1.

RAZVOJ TOČNOG LIJEVA

Osnovni princip i postupak rada točnog lijeva bili su poznati još u antičko doba, i to
u Kini za izradu bakrenih filigranskih predmeta i novčića (1776. do 1222. god. Pr. Kr.), te na
drugoj strani svijeta u Meksiku i Kolumbiji. U doba Azteka izrađivani su razni predmeti od
zlata.
U SAD je prvo put tim postupkom izrađivan nakit 1879.god.

Prava revolucija postupka točnog lijeva zapravo počinje za vrijeme drugog svjetskog rata, kada
je trebalo proizvesti veliku količinu preciznih raznih dijelova oružja, u zrakoplovstvu, šivaćim
strojevima itd.Odljevci nisu tražili veliku i zahtjevnu obradu poslije lijevanja, pa je postupak
točnog lijeva ili kako se još naziva preciznog lijeva bio idealno rješenje.
Uvođenjem automatizacije i unapređenjem teh. procesa prava revolucija primjene točnog
lijeva počinje nakon drugog svjetskog rata u raznim granama industrije kao npr. vojnoj,
automobilskoj, tekstilnoj, optičkoj, elektroničkoj, industriji alata i dr.

U samom postupku izrade predmeta točnim lijevom modeli i kalupi u jednokratno upotrebljivi,
a izrađuju se predmeti čija bi izrada nekim drugim postupcima bila puno teža i neekonomična.
Prizvode se predmeti manjih dimenzija i to masa željeznih odljevaka od nekoliko grama do 20
kg a aluminijskih do 10 kg.

2. PRIMJERI ODLJEVAKA TOČNOG LIJEVA

sl.(2.1) Dijelovi za automobilsku i traktorsku industriju

1
 sl.(2.2) Dijelovi za industriju naoružanja

3.PREDNOSTI I NEDOSTATCI TOČNOG LIJEVA

Prednosti točnog lijeva su:

Izrada velikih serija odljevaka, kalupni materijal omogućuje dobivanje preciznih dijelova
koji kasnije zahtijevaju malu ili nikakvu strojnu obradu što omogućuje lijevanje s puno vrsta
metala, npr. kvalitetni čelici čija bi daljnja obrada bila teška zbog velike tvrdoće.
Primjenjiv je za gotovo sve materijale koji se mogu taliti i lijevati, zatim lijevanje odljevaka
koji se sastoje od više dijelova, kod sklapanja kalupa ne javljaju se neke greške (pojava svrha)
Zbog sklapanja kalupa jer je kalup monolitan tj. Iz jednog komada.

Nedostatci točnog lijeva:

Veličina i masa odljevaka je ograničena a za veće dimenzije odljevaka troškovi opreme su

vrlo visoki.

Ako se uzmu u obzir sve prednosti i nedostatci točnog lijeva nameće se pitanje: zašto točni
lijev?
Odgovor se nameće kroz nekoliko sljedećih zaključaka:
Može se koristiti široki asortiman željeznih i neželjeznih legura, štedi se na količini
raznih kontrolnih, steznih i drugih alata , kombinira se s nekoliko dijelova u jedan odljevak i
time smanjuje trošak obrade i kontrole, mogu se ljevati jednostavni i složeni dijelovi točnih
dimenzija, mogu se proizvesti odljevci koji ne zahtijevaju dodatnu obradu, zatim odljevci s
uskim žljebovima, provrtima, rupama izdancima i sl. a eliminiraju se i investicije u opremu
koja je potrebna kod lijevanja klasičnim načinom.

2
4. KALUPNI MATERIJALI ZA TOČNI LIJEV

4.1 Uvod

Prilikom lijevanja metala u jednokratne kalupe glavnu ulogu ima tanki sloj neposredno uz
samu površinu kalupa a naziva se oblikovni sloj. Dopunsko sloj koji je deblji služi samo za
podupiranje oblikovnog, čime se postiže čvrstoća kalupa.
Oblikovni sloj ne samo da ima vrlo važnu ulogu već se i odvojeno izrađuje posebnim teh.
postupkom. Isto tako važno je napomenuti korištenje “izgubljenog modela“, koji se prije
lijevanja uklanja iz oblikovne ljuske istaljivanjem a rjeđe spaljivanjem, odnosno otapanjem.
Kod točnog lijeva zasebno se priprema deblja i čvršća oblikovna ljuska koja se primjenjuje u
kalupu ili češće samostalno kao tzv. Školjka.
Sirovina za izradu školjke je koloidna suspenzija (tzv. Sol), vatrostalnog materijala u
praškastom stanju. Model se oblaže suspenzijom i to uranjanjem u nju, a zatim na svježe
naneseni sloj suspenzije posipa se ljevački pijesak koji se prilijepi.
On podebljava sloj suspenzije, učvršćuje i daje hrapavu površinu na koju izvrsno prijanja
sljedeći sloj suspenzije. Potrebno je 3..5 nanosa kako bi se postigla potrebna debljina školjke
Svaki prethodni nanos se suši jer se prilikom isparavanjem pretvara u čvrsti gel, a pretvorba se
može i ubrzati dodatkom termoreaktivne smole u suspenziju.

