Sadržaj

1.UVOD.................................................................................................................................................................. 1

2. DEFINICIJA UZGAJANJA ŠUMA.................................................................................................................... 2

2.1 KORISTI OD UZGAJANJA ŠUMA.........................................................................................................2

3. ŠUMSKO SJEMENARSTVO............................................................................................................................ 3

4. ŠUMSKI RASADNICI....................................................................................................................................... 7

5.ŠUMSKE KULTURE I PLANTAŽE.................................................................................................................. 8

5.1 Načini pošumljavanja.........................................................................................................................9

6.UZGAJANJE ŠUMA......................................................................................................................................... 11

6.1 ŠUMSKI PROIZVODI..........................................................................................................................11

7.ŠUMSKA SASTOJINA..................................................................................................................................... 12

7.1 IZLUČIVANJE I OPIS ŠUMSKE SASTOJINE..........................................................................................12

7.2 SASTOJINSKI OBLIK...........................................................................................................................12

7.3 UZGOJNI OBLIK I OPHODNJA...........................................................................................................13

7.4 RAZVOJNI STADIJ SASTOJINE............................................................................................................13

7.5 DOB SASTOJINE...............................................................................................................................14

7.6 BONITET...........................................................................................................................................14

8. PODIZANJE I NJEGA KULTURE BUKVE................................................................................................... 15

8.1 Priprema zemljišta za podizanje šumskih bukve..............................................................................16

8.2 ETIMOLOGIJA...................................................................................................................................17

8.3 UPOTREBA.......................................................................................................................................17

9. ZAKLJUČAK................................................................................................................................................... 18

LITERATURA..................................................................................................................................................... 19

0
 1.UVOD

Šume su u Bosni i Hercegovini u njezinoj dugoj povijesti služile narodu za preživljavanje

i za gospodarski oporavak nakon teških katastrofalnih nesreća ili ratova, koji su se na ovom
burnom podneblju često zbivali od davnina do danas.
Šume su u prošlosti našega naroda omogućavale njegov bolji gospodarski napredak
(osobito stari slavonski hrastici), jer su se njihovim iskorišćivanjem i prodajom gradile
željezničke pruge, ceste, mostovi, pa i čitavi gradovi. Vrijednostima iz naših šuma nije se
okoristio samo naš narod, nego su i stranci imali velike koristi od njih, hvaleći se kako su se u
kratkom vremenu obogatili u našim šumama. Iskorišćivanje šuma prati ljudsku zajednicu od
njezinih prvih početaka pa sve do danas. Površina, šuma se u svijetu i u nas naglo počela
smanjivati i devastirati, pa je nastao problem opskrbe naraslog pučanstva drvom. Da bi se taj
problem donekle riješio, počela se razvijati šumarska znanost i šumama se počelo gospodariti na
znanstvenoj osnovi. Zaustavljeno je stihijsko iskorišćivanje naših šuma (palež, krčenje, paša,
neplanske sječe i dr.) donošenjem zakonskih propisa i određivanjem godišnjeg etata sječa. U
današnjim vrlo složenim, ekološkim, gospodarskim i društvenim odnosima u nas i u svijetu
dominiraju izrazito pojave koje negativno utječu na šumu. Rezultati takvih utjecaja su vidljivi i
na našim šumama, koje gube stabilnost i produktivnost te se trajno povlače sa svojih pojedinih
vjekovnih stojbina. Ekološka i gospodarska vrijednost šuma u ogleda se u njezinoj indikatorskoj
sposobnosti prikazivanja stanja onečišćenosti biosfere, koja upozorava čovjeka na opasnost od
suvremene tehničke i atomske civilizacije. Stanje šuma u Europi i u nas i dalje zabrinjava, pa je
potrebno smanjiti onečišćenost koja uništava šumu.

Slika 1 "Šuma u jesenskom periodu"

1
 2. DEFINICIJA UZGAJANJA ŠUMA

Uzgajanje šuma (istozn. silvikultura, engl. Silviculture, njem. Waldbau) je znanstvena i stručna
disciplina koja se bavi osnivanjem, njegom i pomlađivanjem šumskih sastojina s ciljem optimalnoga i
trajnoga ispunjenja gospodarskih i općekorisnih funkcija.
Uzgajanje šuma izučava procese i metode kojima je u najkraćem mogućem razdoblju, uz što
manje troškove i očuvanje proizvodne sposobnosti tla moguće osnovati, podići te oblikovati šumsku
sastojinu koja će optimalno i trajno pružati gospodarske i općekorisne blagodati. Uzgajanje šuma
možemo definirati i kao znanost o osnivanju novih te njezi i pomlađivanju postojećih šuma radi
proizvodnje kvalitetne drvne tvari te očuvanja i povećanja općekorisnih funkcija šuma. To je dio
šumarske znanosti i struke koji izučava šumskouzgojne postupke u šumskim sastojinama s ciljem
postizanja ciljeva gospodarenja. Uzgajanje šuma daje nam odgovor na pitanje kako postupati sa šumskom
sastojinom kako bi ispunila ciljeve gospodarenja. Područja uzgajanja šuma u širem smislu su:

• ekologija šuma,
• morfologija šuma,
• prirodne sastojine,
• sjemenarstvo i rasadničarstvo,
• šumske kulture i šumske plantaže,
• uzgajanje šuma s posebnom namjenom.

2.1 KORISTI OD UZGAJANJA ŠUMA

Koristi od šuma mogu biti:

• Neposredne koristi

a) Glavne koristi (glavni proizvodi) – drvo u svim sortimentima (razni trupci, ogrjevno drvo,
celulozno drvo, granjevina, listinac, ...)

b) Sporedne koristi: -od živih organizama (gljive, ljekovito bilje, tanin, podovi, liko, rogoz,
trstika, ...), -proizvodi mrtve prirode (kamen iz kamenoloma, rude, humus, treset, ...).

• Posredne koristi Općekorisne funkcije šuma

2
 3. ŠUMSKO SJEMENARSTVO

Sjemenarstvo je znanost o biljnome sjemenu i plodovima s težištem na njegovoj upotrebi za

biljnu reprodukciju.

