UMARSTVO NA KRU

UMSKE MELIORACIJE KRA

Pod pojmom melioracija podrazumijeva se planski zahvat usmjeren na mijenjanje i poboljanje nepovoljnih prirodnih uvjeta tla koje treba posluiti proizvodnji. Te mjere se odnose na reim voda, na tlo te na vegetaciju. Pojam potjee od latinske rijei melior to znai bolji (lat. bonus-dobar, melior-bolji, optimusnajbolji), pa meliorirati moemo prevoditi kao poboljati. Na nagnutim terenima je potrebno zadrati to veu koliinu oborina, smanjiti otjecanje vode kroz tlo, sprijeiti stvaranje bujica te onemoguiti otiskivanje tla. Time se poboljava produktivnost tla, spreava se degradacija tla i vraa izgubljena produktivnost tla. Melioracijama se mogu poboljati mikroklimatski uvjeti (npr. djelovanje vjetra). umska vegetacija je na naem kru djelomino ili potpuno unitena naroito u blizini naselja. U poetku se javljaju ume panjae, zatim ikare, travnjaci i panjaci i na kraju kamenjari. Ako i nije bilo djelovanja ovjeka u ekstremnim uvjetima se takoer mogu javljati kamenjari i panjaci. Mjere koje poduzimamo mogu biti tehnike i umsko uzgojne (bioloke). I tehniki i umsko uzgojni radovi se moraju odvijati istovremeno jer jedino tako moemo postii odreeni uinak. U tehnike radove spadaju kopanje kanala, gradnja suhozida, kopanje bunara, podizanje ograda i sl. U umsko uzgojne (bioloke) radove ubrajamo smirivanje tla zasijavanjem trave ili nekih grmova koji se brzo ire i vezuju tlo, poumljavanjem povrina autohtonim vrstama drvea ili nekim pionirskim vrstama i sl. Prilikom izbora vrste drvea treba biti oprezan jer pogreno odabrana vrsta nee dati eljene rezultate, a trokovi su veliki. Prvo treba ispitati stanine prilike i to: Klimu podruja pri emu su najvanije temperature tijekom zime i ljeta te koliina oborina i njihova raspodjela tijekom godine Tip tla i stupanj degradacije Sposobnost tla da zadrava i otputa vodu Skeletnost tla Postojanje podzemnih voda i dr. Dobiveni podaci se usporeuju s zahtjevima vrsta koje su na raspolaganju za bioloku obnovu. U najveem broju sluajeva nije mogue direktno vratiti autohtonu vegetaciju nego se stanine prilike pokuavaju popraviti podizanjem sastojina od pionirskih vrsta koje u tom sluaju predstavljaju prijelaznu zajednicu. Kada obave svoju funkciju to jest poprave stanine prilike tada vraamo autohtonu vegetaciju. Proces je dugotrajan, a svaka greka ga jo produljuje. Poumljavanje predjela kra je u velikom broju sluajeva veoma teko, a naroito na visokom kru. U principu moramo promatrati autohtonu vegetaciju koja se prilagodila ekstremnim uvjetima jer je poumljavanje istim vrstama najuspjenije.

Melioracijski radovi
Melioracijski radovi dijele se na: 1. BIOLOKI MELIORACIJSKI RADOVI a) Poumljavanje sadnjom b) Poumljavanje sjetvom c) Resurekcijska sjea d) Prirodno zatravljivanje zabranom pae e) Umjetno zatravljivanje na terasama i konturnim rovovima 2. TEHNIKI MELIORACIJSKI RADOVI a) Gradoni b) Konturni rovovi c) Terase d) Konsolidacijske pregrade e) Konturni zidovi

Bioloki melioracijski radovi

POUMLJAVANJE je runo (umjetno) podizanje uma sadnjom sadnica ili sjetvom sjemena na povrinama koje su dui niz godina bez ume. UMJETNA OBNOVA predstavlja sadnju biljaka i sjetvu ili sadnju sjemena na povrinama koje su jo pod umom i na tlima koja nisu izgubila svojstva umskoga tla. Umjetno rovovima Poumljavanje sjetvom Vrste za umjetnu obnovu (sjetva omake): hrast medunac 500-700 kg/ha hrast crnika 400-600 kg/ha obina bukva 80-100 kg/ha obina jela 60-80 kg/ha Vrste za poumljavanje (sjetva omake): crni, alepski i primorski bor

3-5 kg/ha

Poumljavanje sadnjom Vrste za umjetnu obnovu: hrast medunac i hrast crnika 10 000-15 000 kom/ha obina bukva 10 000-15 000 kom/ha obina jela 8 000-12 000 kom/ha Vrste za poumljavanje: crni i obini bor alepski i primorski bor obina smreka ameriki borovac arii

2000-2500 kom/ha 2000-2500 kom/ha 2500-3000 kom/ha 1300-2000 kom/ha 1200-1800 kom/ha

Kod radova poumljavanja kra bitno je znati sljedee uvjete: a) b) c) d) bioloka svojstva i ekoloke zahtjeve vrste podneblje ili klimu fizikalna i kemijska svojstva tla mogunost nabave sjemena i sadnica

Prije samog poumljavanja nuno je izvriti ove radove: odabiranje povrina za poumljavanje odreivanje vremena poumljavanja (jesenska sjetva i sadnja rano proljetna sjetva i sadnja, ljetna sjetva i sadnja) izbor vrste za poumljavanje odabir naina poumljavanja priprema tla odreivanje prostornog rasporeda i broja biljaka umski meliorativni zahvati obuhvaaju slijedee terene: 1. degradirane umske povrine u cilju njihovog poboljanja 2. dijelove kamenjara na kru s odreenom namjenom: a) podizanje kultura u slivnim podrujima bujica b) podizanje kultura u slivu umjetnih jezera c) podizanje kultura s ciljem oblikovanja krajolika d) podizanje kultura za vjetrozatitne pojaseve Prema tome melioracijski radovi izvode se najee u zaputenim niskim i visokim umama, ikarama, makijama, garizima, kamenjarama i krkim goletima. Krke goleti su slabo proizvodne povrine koje su zbog nekog uzroka trajnije ostale bez vegetacije ili povrine na kojima oskudna vegetacija nepotpuno prekriva tlo.

Podjela goleti : a) ogoljeli tereni koji imaju potreban sloj zemlje ( les, fli ) b) tereni bez dovoljnog sloja tla, zemlja se nalazi u pukotinama c) goleti koje gotovo da nemaju tla na povrini d) goleti koje se teko mogu meliorirati, stijene su u horizontalnim slojevima Njega uma podignutih poumljavanjem obuhvaa: radove na zatiti umskih kultura obrada tla ( umske plantae ) popunjavanje umskih kultura i plantaa ienje i prorjeivanje primjena mjera za poveanje kakvoe i proizvodnosti (rezanje grana, formiranje kroanja i dr.)

Vrlo bitno ulogu kod poumljavanja i melioracijskih radova imaju pionirske vrste drvea i priprema stanita za poumljavanje te odabrana metoda sjetve ili sadnje. Pionirske vrste drvea Pionirske vrste su ekoloki prilagoene vrste na najekstremnije uvjete sredine; na nova ili azonalna tla, odsutnost pedolokog supstrata, nevezanu podlogu, toplotna kolebanja i temperaturne ekstreme, jaka osvjetljenja.... Odlikuju se vrlo velikom dinaminou, ali samo u odreenim uvjetima tvore samostalne zajednice koje imaju inicijalni karakter. Znaajne su u zakonitostima prirodnih sukcesija biljnih zajednica ali imaju i gospodarski znaaj u svezi s poumljavanjem, saniranjem erozije zemljita i melioracije degradiranih terena. Pionirske vrste omoguavaju naseljavanje drugim vrstama koje e ih vremenom potisnuti. Odlikuju se otpornou prema uvjetima sredine i biolokim osobinama koje im omoguuju brzo rasprostiranje, osvajanje velikih povrina (velika produkcija sjemena, spora i drugih organa razmnoavanja, est i obilan urod sjemena, velika vegetativna sposobnost i snaga). Povrine na kojima dolaze pionirske vrste: kamenjari, stijene i litice, ivi pijesci, poarita, klizita i dr. povrine na kojima je dijelom ili u potpunosti unitena svaka vegetacija Priprema stanita Priprema stanita uvelike osigurava uspjeh sadnje i daljnji Primjena odreenih metoda u pripremi stanita ovisi o: a) vrsti drvea koju namjeravamo zasaditi b) staninim prilikama (tlo, klima, autohtona vegetacija) c) uzgojnom cilju sadnje razvoj biljaka.

