Izgaranje

Bilanca vodika (H2)

U ložište vodik ulazi iz vodika u gorivu te iz grube vlage sadržane u
gorivu, pri čemu se vlaga iz dovodnog zraka zanemaruje. Za dane
okolnosti bilanciranjem slijedi,
h w
+ = N s ⋅ N H2
2 18
Pri čemu količina svih sudionika u produktima izgaranja u kojima se
pojavljuje vodik, kmolH2/kmolg
N H 2O = 2CH 4 + H 2 + H 2 O
Uvrštavanjem u bilancu jednadžbu ložišta može se dobiti količinski udio
vodene pare izražen u kmolH2/kmolg,

h w
+
H 2O = 2 18 − 2CH − H
4 2
Ns
 Izgaranje
Kod bilanciranja kisika isto tako izveden je izraz za količinski udio
vodene pare, jednačenjem i sređivanjem tih dvaju izraza dobije se
važan izraz,
CO 2 + O 2 + 0,5CO − 0,5H 2 − CH 4
α = (λ − 1)σ + 1
CO 2 + CO + CH 4

Komentar izvedenih jednadžbi iz kontrole ložišta i neka

pojednostavljenja
Ukoliko se izgaranje odvija ne toliko loše, dakle izgaranje je
zadovoljavajuće, ali nije potpuno, u produktima izgaranja će se pojaviti
samo tragovi vodika H2=0 i metana, CH4=0, pa se izvedeni izrazi
pojednostavljuju, dakle,
c
α
Ns = 12 -iz bilance ugljika
CO 2 + CO
 Izgaranje
αN 2 0,79
= λσ + ν -iz bilance dušika
CO 2 + CO 0,21

CO 2 + O 2 + 0,5CO
α = (λ − 1)σ + 1 -iz bilance vodika
CO 2 + CO

U prethodnim jednadžbama je devet nepoznanica, od kojih se šest

veličina mora odrediti mjerenjem, a preostale tri se određuju iz
navedenih jednadžbi. U tehničkoj praksi mjerenjem se mogu dovoljno
točno odrediti; c, σ, ν, CO2 i O2, a nešto teže CO. Stoga, iz gornjih
jednadžbi trebale bi se odrediti ostale veličine, Ns, α i λ. Proračun
prethodnih veličina za kruta goriva (1<σ<1,15) može biti dosta
nepouzdan jer je proračunata vrijednost α dosta osjetljiva na točnost
mjerenih vrijednosti. Kod plinskih goriva (σ>1,5) uz točnu plinsku
analizu, mogu se dobiti pouzdane vrijednosti za koeficijent
neizgorenosti ugljika α. Isto tako kod plinovitih goriva dušična
karakteristika goriva, ν, ima znatno višu vijednost u odnosu na σ.
 Izgaranje
Kod izgaranja u realnim okolnostima, važan je podatak količina
ugljičnog dioksida, CO2 u produktima izgaranja, obzirom na aktualnu
problematiku zaštite okoliša. Temeljem iskustvene analize izgaranja
krutih i tekućih goriva, ustanovljena je relacija za određivanje
maksimalnog udjela CO2max u produktima izgaranja,
1,87 ⋅ c 1,87 ⋅ c
CO 2max = =
1,87 ⋅ c + 0,79 ⋅ Z min 8,86 ⋅ c + 21 ⋅ h − 2,6 ⋅ o

Kod plinovitih goriva znatno su niže emisije ugljičnog dioksida u odnosu

na tekuća i kruta goriva. Pored gornjeg izraza, postoje i praktični
nomogrami (Ostvaldovi trokuti izgaranja) iz kojih se za određeno gorivo
može brzo isčitati sastav produkata izgaranja (te isto tako i količina
ugljičnog dioksida), ovisno o koeficijentu pretička zraka i drugim
parametrima izgaranja. Pored ugljičnog dioksida, kao štetni produkti
izgaranja pojavljuju se NOx spojevi te sumporni dioksid SO2.
Određivanje količine NOx spojeva u produktima izgaranja je složeno jer
ovisi o mnogo faktora, dok se danas koriste goriva sa malim udjelom
sumpora, a čime je izravno umanjena i emisija SO2 spojeva.
 Izgaranje
Obzirom na standardiziranost goriva, maksimalan sadržaj ugljičnog
dioksida za pojedini tip goriva, u ovisnosti o količini kisika za izgaranje,
može se i dijagramski prikazati.

Bunteov trokutasti dijagram sa vrijednostima CO2max