SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU ELEKTROTEHNIKI FAKULTET

Preddiplomski studij

IZGARANJE KRUTIH GORIVA

Seminarski rad Kolegij Energetske pretvorbe

Student: Hrvoje

Pali, br.indeksa: 3594

Predava: Prof. dr. sc. Marinko Stojkov

Osijek, prosinac 2013.

SADRAJ
UVOD........................................................................................................................................2 1. KARAKTERISTIKE GORIVA..................................................................................3 2. PODJELA GORIVA.....................................................................................................3 3. KRUTA GORIVA.........................................................................................................4 3.1. VRSTE UGLJENA...........................................................................................4 4. SASTAV GORIVA.......................................................................................................5 5. OGRJEVNA VRIJEDNOST GORIVA......................................................................7 6. IZGARANJE GORIVA..............................................................................................10 6.1. PRORAUN KOD POTPUNOG IZGARANJA.........................................11

LITERATURA........................................................................................................................13

UVOD
ovjek je na svojim poecima tragao za stvarima koje e mu olakati ivot. Kada je otkrio vatru, ovjek je upotrebio drvo kao gorivo. Drvo je najstarije gorivo koje je ovjek otkrio, te je jako dugo vremena bilo primarni oblik energije. Sve do otkria parnog stroja, kada su poeli masovno koristiti ugljen za proizvodnju pare. Naravno tu su se koristila i druga goriva i izvori energije, ali kruta goriva su postavila temelj na kojem su se razvila ostala goriva i naini upotrebe. Danas je takoer drvo u upotrebi kao tradicionalno gorivo za grijanje malih kuanstava, jer ljudima je to uroeno i prirodno. Jedini problem kod iskoritavanja prirodnih goriva je ljudska pohlepnost.

1. KARAKTERISTIKE GORIVA

Goriva su organske stvari koje izgaraju, a njihovim izgaranjem dobijemo iskljuivo toplinu koja se koristi u razliite svrhe, tj. pretvara se u druge prihvatljivije oblike energije. Gorivom se smatraju tvari koje ispunjavaju sljedee uvjete: U prirodi se nalaze u dovoljnim koliinama Eksplotacija treba biti relativno jednostavna i ekonomina, odnosno postupak prerade mora biti isplativ Proces izgaranja mora dati potrebnu koliinu energije u relativno kratkom roku Treba sadravati to manje negorivih tvari -produkti izgaranja trebaju biti to manje tetni za ovjeka, ivotinje, biljni i ivotinjski svijet

2. PODJELA GORIVA
Goriva se prema agregatnom stanju dijele na kruta, tekua i plinovita. Prema nainu dobivanja se dijele na prirodna i umjetna. Prema vrsti izvora energije goriva dijele se na kemijska i nuklearna.

Tablica 1. GORIVA PRIRODNA Drvo, treset, lignit, kameni ugljen, antracit, kriljci Nafta(zemno ulje) Prirodni (zemni) plin

AGREGATNO STANJE KRUTA KAPLJEVITA PLINOVITA

UMJETNA Drveni ugljen, koks, briketi Benzin,alkohol, loiva ulja, petrolej, katran, biljna ulja... Grotleni plin, koksni plin,generatorski plin, vodeni plin, itd.

3. KRUTA GORIVA
Kruta goriva mogu biti prirodna (drvo, ugljen, treset..) i umjetna(drveni ugljen, briketi....). Drvo se dijeli na tvrda i meka, to zavisi od njihove vrste. U drvu se nalaze celuloza, lignin i ugljikohidrati, masti, voskovi, smole i druge organske tvari. Treset je nastao procesom pougljenjivanja raznih movarnih biljaka. to je treset stariji tamniji je, to znai da sadri vie ugljika u sebi a vode sve manje! Ugljen je fosilno gorivo koje je nastalo pougljenjivanjem kopnenih i vodenih biljaka u vlazi bez prisustva zraka. Ovisno o uvjetima pougljenjivanja razlikujemo vie vrsta ugljena(lignit, smei ugljen, kameni ugljen, i antracit).