Osnovni cilj pripremnih radova je osigurati preivljavanje biljaka nakon sadnje i omoguiti im daljnji to kvalitetniji rast i razvoj. Pripremni radovi su: 1. Dreniranje terena 2. Navodnjavanje 3. Ubrzavanje razlaganja organske tvari 4. Protuerozijski radovi 5. Podrivanje 6. Obrada terena a) djelomina b) potpuna Dreniranjem terena odvodi se sa povrine suvina voda koja smeta razvoju vegetacije, a navodnjavanjem se dovodi voda potreban za bolji rast i razvoj biljaka. Organska tvar se ubrzano raspada kada je izloena izravnom sunevom zraenju pa se nastoji povrinu koju treba pripremiti otvoriti sjeom grmlja i otvaranjem sklopa. Podrivanje se izvodi tekim strojevima, snage preko 100 kW, a dubina podrivanja ovisi o dubini matinog supstrata. Najea dubina podrivanja jest 50 do 100 cm, a moe se provoditi tokom cijele godine. Nakon podrivanja sadnice se sade u brazde. Djelomina obrada terena primjenjuje se na terenima gdje matina stijena izbija mjestimice na povrinu, na nagibima s manje ili vie izraenom erozijom i bujinim tokovima, na sjeinama s neizvaenim panjevima i svagdje gdje potpuna obrada nije mogua ili prijeko potrebna. Potpuna obrada tla izvodi se na iskrenim svjeim sjeinama, na povrinama koje su prije toga sluile za poljoprivrednu proizvodnju, na livadama i na starim neiskrenim sjeinama, ali na kojima su panjevi i ile ve istrunuli. Za duboku obradu rabe se: plugovi, podrivai (riperi), kopaice (tihae), budaci (krampovi), poluge. Za plitku obradu rabe se drljae, tanjurae, budaci (krampovi), motike, motokultivatori, grablje. Obradom zemljita utjee se na: unitavanje korova (travnog i drvenastog), poboljavanje vodnozranih odnosa u tlu

Naini i metode sjetve i sadnje Naini i metode sjetve: 1. Sjetva omake: izvodi se na kamenitim krkim terenima s oskudnom vegetacijom krajem ljeta ili poetkom jeseni, izvodi se bez obrade tla, upotrebljava se najuspjenije u podrujima gdje alepski bor dolazi autohtono. 2. Sjetva na krpe: radi se u zasjeni vegetacije gdje se prekopa i usitni zemlja na povrini do 40 cm promjera i 25 30 cm dubine; lagano sjeme (alepski, primorski bor) sije se na dubinu od najvie 3 cm, teko sjeme (hrast crnika,
6

3.

4. 5.

6.

medunac) na dubinu od 6 8 cm. Kvaliteta i dubina sjemena je bitna zbog ekolokih uvjeta na kru. Sjetva u gnijezda ili kuverte: moe se primjeniti na flinim ili naputenim poljoprivrednim terenima koji se mogu dublje obraditi; jame se kopaju u slojnicama, veliine 1x1 m, zemlja se prekopa u proljee na dubinu od 25 30 cm, sjetva se vri u dvije brazde. Sjetva na ubod ili pod motiku: koristi se na kru za sjetvu tekog sjemena, a izvodi se sadiljem; pozornost na svojstva tla i njegovu kvalitetu. Sjetva na opoarenim povrinama: upotrebljava se na mediteranskom podruju kra gdje ima tla, ali je vegetacija devastirana (pr. garizi); povrina se kontrolirano zapali i zatim se prekopa tlo na dubinu od 5-10 cm tj. pripremi za sjetvu. Ekoloka sjetva: pogodna za poumljavanje velikih povrina, izabire se manja reprezentativna povrina i zatim se posiju omake razne vrste sjemena; nakon sjetve promatra se uspjeh i odranje pojedinih vrsta.

Naini i metode sadnje: 1. Sadnja u jame: jame se kopaju na dubinu od 40 cm i promjera 40x40 cm, biljka treba biti posaena toliko duboko koliko je bila u umskom rasadniku; biljka se zatiuje od zasipavanja tlom okolnim kamenjem istovremeno kamenje zatiuje od pojaane evaporacije. 2. Sadnja u jarke: upotrebljava se na krkim padinama s dovoljno tla, iskopani jarci su duljine 1,5-2,5 m, iroki 20-25 cm, duboki 30-35 cm, biljke se sade u meusobnom razmaku od 0,5 m. 3. Sadnja na gradone: primjenjuje se na flinim terenima te rastresitom tlu; gradoni su neprekinuti zasjeci dugaki po nekoliko kilometara, izvode se po slojnicama, irina je od 0,7-1,1 m, planum gradona se prokopa na dubinu od 40 cm, razmak izmeu gradona je od 4-10 m u zavisnosti od nagiba. 4. Kordon sadnja: upotrebljava se na veoma strmim terenima, po slojnici se kopa zasjek iji planum je nagnut prema strmini 20-30%, tlo se obrauje na dubinu 30 i irinu 20 cm. 5. Podrivanje ili riperanje: najvie se primjenjuje, postiu se najbolji rezultati, tekim strojevima izvode se brazde na terenu u smjeru okomitom od dominantnog vjetra, kameni materijal oko brazde slui za zatitu od posolice, pripremu stanita najbolje je raditi u proljee, a sadnju u jesen radi povoljnih ekolokih i edafskih uvjeta. Podrivanje ima utjecaj na fizikalno-kemijska svojstva tla, te popravlja vodo-zrani reim kod tala na kru. Sadnja sadnica: 1. Sadnja biljaka s golim korijenom 2. Sadnja biljaka s busenom (obloenim korijenom)

Sadnja biljaka s golim korijenom: biljke izvaene iz rasadnika iji korijen nije obloen tlom priprema za sadnju orezivanjem vrijeme sadnje - mirovanje vegetacije voditi rauna da korijen bude u istom poloaju kao i prije sadnje prostor oko sadnice mora biti dobro sabijen

Sadnja biljaka s obloenim korijenom: biljke iji je korijen obloen tlom prednost u odnosu na biljke golog korijena sadnja tijekom cijele godine kontejneri nisula roll

Dubina sadnje:

Slika 1. Dubina sadnje biljaka (A duboka, B plitka, C pravilna)

Slika 2. Sadnja na kru

8

Resurekcijska sjea vegetativno svojstvo drvea koje koristimo pri obnovi devastiranih ikara sjea na panj ili ep ime se potie stvaranje novih izbojaka iz panja sjea ovisi o stanju vegetacije, stanju tla, izloenosti (ekspoziciji), vremenu sjee, nainu sjee Prirodno zatravljivanje ubrajamo u pripremne radove prije poumljivanja obuhvaa ograivanje poumljenih povrina poticanje prirodne sukcesije travne vegetacije pogodnost prema staninim uvjetima

Umjetno zatravljivanje Svrha umjetnog zatravljivanja je uvrivanje i vezanje tla u kratkom vremenskom razdoblju, to je osobito vano za terene s velikim nagibom i flino zemljite. Vrste koje se najee koriste: LEPIRNJAE: 1. Lotus corniculatus smiljika 2. Trifolium repens bijela djetelina 3. Trifolium pratense crvena djetelina 4. Medicago sativa lucerna 5. Trifolium hybridum vedska djetelina TRAVE: 1. Festuca rubra crvena vlasulja 2. Poa pratensis livadna vlasnjaa 3. Dactylis glomerata klupasta otrica 4. Lolium parenn engleski ljulj 5. Lolium multiflorum talijanski ljulj 6. Arrhenatherum elatius francuski ljulj

Tehniki melioracijski radovi

Gradoni su neprekinuti zasjeci dugaki po nekoliko kilometara. Duina izvedbe ovisi o stanju terena, nagibu i konfiguraciji. Izvode se po izohipsama, irina varira od 0,7 do 1,1 m. Planum gradona prokopa se do dubine 40 cm, razmak gradona je 4 do 6m, ukoliko je blai nagib razmak gradona je 6-10 m. Cilj gradona je onemoguiti kinetiku energiju vode koja nastaje na padinama. Voda dolaskom na gradon gubi brzinu, upija se u tlo, a istovremeno se osigurava vlaga u tlu za posaene biljke. Prednosti gradona: relativno velika povrina koja je obraena nagnutost plohe gradona dubinska obrada tla jednostavna sadnja Nedostaci gradona: radi kamenitosti i stjenovitosti ograniena primjena na kru skupa izvedba radova

Slika 3. Gradon u presjeku (gore) i tlocrtu (dolje) Konturni zidovi i rovovi: primjenjuju se na ogoljelim terenima gdje nije mogue vriti bilo kakvu obradu tla, niti neposrednu biljnu proizvodnju, konturni zidovi su 4060 cm visine, postavljeni u nizovima na razmaku od 3-5 m. Namjena im je prekidanje povrinskog toka vode i zadravanje estica tla pokrenutih erozijom. Na kru je predviena sadnja pionirskih vrsta grmlja i drvea, te zatravljivanje.

