Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 1.

Sažetak /Abstrakt, Rezime/

Šumski požari predstavljaju veliku opasnost za šume i šumska zemljišta. Osim na šumama i
šumskom zemljištu predstavljaju veliku opasnost na zapuštenim poljoprivrednim zemljištima, za
naseljena mjesta i ljudske živote. Vjerojatnoća njihovog nastanka je stalna, a štete koje nastaju su
višestruke i teško nadoknadive. Od šumskih požara stvaraju se zgarišta, pogoršava se kvalitet šumskog
tla, dolazi do poremećaja ekološke ravnoteže, a materijalne štete su velike.

U ovom domaćem zadatku obradio sam temu "Gašenje šumskih požara". U prvom dijelu
zadatka obradio sam osnove nastanka i širenja šumskih požara a u drugom dijelu obrađena je tema
gašenja šumskih požara (metode) sa osvrtom na opremu, tehniku, mjere i bezbjednost pri gašenju
šumskih požara.
Spisak ključnih riječi: šumski požar, nastanak šumskih požara, širenje šumskih požara, taktika
gašenja šumskih požara, oprema i tehnika za gašenje šumskih požara, opasnosti i mjere bezbjednosti
kod šumskih požara.

1. Uvod
U doba početka razvoja ljudske zajednice, čovjek je u šumama ostvarivao većinu svojih
životnih potreba: mesa divljači za ishranu, kožu za zaštitu od hladnoće, vodu, biljne plodove, ljekovito
bilje, drvo za zagrijavanje, izgradnju nastambi i dr. Nekada su se šume širom svijeta prostirale na
mnogo većim površinama. Nerazvijena svijest o ulozi šuma dovela je do nerazumnog odnosa čovjeka
prema šumi. Danas šume u svijetu zauzimaju znatno manju površinu nego ranije, tako da je ukupna
šumovitost zemlje oko 33 %.
Šume su značajno društveno bogatstvo ne samo zato što proizvode dragocijenu i po svojim
kvalitetnim svojstvima nezamjenjivu drvnu sirovinu, jestivo i ljekovito bilje, već i zato što pozitivno
utiču na zaštitu čovjekove okoline, regulisanje klime i vodenog režima, smanjenje šteta od erozija,
bujica i poplava, razvoj lova i turizma i niz drugih privrednih djelatnosti.

Šumski požar je nekontrolirano, stihijsko kretanja vatre po šumskoj površini. Pripada u

prirodne katastrofe. Razlikuje se po vrsti, načinu nastanka i štetama. Šumski požari su stariji od
ljudske civilizacije. Šumski požari se javljaju na svim geografskim širinama i pod različitim
klimatskim uslovima, u zemljama sa viskom i slabo razvijenom kulturom, sa viskoim i nižim
standardom, u regionima sa gusto i rjetko naseljenim stanovništvom. Znatne šumske površine koje se
nalaze u Republici Srpskoj, takođe nisu pošteđene šumskih požara. Treba istaći da su četinarske šume
ugroženije po pitanju požara, a u ukupnoj zalihi drvne mase Republike Srpske učestvuju sa 32% dok
su lišćari zastupljeni sa 68%. Prema podacima Vjeća Ministara BiH a na osnovu "Procjene ugroženosti
BiH od prirodnih ili drugih nesreća" u Republici Srpskoj u periodu 1999-2009. godine zabilježeno je
ukupno 2410 šumskih požara i pri tome je nastala opožarena površina tla od 82.278 ha i procjenjena
šteta na 28.440.213,00 km.
Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 2.

2. Uzroci nastanka šumskog požara

U svakoj šumi je prisutan gorivi materijal u većim ili manjim količinama. On se sastoji od
lišća, šumskog drveća i žbunja, debla i grana, prizemne vegetacije, opalog lišća i grančica, odumrle
trave i dr. Vatra u šumi nastaje u prisustvu kiseonika kojeg ima u neograničenim količinama. Treći
uslov zapaljiva iskra se ne nalazi u šumi i nastaje samo kao posledica nekog spoljnog činioca.

Uzročnici zapaljive iskre mogu se svrstati u dvije grupe: munje i antropogeni faktori tj čovjek.

Pri pražnjenju atmosfere u toku nepogode, munja udari u drvo i zapali ga. Vrlo rijetko munja
izaziva požar u listopadnim šumama, pri udaru o stablo ono se rascjepi ali ne dođe do širenja požara.
Dok se pri udaru munje u četinarskim šumama drvo ( razne vrste bora, smrče, jele i druge četinarske
vrste) zapali. Kada se neko stablo zapali vatra se preko krošnje prenosi na susjedna stabla i prizemni
pokrivač i ako se brzo ne otkrije ili ne ugasi dolazi do širenja požara.

Čovjek svjojim djelovanjem šumski požar može izazvati na dva načina: direktno i indirektno.
Direktan način izazivanja požara je kada čovjek svojom aktivnošću izaziva vatru i ostavlja je
neugašenu da se proširi. Brojni su načini na koji se požar može izazvati indirektnim djelovanjem
čovjeka: poljoprivrednici pri krčenju i čišćenju zemljišta, pri paljenju deponija smeća koje se nalazi u
blizini šume, varničenjem lokomotiva koje prolaze kroz šumska prostranstva, varničenjem električnih
dalekovoda i za vrijeme ratnih zbivanja.

Na osnovu ispitivanja, koja su provedena duži niz godina u zemljama gdje su šumski požari
učestala pojava, ustanovljeno je da je munja kao uzročnik nastajanja šumskog požara zastupljena samo
sa 10 % dok je čovjek daleko veći uzročnik čak i preko 90 %, što direktno tako i indirektno.

