizmu, s tim da se ne zanemare ni ostale
općekorisne funkcije te gospodarska funkcija šuma. činjenice da je na području Mediterana
općekorisna funkcija u prvom planu, nužno je istaknuti sve koristi koje inače možemo očekivati
od novopodignutih šuma na tom području. Općekorisne funkcije šuma djelimo na društvene
(socijalne) funkcije i ekološke (zaštitne) funkcije . Društvene (socijalne) funkcije čine turistička
funkcija, estetska funkcija, ekološka funkcija, rekreacijska funkcija i zdravstvena funkcija.
Ekološke (zaštitne) funkcije čine hidrološka funkcija, protuerozijska funkcija, klimatska
funkcija, protuimisijska funkcija, pogledna funkcija, vjetrobrana funkcija i funkcija zaštite
prometnica.
Važno je da nam površine odabrane za pošumljavanje kao i šume podignute na njima,
pružaju što više od tih funkcija. Navedene općekorisne funkcije trebaju biti temeljni kriterij kod
odabira površina za pošumljavanje. Požari koji pustoše šume Mediterana u većini slu čajeva
događaju se u blizini značajnih turističkih središta, pa će i površine za pošumljavanje biti
odabrane na tim mjestima. Opožarene površine brzo dođu u kritično stanje zbog izloženosti
eroziji, nestanku ili smanjenju biološke aktivnosti u tlu te izloženosti ekstremnim ekološkim
utjecajima. Brzi i kvalitetni radovi na rekultivaciji tla pošumljavanjem jedini su način ponovnog
vraćanja šumskog ekosustava na prostore s kojih je naglo uklonjen.
Glede činjenice da je površina uništenih požarom daleko više od momentalnih
mogućnosti s kojima raspolažemo za obavljanje kvalitetnog pošumljavanja, nužno je odrediti
kriterije i prioritete koji će osigurati postizanje maksimalnih ekoloških, bioloških i gospodarskih
učinaka uz racionalno ulaganje sredstava. Što se tiče kvalitete tla za pošumljavanje, ako je izbor
moguć, tada prednost dajemo tlima s boljim fizikalnim i kemijskim osobinama. Prostorno
razdjeljivanje i omeđivanje odabranih površina, određivanje površina i oblika odjela - odsjeka,
planiranje, projektiranje i izgradnja pristupnih cesta, prosjeka i protupožarnih prosjeka te
utvrđivanje smjera napredovanja pošumljavanja pripadaju skupini radova pri odabiranju površina
za pošumljavanje.

5. Odabir odgovarajućih vrsta drveća za pošumljavanje

6
 Odabir vrsta drveća s kojim osnivamo buduću šumu pripada u najodgovornije poslove
šumarskoga struč njaka. Sudbina buduće šume, njeno uspijevanje i koristi koje će dati u
posrednom i neposrednom smislu, ovise o dobro obavljenom izboru vrsta drveća. Te vrste
moraju imati široku ekološku valenciju, odnosno osobine pionirskih vrsta drveća, što znači da
imaju takva svojstva koja im omogućavaju prilagodbu na ekstremno loša tla i da će tijekom
jedne ili eventualno dvije ophodnje stvoriti uvjete za povratak elemenata autoktone klimatogene
vegetacije na novoformirana kvalitetna šumska tla. Kod definiranja ekoloških cjelina za izbor
vrsta drveća u obzir se uzimaju glavne skupine ekoloških čimbenika: klima, geološka podloga i
tlo, reljef te utjecaj čovjeka i živog svijeta uopće na prostor buduće šume.
Ovi čimbenici djeluju posredno na šumsko drveće. Posebno razmatramo neposredne
ekološke čimbenike koji djeluju na šumsko drveće (voda, toplina, svjetlo, kemijski sastav tla i
atmosfere, mehanički čimbenici) od kojih je svaki ovisan o svim posrednim ekološkim
čimbenicima. Na temelju navedenih podataka o staništu i odre đenog cilja osnivanja buduće
šume pristupamo razmatranju ekoloških zahtjeva i bioloških svojstava šumskog drveća koja su
nam, s obzirom na postavljeni cilj, zanimljiva.
Od crnogorice koja dolazi u obzir za pošumljavanje Mediterana, na prvom je mjestu
alepski bor (Pinus halepensis), potom isto tako pogodni brucijski bor (Pinus brutia), zatim crni
bor (Pinus nigra), primorski bor (Pinus pinaster), pinj (Pinus pinea), atlaski, libanonski i
himalajski cedar (Cedrus spj, obični ili mediteranski čempres (Cupressus sempervirens) i
arizonski čempres (Cupressus arizonica). Od bjelogoričnog drveća na području Mediterana
dolazi u obzir za pošumljavanje ponajprije crni jasen (Fraxinus omits), zatim koprivić (Celtis
australis), bjelograbić (Carpinus orientalis), crni grab (Ostrya carpinifolia), rašeljka (Prunus
mahaleb), rogač (Ceratonia siliqua) i veći broj drveća i poludrveća koji dolaze kao pratitelji u
šumama hrasta crnike i šumama hrasta medunca. Hrast crnika (Qurcus ilex), hrast medunac
(Quercus pubescens), cer (Quercus cerris) i suplutnjak (Quercus pseudosuber) vrste su koje ne
možemo i ne smijemo saditi na nešumska tla kao pionirske vrste drveća.