Glavna područja sjemenarstva su:

1 Proizvodnja sjemena,

2 Skupljanje sjemena, dorada sjemena, čuvanje sjemena

3 Klijanje šumskog sjemena,

4 Predsjetvena priprema sjemena i

5 Određivanje uporabne vrijednosti sjemena za sjetvu.

1 Proizvodnja šumskoga sjemena

Za proizvodnju šumskoga sjemena bitni su razni čimbenici:

• Plodonošenje šumskog drveća

• Objekti za proizvodnju šumskog sjemena

• Utvrđivanje uroda sjemena Plodonošenje šumskoga drveća Plodonošenje ili rađanje plodom
(sjemenom) šumskoga drveća ovisi o mnogim čimbenicima:

• unutrašnjim (biološkim) značajkama stabla (vrsta drveća, starost, periodicitet uroda),

• vanjskim čimbenicima (klima, tlo),

• socijalnim uvjetima stabla (gustoća sastojine, klasa stabla) Neke vrste počinju rađati sjemenom
u starosti od svega nekoliko godina (bagrem 2-3 godine), a mnoge druge vrste tek u starosti od više
desetljeća (bukva, hrast, jela 40-50 godina i kasnije).

Stabla vegetativnoga porijekla (iz panja i sl.) počinju rađati sjemenom znantno ranije nego stabla
iz sjemena.
Sposobnost plodonošenja šumskih vrsta traje skoro sve do prirodnoga umiranja stabla. Većina
vrsta šumskoga drveća i grmlja rađa sjemenom u prilično redovitim vremenskim razdobljima. Samo
malobrojne vrste rađaju punim urodom svake ili gotovo svake godine, a većina svake druge, treće pa i
desete godine i više. Na obilnost plodonošenja šumskoga drveća utječu mnogi čimbenici: vrsta drveća,
starost stabla, socijalni položaj stabla, svjetlo, tlo i dr. U prvim godinama plodonošenja sjeme svih vrsta
šumskoga drveća sadrži veliki postotak gluhih (šturih) sjemenki. 3 Za proizvodnju sjemena (ploda)
potrebna je znatno veća količina svjetla nego za sam proces asimilacije, zato obilje svjetla povećava
obilnost uroda sjemena.

3
 Objekti za proizvodnju šumskoga sjemena Sjeme se može skupljati samo iz onih sastojina koje su
za to predviđene. Takve se sastojine nazivaju sjemenske sastojine. Sjemenske sastojine mogu biti:
• prirodnoga porijekla F daju normalno ili obično sjeme,

• umjetnoga porijekla (klonske, sjemenske plantaže) F daju selekcionirano ili poboljšano sjeme.

Upotreba sjemena iz neodgovarajućih sastojina ili genetski lošega sjemena i reprodukcijskoga

materijala izaziva nenadoknadive štete u budućem razvoju sastojina. Zbog toga je, osim poznavanja
sjemenskih sastojina, naročito važno i poznavanje provenijencija sjemena (porijeklo sjemena u odnosu na
sjemensku rejonizaciju). Utvrđivanje uroda sjemena Pri utvrđivanju uroda šumskoga sjemena opaža se
koliko je obilje uroda samoga sjemena (plodova) odnosno češera i koliko je učešće zdravih, punih
sjemenki (plodova). Urod se može stupnjevati na različite načine (pun-djelomičan-loš-nikakav; vrlo
dobardobar-osrednji-loš; ili 5-odličan, 1-loš, ...).

2. Skupljanje sjemena, dorada sjemena, čuvanje sjemena

Pribavljanje i očuvanje kvalitetnoga sjemena ovisi o:

Sabiranju sjemena

Prethodnom prosušivanju sjemena

Vađenju (ekstrakcija) sjemena

Čuvanju sjemena

Sabiranje sjemena - Prije početka skupljanja treba utvrditi kvalitetu sjemena, procijeniti količinu
koja se može prikupiti i ocijeniti poteškoće pri skupljanju sjemena u predjelu u kojem se namjerava
skupljati sjeme. Postupak skupljanja sjemena (plodova) najviše ovisi o njihovome obliku i veličini, te o
visini stabla. Skupljanje počinje od vrha krošnje.

Sjeme i plodovi se mogu skupljati na tri načina:

1) sa stabala (oborenih ili dubećih)

a) slobodnim penjanjem,

b) pomoću klinova, penjalica i sl.,

c) pomoću ljestava (danske ljestve, švedske ljestve),

d) stresanjem,

e) mlaćenjem.

4
2) s tla – najčešće se ručno skuplja otpalo teško sjeme (bukvica, žir, divlji kesten, jabuka, ...)

3) s površine vode – na ovaj se način može skupljati sjeme johe tako da ga se na površini vode
lovi pomoću sita, mreža i sl.

Prethodnom prosušivanju sjemena - Tek sabrane plodove (sjeme, češere) potrebno je odmah
podvrći procesu prethodnoga sušenja ili ih odmah zasijati. Naime, ako se energija koju sjeme stvara
disanjem ne koristi za rastenje, ona se oslobađa kao toplinska energija koja povećava temperaturu
sjemena na hrpi. To može uzrokovati 'upalu' sjemena i gubitak njegove klijavosti. Zbog toga se plodovi
rasprostiru u tankim hrpama pod nadstrešnicama zaklonjeni od direktnoga sunčeva zračenja, s dosta
propuha.

Vađenju (ekstrakcija) sjemena - Pod vađenjem sjemena podrazumijeva se odvajanje sjemena od

ploda ili češera. Sjeme se vadi da bi se izbjeglo kvarenje, uštedjelo na prostoru i težini prilikom transporta
i čuvanja, te da bi se olakšala manipulacija i sjetva sjemena .

Čuvanju sjemena - Sjeme se često puta ne može sijati odmah nakon vađenja ili za to nema
potrebe. Tada sjeme treba čuvati duže vremensko razdoblje, sve do sjetve. Kako se čuvanjem gubi
vitalitet sjemena, treba izabrati najbolji način za svaku vrstu kako bi se sjemenu sačuvala klijavost. Za
čuvanje sjemena upotrebljavaju se hladnjaci ili hladne komore, hladni podrumi i sl. Temperatura u njima
mora biti konstantna, ili smije odstupati najviše 1°C. Najpogodnije su temperature između 0°C i +2°C.

3. Klijanje šumskog sjemena

Klijanje sjemena se odvija u tri faze, a predstavlja skup svih procesa koji se zbivaju u sjemenu
(plodu). Klijanje počinje kvašenjem i bubrenjem sjemena do određene granice, nastavlja se pretvorbom
rezervnih tvari i završava razvojem radikule odnosno rastenjem embrija. Dormantnost - pojava da zdravo
i neoštećeno sjeme mnogih vrsta šumskoga drveća i grmlja ne klije lako niti kada se nalazi u povoljnim
uvjetima okoline. Za takvo sjeme, koje klije tek drugoga ili trećega proljeća nakon otpadanja sa stabla,
kažemo da preleži, miruje odnosno da naknadno dozrijeva.