Šumski požar je tipična vrsta požara na otvorenom prostoru. Razvijanje šumskog požara
odvija se u tri faze razvoja vatre: početna, razbuktala i živo žarište.
Prva faza – zagrijavanje, kada zapaljiva iskra svojom toplotom podiže temperaturu gorivog
materijala do 100 °C i dovodi do gubljenja vlage i isušenja.
Druga faza – sagorjevanje gasova, nastupa na temperaturi između 300-400 °C i tada dolazi do
širenja zapaljivih gasova i pojave plamena. Tada se temperatura penje od 600- 1000°C. Osim gasova
počinje da se širi i toplota koja podržava gorenje i razvoj požara.
Treća faza- ugljenisanje drveta, koja gorenjem gubi sadržaj i ostavlja pepeo. U ovoj fazi požar
najčešće daje slab dim, zbog čega može ostati ne otkriven duže vrijeme.
Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 3.

Slika 1. Širenje šumskog požara

3. Vrste šumskih požara

Prema mjestu gdje nastaju i sloju gorivog materijala kojim se šire izvršena je osnovna podjela
šumskih požara i to na:
 Podzemne
 Prizemne ( niske)
 Visoke ( gornje) šumske požare
Postoji više klasifikacija šumskih požara ali je ovakva podjela najjednostavnija i dovoljna.
U šumama na našim područjima, kao i širom svijeta, najučestaliji su prizemni požari ( više od
95% od ukupnog broja požara) zatim slijede visoki i ostale vrste požara, dok su podzemni požari prava
rjetkost.

3.1. Podzemni požari

Šumski podzemni požari su takvi požari koji se odvijaju bez plamena. Kod ovih požara zahvaćen
je gorivi materijal ispod zemlje ( podzemne naslage tereta, guste naslage mahovine, razloženog lišća,
panjeva, žila i dr.), pa se pojava ovih požara teško otkriva. Nekad prođe i više dana i nedjelja da se
ovakav požar otkrije, proširi se na veće površine, te je njegovo suzbijanje teže i dugotrajnije. Ovi
požari se sporo šire, ali brzo mogu prerasti u otvoreni prizemni požar. Takva vatra polako napreduje i
tinja. Čini najmanje štete i najlakše se gasi. Prema debljini gorivog sloja dijele se na:slabe (do 25 cm ),
srednje ( do 50 cm ) i jake ( više od 50 cm ).
Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 4.

3.2. Prizemni požari

Kada se požar širi samo po donjem dijelu šume, šumskom zemljištu, tada se požar zove
prizemni.Pri ovim požarima gorivi materijal su humus, lišće, iglice, suva trava, mahovina, suvo drvo,
panjevi i drugi materijal koji se nalazi na šumskoj površini. Iz prizemnih požara nastaju i podzemni
požari.
Razlikuju se brzi i postojani ili stabilni niski požari. U brze niske požare spadaju požari sa brzom
probijajućom ivicom ( brzinom 0,5 m/min), kada sagorjeva samo nagomilani pokrivač, opalo lišće,
granje, iglice četinara. U postojane ili stabilne požare spadaju požari sa srednjom brzinom kretanja
ivice požara manjom od 5 m/min. Brzi požari niskog tipa karakteristični su za proljeće. Do postojanih
ili stabilnih požara dolazi po pravilu ljeti, kada se osuši lišće i granje. Pri brzim požarima osnovno je
plameno gorenje a kod stabilnih, niskih požara glavno je neplameno gorenje.

3.3. Visoki požari

Ovi požari se javljaju često u šumama i pri tome gore grane uspravnog drveća odnosno krošnje, pa
se zato nazivaju još i požari krošanja. Visokim požarima najviše su podložni gusta i mlada četinarska
šuma, hrastova šuma na suvim i uzvišenim mjestima kao i predjeli obrasli žbunjem. Visoki požari kao
i niski, imaju jasno izraženu ivicu, a pri vjetru takođe front, krila i pozadinu požara.

Slika 2. Elementi šumskog požara i pravci širenja

Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 5.

U praksi se razlikuju brzi i stabilni viskoki požari. Pri stabilnim požarima ivice kruna stabala
sagorjevaju po mjeri prodora ivice niskog požara. Pri brzim visokim požarima, širenje gorenja po
krošnji može prestići prodor ivice niskog požara.

Slika 3. Visoki šumski požar

Po vjetrovitom vremenu dolazi prvenstveno do brzih visokih požara. Kada se vatra širi po krošnji
drveća i pretiče nisku vatru. Do prodora gorenja preko krošnji dolazi u skokovima, što se poduduara sa
pojačanjem vjetra. U periodu skokova požara koji se širi po krošnjama drveća brzinom 3-5 m/s,
rastojanje 80 m, plamen prolazi za 15-25 sekundi ( 15-20 km/h).

Visoki požari su praćeni sa izdvajanjem velike količine toplote. Radi toga visoki požari djeluju na
atmosferu znatno jače od niskih požara. Plamen u sredini stuba može se podizati na visinu od 120 m.
Konvektivni stub povećava dotok vazduha u zonu požara i prouzrokuje vjetar, koji pojačava požar.
Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 6.

4. Metode gašenja šumskih požara

Za lokalizaciju požara u opštem smislu, u zavisnosti od vrste, veličine, stanja gorivog materijala,
vremenskih prilika, terena, raspoloživog ljudstva i opreme i mogućnosti korišćenja postojećih
prirodnih ili vještačkih prepreka može se primjeniti metoda direktnog ili indirektnog gašenja.

