Termodinamika 2

doc. dr.sc. Sandro Nižetić, dipl.ing.stroj.

4. Izgaranje
 Izgaranje

Općenito o izgaranju (uvodni pojmovi): U procesu izgaranja, u

općem smislu, dolazi do kemijske reakcije uz oslobađanje topline, a
sve kao posljedica reakcije određene tvari (gorivo) sa kisikom O2, pri
čemu nastaje oksidacija (kojeg obično zovemo procesom izgaranja). U
tehničkoj praksi obično izgaraju goriva koja se sastoje od gorivih tvari a
dijele se na; kruta, tekuća i plinovita. Za svako gorivo tehničkom
analizom utvrđuju se sastavne komponente goriva; vlaga, isparljivi
izgorivi sastojci, čvrsti izgorivi sastojci te pepeo (neizgoreni ostatak).

Shematski prikaz ložišta

 Izgaranje
Vlaga u gorivu se određuje procesom sušenja goriva na 105°C.
Isparljive izgorive tvari dobiju se žarenjem goriva bez prisutnosti zraka
na 875 °C. Pepeo i neizgorene tvari dobiju se žarenjem krutih izgorivih
tvari uz prisutnost zraka na temperaturama od 700°C-775°C.
Proces izgaranja se dijeli na potpuno izgaranje, kada svi izgorivi
sastojci iz goriva (ugljik C, vodik H2, sumpor S) potpuno oksidiraju u
konačne produkte izgaranja (ugljični dioksid CO2, vodu H2O i sumporni
dioksid SO2).
Kod nepotpunog izgaranja, u produktima izgaranja zaostaje još
neizgorenih tvari (sastojaka) koje se i dalje mogu vezati sa kisikom te
oksidirati (CO, H2 i CH4). U suštini to znači da je nepotpuno izgaranje
neminovno povezano sa toplinskim gubicima (neiskorištena energija u
produktima izgaranja), pa se ono u svakom slučaju izbjegava.
Nepoptuno izgaranje nastaje u slučajevima kada je premalo ili previše
zraka u ložištima (najčešće kod ložišta sa lošom distribucijom zraka).