4. Predsjetvena priprema sjemena

Glavna svrha predsjetvene pripreme šumskoga sjemena je ubrzavanje njegova potpunoga klijanja.
Metode predsjetvene pripreme sjemena su različite i uglavnom ovise o stupnju prirodne pripremljenosti
sjemena za klijanje. One su vrlo jednostavne kod sjemena koje i prirodno lako klije. Kod dormantnoga
sjemena predsjetvene su pripreme manje ili više komplicirane, što ovisi o stupnju njegove dormantnosti. 5

5
 Određivanje uporabne vrijednosti sjemena za sjetvu Kakvoća šumskoga sjemena se ispituje iz tri
glavna razloga:

1) da se može izračunati količina sjemena potrebna za proizvodnju potrebnoga broja biljaka,

2) da se sazna da li se sjeme isplati konzervirati za uporabu u narednim godinama,

3) da se može odrediti objektivna cijena sjemena.

Kvaliteta sjemena se određuje analizom jednoga ili više prosječnih uzoraka koji se uzimaju iz
određene količine sjemena, koju nazivamo partijom Klijavost sjemena je broj sjemenki ispitivane vrste
koje su normalno isklijale u određenim uvjetima i u određenome vremenskome roku, izražen u postotku
od ukupnoga broja sjemenki uzetoga u ispitivanje.

Karakteristike sjemena glavnih vrsta dvreća:

6
 4. ŠUMSKI RASADNICI

Pod rasadnikom se razumijeva posebno uređena površina zemljišta na kojoj se kroz sustav
tehnološko-tehničkih postupaka proizvode sadnice za odgovarajuću privrednu granu (šumarstvo,
hortikulturu, voćarstvo i dr.).
Šumski rasadnici služe za proizvodnju sadnica za pošumljavanje goleti, osnivanje plantaža,
melioracije degradiranih šuma i šikara, erodiranih terena, jalovišta i dr. Razvoj rasadničarske proizvodnje
u našoj zemlji vezan je za početke pošumljavanja krša. Želimo li pošumljavanjem uzgojiti novu šumu,
podizati parkove, drvorede itd., moramo raspolagati kvalitetnim, dobro uzgojenim, otpornim i prikladnim
sadnicama. Uspjeh svakoga pošumljavanja prvenstveno ovisi o kvaliteti sadnica koje sadimo. Kvalitetne,
stručno odabrane i posađene sadnice temelj su živoga, vrlo složenoga, osjetljivoga, a istodobno i
otpornoga šumskoga sustava. Put do kvalitetne sadnice je dug, te zahtijeva puno vremena, znanja i
stručnoga rada. Taj put počinje u šumi gdje se skuplja sjeme šumskih vrsta drveća. Da bi skupljeno sjeme
moglo poslužiti za sjetvu u rasadniku, potrebno je izvršiti čitav niz postupaka u posebnim sjemenarskim
pogonima. U šumarskoj praksi razlikujemo dvije vrste rasadnika: privremeni i stalni.
Privremeni se šumski rasadnici osnivaju tamo gdje su površine za pošumljavanje ograničene. U
njima se uglavnom proizvodi jedna ili dvije vrste drveća, a njihova se površina kreće od nekoliko ari do
pola hektara. Privremeni se šumski rasadnici osnivaju na samim površinama koje treba pošumiti ili u
njihovoj neposrednoj blizini. Po završetku pošumljavanja rasadnici se napuštaju i osnivaju se novi.
Ulaganja u privremene rasadnike su mala, a u njima gotovo da i nema nikakve prateće opreme.
Stalni se šumski rasadnici osnivaju radi pokrivanja potreba za pošumljavanjem većih područja tijekom
dužega vremenskoga razdoblja. U stalnome se šumskome rasadniku proizvodi veći broj drvenastih vrsta.
Površina je ovakvih rasadnika veća od nekoliko desetina hektara, radovi su mehanizirani, primijenjuju se
mjere za održavanje plodnosti zemljišta, potrebni su određeni objekti (staklenici, garaže, hladnjače,
upravna zgrada i dr.). Najveći broj danas postojećih rasadnika osnovan je šezdesetih godina ovoga
stoljeća. U njima je uvedena suvremena tehnologija proizvodnje. Velika se pažnja posvećuje porijeklu i
kvaliteti sjemena, kontroli plodnosti tla te mjerama zaštite. Rasadnici u kojima se proizvodnja zasniva na
sjetvi sjemena imaju dva osnovna dijela: sjemenište i rastiliše. U sjemeništu se sjeme sije i proizvode se
jednogodišnje ili dvogodišnje sadnice koje se presađuju u rastilište. U rastilište se presađene sadnice
pripremaju za sadnju na terenu. Presadnjom se dobiju sadnice s bogatijim i gušćim korijenom, te jačim i
stabilnijim stabljikama. Takve su sadnice sposobne dobro podnijeti šok što ga dožive vađenjem korijena i
sadnjom na terenu. Biljke u sjemeništu provode jednu do dvije godine, dok u rastilištu mogu provesti i 10
godina, ovisno o vrsti drveća i cilju proizvodnje. Sadnice koje su provele u sjemeništu 2, a u rastilištu 3
godine nose oznaku 2+3, a sadnice koje nisu školovane u rastilištu označavamo s 1+0, 2+0.

7
 5.ŠUMSKE KULTURE I PLANTAŽE

Pošumljavanjem smatramo umjetno (ručno) podizanje šuma sadnjom sadnica ili sjetvom sjemena
na površine koje su duži niz godina bez šume.
Pošumljavanje površina koje su pod šumom ili površina čije tlo još nije izgubilo svojstva šumskoga tla
nazivamo umjetnim pomlađivanjem šuma. Radovima na pošumljavanju osnivamo šume koje već prema
načinu podizanja i gospodarenja nazivamo šumskim kulturama, intenzivnim kulturama i šumskim
plantažama.
• Šumske kulture predstavljaju takve šume koje su podignute sadnjom biljaka ili sjetvom
sjemena.
• Intenzivne kulture predstavljaju takve šume koje su podignute sadnjom biljaka ili sjetvom
sjemena s tim da se prilikom sadnje i sjetve obavila startna gnojidba umjetnim ili stajskim gnojivom.
• Šumske plantaže su šume podignute sadnjom biljaka uz primjenu intenzivne agrotehnike i
gnojidbe tla, na kojem se pored šumskih vrsta u prvih nekoliko godina uzgajaju i neke poljoprivredne
kulture. Kod nas se najčešće podižu plantaže brzorastućih vrsta listača (topole, vrbe).
Pripremni radovi kod pošumljavanja novih površina

1) Odabiranje prikladnih površina za pošumljavanje

Šumsko drveće i šume zahtijevaju tla skromnijih kvaliteta i zadovoljavaju se skromnijim

atmosferskim uvjetima staništa nego poljoprivredne kulture. Zbog toga šume pretežno zauzimaju
apsolutna šumska tla za koja poljoprivreda nije zainteresirana, iako se dio šuma nalazi na relativnim
šumskim tlima na kojima bi proizvodnja poljoprivrednih kultura bila gospodarski opravdana.