Slika 4. Konturni zidov

10

Konsolidacijske pregrade koriste se za utvrivanje i vezanje nestabilnih padina i erodibilna zemljita. Djelovanje vode (podzemno i nadzemno) uzrokuje pojavu klizita i stvaranja erozijskih brazda (dubokih jaraka). Pregrade zaustavljaju arita bujinog erozivnog djelovanja.

Slika 5. Konsolidacijska pregrada Terase oznaavaju sustav blago nagnutih obraenih povrina, pola u zasjeku, a pola u nasipu. Pokosi terasa se osiguravaju zatravljivanjem ili suhozidom. Predviene su za manje nagibe terena (ne preko 30%) i bonitetno kvalitetnija tla prikladna za intenzivan uzgoj poljoprivrednih kultura.

Slika 6. Terase

11

IZBOR VRSTA ZA POUMLJAVANJE

Za podruje eumediterana:
1. 2. 3. 4. 5. Abies cephalonica Abies pinsapo Cedrus spp. Celtis australis Cupressus spp. 6. 7. 8. 9. 10. Fraxinus ornus Laurus nobilis Olea oleaster Pinus spp. Quercus ilex

Za podruje submediterana:
1. 2. 3. 4. 5. Celtis australis Fraxinus ornus Quercus pubescens Ostrya carpinifolia Pinus nigra

Za podruje kontinentalnog kra:

1. 2. 3. 4. 5. 6. Abies alba Picea abies Pinus nigra Pinus sylvestris Pinus strobus Pseudotsuga menziesii

Ekoloki zahtjevi i bioloka svojstva (umsko-uzgojne znaajke) meliorativnih vrsta etinjaa

Pinus halepensis Mill. alepski bor umsko-uzgojne znaajke Alepski bor dobro se obnavlja nakon poara, ali prema Trinajstiu (1993) treba luiti poare u starim i mladim sastojinama. panjol (1996) navodi da sukcesija vegetacije na poaritima starih sastojina alepskog bora tee intenzivno jer dok gori staro stablo, sjeme je u eeru dobro zatieno od visoke temperature, prilikom hlaenja eer se naglo otvara i izbacuje sjemenke na tlo bogato pepelom tj. mineralnim tvarima. Martinez-Sanchez i dr. (1995, u panjol 1997) navode da temperature od 90 C, 150 C i 200 C ne utjeu na plodnost i klijavost sjemena. Smatraju da alepski bor nije pirofit ve kolonizator na opoarenim povrinama. Izmeu mnogih znaajki mogu se izdvojiti slijedee: izrazita otpornost na suu, uspijevanje na tlima siromanim biljnim hranjivima, podnoenje posolice.
12

Poumljavanje se izvodi sadnjom i sjetvom; u naoj zemlji metode sadnje imaju prednost pred sjetvom. U Izraelu su postignuti dobri rezultati sjetvom u gnijezda, a na loijim stanitima sadnjom sadnica s golim i obloenim korijenom starosti 35 mjeseci (Heth, 1982). Godinji prirast u podruju Sredozemlja se kree izmeu 2,5 i 3,3 m3/ha (Ciancio et al., 1990; Metrovi, 1977). Alepski bor nema vee gospodarsko znaenje (koriten je kao ogrjevno, rudniko drvo i dr.) ponajvie radi loe kvalitete, ali je znaajna vrsta za poumljavanje degradiranih stanita, zatitu tla od procesa erozije i koristi se u umskom-poljodjelstvu (agroforestry). Ekoloki zahtjevi Alepski bor je etinjaa sunih podruja (kserofit). Izrazita je pionirska vrsta koja se koristi za poumljavanje sredozemnih kamenjara u priobalnom pojasu te degradiranih stanita s plitkim i kamenitim tlima. U usporedbi s primorskim borom vie mu odgovaraju sua stanita na vapnencima. Alepski bor je vrsta svjetla koja dobro podnosi suu i visoke ljetne temperature. Na niske temperature je osjetljiv. Iglice podnesu bez promjene do 10 C, pupoljci do 12 C, a stabljika do 20 C. Uspijeva na vapnenakoj i flinoj podlozi (Mati, Prpi, 1986). U Sredozemlju je koriten kao meliorativna i vjetrozatitna vrsta (Press, Hosking 1993). Podruje u kojem dolazi alepski bor jedno je od najosjetljivijih s obzirom na umske poare. Uvjeti podneblja koji odreuju rasprostiranje alepskog bora su slijedei prema (Forestry Compendium, 2000): visinska rasprostranjenost: 0 1500 m, srednja godinja koliina oborina: 150 900 mm, kino razdoblje: zimsko, trajanje sunog razdoblja: 0 3 mjeseca, srednja godinja temperatura. 15 17 C, apsolutna minimalna temperatura: -12 C.

Pinus brutia Ten. brucijski bor umsko-uzgojne znaajke Obnova nakon poara slina je kao kod alepskog bora, rano plodonoenje i otvaranje eera pri visokoj temperaturi pokazatelj je prilagoenosti na takve uvjete (Kwiatkowski, 1996). Brucijski bor je pogodna vrsta za rasadniarsku proizvodnju, za podizanje umskih kultura koriste se sadnice s obloenim i golim korijenom. Prema Eleru (1993) optimalan razmak sadnje ovisi o ienju, proredama i kontroli korova; sam razmak sadnje nema znaajnijeg utjecaja na visinu stabla, ali ima na debljinski prirast. Jae prorede trebale bi se vriti svakih 15 godina, a i intenzivno odstranjivanje donjih grana radi smanjivanja rizika od nastanka poara. U Izraelu slabije prorede daju veu drvnu masu i bolju financijsku korist (vie pilanskog drva) nego jae, intenzivnije prorede (Heth et al., 1983; Heth i Spetter, 1993). Ophodnje se kreu u razdoblju od 50 godina za dobra stanita i 60 godina za loa, mogue su i krae ophodnje od 30-40 godina za odreenu gospodarsku namjenu. Maksimalni godinji
13

prirast se kree izmeu 5,5 i 7,5 m3/ha, ali na najboljem bonitetu moe dosei 10-12 m3/ha (Gezer, 1986,1987). Drvo brucijskog bora moe se koristiti kao pilansko drvo za stupove i grede, za ploe iverice i vlaknatice, kao celulozno drvo i dr. (Forestry Compendium, 2000). Ekoloki zahtjevi Brucijski bor je kalcifilna vrsta i pogodan za poumljavanje kao i alepski bor. Otporniji je na hladnou i buru od alepskog bora (Horvat, 1965). Manje je tolerantan na suu od alepskog bora (Forestry Compendium, 2000). Prema Panetsosu (1981) alepski bor koji je vie osjetljiv na niske temperature od brucijskog bora, ne prostire se preko granine linije 10 C apsolutnog minimuma u Chalkidikiu (Grka). Dolazi u podruju eumediterana i toplijim poloajima submediterana (na stanitima bez jake bure). Po pedosferskim znaajkama; u eumediteranu dolazi na gotovo svim tlima (plitkim, skeletnim), u viim zonama toplijeg submediterana na plodnijim tlima (afar, 1970). Richardson (1988) navodi vie tipova tala na kojima dolazi, na podlozi lapora, vapnencima, vulkanskim stijenama, pjeenjacima. Uvjeti podneblja koji odreuju rasprostiranje brucijskog bora su slijedei prema (Forestry Compendium, 2000): visinska rasprostranjenost: 0 1700 m, srednja godinja koliina oborina: 400 1300 mm, kino razdoblje: zimsko, trajanje sunog razdoblja: 2 7 mjeseci, srednja godinja temperatura. 13 23 C, srednja maksimalna temperatura najtoplijeg mjeseca: 25 36 C, srednja minimalna temperatura najhladnijeg mjeseca: od -4 do 10 C, apsolutna minimalna temperatura: -20 C. Pinus nigra J.F.Arnold crni bor umsko-uzgojne znaajke Za poumljavanje se uglavnom koriste jednogodinje sadnice, a gustoa sadnje zavisi od namjene, Mati i dr. (1997) navode 2000-2500 sadnica po hektaru to ovisi o umsko-uzgojnim svojstvima vrste drvea i o cilju gospodarenja, dok prema Bernetti-u (1995) 1500-2000 biljaka po hektaru. Prorede u kulturama bi trebale zapoeti izmeu 25 i 30 godine i trebale bi se ponavljati svakih deset godina. Na taj nain gustoa stabala na kraju ophodnje iznosila bi 500 stabala po hektaru. Jae prorede s ostavljanjem samo 140 stabala po hektaru rezultiraju veim dimenzijama stabala i pojavom raznih vrsta listaa (Hamilton i Christie, 1971). Stogodinji crni bor (P.nigra ssp. laricio) kao gospodarska vrsta moe imati drvnu zalihu od 450-900 m3/ha s gustoom od 350-700 stabala po hektaru (Forestry Compendium, 2000). Godinji prirast iznosi oko 4-6 m3/ha, a na najboljim stanitima 7-10 m3/ha (Meschini i Longhi, 1955; Bernetti, 1995). Bernetti (1995) navodi za crni bor na prirodnim stanitima drvnu zalihu od 150 do 450 m3/ha. Crni bor koriten je za zatitu tla od procesa erozije, vjetrozatitne pojaseve, a ima primjenu i u drvnoj industriji to zavisi od podvrste. Tako korziki crni bor ima
14

