Pozari

1
TEORIJA GORENJA I GAENJA

Slobodan Kocijan, dipl.ing.teh.
ANATOMIJA POARA U GRAEVINAMA
1. predavanje:
Poslijediplomski specijalistiki studij POARNO INENJERSTVO
ANATOMIJA POARA U GRAEVINAMA: Teorija gorenja
Predava: Slobodan Kocijan, dipl.ing.tehnologije
2
TEORIJA PROCESA GORENJA
PROCES GORENJA
PLAMEN
IZGARANJE
FLASHOVER
BACKDRAUGHT
BLEVE
POARNE ZNAAJKE
3
Fizikalno kemijske osnove gorenja
G O R E Nj E

= sloeni fizikalno kemijski
proces gdje dolazi do reakcije oksidansa (kisika)
s gorivom tvari uz postignutu temperaturu
paljenja, pri emu se oslobaaju velike koliine
topline produkata potpunog i nepotpunog
sagorijevanja, uz pojavu:
plamena,
ara i
vidljive svjetlosti.
4
5
VATRA POAR
esto se poistovjeuju pojmovi vatra i poar,
iako meu njima postoji bitna razlika. Vjerojatno
je tome razlog to se pod pojmom i vatre i
poara podrazumijeva gorenje.
vatra podrazumijeva svako kontrolirano
gorenje,
poar" svako nekontrolirano gorenje u
kojem su ugroeni ljudski ivoti i nastaje
materijalna teta.
6
RAZVOJ POARA
7
UVJETI GORENJA
Osnovni uvjeti za nastanak gorenja i
nesmetano izgaranje, odnosno za izbijanje i
nastanak poara su istovremeno:
prisutnost dovoljne koliine gorive tvari,
prisutnost dovoljne koliine oksidansa (kisika),
djelovanje dovoljno jakog izvora energije i
temperature paljenja,
slobodno odvijanje (ne zaustavljanje razvitka)
lananih reakcija u plamenu (za sve sluajeve
paljenja i izgaranja gorive tvari u obliku plamena i
plamena i ara).
8
LANANE
REAKCIJE
OKSIDANS
TEMPERATURA PALJENJA GORIVA TVAR
UVJETI GORENJA
9
PROCES GORENJA
10
TEMPERATURA
Temperatura nekog sustava izraava intenzivnost
gibanja atoma i molekula koji se nalaze u tom
sustavu.
Drugim rijeima, ako je mirovanje atoma i molekula u
nekom sustavu apsolutno, temperatura je nula. Tu
temperaturu nazivamo apsolutnom ili
termodinamikom (T), za razliku od nule na
Celsiusovoj skali (t) koja odgovara talitu leda,
odnosno leditu vode. Isto vrijedi i za 100C to
odgovara vrelitu vode pri 101325 PA.
T=0 K (kelvin)
t=-273,15C

t = T 273,15K
11
TOPLINA
Toplina je oblik energije iju veliinu (veu ili manju
koliinu topline) osjeamo ulima dodirom;
objektivno mjerilo o toplini dobiva se promatranjem i
mjerenjem djelovanja zagrijanih tijela na druga tijela.
Prenoenje topline je uzrok irenje poara na okolne
tvari i predmete.

Prijenos topline:
Kondukcija (voenje)
Konvekcija (strujanje)
Radijacija (zraenje).
12
VOENJE - KONDUKCIJA
13
KONVEKCIJA -STRUJANJE
14
ZRAENJE
15
PROCES GORENJA
Goriva tvar i oksidans moraju biti zagrijani do odreene
temperature nekim izvorom paljenja:
plamenom,
iskrom,
vruim predmetom,
toplinom kemijske reakcije ili
toplinom mehanikog rada.
Postizavanjem odreene temperature gorive tvari i
oksidansa (ili u pojedinim njihovim dijelovima)
pojavljuje se zona gorenja, tj. podruje gdje nastaje
reakcija oslobaa se svjetlo i toplina.

16
PROCES GORENJA
Za poetak i nastavljanje procesa
gorenja potrebno je da goriva tvar i
oksidacijsko sredstvo budu u odreenim
minimalnim koncentracijama odnosno
odreenim meusobnim odnosima.
Tako pri gorenju u zraku koncentracija
kisika ne smije biti nia od 16%.
Za neke tvari gorenje se moe odvijati i
pri niim koncentracijama kisika.

17
PROCES GORENJA
Toplina se moe prenijeti u gorivo radijacijom,
iskrama i plamenom. Od posebnog znaaja
za nastavak gorenja je intenzitet (udaljenost
izvora topline od gorive tvari) i trajanje izvora
paljenja;
Kisik je potreban za nastavak procesa
gorenja, npr. za kemijske reakcije s gorivom.
Mora ga biti u suviku (npr. putem ventilacije)
na mjestu gorenja;
18
Uklanjanjem bilo kojeg od prikazanih uvjeta
sprjeava se nastanak gorenja.
Djelovanjem na bilo koji od prikazanih uvjeta
dolazi do prestanka gorenja, tj. gaenja, a na
tim principima se i temelji cjelokupan sustav
zatite od poara.
UVJETI GORENJA
19
U smislu prevencije nastanka poara prednost se daje
uklanjanju ili smanjivanju prisutnosti gorive tvari iz
prostora u kojima postoji opasnost od poara i
eksplozija.
Ukoliko to nije mogue, iz takvih prostora se uklanjaju
svi mogui potencijalni uzronici paljenja.
U prostorima i tehnolokim procesima u kojima se ne
moe izbjei prisutnost gorive tvari i izvora paljenja,
eliminira se prisutnost kisika (oksidansa)
hermetizacijom procesa i voenjem pod vakuumom ili
u atmosferi inertnih plinova.

UVJETI GORENJA
20
Specifini sluajevi koji zahtijevaju istovremenu
prisutnost gorive tvari i izvora paljenja i
oksidansa rjeavaju se etvrtim uvjetom, tj.
najee primjenom sredstava za gaenje
antikatalitikog djelovanja na gorenje.
Takvo djelovanje imaju:
haloni - halogenizirani ugljikovodici,
univerzalni prahovi i
neke vrste pjena.
UVJETI GORENJA
21
metan
benzen
drvo
ugljen
polistiren
magnezij
itd
NEGORIVE GORIVE
LAKOZAPALJIVE
TEKOZAPALJIVE
kvarc
vapno
polikarbonat
teflon
itd.
vuna
PVC
poliamidi
polibenzen-
imidazol
itd
TVARI
GORIVE TVARI
22
TVARI
N e g o r i v e t v a r i su one koje se ne mogu
zapaliti pri normalnim uvjetima pripaljivanja (815,6
C u vremenu od 5 minuta), a mnoge ni kada su
izloene djelovanju ekstremno poviene temperature
(primjerice: beton, staklo, azbest, kamen).
G o r i v e t v a r i su one koje se pri normalnim
(standardnim) uvjetima pripaljivanja mogu lake ili
tee zapaliti i dovesti do pojave poara ili u uvjetima
poara potpomagati njegov nesmetani razvoj i
irenje (zapaljivi plinovi, zapaljive tekuine, zapaljive
krutine).
23
GORIVE TVARI
La k o z a p a lj i v e t v a r i su one tvari koje se
pod normalnim uvjetima ili na odreenoj povienoj
temperaturi pod utjecajem inicijalnog plamena
zapale i gore (primjerice: neke zapaljive krute tvari,
zapaljive tekuine ili zapaljivi plinovi).
T e k o z a p a lj i v e t v a r i koje se pod
utjecajem inicijalnog plamena zapale, ali gore samo
dok na njih izravno djeluje plamen (primjerice: sve
vrste ivotinjskih vlakana, polimerne sintetike tvari,
inpreginrano drvo ili tekstil i dr.).
24
GORIVE TVARI
Goriva tvar sama po sebi utjee na svoje gorenje na
nekoliko naina.
Osnovni parametri koji znaajno utjeu na
ponaanje gorive tvari u poaru ukljuuju:
mjesto gorenja u prostoriji,
graevinsku izvedbu prostorije,
oblik (forma, debljina, karakteristike povrine, razmjetaj,
gustou itd.) i konano
fizikalno kemijske karakteristike (plamite, temperatura
zapaljenja, toplinska provodljivost, specifina toplina,
toplina gorenja itd.)

25
PLAMEN
U redoslijedu dubljeg razumijevanja procesa
gorenja, nije dovoljno usredotoiti se samo na
makroskopske manifestacije, nego i na
razmatranje mikroskopskog ili molekularnog
podruja gdje svojstva materijala predstavljaju
znaajnu ulogu.
Dok je poar vanjska manifestacija procesa
nekontroliranog gorenja i zbog toga se ne
moe egzaktno definirati, plamen se moe
prouavati kao pojava kontroliranog gorenja i
moe se opisati.
26
PLAMEN
U osnovi, postoje dva
tipa plamena:
Predmijeani plamen u
kojem je plin prije
zapaljenja pomijean sa
zrakom (npr. Bunsen
plamenik) i
difuzijski plamen tako je
nazvan jer kisik potreban
za gorenje difuzijom ulazi
u plinsku smjesu iz
okolne atmosfere.

27
Ilustracija gorenja svijee
Najbolji primjer za
difuzijski plamen
je plamen svijee.
28
PLAMEN Odravanje reakcije izgaranja
Parafin se tali zbog isijavanja topline i die se
gore u fitilj pomou kapilara i pirolizira se na
povrini fitilja gdje je temperatura izmeu 600 -
800 C.

Pirolitiki plinovi migriraju dalje (povrh toga) i
takoer zaostaju u unutarnjem dijelu plamena,
plamena jezgra, ili obogauju vanjski plameni
plat
29
Reducirajua atmosfera postoji u jezgri nesvijetleeg
plamena u kojoj postoji pomanjkanje kisika.
Dijelovi ugljikovodika nastali pirolizom migriraju u
podruje u kojoj temperatura dostie 1000 C.
Stvaraju se konjugirane dvostruke veze praene
ciklizacijom i aromatizacijom to dovodi do stvaranje
estica ae.
Potonje sudjeluju u stvaranju svjetlosti i plamena.
One se istroe u zoni sjajnog plamena reakcijom s
vodom i ugljkovim dioksidom stvarajui ugljikov
monoksid.

30
Plinovi nastali pirolizom se odvode prema vani
gdje dolaze u dodir s kisikom koji difuzijom
prodire prema unutranjosti plamena.

U tom platu od plamena reakcijskoj zoni,
visoke energije, naroito kisika koji se sastoji
od radikala, nastaju temperature od oko 1400
C. To odrava reakciju izgaranja.