Postupak se završava žarenjem pri 800 … 1000 °C pri čemu školjka dodatno očvrsne zbog
keramičkog karaktera veziva.

4.2 Svojstva kalupnih materijala

Mogu se podijeliti u dvije skupine:

-materijali za izradu ljuske/školjke -osnovni
-veziva, otapala i dodatci
-dopunski materijali za popunjavanje

Kombinacija materijala za izradu ljuske/školjke mora osigurati slijedeća svojstva:

-točnu reprodukciju detalja i dobivanje glatke površine u šupljini
-stabilnost osnovnog materijala i veziva
-što veću čvrstoću a manju toplinsku dilataciju
-toplinsku otpornost, termokemijsku otpornost prema metalu koji se lijeva
-propusnost za plinove kako bi prilikom lijevanja zrak mogao izaći iz šupljine
- dovoljnu žilavost kako ne bi pukla pri skupljanju metala prilikom hlađenja

olivinskim, mulitnim i silimanitnim pjescima. Svi su oni vatrostalni a koriste se u praškastom

ili zrnatom obliku.
Najčešće se primjenjuje kremeni materijal kojemu je glavni sastojak silicijev dioksid.Brzim
hlađenjem može se dobiti amorfno kremeno staklo na niskim temperaturama.

3
 Vatrostalni prašci i pijesci čine 95 …97 masenih % gotove ljuske/školjke a po sastavu
su identični materijalima klasičnih pješčanih kalupa, tj. S kremenimcirkonskim, kromitnim, en
prednost stakla je što ima 20 puta manju top. dilataciju, a to omogućuje postizanje maksimalne
točnosti dimenzija i oblika odljevaka
S obzirom na toplinsku dilataciju još je bolji tridimit ali je kremen daleko jeftiniji.
Tražena svojstva praškastog kremena:
Sadrzaj SiO2 96%
Gubitak pri žarenju - maksimalno0,7%
Primjese karbonata - samo u tragovima
Term. Stabilnost - min. 1720 °C
Za izradu ljuske/školjke još se koriste materijali na osnovi cirkona, minerala visokog tališta
pa primjenom cirkona dobiva se kvalitetniji odljevci, čišći i dimenzijski precizniji
Zato se još koristi i šamotni materijal a što je udio alumosilikata veći to je i točnost odljevaka
veća i smanjuje se opasnost od napuklina

4.4 Veziva za izradu ljuske/školjke

Suspenzije za izradu ljuske/školjke ne sadrže vezivo nego sirovinu iz koje nastaje vezivo pri
sušenju slojeva suspenzije
Takve sirovine su etilsilikat i vodeno staklo a nastalo vezivo je gel silicijeve kiseline.

4.4.1 Etilsilikat

To je najbolja i najraširenija tekućina a priprema se različitim recepturama. Smjesa je estera

silicijeve kiseline i etanola a nastaje primjerice djelovanjem etanola na silicijev tetraklorid,
dolazi do reakcije koja daje tetraetilni ester ortosilikatne kiseline i klorovodik.

Iz etilsilikata nastaje vezivo u reakciji s vodom (hidrolizom)

4
4.4.2 Vodeno staklo

To je otopina natrijeva ili kalijeva silikata a dobivaju se reakcijama između natrijeva karbonata
i silicijeva dioksida prema jednadžbama:

Natrijevo vodeno staklo je jeftinije pa samim tim u više u upotrebi. Zbog reakcije s vodom
otopine stakla su izrazito lužnate.
U suvremenom ljevarstvu vodeno staklo se primjenjuje za treći i daljnje slojeve pri izradi
ljuske/školjke , a prva dva se redovno nanose uz upotrebu etilsilikatne vezivne tekućine koja
daje stabilnije ljuske/školjke.

