Zaštita od požara

u graditeljstvu

Zvonko Videc, dipl. ing. građ.

Zašto zaštita od požara u graditeljstvu?
 UVOD

• GRAĐEVINA

- građevinski objekt na određenoj lokaciji

- sastoji se od građevinskog dijela i ugrađene opreme
koji zajedno čine tehničko-tehnološku cjelinu
- zaštita od požara u graditeljstvu je važan segment u
protupožarnoj preventivi
- da bi se građevinu moglo predati na korištenje, ona mora
biti projektirana i izrađena tako da bude sigurna u slučaju
nastanka požara:
- mogućnost izbijanja požara mora se svesti na najmanju
moguću mjeru
- da se očuva nosivost građevinske konstrukcije tijekom
određenog vremena za koje je izložena požaru
- da se spriječi širenje vatre i dima unutar građevine
- da se omogući osobama da neozlijeđene napuste
građevinu
- da se omogući uspješno i sigurno djelovanje
vatrogasne postrojbe
- vlasnici/korisnici građevina dužni su održavati u ispravnom
stanju postrojenja i uređaje, instalacije (plinske, električne…),
ventilacijske sustave, dimnjake i ložišta te druge uređaje koji
mogu prouzročiti nastajanje i širenje požara
- potrebno je održavati u ispravnom stanju uređaje i sustave za
dojavu i gašenje požara te opremu i sredstva za gašenje i
sprječavanje širenja požara
 PONAŠANJE GRAĐEVNIH
MATERIJALA U POŽARU

• brzina širenja požara, vrsta i količina produkata ovise o

vrsti ugrađenog materijala
• odabir materijala ugrađenih u građevinu znatno utječe na
vatrootpornost građevinskih konstrukcija te veličinu
požarnog opterećenja
• većina građevinskih materijala tijekom promjene
temperature nije stabilna
• pri zagrijavanju materijali su podvrgnuti fizikalno-
kemijskim promjenama koje izazivaju transformacije
njihove mikrostrukture, a samim time i promjene njihovih
svojstava
Podjela građevnih materijala prema gorivosti

• građevni materijali, s obzirom na njihovo ponašanje u

požaru, razvrstavaju se na gorive i negorive
• da bi se građevni materijali mogli razvrstati, ispituju se
njihovi uzorci
• prema ponašanju građevnih materijala u požaru, sukladno
normi, građevni materijali se klasificiraju
Euro - klasa Cilj sigurnosti koji se nastoji postići Klasa prema DIN 4102-1

A1 niti pod uvjetima potpuno razvijenog požara ne doprinosi požaru A1

i pod uvjetima potpuno razvijenog požara samo zanemarivo malo

A2 doprinosi požaru; u fazi razvijanja požara bez širenja požara izvan A2
područja primarnog požara

u fazi razvijanja požara bez širenja požara izvan područja

B B1
primarnog požara te vrlo malo doprinosi požaru

pod uvjetima požara u fazi razvijanja vrlo ograničeno širenje

C
požara i ograničeno oslobađanje energije i mogućnost zapaljenja

pod uvjetima požara u fazi razvijanja vrlo ograničeno širenje

D B2
požara i prihvatljivo oslobađanje energije i mogućnost zapaljenja

kod izuzetno malog požara (plamen šibice) prihvatljivo ponašanje

E
u požaru (zapaljivost, širenje plamena)

F bez zahtjeva glede ponašanja u požaru B3

Tablica 1: Euro klase i njihova dodjela klasificiranju prema DIN-u 4102-1

• u načelu se ne dozvoljava primjena lako zapaljivih
građevnih materijala (F odnosno B3)
• građevni materijali ostalih klasa mogu se primijeniti
ovisno o mjestu njihove ugradnje
KAMEN

• prirodno, ručno, strojno ili eksplozivom odvaljeni komad

stijene
• otpornost u požaru ovisi o vrsti i njegovu podrijetlu
• kamen vapnenačkog podrijetla dobro podnosi povišene
temperature, a njegovo raspadanje počinje na temperaturi
oko 9000C
DRVO

• drvo je gorivi, nehomogeni materijal podložan

promjenama, s vrlo širokom primjenom u graditeljstvu, a
sastoji se uglavnom od celuloze i lignina
• drvo dobro podnosi tlačna i vlačna naprezanja
 Ponašanje drva u požaru
• ovisi o vrsti drva (meko - tvrdo
drvo), gustoći, vlažnosti, presjeku i
obliku, specifičnoj površini
• prosječna temperatura zapaljenja je
oko 2800C
• nakon zapaljenja površinski slojevi
drveta pougljene i dolazi do prijenosa
topline u unutrašnjost presjeka
• zbog niske toplinske provodljivosti
drva i sadržaja vlage, prijenos topline
je mali.
• granična linija između pougljenjenog
sloja i neoštećenog dijela presjeka je
vrlo dobro određena
• pad čvrstoće u nepougljenjenom dijelu je neznatan, jer
temperatura naglo pada u području iza granice pougljenja, a
pougljenjeni dio se ponaša kao toplinski izolator koji
određeno vrijeme štiti jezgru presjeka od visokih
temperatura
• potrebna otpornost na požar drvenih nosača postiže se
povećanjem poprečnog presjeka nosača
• drvo se štiti od požara raznim premazima, impregnacijom,
žbukom ili raznim oblogama
CIGLA