4.1. Metoda direktnog gašenja

Direktno gašenje se najčešće primjenjuje kod požara koji se sporo šire, naročito kada gori trava,
lišće, žbunje, korov i ostali gorivi materijal na zemlji, zatim na bočnim stranama i repu većih požara
kao i završnim fazama gešenja istih. Primjenjuje se kod svih većih požara u zavisnosti od šume koja
gori, a da pri tome toplota i dim nisu tako opasni i iznad granica ljudske izdržljivosti.
U našim uslovima za direktno gašenje požara mogu se upotrijebiti četiri različite taktike:
- Taktika gašenja čela požara
- Taktika gašenja opkoljavanjem požara
- Taktika gašenja obuhvatanjem požara iz pozadine
- Taktika gašenja kombinovanjem sa postojećim prirodnim i vještačkim preprekama
Taktika gašenja čela požara
Kada raspoloživim ljudstvom i tehnikom nije moguće odjednom obuhvatiti i gasiti sve strane
požara, gasioce treba rasporediti na čelo požara. Kada se vatra na čelu požara zaustavi i spriječi dalje
širenje, gasioci će se rasporediti u dvije grupe koje zatim postupno napreduju sa jedne i druge bočne
strane, tako da se ponovo sastanu na repu požara.

Slika 4. Dijelovi požara

Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 7.

Taktika gašenja opkoljavanjem požara

Kada se u odnosu na veličinu požara, raspolaže sa dovoljno ljudstva i opreme, najbolje je gašenje
istovremeno izvoditit duž cijele vatre linije. U tom slučaju vatrenu liniju izdjeliti na veći broj manjih
sektora na koje se raspoređuju gasioci. Broj gasilaca na pojedimi sektorima zavisiće od intenziteta
gorenja i brzine širenja požara.

Taktika gašenja obuhvatanjem požara iz pozadine

Ova taktika gašenja primjenjuje se kod jakih prizemnih požara koji se brzo šire, a napad na čelo
požara je usljed nepodnošljivih uslova toplote i dima otežan ili ako se ocjeni da će brzina gašenja na
bočnim stranama požara biti veća od brzine širenja požara. Na taj način se formira klin, čelo požara se
postepeno sužava i na kraju potpuno svalada.

Taktika gašenja kombinovanjem sa postojećim prirodnim i vještačkim preprekama

Ako se u šumi u kojoj se gasi požar nalaze pogodne prirodne prepreke ( čisitne, rijeke, potoci,
jaruge, bare, putevi i dr.) ili izgrađene prepeke ( putevi, protiv požarne pruge i dr.) terba ih
maksimalno iskoristiti, kako bi se zaustavilo širenje požara i što manje iscrpljivalo ljudstva. U tom
slučaju ljudstvo se raspoređuje tako da obuhvati i gasi požar iz pozadine i na bokovima uz
napredovanje prema čelu, usmjeravajući vatru prema odabranoj prepreci.

4.2. Metoda indirektnog gašenja

Slika 5. Linije požara

Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 8.

Indirektno gašenje se provodi uklanjanjem gorivog materijala. U zavisnosti od uslova terena i

količine gorivog materijala koji treba ukloniti, izgradnja se obavlje ručno ili upotrebom mehanizacije.
Prilikom određivanja mjesta na kome će se izgraditi odbrambena linija rukovodilac gašenja požara
mora voditi računa o sledećem:
- liniju odbrane treba formirati na mjestu koje će biti dovoljno udaljeno od čela požara,
kako bi se imalo vremena za uklanjanje gorivog materijala, prije nailaska požara. Odluku
o mjestu izgradnje odbrambene linije donosi se na osnovu procjene o linearnoj brzini
širenja požara, raspoloživom ljudstvu i sredstvima, kao i količini gorivog materijala koji
treba u određenom vremenu ukloniti
- linija odbrane ne bi trebala biti suviše udaljena od čela požara, jer će u suprotnom nastati
nepotrebna šteta u šumi zbog uništene drvne mase na površini koja se prepušta požaru.
- odbrambenu liniju izgraditi tako da se što je moguće više naslanja na postojeće prirodne
barijere kao što su rijeke, potoci,bare, prosjeci, čistine,putevi i željezničke pruge.
Kada je određen pravac odbrambene linije, ljudstvo i mehanizacija se raspoređuju čitavom linijom
i sa nje uklanjaju gorivi materijal. Koncentracija ljutstva i mašina na pojedinim sektorima zavisiće od
razvoja požara, stanja gorivog materijala i pravca i brzine širenja požara.

Kada je dobrambena linija očišćena, ljudstvo i dalje treba da ostane na liniji i sačeka dolazak
požara, kako bi se pravovremeno intervenisalo u slučaju da vjetar prebaci požar na očišćenu stranu.
Ovo dežurstvo treba da traje sve dok se požar potpuno ne ugasi na čitavoj površini.

Kada je izgrađena linija odbrane, u nekim slučajevima je moguće primjeniti taktiku susretnog
požara, odnosno paljenje susretne vatre. Na taj način se ispred linije odbrane ( otporne linije), na
površini prema požaru, zapali gorivi materijal. Vatra će uništiti sav materijal, pa će se povećati
površina bez gorivog materijala i proširiti izgrađena odbrambena linija.
Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 9.

5. Gašenje pojedinih vrsta šumskih požara

Kada se požar otkrije i locira, prvi zadatak je da se da znak za uzbunu vatrogasnim jedinicama i
raspoloživom ljudstvu. Sa ljudstvom na teren odlazi i rukovodilac akcije gašenja, koji vrši neophodna
izviđanja, da bi se na licu mjesta upoznao sa karakteristikama požara i odredio najprikladnije metode
navale. Istovremeno on u požarnu kartu unosi lokaciju požara, veličinu zahvaćene površine, pravac
širenja, kao i ostale elemente za koje procjeni da su značajni za opreciju gašenja.

Na osnovu podataka sakupljenih na terenu i meteroloških podataka, od kojih su najznačajniji

pravac i jačina vjetra, rukovodilac akcije daje prognozu širenja požara. Na osnovu podtaka o
karakteristikama površine zahvaćene požarom, prostornog rasporeda prirodnih i vještačkih barijera i
pristupnih puteva, donosi se plan o lokalizovanju i gašenju požara.