31
Ako je proces neometen i odgovarajue
snabdijevan s kisikom on se odrava, a
konani produkti gorenja svijee su ugljikov
dioksid i voda.

Procesi koji se javljaju kod gorenja plastike su
u principu slini procesu u plamenu svijee.
32
IZGARANJE
Izgaranje je katalitika egzotermna
reakcija koja se odrava pomou interno
stvorenih slobodnih radikala uz pojavu
svjetlosti i topline.
33
IZGARANJE
Radikali, kisik i toplinska energija potrebni za gorenje
dovode se na mjesto izgaranja razliitim
transportnim mehanizmima:
Prijenosom mase:
Procesom strujanja kao to je vrtlona difuzija: masa se
transportira u turbulentnoj struji.
Molekularna difuzija: masa se transportira izravno kroz
koncentracijski gradijent.
Toplinska difuzija: masa se transportira izravno kroz
temperaturni gradijent.
Prijenosom energije
Toplinskom vodljivou: toplina se prenosi temperaturnim
gradijentom.
Radijacijom: energija se prenosi radijacijom

34
IZGARANJE
Plamen je dio procesa izgaranja koji se javlja samo u
plinskoj fazi. To predstavlja, katkad, samo jedan
aspekt gorenja obzirom da postoje i drugi tipovi
gorenja. Na primjer, u nekom sustavu reakcjske
komponente su prisutne u plinskoj i krutoj fazi.
Ako je temperatura isparavanja krutine vea od
njezine temperature gorenja, proces gorenja se
direktno javlja na njezinoj povrini.
Kod niih temperatura u prisustvu vika kisika, javlja
se usijani ar, to jest javlja se gorenje bez plamena.
Kod smanjenog dotoka kisika, javlja se tinjanje bez
pojave plamena ili usijanog ara.
35
PRIMJER: Gorenje plastike (polimera)
1. faza: Proces izgaranja
Izgaranje plastike je proces koji se sastoji
od mnogo koraka, a neki od njih jo nisu
istraeni. Zbog toga ne mogu biti opisani
kvantitativno, ali se zato mogu opisati
kvalitativno. Pojednostavljeni shematski
prikaz opisuje razliite fenomene koji se
javljaju tijekom izgaranja plastike.
36
37
2. faza: Zagrijavanje
Kruta plastika se zagrijava pomou povratnog djelovanja
topline ili iz jednog vanjskog izvora topline (npr. radijacijom
ili plamenom).
U toj poetnoj fazi termoplastina masa ima tendenciju, na
raun odranja duine molekularnog lanca, omekati ili se
rastaliti i poeti tei.
Termostabilne plastine mase imaju trodimenzionalne
krino povezane molekularne strukture koje spreavaju
omekavanje ili taljenje. Polimeri ne prelaze, kao takvi, u
plinsku fazu ako se i nadalje dovodi energija, ali se
raspadaju prije isparavanje.
38
3. faza: Razlaganje
Razlaganje je endotermni proces u kojem se viak energije
mora dovesti da se savlada velika energija veza izmeu
pojedinih atoma (izmeu 200 i 400 kJ/mol) i da doe do
potrebne energije aktivacije.
Kao to se pojedine plastine mase razlikuju u svojoj
strukturi, tako se i njihove temperature razlaganja razlikuju.
U veini sluaja pojava razlaganja se odvija preko lananih
reakcija slobodnih radikala, iniciranih tragovima kisika ili
oksidirajuih neistoa, kojima su oneiene sve
plastikama tijekom proizvodnje.

39
Oksidacijsko razlaganje polimera esto se
odvija putem stvaranja hidroperoksidnih
skupina koje se razlau na jako reaktivne
estice kao to su H i OH radikali i na taj
nain dolazi do stvaranja razgranatog lanca.
Ovi slobodni radikali su odgovorni za irenja
plamena u procesu izgaranja.
UVJETI ZA PROCES IZGARANJA PLASTIKE
40
Stvaranjem tako visoko energetskih radikala prikazano je nie
navedenim kemijskim reakcijama (jednadbama):
Start (poliolefin) RH R + H (1)
Rast R + O
2
ROO (2)
ROO + RH ROOH + R (3)
Grananje ROOH RO + OH (4)

Radikal R nastao u jednadbi (1) reagira s kisikom i daje
ROO (2)., koji zajedno s ostalim poliolefinom stvara
hidroperoksid (3).
U narednom koraku grananja hidroperoksid se razlae dajui
RO i visoko reaktivne estice OH(4).

41
Paljenje
Zapaljivi plinovi nastali pirolizom pomijeani s
atmosferskim kisikom, zagrijani na donju granicu
zapaljenja mogu se zapaliti bilo:
vanjskim plamenom ili
ako su zagrijani na dovoljno visoku temperaturu
samozapaljenja.
42
Paljenje ovisi o brojnim varijablama kao to
su:
dostupnost kisika,
temperatura i
fizikalno kemijska svojstva polimera.
Reakcija gorivih plinova s kisikom je
egzotermna uz oslobaanje suvika topline,
to omoguava endotermne pirolitike
reakcije i poetak irenja plamena.
43
IRENJE PLAMENA POLIMERA
Egzotermne reakcije gorenja pojaane pirolizom polimera odnosno
povratnim djelovanjem topline pojaavaju plamen. Reakcije
ugljikovodika u plamenu mogu se prikazati slijedeim modelom:
Rast: CH
4
+ OH CH
3
+ H
2
O (1)
CH
4
+ H CH
3
+ H
2
(2)
CH
3
+ O CH
2
O + H (3)
CH
2
O + CH
3
CHO + CH
4
(4)
CH
2
O + H CHO + H
2
(5)
CH
2
O + OH CHO + H
2
O (6)
CH
2
O + O CHO + OH (7)
CHO CO + H (8)
CO + OH CO
2
+ H (9)
Grananje: H + O
2
OH + O (10)
O + H
2
OH + H (11)

Postupnim grananjem lanca stvaraju se pojedinani se H i OH radikali s
visokom energijom. Ovi radikali daju veliku brzinu plamenoj fronti.
44
JEDNADBE IZGARANJA POLIMERA
Kod kemijske jednadbe izgaranja na lijevoj strani
jednadbe su reaktanti, a na desnoj strani su produkti.
Izgaranje moe biti:
potpuno i
Pri potpunom izgaranju nastaju produkti izgaranja
koji ne mogu dalje izgarati (CO
2
, H
2
O, HCl);
nepotpuno
pri nepotpunom izgaranju nastaju produkti
izgaranja koji su sposobni i dalje gorjeti (CO, H
2
S,
HCN, NH
3
, aldehidi i sl.)
45
U uvjetima poara pri gorenju organskih
gorivih tvari najee se odvija
nepotpuno izgaranje.
Kao vanjski znak nepotpunog izgaranja
je pojava dima koji sadri neizgorjele
estice ugljika
JEDNADBE IZGARANJA POLIMERA
46
Zapaljivi plinovi u smjesi sa zrakom mogu gorjeti
samo ako su koncentracije plina u smjesi sa zrakom,
odnosno kisikom ili nekim drugim oksidansom u
tono odreenom omjeru. Na primjer gorenje
metana u zraku kao oksidansu:
CH
4
+ 2O
2
+ 23,76 N
2
CO
2
+ 2H
2
O + 7,52 N
2
22,4 + 44,8 + 168,5 22,4 + 44,8 + 168,5
Iz jednadbe se vidi da je za potpuno gorenje 1 mola
(22,4 L) metana potrebno 2 mola (44,8 L) kisika,
odnosno 213,3 L zraka (44,8 + 168,5 = 213,3 jer
zrak sadrava 21% kisika i 79% duika odnosno na
1 vol. dio kisika dolazi 79/21 = 3,76 vol. dijelova
duika).
47
Iz reakcije koja se odvija prema gornjoj jednadbi moe se
zakljuiti da je volumni udio metana u poetnoj smjesi (22,4 +
213,3 = 235,7 L) jednak

Prema tome moe se zakljuiti da e zapaljiva smjesa, koja
sadri 9,5 vol. % metana u zraku pri paljenju potpuno
izreagirati i da nee biti ni jedne reagirajue komponente u
viku. Ovakva smjesa koja sadri upravo toliko zapaljivog
plina i kisika (iz zraka) da nastaje potpuno izgaranja, naziva
se stehiometrijska smjesa.

% 5 , 9
7 , 235
100 4 , 22

48
VOLUMEN PRODUKATA IZGARANJA
) / (
4 , 22 ) (
3
2 2 2
kg m
M m
mN O mH mCO
V
pi
Gorenje istih kemijskih tvari

Vpi volumen vlanih produkata izgaranja m/kg
m broj kmola produkta izgaranja te broj kmola gorive tvari prema
jednadbi
izgaranja
M molekularna masa gorive tvari
1 mol = 22,4 litre
1kmol = 22,4 m

Za jedinicu m/m (m dima po m plina)

) / (
) (
) (
3 3
2 2 2
m m
ulazni m
mN O mH mCO
V
pi


49
Izgaranje toluena (M=92):
C
7
H
8
+ 9O
2
+ 93,76 N
2
7CO
2
+ 4H
2
O + 33,84 N
2

(7+4+33,8) 22,4
Vpi = ------------------------ = 10,92 m3/kg
1 92
50
TEORETSKI UTROAK ZRAKA PRI IZGARANJU
Proces izgaranja je egzotermni proces pri ijem odvijanju
se oslobaa toplina koja nastaje kao rezultat spajanja
gorive tvari s kisikom. U proces gorenja zajedno s
kisikom ulazi i duik. Koliina duika ovisi o njegovom
prisustvu u zraku.

Volumen zraka Vzr = nO
2
+ n3,76N
2
n = mol

PLIN:
n broj molova kisika
m broj molova goriva
M molna masa goriva
) / (
76 , 4
3 3
m m
m
n
V
zr


51
TEORETSKI UTROAK ZRAKA PRI IZGARANJU
KRUTINA I TEKUINA:

) / (
4 , 22 ) 76 , 3 (
3
kg m
m M
n n
V
zr
) / (
6 , 106 4 , 22 ) 76 , 3 1 (
3
kg m
m M
n
m M
n
V
zr
Ili krae
Proraun koliine zraka potrebnog za izgaranje C
2
H
5
OH.
C
2
H
5
OH+ 3O
2
+ 33,76 N
2
2CO
2
+ 3H
2
O + 11,28 N
2

kg m V
zr
/ 95 , 6
46 1
3 6 , 106
3

52
KALORINA MO TVARI TOPLINA IZGARANJA
Kemijske reakcije protjeu dovoenjem ili
oslobaanjem energije u obliku topline.
Toplina je oblik energije, a jedinica za koliinu
topline je dul (Joul) J ili vatsekunda (Ws)
(1 J = 0,2388 cal ili 0,000238 kcal;
1 kcal = 4186,8 J )
Temperatura je stupanj zagrijanosti tijela, a
predstavlja kretanje estica molekula i atoma
u njima i izraava se u stupnjevima Celzija ili u
Kelvinima.
53
Reakcije za ije je odvijanje potrebno dovoenje topline, nazivaju
se endotermnim reakcijama.
Pri endotermnim reakcijama zagrijavanje komponenata reakcije je
potrebno ne samo za poetak reakcije nego i u tijeku vremena
njezina odvijanja. Bez vanjskog dovoenje topline, endotermna
reakcija se prekida.
Reakcije u ijem se tijeku oslobaa toplina, nazivaju se
egzotermnim.
Sve reakcije gorenja spadaju u grupu egzotermnih reakcija. Uslijed
toga to se reakcijom oslobodi toplina, ona je sposobna, poevi u
jednoj toki, proiriti se na sve reakcijske komponente.