• cigla je građevni materijal koji se dobiva pečenjem gline

na temperaturi 900-10000 C
• uglavnom se koristi za zidanje zidova, odnosno svih
okomitih konstrukcija gdje se izrazito traži tlačna čvrstoća
• kod gašenja treba voditi računa o temperaturnom šoku,
koji zbog velike razlike između temperature vode i
temperature zida može prouzročiti dodatna naprezanja i
pukotine
 BETON

• smjesa agregata, hidrauličnog

cementa i vode koja tijekom
vremena očvršćuje
• nakon 28 dana postiže 90%
svoje čvrstoće
• beton vrlo dobro podnosi
tlačna naprezanja
• ispitivanjima tlačne čvrstoće
betona na povišenim
temperaturama uočeno je da
porastom temperature tlačna
čvrstoća betona pada, a naglo
opadanje čvrstoće počinje kod
temperature između 3000 C i
3600 C
• na otpornost betona u požaru utječe vrsta uporabljenog
agregata
• ovisno o vrsti agregata najbolje se ponašaju betoni s
ekspandiranim agregatom, dok betoni s pretežno
granitnim ili kremenim agregatom pokazuju najmanju
otpornost u požaru budući kod njih dolazi do velikog
povećanja obujma i pucanja

• vrijeme je važan čimbenik gubitka čvrstoće betona u

požaru
• ovisno o trajanju požara zagrijavaju se prvo površinski
slojevi, a tek tada toplina prodire u dubinu betonskog
presjeka
• ukoliko požar ne traje dulje vrijeme pad čvrstoće
manifestira se samo u površinskom sloju
• veličina poprečnog presjeka utječe na otpornost betona u
požaru, tj. što je betonski element masivniji, bit će otporniji na
požar

• beton zahvaćen požarom još neko vrijeme i nakon prestanka

zagrijavanja gubi čvrstoću
• kritičan trenutak za konstrukciju ne mora biti tijekom požara,
budući da beton može izgubiti još do 20% čvrstoće nakon
prestanka požara
MORTOVI

• mort je smjesa veziva, pijeska i vode uz prisutnost zraka

• u graditeljstvu mort se koristi za zidanje, žbukanje,
glazure, sanacije građevinskih elemenata te zaštitu drvenih
i čeličnih konstrukcija od požara

• podjela morta prema vrsti veziva:

- vapneni
- cementni
- produžni
- gipsani
Vapneni mort
• nakon vezivanja počinje proces spajanja slobodnog CO2 iz zraka i
kalcijevog hidroksida (gašenog vapna), pri čemu nastaje kalcijev
karbonat (vapnenac)
• bez prisustva zraka u požaru nastaje obrnuti proces - iz vapnenca se
ponovo stvara živo vapno male čvrstoće
• pri gašenju požara vodom, na sebe veže vlagu i počinje se u
površinskim slojevima raspadati u gašeno vapno

Cementni mort
• oksidi u cementu prilikom vezanja s vodom primaju vodu i stvaraju
hidrokside
• povišenjem temperature iznad 3000 C mort gubi vodu i vraća se u
stanje prije vezivanja, uz gubitak čvrstoće.
• ako neku konstrukciju treba dugotrajnije zaštititi žbukom, žbuku
treba armirati žičanom mrežicom
• tako armirana žbuka u požaru popuca, ali ne opada već ostaje na
mjestu i djeluje kao toplinski izolator
Gipsani mort
• gips je kalcijev sulfat s vezanom vodom
• pri pečenju gipsa ta se voda gubi, ali je gips sposoban ponovo je primiti i
nakon vezivanja vraća se u prvobitno stanje, tj. dobiva određenu čvrstoću
• gips gubi vodu u požaru pri temperaturama preko 1000 0 C, ali je više nije u
stanju primiti natrag; to je mrtvi gips bez čvrstoće
• gipsana žbuka ili obloge od gipsanih ploča dobra su zaštita od požara
ČELIK
• u graditeljstvu ima široku primjenu (konstrukcije, armatura…)
• vrlo dobro podnosi tlačna i vlačna naprezanja
• uslijed povišenih temperatura dolazi do deformacija čeličnih
elemenata (termička ekspanzija), u obliku povećanja njihove
duljine prilikom čega može doći do rušenja dijelova
građevine na koje je kruto vezan neki čelični nosač