2) Izbor vrsta drveća za pošumljavanje odabranih površina

Jedan je od najodgovornijih poslova pri pošumljavanju. Sudbina buduće šume i njeno uspijevanje
značajno ovisi o dobro obavljenome izboru vrsta drveća. Neke su vrste vrlo skromne što se tiče zahtjeva
prema jednome ili više neposrednih ekoloških čimbenika, ali gotovo da nema vrste koja je malih zahtjeva
prema većini ekoloških čimbenika. Za vrste malih zahtjeva kažemo da imaju široku ekološku valenciju ili
širok ekološki raspon, dok su vrste velikih ekoloških zahtjeva uske ekološke valencije. Tako, na primjer,
crni bor pripada u skupinu vrsta širokoga ekološkoga raspona u odnosu na vodu i tlo (dobro uspijeva u
sušim staništima sa siromašnim tlima), obična jela pripada u vrste vrlo uske ekološke valencije s obzirom
na vodu i visoke temperature zraka, bukva je dosta skromna vrsta s obzirom na tlo, svjetlo i toplinu,
međutim, osjetljiva je na manjak vode i visoke temperature što onemogućava njen razvoj u sredozemnoj
te izrazito kontinentalnoj klimi.

3) Izbor načina pošumljavanja

Šumske se kulture mogu osnovati na dva načina: sjetvom sjemena i sadnjom biljaka.
Pošumljavanje sadnicama ima čitav niz prednosti kod većine šumskih vrsta drveća. Na području krša
(mediteran), često puta se na opožarenim površinama primjenjuje sjetva sjemena alepskoga i brucijskoga
bora. Uspjeh je takve sjetve često puta zadovoljavajući, naročito pri povoljnome rasporedu oborina.

4) Određivanje vremena pošumljavanja

8
 Biljke s golim korijenom sadimo uglavnom za vrijeme vegetacijskoga mirovanja, kad tlo nije
smrznuto i to u jesen i u proljeće. Pojavom proizvodnje sadnica s obloženim korijenom (kontejnerska
proizvodnja), omogućeno je i ljetno pošumljavanje.

5) Priprema tla za pošumljavanje

Pripremom tla za pošumljavanje mladoj se biljci stvaraju povoljni uvjeti za rast i razvoj. Na taj je
način mladoj biljci olakšana borba s postojećom vegetacijom, kako u području korijena, 8 tako i iznad tla.
Pripremom tla, u tlu se stvaraju povoljni vodno-zračni odnosi koji omogućuju optimalne biokemijske
procese nužne za život biljke.

6) Određivanje prostornoga rasporeda i međusobnoga razmaka biljaka i redova

Pri pošumljavanju biljke se mogu saditi u pravilnome i nepravilnome rasporedu. Pravilan se

raspored primjenjuje gdje god to omogućuje sam teren (panjevi, kamenje i dr.). Pravilni prostorni
raspored može biti raznih oblika: pravokutan, četverokutan, trokutan, šesterokutan, s točno određenim
razmacima između biljaka i redova. Prednost je ovoga načina sadnje što omogućuje jednostavnije
njegovanje i gospodarenje u budućnosti. Nepravilan se raspored posebno primjenjuje na području krša jer
se sadnja obavlja samo na onim mjestima gdje ima dovoljno tla i gdje je moguće iskopati jamu
zadovoljavajućih dimenzija. Broj biljaka po jedinici površine ili gustoća sadnje određuje međusobni
razmak biljaka i redova. Taj broj ovisi o šumsko-uzgojnim značajkama svake vrste drveća i o cilju
gospodarenja. Sadi se od 272 biljke (plantaže) do 10 000 biljaka (kulture hrasta) po hektaru.

5.1 Načini pošumljavanja

1) Sadnja biljaka s golim korijenom -

Biljke s golim korijenom jesu sadnice izvađene iz rasadnika ili šume čiji korijen nije obložen
tlom. Sadimo ih na nekoliko načina: • sadnja u jame • sadnja u zasjeke i jamice • sadnja na humke i
nasipe (na rabate) • sadnja u jarke

2) Sadnja biljaka s busenom (obloženim korijenom) -

Ovim se načinom sadnje biljke sade zajedno s busenom s kojim su izvađene iz rasadnika ili su
uzgojene u posebnim posudama (kontejnerima). Biljkama s obloženim korijenom se ne oštećuje korijen
vađenjem, zaštićen je pri transportu i sadnji, veliki je postotak primanja kod sadnje, biljka nastavlja
ravnomjerno rasti nakon sadnje jer ne doživljava šok, i što je vrlo značajno, takve se biljke mogu saditi
tokom cijele godine.

3) Pošumljavanje na kršu -

Krš je nastao dugogodišnjim stihijskim djelovanjem čovjeka na šume u području mediterana i

submediterana. Nestankom šume, a nakon toga i tla koje je pokrivalo kamen, stvori se krš kao krajnji
degradacijski stadij šuma toga područja. Opći principi koje su navedeni kod izvođenja različitih načina
pošumljavanja u kontinentalnome dijelu mogu se primijeniti i na kršu. Kod svega toga moramo uočiti
posebnosti kod izbora vrste drveća vezane uz ekološke uvjete koji vladaju na kršu. Pošumljavanje na kršu
obavljamo sadnjom sadnica i sjetvom sjemena. Njega novih šuma podignutih pošumljavanjem Njega

9
šumskih kultura i plantaža obuhvaća sve radove koje valja provoditi u šumama nakon njihova osnivanja
do konačne sječe.