najkvalitetnije drvo. Koristi se kao pilansko drvo, za proizvodnju perploa, za celulozu i dr. Ekoloki zahtjevi Crni bor je jedna od najvanijih vrsta za poumljavanje suhih i kamenitih terena u podruju submediterana. Dolazi najee na vapnenakoj i dolomitnoj podlozi, ali ga ima i na silikatima i na laporima. Crni bor je vrsta svjetla i pojavljuje se najee u istim sastojinama. Otporan je na jake vjetrove, suu, a dobro podnosi i oneiene gradske uvjete. Sadi se pojedinano ili u skupinama po parkovima, gotovo na svim stanitima (Vidakovi, 1993). Upotrebljava se za poumljavanje na najloijim kamenitim, plitkim terenima gdje vlada jaka pripeka, snani vjetrovi i ekstremne temperature. Osim to je kserofit, dobro podnosi i posolicu. Osobito treba paziti na provenijenciju sjemena te upotrebljavati sjeme sa stanita ije su ekoloke prilike jednake ili sline onima kamo se vrsta unosi (Horvat, 1965). Uvjeti podneblja koji odreuju rasprostiranje crnog bora su slijedei prema (Forestry Compendium, 2000): visinska rasprostranjenost: 300 2000 m, srednja godinja koliina oborina: 650 2500 mm, kino razdoblje: zimsko, trajanje sunog razdoblja: 0 2 mjeseca, srednja godinja temperatura. 6 13 C, srednja maksimalna temperatura najtoplijeg mjeseca: 16 23 C, srednja minimalna temperatura najhladnijeg mjeseca: od -4 do 2 C, apsolutna minimalna temperatura: 25 C.

Pinus pinaster Aiton (= Pinus maritima Lam.) primorski bor umsko-uzgojne znaajke U francuskoj pokrajini Landes i u obalnom podruju jugoistone panjolske gdje se nalaze velike povrine bora primjenjuju se razni tipovi istih sjea uz prirodno pomlaivanje. Podizanje kultura uglavnom se izvodi sadnicama. U Mediteranu podiu se kulture gustoe 1670 sadnica po hektaru (2 x 3 m), 1330 sadnica/ha (2,5 x 3 m), 1100 sadnica/ha (3 x 3 m). Mati i dr. (1997) navode 1000-2000 sadnica po hektaru za primorski, alepski, brucijski bor i piniju i navodi da vei broj biljaka po jedinici povrine ubrzava procese stabilizacije stanita glede stvaranja povoljnih mikroklimatskih uvjeta to uvjetuje bolji i kvalitetniji rast te uspijevanje novopodignute kulture. Ako se podiu kulture vee gustoe (1600-2000 biljaka/ha) prvi umskouzgojni radovi njege trebali bi biti obavljeni kod starosti 8-10 godina s ciljem smanjivanja gustoe na 1000-1200 stabala/ha (Forestry Compendium 2000). Od posebne vanosti su radovi ienja donjih grana ako je namjena sastojine gospodarska (npr. za furnirske trupce) radi bolje kvalitete drva. Jednako su vane i prorede (izvode se u tri navrata) koje bi trebale zapoeti negdje oko 15 godine. Na kraju ophodnje u takvim sastojinama ima izmeu 300-500 stabala/ha, naravno na loijim stanitima, bonitetima broj stabala po hektaru treba biti vei.Na pirinejskom
15

poluotoku volumni prirast u sastojinama primorskog bora se kree izmeu 5 i 10 m3/ha, a drvna zaliha izmeu 300 i 470 m3/ha to zavisi o kvaliteti stanita. Ophodnja se kree u granicama od 30 (najkvalitetnija stanita) pa do 80 godina (Forestry Compendium 2000).Teajni godinji prirast sastojina primorskog bora u kulturama Hrvatske iznosi 3 do 8 m3 u starosti od 60 godina (Metrovi, 1972).U Francuskoj godinji volumni prirast se kree izmeu 4 i 5 m3/ha (loa stanita) i do 14 m3/ha na najboljim stanitima (Alexandrian, 1992). Primorski bor kao iroko rasprostranjena vrsta u Sredozemlju koristi se i za melioracije pijesaka (povoljan utjecaj na koliinu umske prostirke), podizanje vjetrozatitnih pojaseva s ciljem zatite poljoprivrednih kultura od posolice, za zatitu tla od erozije, za poumljavanje naputenog poljoprivrednog zemljita, kulture se podiu i za turistiku namjenu (park-ume, parkovi, kampovi i dr.). Drvo primorskog bora izmeu ostalog koristi se u brodogradnji, u graevinskoj stolariji, za izradu ploa iverica i vlaknatica, perploa, za izradu paleta, eljeznikih pragova, izradu namjetaja, za celulozu i dr. Ekoloki zahtjevi Primorski bor najbolje raste na dubokim pjeskovitim tlima silikatne podloge u stojbinama s visokom zranom vlagom, vrsta je svjetla koja podnosi nie zimske temperature od alepskog bora (Mati, Prpi, 1983). Istovremeno dolazi i na vapnencima. Kao pionirska vrsta kserofit je i otporan na posolicu; razvija jaki sustav korijenja; podnosi temperature do 15 C ako su kratkotrajne (Horvat, 1965). Za prirodnu regeneraciju potrebna je srednja mjesena relativna vlaga zraka via od 60%. Pokuaj unoenja u unutranjost Hrvatske (Kutjevo) pokazao je dobre rezultate i u takvim uvjetima, ali mu prijeti opasnost od hladnoe i snijega. Uspijevanje u kulturama vezano je za neutralna do slabo alkalina tla (pH 6,6 do 7,4) mediteranski dio kra i na neto kiselija tla u podruju Kutjeva (Metrovi, 1972). Uvjeti podneblja koji odreuju rasprostiranje primorskog bora su slijedei prema (Forestry Compendium, 2000): visinska rasprostranjenost: 0 1200 m, srednja godinja koliina oborina: 400 1200 mm, kino razdoblje: zimsko, trajanje sunog razdoblja: 0 4 mjeseca, srednja godinja temperatura. 10 23 C, srednja maksimalna temperatura najtoplijeg mjeseca: 15 26 C, srednja minimalna temperatura najhladnijeg mjeseca: od 0 do 6C, apsolutna minimalna temperatura: 15 C. Pinus pinea L. pinj, pinija umsko-uzgojne znaajke Pinija je pionirska vrsta koja dolazi u istim ili mjeovitim sastojinama s drugim mediteranskim borovima (P. pinaster i P. halepensis) ili listaama (Q. ilex, Q. suber, Q. pyrenaica). umske kulture pinije podizane su u mnogim zemljama. Primjerice u panjolskoj, Portugalu, Italiji i Turskoj za razliite namjene; radi proizvodnje plodova, kvalitetnog drva, istovremeno radi dobivanja plodova i kvalitetnih sortimenata, radi zatitne
16