3.1. Vrste ugljena

Lignit je drvenaste strukture, i predstavlja najmlae vrste ugljena sa 50% do 70% plinovitog sadraja. Smei ugljen se dijeli na mlae sa 50 do 60% plinovitog sadraja i lomljivom strukturom, te na starije sa 40 d0 50% plinovitog sadraja i sjajnom povrinom loma. Kameni ugljen se dijeli na 3 vrste: -plinski ugljen s plinovitim sadrajem od 35 do 50% -masni ili koksni ugljen s plinovitim sadrajem od 19 do 35% -mravi ugljen s plinovitim sadrajem od 10 do 19% Antrcit je ugljen koji je najbogatiji ugljikom (preko 90%), velike tvrdoe s malim udjelom sumpora, pepela i vlage. Drveni ugljen je ostatak pri suhoj destilaciji drveta na niskoj temperaturi. Briketi su izraeni od sitnog ugljena, treseta, drvenih strugotina i katrana. Koks se dobiva procesom karbonizacije sirovina bogatih ugljikom bez prisutnosti kisika (suha destilacija), najee je sirovina kameni ugljen.

4. SASTAV GORIVA

Ponaanje goriva za vrijeme zagrijavanja i iznos topline osloboene izgaranjem ovise o sastavu goriva. Glavni sastavni elementi goriva su ugljik i vodik prisutni u obliku razliitih spojeva. U sastavu goriva jo se nalaze kisik, duik i sumpor. Tehnika analiza goriva obuhvaa sadraj vlage, isparljivih tvari i pepela. Kemijska analiza daje elementarni sastav (C,H,O,N,S) ili sastav kemijskih spojeva (CO, CH4,CO2 itd.) u gorivu. Organska materija fosilnih goriva upotpunjena je izvjesnim koliinama vlage i minerala. (npr. Kameni ugljen sadri i do 15 % pepela, do 10% vlage i do 3 % sumpora). Ove tvari umanjuju vrijednost goriva jer predstavljaju inertan materijal. Osim toga, izgaranjem goriva voda isparava za to se dodatno troi dio topline osloboene izgaranjem te usporava proces izgaranja gorivih komponenti u gorivu. (Kundak, 2003) Pepeo je mineralna komponenta koja ostaje nakon izgaranja, a sastoji se najee od oksida, alumosilikata, metalnih sulfida i karbonata. To je ne goriva materija.

Vlaga u krutim gorivima iznosi od 4 do 55%. Isparljive tvari imaju vanu ulogu u procesu izgaranja, jer se prve zapale a tada podupiru proces izgaranja. Ugljik je osnovni i najvaniji dio gorive mase, jer goriva bogata ugljikom su bolja i kvalitetnija. Gorive mase sadre od 50 do 95% ugljika. Ako gorivo sadri vie ugljika tee ga je zapalit, ali njegovim izgaranjem se oslobodi vie topline. Vodik je sastavni dio goriva ijim se izgaranjem oslobaa najvie topline. Duik je inertna komponenta goriva koja se izdvaja u obliku dimnih plinova. Sadraj duika u gorivima iznoso od 0,5 do 2,7 %. Sumpor je nepoeljan sastojak goriva, jer su produkti njegova izgaranja tetni za iva bia i djeluju korozivno. Kisik je negorivi dio goriva, ali potpomae i omoguuje izgaranje. (npr. drvo ima do 45 % kisika u sastavu, vezanog s drugim elementima).