5
5. MATIČNI KALUPI ZA IZRADU MODELA

sl.(5.1) Podijela kalupa za izradu modela za točni lijev

Ovi kalupi se mnogo manje upotrebljavaju od strojno izrađenih mat. Kalupa. Izrađuju se
ljevanjem od različitih vrsta metala ili silikona a vrlo je bitno prilikom dimenzioniranja
predmodela uzeti u obzir skupljanje materijala, jer na temelju valjano dimenzioniranog
predmodela može se izvršiti lijevanje matičnog lijevanog kalupa.
Predmodel može biti izrađen od raznih vrsta čelika, mjedi, drva ili polimera.

5.2 Silikonski lijevani kalupi

Proizvode se lijevanjem a za njihovu izradu koriste se predmodeli izrađeni od drva,

metala i polimera. Obično se upotrebljavaju za vakuumsko ulijevanje materijala za modele
Tehnologija izrade najbolje je prikazana na slijedećim primjerima:

6
sl.(5.2.1) Obuhvaćanje predmodela sl.(5.2.2) Ulijevanje silikonske mase

Nakon ulijevanja dolazi do zgušnjavanja polimerizacijom pa predmodel ostaje zaliven

silikonskom masom.

sl.(5.2.3) Predmodel u skrućenoj silikonskoj masi sl.(5.2.4) Razrezani matični kalup

Nakon vađenja predmodel se zatvara u komoru i boja jer se bojom definira tvrdoća matičnog
kalupa Zatim slijedi kontrola mješavine materijala i ulijevanje jednokratnog voštanog modela
pod vakuumom.

7
sl.(5.2.5) Bojanje kalupa sl.(5.2.6) Ulijevanje pod vakumom

Nakon hlađenja otvara se matični silikonski kalup iz kojeg se djelomičnim savijanjem dijela
kalupa vadi voštani model.

sl.(5.2.7) Upuštanje zraka u komoru sl.(5.2.8) Vađenje voštanog modela

8
 5.3 Gumeni lijevani kalupi

Izrađeni su strojnom obradom od polutvrde ili tvrde gume a služe uglavnom za izradu
voštanih modela u proizvodnji nakita tehnologijom točnog lijeva

5.4 Izbor materijala za matične kalupe

Izbor materijala ovisi o :

- materijalu koji se ubrizgava u kalup
- tlaku ubrizgavanja
- količini modela koju treba proizvesti
Za proizvodnju malog broja modela ta točni lijev od tekućih i kašastih voskova mogu se
lijevati od bizmut-kositrene legure, legure cinka ili nekog drugog metala niskog tališta a
pogodnog za strojnu obradu.

6. IZRADA MODELA

sl.(6.1) Podjela modela

9
Voštani modeli proizvode se ulijevanjem tekućeg te ubrizgavanjem kašastog i gustog voska u
matične kalupe
6.1.1 Tekući vosak

To je biljni vosak i parafin u koji je dodan visoki postotak smole s ciljem da se spriječi
smanjivanje dimenzija pri skupljanju. Skrućuje se na temperaturi od 70 … 77 °C, pri tlaku 0,35
… 1 MPa.

6.1.2 Kašasti vosak

Sastoji se od voska mikrokristalne strukture, visokog tališta i prirodnih ili sintetičkih

smola visokog tališta

6.1.3 Gusti vosak

Sastoji se od osnovnih sastojaka s polistirenskim punilom u prahu

6.2 Polimerni modeli

Polimerni modeli i materijali moraju imati odgovarajuću čvrstoću, mogućnost dobivanja

glatke površine lijevanjem ili strojnom obradom te mogućnost potpunog izgaranja.
U usporedbi s voskom u prednosti su zbog visoke čvrstoće, modeli su tanji, precizniji, oštrijih
rubova i bolje kvalitete površine. Mali polimerni modeli su jeftiniji od voštanih modela.
Nedostaci su visoka cijena matičnog kalupa za polistirenske modele, povećano širenje
polistirena pri zagrijavanju i zbog povećanog širenja polistirena može doći do pucanja školjke.

Za lijevanje u Školjku koriste se samo oni polimeri koji imaju dovoljno nisko talište.

Zbog lake dostupnosti polistirena i dobrih meh. svojstava pogodan je za prizvodnju

prototipova modela i u eksperimentalnom lijevanju. Složenije modele moguće je izraditi
spajanjem brojnih predhodno izrađenih dijelova i takvi modeli imaju gotovo iste karakteristike
kao da su proizvedeni lijevanjem iz jednog komada,

Još je dobro spomenuti da se polimerni i voštani dijelovi modela mogu kombinirati kada se
žele dobiti karakteristike jednog i drugog materijala u jednom modelu

6.3 Modeli od žive

Modeli od žive izrađuju se ulijevanjem žive u matične kalupe ohlađene na -57 °C i niže.
Hladi se u acetonu dok se ne smrzne i prijeđe u kruto stanje kad se modeli vade iz matičnog
kalupa. Svi ostali procesi izvode se ispod ledišta (-37 °C)žive tako da su živini modeli uvijek u
krutom stanju