uloge. Pinija je uspjeno unesena u sjevernu Afriku (Tunis, Alir, Maroko), kao i u Argentinu i Junoafriku Republiku (Bussotti, 1996). Kulture se osnivaju sjetvom sjemena ili sadnjom sadnica. U rasadniku se proizvode jedno ili dvogodinje sadnice obloenog korijena i s njima se u pravilu osnivaju kulture (Bussotti, 1997). Prema Amorini-u i Fabbio-u (1992) preporuuju se est mjeseci stare sadnice s ciljem izbjegavanja oteenja korijena. Gustoa sadnje kod osnivanja umskih kultura kree se od 600 do 2500 biljaka po hektaru (Agrimi i Ciancio, 1994; Carvalho-Oliveira, 1995; Sbay, 1995). U kulturama i plantaama za proizvodnju pinjola preporua se iri razmak tj. 400-600 biljaka po hektaru (Catalan-Bachillier, 1995). Proizvodnja eera u takvim kulturama i plantaama jest 1000 do 9000 kg/ha, od toga je urod pinjola 17 do 20% (200-1500 kg/ha) ili 12-15% (30-200 kg/ha) pinjola bez ljuske. Kulture pinije koriste se i za poumljavanje (vjetrozatitne pojaseve), za melioracije pijesaka. Drvo se koristi u stolarstvu, za izradu paleta, ploa iverica, ploa vlaknatica, kao pilansko drvo i za celulozu. Ekoloki zahtjevi Pinija je vrsta svjetla (heliofit) koja dobro podnosi suu (kserofit) i visoke ljetne temperature (termofilna vrsta) te nema veih zahtjeva prema tlu (Mati, Prpi, 1983). U prilog zahtjevima prema tlu ide i pH vrijednost tla. Pinija dolazi na tipovima tala u opsegu vrijednosti od pH 4 do pH 9. Dolazi na tlima s udjelom vapnenca i kompaktnim alkalnim tlima s niskom razinom organske tvari kao i na hidromorfnim tlima (Rapp i Cabanettes, 1980; Sbay, 1995). Najbolje uspijeva na pjeskovitom tlu gdje vapnene primjese dolaze u tragovima. Razvija razgranat korijenov sustav i ilu sranicu do 1,5 m dugaku. Utjecaj vjetra moe biti nepovoljan, posebno bure (Horvat, 1965). Osjetljivija je na posolicu i zrano oneienje od drugih mediteranskih borova. Uvjeti podneblja koji odreuju rasprostiranje pinije su slijedei prema (Forestry Compendium, 2000): visinska rasprostranjenost: 0 1200 m, srednja godinja koliina oborina: 300 1500 mm, kino razdoblje: zimsko, trajanje sunog razdoblja: 2 5 mjeseci, srednja godinja temperatura. 10 18 C, srednja maksimalna temperatura najtoplijeg mjeseca: 27 32 C, srednja minimalna temperatura najhladnijeg mjeseca: od -2 do 6 C, apsolutna minimalna temperatura: -18 C.

Pinus sylvestris L. obini ili bijeli bor umsko - uzgojne znaajke Najee dolazi u mjeovitim sastojinama zajedno s drugim etinjaama (smrekom, jelom i crnim borom). Sadnice za poumljavanje mogu se rabiti ve sa 7-8 mjeseci starosti. Uspjeno se upotrebljava za poumljavanje na stanitima hrasta kitnjaka i breze, zatim na kiselim tlima nekadanjih smrekovih uma, a u iznimnim
17

sluajevima i na degradiranim tlima. U Hrvatskoj to su podruja kontinentalnog kra (Lika i Kordun). Ako podiemo umsku kulturu radi proizvodnje za pilansko drvo gustoa sadnica po hektaru treba biti 2500 do 3200 komada, s ophodnjom izmeu 80 i 100 godina i oekivanom drvnom zalihom od 600 m3/ha. Hamilton i Christie (1971) navode prirast od 14 m3/ha u 70 - godinjim sastojinama obinog bora. Anon (1987) navodi vanost u izvozu drvne grae bijelog bora za Rusku Federaciju. Drvna graa bijelog bora ima iroku primjenu u graevinskoj stolariji; na sjeveru Europe osnovni je materijal u drvodjelstvu i stolarstvu, osim toga, uporabljuje se kao piljena graa, oblovina, celulozno drvo, ogrjevno drvo, rudniko drvo, za eljeznike pragove, za izradu paleta, laminata, ploa vlaknatica, iverica i MDF ploa. Skilling (1990) navodi da je bijeli bor najee upotrebljavana vrsta za boino drvo u Sjevernoj Americi. Ekoloki zahtjevi Izrazita je vrsta svjetla, dolazi na razliitim matinim supstratima: vapnenci, serpentini, pjeenjaci, kriljci i dr. U prirodi dobro uspijeva na vlanim i kiselim, suhim i kiselim, te suhim i bazinim tlima. U tim se stojbinama pojavljuje zato to su bukva i jela zauzele bolja stanita. Ako dolazi u umskim kulturama najbolje prinose daje u stojbinama s dubokim prozranim tlima, dobrih fizikalnih i kemijskih svojstava premda dolazi i na plitkim, kamenitim tlima. Razvija korijensku mreu sa ilom sranicom koja je prilagodljiva na razliite uvjete u tlu. Mlade su kulture osjetljive na mokar snijeg, takoer ako se kulture podiu u suim (aridnijim) podrujima poseban problem mogu biti umski poari. Dobro podnose mraz, suu; a bijeli bor kao vrsta otporan je na tvorniku prainu i industrijske plinove. Uvjeti podneblja koji odreuju rasprostiranje obinog bora, prema (Forestry Compendium, 2000), jesu ovi: visinska rasprostranjenost: 0 2600 m, srednja godinja koliina oborina: 200 2000 mm, kino razdoblje: zimsko, trajanje sunog razdoblja: do dva mjeseca, srednja godinja temperatura. 3 15 C, srednja maksimalna temperatura najtoplijega mjeseca: 13 35 C, srednja minimalna temperatura najhladnijega mjeseca: od -25 do -5 C, apsolutna minimalna temperatura: -50 C. Picea abies (L.) H. Karst. obina smreka umsko - uzgojne znaajke Smreka u mladosti raste polagano, a nakon 5. do 10. godine zapoinje bre priraivati. Na najboljim stojbinama njezin visinski prirast iznosi preko 0,5 m na godinu, a prirast drvne mase i do 20 m3/ha godinje. Prema Matiu i Prpiu (1983), a slino navode Hamilton i Christie (1971) za 60 - godinje do 70 - godinje ophodnje na optimalnom stanitu prirast je 22 m3/ha. umske kulture smreke pogodne su za proizvodnju biomase, a kulture se esto podiu i radi poumljivanja kontinentalnog dijela kra.
18

Prema afaru (1963) uzgajanje i proirivanje areala smreke jednostavnije je i lake nego uzgajanje veine listaa i heliofita. Razlozi su ovi: a) prilagodljivost smreke razliitim tipovima kontinentalne klime i tla, b) dobra i dugotrajna klijavost sjemena te dobro prirodno pomlaivanje i poumljavanje, c) razmjerno dobra tolerantnost prema zasjenjivanju, d) manje potrebe za intenzivnom njegom u usporedbi s heliofitima i listaama e) velika upotrebljivost tanjeg i loijeg drva. U Hrvatskoj na podruju kra smreka dolazi u ovim umskim zajednicama: Calamagrostio-Piceetum abietis Bert. 1975, Aremonio-Piceetum Ht. 1938, Listero-Piceetum abietis /Ht. 1938/ Fuk. 1969, Adenostylo alliariae-Piceetum Hartman 1944. ume smreke mogu dolaziti na mrazitima gdje se zadrava snijeg i niske su temperature to su uvjeti za pionirske vrste, dok su za bukvu i jelu to nepovoljna stanita. Prirodno pomlaivanje u jednodobnim istim sastojinama prema afaru (1963), provodi se oplodnom sjeom na malim povrinama u krugovima u tri sijeka i jedan naknadni (razlog je bukva), a cilj je pripremiti stanite preko jelovo-bukovosmrekove sastojine do stanita za umu bukve i jele. Mjeovite sastojine smreke obnavljaju se metodom oplodno-skupinaste ili preborno-skupinaste sjee. Umjetno pomlaivanje obavlja se esto; eeri se sabiru najkasnije do prve polovice zime, prije nego iz eera zapone ispadati bolje sjeme. Potrebno je izabrati odgovarajuu provenijenciju i najbolje skupine stabala. Pomlaivanje se moe obaviti sjetvom ili sadnjom (afar, 1963). Prema umsko gospodarskoj osnovi (1996-2005), gospodarske ume smreke u Hrvatskoj imaju povrinu od 12 225 ha, a drvne su zalihe 1 950 000 m3 ili 204 m3/ha. Na podruju kra vei je dio tih uma; U Senj 3376 ha, U Karlovac 2059 ha, U Gospi 1683 ha, U Delnice 1407 ha, U Ogulin 807 ha, U Buzet 40 ha. Drvo smreke ima veliku upotrebljivost. Od trupaca se izrauju rezana graa i furnir; drvo se upotrebljava kao konstrukcijsko drvo za vanjsku i unutranju grau, za krovita, podove, graevinsku stolariju, u proizvodnji namjetaja, kao masivno drvo, za izradu ploa vlaknatica i iverica, kao rudniko drvo, kao sirovina u proizvodnji celuloze i papira (Petri i Trajkovi, 1995).