U zavisnosti od intenziteta i karaktera požara, terenskih uslova kao i ljudstva i sredstava koja mu
stoje na raspolaganju, rukovodilac akcije, zajedno sa ostalim odgovornim osobama štaba za gašenje,
donosi sledeće odluke:
- imenuje starješine odgovorne za pojedine sektore
- određuje pravac glavnog napada
- upućuje ljudstvo i sredstva u pravcu lokalizacije požara
- vrši raspored preostalog ljudstva i određuje rezerve i smjene, kao i lica koja će pristigle
snage dočekivati i upućivati na mjesta za gašenje.
- određuje metode i postupke za gašenje
- izdaje naređenja i upustva za aktiviranje ostalih subjekata i mjera koje su predviđene
Planom

5.1. Gašenje podzemnih požara

Gašenje podzemnih požara vrši se izolacijom ili otkopavanjem, a takođe snažnim vodenim
mlazovima iz motornih pumpi. Otkopavanjem se gašenje podzemnih požara vrši tako što se sprovodi
kopanje jarka koji okružuje goreću površinu. Dubina jarka određena je slojem gorivog materijala i
vatre, i mora biti veća od ovog sloja, a širina je oko 30 cm. Kopanje kanala se najlakše obavlja
mašinama, ukoliko to uslovi terena dozvoljavaju. Kada nije moguća upotreba mehanizacije, a terenski
uslovi to dozvoljavaju, koristi se zaprega . Na terenima gdje nije moguće koristiti ni mašine ni
zapregu, kopanje se vrši ručno, pomoću ašova, krampova i lopata. Često se u gornjim slojevima
tresetišta nalazi mnogo korijenja od drveća, žbunja pa su potrebni pijuci ili oštre lopate.
Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 10.

Slika 6. Gašenje podzemnih požara kopanjem jarka

Ivice rupa ( jarka), po mogućnosti treba obraditi vodom ili hemikalijama iz nosećih vatrogasnih
aparata. Iskopani jarak treba kontrolisati, inače se vatra može prenjeti na drugu stranu. Zato ljudstvo
treba ostaviti da dežura dok se vatra potpuno ne ugasi na čitavoj površini.

Pri dubokom gorenju tresetišta nastala vodena kora se razbija snažnim mlaznicama vode. U vezi
sa velikim utroškom vode, ovaj način gašenja je primjenljiv pri postojanju u blizini požara izvora sa
dovoljno vode. Ako nema izvora vode, oko žarišta se vrši iskopavanje.

5.2. Gašenje prizemnih požara

Slika 7. Prizemni šumski požar

Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 11.

Prizemni požari su najučestaliji, pa je potreba za njihovim suzbijanjem najveća. Pri ovim

požarima gorivi materijal se nalazi na površini zemlje ili nisko iznad nje. Način gašenja zavisi od
pristupačnosti terena, količine gorivog materijala, njegove gustine i kompaktnosti, blizine vodnih
izvora i još različitih faktora pa se primjenjuje metoda direktnog gašenja ili indirektno gašenje,
izgradnjom protivpožarnih prepreka i uklanjanjem gorivog materijala.

Direktno gašenje vatre kod prizemnih požara može se primjeniti kod požara kada se na površini
nalazi manje gorivog materijala, posebno kada ne čini kompaktnu masu ( rijetka trava, pojedinačna ili
u žbunovima, rijetki žbunovi, gomilice razbacanih otpadaka od drveta). U ovakvim požarima gašenje
se može vršiti tučnim alatima ili vodom. Kod suzbijanja ručnim alatima udaranjem po vatri odstranjuje
se kiseonik i prekida gorenje.

Direktno gašenje vatre "gušenje" zemljom ili pjeskom je efikasan metod suzbijanja slabijih
prizemnih požara na terenima sa dubljim zemljištem, ili tamo gdje na površini ima dovoljno pijeska.

Gašenje prizemnih požara vodom je kao i kod ostalih vrsta šumskih požara najefikasniji metod
ukoliko se mogu obezbjediti dovoljne količine vode na mjestu požara. Pored vode mogu se koristiti i
razne hemijske supstance koje samostalno ili mješanjem sa vodom gase šumske požare.

5.3. Gašenje visokih požara

Visoki požari se razvijaju iz prizemnih požara kada vatra zahvati krošnje drveća, njihova pojava
je manje prisutna ali su operacije za njihovu lokalizaciju znatno teže i komplikovanije od gašenja
podzemnih i prizemnih požara.

Vatra koja gori u krošnjama drveća razvija visoke plamene jezike i brzo se širi preko krošnji
drveća, posebno u prisustvu vjetrova i preko 25 km/h.

Gašenje se u zavisnosti od veličine zahvaćene površine, tipa šume i jačine vjetra može vršiti
sredstvima sa zemlje i vazduha ( avionima ili helikopterima).
Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 12.

Slika 8. Visoki šumski požar

Zbog visokih temperatura i intezivnosti toplotnog zračenja nemoguće je direktno vršiti gašenje
ovih požara. Stoga se kod gašenja sa zemlje, najčešće postavlja odbrambena linija. Kao prva mjera,
rukovodilac gašenja požara mora donijeti odluku o otpočinjanju izgradnje i raščišćavanju
odbrambenog pojasa.

Kod donošenja ove odluke on mora da raspolaže podacima o:

- vrsti drveća i tipu šume
- brzini i pravcu širenja požara
- jačini i pravcu vjetra
- raspoloživom ljudstvu i opremi
- veličini zahvaćene površne
- vrsti i količini gorivog materijala koji treba ukloniti
- vrsti i položaju vještačkih barijera na koje se može vezati odbrambena linija.

Ovakva vrsta požara se obično može pojaviti u planinama i na nepristupačnom terenu. Borba
sa šumskim požarima na ovakvim terenima je dosta teška jer je ograničena uporebom inženjerske
tehnike za zemljane radove, a na kamenitom planinskom zemljištu je gotovo isklučena. Pri gašenju
ovakvih požara često se primjenjuje susretna vatra, sa formiranjem prepreka ( pomoću eksploziva ili
korišćenjem ručnih alata). Najveća efikasnost pri gašenju požara na planinskim i teško pristupačnim
terenima postiže se upotrebom sredstava iz vazduha, helikoptera i aviona.
Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 13.