Urušavanje dijelova građevine zbog produljenja čeličnog nosača u požaru

• utjecaj porasta temperature u čeličnim elementima očituje se u sljedećem:
- prestanak proporcionalnih odnosa između naprezanja i deformacije
- dolazi do porasta čvrstoće u intervalu od početne temperature do
temperature od oko 3000C, ali nakon toga čvrstoća progresivno pada, da
bi kod 5500C iznosila svega 50% čvrstoće od početne vrijednosti, pri
čemu dolazi do velikog rastezanja i vitoperenja konstrukcije
- čelik ima visoku termičku vodljivost, što znači da u požaru, čelični
nosač ima po cijelom presjeku približno izjednačenu temperaturu
- do znatnijih temperaturnih razlika može doći kod većih presjeka ili u
slučaju kod I-grede kada je njezin gornji pojas u dodiru s betonskom
pločom
- točka taljenja čelika je na temperaturi od 1450 0C
- da bi se poboljšala svojstva čeličnih konstrukcija u požaru, provodi se
zaštita obzidavanjem, ubetoniravanjem, žbukanjem, oblaganjem ili
premazivanjem
ALUMINIJ
• često se susreće u graditeljstvu
• lagan je i ima široke mogućnosti primjene
• točka taljenja mu je na 660 0C pa nezaštićeni aluminij ne može
izdržati ni početne požare te se zbog toga ne koristi kao
konstruktivni materijal već za sekundarne građevinske
elemente (prozori, vrata…)
ARMIRANI BETON
• gradivo nastalo sprezanjem betona i čeličnih šipki
• velika prednost armiranog betona je činjenica što beton i armaturni čelik
imaju jednak koeficijent toplinske rastezljivosti (uslijed djelovanja vanjske
temperature; oko 1·10-5)
• temperature do 100 0C neće znatnije utjecati na čvrstoću
armiranobetonskih konstrukcija dok njihovim zagrijavanjem dolazi do:
- promjena mehaničkih karakteristika materijala te do narušavanja
međusobnog djelovanja (interakcije) betona i čelika
- promjena fizičko-mehaničkih svojstava cementnog veziva i
agregata, te smanjenja prionljivosti između njih
- do klizanja armature u betonu zbog različitog koeficijenta
linearnog širenja čelika i betona (kod temperatura iznad 100 0C
dolazi do stezanja betona, a čelik se nastavlja istezati, zbog čega
dolazi do pucanja elemenata)
- smanjenja sile adhezije
• Na ponašanje armiranog betona u požaru utječu sljedeći čimbenici:

- debljina zaštitnog sloja betona, koji štiti čeličnu armaturu

(minimalna debljina 1,5 cm kod armiranobetonskih ploča, 2,5
cm kod armiranobetonskih stupova); što je debljina zaštitnog
sloja veća, pad čvrstoće armiranobetonskih konstrukcija je manji
- dimenzija presjeka; što je presjek masivniji, pad čvrstoće je
manji
- vrsta agregata, vrsta cementa, vlažnost betona, poroznost betona,
postotak armiranja, veličina opterećenja…
- vrsta i oblik armiranobetonske konstrukcije

• Ako je armiranobetonska konstrukcija pravilno izvedena, pri povišenim

temperaturama stradat će samo površinski sloj, a jezgra presjeka sa
zaštićenom armaturom će i dalje ostati nosiva
STAKLO
• uglavnom najslabija točka građevine zahvaćene požarom
• materijal koji se dobiva topljenjem kvarcnog pijeska na temperaturi od oko
1700 0C
• vrste stakla:
- prozorsko (jednostruko) staklo sastoji se od jedne staklene
površine debljine od 3 - 4 mm naviše. Vrlo je neotporno na
visoke temperature pa brzo puca, što omogućava izlaz dima i
vatre iz prostorija u kojima je požar, ali i dovod svježeg zraka
koji pospješuje gorenje. Velika je opasnost za vatrogasce jer ih
krhotine stakla mogu povrijediti, a dolazi i do oštećenja
vatrogasnih cijevi.
- IZO staklo (dvostruko, trostruko staklo) sastoji se iz dvije ili više
staklenih površina, između kojih se nalazi zračni sloj. Ponašanje
u požaru je slično kao i kod jednostrukog stakla
- armirano (žičano) staklo je ravno staklo sa ili bez uzorka. Žičana
mreža unutar stakla omogućuje koheziju stakla u slučaju razbijanja.
Takvo staklo ima vatrootpornost do 30 minuta. Koristi se za
ostakljivanje vrata na stubištima i ostalim izlazima za evakuaciju,
kao i na prozorima kroz koje bi se mogao prenijeti požar.
- kaljeno staklo se kali na određenoj temperaturi, radi postizanja veće
tvrdoće. Kako se prilikom visoke temperature mijena struktura
stakla, ono se pri razbijanju mrvi u manje komadiće, a ne u
krhotine, te se time često upotrebljava i radi prevencije ozljeda.
- vatrootporno staklo je prozirno, višeslojno staklo (od nekoliko
slojeva). Kod povišene temperature i u vremenu od 30, 60, 90 ili
120 min, slojevi se šire i pretvaraju u čvrsti i kompaktni "štit", koji
za vrijeme požara ne propušta požar, dim ili vruće pare, ne provodi
toplinu. Ovo staklo osigurava susjedne prostorije od požara, kao i
sigurnu evakuaciju ljudi. Vatrootporna stakla se koriste za sve
objekte, koji osim potrebnog prirodnog svjetla i vidljivosti, moraju
zadovoljiti i uvjet vatrootpornosti.
- staklena opeka je gotovo zaboravljeni građevni materijal iz
prošlosti, no u posljednje vrijeme ovaj materijal ponovno zauzima
svoje mjesto u području gradnje, poglavito kad je riječ o definiciji
arhitekture dnevnog svjetla u stambenim i poslovnim prostorima.
Većina staklenih opeka danas ispunjava europske norme
protupožarne zaštite G30 i G60, a specijalne staklene opeke podižu
ove standarde na još veću razinu i to do razreda zaštite G90 i G120.
Da ne bi došlo do pucanja staklene opeke, otvori ne smiju biti
velikih površina, a na rubovima mora biti dilatacija koja omogućuje
rastezanje materijala.

