PROCESI GORENJA

mr.sc. Vladimir Karlović, dipl. ing

Goran Duić, prof. biol. i kem.
1
2
Što je gorenje?
• GORENJE je proces oksidacije gdje se goriva tvar spaja s
kisikom iz zraka (i/ili nekim drugim oksidansom) uz oslobađanje
topline, svjetlosti i produkata gorenja
• DISANJE je …

*VATRA je samoodrživ oblik oksidacije

Slobodno odvijanje
koji prati oslobađanje topline i svjetlosti

Lančanih reakcija
*PLAMEN je ljudskom oku vidljivi dio
vatre.
Sastavljen je od usijanih plinova

Oksidans
Proces gorenja može se prikazati
općom jednadžbom:

4
*Temperatura paljenja ili plamište
- je najniža temperatura na koju treba zagrijati tvar da se
iznad njene površine stvori dovoljna koncentracija para ili
plinova koji se mogu upaliti u smjesi sa zrakom, da se mogu
upaliti vanjskim izvorom pripaljivanja.

*Temperatura samopaljenja…
 Temperatura paljenja Temperatura samopaljenja
(plamište) -termičko pripaljivanje
-prisilno pripaljivanje
6
 Smjerovi širenja oslobođene topline u okolinu
Kondukcija (vođenje topline) - prijelaz topline između dvaju tijela u dodiru
Konvekcija (strujanje) - jest usmjereno gibanje odnosno strujanje fluida (tekućina
i plinova), u kojem se topliji fluid giba prema hladnijem i
predaje toplinu okolini
Radijacija (zračenje) je prijelaz topline koji se odvija putem elektromagnetskog zračenja.

7
 Područje zapaljivosti smjese plina
sa zrakom

Granice zapaljivosti u vol % plina u smjesi sa zrakom.

8
 Granice zapaljivosti na 25°C (volumni %)
Goriva tvar Donja granica zapaljivosti Gornja granica zapaljivosti
acetilen 2,5 82 (100)
vodik 4,0 75
ugljikov monoksid 12,5 74
ugljikov disulfid 1,3 50
etil eter 1,9 36
metan 5,0 15
propan 2,1 9,5
benzin* ~1,1 ~7
lož ulje* ~0,6** ~6,5**
aceton 2,6 13
etanol 3,3 19**
metanol 6,7 36**

9
 Energija aktivacije
To je energija potrebna za savladavanje
odbojnih sila između čestica, kako bi mogla
započeti kemijska reakcija

U procesu gorenja to je toplina koju treba

dovesti gorivoj tvari i kisiku iz zraka da bi započeo
proces gorenja

10
11
• Razlika između energije stvaranja kompleksa i
energije reaktanata prije reakcije odgovara
energiji aktivacije

-Kemijske reakcije u kojima se oslobađa toplina

nazivaju se egzotermne kemijske reakcije (gorenje,
voda + H2SO4, voda + NaOH)

-Kemijske reakcije u kojima se toplina troši na njihovo

odvijanje nazivaju se endotermne kemijske reakcije
(raspad sode-bikarbone u BC prahu, voda + urea).

12
 Vrste oksidacijskih procesa

Prema brzini kemijske reakcije razlikujemo:

• tihu oksidaciju (korozija, truljenje...)
• burnu oksidaciju (gorenje)
• eksplozijsku oksidaciju (eksplozije)

13
14
 Oksidansi
U vatrogastvu se pod oksidansima smatraju tvari
(kemikalije) koje mogu upaliti gorivu tvar ili podržavati
njeno gorenje. Većina oslobađa kisik u procesu
gorenja. U kemijskom smislu razlikujemo anorganske i
organske oksidanse.
• Anorganski: kisik, klor, peroksidi (natrijev,vodikov...),
nitrati (kalijev, amonijev..)
perklorati i sl.
• Organski: razni organski peroksidi.