6. Vatrogasne snage kod gašenja šumskih požara

Adekvatna i kvalitetna primjena tehničke opreme u sprečavanju i gašenju požara donosi uvjek
dobre rezultate. Naprotiv, bez tehničkih sredstava nemoguće se suprostaviti požaru, bez obzira na
njegovu veličinu. Raspoloživa tehnička oprema može pružiti odgovarajući efekat samo ako po
kvalitetu, vrsti i obimu odgovara gašenju određene vrste i veličine požara. Da bi tehnička oprema
udovoljila zahtjevima u smislu gašenja požara, neophodno je da bude u stalnoj pripravnosti i u
ispravnom stanju.
Gašenje šumskih požara je operacija koja zahteva veliko naprezanje ljudi i sredstava. U neka
stara vremena protivpožarne službe sa slabim vodenim pumpama malog pritiska i protoka mogle su
samo da nemoćno gledaju divljanje vatrenih stihija u nadi da se neće približiti nekom naseljenom
mestu. Danas, vatrogasne ekipe su mnogo mobilnije i tehnički bolje opremljene, tako da mogu brzo
dospeti na mjesto gde je požar počeo da se razbuktava. One mogu biti organizovane kao profesionalne
vatrogasne jedinice ( sa ili bez sezonskih vatrogasaca ) vatrogasne jedinice dobrovoljnih vatrogasnih
društava ( sa ili bez profesionalnih jezgri ili sezonskim vatrogascima), jedinice vojske, jedinice Civilne
zaštite, radnici šumskih i drugih preduzeća i sami građani odnosno mještani. U nekim razvijenim
zemljama poput SAD postoje timovi specijalno obučenih vatrogasaca koji se padobranima spuštaju u
udaljene delove šuma radi sprečavanja daljeg širenja požara.
Naravno, ne treba zapostaviti i doprinos napretka avijacije; gašenje šumskih požara iz vazduha
specijalizovanim avionima i helikopterima je znatno unapredilo efikasnost u borbi protiv širenja vatre
u prirodi.

Ali, uprkos svemu, nikako ne treba zaboraviti da je posao gašenja šumskih požara i danas
izuzetno opasan jer su ljudi izloženi ogromnim temperaturama usled kojih se čak tope i zaštitne
maske i odela a neke vrste drveća zahvaćene plamenom doslovno eksplodiraju kao avionske bombe.
Naglo razbuktavanje vatre na malom mestu može da izazove turbulencije vazduha i nepredvidljivo
propadanje letelica, pa čak i njihovo rušenje. Nisu rjetki slučajevi pogibije članova ekipa koje se bore
sa bjesom vatre, stoga mjere prevencije moraju biti imperativ.

Upotreba aviona i helikoptera ima određena ograničenja naročito noću i kad je jak vjetar.
Vatrogasna vozila su od velike pomoći i danju i noću ali su ograničena prohodnošću šume, odnosno
van puteva ne mogu. Tako da se dolazi do zaključka da jedino vatrogasac nema nikakvih ograničenja.
On može da radi i danju i noću, na mjestima do kojih vodi put ali i na nepristupačnim terenima.
Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 14.

6.1. Oprema i tehnika za gašenje šumskih požara

Oprema i tehnika koja se koristi pri gašenju šumskih požara jesu oprema i tehnika za potrebe
grupe vatrogasaca, vatrogasna vozila, avioni i helikopteri a u određenim situacijama i brodovi.
Vatrogasne jedinice koriste standardnu aparaturu i opremu, međutim za šumske požare potreban je
veći broj te opreme ali i dodatne opreme.

Slika 9. Vatrogasci pri gašenju požara

U ličnu vatrogasnu opremu spada sve ono čime je vatrogasac lično zadužen što sam koristi a
to je: odjeća i obuća, šlem za vatrogasce, radni ( penjački opasač), zaštitna maska ( kapa i naočale)
penjačko uže i baterijska lampa.

Od dodatne opreme koju treba da posjeduje vatrogasna grupa treba naglasiti sledeće: radio
stanice, dvogled, razglas ili megafon, kompas, karte, gps, prvu pomoć, posude za vodu i piće,
reflektujuće oznake, kosir, sklopiva lopata, motorna pila, naprtnjača i prenosne motorne pumpe.

Vatrogasna vozila koja se koriste pri intervencijama vatrogasnih jedinica, koriste se i za

gašenje šumskih požara, iako postoje specijalizovana vozila koja su adekvatnija za tu upotrebu. Vozila
za gašenje šumskih požara, trebaju imati određene karakteristike za vožnju van puteva, sa rezervoarom
vode od 4000 litara, pumpom srednjeg i visokog pritiska, uređajem za upotrebu pjene, prostorom za
više stotina metara crijeva i jednom prenosnom pumpom.
Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 15.

Slika 10. Vozilo za gašenje šumskog požara sa rezervoarom za vodu od 1200 litara

7. Opasnosti prilikom gašenja šumskih požara

Požar otvorenog prostora, a pre svega šumski požar je izuzetno složen proces, koji prati
mnoga različita termodinamička i aerodinamička događanja. To je sama po sebi već jedna opasna
sredina, koju prate mnoge nepredviđene okolnosti. Svi potencijalni učesnici u akciji gašenja šumskog
požara, moraju znati koje opasnosti nosi jedna takva intervencija, da bi na adekvatan način na njih
odgovorili.