Zadatak je njege šume da se utječe na njenu strukturu, kvalitetu, stabilnost, prirast i dr. tijekom cijeloga
života šume kako bi se ispunio cilj gospodarenja. Njega šuma obuhvaća ove radove:

1) Zaštita od različitih štetočina

2) Obrada i gnojidba tla

3) Popunjavanje šumskih kultura i plantaža

4) Čišćenje i prorjeđivanje

5) Ostale mjere za povećanje kvalitete i proizvodnje šumske kulture i plantaže

Slika 2. (Šumska plantaža)

10
 6.UZGAJANJE ŠUMA

Uzgajanje šuma možemo definirati i kao znanost o osnivanju novih te njezi i pomlađivanju
postojećih šuma radi proizvodnje kvalitetne drvne tvari te očuvanja i povećanja općekorisnih funkcija
šuma. Šumu (engl. Forest, njem. Wald) predstavlja šumsko tlo koje je suvislo obraslo šumskim drvećem,
grmljem i prizemnim biljem, na kojem se trajno proizvode drvna tvar i općekorisna dobra, a između
biocenoze i staništa vladaju uravnoteženi odnosi. Šumom se ne smatraju odvojene skupine šumskoga
drveća na površini do 0,1 ha, šumski rasadnici, poljozaštitni i vjetrobrani pojasevi, drvoredi i sl. Šumsko
tlo

- apsolutno šumsko tlo

- relativno šumsko tlo

Šumsko zemljište (engl. Woodland, njem. Forstgrund) je ono na kojem se uzgaja šuma ili koje je
zbog svojih značajki povoljno za osnivanje i uzgajanje šume. Šuma može i ne mora obrastati šumsko
zemljište. Zato šumsko zemljište može biti:

- obraslo šumom

- neobraslo

- neplodno.

Neobraslo šumsko zemljište može biti: - proizvodno (šumske čistine, kamenjare, vrištine,
bujadnice, bare i sl.) - neproizvodno (šumske prosjeke, stovarišta, planinski pašnjaci, livade i sl.)
Neplodno šumsko zemljište su šumske prometnice, vodotoci, kanali, močvare, ljuti krš, površine pod
građevinskim objektima, šljunčare, kamenolomi i sl. Na tim zemljištima šumu nije moguće uzgajati.

Glavni element koji izgrađuje šumu i razlikuje je od ostalih tipova vegetacije je šumsko drveće.
Drvećem nazivamo drvenasto bilje na kojem se jasno luče deblo i krošnja te koje u odrasloj dobi dosiže
visinu od najmanje 5 – 8 m. Drvenasto bilje kod kojega se još može razlučiti deblo i krošnja, a u odrasloj
dobi može narasti u vis do 5 m ubrajamo u poludrveće. Kod grmlja je razlučivanje debla i krošnje jedva
moguće ili nemoguće. Grmlje se uglavnom razgranjuje već pri tlu, nepravilna je uzrasta, a dosiže visine
do 3 – 4 m. Na granici šume drveće mijenja morfologiju i raste kao poludrveće ili čak grmlje (klekovina).

11
6.1 ŠUMSKI PROIZVODI
Šumski proizvodi mogu imati gospodarski i općekorisni karaker. Šumski proizvodi gospodarskog
karaktera podijeljeni su na glavne i sporedne.
Glavni šumski proizvod za sada je drvna sirovina, bilo u neprerađenom (pilanski trupci, ogrijevno
drvo, građevinsko drvo, brodograđevno drvo) ili prerađenom obliku (namještaj, celuloza). Sporedni
šumski proizvodi su: lovni turizam, ekološki turizam, pčelinja paša, šumski plodovi, šumsko voće,
ljekovito bilje, gljive, smola, liko, humus, listinac, četinjak, treset. Općekorisne funkcije šume One se
dijele na ekološke ili zaštitne (fiziološka, hidrološka, vodozaštitna i protuerozijska funkcija šume, zaštita
od lavina, klimatska, protuimisijska, pogledna i vjetrobrana funkcija šume, zaštita prometnica i objekata,
genetska) i društvene ili socijalne (turistička, estetska, ekološka, rekreacijska, zdravstvena uloga)

7.ŠUMSKA SASTOJINA

Šuma nije ista na cijeloj svojoj površini. Unutar šume nalazimo njezine djelove koji se
međusobno razlikuju po vrstama drveća, dobi, načinu postanka, prostornom rasporedu stabala, itd. Onaj
dio šume koji je jedinstvena cjelina po svojim šumskouzgojnim osobinama nazivamo šumskom
sastojinom. Šumska sastojina je dio šume koji se od ostalih dijelova može razlikovati po vrsti drveća,
postanku, načinu uzgajanja, dobi, stadiju razvitka i značajkama staništa. Šuma se sastoji od šumskih
sastojina.

7.1 IZLUČIVANJE I OPIS ŠUMSKE SASTOJINE

Izlučivanje šumske sastojine je postupak njezina razgraničenja od susjednih sastojina u okviru
jedne šume. Opis šumske sastojine je postupak utvrđivanja i analize njezinih strukturnih elemenata.
Najznačajniji šumskouzgojni kriteriji uz pomoć kojih izlučujemo i opisujemo šumske sastojine su:

1) sastojinski oblik
2) uzgojni oblik
3) razvojni stadij
4) dob
5) bonitet staništa 1.

7.2 SASTOJINSKI OBLIK

Sastojinski oblik otkriva vrstu, omjer i oblik smjese stabala u sastojini. Vrsta smjese. S obzirom
na vrstu drveća lučimo:

a) čiste sastojine
b) mješovite sastojine.

Omjer smjese.

Postotni udio vrsta drveća u sastojini iskazujemo omjerom smjese. Omjer smjese izračunava se iz
odnosa volumnoga učešća pojedinih vrsta drveća i ukupnoga volumena sastojine. U mlađim sastojinama
(pomladak, mladik) omjer smjese se može izračunati s obzirom na odnos broja stabala. Oblik smjese.
Njime opisujemo način miješanja stabala u sastojini. Može biti:

12
 a) stablimičan (pojedinačan raspored stabala po površini bez vidljive tendencije udruživanja)
b) skupinast (stabla iste vrste drveća ili sličnih dimenzija se udružuju u skupine)
c) grupimičan (stabla iste vrste drveća ili sličnih dimenzija se udružuju male, srednje ili velike
grupe)

7.3 UZGOJNI OBLIK I OPHODNJA

Sastojine se uzgajaju u tri uzgojna oblika:

- visoki

- niski

- srednji.