15
 Razredi požara
• A razred - požari krutina organskog porijekla
koje gore pirolitičkim raspadom (drvo,
tekstil,...). Gorenje se odvija plamenom uz
stvaranje žara.
• B razred - požari tekućina (benzin, etanol,…) i
nekih krutina koje se u požaru rastale u
tekućinu (parafin, neke vrste plastika,…).
Gorenje se odvija samo plamenom.
• C razred - požari plinova (metan,
acetilen,.…). Gorenje se odvija samo
plamenom.
• D razred - požari metala (magnezij, cink,
aluminij…). Gorenje se odvija samo žarom.
• F razred - požari biljnih ili životinjskih ulja ili
masti u kuhinjskim aparatima (friteze, tave,
kotlovi i sl.) Gorenje se odvija samo
plamenom.
16
 Produkti gorenja
• Potpuno gorenje:
uz dovoljne količine zraka (u kontroliranim
procesima gorenja ložišta, plamenici, motori).
Dobiveni plinoviti produkti i kruti ostatak nisu
više zapaljivi.
CO2 i H2O, i male količine SO2, NO2, HCl i sl.,
ovisno o gorivoj tvari.
• Nepotpuno gorenje:
uz nedovoljnu količinu prisutnog zraka
(nekontrolirani procesi gorenja-požari).
Dobiveni produkti gorenja zapaljivi su.
CO, čađa i razni organski i anorganski plinoviti
spojevi.
17
 Neki karakteristični plinoviti produkti
gorenja
• CO2 - ugljikov dioksid , zagušljivac, bez boje i mirisa,
3% ubrzano disanje, 10% nesvjestica (smrt?), 25-30%
smrtonosan, teži od zraka
• CO-ugljikov monoksid, krvni otrov (*230X>O2Hb,
c(%)·t(min.) > 3,5), bez boje i mirisa, lakši od zraka/
simptomi trovanja:
do 0,04% glavobolja i nedostatak daha
0,04 do 0,064% umor i nesvjestica
0,064 do 0,4% nesvjestica i prestanak disanja
preko 0,4% smrt nakon 5-10 min.
• HCN-cijanovodik, krvni otrov (2000X>O2Hb, c(%)·t(min.) >0,15),
bez boje, miris badema
• HCl-klorovodik, 0,008% jako iritira, 0,1% kroz 20 min.
trajno uništava pluća.
18
Tok požara u zatvorenom prostoru

A-rast požara
B-razvijen požar
C-gašenje
F-flashover

19
 Plameni udari
• Flashover - ventiliran zatvoren prostor, dim pri stropu >
600oC, toplinsko zračenje dima zagrijava materijal do
samopaljenja
sa >20 kW/m2, zapaljenje dima a zatim ostalih
predmeta u prostoriji.

• Backdraft - neventiliran zatvoren prostor, požar

gotovo ugašen, plinovi iznad GGZ, ulaskom u
prostoriju dolazi zrak, plinovi ulaze u PZ, eksplozija.

20
 Nastanak Flashovera prema CFAST modelu Američkog

nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju

Toplinska ozračenost gorivog materijala Vrijeme do početka Flashovera

(kW/m2) (s)
17 ne dolazi do zapaljenja
18 225
20 105
40 24

Što je temperatura dima pri stropu viša - toplinska ozračenost gorivog

materijala je veća, vrijeme do flashowera kraće.

Ispod 18 kW/m2 snaga toplinskog zračenja je premala, a time i dotok

topline na gorivi materijal. Zato se apsorbirana toplina na materijalima
brzo gubi u okolinu i materijal ne postiže temperaturu samopaljenja
(sindrom šuplje kante!!!). Flashover nije moguć.
21
22
 Toplina se u okolinu može prenositi:
1. Kondukcijom *
2. Konvekcijom *
3. Toplinskim zračenjem*

*ponovite stranu broj 7.

Prijelaz topline odvija se uvijek sa područja

više na područje niže temperature.

23
 Toplinsko zračenje:
• Uzrokuje opekotine, iako osoba nije u izravnom
kontaktu s vatrom (prijenos topline se odvija bez
direktnog kontakta između tvari - elektromagnetski
valovi valnih duljina 0,8 - 1000 µm)
• Širi požar na materijale do kojih još nije stigao plamen
(uzrokuje samopaljenje)
• Povratna toplina na tvar (koja gori), podržava proces
gorenja
• Sve tvari zagrijane iznad apsolutne nule toplinski
zrače
• Zagrijavaju se samo tvari koje apsorbiraju toplinske
zrake.
• Tamna i hrapava tijela jače apsorbiraju i jače zrače.
• Toplinsko zračenje plamena potiče od čađe u
plamenu.