Slika 1. Sastav goriva obzirom na stanje analizirane mase

Radna masa goriva je masa onoga oblika goriva koje se isporuuje na mjesto potronje. Analitika masa goriva je masa nakon suenja, odnosno nakon oslobaanja slobodne vlage. Preostala vlaga u gorivu je higroskopna vlaga (Wh). Grijanjem na 102 - 105 C oslobaa se cjelokupna vlaga te tada preostaje suha masa goriva. Izgoriva masa goriva sadri elemente organske materije te gorivi anorganski spoj sumpora (pirit - FeS2). Organska masa goriva je izgoriva masa umanjena za piritni sumpor. Volatili su plinoviti sastojci (CO, H2, CH4 i sl.) koji se oslobaaju iz goriva pri povienim temperaturama. Ova karakteristika ukazuje na sklonost goriva zapaljenju. Temperatura samozapaljenja volatilnih sastojaka je 350 - 600 C. Slika 2. Sadraj volatila

5. OGRJEVNA VRIJEDNOST GORIVA

U loite se dovode gorivo i zrak pri tlaku p i temperaturi 1. Produkti izgaranja (dimni plinovi) i ostatak-pepeo naputaju loite s istim tlakom p, ali poviene temperature 2. Prema prvom stavku termodinamike za otvorene sustave koliina topline je: q12= h1(p,1)-h2(p,2) h1-entalpija goriva i dovedenog zraka uz tlak p i temperaturu 1, a h2 entalpija produkata izgaranja pri istom tlaku p i temperaturi 2. Izraunavanje entalpije je oteano budui da se one odnose na razliite tvari tako da se ponitavaju integracije. Zbog toga se toplina q12, koja se oslobaa izgaranjem mora eksperimentalno ofrediti. U tom sluaju se produkti izgaranja ohlade na temperaturu 1 jer je to temperatura koju su imali gorivo i zrak prije izgaranja. Na ovaj nain odreena koliina topline naziva se ogrjevnom vrijednou goriva H (1) i predstavlja se izrazom: H= h1(p,1)-h2(p,2) Ogrjevna vrijednost goriva predstavlja koliinu topline koja se razvije pri potpunom izgaranju jedinice koliine goriva,; (kJ/kg), (kJ/mn3) Gornja toplinska vrijednost goriva (Hg) je koliina topline koja se oslobaa potpunim izgaranjem jedinice koliine goriva u uvjetima kada se nastala vodena para iz dimnih plinova kondenzira te kada se dimni plinovi ohlade na temperaturu od 0 C. Donja toplinska vrijednost goriva (Hd) razlikuje se od gornje toplinske vrijednosti za veliinu latentne topline isparivanja (kondenzacije) vodene pare iz dimnih plinova, koja nastaje iz sadrane vlage i vodika u gorivu.

Toplinska vrijednost odreuje se: - laboratorijski pomou kalorimetra; - analitiki na bazi sastava goriva Donja toplinska vrijednost za kruta goriva: Hd=34000mc+120000(mHGornja toplinska vrijednost za kruta goriva: Hg=Hd+Hw=Hd+2500(9mH+mw) [ ] )+ 10500mS- 2500mW [ ]

Tablica 2. Donje ogrjevne vrijednosti krutih goriva

7

VRSTA GORIVA DRVO ZA OGRJEV TRESET SMEI UGLJEN KAMENI UGLJEN POLUKOKS METALURKI KOKS NAFTNI KOKS

DONJA OGRJEVNA MO Hd, MJ/kg 18,84 20,94 17,75 25,82 26,81 29,30 29,95

U tablici 2 su navedene donje ogrjevne moi nekih goriva. Kada je gorivo smjesa kemijskih elemenata ogrjevna vrijednost se odreuje kao zbroj ogrjevnih vrijednosti pojedinih elemenata. Kao to je poznato, entalpija sudionika reakcija u procesu izgaranja ovisi o tlaku i temperaturi. Plinoviti sastojci se mogu smatrati idealnim plinovima tako da se utjecaj tlaka zanemaruje. Entalpija vrstih i plinovitih tvari ovisi samo o temperaturi. Entalpija pojedinih tvari u ovisnosti o temperaturi odreuje se izrazom:

hm()=hm0 +

()d=h0+ [

]0 Jkmol-1

]0 je srednja specifina toplina izmeu 0C i gdje je cpm molna specifina toplina, [ temperatura C, a hm0 je entalpija pri temperaturi od 0C. Entalpija tvari koje sudjeluju u izgaranju sastoji se od entalpije goriva, entalpije zraka i od donje ogrjevne vrijednosti goriva Hd(0) za temperaturu od 0C, ako se rauna u produktima izgaranja s vodom u obliku vodene pare. Prema tome, ukupna entalpija tvari koje sudjeluju u procesu izgaranja je: h()= h0 + Hd(0) + [

]0 + Lmin[

]0

p= konst.