One dolaze u obzir za unošenje nakon kultura četinjača koje su nakon pošumljavanja
stvorile uvjete u tlu i na tlu za povratak elemenata autoktonih klimatogenih zajednica, koje na
ovom području tvore navedeni hrastovi. Ovdje moramo istaknuti da su hrast crnika i hrast

7
medunac temeljne vrste koje tvore šumske zajednice na području eumediterana i submediterana,
dok su ostali navedeni hrastovi primješani u te zajednice prirodno ili umjetno kao pratioci s
relativno malim učešćem u omjeru smjese.

Slika 3 "Pošumljavanje"

6. Određivanje načina pošumljavanja

Šumske kulture osnivaju se na dva načina i to sjetvom sjemena i sadnjom sadnica.

8
Za koji ćemo se način pošumljavanja odlučiti ovisi o biološkim svojstvima i ekološkim
zahtjevima vrste drveća koju planiramo saditi, klimatskim prilikama u području pošumljavanja,
fizikalnim i kemijskim osobinama tla, mogućnostima nabave sjemena i sadnica, postavljenom
cilju proizvodnje i namjeni osnovanih kultura. S obzirom da se površine za pošumljavanje nalaze
isključivo na podru čju Mediterana, preporuča se pored sadnje i sjetva sjemena uz odgovarajuću
pripremu staništa, posebno zbog padalina koje su najčešće ujesen i zimu, a djelomično i u
proljeće. Sadnja biljaka obavlja se sa biljkama gologa i oblo ženoga korijena.
Biljke s golim korijenjem možemo saditi isključivo za vrijeme mirovanja vegetacije, dok
biljke s obloženim korijenjem moženo saditi i za vrijeme trajanja vegetacije. Sadeći biljke na
području Mediterana moramo se držati svih onih temeljnih postavki o pošumljavanju na tom
djelu Hrvatske, a odnose se na način kopanja jama, malčiranje, zaštitu od vjetra, posolice,
isparavanja i dr. Kod odlučivanja o načinu pošumljavanja moramo imati na umu i činjenicu daje
sjetva sjemena jeftinija, a sadnja biljaka učinkovitija.

Slika 4 "Pošumljavanje 1891 Đurđevečkoga pijeska"

7. Određivanje razdoblja pošumljavanja

9
 Biljke s golim korijenjem sadimo za mirovanja vegetacije, što je na području Mediterana
teže odrediti nego na području kontinenta gdje temperaturne razlike lako određuju trajanje i
prestanak vegetacijskoga razdoblja.
Takve biljke možemo saditi ujesen i proljeće. Op će je pravilo da se sadnja na području
Mediterana izvodi ujesen i zimi, kako bi se iskoristile pogodnosti obilnih padalina i povoljnih
temperatura u tlu i iznad tla. Sadnja biljaka s obloženim korijenjem (kontejnerske biljke) može se
izvoditi tijekom cijele godine, a posebice se preporuča jesenska, zimska i proljetna sadnja, dok
ljetnu sadnju možemo provoditi u iznimnim slučajevima ako za to imamo povoljne stanišne
prilike na terenu. Pošumljavanje sjetvom sjemena treba obavljati ujesen, s obzirom da će se
tijekom jeseni, zime i proljeća na taj način omogućiti klijanje i stabilizacija ponika glede dubljeg
zakorijenjivanja i veće otpornosti na ljetnje suše.

