POVIJEST AUSTRIJE

Reformacija i protureformacija

1. Upravna reforma Ferdinanda 1.

-prema odredbama nasljednog ugovora iz Požuna (1491.) Češka i Ugarska su trebale pripasti Austriji
nakon Mohačke bitke
-trebale su se svladati mnoge poteškoće da Habsburgovci tu dođu na vlast
-23.10.1526. Ferdinand 1. je konačno izabran za kralja  uskoro se pokazala da se odnos između
zemaljskog kneza i staleža treba drukčije oblikovati (nego kod Jagelovića koje su staleži pritiskali)
-vođa plemstva u Ugarskoj je bio erdeljski vojvoda Ivan Zapoljski (proslavio se ugušivši seljačku bunu)
 11.1526. dio plemstva ga je u Stolnom Biogradu okrunio za kralja
-Ferdinand je u 12.1526. dobio podršku slabije struje (to se zove dvorski izbor)
 obje strane se pripremale za borbu

1.1.1527. Ferdinand je objavio „dvorski red“ – organizirao centralnu upravu za povezivanje Austrij, Češke
i Ugarske
-novi uredi – Tajno vijeće (unutrašnja i vanjska pol, najviši ured)
- Dvorsko vijeće (ograničeno na nasljedne zemlje i njemačko Carstvo, sudstvo)
- Dvorska kancelarija (podređena, provodi naredbe uprave, od 1559. samo za
nasljedne zemlje, Češ. i Ug. dobile svoje)
- Dvorska komora (financije, pod njom su zemaljske komore)
- Dvorsko ratno vijeće (od 1556. za obranu od Turaka)

2. Ugarsko pitanje i prvi turski ratovi

-1527. Ferdinand okrunjen u Stolnom Biogradu

-„ugarsko pitanje“ = problem hoće li Habsburgovci zadržati novo kraljevstvo zbog otpora ugarskog
plemstva (koje se povezuju s Turcima)
-ostali problemi: suradnja Francuske i Turske, konfesionalne suprotnosti
 to sve sprječava dobru obranu od Osmanlija

-1528. Turci upali u Kranjsku

-26.9.1529. Sulejman pred Bečom (obranu vodi grof Niklas Salm)
-1532. opet krenuli na Beč, ali su srpiječeni kod Kisega (Nikola Jurišić)  napokon se povlače na jug
-poraženi su i tatarski konjanici (pod vodstvom Kasim bega)

3. Prodor protestantizma u austrijske zemlje

-glavni problem vp: Turci

-glavni problem up: protestanti
-brzo se širi Austrijom (najviše među plemstvom – Starhemberg, Dietrichstein, Khevenhülle, studenti
odlaze iz Beča)
-Ferdinandov strah: a) gorljivi katolik
b)religiozni razdor među staležima je opasan za jedinstvo
-1523. zabranio tiskanje prot. knjiga, kasnije pogubio nekog protestanta, zakoni protiv luterana i
anabaptista
-anabaptisti – protiv svjetovnog i crkvenog reda, za zajedničku imovinu, radikalni
-Balthasar Hubmaier iz Švapske širi nauk, Nikolsburg centar, 1528. spaljen
-Jakob Huter iz Tirola, 1525. spaljen (osn. „Hutersku braću“ u Moravskoj)
-središta protestantizma : Gornja Austrija, Koruška i Štajerska – ipak se nije mogao cjelovito oblikovati
zbog otpora vlasti
-1555. mir u Augsburgu – temelj za rješavanje sukoba, ali i konačno raskol („cuius regio, eius religio“)

4. Podjela austrijskih nasljednih zemalja između sinova Ferdinanda I.

-Karlo V. je odstupio jer nije mogao prihvatiti raskol (zadnji predstavnik srv. univerzalizma)
-Ferdinand I. (aus-njem linija) je zadobio povjerenje naroda
-proširio područje vlasti, uveo središnju upravu, obrambeni rat protiv OC

- 1554. počinje dijeliti nasljedne zemlje među sinovima (Maksimilijan I., Ferdinand i Karlo)  nakon smrti
vladaju tri linije iz Becč, Graza i Innsbrucka
tadašnje shvaćanje o zemljišnom posjedu kao dobru koje knezu stoji na raspolaganju, svo troje su se
smatrali vladarima jednakog položaja i svatko na svom području vodi borbu sa staležima

-staelška moć je ovom podjelom postala slabija – razvija se kneževski apsolutizam (carevi sinovi)
-podjelom je aus. stanovništvo izgubilo svijest o zajedništvu (negativno utječe na državu, potiče
partikularizam zemalja)

5. Car Maksimilijan II.

-navodno protestant, ali je obećao čaći da će ostati katolik + treba potporu većinski katoličkih carskih
staleža
-nije baš popuštao protestantima, ali nije ni krenuo u katolički protunapad
-osnovao je samostansko vijeće( podupire samostane)
-naredio protestantima da uvedu jedinstveni crkveni red
-1571. „Asikuracijom“ im dodijelio opsežna prava, dopustio mise u privatnim prostorima, a kasnije
plemstvu i javnu misu u Beču, ali to sve nije ublažilo vjerske razlike
-bitka kod Sigeta
-Maksimilijan vojno neaktivan, sklopio 1568. mir u Drenopolju sa Selimom 2.
-Ivan Zapoljski se potaknut ovim mirom smirio i zadovoljio vlašću nad Erdeljem
6. Vjerski sukob u Tirolu i Untrašnjoj Austriji

-u Tirolu i Prednjoj Austriji je katoličanstvo bilo najjače, protestantizam se slabije primio

-plemstvo većinom ostalo katoličko, seljaci prihvatili anabaptizam, a ne novi nauk
-nadvojvoda Ferdinand je uspio uspostaviti vjersko jedinstvo, (oštro krenuo protiv anabaptista, a bitno je
i djelovanje crkvenih redova)

-u unutrašnjoaustrijskim zemljama (nadvojvoda Karlo) jer bio najoštriji sukob

-Karlo se morao povući pred protestantskim staležima  1572. Im dopustio slobodu vjeroispovjesti
(odnosi se na gospodu, obitelj, sluge i seljačke podanike)
-gradovi i trgovišta su bili isključeni iz ovog
-tu su česti sukobi s Turcima za koje su trebali porezi „Türkenhilfe“, a koje je trebalo odobriti plemstvo –
oni su to učinili pod uvjetom vjerske slobode
-stoga im je 1576. potvrdio ustupke – oni su sklopili jednu libelu koja je odobrena u Brucku na Muri
(„Bručka libela“)(dopušteno npr. služenje mise staležima, ali su to protestanti tumačili da je vjeroispovjest
slobodna i u zemaljsko-kneževskim gradovima i trgovištima  dolazi do najvećeg uspjeha protestantizma
u Unutrašnjoj Austriji

