1) MONOKOMPONENTNA KERAMIKA

Ove materijale sačinjavaju četverovalentni atomi 4 skupine

periodnog sustava. Od velikog značaja su materijali na bazi
ugljika.
GRAFIT-najstabilnija modifikacija ugljika. Amorfni ugljik na 2000
stupnjeva prelazi u grafit. Talište mu nije točno poznato a iznosi
oko 3500 stupnjeva, dok plastičan postaje na oko 2500.
Kristalni oblikugljika koji ima slojevitu strukturu bazičnih
ravnina ili ljuski s gustim rasporedom ugljika. Zbog toga je slab
kad se optereti posmično. Ima visoku temp postojanost, el
vodljivost, dobru podmazivost,kem postojanost. Čvrstoća i
krutost mu rastu s porastom temperature. Podjela na
industrijski , mikrozrnati, sitnozrnati.

DIJAMANT- drugi glavni oblik grafita , ima kovalentnu vezanu

strukturu. To je zapravo nestabilna faza ugljika a postaje
stabilan tek pri povišenom tlaku. Ima najveću postojeću
tvrdoću,talište 4100 stupnjeva, ustvari krt a na zraku se počme
raspadati iznad 700 stupnjeva.

SINTETIČKI DIJAMANT – dobije se na način da se grafit izloži

tlaku od 14GPa i temp 3000 stupnjeva. Sličan je prirodnom
dijamantu a ima bolja svojstva od njega jer nema nečistoća.
Koristi se kao materijal za izradu brusnog zrna.
2) NAVEDITE GLAVNE PRIMJENE MATERIJALA S
PAMĆENJEM(PRISJETLJIVOŠĆU) OBLIKA + OPĆENITO

Općenito: Osnovna karakteristika materijala s prisjetljivošću

oblika je to da imaju sposobnost mijenjanja oblika s promjenom
toplinskog stanja reda veličine nekoliko desetaka stupnjeva.
Ako pritom postoji mogućnost promjene oblika samo pri
zagrijavanju radi se o jednosmjernoj (1w) promjeni oblika. Ako
materijal mijenja oblik u jendom smjeru pri grijanju a u drugom
pri hlađenju radi se o dvosmjernoj promjeni oblika (2w).
Osnovu ovakvih promjena čini martenzitna pretvorba.
MARTENZITNA PRETVORBA- Vezana je za kritične brzine
hlađenja, postizanjem jednake ili veće brzine hlađenja od
kritične. Martenzit je je obično faza što nastaje bržim
hlađenjem neke faze koja je stabilna na visokoj temperaturi.
Martenzitna pretvorba je reverzibilna jer pri brzom grijanju
nastaje potpuna pretvorba alfa u beta .
Osnovni uvjet za prisjetljivost oblika neke legure je
reverzibilnost martenzitne pretvorbe. Legure s PO stoga moraju
postići : a) neznatnu ili nikakvu difuziju tijekom pretvorbe beta
u alfa
b) minimalnu promjenu volumena tijekom pretvorbe beta u alfa
c)maksimalnu posmičnu deformaciju rešetke gama(alfa beta)
d) kristalografsku uređenost austenitne beta faze
3) DOBIVANJE, GRAĐA , SVOJSTVA I PRIMJENA AMORFNIH
MATERIJALA(METALNIH STAKALA)

-Amorfni materijali mogu biti uglavnom naglim hlađenjem u

tekućem stanju. Svaka tekuća tvar se može uz dovoljno veliku
brzinu hlađenja pretvoriti u krutninu s amorfnom strukturom. U
amorfnoj strukturi atomi su slučajno raspoređeni,tj nemaju
kristalni raspored. Metalna stakla nemaju kristalnih
nepravilnosti kao što su granice zrna i dislokacije. Imaju veliku
otpornost na koroziju, 25-35 % niži modul elastičnosti u
usporedbi s kristaliziranom legurom. Metalna stakla pokazuju
izvanredna mehanička svojstva, iako se magnetiziraju i
degmatiziraju.
IZRADA METALNOG STAKLA:
a) Kondenzacija uparenog metala na hladan supstrat
b) Naglim skrućivanjem
c) Reakcijom u čvrstom stanju

-Metalna stakla se najčešće izrađuju brizganjem mlaza na

brzo rotirajuće kolo koja je napravljeno od materijala dobre
toplinske vodljivosti(najčešće bakar). Zbog brzog hlađenja
dobije se sloj debljine manje od 100 mikrometara i širine par
centimetara. Upotreba : temelji se na dobrim mehaničkim
svojstvima: visoka granica elastičnosti,velika tvrdoća. Koriste
se u obliku trake ili niti kao komponenta za ojačavanje komp.
Materijala(transformatori ,el strojevi).
4) USPOREDBA ELASTOMERA I DUROMERA

DUROMERI: visok stupanj poprečnih veza i veći otpor

deformaciji. Dugi molekularni lanci kod duromera se
međusobno povezuju kovalentnim i ionskim vezama pričemu se
stvara jedna divovska molekula. Poprečne veze omogućavaju
ovim materijalima da se opiru omekšanjima pri grijanju. U
pravilu se oblikuju lijevanjem u neumreženom stanju,a zatim
otvrđuju umrežavanjem. Molekule duromera moraju biti
građene tako da je omogućeno lako i kontrolirano
umrežavanje. Stoga one moraju sadržavati bočne nezasićene
grupe što za nastajanje reakcije trebaju slabo aktiviranje.