Slika 5 "Jesensko pošumljavanje"

10
 8. Priprema tla za pošumljavanje

Pripremom tla za pošumljavanje mladoj se biljci stvaraju povoljni uvjeti za rast i razvoj.
Na taj je način biljci olakšana borba s postojećom korovskom vegetacijom, kako u području
korijena, tako i iznad tla. Pripremom tla u tlu se stvaraju povoljni vodno-zračni odnosi, koji
omogućuju optimalne biokemijske procese nužne za život biljke.
Kako će se i kojim intezitetom prići pripremi tla, ovisi o stanju tla, metodi pošumljavanja,
upotrebi raspoložive mehanizacije itd. U uvjetima opožarenih površina na Mediteranu priprema
će se u većini slučajeva odnositi na sječu i uklanjanje preostalih stabala i grmlja nakon požara i
onih stabala i grmlja na koje ne računamo da će se uklopiti u novu sastojinu, uništavanje i
čišćenje korova i drugih i materijala, potpunu ili djelomičnu obradu tla, posebno riperanje na
određene razmake i dubine, neophodno ravnanje tla i podizanje ograda zbog zaštite podignute
kulture od divljači i stoke. 1 Dobra je priprema tla često puta od odlučujućeg 1 utjecaja za uspjeh
pošumljavanja. Ti se radovi u većini slučajeva moraju obavljati uz odgovarajuću mehanizaciju
kao što su rotacijski sjekači, grebači tla, čistači za uništavanje travne i korovne vegetacije,
motorne pile različitih dimenzija, grederi, buldožeri, različiti i plugovi za potpunu i djelomičnu
obradu tla i dr.

Slika 6 "Uspješno pošumljavanje"

11
 9. Određivanje prostornog rasporeda i međusobnog razmaka
biljaka

Prilikom pošumljavanja biljke se sade u pravilnom i nepravilnom prostornom rasporedu.

Pravilan raspored ima više prednosti pred nepravilnim i primjenjuje se svugdje gdje to uvjeti na
terenu dopuštaju (kamenje, panjevi i dr.).
Oblici su raznoliki, na primjer pravokutni, četverokutni, trokutni, šesterokutni, s točno
određenim razmacima između biljaka i redova. Takva sadnja ima svoje prednosti jer omogućuje
jednostavnije njegovanje i gospodarenje u budućnosti. Tamo gdje zbog uvjeta koji vladaju na tlu
ne mo žemo primijeniti pravilan raspored, primjenjuje se nepravilan. Nepravilan raspored biljaka
je čest na podru čju krša, jer se sadnja obavlja samo na onim mjestima gdje ima dovoljno tla i
gdje je moguće iskopati jamu zadovoljavajućih dimenzija. Broj biljaka po jedinici površine ili
gustoća sadnje određuje međusobni razmak biljaka i redova, a isto tako Prilikom pošumljavanja
biljke se sade u pravilnom i nepravilnom prostornom rasporedu.
Pravilan raspored ima više prednosti pred nepravilnim i primjenjuje se svugdje gdje to
uvjeti na terenu dopuštaju (kamenje, panjevi i dr.). Oblici su raznoliki, na primjer pravokutni,
četverokutni, trokutni, šesterokutni, s točno određenim razmacima između biljaka i redova.
Takva sadnja ima svoje prednosti jer omogućuje jednostavnije njegovanje i gospodarenje u
budućnosti. Tamo gdje zbog uvjeta koji vladaju na tlu ne mo žemo primijeniti pravilan raspored,
primjenjuje se nepravilan. Nepravilan raspored biljaka je čest na podru čju krša, jer se sadnja
obavlja samo na onim mjestima gdje ima dovoljno tla i gdje je moguće iskopati jamu
zadovoljavajućih dimenzija. Broj biljaka po jedinici površine ili gustoća sadnje određuje
međusobni razmak biljaka i redova.