7. Katolička reforma i protureformacija

-Tridentski sabor (1545.-1563.)-temelji za riješavanje problema

-zadaće: razvijati Crkvu i misionarstvom pridobiti protestante
-protureformacija – vjersko-politička borba, ali i obnova katoličanstva
-oštro protiv protestanata se najprije kreće u nasljednim zemljama  1850. Plemstvo je zabranilo
reformaciju i 19 gradova se diglo na ustanak zbog povrede Bručke libele
-postavljaju se katolički svećenici, otvara se isusovačko sveučilište u Grazu (da utječu na mlade plemiće)

-Ferdinand II. još odlučniji u Unutrašnjoj Aus.– zatvorio protestantske pkole i crkve, spalio knjige, samo
plemstvo je imalo slobodu vjere

-Rudolf II. – ofenziva u Donjoj Austriji i Beču –zabranio protestantizam u gradovima i trgovištima,
osnivaju se državne reformacijske komisije (bilo je teško slomiti staleže, ali su postojali utjecajni katolički
plemići koji su podržavali cara)
-državna protureformacija ne bi bila tako uspješna bez obnove vjerskog života (npr. Melchior Klesl – bečki
biskup, političar, propovjednik, vješt u pridobivanju ljudi)

-Gornja Austrija – najkasnija rekatolizacija jer su protestanti tu bili najjači

-najkasnije jer se ispriječila jedna seljačka buna (1594./97.) i rat s Turcima
-oštar sukob s protestantima – ipak su protestanti morali odustati (no danas tamo ipak ima puno
protestanata)

8. „Razdor među braćom u Habsburgu“

-Car Rudolf – sklon znanosti i umjetnosti, okupljao učenjake, bio mistik

-u početku dobro vladao, ali kasnije je zbog duševne bolesti postao paranoičan i čudljiv
zbog proturječnih nazora o turskom pitanju sukobio se s braćom i došlo je do „razdora u Habsburgu“
(radi se o „dugom“ turskom ratu, u kojem su im problem stvarali i ugarski i erdeljski protestanti koji su se
spojili s Turcima). Taj rat je završio Žitvatoročkim mirom u kojem je Visoka Porta priznala Austriju kao
ravnopravnu silu, a Bečkim mirom 1606. su priznate vjerske slobode u Ugarskoj)
-carev brat Matijaš je bio sposoban i brinuo se oko tih pregovora, a nadvojvode su se brinule bog Rudolfa
(koji nije htio potpisati sklopljeni mir)
1607. Matijaš je u tajnom sporazumu priznat za glavu habsburške kuće na Kleslov poticaj
-Rudolf je na to htio nastaviti turski rat, pa je Matijaš sa staležima provalio u Češku i sklopljen je ugovor u
Liebenu 1608. u kojem se Rudolf odrekao vladanja u Ugarskoj, Austriji i Moravskoj

-Rudolf je protestantskim staležima potvrdio Maksimilijanove slobode

-Češka je ostala vjerna Rudolfu i tu su 1609. Protestanti iznudili „Majestätsbrief“ (vladarska povlastica)-
plemstvu i gradovima dana vjerska sloboda
-Rudolf je bio protiv Matijaša, a u tome ga je podržavao i Leopold, planirani nasljednik (Karlov sin)
-češko plemstvo se okrenulo Matijašu i proglasilo ga čekim kraljem, a Rudolf je svejedno zadržao Prag
kao rezidenciju
-Smrću Rudolfa 1612. završio je sukob između braće
-Wolf Dietrich von Raittenau – sposoban knez, provodio protureformaciju, duhovnom podukom želi
vratiti protestante – sukobio se s bavarskim vojvodom Maksimilijanom zbog prava na solane  Maks
provalio u Salzburg i natjerao Wolf Dietricha da odstupi (1612.)

XVII. RAZDOBLJE TRIDESETOGODIŠNJEG RATA

1. Car Matijaš i događaji koji su prethodili Tridesetogodišnjem ratu

-Matijaš je postao car, a glavni u sjeni (u Tajnom vijeću) je bio Melchior Klesl koji je bio dobar diplomat i
tolerantan prema protestantima
-rastu problemi u carstvu – sve veće napetosti u Češkoj, posebno vjerske (svako interpretira
„Majestätsbrief“ na svoj način – njime je dopuštena gradnja crkvi na kraljevskom posjedu, a u to su
protestanti ubrajali i crkveni posjed  katolici im obustavljaju gradnju na crkvenoj zemlji)
 zbog zaustavljanja gradnje dolazi 23.5.1618. do Praške defenestracije
-na Hradčanima izbačeni carski savjetnici Jaoslav von Martinitz i Wilhelm von Slavata i još neki
-inicijator incidenta Matijaš Thurn je počeo zapovijedati vojskom, osnovan odbor za upravljanje
zemljom, protjerali isusovce, oštro protiv katolika
-Matijaš i Klesl su htjeli to mirno riješiti, a Ferdinand od Unutr. Aus. je htio rat
-Matijaš je umro, Klesl je protjeran i izgubio političku moć kreće rat

2. Tridesetogodišnji rat
(sukoba Protestantske unije i Katoličke lige)

Ustanak u Češkoj
-Ferdinand je postao car, najveći katolik i protureformator
-Česi odustali od napada na Beč (jer je Ferdinand prenabrijan)
-za češkog kralja izabran kalvinist Fridrik Falački
-Gornja Austrija se priključila češkom ustanku – Liga (savez katoličkih carskih staleža) ju osvojila pod
vodstvom Maksimilijana Bavarskom i vrhovnim zapovjedništvom Tillyja, a nakon toga su pobijedli na
Bijeloj Gori kod Praga (1620.)
-Falački pobjegao
slom čeških staleža
-car je ojačan, strogo se sudi protestantima (smaknuća, oduzima im se zemlja)
-Ferdinand osobno poderao Majestätsbrief
1627. Češka i susjedne zemlje proglašene nasljednim kraljevstvom (smanjena moć staleža)
-u češkoj jača katoličko doseljeničko plemstvo

Proširenje rata
-u Gornjoj Austriji jaki protestanti, nezadovoljstvo jer je zemlja još prije dana zalog Bavarskoj dok ne
plate ratne troškove
ustanak seljaka 1624., jak oko Frankenburga

-„Frankenburško kockanje“ – bavarski namjesnik Herberstorff se igrao sa životima uhvaćenih

-carski patent o reformaciji
- povodi za ustanak, vođa Stjepan Fadinger
- krvavo ugušen, protestantsko plemstvo se moralo iseliti