24
Učinak toplinske snage po površini - toplinska
ozračenost H

1,4 kW/m2 - grijanje sunca ljeti

10 kW/m2 - osjećaj boli nakon 3 sek.
12,5 kW/m2 - plamište drveta
20 kW/m2 - početak flashovera (samopaljenje)
170 kW/m2 - u toku flashovera

25
 Gorenje plinova

• Plinovi se mogu upaliti prisilno (iskra, plamen) ili

termički (zagrijavanje cijele mase plina).
Koncentracije moraju biti u području zapaljivosti.
• Plamena fronta može biti putujuća (oblak plina)
ili stacionarna (plamenik).
• Gorjeti mogu difuzno (baklja) ili s predmješanjem
(plamenik).

26
 Brzine gorenja plinova
• Linearna brzina gorenja plina Ul - brzina plamene
fronte u odnosu na plinsku smjesu (m/s)
• Brzina plamena - brzina plamene fronte u odnosu na
okolinu, promatrača (m/s)
• Masena brzina gorenja plina Um - masa plina koji izgori
u jedinici vremena po jedinici površine (površinu
predstavlja površina plamene fronte) g/(s m2)

27
 Razmak gašenja
Pod pojmom razmak gašenja razumijeva se najveća
udaljenost dviju površina, između kojih se plamen više ne
može širiti. Drugim riječima, ako su dvije površine na
međusobnoj udaljenosti manjoj od razmaka gašenja,
plamen između njih ne može prolaziti. Što je Ul veća,
razmak gašenja je manji. Za većinu plinova koristi se 0,5
mm.
Primjena:
• metalne mrežica (iskrolovci, plinske svjetiljke,
zaprečivaći plamena.....)
• sigurnosni električni prekidači
• gašenje prahom.
28
29
 Načini gorenja
plinova

Difuzno gorenja

Gorenje s predmiješanjem
30
 Razlike difuznog i predmješajučeg
plamena

• Difuzni plamen svjetleći, predmješanje

nesvjetleći.
• Difuzni čađav niže temperature ali jaće toplinski
zraći.
• Difuzno gore sve tekućine, krutine i općenito svi
požari.
• Predmješanje samo u kontroliranim procesima
(ložišta, motori....)

31
Temperaturne zone plamena s
predmješanjem

32
 Temperature plamišta i samopaljenja
tekućina

Temperatura plamišta tekućine je najniža

temperatura na koju treba zagrijati zapaljivu
tekućinu da bi se iznad njene površine stvorila
takva koncentracija para u smjesi sa zrakom da se
one mogu upaliti vanjskim izvorom pripaljivanja.
Ta koncentracija odgovara DGZ.
Temperatura samopaljenja tekućine je najniža
temperatura na koju treba zagrijati pare tekućine
da bi se one upalile bez vanjskog izvora
pripaljivanja. Ona je znatno viša od plamišta.
33
 Odnosi plamišta vrelišta i samopaljenja za
neke tekućine
Vrsta tekućine: Plamište Vrelište Samopaljenje
(°C) (°C) (°C)
eter – 45 35 180
etanol 12 78,5 425
aceton – 20 56,5 538
benzin* ~– 30 ~ 70 ~ 530
lož ulje i dizel gorivo* ~ 100 ~ 250 ~ 430

Temperatura samopaljenja većine tekućina je viša od vrelišta, tako

da se radi o temperaturi samopaljenja para tekućine a ne same
tekućine.
Tekućine s oznakom * nisu čiste tvari - plamište i samopaljenje im
ovisi o sastavu.
34
 Pripaljivanja tekućina ispod
temperature plamišta
• ako se tekućina nalazi u vrlo tankom sloju (na
primjer rastopljeni parafin na fitilju svijeće).
• raspršena u obliku spreja (izlazi pod visokim pritiskom
iz napuknute cijevi u obliku spreja ili fino raspršene
čestice ulja u ložištima centralnog grijanja)

35
tekućina

36
Brzine gorenja nekih zapaljivih tekućina

Brzina gorenja za velike

tankove:
linearna masena
(mm/min) (g/s m2)
benzin 4 50
aceton 3,3 47
mazut 1,4 22
ugljik
1,8 37
disulfid
etanol 2,6 27