Koliina topline koja se oslobodi pri potpunom izgaranju i koja se
odnosi na jedan mol, jedinicu mase (kg ili g) ili jedinicu volumena
(m
3
) gorive tvari, naziva se toplinom izgaranja ili kalorina mo.
54
Toplina izgaranja ili kalorina mo
materijala vrlo je vaan parametar jer se na
temelju njega vri proraun poarnog
optereenja o odreenoj graevini odnosno u
odreenom poarnom sektoru.
Toplina izgaranja je ukupna koliina topline
koja se moe osloboditi gorenjem neke tvari.

55
KALORINA MO
Razlikujemo:
gornja kalorina mo
je ukupna koliina topline koja se oslobaa pri potpunom
izgaranju 1 kg (1 m) neke gorive tvari pri uvjetima da se
prisutni vodik u izgaranju pretvara u vodu koja ostaje u
tekuem agregatnom stanju.

donja kalorina mo.
(realna) je ukupna koliina topline koja se stvara pri
potpunom izgaranju 1 kg (1m) neke gorive tvari pri uvjetima
da je voda koja nastaje u plinovitom stanju.
1 kg C 8100 kcal 4,18 = 33858 kJ
1 kg H 30000 kcal 4,18 = 125400 kJ
1 kg S 2600 kcal 4,18 = 10868 kJ
1 kg O 2600 kcal 4,18 = 10868 kJ troi toliko topline!

56
KALORINA MO
Za tvari za koje ne postoje podaci u tablicama
toplina izgaranja se moe izraunati po formuli
za izraunavanje kalorine moi:
Donja kalorina mo
Qd = 339,4 [C] + 1257 [H] 108,9 ([O] [S])
25,1(9[H] + W) kJ /kg
Ako ima klora dodaje se kisik
[C]- postotno uee ugljika npr. 82%
[H]- postotno uee vodika npr. 18%
[O]- postotno uee kisika npr. 2%
[S]- postotno uee sumpora npr. 1,8%
W postotno uee vlage

57
RAZVOJ POARA
58
RAZVOJ POARA
59
RAZVOJ POARA
PORAST
TEMP.
SVJETLOST
PLINOVITI
SASTOJCI
TEKUI
SASTOJCI
KRUTI SASTOJCI

TOPLINA
KEMIJSKE
REAKCIJE
TERMIKA
RAZGRADNJA

DIM
POAR
(gorive tvari)
60
61
FLASHOVER
Nagli napredak poara
Termin "flashower " bi se mogao definirati na
sljedei nain:
"U poarnom sektoru poar moe ui u fazu u kojoj
ukupna toplinska energija od radijacije nastala u
poaru, vrui plinovi i vrue stjenke poarnog
sektora uzrokuju nastanak zapaljivih produkata
pirolizi izloenih povrina unutar sektora.
Uz postojei izvor paljenja, situacija e rezultirati
iznenadnim i naglim prijelazom rastueg poara u
potpuno razvijeni poar".

62
FLASHOVER
Ta definicija u osnovi znai: kako se poar u
sektoru razvija, tako se nastali poarni plinovi
skupljaju pod stropom.
Temperatura u sektoru rast e zbog:
toplinskog zraenja nastalog samim gorenjem,
toplinskog zraenja nastalog unutar granica
poarnog sektora (minimalna temperatura treba biti
600C).
63
FLASHOVER
Dvije treine nastale topline zraenjem bit e zadrano
i usmjereno od stropa (neutralne povrine) prema
dolje, uz povean nastanak poarnih plinova kao
rezultat pirolize. Tada nastaje kritian trenutak kada se
sav gorivi materijal i svi plinovi nastali pirolizom
odjednom upale. Upravo taj opisani trenutak nazivamo
flashoverom.
Dogodi li se da je dotok zraka u poarni sektor
prevelik, prostor se hladi i ne moe dosei potrebnih
600C. Isto vrijedi i za sluaj kad u sektor ne dotie
dovoljno zraka, intenzitet gorenja e biti nizak te zbog
toga temperatura opada.

64
FLASHOVER
Znaci nastupajueg flashovera:
vru, dinamian i taman dim koji izlazi iz prostorije i
proplamsavanje u visini stropa
(plameni jezici u dimu),
poveana stopa pirolize,
upadljivo nagli porast temperature, kojeg vatrogasci
mogu osjetiti i preko zatitne odjee.
65
FLASHOVER
Flashover se moe sprijeiti:
odimljavanjem
a zatim ubacivanjem vode na arite poara.
Odimljavanje je poeljno izvesti neposredno
iznad arita poara kako bi se na taj nain
onemoguilo irenje dima prostorom.
66
FLASHOVER
Drugi nain sprjeavanja jest:
primjena ubacivanja vode na mjesto poara ili
usmjeravanjem vodene magle izravno u vrue
poarne plinove.
Sitne kapljice vode e ishlapiti u vruim
poarnim plinovima, ohladiti e ih na
temperaturu niu od njihove temperature
paljenja i razrijediti e njihovu zapaljivu
smjesu.

67
BACKDRAUGHT
Iznenadno sagorijevanje, koje se kree poput vala
kroz prostor prema van.
Ograniena ventilacija moe rezultirati znaajnijom
koncentracijom smjese produkata djelominog
izgaranja i nesagorjelih produkata pirolize.
Pri prodoru novih koliina svjeeg zraka, kada se
tijekom akcije gaenja poara ue u poarni sektor
gdje se stvorila ova smjesa produkata, moe doi do
njenog iznenadnog sagorijevanja.
68
BACKDRAUGHT
B
a
c
k
d
r
a
f
t

69
Odgoeni backdraught
U sluaju tinjajueg i u prostoru duboko
pozicioniranog poara, ako su k tome vrata prema
poaru otvorena, ulazak zraka u okolinu u kojoj
manjka kisika mijenja eksplozivnu granicu od
prezasiene mjeavine plinova ka idealnoj mjeavini,
ne izazivajui backdraught.
Odgoeni backdraught se dogaa u sluaju kada se
pougljenjeni sloj tinjajueg poara uskomea, ili ga
se vatrogasnom cijevi razgrne, i u sluajevima kada
se pomakne nagorjelo pokustvo i time otkrije izvor
paljenja.
70
BACKDRAUGHT
71
PIROLIZA DRVA
Suha destilacija drva zvana takoer pougljenjivanje drva je
kemijski proces u kojem se drvo bez pristupa zraka podvrgava
pirogenoj reakciji, tj. reakciji razgradnje na visokoj temperaturi. Pri
tom niz kemijskih spojeva izlazi u plinovitom i parovitom stanju, a
u vrstom stanju zaostaje drveni ugljen.
Pirolizom 100 kg drva s oko 20% vlage nastaje:
~ 29 kg drvenog ugljena,
~ 45 kg sirovog drvenog octa (bez katrana) i
~ 18 kg plina.

Sirovi drveni ocat pored vode sadri:
10% niskomolekularnih hlapljivih masnih kiselina,
3% drvenog pirit i
7% otopljenih katranskih ulja .
72
PIROLIZA DRVA
Niskomolekularne hlapljive masne kiseline sastoje se:
od octene kiseline,
mravlje kiseline i
viih homologa octene kiseline (maslana, propionska, krotonska
kiselina i dr.)

Drveni pirit sastoji se od:
acetaldehida,
acetona,
metilaceteta,
alil i propil alkohola,
metilalkohola,
raznih aldehida i ketona.
.

73
PIROLIZA DRVA
Pirolizom drva na ~ 400C nastaje:
~ 20% plinova, ili
12,5 m
3
/kg drva.

Kemijski sastav (po volumenu) je ovaj:
CO 34%,
H
2
2%,
CH
4
10%,
C
2
H
4
2%,
CO
2
50%.

Toplina sagorjevanja 2130 kcal/kg.

74
BLEVE
Eksplozija ekspandirajuih para kipue tekuine
(Boiling Liquid Expanding Vapour Explosion ili
BLEVE) javlja se kada doe do poara spremnika s
ukapljenim naftnim plinom.
BLEVE se moe pojaviti kada plamen pregrijava i
oslabi stjenke spremnika, naroito u dijelu iznad
uskladitene tekuine gdje je hlaenje manje
uinkovito. U jednom momentu oslabljeni spremnik
ne moe izdrati unutarnji tlak i spremnik eksplodira,
stvarajui fragmente koji se razlijeu na razne
strane.
75
POARNE ZNAAJKE
76
POARNE ZNAAJKE
POARNO OPTEREENJE
TEMPERATURA IZGARANJA
VRIJEME TRAJANJA POARA
DIM
EKSPLOZIJA
SAMOZAPALJENJE
77
POARNO OPTEREENJE
Ukupno poarno optereenje je ukupna koliina topline
koja moe nastati u nekom poarnom sektoru.
Specifino poarno optereenje je koliina topline koja
se odnosi na 1 m povrine tog poarnog sektora.
Podjela specifinog poarnog optereenja:
Nisko poarno optereenje do 1 GJ/m,
Srednje poarno optereenje od 1 do 2 GJ/m,
Visoko poarno optereenje iznad 2 GJ/m.
Prema vrsti gorivog materijala poarno optereenje se
dijeli na:
Mobilno poarno optereenje,
Imobilno poarno optereenje.
78
TEMPERATURA IZGARANJA
Imamo vie vrsta izgaranja i to:
Difuzno ono gorenje ija brzina gorenja ovisi o
brzini difuzije zraka u zonu gorenja
Kinetiko je ono izgaranja ija brzina ovisi o
toplinskim efektima te reakcije (tvar je prije
reakcije pomijeana sa zrakom eksplozija).
79
TEMPERATURA POARA I VRIJEME NJEGOVOG
TRAJANJA
Za difuzno izgaranje koristi se STANDARDNA TEMEPRATURNA
KRIVULJA
STK prikazuje porast temperature u odnosu na vrijeme trajanja poara:
t (C) = 345 log(8 + 1)] vrijeme u minutama

Nacrtaj STK uz izraun temperature za slijedea vremena trajanja poara:
5 min 345 lg(85 + 1) = 556,41C
10 min 345 lg(810 + 1) = 658,43C
30 min 345 lg(830 + 1) = 821,80C
60 min 345 lg(860 + 1) = 925,34C
120 min 345 lg(8120 + 1) = 1029,04C
240 min 345 lg(8240 + 1) = 1132,82C
480 min 345 lg(8480 + 1) = 1236,63C
Ispitivanje temperaturnih reima poara obavlja se u zidanoj komori
prostoriji veliine 10 m, dimenzija 3,7x2,7x3 m.