Treba istaknuti da se entalpije (h), donja ogrjevna vrijednost (Hd) i potrebna koliina zraka (Lmin) odnose na kmol goriva. Slika 3. Ovisnost entalpije izgaranja o temperaturi (dijagram h-)

Slika 2 prikazuje ovisnost entalpije svih sudionika procesa izgaranja o temperaturi. Vidljivo je da ogrjevna vrijednost neznatno ovisi o temperaturi, a izrazito o sastavu plinova izgaranja i sastavu goriva.
8

6. IZGARANJE GORIVA
Izgaranje je proces u kojem dolazi do oksidacije gorivih sastojaka goriva. Pri tome se energija kemijske veze transformira u toplinsku energiju sa ili bez pojave plamena. U izgaranju vae sljedei zakoni: -Zakon o odravanju mase nam omoguuje da se i zadane koliine goriva i potrebne koliine zraka odredi koliina plinova nastalih izgaranjem. -Prvi zakon termodinamike govori da je izgaranje popraeno pretvorbom energije, tj. u gorivu vezana kemijska energija reakcijom oksidacije prelazi u toplinsku energiju, koja sa dalje moe pretvarati u druge oblike energije( npr. elektrinu energiju). -Drugi zakon tremodinamike nam daje odgovor na pitanje da li je proces izgaranja ireverzibilan ili ne,o emu ovisi pojava gubitaka. U procesu izgaranja rekatanti su gorivo i zrak kojim se dovodi potrebni kisik. Produkti izgaranja su dimni plinovi i ostaci. Postoje sluajevi izgaranja i bez dovoda zraka (npr. reakcije izgaranja eksplozivnih tvari). Izgaranje goriva moe biti potpuno i nepotpuno. Potpuno izgaranje predstavlja potpunu oksidaciju gorivih sastojaka iz goriva (C,H,S) u CO2,H20 i SO2 tako da prodikti izgaranja ne sadre gorive plinove (npr. CO) i ugljikovodike. Pri nepotpunom izgaranju produkti izgaranja jo sadre gorive sastojke (H2,CO,CH4 druge ugljikovodike). Tada u dimnom plinu sadrani CO moe oksidirati u CO2. Ovaj proces nastaje zbog nedovoljne koliine zraka, ili kada zrak nije dostupan u sve dijelove reaktivnog prostora. Uvjeti potrebni za odvijanja procesa izgaranja su: - Potrebno je dovesti dovoljnu koliinu kisika iz zraka - Potrebno postii temperaturu zapaljenja goriva, a to je ona temperatura pri kojoj je izgaranje toliko brzo da ostaje neprekinuto i ako se toplina odvodi. - Prilikom izgaranja krutih i kapljevitih goriva javlja se plinovita faza kao meufaza. Mjeavina plinova i para s kisikom ili zrakom za izgaranje mora se nalaziti unutar granica zapaljivosti goriva koja oznauje interval odnosa izmeu goriva i kisika. to znai da ako dovedemo premalo kisika, oslobodi se i mala koliina topline. Isto tako ako dovedemo previe kisika u proces izgaranja, tj. velikoj koliini kisika a maloj koliini plinova, ne moe se ostvariti temperatura zapaljivosti goriva zbog velike mase mjeavine plina to upuuje na to da granica zapaljivosti nekog goriva lei u intervalu odnosa goriva i zraka (kisika). Slika 4. Proces izgaranja