-na zapadu – carske i Ligine čete provalile u Sjevernu Njemačku, a tamošnji protestanti zovu danskog
kralja Kristijana IV.  pobijedila je carska vojska
-Ferdinand izdaje Restitucijski edikt 1629. – da se pridržava augsburškoga mira (tj. da protestanti vrate
crkvena dobra uzeta nakon 1555.)
- riskantan potez protiv kojeg je bio i Wallenstein (najbolji vojskovođa)
- Ferdinand je otpustio Wallensteina (na zahtjevanje knećeva, a u pozadini sveha je Francuska
koja želi oslabiti HM)

-švedski kralj Gustav Adolf je uz francusku pomoć napao na njem. obali Baltičkog mora – protestantski
kneževi su otvoreno bili uz Šveđane
-Ferdinand se obraća Wallensteinu koji prihvaća ponovno zapovjedništvo s gotovo neograničenom vlašću
-međutim, ogorčeni Wallenstein je tajno pregovarao sa Šveđanima, navodno težio češkoj kruni,
oslobodio vođu češkog ustanka – okrenuo se na drugu stranu
-Fedinand naredio da jedinice otkažu povjerenje Wallensteinu, a onda ga je dao uhititi i pogubiti s
pristašama (1634.)
-oko 1635. je Ferdinand odustao od Restitucijskog edikta u sjevernoj Njemačkoj – brojne strane i staleži
prelaze na carsku stranu, na strani Švedske su ostali neki južnonjem. protestanti
-u zadnjem razdoblju rata dakle na carskoj strani su Španjolska, Bavarska, Saska, a na drugoj Francuska,
Švedska, Nizozemska, Savoje i neke manje njem. kneževine
-Ferdinand III. Nasljeđuje oca – ista načela (apsolutistička politika u slamanju protestanata), ali malo
promišljeniji
-u to doba rat više nije vjerski, nego politički između carske i kneževske moći te između Švedske,
Francuske i Habsburgovaca
-Francuzi osvojili Elzas i dio Porjanja, Šveđani prodrli i osvojim dobar dio jugoistoka, čak došli do Beča
-opustošena zemlja, iscrpljene snage

3. Westfalski mir i Austrija

24.10.1648.
-teritorijalni gubici u granicama normale
-Francuska dobila Sudgau, Gornji i Donji Elzas...., a car se obvezao da neće podupirati Španjolsku protiv
koje je FR još ratovala
-Švicarska i Nizozemska istupile iz carskog saveza  car je oslabljen jer je HM samo labav savez država
-ovaj mir je potvrdio carevu politiku koji je smatrao da položaj može ojačati snagom nasljednih zemalja
-prelazak sa staleške u apsolutiskički oblik države (mijenja se odnos cara i kneževa)
- zemaljski sabori su mogli samo odobravati poreze
-katoličanstvo
- uspostavljeno jedinstvo vjeroispovijesti (iznimke: dijelovi Šleske, Donja Austrija i Ugarska)
-uspostavljena stalna vojska (postaje vojna sila, uvijek spremni za borbu)
 preokret za Austriju – odmiču se od ideje o Carstvu (tu su slabiji), a jača ideja austrijske države

XVIII. PROCES NASELJAVANJA I STANOVNISTVO U RAZDOBLJU REFORMACIJE I TRIDESETOGODISNJEG

RATA

-16.st.- povećanje stanovništva i procesa naseljavanja

-grade se nova naselja uz hodočasnička središta
-uz postojeća naselja se grade nova selišta ili bar trošne kućice (treba negdje smjestiti sve te ljude)
-povećanje broja ljudi je dovelo do daljnjih podjela i umanjivanja seljačkog posjeda, a budući da mali
posjedi ne donose puno, stanovnici su sve siromašniji
-obrada polja- ništa posebno novo
-kuće od kamena, ne vise od drveta
-bastioni zamijenili srednjovjekovne utvrde
-protureformacija i turski rat  smanjen broj stanovnika
-Hrvati (Primorje, Zagreb, Slavonija) naselili opustošena mjesta u Gradišću i Donjoj Austriji
-puno njemačkih doseljenika
-vjerski sukobi jace izmijenili strukturu stanovništva od turskog rata
-anabaptisti prvi protjerani
-luterani se nakon 1600. iseljavaju, ugl. u Njemačku
-protureformacija znatno utjecala na strukturu plemstva i građanstva

- iseljene protestantske plemiće i građanstvo zamijenile su romanske obitelji katoličkog juga, plemstvo se
siri jer titulu dobivaju ugledni građani (uspon nude uprava i vojska)
-u Tridesetogodišnjem ratu u Austriji nije bilo tolikih stradavanja i ljudskih gubitaka
- od poč. 16. do sredine 17. st. česte zaraze

XIX. GOSPODARSKI ŽIVOT U RAZDOBLJU „RANOG KAPITALIZMA“

-položaj seljaka je bio lošiji (povećana tlaka)

- zemaljski knez se sve više brine za seljake
- 1542. regulirane su cijene na seljačke proizvode, ali kasnije je opet traženo da samo vlastelinu prodaju
- osnivane su zemaljsko-kneževske komisije za odnose seljaka i gospodara, ali je slaba ta zaštita seljaka
(iznimka – tirolski seljaci - mala ili nikakva podavanja)
- vlastelinstva kupnjom zemlje povećavaju zemljišta i daju podanicima na obradu, ali plaćaju ogromne
poreze (viši porezi no što su bili propisani zemaljsko-kneževskim kmetskim porezom = važan državni izvor
prihoda)

-kraj 16.st.- oskudica novca, Habsburgovci prodaju velik dio svojih komorskih imanja
-crkveni posjedi se povećali (od iseljenih protestantskih plemića)

Poljoprivreda
-tropoljna proširena sadnjom biljaka za stočnu hranu, sade nove vrste (kukuruz, duhan)

-važnost alpskog rudarstva, proizvodnja soli, iskopavanje željeza, bakar, srebro (skoro svi rudnici srebra u
vlasništvu obitelji Fugger)

- gradovi i trgovišta su zbog prihvaćanja novih vjerskih nauka su u opoziciji zemaljskom knezu, koji im želi
ograničiti autonomiju (neki gradovi gube svoje povlastice, samo veliki gradovi imaju gradonačelnika)

-suprotnosti između plemstva i građanstva – građanstvo stilom života sve više liči plemstvu, ali si
svejedno međusobno rade probleme
-gradsko plemstvo želi ukinuti cehove zanatlija

-neki obrti nestaju (npr. rezbari lukova i strijela)