Slika 7 "Virtualni raspored razmak biljaka"

12
 10. Vrste šumskih kultura

Pošumljavanjem smatramo umjetno (ručno) podizanje šuma sadnjom sadnica ili sjetvom
sjemena na površine koje su duži niz godina bez šume.
Pošumljavanje površina koje su pod šumom ili površina čije tlo još nije izgubilo svojstva
šumskoga tla nazivamo umjetnim pomlađivanjem šuma. Radovima na pošumljavanju osnivamo
šume koje već prema načinu podizanja i gospodarenja nazivamo šumskim kulturama,
intenzivnim kulturama i šumskim plantažama.
• Šumske kulture predstavljaju takve šume koje su podignute sadnjom biljaka ili sjetvom
sjemena.
• Intenzivne kulture predstavljaju takve šume koje su podignute sadnjom biljaka ili
sjetvom sjemena s tim da se prilikom sadnje i sjetve obavila startna gnojidba umjetnim ili
stajskim gnojivom.
• Šumske plantaže su šume podignute sadnjom biljaka uz primjenu intenzivne
agrotehnike i gnojidbe tla, na kojem se pored šumskih vrsta u prvih nekoliko godina uzgajaju i
neke poljoprivredne kulture. Kod nas se najčešće podižu plantaže brzorastućih vrsta listača
(topole, vrbe).

10.1 Pripremni radovi kod pošumljavanja novih površina

1) Odabiranje prikladnih površina za pošumljavanje Šumsko drveće i šume zahtijevaju tla

skromnijih kvaliteta i zadovoljavaju se skromnijim atmosferskim uvjetima staništa nego
poljoprivredne kulture. Zbog toga šume pretežno zauzimaju apsolutna šumska tla za koja
poljoprivreda nije zainteresirana, iako se dio šuma nalazi na relativnim šumskim tlima na kojima
bi proizvodnja poljoprivrednih kultura bila gospodarski opravdana.
2) Izbor vrsta drveća za pošumljavanje odabranih površina Jedan je od najodgovornijih
poslova pri pošumljavanju. Sudbina buduće šume i njeno uspijevanje značajno ovisi o dobro
obavljenome izboru vrsta drveća. Neke su vrste vrlo skromne što se tiče zahtjeva prema jednome
ili više neposrednih ekoloških čimbenika, ali gotovo da nema vrste koja je malih zahtjeva prema
većini ekoloških čimbenika.

13
 Tako, na primjer, crni bor pripada u skupinu vrsta širokoga ekološkoga raspona u odnosu
na vodu i tlo (dobro uspijeva u sušim staništima sa siromašnim tlima), obična jela pripada u vrste
vrlo uske ekološke valencije s obzirom na vodu i visoke temperature zraka, bukva je dosta
skromna vrsta s obzirom na tlo, svjetlo i toplinu, međutim, osjetljiva je na manjak vode i visoke
temperature što onemogućava njen razvoj u sredozemnoj te izrazito kontinentalnoj klimi.

3) Izbor načina pošumljavanja Šumske se kulture mogu osnovati na dva načina: sjetvom
sjemena i sadnjom biljaka. Pošumljavanje sadnicama ima čitav niz prednosti kod većine šumskih
vrsta drveća. Na području krša (mediteran), često puta se na opožarenim površinama primjenjuje
sjetva sjemena alepskoga i brucijskoga bora. Uspjeh je takve sjetve često puta zadovoljavajući,
naročito pri povoljnome rasporedu oborina.
4) Određivanje vremena pošumljavanja Biljke s golim korijenom sadimo uglavnom za
vrijeme vegetacijskoga mirovanja, kad tlo nije smrznuto i to u jesen i u proljeće. Pojavom
proizvodnje sadnica s obloženim korijenom (kontejnerska proizvodnja), omogućeno je i ljetno
pošumljavanje.
5) Priprema tla za pošumljavanje Pripremom tla za pošumljavanje mladoj se biljci
stvaraju povoljni uvjeti za rast i razvoj. Na taj je način mladoj biljci olakšana borba s postojećom
vegetacijom, kako u području korijena, 8 tako i iznad tla. Pripremom tla, u tlu se stvaraju
povoljni vodno-zračni odnosi koji omogućuju optimalne biokemijske procese nužne za život
biljke.
6) Određivanje prostornoga rasporeda i međusobnoga razmaka biljaka i redova Pri
pošumljavanju biljke se mogu saditi u pravilnome i nepravilnome rasporedu. Pravilan se
raspored primjenjuje gdje god to omogućuje sam teren (panjevi, kamenje i dr.).
Pravilni prostorni raspored može biti raznih oblika: pravokutan, četverokutan, trokutan,
šesterokutan, s točno određenim razmacima između biljaka i redova. Prednost je ovoga načina
sadnje što omogućuje jednostavnije njegovanje i gospodarenje u budućnosti. Nepravilan se
raspored posebno primjenjuje na području krša jer se sadnja obavlja samo na onim mjestima gdje
ima dovoljno tla i gdje je moguće iskopati jamu zadovoljavajućih dimenzija. Broj biljaka po
jedinici površine ili gustoća sadnje određuje međusobni razmak biljaka i redova. Taj broj ovisi o
šumsko-uzgojnim značajkama svake vrste drveća i o cilju gospodarenja. Sadi se od 272 biljke
(plantaže) do 10 000 biljaka (kulture hrasta) po hektaru.