80
TEMPERATURA POARA I VRIJEME NJEGOVOG
TRAJANJA
Ovisi o :
kalorinoj vrijednosti tvari koja izgara
poarnom optereenju
brzini gorenja tvari zahvaene poarom
linearnoj brzini irenja poara
uvjeta dotoka zraka
odvoda produkata gorenja
oblika prostorije konstrukcijskog materijala
81
VRIJEME TRAJANJA POARA
Pojednostavljeni izraz za odreivanje vremena trajanja
poara glasi:
q t trajanje poara u satima
t = ----- q koliina gorive tvari u kg/m
m m brzina gorenja date tvari u kg/mh

Nedostatak ove metode odreivanja trajanja poara je taj
to se ne uzima u obzir temperatura poara. Tako npr.
poar u trajanju od 1 sata moe biti i pri gorenju prirodnog
kauuka i pri gorenju papira. U prvom sluaju biti e
maksimalna temperatura u zoni poara preko 1100C, a u
drugom sluaju oko 500C. Iako oba ova poara jednako
traju, oni se po svom djelovanju na okolinu sutinski
razlikuju.

82
Veliina maksimalne temperature u poarima takoer se mijenja.
Tako temperatura od 1000 do 1100C primijeena je u mnogim
poarima koji su trajali od 1 2 sata, a temperatura 1200 1300
C primijeena je relativno rijetko, samo u poarima koji su trajali
3 5 i vie sati.
Na poetku poara temperatura je neravnomjerna u prostoriji.
Uslijed oslobaanja topline javlja se razlika u temperaturi, a time
i u gustoi izmeu plinova u zoni gorenja i okoliu, to uvjetuje
ubrzano kretanje zagrijanih plinova navie (slobodna konvekcija).
Kao rezultat takvog kretanja iznad arita gorenja stvara se
turbulentna konvektivna struja u kojoj se temperatura
ravnomjerno rasprostire kako po visini, tako i po njenom
poprenom presjeku (konusni oblik s vrhom u aritu poara).
83
DIM
Pored topline koja se stvara u uvjetima gorenja poara i koja
dovodi do povienja temperature, bitan parametar koji prati svaki
poar je dim.
Dim najee predstavlja disperzni sustav u kojem njegovu
disperznu fazu ine estice vrste tvari i sitne kapi kondenzirane
tekuine a ostalo su plinovite i parne komponente. U sastavu
produkta sagorijevanja najee ima otrovnih tvari, pored toga
ima i tvari s izraenim korozivnim svojstvima.
Dim takoer apsorbira svjetlost to dovodi do smanjenja
vidljivosti. Kako je dim zagrijan na visoku temperaturu on moe
da dovede do proirenja poara ako na svom putu naie na
zapaljive tvari materijale.
84
EKSPLOZIJE poseban oblik izgaranja
Pored koliine toplinske energije, koja se oslobodi pri
sagorijevanju, znaajan je imbenik i brzina kojom se obavlja
sagorijevanje.
Ako je oslobaanje energije rasporeeno na dui vremenski
period, takav proces se naziva oksidacija ili gorenje. Ako je,
meutim, proces oslobaanja toplinske energije vrlo brz, proces
poprima karakter eksplozije.
Za svaku eksploziju karakteristina je pojava plina pod tlakom koji
je vei od tlaka okoline. Znaaj tlaka i temperature u kemijskim
eksplozijama (razlika od eksplozije parnog kotla) moe se zorno
prikazati ako se ima u vidu injenica da se brzina kemijske
reakcije poveava u prosjeku 2 do 4 puta s povienjem
temperature za svakih 10C i da se s poveanjem tlaka od 1 na
1000 bara moe poveati brzina kemijske reakcije u plinskoj fazi i
za 106 puta.
85
Mehaniki efekt eksplozije ovisi od koliine osloboene energije i
zapremine osloboenih plinovitih produkata.
Zapaljivi plinovi i pare zapaljivih tekuina mogu u smjesi sa
zrakom stvoriti opasnost za nastanak eksplozije. Nisu sve smjese
zapaljivih plinova i para sa zrakom eksplozivne.
DGE (donja granica eksplozivnosti) - najnia koncentracija plina
(pare) zapaljivih tvari u smjesi sa zrakom koja jo moe
eksplodirati uz otvoreni izvor paljenja.
GGE (gornja granica eksplozivnosti) - najvea koncentracija
plina (pare) zapaljivih tvari u smjesi sa zrakom koja jo moe
eksplodirati uz otvoreni izvor paljenja.
PE (podruje eksplozivnosti) sve koncentracije izmeu DGE i
GGE

86
Treba napomenuti da pored zapaljivih plinova i para
zapaljivih tekuina eksplodirati mogu jo i praine
organskog porijekla (brano, eer, piljevina,
plastine mase, itarice) kao i praine lakih metala
Al, Mg.
Opasnije su tvari ije je DGE nii, a PE ire.
SK (stehiometrijska koncentracija) idealni omjer
plina/pare sa zrakom gdje je eksplozija najjaa.
87
TLAK EKSPLOZIJE
Popi tex n reaktanata
Pex = ----------------- ------------------ [bar]
To n produkata
Primjer za aceton:
tex = 1900K, To = 293K (20C)
C
3
H
6
O + 4O
2
+ 43,76 N
2
3CO
2
+ 3H
2
O + 15,04 N
2
1bar 1900K 20,04
Pex = ------------------- -------------- = 6,48 bar
293K 21,04
88
Mogunost nastanka eksplozivne koncentracije
uzvitlane praine
Donja odnosno gornja granica eksplozivnosti za praine izraava se u g/m.
d l F
CDGE = ------------ [g/m] d nasipna teina staloene praine [g/cm]
V l debljina sloja praine [cm]
F povrina sloja praine [cm]
V volumen prostora u kojem je prisutna
uzvitlana praina [m]
Primjer: Izraunajte da li e uskovitlanjem praine koja je staloena na povrini 5 m
(50.000 cm) u sloju od 2 mm (0,2 cm) nastati eksplozivna koncentracija te
praine uz pretpostavke:
nasipna teina praine 0,2 g/cm
volumen prostora gdje se ta praina uskovitlala je 100 m
DGE te praine je 45 g/m
d l F 0,2 0,2 50000
CDGE = ------------ = ------------------------ = 20 g/m
V 100
20 < 45 - ne bi dolo do eksplozije jer nije postignuta DGE.
89
POARNE ZNAAJKE TVARI
Ocjena vatrootpornosti neke tvari ovisi o vrijednostima
razliitih osobina odreene tvari. Te osobine
prvenstveno ovise o agregatnom stanju tvari.
Najvaniji pokazatelji opasnosti su za :
Plinovite zapaljive tvari
Temperatura paljenja (T1 T6 odreuje temperaturne
razrede)
Granice eksplozivnosti (DGE, GGE)
Podruje eksplozivnosti (PE iroko ili usko)
Maksimalni tlak eksplozije
Minimalna energija paljenja
Minimalno eksplozivni sadraj kisika
Minimalna brzina izgaranja
Mogue reakcije sa sredstvima za gaenje
90
Zapaljive tekuine
Temperatura samozapaljenja
Temperatura plamita (Plamite)
Grupa zapaljivosti (I, II, III)
Vrelite
Granice eksplozivnosti (DGE, GGE)
Temperatura paljenja
Temperaturne granice eksplozije
Brzina izgaranja
91
Krute zapaljive tvari
Samozagrijavanje
Temperatura samozapaljenja
Temperatura taljenja
Podruje eksplozivnosti praina
92
Minimalna energija paljenja - koliina
toplinskog impulsa koja moe dovesti do
zapaljenja neke tvari (najmanja koliina
topline koju goriva tvar mora apsorbirati od
izvora paljenja uzronika paljenja da bi
dolo do njenog paljenja i gorenja)
0,4 mA - jako zapaljive tvari
0,2 mA - za vodik
93
Minimalno eksplozivni sadraj kisika - najnia
koncentracija kisika u smjesi para ili plina sa
zrakom koja jo uvijek prihvaa gorenje ili
eksploziju u vol %.
Brzina izgaranja - koliina tvari koja izgori u
jedinici vremena na jedinicu povrine
m/mmin (m/mh)