Ekoloki zahtjevi Obina smreka je vrsta polusjene koja ne podnosi zasjenu drvea gustih kroanja. Postranu zasjenu dobro podnosi, otporna je na mraz. Prema Matiu i Prpiu (1983), razlikujemo dva ekotipa (fizioloke rase) s obzirom na otpornost prema mrazu: ranu smreku (gorsku) i kasnu smreku (nizinsku). Prema Kuanu i dr. (1991), smreka raste na stanitima razliitih ekolokih uvjeta; dobro podnosi dugotrajne zimske temperature, velike koliine snijega na kronji i kraa vegetacijska razdoblja. Raste i na siromanijim tlima ako joj pogoduju drugi ekoloki initelji. Slabije podnosi dugotrajne tople i suhe vjetrove. Smreka pokazuje veliku varijabilnost s obzirom na rast i svojstva prilagodljiva klimatskim initeljima. Za uspjean rast zahtijeva veliku zranu vlagu i hladnija, svjea, kisela, rahla i humozna tla. Smreka ima plitki
19

korijenski sustav s poniruim korijenjem koje u povoljnoj strukturi tla moe prodrijeti i do 2 m duboko. Na plitkim i zbijenim tlima razvija vrlo plitko korijenje i stoga je velika mogunost vjetroizvala. Prema afaru (1963) prije provedbe jaih sjea treba ispitati nain zakorjenjivanja (razliit u skeletnim tlima, skeletoidnim tlima i u zbijenim tlima bez kamenog materijala dubina korijena od 2 m do 0,5 m) kako bi se sprijeile obilnije izvale. Uvjeti podneblja koji odreuju rasprostiranje obine smreke, prema (Forestry Compendium, 2000): visinska rasprostranjenost: 0 2300 m, srednja godinja koliina oborina: 180 1200 mm, kino razdoblje: zimsko ili jesensko - proljetno, srednja godinja temperatura: -10 do 10 C, srednja maksimalna temperatura najtoplijega mjeseca: 3 18 C, apsolutna minimalna temperatura: -35 C. Abies alba Mill. obina jela Raste na tlima koja nastaju na vapnencima i silikatima. Voli svjea, vlanija, humozna tla, koja su ljeti toplija, a zimi umjereno hladna i sa dosta zrane vlage. Osjetljiva je na rane i kasne mrazeve te oneienje zraka i tla. Fruktificira nakon 6070- te godine, a uestalost je svakih 3-8 godina. Plodonosi do 120-te godine. Sjeme dozrijeva koncem rujna, a ve u listopadu su eeri ogoljeli. kLijavost je 35-55% i traje do 6 mjeseci. Nadzemni dio se u poetku razvija sporije od korijena. Najvie joj odgovaraju pjeskovito-ilovasta tla. Tla na karbonatima joj manje odgovaraju. Za prirodnu obnovu joj ne odgovaraju zbijena tla na kojima sjeme strada. Kako je jela izraziti skiofit njome se gospodari preborno jer se pomladak vrlo dobro razvija pod zastorom kroanja, obilan pomladak se javlja i na slabije progaljenim povrinama. Obnavlja se iskljuivo iz sjemena. Veliki tetnik je gljiva koja uzrokuje vjetiine metle. Gust zastor onemoguava isuivanje tla i ve u dobi letvenjaka na tlu se javlja zastor od mahovine. Ako je zasjena prevelika dolazi do pojave zastarivanja. Stradava od kiselih kia, mednjae, gljiva koje uzrokuju polijeganje ponika, jelovog moljca igliara, potkornjaka i bijele imele. U zadnjih par desetljea je zamijetno suenje jele u gorskom pojasu. Predpostavlja se da su glavni uzrok kisele kie koje jela ne podnosi. Veliki dio oborina koje se izluuju u srednjem i sjevernom dijelu Dinarida dolazi takozvanom enovskom ciklonom koja prelazi preko industrijskih zona sjeverne Italije i vicarske, sobom uzimaju plinove u kojima se nalazi velika koliina sumpora i ugljinog monoksida. U reakciji s vodom dolazi do stvaranja kiselina i njihovog izluivanja zajedno s oborinama. To bi mogao biti primarni tetnik, a nakon slabljenja stabla sekundarni tetnici dovode do suenja ne samo pojedinanih stabala nego se sui veliki dio tako da kompletan etat ine takozvani suci. U veini sastojina jela dolazi zajedno s bukvom s kojom tvori stabilne sastojine i promatrajui praume da se zakljuiti da se svakih 100-150 godina ove dvije vrste izmjenjuju tako da jedan period formiraju zajednicu bukve i jele, a nakon toga jele i bukve. Jela u mladosti ima iroko ovalnu kronju, a u starosti dolazi do formiranja takozvanog rodinog gnijezda. Veina stabala koja se sue su ve poela formirati rodino gnijezdo to znai da su ve stara bez obzira na to to nemaju velike prsne
20

promjere. Tamo gdje se intezivno gospodarilo suenje je nezamjetno predio Prezida i abra. Larix decidua Mill. obini (europski) ari Ari je izraziti heliofit tako da se javlja na osunanim stranama. S druge strane ima veliku potrebu za transpiracijom to znai da stanita moraju biti provjetrena, tla umjereno vlana, humozna , duboka, svjea, lakeg teksturnog sastava, a to su tla na viim nadmorskim visinama, esto vrlo skeletna i bogata mineralima. Plodonosi ve u 20-oj godini, a na viim planinama u 30-oj. Sjeme dozrijeva u listopadu ili studenom, a eeri se djelomice otvaraju u proljee. Na granama ostaju vie godina. Puni urod je svake desete godine. Klijavost je do 30%. Prirast mu je u mladosti izuzetno visok, a kasnije visinski stagnira dok je debljinski i dalje intenzivan. Deblo je isto od grana do velike visine. Ari u svom arealu nema velikih tetnika, a na loim stanitima izvan svog areala stradava od raka aria, arievog moljca i mednjae. Aria ima vie vrsta, a za na kr je najpogodniji europski ari. Pseudotsuga menziesii duglazija Duglazija je poluskiofit. Odgovaraju joj blago humozno-ilovasta tla, a dobro prirauje i na svjeim pjeskovito-ilovastim tlima. Osjetljiva je na kasne i rane mrazeve jer joj izbojci kasno odrvene pa u jesen smrzavaju. Ako se unese na stanita koja joj ne odgovaraju vrlo rano poinje plodonositi to joj uvelike umanjuje prirast. Predjeli na koje bi se mogla unositi su u dolinama naih krkih rijeka. Juniperus oxycedrus mrika Najrasprostranjenija u zemljama sredozemlja, a kod nas u Istri i Dalmaciji u podruju submediterana. Podnosi veoma niske temperature, izraziti je heliofit i kserofit. Ponekad je u istim sastojinama na degradiranim tlima. Plodovi su crveni, sjeme je dobre ali spore klijavosti. Raste na kiselim i na lunatim tlima. mrika je pored crnog bora jedina vazdazelena vrsta u submediteranu

Borovi u obnavljanju kra Za obnavljanje kra najveu ulogu imaju borovi koje koristimo kao pionirske vrste koje e u prvom redu obnoviti tlo, omoguiti povratak autohtone vegetacije naroito prizemne i vrsta s laganim sjemenom, zatititi tlo od daljnje degradacije i pripremiti uvjete za unoenje vrsta koje su nestale iz bilo kojeg razloga. Pri tome treba biti vrlo oprezan pri odabiru vrste, varijeteta, forme i provenijencije sjemena. Za poumljavanje eumediteranskog dijela kra najpogodniji je crni dalmatinski bor koji opet ima dvije provenijencije i to onu koja dobro uspijeva od 0900m n.v. (var. Dalmatica). Ovaj bor je pogodan i za poumljavanje submediterana i
21

eumediterana. Ako na osnovu prizemne flore utvrdimo da je podruje koje elimo obnoviti bilo naseljeno hrastom crnikom tada je najpogodnije poumiti alepskim borom u srednjem i junom dijelu eumediterana, a u sjevernom dijelu brucijskim borom. Za poumljavanje kontinentalnog kra najpogodniji su crni bor var. Nigra i bijeli bor. Ovi borovi esto stradaju od snjegoloma pa treba biti oprezan prilikom njihovog unoenja. Osim toga crni bor se vrlo teko plasira na tritu zbog velike koliine smole. Bijeli bor u Hrvatskoj ima visoku kvalitetu pa ga je poeljno unositi u podruja u kojima ne postoji opasnost od snjegoloma. Pri tome treba uzimati sjeme iz sjemenskih sastojina koje su registrirane. Oba bora su povoljna za obnavljanje degradiranih podruja bilo erozivnim djelovanjem vode i vjetra ili zakiseljavanjem tla djelovanjem ovjeka koji je pokuao umsko tlo prevesti u poljoprivredno. Ako se pravilno provede poumljavanje i njega tada bi oba bora trebala dati odgovarajue rezultate. Pinija se takoer u zadnje vrijeme unosi u podruje eumediterana na dubljim tlima, ali i submediterana jer dosta dobro podnosi niske temperature tog pojasa.