Prednosti:
- prigodom prijelaza iz krutog u tekuće stanje se ne širi
- nema utjecaja na promjenu dimenzija
- ne postoji mogućnost pucanja kalupa
10
- nije potreban tlak pri ulijevanju žive u matične kalupe jer se može lijevati gravitacijski
- modeli mogu biti relativno velikih dimenzija
- površina modela može biti izvanredno glatka
Nedostaci:
- proces izrade odvija se pri niskim temperaturama
- visoka cijena žive
- toksičnost
- specifični zahtjevi pri rukovanju

7.IZRADA JEZGRE

Najčešće se pomoću jezgri oblikuju šupljine u odljevcima.

Otvori koji su dovoljno veliki i koji nemaju dodatnih udubljenja formiraju se s metalnim
jezgrama uloženim u matične kalupe

sl.(7.1) Presjek voštanog modela u kojem je korišten vodotopivi

vosak za jezgre i netopivi vosak za model

Keramičke se jezgre iz odljevaka proizvedenih tehnologijom točnog lijeva odstranjuju

mehanički i kemijski
Mehanički: vibriranje, lomljenje te abrazija koriste se kod velikih jezgri
Kemijski: Dijelovi se uranjaju u natrijev hidroksid a vrlo fine keramičke jezgre ponekad se
otapaju pomoću fluorovodične kiseline
Ova dva načina ponekad se mogu i kombinirati

11
8. TEHNOLOŠKE KARAKTERISTIKE POJEDINIH PODSUSTAVA

8.1 Podsustav pripreme voska

Sirovi vosak se upotrebljava za izradu voštanih modela a vodotopivi za izradu

vodotopivih jezgri. Pri samom taljenju sirovog voska treba prekontrolirati jeli odgovarajuće
kvalitete da ne bi došlo do pucanja jezgre.

8.2 Podsustav izrade keramičkih jezgri

Ako otvori moraju zadovoljiti određenu toleranciju tada se upotrebljavaju keramičke

jezgre jer su bolje od vodotopivih voštanih jezgri ali su i složenijeg postupka izrade

8.3 Podsustav ubrizgavanja voštanih modela

Zbog velike temperaturne osjetljivosti odjel treba održavati tijekom procesa na temp. 21
…26 °C
Poslije svake upotrebe kalup se mora očistiti a prije upotrebe prekontrolirati. Velika pažnja
treba biti usmjerena i na kontrolu mlaznica da se ne bi začepile
Pri ubrizgavanju voštanih modela treba se strogo pridržavati propisanih parametara koji utječu
na kvalitetu voštanih modela, vodotopivih jezgri i uljevnih sustava, a to su:
- tlak ubrizgavanja
- tlak stezanja kalupa
- temperatura voska
- temperatura mlaznice

12
sl.(8.3.1)Uređaj za ubrizgavanje voštanih modela

13
sl.(8.3.2) a)Kalup za ubrizgavanje voštanih modela
b) Ručno rastavljanje kalupa
c)Nekoliko oblika voštanih modela

14
sl.(8.4.1) Voštani grozd

8.5 Podsustav izrade keramičkih školjki

Voštani grozdovi se transportiraju u odjel za izradu školjki, nagrizaju se kiselinom i

odmaščuju da bi se na njih što bolje primio prvi najvažniji sloj obloge jer o njemu najviše ovisi
kvaliteta odljevaka.
Slijedi keramičko oblaganje i to uranjanjem vošt. grozda u keram. suspenziju a zatim
ocjeđivanje.
Posipaju se pijeskom, pa opet uranjaju u keram. Suspenziju. Zbog važnosti prvog sloja uzima
se pijesak fine granulacije a kasnije krupnije i to gravitacijskim posipanjem. Nakon toga suše
se u tunelu s amonijakom. Svaki takav ciklus traje oko 40 min
Svi slojevi moraju biti ravnopravno naneseni a kod želj. legure sloj predobloge je deblji.
Ovisno o tipu školjke broj slojeva je od 7 …12 a prosječna debljina školjke iznosi 8 … 12 mm

8.6 Podsustav ukljanjanja voska iz keramičkih školjki

Nakon formiranja školjke su meke i da bi se dobro očvrsnule moraju se sušiti najmanje 8

h uz stalnu temperaturu (oko 20 °C), da ne bi došlo do širenja i pucanja školjki.
Nakon toga se školjke slažu u regale i stavljaju u autoklav u kojemu pod utjecajem vodene pare
na temperaturi oko 200 °C i tlaka 0,7 … 0,8 MPa dolazi do taljenja voska i istjecanja iz
školjke.Nakon isteka voska otvori na školjki se zatvaraju keramičkim čepovima. Ostatak voska
koji ostane ispari se prilikom postupka žarenja