armirano staklo staklena opeka

AZBEST
• negoriv materijal pa se često koristio kao zaštita od vatre
• da bi djelovao kao zaštita trebalo ga je primijeniti u dovoljnoj
debljini
• Ako se azbestna vlakna pomiješaju s cementnim tijestom
dobiva se tzv. salonit ili azbest-cement koji se koristi za
izradu pokrova. Iako su negorive, salonit ploče pri visokim
temperaturama pucaju.
• danas je njegova uporaba ograničena jer se zna za njegov
kancerogeni učinak. Azbest nije opasan zbog svoje kemijske
građe, nego zbog svoje strukture u obliku iglica koja se lako
zabada u plućne membrane i tamo izaziva kroničnu upalnu
reakciju, reakciju stranog tijela.
PLASTIČNE MASE
• visokomolekularni organski spojevi nastali iz jednostavnih
tvari procesom kondenzacije ili polimerizacije, a odlikuju se
svojstvom plastičnosti u stadiju prerade
• našle su svoju primjenu u graditeljstvu kao razne obloge ili
kao toplinska izolacija. Najčešće se pojavljuju kao ploče za
podne, zidne ili stropne obloge ili kao ploče raznih debljina
toplinske izolacije. Osim toga pojavljuju se kao zaštita na
raznim instalacijama te kao namještaj.
• Prema ponašanju na povišenim temperaturama postoje:
- plastomeri (termoplastike) – termolabilne plastike
- elastomeri
- duroplasti (duromeri) - termostabilne plastike
• Plastomeri
- izloženi izvoru topline mekšaju se i tale
- uslijed izrazito visokih temperatura dolazi do njihove
kemijske razgradnje
- gore različitim intenzitetom pri čemu nastaje dim i kruti
ostaci.
- osnovni predstavnici polietilen, polipropilen, polistiren,
- najlon, perlon, poliamidi, polikarbonati, polivinilacetati

• Elastomeri
- izloženi izvoru topline, odnosno povišenoj temperaturi
mekšaju, ali se ne tale
- osnovni predstavnik je sintetska i prirodna guma
• Duroplasti
-tvrde plastike kod kojih na povišenim temperaturama:
- ne dolazi do mekšanja niti ne prelaze u tekuće stanje pri
gorenju ( ne tale se )
- nije moguće njihovo plastično formiranje
- postoji manja sklonost stvaranja plinovitih raspadnutih
produkata nego kod plastomera
- toplina uzrokuje pougljavanje površinskog sloja koji se
ponaša kao toplinski izolator, što otežava gorenje

- osnovni predstavnici su bakelit, fenoplast, ureaformaldehidne

smole, epoksidne smole, fiberglas, poliesteri
• gotovo iz svake vrste plastike moguće je dobiti pjenu, pa se takvi materijali
nazivaju pjenoplastike
• postoji široki izbor ovih vrsta materijala
- najtipičniji predstavnici pjena plastomera su: polistiren (stiropor), polivinil
klorid i polietilen
- elastomeričku skupinu pjena sačinavaju razni oblici gume
- predstavnici duroplast pjena su fenolne i urea pjene, te aminoplasti za
toplinsku i zvučnu izolaciju

• gorenje pjena je površinski proces kod kojeg ukupna dostupna površina

materijala određuje u kojoj će mjeri izgorjeti. Uslijed svoje male specifične
gustoće pjene se odlikuju velikom površinom u odnosu na jedinicu mase.
Ovo rezultira gotovo potpunim sagorijevanjem gorive tvari, uz pojavu
toplinskog zračenja i plamena, sve dok je materijal u direktnom dodiru s
kisikom iz zraka. Prema tome pjene lakše gore od kompaktnih plastika.
Ipak treba uzeti u obzir da pjene u sebi sadrže svega 2 - 3% gorivih tvari
(od ukupnog volumena) pa na taj način predstavljaju znatno manje požarno
opterećenje u usporedbi s kompaktnim materijalima
 POŽARNO OPTEREĆENJE