Sastojina visokog uzgojnog oblika nastala je generativnim načinom. Uzgaja se u dugoj ophodnji.
Sjemenjače su visokog uzgojnog oblika. Sastojina niskog uzgojnog oblika nastala je vegetativnim
načinom. Uzgaja se u kratkoj ophodnji. Panjače su sastojine niskog uzgojnog oblika. Sastojina srednjeg
uzgojnog oblika predstavlja kombinaciju sjemenjače i panjače. U njoj je dio stabala nastao generativno, a
dio vegetativno. Stabla iz sjemena uzgajaju se u dugoj ophodnji, a stabla iz panja u kratkoj ophodnji.
Ophodnja stabala iz sjemena je višekratnik ophodnje stabala iz panja. Ophodnja sastojine je vrijeme koje
protekne od nastanka jedne sastojine pa do njene konačne sječe. Ophodnja se izražava u godinama, a
duljina joj ovisi o cilju gospodarenja, šumskouzgojnim svojstvima vrsta drveća i ekološkim čimbenicima.
Prema uzgojnome obliku i načinu gospodarenja, sastojine se mogu podijeliti na regularne ili jednodobne
sastojine i preborne sastojine. Regularna sastojina je ona u kojoj su sva stabla podjednako stara, visoka i
debela (stabla su podjednake starosti, prsnoga promjera i visine). Sa starošću takva sastojina mijenja svoj
vanjski izgled (morfologiju). Gledano iz daljine, vrhovi krošanja takvih sastojina čine manje više ravnu
crtu na horizontu. Preborne sastojine imaju po jedinici površine stabla različitih visina i prsnih promjera
(starost se ne uzima u obzir pri definiciji preborne šume!). Zbog toga je bočna vizura u prebornu sastojinu
ispunjena krošnjama stabala koja zbog svojih bioloških svojstava i ekoloških zahtjeva mogu tvoriti takvu
sastojinu, a to su jela, bukva i smreka. Morfologija preborne šume se s vremenom ne mijenja.

7.4 RAZVOJNI STADIJ SASTOJINE

Svaka sastojina tijekom svoga života (ophodnje) prolazi kroz različite razvojne stadije. Razvojni
stadiji imaju karakteristična obilježja. Prema dobi i stadiju razvitka sastojine se razvrstavaju na:

1. mlade sastojine, starosti do polovice ophodnje u stadiju razvitka:

a) ponik - biljčice starosti do jedne godine;

b) podmladak - biljke starije od jedne godine do dobi kada se oblikuje debalce i krošnja;

c) mladik - stabalca koja imaju oblikovano deblo i krošnju;

13
 d) koljik - stabalca prosječnoga prsnog promjera od 5 do 7 cm;

e) letvik - stabalca prosječnoga prsnog promjera od 7 do 15 cm;

f) stadij odraslih stabala - stabla prosječnoga prsnog promjera većeg od 15 cm do polovice

ophodnje;

2. srednjodobne sastojine, starosti iznad polovice do dvije trećine ophodnje;

3. starije sastojine, starosti veće od dvije trećine ophodnje;

4. stare sastojine, starosti zadnjeg dobnog razreda; 13

7.5 DOB SASTOJINE

Šuma nikada nije sastavljena od sastojina iste dobi jer sve sastojine ne nastaju istodobno. Niti sva
stabla u nekoj sastojini nisu apsolutno iste dobi. Apsolutno jednodobne sastojine u kojima su sva stabla
iste dobi u prirodi su rijetka pojava. Apsolutno jednodobne sastojine su šumska kultura, intenzivna kultura
ili šumska plantaža ako se zna godina njihova osnutka. Jednodobna je ona sastojina koju tvore stabla
podjednake dobi. Razlika između dobi najmlađega i najstarijega stabla ovisi o duljini pomladnoga
razdoblja. Ne bi smjela biti veća od 20 godina. Raznodobna je ona sastojina u kojoj su stabla različite
dobi. Razlika u dobi najmlađega i najstarijega stabla veća je od 20 godina.

7.6 BONITET
Bonitet staništa (lat. Bonitas - dobrota, vrsnoća) je stupanj veće ili manje kvalitete nekog staništa.
Bonitet se odražava kroz sposobnost neke vrste drveća (sastojine) da na nekom tlu, pri normalnim
klimatskim uvjetima i za određeno razdoblje postigne neku visinu i proizvede neki obujam drva po
jedinici površine. Usporedimo li dvije sastojine iste dobi, sastojinskog i uzgojnog oblika na dva lokaliteta
uočit će se znakovite razlike u njihovoj strukturi. SKLOP SASTOJINE Sklop (pokrovnost, zastor) je
stupanj zastiranja tla s krošnjama ili projekcija krošanja na tlo. Značaj sklopa:

- utječu na oblik stabla

- utječe na formiranje krošnje

- utječe na korijenski sustav

- utječe na kvalitetu drvne tvari

- utječe na tlo

- utječe na fruktifikaciju stabala

- utječe na izbojnu snagu panjeva

14
 Slika 3. (Bukova kultura)

8. PODIZANJE I NJEGA KULTURE BUKVE

Bukove sastojine se skoro redovno podmlađuju prirodnim putem. Vještačko razmnožavanje