Alohtone i dekorativne vrste na Mediteranu Obini empres Cupressus sempervirens L. Ubraja se u udomaene vrste, a rairen je po cijeloj duini Jadrana. U junom dijelu raznaa se sam iz sjemena ali kod nas nikad ne tvori sastojine. Podnosi niske temperature do 20 C pa u junijem dijelu submediterana zalazi dosta duboko kao kod Sinja, Vrlike i Obrovca. Podnosi suu, vjetrove, prainu, plinove i posolicu. Uspijeva na kiselim kao i na lunatim tlima. U mladosti raste veoma brzo. Vrsta je svjetla. Plodonosi ve u desetoj godini, a dobro se obnavlja i izbojcima iz panja. Sjeme ima veliku energiju klijavosti koja se zadrava veoma dugo. Habitus je piramidalan ili unjast ovisi o varijetetu. Kod nas je veoma rairen kao dekorativna vrsta. empres sa unjastim habitusom je pogodan za vjetobrane pojaseve. Arizonski empres Cupressus arizonica Koristi se za poumljavanje mediteranskog i submediteranskog kra. Otporniji je na hladnou od obinog empresa. Dobro podnosi suu, posolicu i zagaeni zraka, a uspijeva na vapnenastoj i silikatnoj podlozi. Pogodan je i za poumljavanje stanita jadranskog pojasa gdje je izraeniji utjecaj kontinentalne klime. Grka jela Abies cephalonica Dolazi na razliitim supstratima (vapnenci, dolomiti, kriljci i sl.) sa pH vrijednou 5-8 i s ekstremnim temperaturama od 20 do +30C. Otporna je na suu i bolje podnosi zasjenu od drugih vrsta sredozemnih etinjaa. Prilikom poumljavanja treba biti oprezan te prije ispitati tlo. Kod nas se jo nije koristila u veoj mjeri. Uz panjolsku jelu (Abies pinsapo) sadi se u parkovima.

22

Atlaski cedar Cedrus atlantica Manetti. Atlaski cedar je do 40 m visoko drvo sjeverozapadne Afrike (Maroko, Alir) koje dosegne prsni promjer od 2 m. Vrlo je dekorativna vrsta sunih podruja koja za uspijevanje treba dosta svjetla. Atlaski cedar dobro raste u tlu koje nije kiselo. Pogodan je za uzgoj u mediteranskom i submediteranskom podruju. Od svih cedrova najotporniji je na klimatske ekstreme te moe uspijevati i u kontinentalnim krajevima. Libanonski cedar Cedrus libani Loud. Libanonski cedar je drvo planina Libanona, Sirije i Turske koje naraste u visinu 20-40 m, i do 3 m u promjeru. Uspijeva na suhoj vapnenastoj podlozi i vrsta je svjetla. Dobro podnosi visoke ljetne temperature, dok je osjetljiv na niske temperature. uspjeno se kultivira u podruju priobalnog kra.

Ekoloki zahtjevi i bioloka svojstva (umsko-uzgojne znaajke) meliorativnih vrsta listaa

Odabir meliorativnih listaa Listae su mnogo bolje za poumljavanje naeg visokog kra naroito zbog manje opasnosti od poara. Meutim listae nisu tako dekorativne kao etinjae, a nemaju najee ni takav prirast. Sljedei je problem to veina njih tee podnosi ekstremne uvjete visokog kra.

Quercus pubescens hrast medunac Hrast medunac sigurno je najvanija submediteranska vrsta drvea. Sporadino se javlja i u kontinentalnom dijelu kra gdje prevladaju specifini uvjeti na prisojnim stranama. Najee se javlja na vapnenakim supstratima, a podnosi veu suu nego hrast kitnjak. U submediteranu se nalazi od 0-900m, a ponekad i do 1100m n.v. U podvelebitskom kanalu se sputa do mora, otok Krk je potpuno obrastao meduncem, a javlja se i na ostalim kvarnerskim otocima. Zauzima veliki dio Istre, u priobalju se nalazi od 200-900m n.v. U junom dijelu zalazi duboko u kopno jer nema visokih planina koje bi sprijeile prodor junih vjetrova tijekom ljeta i bure tijekom zime pa je takovo stanite nepovoljno za rast i razvoj mezofilnih vrsta drvea. Medunac ima veliku izbojnu snagu iz panja tako da ume medunca nisu tako degradirane kao ume u eumediteranskom dijelu, naroito zbog toga to veina vrsta koje dolaze u umama medunca takoer ima veliku izbojnu snagu iz panja, iako su intenzivno koritene. Plodonosi iz panja vrlo rano, ve u 20-oj godini, a u sastojini tek u 60-oj. ume se teko obnavljaju radi tekog sjemena. Najee tvori sastojine s bijelim grabom na toplijim stanitima i s crnim grabom na hladnijim stanitima. Ne
23

podnosi jako degradirana tla pa je obnavljanje degradiranih stanita medunca najee nemogue s meduncem nego se poumljava nekom drugom pionirskom vrstom dok se ne poboljaju uvjeti stanita.

Quercus ilex hrast crnika Hrast crniku ubrajamo u vazdazelene vrste drvea. Naseljava veinu naih otoka i uski dio priobalja. Izostaje u podvelebitskom kanalu i na dijelu kvarnerskih otoka. Najsjevernije se nalazi u Istri u Savudrijskoj vali. Ime je dobio zbog izuzetno tamnih kroanja u punom sklopu tako da prizemno rae izostaje. Kora je tamno smea, a kada je mokra poprima crnu boju. Ima veliku izbojnu snagu iz panja ali ako se sustavno sijee i vri nekontrolirana ispaa panj odumire. ume crnike su najljepe ume eumediterana. Pogodne su za odmor i rekreaciju, a to je najvanije otporne su na umske poare. Kako je crnika skiofit jako se teko obnavlja umjetno bez zastora kroanja. Na sjeveru Dalmacije ide do 200 m n.v., a na jugu do 350. Dostie visinu do 20 m, a u primorju raste grmoliko. Kod nas su najljepe ume crnike na otocima Rabu (uma Dundo), Brau, Hvaru, Koruli i Mljetu. Plodonosi ve u 15-oj godini iz izbojaka iz panja dok stabla iz sjemena plodonose kasnije u 30-40oj. godini u ovisnosti da li su u sastojini ili na osami. List crnike je dimorfan tako je list kod izbojaka iz panja najee cjelovita ruba, neto meki i manje je dlaica na njemu, dok je list kod stabala iz sjemena nazubljen ili trnovit. Kako ima veliku izbojnu snagu iz panja moe se gospodariti s priuvcima te se ume niskog uzgojnog oblika prevesti u ume visokog uzgojnog oblika. Kako je izraziti skiofit potiskuje sve ostale vrste naroito alepski i brucijski bor. Nema posebne zahtjeva prema tlu pa uspijeva i na kamenitim plitkim i vapnenastim tlima. Najee se javlja na klimazonalnim crvenicama, a u primorju moe doi i na posmeenim tlima. Moe se uzgajati i pod zastorom kroanja naroito alepskog bora.

Quercus cerris hrast cer Hrast cer je termofilna vrsta drvea koja ima sline zahtjeve prema tlu kao i hrast kitnjak ali trai vie topline. Kod nas se javlja u kontinentalnom dijelu niskog kra i u submediteranu. Deblo je zakrivljeno i ne dostie velike promjere. U ravnicama dostie vee visine i promjere ali se slabo iskoritava iz razloga to proces osravanja poinje kasno pa je uee bijeli veliko. Ima veliku snagu ogrijevanja pa se najee koristi kao ogrijevno drvo. Podnosi veu zakiseljenost tla pa najee nakon degradacije stanita hrasta kitnjaka zauzima njegovo stanite.