-jako staklarstvo i željezari
-ranonovovjekovni novi putevi trgovine su nanijeli štetu alpskim i dunavskim pravcima
-južnonjemački gradovi su osjetili premještanje trgovinu na atlantsku obalu

-trgovina i novčarstvo – prisutan veliki strani kapital

-njemačke trgovačke obitelji, poput Fuggera, daju zajmove Dvorskoj komori i omogućuju politiku carevu,
a za to dobivaju npr. rudnike u Alpama
-u 16.st. se smanjio utjecaj trgovaca iz „gornjih zemalja“
-u 16.st. uspjeli su smanjiti razlike između monetarnih jedinica unutar Monarhije i malo-pomalo ih
izjednačiti
-austrijski taler se oslanja na srebrne kovanice
 XX. KULTURA U VRIJEME REFORMACIJE I TRIDESETOGODISNJEG RATA

-Školstvo
-u znaku vjerskih sukoba
-postoje njemačke i njemacko-latinske škole
-loš položaj učitelja
-u Donjoj Austriji većina škola u 16.st. je protestantska
-plemići se obrazuju u staleškim (protestantskim) pokrajinskim školama
-na katoličkoj strani su stare samostanske škole i isusovci koji djeluju na sveučilištima

Pjesništvo
-u doba vjerskih sukoba – pobožne ili borbene pjesme
-majstorsko pjesništvo (Meistergesang) protestantskih obrtnika – ovo pjesništvo nestaje u
Tridesetogodišnjem ratu
-još jedna pjesnička vrsta – školske drame ( protestantske i katoličke)
-kazalište – isusovci bitni za razvoj, ali postoje i kazališta u protestantskim školama
- iz toga kasnije iznikao pojam Bečkog dvorskog kazališta

Historiografija
-značajna u 16.st. –Cuspinian, „Austrija“ – objavio zemljopis Austrije
- Wolfgang Lazius, „Vienna Austriae“ – povijest Beča
- Valentin Preuenhuber, „Annales Styrenses“
- Franz Christoph Khevenhüller, „Annales Ferdinandei“

Prirodne znanosti
-Johannes Kepler, „Harmonija svijeta“
-Charles de l'Écluse, botaničar iz Arrasa, donio divlji kesten u Austriju
-Theophrastus Bombastus von Hohenheim zvan Paracelsus – liječnik, primjenio kemiju u medicini,
bitanza liječenje infekcija rana i razvoj kirurgije

Umjetnost
-16.st. –renesansa
-18.st. – barok (važnost isusovaca)
-važnost Rudolfa II. kao velikog mecene i poznavatelja umjetnosti
-glazba: najvažniji je Dvorski orkestar kojeg je osnovao Ferdinand I.
 do kulturnih dostignuća dolazi tek inozemnim poticajima – Austrija je zaokupljena ratovanjem
 XXI. AUSTRIJA POSTAJE VELESILA – DVORSKI APSOLUTIZAM

1. Početak rata na dvjema frontama pod Leopoldom I.

-u izbor novog cara se pokušala uplesti i Francuska, ali bezuspješno, izabran je Leopold I.
-Francuska (Luj XIV.) pokušava oslabiti Austriju i učvrstiti dominaciju u Europi koju ugrožavaju
Habsburgovci
-Pirenejski mir 1659. – kraj sukoba sa Španjolskom (mogu se okrenuti Austriji)
-podupire Osmanlije i ugarske ustanike
-1672. Luj XIV. je „Ugovorom o neutralnosti“ ograničio austrijsku politiku
-Austrija je prijateljski nastrojena prema Francuskoj (odraz nesigurnosti), a tim je manje prijateljski
nastrojena prema Španjolskoj
-do 1672. kada dolazi do zaokreta i rata protiv Francuske

2. Prvi turski rat – borba za Ugarsku

-za Tridesetogodišnjeg rata bio je mir na granici s Turskom što je olakšalo stvari
-novi rat je izazvao izbor vojvode u Erdelju
-sultan Muhamed IV. Je podržavao Michaela Apafija. Kako se to ne bi dogodilo i Erdelj postao turski
posjed, krenuli su pregovori s Portom. Pregovori su se otezali, Turci se razljutili i osvojili utvrdu Neuhäusel
1663., a Austrija nakon neuspjeha pobjeđuje kod Mogersdorfa 1664.
Vasvarski mir – Apafi ostao vojvoda Erdelja, Turcima dani Veliki Varadin i Neuhäusel

-nezadovoljstvo mirom u Ugarskoj, a i strah protestantskih magnata od protureformacije

plemićka zavjera(„magnatska“) za ograničavanje carskog apsolutizma
-pokreću Nikola Zrinski, Wesselényi i Franjo Nadasdy (nakon Wesselényjeve smrti)
-plus još: Petar Zrinski, F.K.Frankopan, Stjepan Tököly, Hans Erasmus od Tattenbacha (Štajerska)
-1671. Smaknuti vođe, a drugo zatvoreni ili im je konfiscirana imovina

-ponovno se uvodi apsolutizam i katolička obnova žestoki ustanak u gornjoj Ugarskoj

-„kuruci“ (ustanici) protiv caru vjernih „labanaca“
-kuručki vođa Emmerich Tököly ima potporu Erdelja i Turske
-uz pomoć francuske diplomacije nagovorio Tursku za napada na Austriju

3. Turska godina 1683. i austrijski protunapad

-poljski kralj Jan III. Sobieski se pridružio Austriji

-papa Inocentije XI. novčano pomaže
-vojno i novčano pomažu S. Italija, Šplanjolska, Portugal, Bavarska itd., ali Francuska i dalje sabotira
 svi se pridružuju jer su shvatili da Osmanlije žele ponoviti stare pokušaje
-carsku vojsku vodi vojvoda Karlo od Lotaringije – povlači trupe do sjeverne obale Dunava dok ne skupi
pojačanje
-Turci dolaze do Beča i počinje dvomjesečna opsada
-Jan Sobieski preuzeo je zapovjedništvo nad utvrđenom kršćanskom vojskom
-došlo je do borbe za Beč, Turci su teško poraženi
-Karlo od Lotaringije je poveo vojsku u ofenzivu i osvojio ugarski grad Gran
shvatili su da mogu planski maknuti stalnu tursku prijetnju, što bi bio udarac i pobjeda nad Lujem XIV.
-1864. Austrija, Venecija i Poljska osnivaju „svetu ligu“
-Karlo od Lotaringije uspješno vodi oslobađanja u Ugarskoj, iako postoje napetosti i unutar kršćanske
koalicije
-carska vojska 1686. osvojila Budim, 1687. Mohač
-1687. na Požunskom državnom saboru ugarski su se staleži odrekli starog prava na otpor i priznati
habsburški zahtjev za krunom izborna ugarska država postala nasljednom