dolazi u obzir na mjestima gdje iz bilo kojih razloga nije došlo do prirodnog podmlađivanja, a vještačko
je teško izvršiti nekim drugim vrstama drveća.
Takva mjesta su hladne sjeverne i sjeverozapadne ekspozicije, uvale i doline u oblastima njenog
prirodnog areala. U ovakvim slušajevima vještačko podmlađivanje najbolje uspjeva ako se izvrši pod
zaštitom odraslih stabala, jer su mlade bukove biljke veoma osjetljive na mraz i sušu. U nekim zemljama
(u Njemačkoj, Rumuniji i dr.) bukva se unosi vještački u prirodne sastojine smrče i bjeloga bora sa
svrhom da svojim obilnim lišćem popravlja zemljište. Bukva (Fagus silvatica L.), balkanska ili mezijska,
bukva (Fagus moesiaca (Domin, Maly) Czeczott), raste u mladosti sporo, zahtjeva dosta toplote, a mlade
biljke zasenu. Uspješno raste na lakim glinušama, čak i na krševitim terenima, dok na suhim i močvarnim
raste slabo. Podsađivanje bukovim biljkama, tamo gdje ono dolazi u obzir, treba vršiti zajedno sa
kitnjakom, bijelim jasenom, klenom, planinskim brestom, bijelim borom, smrčom i jelom. Kitnjaku služe
kao dobar stimul porasta u visinu. Sastav kulture, vrijeme i način miješanja sa navedenim vrstama,
kojjima bukva služi kao vrsta senke, zavisi od fizičkih svojstava zemljišta i nadmorske visine staništa. Na
plodnim, sviježim i dubokim zemljištima sa bukvom se miješaju kitnjak, bijeli jasen, klen, planinski i
obični brest, jela; na zemljištima srednje plodnosti i na većim visina i smrča i ariš, a na još siromašnijim -
breza i bijeli bor. Unošenje ovih vrsta najbolje je da se vrši grupimično, tako da se one kasnije oslobađaju
i osvjetljavaju odozgo postepenom_sječom_okolnih_bukovih_stabala. Vještačko podmlađivanje bukvom
obavlja se sjetvom i sadnjom. Sjetva se izvodi obično u jesen, a u proljeće samo na onim mjestima gdje
izniklim biljčicama prijeti opasnost od kasnih proljećnih mrazeva. Jesenja sjetva ima i tu prednost što
otpada potreba čuvanja sjemena (bukvice) preko zime. Sjetva se obavlja, isto kao i sadnja, u brazde, na
pruge i na parcelice obrađene duboko 15-20 cm. Sije se 2 cm duboko. Za površinu od jednog hektara
potrebno je oko 20 kg sjemena (po 5 bukvica u svaku jamicu). Podmlađivanje sadnjom vrši se
jednogodišnjim sadnicama iz rasadnika ili divljakama iste starosti. Radi sigurnijeh uspjeha, divljake se iz
šume vade i presađuju zajedno sa busenom. Za popunjavanje kultura upotrebljavaju se sadnice ili divljake
stare 2-5 godina. Da bi vještačko podmlađivanje sadnjom što bolje uspjelo, P e t r a č i ć preporučuje da se
istovremeno sa sadnjom siju i razne žitarice, ili da se prethodno podigne zaštitna sastojina, pretkultura,
gdje za to postoje mogućnosti, od svjetljoljubivih vrsta, sa svrhom da žitarice, odnosno pretkultura svojim
zasjenjivanjem štite mlade bukove biljke od jake insolacije, a takođe i od mraza, U našoj stručnoj
literaturi je zabilježeno da je presađivanje bukovih biljaka u pojedinim slučajevima dalo dobre rezultate.
Tako L o n č a r navodi da je za dobar uspjeh presađivanja bukovih biljaka potrebno da se one iz
prirodnih mladika vade lopatom, a ne čupaju, zatim da im se korijenje nakon vađenja do sadnje protiv
sunca i vjetra dobro zaštiti i utrapi u svježu zemlju. Prije sadnje treba u vezi sa prebrojavanjem i
vezivanjem u snopove, kod granatih biljaka grančice ili odrezati ili prikratiti tako da im se ostavi 1 do 2
pupa.
Visoke biljke treba još nešto prikratiti i konačno valjano posaditi. Ovi uslovi zapravo vrijede za
sve listače, a kod bukve će naročito povoljno djelovati njihovo održanje. U jakom korovu se

15
upotrebljavaju jake, visoke biljke i prikraćene toliko da im prikraćeni vrh bude po prilici u visini korova.
Prikraćivanje se vrši u svakom slučaju neposredno iznad jednog pupa. I na nezakorovljenim površinama
valja rabiti (upotrebljavati- R I) 3 i više godina stare biljke. Bukva se u mladosti jako grana i zato je
potrebno da se gusto sadi (10-12 hiljada biljaka po 1 ha), da bi se kultura što prije sklopila i počela da se
čisti od donjih grana, a istovremeno i da bi bolje rasla u visinu.
Sadnja se obavlja u proljeće, osobito u godinama slabog ili nikakvog uroda sjemena, dok se u
sjemenim godinama, kao što je naprijed rečeno, vrši sjetva.
Kao drvna sirovina bukovina je veoma cjenjena jer ima široku i raznovrsnu upotrebu u privredi.

8.1 Priprema zemljišta za podizanje šumskih bukve

Svrha pripreme zemljišta za podizanje šumskih kultura jeste u tome da se mlađim biljkama stvore
povoljni uslovi za njihov život i pravilan razvitak.
Ti povoljni uslovi se održavaju u tome što se biljakama olakšava borba koju one imaju da izdrže
sa prirodnim vegetativnim pokrivačem, što se stvara povoljna sredina za nesmetano razvijanje njihovog
korjenovog sistema, čime im se obezbjeđuju hranjive mineralne materije i, najzad, što se u zemljištu
stvara takav vodni i vazdušni režim koji omogućuje intenzivne biohemijske procese potrebne za život
mlade biljne zajednice.
Način pripremanja zemljišta zavisi od toga u kakvom stanju se nalazi površina namjenjena
pošumljavanju, zatim kako će se pošumljavanje izvoditi (sjetvom ili sadnjom), od vrste oruđa kojim će se
zemljište obrađivati, itd. U poljoprivrednom gazdovanju gdje se proizvode žitarice, okopavine i drugi
poljoprivredni usjevi, zemljište se obavezno svake godine obrađuje. Sjetva na neobrađenom zemljištu
ovdje uopšte ne dolazi u obzir. Međutim, pri osnivanju šumskih kultura to nije uvijek slučaj. Ponekad se
čitava obrada zemljišta pred sjetvu ili sadnju sastoji u tome što se površinski sloj zemljišta samo prodrlja,
tj. razrije podesnim oruđem. Ako je zemljište po prirodi rahlo i dovoljno vlažno, sadnja biljaka može se
izvršiti čak i bez ikakve pripreme, odnosno obrade. No, takvi slučajevi su vrlo rijetki. Mnogo je češća
pojava da se, u uslovima naših terena koji se pošumljavaju, mora obaviti bar neka od radnji koje se
smatraju kao pripremne, a to su:

-sječa i uklanjanje zaostalih stabala ranije sastojine;

-krčenje panjeva;
-spaljivanje vegetativnog pokrivača;
-čišćenje zemljišta od korova, žbunja i drugog materijala;
-obrađivanje zemljišta;
-đubrenje.