94
Vrelite - temperatura pri kojoj tlak para tekuine dostigne
vrijednost tlaka okoline (stvaraju se pare unutar tekuine i izlaze
u obliku mjehuria)
Prema plamitu i vrelitu zapaljive tekuine dijele se na 3
skupine i poskupine:
I - Skupina zapaljivih tekuina tekuine s plamitem do
38C
IA plamite nie od 23C, a vrelite ispod 38C
IB plamite nie od 23C, a vrelite iznad 38C
IC plamite od 23C do 38C
II - Skupina zapaljivih tekuina s plamitem od 38C do 60C
III - Skupina zapaljivih tekuina dijeli se u podskupine
III.A plamite od 60C do 93C
III.B plamite vie od 93C ali ne vie od 100C
95
T e m p e r a t u r a p r i p a lj i v a nj a (prinudnog ili inicijalnog
paljenja) je najnia temperatura na kojoj se vanjskim izvorom
paljenja mogu inicirati procesi samostalnog gorenja neke gorive
tvari. Temperatura vanjskog izvora je u principu znatno via od
temperature samopaljenja.
T e m p e r a t u r a s a m o p a lj e nj a (spontanog ili toplinskog
paljenja) je najnia temperatura zagrijavanog gorivog sistema
kod koje je brzina egzotermnih reakcija najvea, tj. najnia
temperatura kod koje se gorivi sistem zapali uslijed zagrijavanja
cijelog gorivog sistema ili uslijed samozagrijavanja
samooksidacijom i drugim egzotermnim reakcijama koje se
odvijaju unutar gorivog sistema. Ova temperatura ujedno
predstavlja i graninu temperaturu ispod koje je, u normalnim
uvjetima, rad s kemikalijama i drugim gorivim tvarima u smislu
njihove zapaljivosti, gorivosti i eksplozivnosti siguran.
96
T e m p e r a t u r a g o r e nj a je najnia
temperatura gorive tvari na kojoj se iznad njene
povrine oslobaaju gorive pare ili plinovi takvom
brzinom da nakon njihova zapaljenja tvar nastavlja
samostalno gorjeti.
T e m p e r a t u r a p l a m i t a je najnia
temperatura gorive tekuine na kojoj se iznad njene
povrine stvaraju dovoljne koliine pare koje se
kratkotrajnim djelovanjem vanjskog izvora paljenja
mogu zapaliti.
T e m p e r a t u r a p l a m e n a je maksimalna
temperatura koju dostiu produkti sagorijevanja u
zoni intenzivnih reakcija.
97
T e m p e r a t u r a s a m o z a g r i j a v a nj a
je najnia temperatura na kojoj se u gorivoj
tvari iniciraju razliiti egzotermni procesi koji
mogu izazvati samozapaljenje.
T e m p e r a t u r a s a m o z a p a lj e nj a
je najnia temperatura gorive tvari na kojoj u
standardnim uvjetima mjerenja dolazi do
naglog poveanja brzine egzotermnih reakcija,
koje uzrokuju tinjanje, plamenje i arenje.
98
T e m p e r a t u r a t i nj a nj a je kritina
temperatura usitnjene vrste gorive tvari pri kojoj se
naglo poveava brzina procesa oksidacije i dolazi do
pojave tinjanja.
T e m p e r a t u r a d i m lj e nj a je najnia
temperatura na kojoj se iznad povrine masti ili ulja
najprije pojavi dim. Ova temperatura se daje iskljuivo
kao podatak za masti i ulja i slui za odreivanje
termike stabilnosti masti i ulja pri zagrijavanju na
zraku.

99
SAMOZAPALJENJE
Zagrijavanjem krutih tvari do njihove
temperature samozagrijavanja moe rezultirati
njihovim zapaljenjem. Neke tvari imaju vrlo
nisku temperaturu samozagrijavanja koja
moe biti nia i od sobne temperature (25).

S tvarima koje imaju svojstvo
samozagrijavanja mora se voditi velika panja
pri prijevozu, skladitenju, uporabi jer nakon
samozagrijavanja moe doi do
samozapaljenja.
100
PRIMJERI
Aluminijska praina je takva tvar ija je temperatura
samozagrijavanja 10C. Slino i jo opasnije se
ponaa bijeli i uti fosfor, jer je kod te tvari vrijeme
samozagrijavanja vrlo kratko. Neke tekuine su
takoer sklone samozagrijavanju. Tu osobinu imaju
posebno vegetativna ulja, terpentin, firnis (posebno
pripremljeno ulje kojem su dodati sikativi) Sikativi su
kruti i tekui npr. olovni (II) oksid, mangan borat u
oleinskoj kiselini ili lanenom ulju koji ubrzavaju suenje
laka.
Plinovi fosfin, bromacetilen, silicijev hidrid imaju
svojstvo samozapaljenja.

101
POJAVA SAMOZAPALJENJA
Samozapaljenje je u veini sluajeva vremenski proces koji se
zavrava paljenjem a odvija se na obinoj ili neto povienoj
temperaturi.
Proces oksidacije se odvija na povrini materijala podlonog
oksidaciji.
Neke krute tvari imaju svojstvo da na svojoj povrini apsorbiraju
plinove, a takoer i kisik iz zraka. Uslijed apsorpcije kisika na
povrini proces oksidacije moe se jako ubrzati. Ovaj proces je
praen oslobaanjem topline (egzotermna reakcija) i ukoliko je
oslobaanje topline u vanjsku sredinu relativno malo, doi e do
zagrijavanja zapaljive tvari uslijed ega se poveava temperatura
a rezultat toga je jo vee ubrzanje procesa oksidacije, to dovodi
do paljenja.
Ako do procesa gorenja dolazi kod tvari sklonih samozagrijavanju
govorimo o samoupali.
102
SAMOZAPALJENJE
Do samozapaljenja moe doi:
vanjskim utjecajem (dovoenje topline do temperature
samozagrijavanja)
dovoenjem tvari do temperature samozagrijavanja djelovanjem
biolokih reakcija
djelovanjem kemijskih reakcija
Biljna i ivotinjska ulja i masti sklona su samoupali. To su gliceridi
masnih kiselina. Najee kiseline su palmitinska, oleinska,
stearinska i linolna. Veina masnih kiselina su nezasiene
(dvostruka veza ili vie njih)
Veina masnih kiselina su nezasiene (dvostruka veza ili vie njih)
C15H31COOH CH2OH

C15H31COOH + CH2OH (C15H31)3 C3H5O6

C15H31COOH CH2OH
masna kiselina glicerin glicerid masne kiseline
103
SAMOZAPALJENJE
Veu sklonost samozapaljenju imaju oni
gliceridi (ulja i masti) koji imaju vie
dvostrukih veza u molekuli masnih kiselina.
Pucanjem dvostrukih veza nastaje peroksidni
most.
R-CH=CH-R` + O
2
R-CH CH-R` R-CH CH-R` + O

O O O
104
SAMOZAPALJENJE
Navedena reakcija odvija se lanano, je nakon pucanja
prvih veza izmeu ugljikovih atoma poveava se
toplina i koliina slobodnih kemijskih radikala a to
ubrzava daljnje pucanje dvostrukih veza i nesmetano
odvijanje kemijskih procesa. Stvorena peroksidna veza
lako se raspada uz oslobaanje monoatomnog kisika.
Istovremeno s oksidacijom tee i polimerizacija
nezasienih spojeva.
Oksidacija se odvija pri relativno niskoj temperaturi i pri
tome se oslobaa toplina.
Pomou jodnog broja odreuje se nezasienost ulja.
Jodni broj broj duplih veza u ulju ili masti grami joda
koji se mogu vezati na 100 g ulja ili masti.
105
ZAPALJENJE TVARI KEMIJSKOM REAKCIJOM

Neke tvari mogu se zapaliti u kontaktu s vodom,
oksidansom ili sa zrakom.
U grupu tvari koje mogu dovesti do zapaljenja u
kontaktu s vodom su slijedee:
zemnoalkalni metali (Na, K, Rb, Cs)
karbidi alkalnih i zemnoalkalnih metala (kalcijev karbid)
hidridi alkalnih i zemnoalkalnih metala
silani (spojevi silicija s metalima)
ivo vapno (CaO)
hidrosulfid natrija
106
Reakcija alkalnih metala s vodom
2Na + 2H
2
O 2NaOH + H
2
+ Q
nastali plin vodik se zapali i gori istovremeno
s metalom, ako je metal iznad vode.
Ove reakcije esto zavre eksplozijom pri
emu postoji opasnost od razbacivanja
rastaljenog metala.

107
Reakcija karbida alkalnih i zemnoalkalnih metala s
vodom.
CaC
2
+ H
2
O CaO + C
2
H
2

CaO + H
2
O Ca(OH)
2
Reakcija fosfida s vodom
Ca
3
P
2
+ H
2
O 3Ca(OH)
2
+ 2PH
3
Fosfin (PH
3
) je plin koji u reakciji fosfida s vodom
spada u zapaljive i otrovne tvari. U ovoj reakciji
paralelno s nastankom fosfina nastaje mala koliina
fosfornog hidrida (P
2
H
4
) koji ima sklonost samoupale
to moe dovesti do eksplozije prisutnog fosfina.
108
Reakcijom silana (spojevi silicija s metalima: Mg
2
Si,
Fe
2
Si) s vodom nastaje luina metala i silikovodik
(samoupala).
Mg
2
Si + 4H
2
O Mg(OH)
2
+ SiH
4
SiH
4
+ 2O
2
+ N
2
SiO
2
+ 2H
2
O + N
2
Neke tvari kao peroksidi metala reagiraju s vodom.
U reakciji ne nastaje zapaljiv plin, ali nastaje toplina
koja moe zapaliti prisutne zapaljive tvari.
ivo vapno (CaO) reagira s vodom pri emu se
oslobaa toplina koja moe izazvati arenje i zapaliti
prisutne zapaljive tvari.
109
ZAPALJENJE TVARI SAMOUPALOM U KONTAKTU
S OKSIDANSIMA
Mnoge tvari (posebno organskog porijekla) mogu
se upaliti u kontaktu s oksidansima. To su
uglavnom slijedei spojevi:
komprimirani i ukapljeni kisik
duina (nitratna) kiselina
peroksidi (natrija, barija i sl.)
klorati,
perklorati,
hipokloriti,
halogeni elementi
110
ZAPALJENJE TVARI SAMOUPALOM U KONTAKTU
S OKSIDANSIMA
Komprimirani kisik moe izazvati zapaljenje
mineralnih ulja i masti.
Halogeni elementi (Cl, F, Br, I) mogu vrlo burno
reagirati s nekim zapaljivim tvarima.
Acetilen, metan, etilen i sl. u smjesi s klorom
mogu se zapaliti i bez topline uz prisustvo
intenzivne svjetlosti.