24

Carpinus betulus obini grab Obini grab vrlo se dobro zakorjenjuje naroito na rastresitim tlima. Ne ide do veih nadmorskih visina, a najvie na dinarskim planinama do 850 m n.v. Javlja se u umama hrasta kitnjaka u manjoj primjesi ostalih vrsta listaa. Obini grab je poeljna vrsta u umama hrasta kitnjaka. Obino tvori podstojnu etau tako da tjera hrast da raste u visinu, isti ga od grana, a svojim listincem obogauje tlo, ubrzava se razlaganje humusa jer organski otpad graba ima uzak odnos C:N za razliku od organskog otpada kitnjaka. umama kitnjaka i graba se gospodari jednodobno, a grab ima veliku izbojnu snagu iz panja to moe predstavljati problem. Izbojci iz panja rastu vrlo brzo, mogu zasjeniti pomladak hrasta koji je heliofit i ne podnosi zasjenu. S toga je potrebno vriti ienje sve dok pomladak ne preraste grab. Osim toga ima visoku snagu ogrijevanja pa se koristi kao ogrijevno drvo. Carpinus orientalis bijeli grab Rasprostranjen je u Istri, primorju i Dalmaciji. Penje se na nadmorske visine kao i medunac. To je izrazito kserotermna vrsta koja u Hrvatskoj naseljava kvarnerske otoke, veliki dio submediterana na prisojnim stranama, a javlja se i u kontinentu na suhim tlima. Uglavnom je pratilac hrasta medunca, a iste sastojine tvori tamo gdje je nestao medunac. Sjeme mu je lagano te se javlja kao pionirska vrsta na degradiranim tlima. Uloga u medunevim umama mu je ista kao i obinog graba u kitnjakovim umama. Ostrya carpinifolia crni grab Kod nas raste kao grm ili stablo do 20 m visine, na krevitim i openito na vapnenastim tlima. Indikator je lunatih tala. Kao i ostali grabovi pojavljuje se u smjesi sa drugim vrstama drvea. Ne ide tako nisko kao bijeli grab i u umama medunca se javlja na osojnim stranama i neto dubljim tlima. Naseljava i podruje niskog kra naroito na grebenima. Drvo mu je veoma tvrdo i ilavo tako da se puno koristilo naroito u kontinentalnom dijelu kra te je u tom podruju jako rijedak. Celtis australis obini koprivi Obini koprivi (koela) listopadno je drvo june Europe i zapadne Azije. Naraste u visinu do 20 m i dosegne promjer do 2 m, te doivi preko 1000 godina. Vrlo je pogodan za poumljavanje u mediteranskom i submediteranskom podruju naeg kra. Dobro podnosi suu i visoke temperature. Podnosi niske zimske temperature slino kao i meduunac, te kako domaa vrsta predstavlja vrlo vrijedan element primorskih kultura kojima daje stabilnost. Tijekom prve godine ivota prirauje vrlo intanzivno u visinu, dok kasnije raste sporo. O tom je potrebno voditi rauna prilikom njege umskih kultura u kojima je zastupljen koprivi.
25

Uloga vokarica na kru Vokarice imaju veliki znaaj za sve nae ume, a naroito za visoki i niski kr. One imaju veliki znaaj za ovjeka i divlja. Sve se koriste kao sporedni umski proizvodi, a pojedine vrste imaju i kvalitetno drvo koje na tritu postie veu cijenu nego ekonomske vrste drvea. Pored vokarica znaajne su i vrste ije je sjeme ili plod jestiv. Vokarice popravljaju tlo organskim otpadom koji se vrlo lako razlae i pretvara u humus. Iako imaju teko sjeme vrlo lako se ire jer ih raznose ptice i druge ivotinje. Kako su veinom pionirske vrste, te vrste koje trae vie svjetla naseljavaju rubove sastojina koji su najee degradirani. Obini orah Juglans regia Plod oraha je kotunjiav, a jezgra je jestiva i sadri veliku koliinu ulja. To je kalcifilna vrsta drvea, rasprostranjen je u niskom kru na vapnencima i dolomitima, a u visokom kru u submediteranu. Obini orah je vrlo osjetljiv na kasne mrazeve i zimsku studen pa treba biti paljiv pri odabiru stanita gdje ga unosimo ako ne dolazi od prirode. Dobro se zakorjenjuje. Raste dosta brzo pa mu je ophodnja 50-60 godina. Drvo mu je izuzetno kvalitetno pa se koristi u proizvodnji furnira, tokarenih elemenata i proizvodnji masivnog namjetaja. Pored debla koristi se i ilite. Divlja trenja Prunus avium Trenja je takoer brzorastua vrsta kao i orah i javlja se kako u niskom kru tako i u submediteranu. Plod je kotunica sa mesnatim ovojem koji je jestiv. Raznose je ptice. Trai neto vie vlage nego orah jer joj je korjenov sustav siromaniji. Drvo ima visoka estetska svojstva pa se koristi u proizvodnji furnira i za masivni namjetaj. Divlja kruka Pyrus piraster Divlja kruka je grm ili nisko drvo. Plod je jestiv i ukusan nakon promrzavanja. Plod je izvrsna hrana za srneu divlja, divlju svinju i medvjeda. Javlja se u brdskom podruju kontinentalnog kra i submediteranu. U povoljnim staninim uvjetima divlja kruka naraste i do 20m dostie promjer od 50 cm, a na loijim stanitima je niski grm nepravilne kronje. Drvo je izuzetno cijenjeno u tokarstvu i rezbarstvu. Divlja jabuka Malus silvestris Jabuka je takoer grm koji se javlja najee uz rubove uma. Plod je okruglast djelomino spljoten. Divlja jabuka se javlja u hrastovim umama. Plod je jestiv kao i kod divlje kruke nakon promrzavanja, slui kao hrana divljai koje je i raznose, a od divlje jabuke se pravi jabuni ocat koji ima ljekovita svojstva kao to je proiavanje krvnih ila, smanjenje tjelesne temperature i slino. Lijeska Corylus avelana Lijeska je grm ili nisko drvo, esto na vapnencima i prisojnim stranama. Plod je izuzetno hranjiv.
26

Drijen Cornus mas Drijen je grm. Plod je kotunica s mesnatim ovojem koji je jestiv i bogat C vitaminom. Pored toga to slui kao hrana pticama i ostaloj divljai od plodova drijena se moe praviti slatko koje je nadomjestak za vitamine kojih je manje u zimskom periodu. Malina Rubus ideus Grm koji ima zbirni plod crvene boje, izuzetnog ukusa i naseljava gorska i predplaninska podruja. Plod maline je takoer hrana za veinu divljai, ali i list ostaje dugo zelen pa je pored kupine osnova zelene prehrane za srneu divlja. Jarebika Sorbus aucuparia Zauzima hladnija podruja kra. Plodovi su sitni, kuglasti u poetku ute, kasnije sjajno crvene boje koja se istie na zelenoj pozadini. Najee ih raznose drozdovi. Maksimalna visina je 15-16m, a starost do 80godina. Jarebika je heliofilna, pionirska vrsta koja dosta dobro podnosi zasjenu. Javlja se tek u gorskom pojasu, a naseljava i predplaninski i planinski pojas. Mukinja Sorbus aria Ima plodove veliine trenje s bijelim pjegama koji su jestivi nakon promrzavanja. Naseljava vapnenasta tla na prisojnim stranama. Kod nas je esta na Bilogori. Prirauje sporo ali trajno. Doivi starost do 200godina. Brekinja Sorbus torminalis Vrsta koja je stalna u medunevim umama na suhom i toplom tlu. Plodovi su do 15mm debeli isprva crvenkasto uti kasnije svijetlo smei posuti bijelim tokicama. Plodove najradije jedu ptice. Oskorua Sorbus domestica Naseljava submediteranske ume. esta je u hrvatskom primorju. Plodovi su do 4cm, ute su boje, a strana koja je okrenuta suncu je crvenkasta. Od plodova se prireuje rakija tako da je kultivirana i u kontinentu. Planika Arbotus unedo Element crnikovih uma. Dolazi zajedno sa planikom i interesantno je da tamo gdje nema lovora. Tamo gdje se pojavljuje lovor nema ovih dviju vrsta. Plod je veliine jagode i jestiv.

Pionirske vrste i elementi kamenjara U najuem podruju Jadrana se nalaze degradirane ume crnike koje nazivamo makija, garig i kamenjar kao zadnji stadij degradacije, a kako crnika vrlo sporo prirauje potrebno je unijeti neke druge vrste koje puno bre prirauju i obnavljaju
27

te zatiuju tlo. Za to su izuzetno povoljni alapski i brucijski bor. Crnika je mediteranski skiofit pa moe uspijevati pod zastorom ovih borova. Tako bi ume ovih borova predstavljale prijelaznu zajednicu. Ipak moramo znati u koja podruja moemo unaati ove borove. Potrebno je poznavati pratee elemente crnikinih uma pa tamo gdje se oni javljaju velika je vjerojatnost uspjenosti poumljavanja. Ti elementi su: planika Arbutus unedo zelenika Philyrea latifolia mirta Mirtus communis trlja Pistacia lentiscus smrdljika Pistacia terebinthus divlja maslina Olea oleaster lovor Laurus nobilis krobut (Clematis flamula) tetivika Smilax aspera

Elementi kamenjara: Helichrysum italicum Dorn. Juniperus communis L. Juniperus oxycedrus L. -Laurus nobilis L. Lavandula angustifolia Mill. Matricaria chamomilla L. Melissa officinalis L. Mentha piperita L. Rosmarinus officinalis L. Salvia officinalis L. Satureia montana L. Teucrium montanum L. Thymus serpyllum L. smilje borovica mrika lovor lavanda kamilica matinjak paprena metvica rumarin kadulja primorski vrisak dubaac mali majina duica

Interna skripta za S Otoac Sastavio: Augustin Jelui, dipl. ing. umarstva Literatura: 1. panjol, ., D. Bari: umske melioracije kra, predavanja, 2007/2008. umarski fakultet, Zagreb. 2. Mati, S., B. Prpi: Poumljavanje, 1983., Zagreb. 3. Horovski, J.: Skripta Kr III
28