• količina topline koju gorenjem oslobode gorive tvari

• jedinica za požarno opterećenje je 1 J (Joule)
• ovisi o:
- količini gorive tvari (kg, m2, m3)
- vrsti gorive tvari, odnosno njenoj toplinskoj moći
(MJ/kg, MJ/m2 ili MJ/m3)
• podjela požarnog opterećenja:
- imobilno – odnosi se na ugrađene gorive
materijale u građevinske konstrukcije i dijelove (vrata,
prozori…)
- mobilno - odnosi na pokretne dijelove (namještaj,
oprema…)
- ukupno - dobiva se zbrajanjem imobilnog i
mobilnog požarnog opterećenja, a iskazuje se u GJ
- specifično - prosječni iznos ukupnog požarnog
opterećenja po četvornom metru podne
površine promatranog prostora, a iskazuje se
u GJ/m2
• za građevinu s više etaža, koje nisu zasebni požarni sektori,
požarno opterećenje pojedinih etaža se zbraja
• prema specifičnom požarnom opterećenju, požarno
opterećenje dijeli se na:
- nisko požarno opterećenje (do 1 GJ/m2) –
građevine namijenjene stanovaju, poslovni prostori,
hoteli, škole, radionice s negorivim materijalom
- srednje požarno opterećenje (od 1 GJ/m2 do 2
GJ/m2)- prodavaonice na malo, tvornice
općenito
- visoko požarno opterećenje (preko 2 GJ/m2) -
skladišta gorivih materijala, drvna
industrija, biblioteke
• za svaku konkretnu građevinu, na temelju gore navedenog
može se predvidjeti trajanje požara, što dalje upućuje na
odabir nosivih građevinskih konstrukcija i njihovu
vatrootpornost
• vatrootpornost građevinske konstrukcije (elementa) je
vrijeme, izraženo u minutama, za koje ta građevinska
konstrukcija odolijeva požaru i ispunjava zahtjeve
propisane normom
• razred otpornosti na požar (F30, F60, F90, F120, F180)
građevinskih konstrukcija i elemenata mora se dokazati
ispitivanjem
Normirana krivulja požara
• odnos temperature i vremena u požaru vrlo je bitan
• na temelju mnogih eksperimenata, proračuna i iskustva utvrđena je
normirana krivulja požara koja pokazuje porast temperature s
vremenom prilikom normiranog požara koji traje 6 sati
• normirana krivulja požara simulira razvoj temperature u požaru i koristi
se kod raznih ispitivanja građevinskih konstrukcija i elemenata
(ispitivanje vatrootpornosti)
• za požar koji bi trajao kraće od 6 sati koristi se odnosni dio krivulje
- za požar koji bi trajao 120 minuta - do toga vremena bi vrijedila
krivulja, a nakon toga bi temperatura u dijagramu padala

• površina ispod krivulje predstavlja razornost ili jačinu požara

 Normirana
krivulja požara
Širenje požara unutar građevine
• unutar građevine može doći do vodoravnog i okomitog širenja požara
• požar se može proširiti direktno plamenom, ali i prijenosom topline
nastale u požaru
• toplina se može prenijeti:
- strujanjem ili konvekcijom zraka pri čemu se stvara povišeni tlak
- provođenjem ili kondukcijom gdje se toplina nastala u požaru prenosi
preko čvrstih dijelova i konstrukcija, koji su dobri vodiči topline
- zračenjem ili radijacijom, kada se toplina prenosi elektromagnetskim
valovima. Za vrijeme požara zagrijana površina predaje toplinu
zračenjem i može zapaliti gorive materijale na većim udaljenostima

• da ne bi došlo do širenja požara na okolne prostore gasitelji moraju

pozorno pregledati prostore uz prostoriju gdje je nastao požar, iznad i
ispod te prostorije i štititi te prostore od mogućeg širenja požara
Protupožarni zid
• građevinski elementi koji moraju ispuniti posebne zahtjeve zaštite od
požara su protupožarni zidovi, vanjski zidovi (kada nisu nosivi),
vatrootporne pregrade, vatrootporna vrata, zaklopke, žaluzine…
• protupožarni zid treba biti samostalna konstrukcija s vlastitim temeljem,
dovoljno odmaknuta od drugih nosivih konstrukcija zbog
temperaturnog rastezanja materijala, koja potpuno dijeli, po širini i
visini, dva prostora ili dva dijela građevine
• mora imati dostatnu vatrootpornost (minimalno 90 minuta), a potrebna
vatrootpornost se određuje isključivo prema visini požarnog opterećenja
u građevini
• u protupožarni zid ne smiju ulaziti nikakvi građevinski dijelovi od
gorivog materijala, kao što su drvene grede i slično
• protupožarni zid presijeca krov i nadvisuje pokrov za 30 cm kada je u
građevini nisko požarno opterećenje, a 100 cm kada je u građevini
visoko požarno opterećenje (slika lijevo). Kada je opšav krova od
gorivog materijala protupožarni zid treba presjeći i takav opšav
• kod građevina s negorivim pokrovom, protupožarni zid može završiti u
razini krova s pločom od negorivog materijala minimalne širine 1 m
(slika desno). Na takvoj ploči ne smiju biti ugrađeni građevinski
elementi od gorivog materijala
• na mjestu križanja protupožarnog zida s fasadnim zidom, prozori na
susjednim prostorijama moraju biti odmaknuti najmanje 1 m od lica
protupožarnog zida. Ukoliko nije zadovoljen taj uvjet, protupožarni zid
se izvlači 1 m preko fasadnog zida
• u protupožarnom zidu se ne izvode nikakvi otvori, osim kad to zahtijeva
tehnološki proces. U takvom slučaju izvode se što manji otvori, uz uvjet
da se zatvore vatrootpornim vratima ili zaklopkama. Takva vrata ili
zaklopke trebaju imati uređaje za automatsko zatvaranje, ali i
mogućnost ručnog zatvaranja i otvaranja, zbog eventualno ostalih osoba
pri evakuaciji, te za gasitelje prilikom intervencije
• podna obloga, jedan metar ispred i jedan metar iza vrata u
protupožarnom zidu, mora biti od negorivog materijala
• u ventilacijske kanale koji prolaze kroz protupožarni zid treba ugraditi
automatske vatrootporne zaklopke
• otvori koji služe za prolaz žica i cijevi moraju štititi od prolaza plamena
i topline iz jednog požarnog sektora u drugi
• to se postiže:
- materijalima koji na povišenim temperaturama ekspandiraju
(Ekspandirajuće vrećice)
- žbukanjem zida oko prodora specijalnom izolacijskom žbukom
- provođenjem kabela kroz specijalne panele od prešane mineralne
vune
- zaštićuje prodora cijevi kroz protupožarni zid protupožarnim
POŽARNI SEKTOR