15
sl.(8.6.1) Autoklav za odstranjivanje voska iz školjki

8.7 Podsustav lijevanja odljevaka

Odvijaju se sljedeće operacije:

- žarenje školjki; za željezne i neželjezne legure u odvojenim pećima
- taljenje metala
- ulijevanje metala
- razbijanje školjki

8.7.1 Žarenje školjki

Mogu se žariti pojedinačno na temp. 1040 °C u trajanju 30 min.ili slagati u kalupnik i

zasipati pijeskom pa se tada žariti u pećima na temp. Oko 850 °C u trajanju od 12 h.

Prilikom prijenosa školjki u kalupu iz peći do mjesta ulijevanja treba paziti da ne dođe do
ulaska zrna keramike ili pijeska u školjku ukoliko je al. Folija oštećena jer bi na odljevku došlo
do uključenja. Prije ulijevanja litine aluminijska folija se skida

8.7.2 Taljenje i ulijevanje metala

Metal se najčešće tali u indukcijskim pećima, a ulijevanje se vrši gravitacijski pomoću

ljevačkog lonca koji je prije lijevanja zagrijan u peći.
Osim gravitacijskog ulijevanja prilikom kojeg može doći do određenih grešaka, npr prekid kod
ulijevanja, neprimjereno popunjavanje i sl. , koristi se još ulijevanje metala pomoću vakuuma
16
Školjke za precizni lijev se prvo žare u pećima kako bi bile spremne za ulijevanje a teljenje se
vrši u indukcijskim pećima. Litina se iz nje ulijeva u školjku koja se nalazi pod vakuumom.

Još se može vršiti taljenje metala bez vakuuma pod tlakom neutralne atmosfere u indukcijskoj
peći (pri taljenju zlata). Nakon što je metal rastaljen slijedi ulijevanje metala koje se temelji na
razlici tlaka iznad litine i vakuuma koji vlada u školjci.
Primjena točnog lijeva pomoću vakuuma vrlo je raširena, od primjene odljevaka do proizvoda
namijenjenih za avio ind. i medicinu

Prednosti lijevanja u vakuumu su: dobra kvaliteta površine i dobra meh. svojstva, lijevanje
tankih i kompliciranih odljevaka, lijevanje većeg broja odjednom, postupak nije štetan za
okolinu, lijevaju se odljevci širokog raspona i mogućnost brze izrade kalupa.
Nedostatci; skupo postrojenje, potreban uređaj za stvaranje vakuuma, nedovoljna obučenost
radnika.

8.7.3 Razbijanje školjki

Vrlo je važno da se školjke potpuno ohlade prije razbijanja koje se izvodi pneumatskim
čekićem, a s neželjeznim odljevcima mlazom vode pod visokim tlakom

17
8.8 Podsustav čišćenja odljevaka

- čišćenje grozdova s odljevcima

- odsijecanje odljevaka s grozda

Željezni grozdovi od ostataka keramike čiste se čeličnom sačmom a završno čišćenje pjeskom,
dok se odsijecanje odljevaka vrši frikcionim putem

8.9 Podsustav vizualne kontrole i dorade

U tijeku vizualne kontrole obavlja se razvrstavanje u tri grupe i to:

- dobri odljevci
- odljevci za doradu
- odmetak (škartni odljevci)

8.10 Podsustav toplinske obrade

Obavlja se zbog poboljšanja mehaničkih svojstava, obradivosti, smanjenja napetosti i dr.

Nakon toplinske obrade odljevci su spremni za završnu obradu

8.11 Podsustav završne obrade odljevaka

Obuhvaća sljedeće operacije:

- potpuno odstranjivanje uljevnih sustava s odljevaka
18
- otklanjanje izraslina i ostalih površinskih nepravilnosti
- ispravljanje ili ravnanje odljevaka
- završno pjeskarenje strojno ili ručno

8.12 Podsustav završne kontrole odljevaka

Neke od metoda su metoda magnetnih čestica, i penetrantima, zatim rendgen zbog kontrole
prozirnosti

8.13 Podsustav popravka odljevaka

U ind. Razvijenim zemljama popravcima odljevaka posvećuje se sve više pažnje za razliku od
manje razvijenih. Većina loših odljevaka ponovo se tali i time se smanjuju troškovi popravka

19