Obična bukva (Fagus sylvatica L.) je listopadno stablo iz porodice bukva (Fagaceae). Naraste do
40 metara tvoreći bogatu i razgranatu krošnju. Deblo je promjera do 2 metra, kora je pepeljastosiva,
tanka, glatka ili tek malo hrapava. Korijenski sustav je u početku razvijenog glavnog dubokog korijena,
kasnije stvara jake bočne korijenove. Pupoljci su spiralno smješteni, izduženi, dugi 1-2 cm, imaju
svijetlosmeđe ušiljene ljuske koje su na rubu tamnije i trepavičasto dlakave.
Listovi su naizmjenični, jednostavni, većinom jajasti, dugi 4-10 cm, široki 2,5 – 7 cm, kratko
ušiljenog vrha i pilastog no nježno zaobljenog ruba, izraženih 5-9 žila, nalaze se na kratkoj peteljci. Mladi
listovi su svijetlozeleni te s obje strane dlakavi, kasnije ogole, na licu su tamnozeleni, naličje je malo
svjetlije. Muški cvjetovi skupljeni su do 20 u okruglim resama, vise na tankoj i dugoj, dlakavoj peteljci
dužine do 5 cm. Ženski cvjetovi su kuglasti i uspravni, nalaze se na kratkim peteljkama u glavičastom

16
cvatu koji je okružen ovojem. Cvatu istovremeno s listanjem tokom travnja i svibnja a oprašuju se
vjetrom. Plod je poznat kao bukvica, trouglast, velik 10-15 mm, u njoj su po 2-3 tanke, trobridne,
crvenosmeđe sjemenke smještene u drvenastoj ljusci gusto obrasloj mekanim bodljama. Dozrijeva u rujnu
i listopadu. Rasprostranjena je kroz većinu Europe izuzev na krajnjem sjeveru, često raste u skupinama i
tvori čiste bukove šume. Običava rasti na svježim, plodnim, rastresitim, dubokim tlima na sjenovitim
staništima. U Hrvatskoj je najrasprostranjenije šumsko stablo. Slabo stvara nove izboje iz panja i korijen
ne daje izdanke. Razmnožava se sjemenom i vegetativno. Kao ukrasno stablo u hortikulturi postoje razne
forme, primjerice:
“Pendula” (žalosna bukva) – grane su duge i izraženo viseće, listovi su jajoliki, u jesen postanu
žuti ili narančastosmeđi
“Fastigiata” – krošnja je piramidalna, grane su usmjerene prema vrhu
“Atropunicea” – listovi su grimizni, valovitog ruba, u jesen popripme bakrenastu boju
“Laciniata” – listovi su lancetasti, dugo ušiljeni i perasto radijeljeni
“Quercifolia” – niske krošnje, listovi su dublje urezani, slični listovima hrasta
“Quercoides” – kora starih grana i debla je jako duboko ispucala

8.2 ETIMOLOGIJA
Latinsko ime roda Fagus staro je ime za bukvu kod Rimljana a potječe od grčke riječi phagein
(jesti), zbog jestivih plodova.[1] Ime vrste sylvatica potječe od latinske riječi silva (šuma), ukazuje na
šumska staništa. Na stranim jezicima nazivi su European beech, common beech (eng.), Rotbuche (njem.),
hêtre commun (fr.), faggio (tal.), haya común (špa.), faia-europeia (port.), bukev (slo.).

8.3 UPOTREBA
Jestive su sjemenke koje dozrijevaju početkom jeseni, teško se otvaraju i vade iz drvenog oklopa,
male su i tanke, bez mesa. No u prošlosti su se često konzumirale, bogate su masnim uljem (40%),
škrobom, sadrže šećer, jabučnu i limunsku kiseluinu, trjeslovine i vitamin E. Od njih se može raditi
jestivo biljno ulje. Preporuča ih se konzumirati termički obrađene, jer sirove unešene u organizam u
većim količinama mogu izazvati mučninu, glavobolju i bunilo. Mladi listovi, pupoljci i unutrašnji dio
kore su također jestivi.Plodove rado jede šumska divljač, no zabilježena su rijetka trovanja kod nekih
vrsta. Svinje ih jedu bez štetnih posljedica, no konj i goveda kada ih pojedu u količini većoj od 1
kilograma mogu reagirati simptomima teških trovanja, u konačnici i smrću. Simptomi su nemir, trzanje
mišića, proširene zjenice i nepravilno disanje. Drvo bukve je cijenjeno za ogrjev te izradu namještaja i
drugih stvari.

17
 9. ZAKLJUČAK

Šume su u BiH u njezinoj dugoj povijesti služile narodu za preživljavanje i za

gospodarski opravak nakon teških katastrofalnih nesreća i ratova, koji su se na ovom burnom
predjelu često zbivali od davnina do danas. Uzgajanje šumaje znastvena i stručna disciplinakoja
se bavi osnivanjem, njegom i podmlađivanjem šumskih sastojina s cijem optimalnog i trajnog
ispunjenja gospodarskih i opće korisnih funkcija. Sjemenarstvo je znanost o biljnom sjemenu i
polodovima i njegovim upotrebama za reprodukciju. Pod rasadnikom se podrazumijeva posebno
uređena površina zemljšta na kojoj se kroz sustav tehničko-tehnički postupak proizvode sadnice
za odgovarajuću privrednu granu (šumarstvo, hostikultura, voćarstvo i dr.) Pošumnjavanjem
smatramo umjesto ručno podizanje šuma sadnjom sadnica ili sjetvom sjemenana površine koje
su dugih niz bez šume. Biljke sa golim korijenom su sadnice izvađene iz rasadnika ili šume čiji
korijen nije obložen tlom. Šumski proizvodi gospodarskog karaktera podijeljeni su na glavne i
sporedne. Šuma nije ista na cijeloj površini. Šuma nije sastavljena od sastojina iste dobi jer
sastojine ne nastaju istodobno. Bukve sastojine su skoro redovno podmlađivane prirodnim
putem. Vještačko razmnožavanje dolazi u obzir na mjestima gdje iz bilo kojih razloga nije došlo
do prirodnog podmlađivanja a vještaćko je teško izvrisiti na nekim drugim vrstama drveća. Svrha
pripreme zemljišta za podizanje šumskih kulutra jeste u tome da se mlađim biljkama stvore
povoljni uslovi za njihov život i pravilan razvitak.

18
 LITERATURA

1. U Z G A J A NJ E Š U M A (za internu uporabu) ; VELEUČILIŠTE U KARLOVCU, ODJEL

LOVSTVA I ZAŠTITE PRIRODE; Ak. god. 2006/07;

2. "Sistem određivanja radnog vremena siječe i izrade drva" dr.Simeun Tomanić, mr. Vladimir Hitrec,
Vencl Vondra dipl inž ; Zagreb 1978;

3. https://hr.wikipedia.org/wiki/Obična_bukva

19