• prostor ograničen građevinskim konstrukcijama i

elementima (zidovi, međukatne konstrukcije, vrata,
prozori, zaklopke) određene vatrootpornosti
• vatrootpornost požarnog sektora je vrijeme za koje se
požar neće proširiti na okolne požarne sektore niti s
okolnih prostora na promatrani požarni sektor.
Pretpostavlja se da će u tom vremenu požar biti lokaliziran
• požarni sektor može biti jedna prostorija, grupa prostorija
ili cijela građevina
• kod višekatnih građevina bez vatrootpornih međukatnih
konstrukcija, u požarni sektor spadaju sve etaže
• formiranje požarnih sektora ovisi o namjeni građevine,
visini požarnog opterećenja, vatrootpornosti građevine,
instaliranim stabilnim sustavima za gašenje i visini
građevine
• u stambenoj gradnji treba predvidjeti da jedan stan bude
jedan požarni sektor. Kada bi vrata na stanu imala
određenu vatrootpornost onda bi taj princip u većini
slučajeva bio zadovoljen
• građevinu velike tlocrtne površine odnosno duljine treba
podijeliti na više požarnih sektora i predvidjeti
protupožarne zidove na maksimalnom razmaku od 40 m.
Preporučeni razmak između protupožarnih zidova kod
javnih građevina je 30 m, a kod skladišta 20 m
• kod javnih građevina, kao što su razne dvorane i kazališta,
gdje je prostor funkcionalno određen i ne može se
pregrađivati, postavljaju se mobilne prepreke širenju
požara, npr. metalne zavjese u kazalištima
• kada se zbog tehnološkog procesa ne može izvesti
protupožarni zid, prostor se može razdijeliti vodenom
zavjesom - drenčer sustav, koji nema učinkovitost
potpunog razdvajanja prostora na dva požarna sektora

• da bi se moguće štete od požara svele na minimum,

formira se veći broj požarnih sektora s manjim površinama
i s dovoljnim brojem kvalitetnih vatrogasnih pristupa
EVAKUACIJA

• pravovremeno, organizirano, brzo i sigurno napuštanje

građevine ili dijela građevine dok još nije nastupila
neposredna opasnost za osobe
• tijelo državne uprave, pravna osoba i druga odgovorna
osoba u čijoj građevini boravi, radi ili obitava veći broj
ljudi mora imati Plan evakuacije
• kada evakuacija nije planirana i dobro organizirana može
doći do panike (nekontrolirano ponašanje do kojeg dolazi
zbog neposredne opasnosti, koja pobuđuje kod pojedinaca
intenzivni osjećaj straha za život)
• kada opasnost nastupi iznenadno i kad nema više vremena
za provođenje evakuacije ili uslijed neorganiziranosti nije
pravovremeno izvedena, a prijeti opasnost za ljudske
živote, pristupa se spašavanju
• spašavanje provode vatrogasne ili druge za to obučene
postrojbe, službe ili pojedinci, uz pomoć specijalnih
vozila, sprava i opreme za spašavanje, preko fasade
(vatrogasni pristupi) te preko stubišta na nosilima.
Spašavanje se može provesti direktno iz ugroženog
prostora ili uz prethodno premještanje ugroženih na manje
opasno mjesto unutar građevine
• način provođenja evakuacije ovisi prvenstveno o namjeni
građevine i pokretljivosti osoba, visini građevine, te o vrsti
i obimu događaja zbog kojeg se provodi

• potpuna evakuacija - provodi se u nižim građevinama,

kada su osobe pokretne i kada ima dovoljno vremena do
nastupa neposredne opasnosti. Osobe iz svih prostora,
putevima za evakuaciju i preko izlaza napuštaju ugroženu
građevinu te se okupljaju na sigurnom mjestu,
odgovarajućeg kapaciteta, izvan građevine. Na mjestu
okupljanja treba provjeriti da li su sve osobe napustile
građevinu, ukoliko nisu, treba prići spašavanju tih osoba
• djelomična evakuacija - provodi se u visokim građevinama
ili ustanovama u kojima ima bolesnika, nepokretnih i
nemoćnih osoba. U tim građevinama je teško izvesti
potpunu evakuaciju. Evakuiraju se samo osobe iz prostora
zahvaćenih požarom i prostora u neposrednoj blizini.
Osobe se evakuiraju na sigurno mjesto, odgovarajućeg
kapaciteta, unutar građevine