111
IZVORI PALJENJA I NJIHOVE TEMPERATURE
IZVOR PALJENJA TEMPERATURA (C)
Otvoreni plamen 1000 1100
Opuak do 650
Mehanika iskra (bruenje) do 1800
Plinsko zavarivanje (acetilen i kisik) 3000
Iskra kod elektrozavarivanja do 3600
112
GAENJE
113
GAENJE
Proces u kojemu se pomou sredstva za gaenje iz
poara oduzima jedan ili vie uvjeta potrebnih za gorenje.
Sredstvo za gaenje - tvari kojima se postie gaenje.
Najea sredstva za gaenje:
Voda,
pjena,
prah,
CO
2
,
duik,
vodena para,
haloni,
zamjenski haloni.
114
GAENJE
Svako sredstvo ima efekte i podefekte koji
pridonose njegovoj sposobnosti gaenja.
GLAVNI UINCI (EFEKTI) GAENJA
Prekidanje ili oduzimanje gorive tvari,
Uguivanje poara tj. izoliranjem gorive tvari od
okolnog zraka,
Ohlaivanjem ispod temperature gorenja,
Antikatalitiki efekt na plamen,

115
Prekidanje ili oduzimanje gorive tvari
Poar se moe ugasiti tako da sprijeimo dotok
gorive tvari ili oduzmemo gorivu tvar zoni izgaranja.
Ovaj nain gaenja u praksi se rijetko rabi jer je za
to potrebno mnogo vremena i gasitelj se izlae
velikom riziku.
Na primjer, gaenje poara naftne buotine kada
se udarom zranog vala nastalog od aktiviranja
eksploziva otpuhuje plamen, odnosno prekida
dotok plina i nafte u zonu gorenja.
Takoer, gaenje poara zatvaranjem ventila na
cjevovodu gorivih plinova ili tekuina, ili uklanjanje
pokustva iz zgrade u kojoj je poar.
116
Uguivanje poara tj. izoliranjem gorive
tvari od okolnog zraka
Glavni uinak gaenja poara uguivanjem djeluje
na nain da sredstvo za gaenje u obliku lebdeeg ili
plutajueg oblaka plina, pare, pjene, magle ili
praine omotava i prodire u gorivu tvar ili je prekriva.
Na taj nain u potpunosti ili djelomino sprjeava
(reducira) dolazak kisika gorivoj tvari.
Uguivanjem se na mogu gasiti poari onih tvari koje
u svom sastavu imaju kisik potreban za gorenje (npr.
barut, eksplozivi, organski peroksidi)
117
Poduinci gaenja uguivanjem su:
istiskivanje: istiskivanje zraka ubacivanjem CO
2
,
duika, vodene pare
odvajanje: odvajanje parne faze od tekue faze ta
plinske i parne faze od krute faze
prekrivanje: kompaktni sloj sredstva za gaenje
(pjena) prekriva gorivu tvar i sprjeava ekspanziju
para i plinova gorive tvari koje se jo neko vrijeme
stvaraju pod utjecajem topline,
emulgiranje: nastaje kada sredstvo za gaenje s
gorivim tvarima stvara emulziju, npr. pri gaenju ulja s
vodom uz turbulentno mijeanje voda preuzima
funkciju emulgatora. Negorivi sloj emulzije je pjenuav
Uguivanje poara tj. izoliranjem gorive
tvari od okolnog zraka
118
Hlaenje
Gorenje tvari e prestati kada joj se
temperatura snizi ispod temperature gorenja
(samopaljenja).
Uinak gaenja poara ohlaivanjem rabi se
kod gaenja poara krutih tvari, kod
sprjeavanja irenja poara i hlaenja posuda
koje su zahvaene vatrom.
Npr. hlaenje vodom (dolazi do isparavanja)
H H
2
O = 2250 kJ/kg (latentna toplina).
119
Hlaenje
Poduinci gaenja hlaenjem su:
isparavanje
sublimacija (CO
2
)
izjednaavanje (mijeanje tekuina)
razlaganje (piroliza)
termiko izoliranje (uvoenje sredstva za gaenje
u struju zapaljenog plina).
120
Antikataliki uinak
Nastaje kada sredstvo za gaenje ili njegovi produkti
termikog razlaganja unutar plamena djeluju kao
negativni katalizatori (antikatalizatori).
Na taj nain smanjuje se afinitet aktivnih estica
(radikala - produkta razlaganja gorivih tvari) plinova i
para ka kisiku.
Haloni odnosno prah u poaru stvaraju aktivne
radikale koji se bre od kisikovih radikala veu na
radikalske reakcijske lance gorive tvari kao zavrni
(blokirajui) dijelovi.
121
SREDSTVA ZA GAENJE
VODA
PJENE
UGLJINI DIOKSID, CO
2
HALONI
PRAH
RETARDANTI
SUPRESANTI

122
SREDSTVA ZA GAENJE
Sredstva za gaenje su kemijske tvari, koje gase poar
jednim od nabrojanih efekata. Ona mogu biti u sva tri
agregatna stanja (plinovita, tekua ili kruta).
Prema vrsti tvari koje su obuhvaene poarom
napravljena je klasifikacija poara odnosno navedena su
sredstva za gaenje poara klase:
A (poar krutih tvari drvo, papir, slama plastika, tekstil, ugljen):
voda, prah, pjena, haloni, pijesak;
B (poari zapaljivih tekuina benzin, ulja, masti, lakovi, vosak,
smole, katran): pjena, prah, haloni, CO
2
,voda;
C (poari zapaljivih plinova metan, acetilen, propan, butan):
prah, haloni;
D (poari zapaljivih metala aluminij, magnezij, natrij, kalij):
specijalne vrste praha, pijesak.
F (poari ulja i masti) specijalno sredstvo
123

124
VODA
glavni uinak gaenja je ohlaivanje, a poduinci
su isparavanje i izjednaavanje temperature.
Karakteristike vode:
Temperatura ledita 273 K (0C)
Temp. Vrelita 373 K (100C)
Gustoa (4C) 1 kg/l
Povrinska napetost 72,5 din/cm
Latentna toplina isparavanja L t 100C L t 100C
pare 2250 kJ/kg
Specifina toplina C = 1 x 4,18 cal = 4,18 kJ/kg
Volumen leda prema vol. tekuine 110 %
125
VODA
Toplinska disocijacija na vodik i kisik pri:
1000K 0,00003%
1800K 0,199 %
2200K 1,42%
2400K 2,92%
Elektrina provodljivost (Siemens/m)
ista 0,05 S/m
Destilirana 50 S/m
Pitka 270 1200 S/m
Morska 12500 62800 S/m

126
VODA
Voda se koristi kod slijedeih poara:
prirodni materijali celulozne grae /drvo, slama,
pamuk)
mazut, zapaljive tekuine s plamitem > 80C
raspreni mlaz
industrijski objekti ako nema tvari koje opasno
reagiraju s vodom (vodoreaktanti)
stanovi, uredi, trgovine
umski poari
poari na plovilima i vozilima
za hlaenje spremnika (plinova, zapaljivih tekuina)
127
VODA
Prednosti vode:
rasprostranjenost, ekonominost
relativno laka doprema
kemijska stabilnost
visoka specifina toplina
mogunost mijeanja s retardantima
128
VODA
Nedostaci vode:
neefikasno gasi tekuine s plamitem < 80C
opasnost gaenja vodoreaktanta
opasnost gaenja rahlih tvari uruavanje
opasnost gaenja prakastih tvari eksplozija
opasnost od nastajanja plina praskavca (O
2
+ H
2
) kod
uporabe vode pri visokim temperaturama (laki metali),
dimnjak (1L vode 1700 L pare)
opasnost od izbacivanja sadraja iz posuda
potekoe pri gaenju kod temperatura zraka < 0C
znaajna materijalna teta na objektu kod uporabe punog
mlaza
129
Primjena vode
u obliku :
punog mlaza:
Puni mlaz vode koristi se za gaenje poara na daljinu u
zgradama, na otvorenom prostoru, te za hlaenje plata
spremnika sa zapaljivom tekuinom ili plinovima. Puni mlaz
vode ne smije se koristiti za gaenje prakastih tvari jer se
moe stvoriti oblak praine koji je eksplozivan.
rasprene vode:
Rasprena voda se rabi onda kada se moe prii blie
poaru i s manjim utrokom vode kontrolirati poar.
Najee se rabi za gaenje suhih tvari koji gore arom,
specifiki teih ugljikovodika (prije nego se zagriju na
temepraturu iznad 100C zbog opasnosti od vrenja vode
i izbacivanja sadraja u okoli
130
vodene magle:
Prosjena veliina estica vode lei u podruju
koloidnog reda veliina. Vodena magla ima veliki
ohlaujui uinak, ali se s njom ne moe se gasiti
na daljinu.
vodene pare:
Najvie se koristi za gaenje poara u peima,
suionicima. Djeluju kao inertni pliin te smanjuje
koliinu kisika u zraku djeluju uguujui.

Primjena vode
131
PJENA
Pjena se dobiva mijeanjem vode i pjenila i
upuhivanjem zraka. To je nestabilna masa
sastavljena od bezbroj veoma sitnih mjehuria
koji su ispunjeni zrakom ili uglikovim
dioksidom.
Postoji dvije vrste pjena i to:
Kemijska
Zrana ili mehanika pjena
132
Kemijska pjena
Kemijska pjena je emulzija nekog plina u
vodi kojoj je dodan emulgator (sredstvo
za stvaranje pjene).
Za proizvodnju kemijske pjene rabio se CO
2
, a
emulgator je bio ekstrakt biljnog (slatki kesten)
ili ivotinjskog porijekla (bjelanevine - krv,
rogovi, papci) ili sintetskog porijekla.

133
Kemijska pjena
Ugljikov dioksid se sintetizirao kemijskom
reakcijom sode bikarbone i aluminijevog
sulfata.
6NaHCO
3
+ Al
2
(SO
4
)
3
3Na
2
SO
4
+ 2Al(OH)
3
+ 6CO
2
Dobiveni natrijev sulfat i aluminijev hidroksid
daju blago retardirajue znaajke na zapaljivost
gorive tvari. Smjesi za dobivanje kemijske
pjene dodaju se i dodaci kao to su pektini
(poboljavaju prijanjanje i postojanost pjene),
metilceluloza (poboljavaju stabilnost pjene).
Kemijsku pjenu moemo proizvoditi u runim i
prijevoznim vatrogasnim aparatima

134

Zrana pjena je mjeavina zraka i vode u kojoj je
otopljeno pjenilo (emulgator). Mehanika pjena sastoji
se od vode, pjenila i zraka. Dobiva se ubacivanjem
zraka u vodenu otopinu sa sredstvima za opjenjivanje.
Koliina ubaenog zraka moe se regulirati pa se
dobiva laka, srednja ili teka pjena.
Pjena:
voda 91% ili vie
pjenilo 2 ili 3 do 6 ili 9%
zrak

Zrana ili mehanika pjena
135
PJENA
Ekspanzija stupanj opjenjenja (odnos
volumena pjene i volumena otopine)

Teka pjena do 20
Srednje teka 20-200
Laka 200 1500

otopine
pjene
V
V
E
136
PJENILA
Pjenilo : prirodno i sintetsko
Proteinska pjenila aminokiseline koje nastaju
hidrolizom prirodnih sirovina koje sadre proteine
(koa, rogovi, kopita).
Aminokiseline su vezane tzv. peptidnom vezom, koja je
specifina za sve bjelanevine.
Ova pjenila tamne su boje i neugodna mirisa. Rabe se za
dobivanje teke pjene.
Toka ledita je -15C.
Nazivi proteinskog pjenila su Tutogen, Nicerol, Foamin P.
137
PJENILA
Fluorproteinska pjenila modificirani proteini
s posebnim fluoriranim, povrinski aktivnim
tvarima.
Otporna su na toplinu/plamen i na tetan utjecaj
zagaivanja naftnim derivatima. Temperatura
ledita -10C.
Nazivi fluorproteinskog pjenila su Fluoro P6,
Apirol FX, Tutogen FP, FP 6%.