-vojska prodire do Dunava (1688. osvojili Beograd, ali 1690. opet izgubljen – srpske izbjeglice naseljavaju
južnu Ugarsku)
-princ Eugen Savojski postaje vrhovni zapovjednik, 1697. odnio odlučujuću pobjedu kod Sente
-u međuvremenu je Austriji primarni problem postalo pitanje španjolskog prijestolonasljednika
 Karlovački mir 1699. (Austrija je dobila cjeloviti, zatvoreni prostor – cijelu Ugarsku s Eedeljem, većinu
Slavonije, ali ne i Banat)

uspon od 1683. učinio je Austriju velesilom, slomio nadmoć Francuske i bacio Tursku u defenzivu
(prestaje biti opasnost za Europu)

4. Borba s Francuskom na zapadu

-prema Francuskoj je Leopold I. prijateljski, ali neodlučno nastrojen (nije pristupio Trojnom savezu
Nizozemske, VB i Švedske protiv FR)
-1668. potpisan ugovor o neutralnosti
-Luj XIV. želi posvađati španjolsku i austrijsku liniju Habsburgovca
-kad je Luj napao nizozemske „generalne države“, Leoplod I. je s Nizozemskom i Brandenburgom sklopio
obrambeni savez, sklopljen je još jedan savez protiv Luja (VB, NIZ, DAN, ŠVED)
-saveznici se nisu mogli dogovoriti, pa je Luj na kraju odbio vrlo povoljan mir u Nimwegenu 1679.
-Luj je svejedno zauzeo 1681. Strassburg i opustošio i pripojio Rajnsku Falačku (Falački rat 1688.-1697.)
-ponovno je savez protiv njega zbog razmirica bio slab, ali je postignut mir u Rijswijku kojim se Luj
odrekao većine pripojenog osim Strassburga
uklonjena opasnost od francuske prevlasti

5. Rat za španjolsko naslijeđe (1701.-1714.)

-nakon smrti Karla II. španjolsko prijestolje je ostalo prazno, a i Leopold I. i Luj XIV. bili su oženjeni
španjolskim princezama
-francuska strana u Španjolskoj je pobijedila– Lujev unuk (kralj) Filip od Anjoua je dobio Španjolsku i
kolonije, a Austrija pokrajine zemlje (čak su iznudili testament o tome od umirućeg kralja)
-Luj nije bio zadovoljan jer je htio SVE – poslao je trupe i pokrenuo rat
-na strani Austrije (Velika alijansa): Brandenburg, Hannover, VB, Nizozemska, Portugal i Savoja
-na strani FR – Bavarska i Köln
-problem Austriji radi ugarska kuručka buna koju vodi Franjo II. Rákoczy (za neovisnost Ugarske)
 -dugo su radili probleme, ali je 1711. buna ugušena
-vojsku alijanse vode princ Eugen i vojvoda od Marlborogha – nižu se pobjede
-Luj XIV. je shvatio da ne ide na dobro, htio je potpisati mir (odreći se Elzasa i Strassburga), ali to je
odbijeno  Leopoldov sin je umarširao u Madrin kao kralj Karlo III.

-u Engleskoj se promijenila vlada – torijevci su htjeli mir i počinju tajne pregovore s FR

-prekretnica je bila smrt Josipa I. – mlađi sin Karlo je sada bio jedini nasljednik (Karlo VI.)
-ostatak europskih (pomorskih) sila nije htio spajanje Španjolske i Austrije zbog ravnoteže te su uspjeli
nametnuti mir u Utrechtu 1713. Budući da je Austrija već bila oslabljena, Karlo VI. je prihvatio mir 1714.
u Rastattu (FR se odrekla okupiranih područja)
-Filip V. Burbonski dobio Španjolsku i kolonije
-Austrija dobila španj. Nizozemsku, Napulj, Sardiniju i Milano
Habsburgovci moćniji nego ikada

6. Zadnji Habsburgovci i pitanje uređivanja nasljedstva

-carevi koji su učinili Austriju silom:

-Leopold I. – miroljubiv, pobožan i odgovoran
-Josip I. – samosvjestan i ambiciozan, tolerantan kada je bilo politički potrebno
-Karlo VI. – jedini živi muški potomak = ugroženost Austrije
-1713. objavio pragmatičnu sankciju – objava nedjeljivosti i nerazdvojivosti njegovih zemalja,
ovlašteni nasljednici su njegovi potomci, nakon njihovog izumiranja kćeri Josipa I. i
Leopolda I.
-ta objava je od personalne unije nasljednih zemalja učinila stvarnu uniju (dakle višenarodna
država s državno-pravnom osnovom za međusobnu povezanost)
-uložio je velike napore i ušao u konflikte da se to međunarodno prizna, oslabio ugled i podnio
žrtve samo da spasi nasljedstvo

7. Položaj Austrije za cara Karla VI. (1711.-1740.)

-u austrijskim, češkim i talijanskim područjima sve više apsolutistička vladavina, a Ugarska i Nizozemska
su zadržale staleška prava
-uspješan rat protiv Turske (1716.-1718.) – Austrija pokrenula, uplašili se jer je Turska tukla Veneciju
-pobjede princa Eugena (Petrovaradin, Beograd)
-mir u Požarevcu 1718. (Austrija dobila Banat, malu Vlašku do Alute, sjevernu Srbiju, dio
sjeverne Bosne  najveći opseg Austrije)

-austrijska Nizozemska osnovala je „Ostendsko društvo“ (Ostend company) 1722. za trgovinu s Indijom
-zbog uspjeha trgovine pomorske sile su se okrenule protiv Karla te je na pomolu bio još jedan rat
-Karlo je pristao na trajno uklanjanje društva u zamjenu za priznanje Pragmatične sankcije

-u međuvremenu se otvorilo pitanje poljskog prijestolja

Rusija i Austrija su imale svog kandidata (Augusta III. od Saksonije, sin preminulog kralja), a Francuska
Stanislava Leszcynskog. Poljaci su izabrali Leszcynskog, a na to su Rusi poslali trupe u Poljsku. To je
Francuskoj bio povod za rat protiv Austrije. Međutim, nisu napali Austriju nego Lotaringiju. Vojvoda od
Lotaringije se trebao oženiti Marijom Terezijom, čime bi se Austrija i Lotaringija ujedinile, a Francuska je
htjela tu zemlju. Stoga su upali u Lotaringiju, a rat je trajao do Bečkog mira 1738.
-Aus. izgubila Napulj i Siciliju, a dobila Parmu i Piacenzu
-Leszcyski je umjesto krune dobio Lotaringiju, koju će nakon njegove smrti naslijediti FR, tako da
su priznali pragm. sankciju
-vojvoda od Lotaringije je dobio Toskanu