- Dim i toplota

Prilikom požara šuma dolazi do izdvajanja određene količine dima i toplote, u i oko zone
gorenja. Nivo izdvajanja ovih produkata sagorevanja, se menja tokom trajanja samog požara u
zavisnosti od vrste, gustine i vlažnosti gorive materije, kao i jačine vetra. Sa povećanjem vrednosti
temperature, usložnjava se postupak gašenja požara u smislu opasnosti po same učesnike u akciji.
Dim kao produkt sagorevanja, zbog sadržaja otrovnih gasova i čestica, ima negativan uticaj na članove
vatrogasno-spasilačkih ekipa zbog iritacije organa za disanje i očiju. Takođe dolazi i do zamračenja
prostora oko požarne zone, čime se otežava intervencija, kao i praćenje razvoja požara i samog toka
intervencije.

- Nepoznavanje terena

Nepoznat teren može da predstavlja veliki problem i opasnost za učesnike u akciji gašenja
požara, posebno za ekipe koje dolaze u pomoć iz drugih oblasti. Neophodno je koristiti karte i ići
prohodnim putevima, a poželjno je u svakoj grupi imati jednog člana iz lokalne zajednice koji poznaje
teren.
Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 16.

- Promjena smjera i jačine vjetra

Promjena smjera i jačine vjetra utiče na brži razvoj požara i otežava akciju gašenja. Takođe
kod brzih promjena smjera i jačine vjetra mogu se stvoriti uslovi da požar direktno ugrozi vatrogasno-
spasilačke ekipe, tehniku i opremu. Zbog takvih naglih promjena neophodno je uvek razmišljati o
bezbjednosnim rastojanjima od zone požara i predvidjeti odstupne puteve.

- Nepoznavanje taktike i procedura

Prilikom rukovođenja akcijom gašenja šumskih požara može biti veoma opasno nepoznavanje
osnovnih principa razvoja požara na otvorenom prostoru, taktike i propisanih procedura prilikom
gašenja šumskih požara i spašavanja ugroženih. Takva situacija može direktno ugroziti učesnike u
intervenciji i stanovništvo oko zone požara, kao i uticati na materijalnu štetu nastalu od šumskog
požara.

- Erupcija požara

U toku šumskog požara, nije neuobičajeno da se front požara brzo kreće. Međutim u praksi
postoje slučajevi kada dolazi do iznenadnog povećanja brzine širenja požara.
Mnogobrojni teške nesreće vatrogasaca širom sveta, povezane su sa naglim ubrzavanjem fronta
požara. Taj fenomen je poznat kao „blow up“, „Eruptive Fire“, pa i „efekt dimnjaka“, a zbog sličnosti
sa erupcijama nazvan je „eruptivni požar“. Obično se javlja na padinama, u usecima i kanjonima,
najčešće kod niskog, suvog rastinja, podpomognut vetrom, ali nije uslov. Požar koji se razvija na
kosini ili u kanjonu u početku će se razvijati relativno sporo. Nakon nekog vremena vrh (prednji,
gornji deo) požara će se brže razvijati, jer prima dodatnu toplotu od požara ispod. Proces erupcije
požara sam sebe potpomaže, ubrzavajući svoj razvoj i može dostići veliku brzinu prostiranja.
Ovi ekstremni procesi gorenja nisu toliko česti kod šumskih požara, ali kada nastanu, mogu imati
katastrofalne posledice. Zbog ove pojave vatrogasno-spasilačke ekipe se nikad ne postavljaju na
kosinama iznad fronta razvoja požara.

- Dehidratacija

Ekstremno visoka spoljna temperatura, povećana temperatura kao produkt gorenja, kao i veliki
napori prilikom rada, dovodi do ubrzanog disanja i rada srca učesnika u gašenju, kao i do gubitka
tečnosti iz organizma, koja dovodi do dehidratacije. Zbog toga se mora voditi računa da svi učesnici
tokom akcije gašenja šumskih požara imaju dovoljne količine vode i permanentno nadoknađuju
izgubljenu tečnost.
Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 17.

- Povrede

Usled nepoznatog i nepristupačnog terena, površina zaraslih u korov, rupa, loše vidljivosti
zbog dima i rada u noćnim uslovima, može doći do povreda vatrogasaca-spasioca. Najčešće povrede
su uganuća, prelomi, posekotine, opekotine, žuljevi, alergije, trovanja, ujedi insekata i zmija.
Zbo toga se u takvim okolnostima mora kretati oprezno, a ako dođe do eventualne povrede neophodno
je uz sebe imati pribor za prvu pomoć, a pri operativnom štabu dežurnu ekipu hitne pomoći.

- Umor i iscrpljenost

Zbog velikih napora i otežanih uslova rada pri gašenju šumskih požara, dolazi do smanjenja
radne sposobnosti i opadanja efikasnosti rada kod vatrogasaca–spasioca. Iscrpljen organizam
predstavlja veliku opasnost i može ugroziti svoju bezbednost i bezbednost ostalih učesnika u akciji
gašenja. Stoga se ekipe koje su duže angažovane, moraju smenjivati i povremeno odmoriti za nove
napore.

- Dalekovodi

Dalekovodi predstavljaju dodatnu opasnost prilikom gašenja šumskih požara, kako za gašenje
sa zemlje (zbog eventualnog udara električne struje), tako i za manevar letilica prilikom gašenja iz
vazduha. Takođe požar može i da ošteti stubove za dalekovode i dođe do eventualnog pada
dalekovoda na zemlju, što bi predstavljalo veliku opasnost za učesnike u akciji gašenja požara.

- Minsko-eksplozivna sredstva

Prilikom gašenja šumskih požara u zoni ranijih ratnih dejstava i linijama ratnih razdvajanja
moguće je naići na zaostala minsko-eksplozivna sredstva. U takvim slučajevima neophodno je
obavestiti operativni centar MUP-a. Često se dešava da su navedene opasnosti praćene mnogim
otežavajućim okolnostima kao što su dejstva sa malim brojem izvršioca, neadekvatnom i
nepouzdanom opremom, na ekstremno visokim temperaturama, na nepristupačnom terenu, u
pograničnom pojasu i sa slabom podrškom lokalne samouprave, što u velikoj meri usložava cjelu
situaciju i povećava nivo i stepen opasnosti svih učesnika u akciji gašenja šumskog požara.