37
 Gorenje prirodnih
masnoća (F razred požara)
• F razred obuhvaća požare jestivih biljnih ili životinjskih ulja i
masti u kuhinjskim napravama (fritezama, tavama i
slično).
• Sve je veće njihova primjena. Uslijed kvarenja ili
neispravnog rukovanja broj požara se rapidno povećao.
• Izdvojeni su iz B razreda jer:
o prirodne masnoće u kuhinjskim napravama ne mogu
se gasiti sredstvima za B razred požara.
o prirodne masnoće mogu se zapaliti u tekućem stanju
jer im vrelište raste iznad temperature samopaljenje
(preko 420OC). Kod benzina, etanola i sl. to nije
moguće.
o u požaru se ponašaju kao samozapaljive tekućine što
je bitno drugačije od ostalih tekućina razreda B.
• Iz malog početnog požara neispravnim gašenjem lako
prerastaju u požar velikih razmjera.
38
 F razred požara
• U neispravnim kuhinjskim napravama mogu se
zagrijati iznad 500oC što ima za posljedicu:
o voda u mlazu ili pjena uzrokuju fizikalnu eksploziju i zapaljeno ulje bacaju na
okolni materijal.
o prekrivanje vatrootpornim dekama ili poklopcem nema efekta (pare probijaju
i ponovno se pale, pristup uređaju je preopasan).
o gašenje prahom nema efekta jer se ulje ponovno pali (nema ohlađujući
učinak). Isto vrijedi za CO2
Vodena magla uspješno gasi ali za to su potrebne specijalne mlaznice.

39
 F razred požara
Za gašenje F razreda su posebna suha ili mokra
sredstva lužnatog karaktera. Uzrokuju
saponifikaciju. Nastaje gumasta masa negorivog
sapuna.
• Suha sredstva nemaju ohlađujući učinak,
djelovanje usporeno. Jedno od njih je BC prah na
bazi NaHCO3 ili KHCO3 (ABC prah koji je kiseo
nema učinak). Koriste se i kuglice sa lužnatom soli
(K2CO3, KAc.....)
• Mokra sredstva najuspješnije gase F razred požara.
Specijalna vodena sredstva, primjenjuju se kao
raspršeni mlaz, osnova je otopljena lužnata sol
(najčešće K2CO3). Fino raspršeni mlaz ohlađuje a
lužnate soli stvaraju sapun. Primjena iz stabilnih
sustava iznad friteza ili prenosivih aparata sa
oznakom F razreda požara.

40
 Gorenje krutina može biti:
1. Gorenje uz pirolizu, odnosi se na krutine koje
gore plamenom i žarom (razni organski
materijal kao drvo, plastika, papir….). Svrstava
se u A razred požara.
2. Gorenje uz promjenu agregatnog stanja,
odnosi se na krutine koje se u požaru rastale i
gore plamenom kao tekućine (parafin, neke
vrste plastičnih masa). Svrstava se u B razred
požara.
3. Direktno gorenje, odnosi se na krutine koje
gore samo žarom (metali). Svrstava se u D
razred požara.

41
 Gorenje uz pirolizu - požari razreda A

U procesu gorenja, pod pirolizom smatramo

kemijsku razgradnju tvari pri povišenim
temperaturama na jednostavnije plinovite i krute
gorive sastojke. Da bi se gorenje kontinuirano
odvijalo, povratna toplina zračenjem na gorivu tvar
mora biti dovoljna za kontinuirano odvijanje
pirolize. To iznosi oko 10% od ukupno oslobođene
topline. Ako je manja, plamen se gasi.

42
 Gorenje metala - požari razreda D
Značajke takovog gorenja su:
• nema lančanih reakcija gorenja (nema plinovitih produkata gorenja)
• visoke temperature, jer nema plinova koji bi toplinu odvodili s mjesta
gorenja.
• gašenje moguće samo suhim sredstvima (prahovi, pijesak, plemeniti
plinovi..)
• nesmiju se gasiti sa CO2, CFC-ima i vodom jer:
- u atmosferi CO2 i CFC-a nastavljaju
gorjeti.
- sa vodom snažno reagiraju oslobađajući
vodik - eksplozivan plin (kisik se veže s
metalom u oksid).

43
44
 Gorenje prašina
• Granice zapaljivosti u g/m3.
• DGZ oko 20 - 100 g/m3.
• Pripaljivanje prisilno ili termički (300 - 600oC).
• Teže upaljive od plinova.
• Nastaju urušavanjem, u procesima mljevenja,
gašenja nataložene prašine punim mlazom i sl.
• Temperatura tinjanja prašine je najniža temperatura
podloge na kojoj počinje tinjati 5 mm debeo sloj
prašine.

45
PROCESI GAŠENJA

46