-zadnji rat s Turcima (1737.-1739.) – Austrija izgubila sve dobiveno u Požarevcima, osim Banata

XXII. STANOVNIŠTVO I NASELJA U VREMENU OD GODINE 1648. DO 1740.

-nakon Turaka treba opustošenu zemlju učiniti obradivom i naseljivom

-u nekim gradovima čak polovicu stanovništva čine doseljenici (izbjeglice)
-gubici zbog rata, ali i kuge 1679. unesene iz Ugarske (posebno u Beču i Donjoj Austriji)
-formirana uspješna „fronta za zaštitu od kuge“ (Pestfront) – vojnički kordon i karantene uzduž granice s
Turskom
-zadnja kuga je bila 1713.
-kada Austrija postaje velesila, rastu gradovi, predgrađa, posebice u Beču, proširuju se gradovi i uređuju
u baroknom stilu
-južna Ugarska – plan za kolonizaciju
-planska gradnja, močvare se isušuju i stvaraju plodne njive
-naseljavaju se južni Nijemci kako bi se oživio kraj
-protestanti se više nisu toliko protjerivali (samo iz Salzburga odlaze u SAD) jer je cilj bio porast
stanovništva

XXIII. GOSPODARSKI ŽIVOT I GOSPODARSKA POLITIKA U ZNAKU MERKANTILIZMA

-u drugoj polovici 17. st. javlja se merkantilizam (dvor upravlja gospodarstvom, gašenje uvoza, jačanje
izvoza = narodno gospodarstvo)
-poljoprivreda – loš položaj seljaka
- nešto bolji samo u Tirolu i Vorarlbergu
-Leopold I. i Karlo VI. su nešto pažnje posvetili zaštiti seljaka
-i dalje tropoljni sustav, uz više krmnog bilja
-raste sadnja duhana
-u merkantilizmu se cijena kruga treba držati što nižom zbog čega se seljaci zadužuju i propadaju
-obrt, industrija i trgovina su više unapređivani – imenovano i posebno državno tijelo
-precizna politika: gradnja manufaktura, školovanje radnika, ograničiti uvoz sirovina
-to se zove Hörnigkov plan (Philipp Wilhelm od Hörnigka) koji je i proveden
-Hörnigk je zahtijevao privilegije za manufakture protivne cehovskom duhu (obrtnici
 pritisnuti konkurencijom manufaktura, sve manja važnost cehova)
-vanjska trgovina – još nema veće koristi
-trguju određenim pravcima (npr. s Istokom preko ugovora s Portom)
- prvo (1667.) i drugo (1719.) Orijentalno trgovačko društvo
- drugo društvo se pokušalo uključiti u Sredozemlje, uspješnije tek kad je Karlo VI.
- proglasio Trst i Rijeku slobodnim lukama
-osnivaju se trgovačka naselja u Indiji (nakratko) u sklopu Ostendskog društva
-promet – strelovit razvoj u 18.st.
- gradnja novih ulica i cesta, prometnih veza
- podržavljena pošta
-država treba velike svote novca koje posuđuje od bogatih poduzetnika (Oppenheimer, Wertheimer)
-Bečka gradska banka (osn. 1705.)
-poboljšava se financijska situacija u Austriji; tek se pri kraju Karlove vladavine pogoršala

XXIV. KULTURA U VRIJEME BAROKA

-Austrija postaje velesila kad je osigurana istočna granica, stabilizirane ugarske prilike i potisnuti francuski
zahtjevi
-dvorski apsolutizam na vrhuncu od 1648. – 1740. (zadnji tri Habsburgovca)
-nova kulturna epoha počinje oko 1620. kada se javlja barok

1. Škole i znanost

-izrazito katolički karakter (uglavnom ih drže crkveni redovi)

-srednje škole drže uglavnom isusovci i benediktinci, a uz škole su konvikti za bogate, ali i siromašne
učenike
-isusovci kao novitet uveli prirodne znanosti (npr. matematiku)
-sveučilišta u Beču, Grazu, Innsbrucku, Salzburgu – profesori uglavnom isusovci, pa se uglavnom bave
teologijom i fliozofijom
-intenzivna historiografije – biografije vladara, plemića

2. Umjetnost baroka

-car, knez i plemstvo žele novu sigurnost i moć izraziti raskošem

-brojni stranci dolaze djelovati u metropolu Beč
-rani barok – ugledanje na talijanske građevine (npr. crkva Il Gesu u Rimu)
-primjeri: katedrala u Salzburgu, isusovačke crkve u Innsbrucku i Beču, mauzolej Ferdinanda II. u
Grazu, palača Lichtenstein, leopoldinski dio Hofburga u Beču
-uglavnom grade talijanski arhitekti
-razvijeni barok – novi oblici, ne ugledaju se više toliko na Rim
-grade se ljetnikovci plemstva izvan Beča (na djelu koji su popalile Osmanlije)
-domaći arhitekti: Johann Bernhard Fischer von Erlach (crkva sv. Karla Boromejskog u Beču) i
Johann Lukas von Hildebrandt (Belvedere, sv. Petar u Beču)
-samostan Melk (arh. Prandtauer)

-barok se širi i u najudaljenije dijelove Carstva

3. Kazalište, glazba i pjesništvo

-zanimanje za kazalište –bogate scenografije, glazba, ples, cilj je veličanje Boga

-isusovačke drame – raskošne predstave
-održavaju se i carske predstave
-u drami je bitan i razvoj opere

-glazba se njeguje posebno jer su Ferdinand III., Leopold I. i Josip I. bili nadareni skladatelji, podržavali
dvorski orkestar

-književnost – najmanje talenata

-nakon smrti Karla VI. barok se bliži kraju  prosvjetiteljske ideje, znanost i stvaranje socijalne države su
pretpostavljene umjetnosti (tada samo glazba doživljava novi polet)

XXV. DOBA MARIJE TEREZIJE, JOSIPA II. I LEOPOLDA II.

PROSVIJEĆENI APSOLUTIZAM (1740.-1792.)