14
10.2 Načini pošumljavanja

1) Sadnja biljaka s golim korijenom - Biljke s golim korijenom jesu sadnice izvađene iz
rasadnika ili šume čiji korijen nije obložen tlom. Sadimo ih na nekoliko načina:
• sadnja u jame
• sadnja u zasjeke i jamice
• sadnja na humke i nasipe (na rabate)
• sadnja u jarke
2) Sadnja biljaka s busenom (obloženim korijenom) - Ovim se načinom sadnje biljke
sade zajedno s busenom s kojim su izvađene iz rasadnika ili su uzgojene u posebnim posudama
(kontejnerima). Biljkama s obloženim korijenom se ne oštećuje korijen vađenjem, zaštićen je pri
transportu i sadnji, veliki je postotak primanja kod sadnje, biljka nastavlja ravnomjerno rasti
nakon sadnje jer ne doživljava šok, i što je vrlo značajno, takve se biljke mogu saditi tokom
cijele godine.
3) Pošumljavanje na kršu - Krš je nastao dugogodišnjim stihijskim djelovanjem čovjeka
na šume u području mediterana i submediterana. Nestankom šume, a nakon toga i tla koje je
pokrivalo kamen, stvori se krš kao krajnji degradacijski stadij šuma toga područja. Opći principi
koje su navedeni kod izvođenja različitih načina pošumljavanja u kontinentalnome dijelu mogu
se primijeniti i na kršu. Kod svega toga moramo uočiti posebnosti kod izbora vrste drveća vezane
uz ekološke uvjete koji vladaju na kršu. Pošumljavanje na kršu obavljamo sadnjom sadnica i
sjetvom sjemena.
Njega novih šuma podignutih pošumljavanjem Njega šumskih kultura i plantaža obuhvaća sve
radove koje valja provoditi u šumama nakon njihova osnivanja do konačne sječe. Zadatak je
njege šume da se utječe na njenu strukturu, kvalitetu, stabilnost, prirast i dr. tijekom cijeloga
života šume kako bi se ispunio cilj gospodarenja. Njega šuma obuhvaća ove radove:
1) Zaštita od različitih štetočina
2) Obrada i gnojidba tla
3) Popunjavanje šumskih kultura i plantaža
4) Čišćenje i prorjeđivanje
5) Ostale mjere za povećanje kvalitete i proizvodnje šumske kulture i plantaže

15
 11. Zaključak
Najveće prirodno blaga naših prostora a i šire su šume i voda. Da bi naša Zemlja bila zdrava,
naše šume moraju biti zdrave i voda čista. Ako se osvrnemo na historiju šuma samo ovog
područja vidimo da šume od davnina čine jedno od glavnih prirodnih bogastava prostora na
kojem sa nalazi BiH.
Deforestacije je sjećenje šume da bi se dobilo zemljište za neku drugu namjenu.
Deforestacija je postala ogroman problem za okruženje zato što troši jedan od zemljinih
najvažnijih prirodnih resursa. Šume zahvataju oko 4,1 x 109 ha površine zemlje i prestavljaju
značajan rezervoar ugljenika. Kao takve, identifikovane su kao važan potencijal za ublažavanje
globalnog zagrijavanje preko njihovog kapaciteta za vezivanje i akumulaciju ugljenika.

16
 Literatura

1. Šumarski list br.9-10, CXXI (1997), 463-472 ; Slavko MATIĆ, Igor ANIĆ, Milan ORŠANIĆ;
2. U Z G A J A NJ E Š U M A (za internu uporabu) ; VELEUČILIŠTE U KARLOVCU, ODJEL
LOVSTVA I ZAŠTITE PRIRODE; Ak. god. 2006/07;

3. https://hr.wikipedia.org/wiki/Pošumljavanje

4.http://www.savjetodavna.hr/savjeti/558/607/sjetva-i-sadnja-sumskih-vrsta-na-terenima-
karakteristicnim-za-gorski-kotar-i-kvarner/

17