138
PJENILA
Sintetiko obino pjenilo (S) povrinski
aktivne tvari s dodatkom stabilizirajuih tvari.
Mogu se proizvesti teke, srednje i lake pjene.
Otporne su na plamen.
Koriste se za gaenje zapaljivih tekuiuna kao i
krutih tvari. Ledite je na -10C.
Nazivi sintetikog pjenila su 4S, Stamex, Fini-
flam, Plurex N.

139
PJENILA
Fluorsintetiko pjenilo (AFFF) fluor je izravno
ugraen u osnovni spoj, a pjena stvara tzv. vodeni
film (engleski: AFFF Aqueous Film Forming
Foam).
Zbog niske povrinske napetosti ovo pjenilo se
koristi i za gaenje poroznih ili upljikavih krutih
tvari (pamune bale, hrpa masnih tvari,
spuvasrtih i gumenih tvari).
Nazivi fluorsintetikih pjenila su Light Water
(AFFF), Hydral, F-6, Expirol AF.
140
PJENILA
Film pjene na povrini zapaljive tekuine ine
molekule koje se sastoje od dugakih lanaca
ugljikovih atoma iji je jedan kraj fluoriran, a drugi
posjeduje skupinu s afinitetom prema vodi. Te
molekule se pri nanaanju pjene gusto slau
jedna pored druge, tvorei tanki sloj koji sprjeava
dallje isparavanje zapaljive tekuine ispod njega.
Film se na mjestima mehanikog prekida brzo
spaja, pa i kada tekuina tee na njenoj povrini
se stalno nalazi film.
141
PJENILA
Fluorproteinska pjenila (FFFP) sastoje se
od proteina s povrinski aktivnim fluoriranim
tvarima koje stvaraju film.
Ova pjenila stvaraju kontinuirani plutajui film koji
se sam zatvara na povrinama ugljikovodika te
onemoguava stvaranje eksplozivnih smjesa para
i zraka.
Temperatura ledita je do -18C.
Nazivi fluorproteinskog pjenila su Petroseal,
Hydrex.

142
PJENILA
Polivalentna (alkoholna) pjenila rabe se za
gaenje poara polarnih otapala - zapaljivih
tekuina (alkohola, etera, ketona, organskih
kiselina, estera) koje se mijeaju s vodom kao
i za zapaljive tekuine nepolarnog karaktera
one koje se ne mijeaju s vodom naftni
derivati.
Zbog toga to mogu gasiti i polarne i nepolarne
tekuine dobila su naziv polivalentna pjenila.
143
Djelovanje pjene
Glavni uinak gaenja kod pjene je uguivanje.
Poduinci su:
ohlaujue djelovanje, pjena se raspada i voda isparava a za
isparavanje se troi toplina odnosno hladi tekuina koja gori,
izjednaavanje mijeanje vrueg povrinskog sloja s dubljim
hladnijim slojem
odvajanje pera i plinova od tekuine odnosno krute gorive
tvari
stvaranje emulzije
Pjene koje sadre fluorproteinsko, a naroito
fluorsintetiko pjenilo djeluju i antikatalitiki.
144
UGLJINI DIOKSID ( CO
2
)
U zraku ga ima samo oko 0,03 vol.%. On ne
gori niti podrava gorenje.Tei je od zraka.
Fizikalne osobine:
plin bez boje i mirisa, kiselkasta okusa.
specifina teina :
plin: 1,529 g/dm
tekuina (20C): 0,766 g/dm
krutina: 1,53 g/dm
temperatura vrelita -78,48C
kod 0C i 1 bar 1 kg CO2 = 509 dm = 0,5 m
145
2
)
Kemijske osobine:
inertna tvar, rijetko stupa u kemijske reakcije
kod visokih temperatura reagira s Mg, Ca i slinim
metalima
CO
2
+ Mg MgO + CO
CO + Mg MgO + C
Toksikoloke osobine:
inertni zaguljivac
MDK 5000 ppm (0,5% vol)
Visoke koncentracije smrtne posljedice
Pri koncentraciji od 14% poinje guenje
Kod 20% CO
2
nastupa smrt nakon nekoliko minuta

146
2
)
Efikasnost gaenja: efekt uguivanja, podefekt
istiskivanja (smanjenje konc. kisika)
1 kg CO
2
ima volumen 0,5 m pa istisne kisik
sa 21 vol % na 10,5 vol %. Za gorenje treba 13
14% kisika pa nastupa gaenje.
Podruje primjene:
elektrini ureaji i razvodni ormari
laboratoriji, tvornice, lakirnice i sl.
147
2
)
Dobra osobina je to se brzo uklanja iz prostora.
Loa osobina:
Nije efikasan za tinjajue poare.
Treba visoki tlak kod skalditenja
Poveanje koncentracije opasnost za osoblje i
vatrogasce
Ne gasi lake i obojene metale

148
HALONI
Haloni su halogenizirani ugljikovodici (F, Cl, Br, I), na bazi metana i
etana.
Haloni gase antikatalitikim uinkom sve klase poara /A, B i C)
U koncentracijama koje gase poar (od 4 10%) nisu otrovni za
ljude.
Utvreno je da haloni koji sadre klor unitavaju ozonski omota, pa
se uvode novi haloni koji umjesto klora sadre fluor.
CF
3
Br - trifluormonobrom metan (1301)
CF
2
ClBr - difluormonoklormonobrom metan (1211)
C
2
F
4
Br
2
- tetrafluordibrom etan (2402)
ifriranje X X X X
br. atoma C F Cl Br
149
PRAH
Prah je vrlo efikasno sredstvo za gaenje poara.
Prah se esto zamjenjuje pojmom "suho sredstvo
za gaenje" pa zbog toga vatrogasni aparati s
prahom nose oznaku "S" i brojanu oznaku mase
praha koju sadre.

Najvee koliine su napravljene od
natrijevogbikarbonata (NaHCO
3
.) kojemu su
dodani stearati radi postizanja hidrofobnosti
(antihigroskopnost).
Prah na bazi KHCO
3
uz dodatak uree je jo
efikasniji. Naziva se MONEX.
150
PRAH
U novije vrijeme prahovi se rade od
amonijevog fosfata D prah
NH
4
H
2
PO
4
monoamonijev fosfat
(NH
4
)
2
HPO
4
diamonijev fosfat
(NH
4
)
3
PO
4
triamonijev fosfat
M prah sastoji se od mjeavine NaCl, grafita i
strugotina sivog lijeva, a slui za gaenje
poara lakih metala.

151
Fizikalna antikataliza (inhibicija) kod gaenja
poara prahom na bazi bikarbonata
Radikali, atomi i druge estice u plamenu se
sudaraju s esticama praha pri emu dolazi
do predaje energije gibanja (gubi se energija
aktivacije koja je neophodna za nastanak i
produenje gorenja).
Jedna estica praha se moe istovremeno
sudariti s bilion radikala prisutnih u zoni
gorenja i oduzeti im energiju aktivacije.
152
Univerzalni prah
je smjesa bikarbonata i amonijevog fosfata.
Gasi poare klase A, B i C .
Svaki prah mora zadovoljavati slijedee:
to veu specifinu povrinu m/m
antihigroskopnost da se ne vlai
sipkost
stabilnost pri dugotrajnom skladitenju
stabilnost pri stalnom i povienom tlaku
stabilnost pri razlici temperatura (-20C do +60C)
ne provodi elektrinu struju (provodljivost u granicama
doputenim za gaenje pod naponom)
to manja abrazivna svojstva da ne haba stroj, leajeve
antikorozivnost
kompatibilnost s pjenom
antitoksina svojstva (da nije otrovan)
153
RETARDANTI
Retardanti su tvari koje olakavaju gaenje/oteavaju gorenje ili
poveavaju prodornost vode pri gaenju rahlih tvari.
Koriste se za gaenje otvorenih prostora: ume, poljoprivredne
povrine.
Zaustavljaju vatru kemijskim putem.
Glavni sastojci retardanta su (NH
4
)
3
PO
4
ili (NH
4
)
2
HPO
4
i (NH
4
)
2
SO
4

koji smanjuju zapaljivost gorivih tvari i u poaru endotermno se
raspadaju i brzo opjenjuju.
Retardanti u poaru potpomau brzo stvaranje ugljika na povrini
biljaka i oslobaanje vode. Na taj nain voda brzo isparava i hladi
gorivu tvar (biljku), a ugljik teko ili sporo izgara te tako poar ostaje
bez dovoljno goriva.
Retardantima se dodaju i sredstva kao to su aditivi za poboljanje
protoka te inhibcije korozije.

154
SUPRESANTI
Mehaniki dobivene pjene za suzbijanje
prvenstveno umskih poara.
Pored pjenila supresanti sadre i soli [CaCl
2
,
(NH
4
)
2
HPO
4
i (NH
4
)
2
SO
4
].
Koncentracija pjenila je do 1,0%.
I retardanti i supresanti se izbacuju na umski
poar pomou aviona ili helikoptera.
155
OZNAKE OPASNOSTI
156
OZNAKE OPASNOSTI

Dijamant opasnosti (HRN Z.CO.012)
Klasifikacija tvari i roba prema ponaanju u
poaru (HRN Z.CO.005)
Listice opasnosti
157

2
3
0
ZAPALJIVOST
ZDRAVLJE REAKTIVNOST
Oznaka kategorije i stupnja opasnosti u obliku romba u
etiri boje, naziva se dijamant opasnosti.
158
Znaajke tvari koje su poznate ili koje se mogu utvrditi
pomou standardnih postupaka, temelj su za
odreivanje kategorije i stupnja opasnosti. Utvrenu
kategoriju opasnosti oznaavaju broj od 0 do 4 i boja:
plava, opasnost za zdravlje
crvena, opasnost od zapaljivosti
uta, opasnost od reaktivnosti.
Slobodan prostor bijelo polje, moe se upotrijebiti
za posebne opasnosti specifina upozorenja, kao
to je radioaktivnost, zabrana upotrebe vode i sl.

159
1. Tvari opasne po zdravlje (plavo polje)
Opasne za zdravlje su one tvari koje mogu izravno ili neizravno izazvati
oteenost ili onesposobljenost (privremeno ili trajno) dodirom, udisanjem ili
unoenjem u organizam.
TVARI 4. STUPNJA OPASNOSTI
To su tvari koje i pri vrlo kratkom djelovanju mogu izazvati smrt ili trajnu
oteenosat organizma, ak i ako se prui brza medicinska pomo.