1. Raz za nasljedstvo u Austriji i oba šleska rata

-nakon smrti Karla VI. Marija Terezija je ipak imala problema s prihvaćanjem pragmatične sankcije
-kneževi Bavarske i Saksonije (muževi kćeri Josipa I.) nisu ju prihvatili nego su htjeli austrijsko nasljedstvo,
ali oni nisu bili problem
-Friedrich II. Pruski je napao Šlesku (Prvi šleski rat 1740.-1742.) – vojno uspješan  signal ostalima da
napadnu
- tako napadaju Bavarska, Saksonija i Španjolska (pod francuskim vodstvom)  Austrijski rat za
nasljedstvo (1740.-1748.)
-Austrija je ostala sama u borbi, ali Marija nije prihvaćala strane zahtjeve
-njena ličnost je izvukla državu (očarala je ugarsko plemstvo koje joj je priskočilo u pomoć)
-polako skuplja saveznika i ponovno osvaja izgubljena područja
-Karlo Albert Bavarski se okrunio za rimsko-njemačkog cara
-to je uplašilo Friedricha Pruskog pa je, kako bi osigurao šlesku, započeo 1745.
drugi šleski rat. Završio je mirom u Dresdenu 1745. kada mu je priznat posjed Šleske
-kada je Karlo Bavarski umro, njegov sin je odustao i priznao pragm. sankciju
-s Francuskom su teže ratovali pa je 1748. sklopljen mir u Aachenu (izgubili Parmu i Piacenzu)
 očuvano austrijsko jedinstvo, ali s gubitkom Šleske
2. Promjene u austrijskoj vanjskoj politici- Sedmogodišnji rat

-grof Wenzel Kaunitz (austrijski poslanik, od 1753. državni kancelar) se zalagao za raskid veza s
pomorskim silama (Engleska nije pomogla Austriji) i povezivanje s Francuskom kako bi krenuli u rat za
Šlesku
-za to je trebalo reformirati vojski (grof Leopold Daun provodi reformu Vojne krajine)
-1752. osn. terezijanska vojna akademija u Bečkom Novom Mjestu
 1756. Kaunitz sklopio savez s Francuskom (Francuzi ljuti na Engleze zbog sukoba u Americi, a Austrija
ne treba Engleze jer nisu zainteresirani za Šlesku)
-glavni cilj Austrije: razbiti Prusku
 Francuska, Austrija i Rusija kreću u napad (kasnije im se pridružuju Saksonija i Švedska)
- Sedmogodišnji rat (1756.-1763.) = treći šleski rat
-unatoč snazi saveznika, rat je bio vrlo promjenljiv
-u Rusiji umire Elizabeta (izlaze iz saveza), Francuska ratuje u kolonijama, svi su se iscrpili
-mir u Hubertusburgu između Austrije i Pruske (Friedrichu je ostala Šleska)
-izmorena Francuska je izgubila u kolonijama, pa je zapravo Engleska najveći pobjednik ovog rata, a
Pruska je osigurala svoj uspon

3. Reforme Marije Terezije

Reforma uprave
-1742. osn. „Dvorsku i državnu kancelariju“ koja se bavila dinastičkim i vanjskopolitičkim pitanjima
-osn. Dvorski i državni arhiv (pregled svih državnih spisa)
-reforma Dvorske komore
-odvojen sud od uprave (osn. Vrhovni sud) – smanjena sudska vlast vlastele
-uspješne reforme je predlagao grof Haugwitz (šleski obraćenik) koji je bio fasciniran Friedrichovim
uspjehom u Pruskoj pa je nastojao postići isto u Austriji, a Marija ga je slušala
-Directorium in publicis et cameralibus- najviša vlast za političku i financijsku upravu (osim u Ugarskoj)
=vrhovna vlast
-na dnu su „okružni uredi“ koji su kontrolirali staleže
-Ugarska i Nizozemska su zadržale feudalne institucije
-s Ugarskom je vrlo oprezna, pa joj 1776. daje Rijeku da učvrsti savez

-budući da Directorium nije vaš bio uspješan u ratu, 1760. odijeljena je financijska uprava od političke
 dvorska financijska uprava, a politički dio podređen „ujedinjenoj austrijsko-češkoj dvorskoj
kancelariji“
-stvorena državna imovina
dakle, centralistički aparat sadrži: ujedinjena dvorska kancelarija, državna kancelarija, vrhovni sud,
dvorska komora, dvorska financijska komora i dvorsko ratno vijeće, a nadzire ih državna imovina (?)
-iako je vrlo pobožna, prihvaća prosvjetiteljske ideje
 -uveden porez i za svećenike
-pristupanje redovima tek od 24. godine
-odobrila ukidanje isusovaca
-nadzor države nad Crkvom

-konzervativno sudstvo – tek 1776. ukinuto mučenje

-socijalne reforme (podnaslov 8.)

4. Osvajanje novih područja za vrijeme Marije Terezije

-prva podjela Poljske 1772.

-suradnja Austrije i Friedricha II.
-poljski kralj se pozvao austrijske trupe da smiri izgrede u 13 cipških gradova, a u međuvremenu
o aneksiji Poljske pregovaraju Rusija i Pruska
-Marija je, na nagovor Josipa II. i Kaunitza, pristala na podjelu, iako je uvidjela opasnost
približavanja Rusije i nepravdu tog čina
-dobila Galiciju i Lodomeriju
-1775. Austrija osvojila Bukovinu

-1777. izumrli su Wittelsbachovci u Bavarskoj  pitanje nasljedstva

-usprkos Marijinom protivljenju, Josip II. je zauzeo Bavarsku, a na to je reagirala Pruska
-izbio je Rat za bavarsko nasljedstvo, kasnije prozvan „krumpirski rat“ zbog izostanka većih borbi
-mirom u Teschenu Austrija dobila dio Bavarske

-Marija Terezija je na vlast došla u teškoj situaciji i oduprla se svim opasnostima

-iako je bila konzervativna i jako pobožna, bila je otvorena za prosvjetiteljstvo (npr. njene reforme) iako
nije baš bila fan prosvjetiteljskih ideja
-njena vlast je ojačala osjećaj državne pripadnosti (politička, administrativna i kulturna dostignuća)

5. Desetljeće Josipa II.

-za Marijine vladavine se dobro upoznao sa situacijom, a i pod lažnim imenom je često putovao i
upoznavao druge dvorove
-nakon dva kratka braka popuno se posvetio politici
-antipruska politika, ali samo u savezu s Francuskom
-u savezu s Rusijom vodio 1788. rat protiv Osmanlija, ali nije baš uspješno završio – mali granični pomaci
mirom u Sistowi 1791.
-ne baš uspješna politika
-pokušao zamijeniti Nizozemsku za Bavarsku, centralističke reforme, germanizacija nezadovoljstvo

-Mađarima se zamjerio jer im je uzeo krunu sv. Stjepana, ukinuo županijsko uređenje, nije sazvao državni
sabor, nametnuo njemački kao službeni jezik – zbog nezadovoljstva je 1790. morao povući svoje odredbe
-pred smrt je većinu reformi morao ukinuti
-bratu Leopoldu ostavio ugroženo carstvo
6. Jozefinističke ideje i reforme