8. Mjere bezbjednosti pri gašenju šumskih požara

Na sve moguće nepredviđene okolnosti i opasnosti koje očekuju na intervencijama gašenja

šumskog požara, vatrogasci –spasioci, kao i ostali učesnici, moraju odgovoriti adekvatnim merama
bezbednosti, kako bi se eventualne opasnosti svele na najmanju moguću meru, a akcija gašenja
šumskog požara bila uspješnija.
Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 18.

- Adekvatna zaštitna oprema

Pored propisane zaštitne opreme, rad na gašenju šumskih požara zahteva neke specifičnosti.
Pošto se preko dana radi na veoma visokim temperaturama, mora se koristiti radna uniforma, kačket,
zaštitne rukavice, izdržljiva obuća pogodna za duže hodanje i nepristupačne terene, kao i zaštitna
maska za usta ili raspirator za veoma zadimljene prostore. Za duži rad na terenu u sastavu lične
opreme poželjno je imati ranac, zaštitnu odeću za ekstremne situacije, lampu (za noćne uslove), vreću
za spavanje, čuturicu sa vodom, rezervni suvi obrok, pištaljku, sredstvo veze i dr.

- Opremljenost tehnikom i opremom

Prilikom gašenja šumskih požara potrebno je koristiti vatrogasna vozila pogodna za

savlađivanje većih uspona i nepristupačnih terena. Manja terenska vozila mogu se koristiti kao
komandna, izviđačka vozila, za gašenje manjih površina, kao i za logističke potrebe. Takođe treba
predvidjeti i vozila za prevoz vatrogasaca-spasioca i ostalih učesnika u intervenciji. Kod većih
šumskih požara potrebno je angažovati građevinsku mehanizaciju za pravljenje proseka za
zaustavljanje fronta požara. Za nepristupačne terene neophodno je obezbediti dovoljan broj naprtnjača,
metlarica, krampova, motornih testera i dr.

- Stučnost rukovodećeg kadra

Znanje i vještine koje je potrebno da poseduju rukovodioci u akcijama gašenja šumskih požara
u velikoj meri utiče na efikasnost, sigurnost i bezbednost svih učesnika. Rukovodilac intervencije
mora poznavati principe i tehnike rukovođenja, osnovne zakone širenja šumskih požara, topografiju,
tehniku i opremu, taktičke nastupe gašenja šumskih požara, kao i opasnosti i mjere bezbednosti.
Takođe u svakom momentu mora znati šta se dešava sa požarom, koji su pravci širenja, šta požar
može da ugrozi, ko je sve uključen u akciju, kakve su njihove mogućnosti, koji su prioriteti u radu i
mora brzo donositi sigurne odluke u cilju lokalizacije požara i spašavanja ugroženih.

- Pridržavanje propisanih procedura

Za sigurnost svih učesnika neophodno je pridržavati se svih propisanih procedura kod gašenja
šumskih požara: prikupljanje informacija, vođenje evidencije, obaveštavanje, organizovanje štaba,
izviđanje terena, koordinacija sa svim angažovanim službama, uspostavljanje efikasnog lanca
komande, uspostavljanje dobre komunikacije, definisanje sektora rada i mjesta vodosnabdevanja,
stalno praćenje toka intervencije, pridržavanje svih bezbjednosnih mjera i organizovanje efikasne
logistike.
Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 19.

- Uspostavljanje operativnog štaba i lanca komandovanja

Kod većih šumskih požara neophodno je formirati operativni štab odakle bi se rukovodilo
akcijom gašenja i spasavanja. Operativni štab je centralno mesto gde se slivaju svi relevantni podaci
koji utiču na tok intervencije i odakle se izdaju komande svim sektorima rada. Komandni štab mora
imati nadzor nad svim preduzetim radnjama i svim učesnicima u akciji gašenja preko uspostavljenog
lanca komandovanja. Ukoliko ima više zasebnih površina zahvaćenih požarom, moraju se odrediti
vođe sektora za svaku zasebnu cjelinu, koji su odgovorni za rad u svom sektoru.

- Obučenost i uvežbanost svih učesnika

Svi učesnici u akcijama gašenja šumskih požara, moraju biti obučeni za ove vrste intervencija,
kako u teoretskom znanju, tako i u praktičnim vještinama. Takođe je neophodno poznavati vještine
ukazivanja prve pomoći. Članovi grupa moraju se poznavati međusobno, biti uvježbani i funkcionisati
kao tim. Viši nivo obučenosti i uvježbanosti se postiže na specijalističkim kursevima, simulacijama i
zajedničkim vežbama.

- Psiho-fizička pripremljenost

Gašenje šumskih požara pretstavlja veliki napor za sve učesnike, zbog složenosti posla,
vremenskih uslova, potencijalnih opasnosti, trajanja intervencije i dr. Zbog svega toga od svih
učesnika se očekuje izuzetna psiho-fizička pripremljenost, kako bi izdržali sve napore koji se pred njih
postavljaju, a potencijalne opasnosti svele na minimum.

- Poznavanje terena

Poznavanje terena, gde se odvija intervencija omogućava lakše i sigurnije kretanje vozila i
ljudstva, preciznije pretpostavke o pravcima i brzini širenja požara, požarnim preprekama,
vodozahvatima i sl. Time je sama intervencija sigurnija i bezbednija po sve učesnike.
Bolje poznavanje terena se postiže izradom Operativnih karata gašenja šumskih požara i periodičnim
obilaskom terena od strane svih potencijalnih učesnika u akciji gašenja.

- Informacije o meteorološkim podacima

Meterološki podaci i prognoza vremena moraju stalno biti dostupni komandnom štabu, jer bez
tih informacija ne može lako da se predvidi ponašanje šumskog požara. Promena smjera i jačine vetra
može direktno da ugrozi učesnike u intrvenciji, dok smirivanje vjetra i pad spoljne temperature može
biti signal za koncentrisanje snaga za konačnu likvidaciju požara.
Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 20.