To su tvari koje i za kratka djelovanja mogu izazvati privremenu ili trajnu
oteenost, ak i ako se prui brza medicinska pomo.
To su tvari koje pri jakom ili neprekidnom djelovanju mogu izazvati privremenu ili
trajnu oteenost organizma, ako se ne prui brza medicinska pomo.
TVARI NULTOG STUPNJA OPASNOSTI
To su tvari koje u poaru ne stvaraju opasnost veu od krutih tvari
(drvo,papir,slama) klasa A.
160
2. Tvari opasne zbog zapaljivosti (crveno polje)
Opasne zbog zapaljivosti su one tvari koje se na atmosferskom tlaku i normalnoj
temperaturi mogu lake zapaliti i dovesti do poara, ili kada poar nastane
pomagati njegovo irenje.
To su tvari koje brzo ili potpuno isparavaju na atmosferskom tlaku i na normalnoj
temperaturi ili koje se lako ire kroz zrak i lako izgaraju.
To su tekuine i vrste tvari koje se mogu zapaliti na normalnim temperaturima.
To su tvari koje se moraju zagrijavati prije nego to doe do paljenja
To su tvari koje se moraju predgrijavati da bi nastalo paljenje
To su tvari koje ne gore
161
3. Tvari opasne zbog nestabilnosti (reaktivnost) (uto polje)
Reaktivne su one tvari koje mogu izazvati kemijsku reakciju s drugim stabilnim ili
nestabilnim tvarima. Pod drugim tvarima podrazumijeva se voda, i to samo ako se prilikom
reakcije oslobaa energija.
To su tvari koje se eksplozivno razgrauju u normalnim okolnostima.
To su tvari koje se eksplozivno razgrauju ili eksplozivno reagiraju, ali zahtjevaju jak
poticajni izvor ili se prije moraju zagrijati u ogranienu prostoru.
To su tvari koje koje su nestabilne i podlone kemijskoj promjeni, ali ne eksplodiraju.
To su tvari koje su u normalnim uvjetima stabilne, ali postaju nestabilne na povienim
temperaturama i tlakovima ili reagiraju s vodom uz sporo oslobaanje energije.
To su tvari koje su stabilne i koje pod utjecajem temperature ne reagiraju s vodom.
162
Klasifikacija tvari i roba prema ponaanju u poaru
(HRN Z.CO.005)
Vrste opasnosti
Klase opasnosti
Kategorije opasnosti
163
Vrste opasnosti
tvari i roba koji sadre rizik od kemijske i fizike
eksplozije oznaavaju se s Ex
tvari i roba koji direktno ili indirektno mogu sudjelovati
u procesu gorenja i to odavanjem topline izgaranja
energijom samopaljenja, oslobaanja zapaljivih
produkata razlaganja, ubrzavanjem procesa izgaranja
(oksidaciona sredstva) ili oslobaanjem zapaljivih
plinova ili topline u dodiru s vodom, oznaavaju se s
Fx
tvari i roba koji nisu lako zapaljive, ali koje se ipak pod
djelovanjem poara (vatre, dima ili vode za gaenje)
mogu relativno brzo i jako otetiti, oznaavaju se s Dx

164
Prema stupnju sve tvari i roba dijele se na 6
klasa opasnosti i to:
klasa opasnosti I vrlo lako zapaljive i brzo
sagorive tvari
klasa opasnosti II lako zapaljive i brzo sagorive
tvari
klasa opasnosti III zapaljive tvari
klasa opasnosti IV sagorive tvari
klasa opasnosti V teko sagorive tvari
klasa opasnosti VI nezapaljive tvari
Klase opasnosti
165
Kategorije opasnosti
Vrsta opasnosti i stupanj opasnosti zajedno
stvaraju kriterije za razvrstavanje tvari i robe
u kategoriju opasnosti koja se oznaava
kombinacijom slova za vrstu opasnosti i
brojeva za stupanj opasnosti
(npr. ExI, DxV i sl.)
Tvari i robe klasirane u kategorije opasnosti
ExI-II i FxI III su eksplozivne , odnosno lako
zapaljive.
166
Podjela tvari i roba prema agregatnom stanju i
drugim fizikalno-kemijskim osobinama
Prema agregatnom stanju na sobnoj temepreturi od 20C i
normalnom tlaku od 1 bar tvari i robe se dijele na:
A plinovite tvari
B tekue tvari
C krute tvari
Prema odreenim fizikalno-kemijskim osobinama tvari i robe
dijele se na :
D eksplozivne tvari
E samozapaljive tvari
F tvari koje pri zagrijavanju isputaju zapaljive i otrovne
produkte razlaganja
G oksidaciona sredstva
H nezapaljive tvari koje s vodom razvijaju zapaljive plinove
I nezapaljive tvari koje s vodom razvijaju toplinu
167
Oznaavanje tvari i roba prema nekim dodatnim osobinama
znaajnim za zatitu od poara
1. Tvari i robe stupnja opasnosti V i VI koje pod djelovanjem
poara razvijaju otrovne ili zaguljive plinove sadre dodatnu
oznaku Tx toksine tvari. Oznaka Tx se ne stavlja za tvari
stupnja opasnosti I IV , jer se pri svakom izgaranju u
nedostatku kisika stvaraju toksini produkti izgaranja.
2. Tvari i robe svih kategorija opasnosti koje u poaru razvijaju u
velikoj mjeri i dim, ime je oteano spaavanje i akcija gaenja,
nose dodatnu oznaku Fu (odnosi se samo na tvari koje pri
normalnom izgaranju stvaraju vee koliine dima).
3. Tvari i robe svih kategorija opasnosti, koje mogu kontaminirati
prostor radioaktivnim zraenjem, nose dodatnu oznaku Ra.
4. Tvari i robe svih kategorija opasnosti, koje pod djelovanjem
poara razvijaju korozivne plinove i pare, nose dodatnu oznaku
Co.

168
Klasifikacija tvari i roba prema ponaanju u poaru
(HRN Z.CO.005)
Primjeri klasifikacija tvari i roba
Acetilen Fx I A Fu
Asfalt Fx III-IV C Fu
Benzin Fx I-II B Fu
Bitumen Fx III-IV C Fu
Drvo krupni komadi Fx IV C
Lakovi Fx II B Fu
Nitrolak Fx I B
Prozorsko staklo Dx V
Tkanine Fx II E
Ulje za loenje Fx II-III B

169
PRIJEVOZ OPASNIH TVARI
Klasifikacija opasne robe (tvari)
Klasa 1. Eksplozivne tvari i artikli
Klasa 2. Plinovi pod pritiskom, tekui i bez pritiska
Klasa 3. Zapaljive tekuine
Klasa 4.1. Zapaljive krute tvari
Klasa 4.2. Samozapaljive tvari
Klasa 4.3. Tvari koje u dodiru s vodom proizvode otrovne
plinove
Klasa 5.1. Oksidirajue tvari
Klasa 5.2. Organski peroksidi
Klasa 6.1. Otrovne tvari
Klasa 6.2. Infektivne tvari
Klasa 7. Radioaktivni materijali
Klasa 8. Korozivne tvari
Klasa 9. Razne opasne tvari i artikli
170
Table (ploe) opasnosti

23
1965
171
Listice opasnosti
Eksplozivne tvari i predmeti Eksplozivne tvari klase
klase 1.1 do 1.3 1.4 do 1..6
172
Listice opasnosti
Klasa 2 - plinovi
Zapaljivi Nezapaljivi
173
Listice opasnosti
Klasa 2 plinovi
Otrovni

174
Listice opasnosti
Klasa 3 zapaljive tekuine

175
Listice opasnosti
Klasa 4
4.1 krute zapaljive 4.2 krute samozapaljive tvari
tvari
176
Listice opasnosti
Klasa 4
4.3 krute zapaljive tvari
177
Listice opasnosti
Klasa 5
5.1 oksidirajue tvari 5.2 organski peroksid

178
Listice opasnosti
Klasa 6
6.1 otrovne tvari 6.2 infektivne tvari

179
Listice opasnosti
Klasa 7- radioaktivne tvari
radioaktivne tvari u radioaktivne tvari u radioaktivne tvari u radioaktivne tvari
omotima kategorije I, omotima kategorije II, omotima kategorije III,

180
Listice opasnosti
Klasa 8 korozivne tvari
181
Listice opasnosti
Klasa 9 ostale opasne tvari
182
Listice opasnosti
Oznaka za prijevoz opasnih tvari na povienoj
temperaturi
183
Znaenje identifikacijskih oznaka
opasnosti na naranastim ploama

BROJ VRSTA OPASNOSTI
2 opasnost od nastanka plinova zbog tlaka ili kemijske reakcije
3 zapaljivost (tekuine, pare,plinovi)
4 zapaljive krute tvari
5 oksidativnost
6 otrovnost ili opasnost infekcije
7 radioaktivnost
8 korozivnost
9 opasnost od snane kemijske reakcije zbog spontanog raspada ili
polimerizacije
184
Znaenje identifikacijskih oznaka
opasnosti

PONOVLJENI BROJEVI OPIS OPASNOSTI
22 plin ukapljen pothlaivanjem, zaguljivac
33 vrlo zapaljiva tekuina (plamite ispod 23
o
C)
44 zapaljiva krutina koja je taljenjem prevedena u tekue
stanje
55 vrlo jak oksidans, pojaava plamen
66 vrlo jak otrov
88 vrlo jako korozivno sredstvo
99 opasne tvari klase 9, koje se prevoze na povienoj
temperaturi
185
Primjeri brojeva opasnosti na naranastim ploama
20 inertan plin
223 duboko pothlaen zapaljiv plin
30 zapaljiva tekuina (s plamitem imeu 23C i 61C, npr. D2)
33 lakozapaljiva tekuina (s plamitem do 23C, npr. benzin)
X423 zapaljiva kruta tvar koja u dodiru s vodom opasno reagira stvaranjem
zapaljivih plinova
559 jako oksidirajua tvar, sklona spontanoj kemijskoj reakciji
663 jako otrovna tvar, zapaljiva (plamite ispod 61C)
606 zarazna (infektivna tvar)
78 radioaktivna tvar, korozivna
X886 jako korozivna tvar, otrovna koja opasno reagira s vodom
99 razne opasne tvari koje se prevoze na povienoj temperaturi
186
187
188

Pozari

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Pozari

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1

TEORIJA GORENJA I GAENJA

Poslijediplomski specijalistiki studij POARNO INENJERSTVO

Gorenje istih kemijskih tvari

Poslijediplomski specijalistiki studij POARNO INENJERSTVO

Poslijediplomski specijalistiki studij POARNO INENJERSTVO

Poslijediplomski specijalistiki studij POARNO INENJERSTVO

You might also like