-potpuno podredio Crkvu državi, 1783. ukinuo isusovce, a njihova imovina je postala državno vlasništvo
-takvim pristupom je samo mali gornji sloj bio zadovoljan
-brzoplet, ništa ne pita narod
-glavni cilj: centraliziranje uprave
-spojio gubernije nekih zemalja čime su se dobila manja upravna tijela koja se nisu uspjela
održati
-staleži u su u gubernijima imali samo 2 vijećnika, čime su ostaci staleškog sustava uklonjeni
-isto tako, cilj da bude socijalna i redarstvena država:
-briga za građane i red (npr. cenzura)
-osnv. pokrajinska redarstvena upraviteljstva
-sudstvo – ukinuo smrtnu kaznu, ali i dalje radikalne kazne
-1786. objavljen prvi dio Općeg građanskog zakonika
-bit zakonodavstva – crkveno-političke mjere i odredbe
-pobožan, ali zastupao vjersku toleranciju  1781. Patent o toleranciji
-luterani, kalvinisti i grko-katolici jednaki drugima, ali uz određena ograničenja (zabrana
tornjeva, zvona) kako se ne bi ugrozila dominantna vjera
-Židovi i dalje nisu potpuno građanski ravnopravni, ali im je dopušten obrt, industrijska
zanimanja, ukinute odredbe o odijevanju
-nije baš zadovoljan samostanima – visokoobrazovani redovnici ne koriste državi, a i zemlja samostana se
može bolje iskoristiti
-ukinuo samostane koji nisu odgajali ili brinuli za bolesne (više od 400 ukinuto)
-podjela biskupija – sredio ju tako da odgovara državnim granicama (velika područja su bila pod stranim
biskupijama, npr. biskupiji u Passauu)
-podjela župa (da nitko ne hoda dulje do 1 h do crkve )
-državne plaće svjetovnim svećenicima
-svećenici moraju i građanski odgajati ljude, pa se predviđalo osnivanje generalnih seminara gdje su se
trebali obrazovati
-zabranjena većina porcesija, ograničena hodočašća, ukinuti mnogi blagdani, vlast se umiješala u sam
obred (broj svijeća na oltaru, koje pjesme se pjevaju
-zbog nezadovoljstva naroda je prije smrti morao povući mnoge crkveno-političke reforme

7. Učvršćivanje Austrij za vladavine Leopolda II. (1790.-1792.)

-jako brzo riješio niz problema u državi, spretan i realan

-konzervativan u politici (ali Josipova ostavština i revolucija u Francuskoj mu nisu više ni dopuštale)
-nije ukinuo sve Josipove novitete – ipak je bio spreman za nove ideje
-reforme – kompromisi
-ostavio većinu socijalnih reformi i novi obrazovni sustav
-ukinuo generalne sminare i otvorijo neke smaostane
 -popustio mjere centralizacije
-odustao od njemačkog kao službenog jezika i potvrdio ugarski ustav – smirile se tenzije u Ugarskoj
-Reichenbaškom konvencijom se nagodio s Pruskom
-prema Francuskoj je bio distanciran, a nakon revolucije je pokazao prave namjere, a to je rat s
Francuskom
-spasio Monarhiju od raspadanja

8. Privredni i kulturni život

-nastojanje da se stvori socijalna država  pažnja se posvećuje demografskoj politici

-naseljavanje Nijemaca u južnoj Ugarskoj, Galiciji i Bukovini
-unapređivanje poljoprivrede i tla
-Marija Terezija uvodi zakone o zaštiti seljaka
-ukinut vlastelinski porez, ograničena sudska vlast vlastelina
-katastar 1751. – jasno razlikovanje seljačkih od vlastelinskih posjeda
-ukidanje tlake (provedeno bar na carskim posjedima)
-Josip II. je u ratarstvu vidio osnovu za blagostanje, a u seljaštvu najbitniji dio poljoprivrede
1781. ukinuo kmetstvo (neslobodni seljak se sad mogao vjenčati bez odobrenja, izučiti obrt,
ali nema pravo slobodnog zemljišnog vlasništva)
-Marija i Josip se posvetili unapređivanju privredne proizvodnje
-ublažena obvezna pripadnost cehu (koja je onemogućavala obrtnički i industrijski rad), Josip ju
ukinuo za metalsku ind. i tekstilni obrt
-dopuštena ženidba obrtničkim pomoćnicima
-posvetili se unapređivanju industrije (izgubljena Šleska je bila najrazvijenija u tom polju)
-razvijaju se industrije i radionice u ostatku Monarhije
-1750. osn. prva rafinerija šećera u Rijeci
-nove tvornice papira, razvijanje tekstilne, metalske industrije (Češka i Moravska)

-demografska politika, intenziviranje poljoprivrede i industrije  rast broja stanovništva

-novčana politika – 1750. uvedena konvencionalna novčana vrijednost koju je prihvatila većina njemačkih
država
-„taliri Marije Terezije“ su cijenjeni na Istoku te su bili najtraženije platno sredstvo

-javno školstvo – Marija nagovijestila novo doba

-dovela opata Felbigera od Sagana čiji je školski zakonik bio dobar za reorganizaciju školstva
-osnovne pučke škole (čitanje, pisanje, računanje) podređene osnovnim školama
organizirane i redovne škole (školovanje učitelja)
-dvorska komisija nadzirala svo školstvo, financiranje od školskih fondova (imovina ukinutih
samostana)
-srednje škole – od isusovca preuzeo red pijarista
-za poduku plemića osnovane Terezijanska viteška akademija (za javne službe) i Orijentalna
akademija (za diplomate)
-reforma sveučilišta – za to je zadužen Gerhard van Swieten (Marijin liječnik)
 -visoko školstvo od tada pod državom
-glavni cilj je obrazovanje činovnika
-predavanja na njemačkom (ne na latinskom), slobodno za Židove i protestante
-skroman znanstveni rang sveučilišta
-Josip II. otvara bolnice, ludnice i ustanove za gluhonijeme i slijepe (na inicijativu Prve bečke medicinske
škole)
-skrb za bolesne i siromašne od Crkve je preuzela država

-plemstvo govori francuski, njemački se sve više širi među nenjemačkim narodima Monarhije
-u drugoj polovici 18. stoljeća Beč je postao glazbeno središte
-njemačke opere (bez talijanskog utjecaja): Christoph Willibald Gluck
-skladatelj Joseph Haydn (slavljen i u Engleskoj)
-Mozart

-u drugoj polovici 18. stoljeća zalazi epoha baroka, iako je i kasni barok bio značajan (dovršen
Schönbrunn, rokoko crkva von Wilhering)