6.1 . PRORAUN KOD POTPUNOG IZGARANJA Izgaranje goriva sastoji se od niza kemijskih reakcija kojima odreeni broj molekula kisika reagira sa jednim ili vie atoma (molekula) svakog gorivog elementa pri emu se oslobaa toplina. Proraun koji se odnosi na sudionike u procesu izgaranja provodi se kako bi se odredila potrebna koliina zraka ili kisika, koliina i sastav dimnih plinova. Iz analize sastava dimnih plinova meemo se bolje upoznati s tijekom izgaranja. Proraun se izvodi iz jedndbi kemijskih reakcija. Za izgaranje ugljika molna bilanca kod potpunog izgaranje je: C+O2CO2+Q 1kmol C+1kmol O21kmol CO2+406, MJ 12kg C + 32kg O244kg CO2+406,8 MJ 1kg C + 2,666kg O23,666kg CO2+33,91 MJ Tablica 3. Jednadbe reakcija, molne i masene bilance kod potpunog izgaranja Jednadba reakcije C + O2 CO2 H2 + O2 S + O2 H2O SO2 Molna bilanca tvari
1kmolC +1kmol O2 1kmol H2 + 1kmol S + 1kmol O2 O2 1kmolCO2 1kmol H2O 1kmol SO2

Masena bilanca tvari

1kgC + 1kg O2 3,666kg CO2

1kg H2 + kg O2 1kg S +1kg O2

9kg H2O 2kg SO2

Tablica sadri osnovne jednadbe izgaranja i iz njih dobivene koliinske molne i masene odnose. Za proraun izgaranja krutog goriva potrebno je znati sastav tj. maseni (ili molni) udio pojedinanih sastojaka koji se dobiju elementarno analizom. Sastavi goriva oznaavaju se malim slovima (npr. c-maseni udio ugljika(kgC/kg goriva), h-maseni udio vodika (kgH/kg goriva), a- maseni udio pepela (kg pepela/kg goriva), w-maseni udio vlage (kg vlage/kg goriva) itd. Sastav goriva s obzirom na jedinicu mase ( kg/kg) je : c+h+s+o+n+a+w=1 Sastav krutih i kapljevith goriva moe se izraziti i u obliku broja kmolova pojedinih elemenata sadranih u 1 kg goriva. Uz poznavanje atomskih i molnih masa, koliina pojedinih elemenata u gorivu je: Nc= C/12 [ NN= n/28 [ ], NH= h/2 [ ] ; NH2O= w/18 [ ] ; Ns= s/32 [ ] ] ; No= o/32 [ ];

Minimalna koliina kisika ( kg ili kmol =O2/kg goriva) potrebnog za potpuno izgaranje moe se odrediti pomou tablice 3. Omin= 2,666c + 8h + s o kg/kg

10

odnosno: Omin= + + *( ) kmolkg-1

Iraz u zagradi gornje jednadbe predstavlja Mollierovu karakteristiku goriva , izraenu u kmol O2/ kmol C pa se gornja jednadba moe pisati i u obliku: Omin= kmolkg-1

kmolkmol-1

Za pojedine vrste goriva proizvoa daje vrijednst tako da se Omin jednostavno izrauna: Za kruta goriva: 0 < < 1,2 (za isti C: = 1) Maseni udio kisika u zraku je 0,232 pa je minimalna potrebna koliina zraka (kmol) za izgaranje goriva (kg): Lmin= kmolkg-1

Stvarna koliina zraka izraava se preko faktora vika zraka : = - faktor vika je omjer stvarno dovedene koliine zraka prema teorijski potrebnoj kmolkg-1

Lstv= Lmin =

Slika 5. Prikazuje masenu bilancu izgaranja krutog goriva iz koje sljedi da je : mvdp + a = Lmin + 1 kg/kg

11

LITERATURA
Kundak,M., Raenovi,A. (2003.) Goriva i izgaranje. Metalurki fakultet u Sisku: Sisak Prof. dr. sc. Z. Prelec, Energetski ureaji (Goriva i izgaranje), poglavlje 3 Udovii,B (1993.) Energetika. kolska knjiga: Zagreb

12