- Dobra radio-veza

Radio-vezom mora biti pokriveno cjelo područje šumskog požara. U nedostatku radio stanica
ili loše pokrivenosti, mogu se koristiti mobilni telefoni. Dobra radio veza nam omogućava stalnu
informisanost o požarnim zonama, pravcima razvoja požara, kao i stanju na svim sektorima rada. Za
dobru komunikaciju neophodno je unaprjed definisati pozive-lozinke i odrediti radne kanale za
komunikaciju. Neophodno je predvidjeti i rezervne baterije zbog dužeg korišćenja uređaja. Ponekad i
kurirska veza i signalizacija može da zamjeni sredstva veze. Ako dođe do prekida u komunikaciji
između komandnog štaba i ostalih učesnika, može doći do nepredviđenih događaja, koji mogu
iskomplikovati situaciju i ugroziti učesnike u intervenciji.

- Koordinacija sa svim angažovanim službama

Za uspešniju, sigurniju i bezbedniju intervenciju neophodna je dobra koordinacija sa svim

angažovanim službama: policija, žandarmerija, vojska, lokalna samouprava, Ministarstvo
poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, korisnici šuma, Ministarstvo za zaštitu životne okoline, javna
komunalna preduzeća, Crveni krst, zdravstvene ustanove, dobrovoljna vatrogasna društva, lovačka
društva, ostala udruženja idr. Posebno dobru koordinaciju treba ostvariti sa eventualno angažovanim
vazdušnim snagama.

- Organizovana logistika

Nijedna akcija gašenja većeg šumskog požara ne može biti uspešna i bezbjedna bez dobro
organizovane logistike. Logistika je poseban sektor rada kojoj je potrebno dati veliki značaj. Za sve
učesnike na intervenciji je potrebno obezbediti prihvat, smeštaj, kontinuirano snabdevanje pijaćom
vodom i hranom. Takođe je neophodno obezbediti snabdjevanje gorivom, organizovati službu
mehaničara za otklanjanje eventualnih kvarova, dopremanje dodatne opreme i sl.

- Određivanje sigurnosnih zona i odstupnih puteva

Za uspešnu i sigurnu akciju gašenja šumskih požara potrebno je odrediti sigurnosne zone i
uvjek imati odstupnicu za vozila, tehniku i ljudstvo angažovano na intervenciji. Čak i idealno vođena i
kontrolisana akcija, može imati nepredviđenih situacija, koje mogu da ugroze vatrogasce-spasiocem,
kao i ostale učesnike. Svaka grupa i sektor rada, posebno koja dejstvuje uz ivicu požarne zone, mora
imati unapred utvrđene odstupne puteve i plan za privremeno povlačenje.

- Permanentno praćenje toka intervencije i brzo donošenje sigurnih odluka

Svi učesnici u akciji gašenja šumskog požara moraju pratiti ponašanje požara, tok intervencije
i svaku promenu registrovati i sa njom upoznati druge. Svaka odluka koja se donese mora biti brza, ali
ne ishitrena i sigurno sprovedena.U svakom trenutku djelovanja potrebno je zadržati prisebnost i
vjerovati u zajednički cilj – savladati požar i sačuvati sebe i druge.
Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 21.

9. Zaključak

U narednom periodu očekuje se stalni porast požara na otvorenom prostoru. To zahteva češće
angažovanje većeg broja učesnika u akcijama gašenja šumskih požara, koji bi uz dobru tehničku
opremljenost, stručnost i psiho-fizičku spremnost, morali da poznaju sve opasnosti koje ih očekuju i
primjene sve potrebne mjere bezbjednosti, kako bi intrevenisanje bilo sigurnije i uspešnije, a
eventualne opasnosti svele na najmanju moguću meru.

Požari gotovo svakodnevno ugrožavaju šume širom svijeta, pa i kod nas. Štete koje nastaju od
šumskih požara u Republici Srpskoj nisu zanemarive i predstavljaju veliki gubitak za zajednicu.
Određena ugrožena šumska područja, posebno u vrijeme dužih ljetnih suša, odlikuju se nedostatkom
vodotoka i vodenih akumulacija pogodnih za vodozahvate. U cilju što veće efikasnosti vatrogasnih
ekipa na tim područjima potrebno je izgraditi vodozahvate.

Posebno je važno imati kvalitetno izrađene i usaglašene Planove od zaštite od šumskih požara,
a na to obavezuje i Zakon. Planovi zaštite od šumskih požara se rade na nivou šumskih gazdinstava i
šire organizacione strukture gazdovanja šumama i/ili teritorijalne organizacije lokalne uprave.

Zbog svoje složenosti, zaštita šuma od požara zahtjeva neprekidno ulaganje materijalnih
sredstava i angažovanje stručnjaka i institucija koje se bave ovom problematikom prvenstveno na
preventivnom djelovanju.
Nikola Šobat: Domaći zadatak " GAŠENJE ŠUMSKIH POŽARA " 22.

10. Literatura

1. Gašić M.; Zaštita od požara i eksplozija,Mašinski fakultet Banja Luka 2005

2. Vasić M.; Zaštita šuma od požara, Nolit Beograd 1983

3. Todorović D; Diplomski rad-Taktika i gašenje šumskih požara, Mašinski fakultet Banja

Luka 2007

4. www.zaštita.com

5. http:// library.thinkquest.org/03oct/00494/Forest%20Fires

6. http://ekospark.com/info/03_sos.../sumski_pozari/sumski_pozari.htm

7. www.hbsume.ba › Bos. Grahovo › Drvar › Glamoč

8. www.vatrogasci-novisad.org.rs/.../edukacija_11_sumski_pozari.html

9. www.msb.gov.ba/PDF/Procjena.za.VM.20.2.2012.pdf