ELASTOMERI:nastaju vulkanizacijom kad fragmenti sumpornog

lanca napadaju lanac polimera na mjestu gdje su prethodno
bile duple veze, što je dovelo do stvaranja poprečnih veza. Imaju
slabo povezane poprečne strukture. Struktura im je slična kao
kod duromera ali im je manja umreženost. Elastomeri su jako
sklupčani molekularni lanci. Veliko umrežavanje (25-35 posto)
dobije se tvrda guma , a za meku gumu to je 2-3 posto.
Polimerna vlakna kaučuka imaju imaju veliki broj nezasićenih
veza.
5) USPOREDBA PROCESA NANAŠANJA TANKIH SLOJEVA

CVD(KEMIJSKA DEPOZICIJA PLINOVA) –

RAZLIKA IZMEĐU PVD-a i CVD-a je u temperaturama,pritisku i
mehanizmu površinskih slojeva. Izvodi se u plinovitoj atmosferi
koja sadrži pare kemijskih metala koji se nanašaju na obradak.
Obratci se postavljaju na grafitne nosače i sve se zagrije na oko
1000 stupnjeva pri atm tlaku u inertnoj atmosferi. Zatim se u
komoru puštaju nosivi plinovi. Nataloženi slojevi se uz obradak
vežu difuzijom. Postupak je dug.

PVD(fizikalna depozicija plinova)- koristi pojavu

isparavanja,katodno uprašivanje u vakumu te ionizaciju
plinova. Izvodi se u temperaturi od 200 do 500 stupnjeva. Pri
nanošenju ne nastaju kemijske reakcije. Veze su čvrste.
Postupak se izvodi nakon toplinske obrade. Prednosti PVD
postupaka u odnosu na druge :
1) Bilo koja vrsta iona može se usaditi u bilo koju vrstu
materijala
2) Dubina i koncentracija usađenih iona može se kontrolirati i
reproducirati
3) Proces je hladan, nema difuzije, ni promjene dimenzija
 6) SUPERLEGURE
To su legure između većeg broja komponenata kojima osnovu čine
željezo,nikal,kobalt. Uloga ovih komponenata je da stvaraju masu
otpornih mješanaca, omogućuju nastajanje fino raspršenih karbida ili
intermetalnih spojeva visoke temp postojanosti čime se osnovna
masa još više očvršćuje, te sprečavaju strukturne
promjene(rekristalizacija,rast zrna) zadržavajući tako postignuta
mehanička svojstva. Superlegure se koriste do 1100 stupnjeva a
kodnajboljih vrsta radna temperatura se penje na vrijednost do 80
posto od radne temperature njihovog tališta.
SUPERLEGURE NA BAZI ŽELJEZA-sa velikim udjelom nikla(do 40%) te
aluminija i titana,daju se očvrsnuti promjenom otopivosti. Njihova
mehanička svojstva međutim ne dosežu vrijednosti sljedećih dviju
vrsta, pa se rjeđe koriste i to za manje opterećene dijelove.
SUPERLEGURE NA BAZI NIKLA (45-75%),te još 15 elemenata među
kojima prevladavaju krom , kobalt , volfram.
SEPERLEGURE NA BAZI KOBALTA: (40-70%) Osnovu očvršćavanja
ovdje čime mješanci i sitno izlučeni stabilni karbidi i intermetalni
spojeva.
+slika
7)VRSTE STAKLA ZA IZRADU OJAČAVAJUĆE FAZE KOMPOZITNIH
MATERIJALA
-Najviše korišteni kompoziti sastoje se od ojačavajućih vlakana i
matrice,vlakna su čvrsta i kruta , bez žilavosti pa sami po sebi nemaju
vrijednost. Matrica je manje čvrsta i kruta ali žilavija od vlakana.
STAKLO je najviše korišteni materijal za izradu kompozitnih vlakana
zbog svoje niske cijene. Ovakvi se kompoziti nazivaju staklenim
vlaknima ojačana plastika(GFRP). Sadrže 30-60% vlakana u jedinici
volumena. Staklena vlakna izrađuju se provlačenjem lijevanog stakla
kroz matrice. Koriste se različite vrste stakla e tip , r tip, s tip
 7) LAMINIRANJE U OTVORENIM KALUPIMA

Polimer se kod ovakvog načina proizvodnje ručno impregnira

u vlakna(ugljična,staklena)koja mogu biti u obliku različitih
tkanja i pletiva . Za impregniranje se obično koriste valjci i
četke. Polimer se prethodno dobro izmješa sa otvrdnjivačem
u određenom omjeru (100:30) i zatim se premazuje preko
tkanja od ugljičnih vlakana pomoću špahtle. Pri tom je
potrebno obratiti pažnju na pritisak jer je vlakna moguće
razdvojiti i tako narušiti svojstva na tome mjestu. Moguće je
koristiti odvajač ako se radi ukalupu zbog lakšeg odvajanja
vlakana nakon polimerizacije matrice. Dodatno je korištena
PE vreća koja je omogućila bolju impregnaciju polimera i
lakše rukovanje. Proces se ponavlja ovisno o željenoj debljini
kora. Ovdje su korištena 4 sloja tkanja ugljičnih vlakana. Na
zadnji sloj se stavlja upijajuća tkanina koja služi za upijanje
viška istisnutog polimera i dobivanje hrapavije površine. Kore
se zatim režu. Kore se zatim stavljaju na jezgru od nomexa
koja se zatim polaže između 2 površine preko kojih se
ostvaruje tlak.
Prednosti :-jednostavan i brz proces
-niska cijena potrebne opreme
-koristi se dugi niz godina
-veći udio vlakana nasuprot drugih postupaka
Nedostatci: kvaliteta laminata
-zdravstveni i siguronosni uvjeti rada
-osiguranje ventilacije

8) VAKUMSKA INFUZIJA

-Proces vakumiranja je zapravo nastavak na ručno

laminiranje.Kod vakumiranja se za ostvarivanje tlaka potrebnog
za spajanje kora koristi