• minimalno razmještanje - U specifičnim ustanovama, kao

što su zatvori ili zdravstvene ustanove gdje su bolesnici
vezani za krevet, osobe treba zaštititi na licu mjesta gdje su
zatečene. To se postiže pojačanim preventivnim mjerama
zaštite od požara; formiranjem malih požarnih sektora s
većom otpornošću na požar, sprječavanjem širenja dima
(dimnim zaklopkama, predtlakom i sustavima za odvod
dima i topline nastale u požaru), automatskom
vatrodojavom i stabilnim sustavima za gašenje požara
Put za evakuaciju
• neprekinuti put koji vodi od bilo kojeg mjesta u građevini do sigurnog
mjesta u građevini ili izvan nje
• uvjeti koje mora zadovoljiti put za evakuaciju ovise o namjeni
građevine, broju ljudi u građevini, visini građevine, tehnološkom
procesu, provedenim mjerama zaštite od požara i drugo
- treba biti što kraći, jednostavan, bez slijepih hodnika, dobro osvijetljen
i označen, te siguran
- ne smije voditi kroz prostorije koje bi mogle biti zaključane ili u
kojima bi lako moglo doći do požara ili na koje bi se požar mogao
proširiti
- treba biti zaštićen vatrootpornim zidovima, međukatnim
konstrukcijama, vratima, odnosno treba biti zasebni požarni sektor
vatrootpornosti 60 minuta, a za građevine većih visina i veće
otpornosti na požar
- prohodnost puta treba biti stalna i nepovrediva. Ne smije se dozvoliti
da se dio puta prenamjeni
• osobe koje obitavaju ili se slučajno zateknu u građevini treba
ravnomjerno rasporediti na puteve i izlaze iz građevine. To se kod
građevina u kojima obitavaju pretežno isti ljudi postiže Planom
evakuacije i organizacijom, pa i povremenim vježbama. Kod
građevina gdje dolazi veći broj posjetitelja, to se postiže pravilnim i
uočljivim označavanjem
• označavanje smjera kretanja prema izlazima iz građevine provodi se
postavljanjem slikovitih oznaka i natpisa na uočljivim mjestima, u
visini očiju. Oznake se postavljaju u hodnike, stubišta, na izlaze, ali se
označavaju i vrata koja ne vode do izlaza radi upozorenja

• osvjetljavanje puteva za evakuaciju - putevi za evakuaciju trebaju biti

dobro osvijetljeni. Električna rasvjeta se napaja iz gradske mreže, ali
putevi za evakuaciju moraju imati i rezervni izvor napajanja preko
generatora (agregata) ili akumulatora (baterija)
• nužna rasvjeta - osigurava rasvjetu kada nestane struje u gradskoj
mreži. Tada se ovisno o snazi generatora (agregata) opskrbljuju
električnom strujom svi potrošači ili samo nužni u koje se svakako
ubraja osvjetljenje puteva i izlaza za evakuaciju

• protupanična rasvjeta se uključuje automatski nakon nestanka struje

ili isključenja sklopke. Takva rasvjeta mora imati automatsko
napajanje, čije se akumulatorske baterije pod mrežnim naponom pune,
a u slučaju nestanka struje se automatski uključuju. Protupanična
rasvjeta mora osigurati rasvjetu od najmanje 10 luksa u vremenu od 90
minuta i mora biti sposobna za ponovno automatsko djelovanje bez
ručnog uključivanja. Obvezno se instalira u građevinama gdje boravi
više od 100 osoba ili u specifičnim građevinama

• svjetiljke se postavljaju iznad oznaka smjera kretanja, na mjestima

promjene visine (dolazak na stube) i iznad izlaza
Segmenti puta za evakuaciju
Izlazi
• podrazumijevaju se izlazi iz građevine i izlazi na stubišta
• za uspješnu provedbu evakuacije bitna je širina izlaza, njihov broj i
raspored

• širina izlaza određuje se na razne načine

- određivanje širine izlaza prema broju osoba u građevini
(odnosno na etaži koja ima najveći broj osoba), namjeni
građevine i provedenim mjerama zaštite
- prema namjeni prostora i broju osoba, uz korištenje tablice
(prema američkim propisima)
• jedinica širine izlaza ovisi o namjeni prostora, tj. o osobama koje su
smještene, rade, borave ili su posjetitelji u građevini
- odrasle osobe 56 cm - standardna jedinica širine izlaza
- osoba u kolicima 80 cm (68 cm + 12 cm za ručni pogon kolica)
- osoba na štakama 84 cm

• kod učionica i sličnih prostorija glavni izlaz se dimenzionira za

minimalno 50% osoba, a ostalih 50% raspoređuje se na sporedne
izlaze
• broj potrebnih izlaza najčešće se određuje prema broju osoba u
građevini
- za građevinu treba predvidjeti najmanje 2 izlaza
- za građevinu s 500 - 1000 osoba 3 izlaza
- za građevinu s više od 1000 osoba 4 izlaza

• svaki kat treba imati minimalno 2 izlaza (stubišta)

• raspored izlaza

• kada građevina ima 2 izlaza oni moraju biti na razmaku

minimalno 1/2 dijagonale građevine
• putevi do izlaza se ne smiju preklapati, jer nastaje veća gužva, a
mogu biti i blokirani
• izlaze treba ugraditi na krajevima glavnih puteva ili na sabirnim
mjestima dvorana, kina, javnih zgrada
• izlazna vrata

• vrata na putevima za evakuaciju i izlazima moraju se otvarati u

smjeru izlaženja
• najpovoljnija su jednokrilna vrata kojima je prag u visini poda
• vrata se uvijek moraju moći otvoriti s unutarnje strane bez
ključeva, osim kada iz sigurnosnih razloga vrata moraju biti
zaključana, ali tada mora neposredno uz dovratnik stajati
zablombirani ključ
• izlazna vrata moraju biti pravilno označena (oznakom i
protupaničnom rasvjetom)
• svjetla širina vrata je minimalno 80 cm, preporuča se 90 cm,
dok je maksimalna širina jednokrilnih vrata 120 cm
• vrata ne smiju smanjivati efektivnu širinu puta, a otvorena ne
smiju blokirati niti jedan dio puta
• na granicama požarnog sektora vrata moraju imati odgovarajuću
vatrootpornost i dimonepropusnost, s ugrađenim mehanizmom za
automatsko zatvaranje

• često zahtijevane mjere zaštite glede širenja požara otežavaju

napuštanje građevine, prvenstveno se misli na vatrootporna vrata
i tampon zone
• hodnici

• širina hodnika ne bi smjela biti manja od 112 cm (2 jedinice

širine izlaza), s time da se može povećati prema izlazima
• visina hodnika ne bi smjela biti manja od 230 cm
• gabariti hodnika se ne smiju smanjivati građevinskim
konstrukcijama i elementima kao što su grede, stupovi i slično,
niti odlaganjem opreme, namještaja i drugih predmeta
• podovi ne smiju biti skliski, ne smiju imati promjene u visini
(pragovi, stube i slično) i ne smiju se pomicati (tepisi)
• treba izbjegavati slijepe hodnike (maksimalna dužina je 6 - 15 m)

Odlaganje stvari u hodniku

• stubišta

• u graditeljstvu postoje razne vrste stubišta glede položaja u

građevini, vrste nosive konstrukcije, materijala, oblika
• ovdje će se isključivo razmatrati stubišta kao segment puta za
evakuaciju
• prema položaju u građevini postoji:
- centralno stubište
treba osigurati vatrogasni pristup za spašavanje preko otvora
na fasadi ili fasadne stube
- dva stubišta na krajevima hodnika
postoji kraći put i alternativni put

- dva vanjska stubišta

u blizini stubišta ne smiju biti otvori na zidovima.
Minimalna udaljenost do najbližeg otvora je 6 m. Postoji
alternativni put.

- stubište se može izbaciti izvan gabarita građevine - ulaz u

stubište se osigura preko vatrootpornih vrata, bočni zidovi su
zatvoreni, a čeoni zid je otvoren
• u specifičnim situacijama mogu se izvesti fasadne stube koje se
koriste samo u nuždi (najčešće se izvode zbog nedostatnosti
stuba unutar građevine)

• ovisno o duljini i visini građevine utvrđuje se broj stubišta,

međutim svaka građevina bi u pravilu trebala imati barem dva
stubišta. U tom slučaju omogućeno je brže i sigurnije napuštanje
građevine, a ako je jedno stubište blokirano (zahvaćeno požarom,
urušeno ili slično), građevina se može napustiti preko drugog
• stubište treba voditi do prizemlja, a za podrum treba biti posebno
stubište, na drugom mjestu
• ulaz na stubište treba omogućiti na svakom katu, a izlaz u
prizemlju ili katu gdje je osigurano sigurno mjesto
• najbolja mjera zaštite je izvesti stubište kao zasebni požarni
sektor, minimalne vatrootpornosti 60 minuta. Stubište se može
zaštititi i sprinkler uređajem.
• spiralne stube grade se samo kod nižih građevina s time da je
minimalna širina gazišta na 50 cm od osi stubišta 28 cm
• rampe

• služe za savladavanje visine

• izvode se u hodnicima i prolazima kada stubište ima manje od 3
stube, odnosno gdje stube nisu uočljive, da ne dođe do spoticanja
i padanja
• optimalni nagib je 5% (za invalide), a izvode se pod nagibom
maksimalno 1:8 do 1:10
• zakonom je reguliran pristup osobama s ograničenom
pokretljivošću pa se rampe izvode u (gotovo) svim javnim
ustanovama kako bi se i njima omogućilo kretanje
• mogu se izvesti i spiralne rampe i to najčešće u zdravstvenim
ustanovama ili u građevinama gdje obitavaju nepokretne ili
nemoćne osobe. Spiralne rampe se izvode u nižim građevinama,
za evakuaciju na kolicima ili bolničkim krevetima
• dizala

• korištenje dizala za vrijeme nepoželjnih događaja (požar,

eksplozija, potres i slično) je vrlo rizično
• u slučaju požara dopušteno je koristiti samo sigurnosno dizalo,
čiji prostor mora biti zasebni požarni sektor, a za pogon mora
imati vlastiti generator (agregat), neovisan o električnoj
instalaciji i izvoru napajanja
• građevine više od 75 m morale bi imati sigurnosno dizalo, koje bi
u slučaju potrebe koristilo pučanstvo za evakuaciju, a i gasitelji
tijekom intervencije
• Literatura:

• Stjepan Fišter, mr.sc. Lerka Kopričanec-Matijevac:

Zaštita od požara u graditeljstvu
• grupa autora...:
Priručnik za osposobljavanje vatrogasnih dočasnika i
časnika
• internet...
Vi pitate...